hrvatska nalazišta fosila hominida
Post on 13-Apr-2016
67 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET
BIOLOŠKI ODSJEK
Seminarski rad iz Evolucije čovjeka (I)
HRVATSKA NALAZIŠTA FOSILA HOMINIDA
Lana Grižančić
Smjer: Molekularna biologija
2015./2016.
Sadržaj
Uvod.......................................................................................................................................................2
Arheološka nalazišta...............................................................................................................................3
Šandalja I........................................................................................................................................3
Nalazišta fosila ljudi................................................................................................................................4
Kontinentalna Hrvatska......................................................................................................................4
Hušnjakovo brdo............................................................................................................................5
Vindija............................................................................................................................................5
Veternica........................................................................................................................................6
Velika pećina..................................................................................................................................7
Primorska Hrvatska............................................................................................................................7
Šandalja II.......................................................................................................................................7
Zaključak.................................................................................................................................................9
Literatura..............................................................................................................................................10
1
Uvod
Paleontološka, paleoantropološka te arheološka nalazišta su glavna karika u
proučavanju i razumijevanju evolucije ljudske vrste te njenih izumrlih predaka, putova i
načina migracija kroz povijest, načina života koji su vodili te razvoja kulture i civilizacije
ovisno o vremenu u kojem se pojavljuju.
Paleolitik, nazvani i starije kameno doba, razdoblje u kojem se pojavljuje čovjek i
nastaju najstarije kulture te prvi predmeti napravljeni ljudskom rukom, namijenjeni nekoj
specifičnoj radnji (artefakti) otprije 2 500 000 ili 2 000 000 g. do 10 000 g. te obuhvaća čitav
pleistocen, koji je obilježen izmjenama ledenih razdoblja (oledbe, glacijali) s razdobljima
zatopljenja (interglacijali, termali). Način života, kao i u mezolitiku koji se nastavlja na nj,
obilježava lov i skupljanje plodova. Obično se dijeli na stariji (donji), sr. i mlađi (gornji).
Neki autori govore i o kasnom paleolitiku (10 000 – 8000 g.). Katkad se kulture starijeg i sr.
paleolitika zajednički nazivaju protolitik. (Semaw i sur., 1997.)
Stariji paleolitik (od 2 500 000 ili 2 000 000 do 200 000 ili 100 000 g.) razdoblje je u
kojem se javljaju hominidi (Homo habilis, Australopitecus, Homo erectus, javanski
pračovjek, pekinški pračovjek, heidelberški pračovjek itd.). U Europi se paleolitik podudara s
geološkim razdobljem pleistocena (počinje prije 2,5 milijuna godina), dok u Africi započinje
već u pliocenu, prije 4 milijuna godina. Završio je sa zadnjim ledenim dobom 10 000 god. pr.
Kr.
U gospodarskom smislu to je razdoblje lova i skupljanja plodova, nomadskoga načina
života, pa se arheološki ostatci nalaze uglavnom u špiljama, pripećcima, ali i na otvorenom.
Najranije početke posvjedočuju kamene rukotvorine izrađene cijepanjem sedimentnih,
metamorfnih i eruptivnih stijena te minerala.
2
Arheološka nalazišta
S obzirom na to da su najranija razdoblja čovjekovog biološkog i kulturnog razvoja
odvijala na tlu Afrike prije 2,5 milijuna godina, prvi sporadični tragovi naseljenja Europe se
javljaju puno kasnije, prije nešto manje od milijun godina u Francuskoj, Italiji i Češkoj.
U Hrvatskoj postoje četiri lokaliteta na kojima su pronađene alatke koje na temelju
tipoloških osobina pripadaju vremenu donjeg paleolitika – Donje Pazarište kod Gospića,
Ponikve istočno od Ivanca, Golubovac u Sisačko-moslavačkoj županiji te Šandalja I kod Pule.
Na području Hrvatske postoje mnogobrojna paleolitička nalazišta. Najstariji nalaz
predstavlja jednostavni udarač od okresanog potočnog oblutka iz špilje Šandalje I. kraj Pule.
Kameni ručni klinovi iz razdoblja starijeg paleolitika pronađeni su u Ponikvama kraj Ivanca,
Golubovcu i Donjem Pazarištu u Lici. Paleolitički nalazi nađeni su i u pećini Bukovac u
Gorskom kotaru, Cerovačkoj špilji u Lici, te kanjonu Čikole.
Šandalja I
U špilji Šandalja I, unutar koštane breče iz donjeg pleistocena pronađeni su sjekač i
oblutak koji je možda koristio za njegovu izradu, te nalaz zuba za kojeg se mislilo da pripada
ranom pripadniku roda Homo ili čak nekom ranijem Homininu, (Malez, 1974.) ali su kasnije
analize pokazale da se ipak radi o životinjskom zubu. (Wollpof, 1980.) Šandaljski sjekač
vjerojatno predstavlja najstariji trag ljudskog boravka na prostoru Istre, ali ga nije moguće
datirati preziznije od vremena starijeg paleolitika. Nalazi prikupljeni na drugim lokalitetima
su nalazi prikupljeni s površine što onemogućava dataciju zbog gubitka stratigrafske pozicije
te je moguća samo ona na temelju tipoloških karakteristika. U Punikvama je pronađeno
nekoliko rukotvorina, a ističu se dva ašelejenska sačnika, dok je u Donjem Pazarištu
prikupljen jedan šačnik. Smještanje Golubovca u donji paleolitik je dvojbeno jer su alati
pronađeni na tom lokalitetu pomiješani sa srednjopaleolitičkim. (Malez, 1979.)
Razdoblje srednjeg paleolitika se vremenski poklapa s razvojem i trajanjem
musterijanske kulture, a pronađeni su malazi na otvorenim i pećinskim lokalitetima. Nalazišta
su podijeljena na kontinentalnu i mediteransku Hrvatsku koje predstavljaju različite klimatske
zone i koje su nudile drukčije uvjete za prilagodbu paleolitičkih lovaca i sakupljača.
3
Nalazišta fosila ljudi
Nalazišta na prostorima Hrvatske su karakteristična za različita vremenska razdoblja u
kojima su prebivali tadašnji ljudi. Arheološki nalazi s područja sjevernozapadne Hrvatske
(špilja Vindija) upućuju na prijelaz srednjega u gornji paleolitik, što povezuje neandertalce s
inicijalnim gornjim paleolitikom, te moguće susrete neandertalaca i ranih modernih ljudi.
Mujina pećina u kaštelanskom zaleđu upućuje na razdoblje kasnog srednjeg paleolitika, a
Šandalja II na vrijeme ranog gornjeg paleolitika istočnog jadranskog područja. Na svim
spomenutim lokalitetima postoji vidna razlika u načinu proizvodne i tipologiji alatki koje su
koristili tadašnji stanovnici.
Nalazišta na prostoru Hrvatske su važna za interpretaciju i proučavanje srednjeg i
ranog gornjeg paleolitika te rekonstrukciju ponašanja i prilagodbe neandertalaca, ralog
njihova nestajanja te pojave ranih modernih ljudi. Neandertalci su se podjednako dobro
prilagođavali različitu okolišu u kontonentalnoj (sjeverozapadnoj) i mediteranskoj Hrvatskoj
(Dalmacija).
Najpoznatije nalazište u Hrvatskoj je brdo Hušnjakovo kraj Krapine gdje su nađeni
ostaci neandertalaca (varijanta poznata pod imenom krapinski pračovjek) uz artefakte iz
srednjeg paleolitika. (Malez, 1979.) Ostaci neandertalaca nađeni su i u špilji Veternici kraj
Zagreba, u Vindiji kraj Ivanca i Velikoj pećini kraj Trakošćana. U Hrvatskoj zasad nema
tragova paleolitičke umjetnosti, ali postoje drugi nalazi iz razdoblja mlađega paleolitika. Uz
ostatke Homo sapiens sapiensa pronađena su kamena i koštana oruđa i oružja iz toga
razdoblja u Romualdovoj pećini kraj Rovinja, Vindiji, Velikoj pećini, na lokalitetu Šandalje
II., Cresu, Lošinju, Krku, Rabu, Dugom otoku.
4
Slika 1. Neka arheološka i paleontološka nalazišta u Hrvatskoj (preuzeto: R. Šošić)
Kontinentalna Hrvatska
Neandertalci koji su prebivali u kontinentalnoj (sjeverozapadnim područjima)
Hrvatskoj bili su uspješni lovci na nosoroge, bizone, pragoveda, divokoze, i druge životinje
(Miracle, 1999.) te je njihov isključiv izvor hrane bilo meso. Dokazi o organizaciji lova
pokazuju visok stupanj inteligencije, društvenih odnosa i prilagodbene spretnosti tadašnjih
neandertalaca koji su prebivali na tim prostorima.
Hušnjakovo brdo
Nalazište iz vremena srednjeg paleolitika gdje su uz mnoge artefakte i tragove života
pronađeni i ljudski skeletni nalazi koji se pripisuju neandertalskim populacijama koje je
prepoznao Dragutin Gorjanović-Kramberger 1895. Godine kao zanimljivi paleontološki
lokalitet. Nakon pronalaska zuba, 1899. Započinju i sustavna istraživanja tog područja koja su
trajala do 1905. Stratigrafija nalazišta je ukupne visine oko 9 metara, podijeljena u 9
stratigrafskih slojeva. Zone 2-4 odgovaraju slojevima u kojima su pronađeni ljudski ostaci, a
većina ih je pronađena u slojevima 3 i 4. Izuzetak je dječija lubanja pronađena u sloju 8. U
svim slojevima, osim prvog (=riječni sediment) pronađeni su ostaci musterijanske kulture, a
ma temelju radiometrijskih analiza ljudskih skeletnih ostataka njihova starost je određena na
oko 130 000 godina. (Gorjanović – Kramberger,1906.,1913.) Pronađeni su ostaci najmanje 24
5
osobe što ovu lokaciju čini najbrojnijim nalazištem neandertalskih skeletnih ostataka.
(Gardner i Smith, 2006.)
Taj i slični nalazi u Europi predstavljaju prekretnicu u razmišljanju da se radi o
normalnoj, anatomski nešto izmijenjenoj populaciji ljudi iz daleke prošlosti.
Vindija
Slika 2. Ulaz u špilju Vindiju
Pećina Vindija je smještena u Hrvatskom zagorju, 9 km od sela Ivanec i 20-ak km od
Varaždina. Duboka je oko 50 m , široka 28 m, a visine preko 20 m. iskopavanja koja su trajala
kroz 20. Stoljeće završavaju 1986. Godine do kada je iskopan veći dio paleontoloških i
arheoloških nalaza te sav ljudski skeletni materijal.
Podijeljena je u 13 (A-M) stratigrafskih slojeva visine od 12 metara, dok su slojevi F,
G i K još dodatno podijeljeni. Slojevi A-D pripadaju holocenu, dok su slojevi e-m
pleistocenski. Nalazi iz špilje Vindije uključuju brojne rukotvorine iz srednjeg i gornjeg
paleolitika te kasnih prapovijesnih i povijesnih razdoblja. Pronađeni su svjetski poznati ostaci
neandertalaca kao i nalazi anatomski modernih ljudi u sloju d čije iskopavanje još traje.
(Malez, 1979., 1983., 1980.)
Arheološki nalazi s lokaliteta Vindija važni su za razumijevanje srednjeg paleolitika
Hrvatske, kao i pitanja vezanih uz način života kasnih neandertalaca te prijelaza srednjeg u
gornji paleolitik i dolaska prvih skupina anatomski modernih populacija na europsko tlo.
Arheološka industrija pripada musterijenu uz dominaciju lokalnog sirovinskog materijala
6
slabije kvalitete (kvarc) (Montet-White, 1996.). U usporedbi s donjim slojevima, u gornjim
slojevima, slojevima gornjeg paleolitika, prisutne su alatke (grebala) izrađena od kvalitetnijeg
sirovinskog materijala (rožnjak) te se udio altki od rožnjaka sustavno povećava kroz slojeve
što upućuje na sustavnu selekciju kvalitetnijih materijala (Karavanić i Smith, 1998.).
Osim musterijanske tipove alatki iz srednjeg paleolitika pronađeni su i elementi
gornjeg paleolitika – koštani šiljci s rascijepljenom bazom koji pripadaju kulturi orinjasijena,
dok kamene alatke i dalje imaju karakteristike musterijena (strugana, nazupci). (Karavanić i
Smith, 1998.)
U sloju G1 , osim koštanog šiljka s nazubljenom glavom, pronađena je i donja čeljust
neandertalca i još nekoliko skeletnih ostataka, ali se zbog zastarjelih tehnika iskopavanja
odbacivala povezanost neandertalaca s tim modernijim alatkama koje su karakteristične za
anatomski modernim populacijama, ali danas je upitno jesu li koštani šiljci zapravo dio
kulture orinjasijena koja nije homogena i široko rasprostranjena kultura.
Slika 3. Mandibula iz Vindije
Bez obzira na kulturu, pronađeni skeletni nalazi iz sloja G nesumnjivo upućuju na
populaciju neandertalaca. Usporedbom s ostacima neandertalaca pronađenih na Hušnjakovu
brdu kraj Krapine otkriveno je da se neandertalci iz Vindije odlikuju gracilnijom i
modernijom morfologijom koja je u određenim detaljima bliža anatomski modernim
populacijama. Gracilnost i moderna morfologija je vidljiva ponajprije na donjim čeljustima i
u nadočnoj regiji. Fosili iz Vindije su datirani na 29 - 28 000 godina prije sadašnjosti, što je
7
kasnije ispravljeno na 33 – 32 000 godina (Highman i sur., 2006.). Starost neandertalaca iz
Vindije ukazuje na to da su to poslijednji poznati neandertalci koji žive paralelno s anatomski
modernim došljacima što omogućuje postavljane preciznije kronologije tog razdoblja
prapovijesti. (Malez, 1980., Wolpoff i sur, 1981.)
Veternica
Ova špilje smještena je na jugozapadnoj padini Medvednice, za zapadu Zagreba. Ulaz
u špilju je širok oko 8, a visok oko 4 metra. Iskopavanja su trajala od 1951. Do 1971.godine. u
tom razdoblju je pronađeno mnoštvo arheološkog i paleontološkog materijala. Analizama se
došlo do zaključka da najstariji stratigrafski sloj j pripada primitivnom musterijenu, a gornji
slojevi razvijenom musterijenu. (Miracle i Brajković, 1992.)
Javlja se i kult špiljskog medvjeda što se očituje u nakupljanju medvjeđih kostiju i
lubanja iz razdoblja srednjeg i gornjeg paleolitika, ali je moguće taj fenomen objasniti i
prirodnim procesima. (Malez, 1983.)
Velika pećina
Ovo nalazište smješteno je između Krapine i Vindije, blizu sela Goranca u Ravnoj
gori. Iskopavanja 1948. Započinje M. Malez, a tradu sve do 1978.godine. Špilja je većih
dimenzija, dubine 25 metara, a stratigrafski je podijeljena na 16 (a-p) slojeva koji su
nataloženi u vremenu od kraja glacijacije Riss do holocena. Alatke pronađene u najdonjim
slojevima pripadaju musterijenu, kod su alatke iz gornjih slojeva vjerojatno samo
pseudoalatke. Sve su one malih dimenzija, tzv. mikromusterijena. Mali broj nalaza upućuje na
više kratkotrajnih boravaka ljudi na tom području. (Malez, 1979.)
Najpoznatiji nalaz iz Velike pećine je čeona kost (os frontale) otkrivene u sloju j, koja
je pretpostavljene starosti oko 33 00 godina prije sadašnjosti na temelju određivanja starosti
sloja u kojoj je pronađena radiokarbonskom metodom. (Vogel i Waterbolk, 1972.g) Smatralo
se da je kost neandertalskog podrijetla, ali se odlikovala anatomski modernim
karakteristikama što joj je davalo važnost i omogućilo smještaj neandertalaca unutar
rodoslovlja anatomski modernih ljudi. Kasnije je datirana sama kost radiokarbonskom
metodom s akceleratorom te je pokazano da kost nije starija od 5 000 godina što dokazuje da
se ipak radi o holocenskom čovjeku (Smith i sur, 1999.).
8
Primorska Hrvatska
Šandalja II
Mjesto Šandalja II je dio većeg kompleksa špilja u kamenolomu blizu Pule, Istre. Prva
špilja je otkrivena tijekom rudarenja 1969.g. (Malez i Vogel, 1969.) dok je veća pećina
otkrivena sljedeće godine. Te dvije špilje su nazvane Šandalja I i Šandalja II iako su oba
lokaliteta dio jedinstvene, velike špilje. Šandalja I se odnosi na Villafrankiansku breču (breča
(tal.), sedimentna stijena slijepljena od uglatih komada istih ili različitih stijena nastala krajem
pliocena i početkom pleistocena) u kojoj je pronađen primitivni kameni artefakt, udarač (engl.
Chopper) iz gornjeg pleistocena. Šandalja II se odnosi na sedimente starosti gornjeg
pleistocena i holocena što je čini jednom od najvažnijih arheoloških i paleontoloških lokaliteta
u Hrvatskoj. Iskopavanje u periodu 1962.-1989. Je rezultiralo pronalaskom brojnih kamenih
alata i alata od kostiju te ostalih tragova ljudskog prebivanja, aktivnosti i djelatnosti u
gornjem pleistocenu i holocenu. Prikupljeno je više od 15 000 nalaza iz gornjeg paleolitika.
(Malez, 1990.)
Slika 3. Ostaci gravetijenske kulture pronađeni na lokaciji Šandalja II
Osnovna stratigrafija sadrži 8 naslaga (a-h), ukupne debljine više od 8 m. Ljudski
ostaci pronadjeni u špilji Šandalji mogu se anatomski pripisati modernim ljudima (Homo
sapiens sapiens), a pronađeni su između 1963. I 1973. U epigravetienskom sloju B čija se
starost procijenjuje na 12 320 ± 100g.
9
Ljudski ostaci iz Šandalje su vrlo fragmentirani te vjerojatno nisu bili zakopani.
Najcijelovitije sačuvana jedinka nosi oznaku Ša 14013/14016/14024 s pronađenim dijelovima
desne frontalne i parijetalne lubanje. Ostaci pripadaju minimalno dvijema odraslim jedinkama
te jednoj mladoj/adolescentnoj jedinki. Ostoci pripadaju gracilnim ljudima sličnim današnjim.
Supraorbitalni dio je prilično moderne anatomije, kao i ostaci čeljusti koji anatomskim
karakteristikama pripadaju prosjeku gornjeg paleolitika i neolitika. (Srdoč i sur, 1979.)
Šandalja je jedino nalazište u Hrvatskoj gdje su pronadjeni ljudski ostaci
epigravetijenske kulture karakteristične za gornji paleolitik. Osim ostataka ljudskih kostiju
najmanje tri jedinke, pronađene su i životinjske kosti i kamenje koji omogućuje razumijevanje
morfoloških i bihevioralnih obrazaca stanovnika južne Istre u gornjem pleistocenu te
usporedbu s ljudima iz gornjeg kasnog paleolitika obližnjih krajeva te razumijevanje kretanja
i dodira različitih kultura juga centralne Europe.
10
Zaključak
Na području Hrvatske postoji mnogo paleolitičkih lokaliteta koja su važna za
pručavanje materijalnih kultura i razvoja hominina, ali ih je samo nekoliko sustavno
istraživano i istraženo. Najbolje je proučen i istražen lokalitet Hušnjakovo brdo kraj Krapine
pod vodstvom Gorjanović – Krambergera. Ostaci neandertalaca su bili detaljno obrađeni i
opisani u suradnji sa stranim znanstvenicima, dok je arheološki materijal uglavnom samo
letimično obrađen.
Današnja istraživanja paleolitika obuhvaćaju iskopavanje novih nalazišta primjenom
suvremene metodologija radi proučavanja prilagodbe lovaca i sakupljača na promjene okoliša
tijekom srednjeg i gornjeg paleolitika te mezolitika. Drugi dio istraživanja obuhvaća analizu
prijašnje iskapanih materijala te ponovne analize objavljena materijala te datiranje i primjenu
novih, preciznijih i pouzdanijih metoda u tipološkoj i tehnološkoj analizi. Dobiveni rezultati
bi trebali dati nove podatke važne za rekonstrukciju okoliša i sagledavanje djelatnosti
paleolitičkih lovaca i sakupljača na tlu Hrvatske te molje razumijevanje njihova života te
načina na koji su se prilagožavali novim klimatskim i kulturološkim promjenama.
11
Literatura
J. C. Gardner & F. H. Smith: “The paleopathology of the Krapina Neandertals”,
Periodicum Biologorum 108, Zagreb, 2006, 471–484.
D. Gorjanović-Kramberger: Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj,
Zagreb, 1913.
T. Higham, C. Bronk Ramsey, I. Karavanić, F. H. Smith & E. Trinkaus: “Revised direct
radiocarbon dating of the Vindija G1 Upper Paleolithic Neandertals”, Proceedings of the
National Academy of Sciences USA 103, Washington, 2006, 553–557.
I. Karavanić & F. H. Smith: “The Middle/Upper Paleolithic interface and the relationship
of Neanderthals and early modern humans in the Hrvatsko Zagorje, Croatia”, Journal of
Human Evolution 34, New York, 1998, 223–248.
M. Malez: “O značenju otkrića ostataka roda Homo u naslagama vilafranka Šandalje I kod
Pule”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 371, Zagreb, 1975, 181–201.
M. Malez: “Nalazišta paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj”, in A. Benac (ed.),
Praistorija jugoslavenskih zemalja I: paleolitsko i mezolitsko doba, Sarajevo, 1979.
M. Malez: “Razvoj kvartara, fosilnog čovjeka i njegovih materijalnih kultura na tlu
Sjeverne Hrvatske” (posebni otisak iz knjige Varaždinski Zbornik), Varaždin, 1983.
M. Malez & J. C. Vogel: “Rezultati određivanja apsolutne starosti pleistocenskih naslaga
Šandalje II kod Pule u Istri”, Geološki vjesnik 22, Zagreb, 1969, 121–133.
M. Malez: “Izvještaj o radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u 1989.
godini”, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 93, Zagreb, 1990, 277–
282.
P. T. Miracle: “Rhinos and beavers and bears, oh my! Zooarchaeologicalperspectives on
the Krapina fauna 100 years after Gorjanović”, International Conference “The Krapina
Neandertals and Human Evolution in Central Europe”, Program and Book of Abstracts,
Zagreb – Krapina, 1999, 34.
S. Semaw, P. Renne, J. W. K. Harris, C. S. Feibel, R. L. Bernor, N. Fesseha & K.
Mowbray: “2.5-million-year-old stone tools from Gona, Ethiopia”, Nature, 385, London,
1997, 333–336.
12
F. H. Smith, E. Trinkaus, P. B. Pettit, I. Karavanić & M. Paunović: “Direct radiocarbon
dates for Vindija G1 and Velika Pećina Late Pleistocene hominid remains”, Proceedings
of the National Academy of Sciences USA 96, Washington, 1999, 12281–12286.
D. Srdoč, A. Sliepčević, B. Obelić & N. Horvatinčić: “Rudjer Bošković Institute
Radiocarbon Measurements V”, Radiocarbon 21, Tucson, 1979, 131–137.
J. Vogel & H. Waterbolk: “Groningen radiocarbon dates X”, Radiocarbon 14, Tucson,
1972, 6–110.
M. H. Wolpoff, F. H. Smith, M. Malez, J. Radovčić & D. Rukavina: “Upper Pleistocene
human remains from Vindija cave, Croatia, Yugoslavia”, American Journal of Physical
Anthropology 54, New York, 1981, 499–545.
13
top related