formianje hipoteze
Post on 24-Dec-2015
31 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Univerzitet u Sarajevu
Farmaceutski fakultet
Predmet: Metodologija naučnog rada
Formiranje hipoteze
-seminarski rad-
Mentor: prof. dr. Nedžad MulabegovićStudenti:
ImeImeImeImeImeImeIme
Sarajevo, januar 2014
Sažetak
Ovaj seminarski rad u svom uvodnom dijelu govori o samom pojmu hipoteze, njegovom
porijeklu i šta on podrazumijeva. Također govori o procesu formulacije hipoteze, te nastoji
objasniti na čemu dobra hipoteza treba biti zasnovana i kako je pravilno sročiti. Objašnjeni su
i različiti tipovi hipoteza, njihove prednosti i nedostaci i vrste naučno istraživačkih radova za
koje su karakteristične.
Ključne riječi: hipoteza, nulta, radna, usmjerena, neusmjerena
2
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................4
2. Razvijanje istraživačke hipoteze.........................................................................................7
2.1. Konstatacija odnosa.....................................................................................................7
2.2. Provjerljivost...............................................................................................................8
2.3. Teorijska osnova..........................................................................................................9
2.4. Formulisanje hipoteze.................................................................................................9
3. Statistička i istraživačka hipoteza.....................................................................................10
4. Usmjerena i neusmjerena hipoteza...................................................................................11
5. Odnos između hipoteze, predmeta istraživanja i dizajna istraživanja..............................12
6. Zaključak..........................................................................................................................14
7. Literatura...........................................................................................................................15
8. Popis slika.........................................................................................................................16
3
1. Uvod
Riječ hipoteza je sastavljena od dvije grčke riječi hypo i thesis, gdje hypo znači provizorno ili
podložno provjeri i thesis znači tvrdnja o rješenju problema. U biti, ona jeste pretpostavna
tvrdnja teorije koja se istražuje i nastoji dokazati. Hipoteza je jedan od fundamentalnih alata
za bilo kakvo istraživanje. Druga varijanta prevoda riječi hipoteza bi bila hypo što bi značilo
kompozicija između dvije ili više varijabli koju treba provjeriti. Thesis znači da su ove
varijable smještene u određeni referentni sistem. (1)
Hipoteza je predloženo objašnjenje fenomena ili razumna pretpostavka koje predlaže moguću
korelaciju između više fenomena. Termin se izvodi iz grčkog
jezika, hypotithenai znači staviti ispod ili pretpostaviti.
Neke definicije:
„Hipoteza je teorija u koju istraživači nisu sigurni“,
„Hipoteza predstavlja ono što predviđamo“,
„Hipoteza je neki teorijski stav ili zaključak koji ima izvestan stupanj vjerovatnosti“ ,
„Hipoteza je misaona pretpostavka o predmetima koji se istražuju, o njihovim svojstvima,
sastavu, funkciji, stanju i odnosima s drugim predmetima“.(2)
Kada uradimo pregled svih definicija dostupnih u literaturi, obavezno ćemo naići na
pojmove: pretpostavka, postulat i hipoteza.(1)
Pretpostavka znači uzimanje stvari „zdravo za gotovo“ kako bi se situacija pojednostavila za
logičku proceduru. Pretpostavke nisu utemeljene u logičkim aktivnostima poput postulata,
one omogućavaju napredak sporazuma za djelimično pojednostavljenje tako što uvode
ograničavajuće uslove. Na primjer, formule iz Statistika i mjerenja su bazirane na nizu
pretpostavki. Pretpostavka podrazumijeva ograničavajuće uslove prije nego argument može
postati važeći. One su utemeljene na logičkoj predodžbi i njihova istinitost se može
posmatrati na osnovu podataka ili dokaza.(1)
Postulati ili aksiomi su osnova i formiraju početnu tačku rasprave dok su pretpostavke stvar
izbora, oni su radna stanovišta velikog dijela naučne aktivnosti. Postulati se ne dokazuju, oni
se jednostavno prihvataju onakvim kakvim jesu, kako bi se mogli koristiti za otkrivanje
drugih činjenica. Hipoteza se razlikuje od ovo dvoje, ona je pretpostavna tvrdnja propozicije
4
koju istraživač nastoji dokazati. Može se posmatrati kao kondenzirana generalizacija, s tim da
ta generalizacija zahtijeva znanje principa stvari ili esencijalne karakterisitike koje se odnose
na čitavu klasu fenomena. (1)
Kada teoriju formalno formulišemo kao provjerljiv prijedlog, podložan empirijskoj provjeri,
ono što dobijemo naziva se hipoteza, obično je bazirana na nekoj ranijoj teoriji ili
razmišljanju. Ona je drugi korak koji slijedi u bilo kojoj vrsti istraživačkog procesa. To je
predloženo rješenje problema koje treba provjeriti istraživanjem. Od esencijalnog značaja je
za istraživaća da razumije značenje i prirodu hipoteze i da je uvijek planiraju ili formuliraju
na početku problema.Na početku istraživanja hipoteza treba da potakne kritičko razmišljanje
koje nudi uvid u konfuziju svakog fenomena. Na kraju, ona se pokazuje kao prijedlog koji se
može prihvatiti ili odbiti na osnovu nalaza. Hipoteza ne mora biti tačna, ona jednostavno daje
predviđanje šta istraživači očekuju, neovisno da li je to predviđanje tačno ili netačno. U
mnogim slučajevima dolazi se do nalaza da rezultati eksperimenta ne potkrijepljuju
originalnu hipotezu. Prilikom iznošenja ovih rezultata, istraživači mogu ponuditi druge opcije
koje se mogu istražiti u budućim studijama.(3)
Vrste hipoteza:
- Radna (korisna u radu, negacija nulte hipoteze, teorijska hipoteza; suština naučno-
stručnog rada)
- Naučna (temelji se na opažanju prilikom istraživanja, a osnovna svrha je da bude
testirana na odabranom uzorku)
- Ad hoc (na brzinu, provizorna, nema logičkog temelja)
- Pomoćna (koja se mijenja, dopunjuje)
- Preliminarna (nedovoljno određena)
- Fiktivna (nerealna, ali često potrebna)
- Prazna (koja se ne može provjeriti, iako možda bude tačna)
- Plodna (koja se može provjeriti, dovodi do rješenja, a ne mora biti tačna)(2)
Elementi dobre hipoteze:
Kada se želi formulisati dobra hipoteza, potrebno je dati odgvore na sljedeća pitanja:
Da li je hipoteza formulisana na osnovu našeg istraživanja o temi?
Može li hipoteza biti testirana?
Da li naša hipoteza uključuje zavisne i nezavisne varijable?(4)
5
Također je bitno da hipoteza zadovolji i sljedeće uvjete, kako bi mogla biti okarakterisana
kao dobra:
1. Trebala bi se zasnivati na odnosu između dvije ili više varijabli
2. Trebala bi biti formulisana jasno i nedvosmisleno u obliku deklarativne rečenice
3. Treba biti provjerljiva, to jeste treba biti moguće preformulisati je u radnom obliku koji se
može evaluirati na osnovu dobivenih podataka.(5)
Hipoteza se može dobiti iz konstatacije problema, kao npr.:
Koja je veza između koeficijenta inteligencije osobe i njenih dostignuća?
Hipoteza: IQ i dostignuća su u pozitivnoj relaciji.
Postoje dvije osnovne forme hipoteze: Alternativna (radna)- tvrdi da postoji povezanost
između dva fenomena i nulta koja tvrdi da povezanost ne postoji.(5)
6
2. Razvijanje istraživačke hipoteze
Hipoteze često nisu navedene direktno u naučnom
članku i čitatelji često mogu prepoznati da su
ukomponovane u analizu podataka, rezultate ili
diskusiju. One proizilaze iz teme, odnosno naslova
naučnog rada i one su izjave o odnosu između
dvije ili više varijabli koje sugerišu odgovor na
pitanje ili problem koji istražujemo. Hipoteza je
deklarativna izjava koja predviđa očekivani ishod,
objašnjava ili predviđa odnos ili razlike između
dvije ili više varijabli u smislu očekivanih
rezultata ili ishoda istraživanja. Hipoteze se
formulišu prije provođenja istraživanja jer pružaju
smjernicu za prikupljanje, analizu i interpretaciju podataka.(3)
Hipoteza predstavlja ono što se predstavlja, treba da bude adekvatna predmetu istraživanja,
provjerljiva i potvrđena određenim teorijsko-praktičnim postupkom. To je pokušaj rješenja
problema. Hipoteza treba da je relevantna, provjerljiva, plodna, jednostavna i saglasna sa već
dokazanim hipotezama. Postojanje provjerljivih hipoteza je osnova istraživačkog rada.
Koristeći logiku i empirijske podatke u stanju smo da provjeravamo hipoteze ispitujući
uspješnost njihovih predikcija, odnosno kako se predikcije slažu sa novim podacima i
modelima. Mogućnost testiranja hipoteze je najbitnija karakteristika istraživačkog
rada. Hipoteze koje se ne mogu testirati nisu predmet bavljenja nauke.(2)
2.1. Konstatacija odnosa
Prva karakteristika hipoteze je ta da je to deklarativna tvrdnja koja identificira predviđeni
odnos između dvije ili više varijabli, to znači da postoji sistematski odnos između neovisne
varijable X i ovisne varijable Y. Smjer predviđenog odnosa je također specificiran u toj
tvrdnji. Fraze poput veće od, manje od, pozitivno, negativno ili različito pokazuju smijer koji
je predložen u hipotezi.
Na primjer, „broj žena s kontinuiranom abstinencijom od pušenja (ovisna varijabla) 6 mjeseci
nakon porođaja, baziran na samostalnom izvještavanju i biohemijskoj validaciji, će biti
značajno viši u tretiranoj grupi (žene koje posjećuju savjetovalište), nego u kontrolnoj grupi
7
Slika 1. Koraci pri razvoju hipoteze
(neovisna varijabla).“ Ovisne i neovisne varijable su tačno definisane i relacijski aspekt
predviđanja je sadržan u fazi značajno viši od (nego kod).(3)
Priroda odnosa, kauzalnog ili asocijativnog je također implicirana u hipotezi. Kauzalni odnos
je onaj u kojem istraživač može predvidjeti da neovisna varijabla X uzrokuje promjenu u
ovisnoj varijabli Y. U istraživanju je rijetkost da se nađemo u dovoljno čvrstoj poziciji da
zauzmemo definitivan stav o uzročno-posljedičnom odnosu. Na primjer, istraživač može
hipotetizirati da bi telemonitoring krvnog pritiska plus uobičajeni tretman doveli do veće
redukcije krvnog pritiska nego sam uobičajeni tretman tokom perioda praćenja od 12 mjeseci.
Istraživaću bi bilo reško predvidjeti jak uzročno posljedični odnos, jer postoje interferirajuće
varijable poput starosne dobi, lijekova i promjena u načinu života koje također utiču na
pacijentov zdravstveni status.(3)
Varijable su češće povezane na nekauzalan način, to jest sistematski su povezane, ali na
asocijativan način. To implicira da se varijable mijenjaju u odnosu jedna na drugu. Na
primjer, postoje jaki dokazi da je izlaganje azbestu povezano sa rakom pluća. Veoma je
primamljivo ustvrditi da postoji kauzalna povezanost, ali ne treba previdjeti da nisu svi oni
koji su bili izloženi azbestu razvili rak i svi oni koji imaju rak pluća, nisu bili izloženi
azbestu. Shodno tome, ne bi bilo veoma pametno braniti stav da postoji kauzalna veza
između ove dvije varijable, prije se može reći da postoji asocijativan odnos u kojem postoji
jaka sistematska asocijacija između dvije pojave.(3)
2.2. Provjerljivost
Druga karakteristika hipoteze je njena provjerljivost. To znači da varijable studije moraju biti
pogodne za posmatranje, mjerenje i analizu. Hipoteza će biti podržana ili neće biti podržana
nakon što se podaci prikupe i analiziraju. Predviđeni ishod koji hipoteza predlaže će se
poklopiti ili ne, sa stvarnim ishodom kada testiramo hipotezu.
Može se desiti da hipoteze ne ispunjavaju kriterij provjerljivosti jer istraživač nije napravio
predviđanje o iščekivanom ishodu, varijable se ne mogu promatrati ili mjeriti ili je hipoteza
loše formulisana.(3)
8
2.3. Teorijska osnova
Dobra hipoteza je zasnovana na postojećoj teoriji i znanstvenim otkrićima. Bez obzira da li se
do nje došlo na osnovu pregleda literature ili kliničke opservacije, ona mora biti zasnovana na
naučnoj misli. Čitatelji treba da su u stanju identificirati tok ideja od pregleda literature, do
teoretske osnove, kroz cilj istraživanja ili hipoteze.(3)
2.4. Formulisanje hipoteze
Čitanjem naučne literature i upoznavanjem sa istom, uočava se niz načina na koje se može
sročiti hipoteza. Neovisno od specifičnog formata koji se koristi da se izloži hipoteza, to
uvijek treba učiniti jasnim, jednostavnim i konciznim pojmovima. Ukoliko se ispuni ovaj
kriterij, čitatelj će razumjeti slijedeće:
Varijable hipoteze
Populaciju koja se proučava
Predviđeni rezultat hipoteze(3)
9
3. Statistička i istraživačka hipoteza
Čitatelji istraživačkih radova će uočiti da se hipoteza može kategorizirati kao istraživačka ili
statistička hipoteza. Istraživačka (radna) hipoteza, također poznata pod nazivom naučna
hipoteza se sastoji od rečenice o očekivanom odnosu varijabli. Ona je pokazatelj kakav ishod
studije se očekuje. Istraživačka hipoteza je također ili usmjerena ili neusmjerena. Ako
istraživač dobije statistički značajne nalaze za istraživačku hipotezu, hipoteza je podržana. Na
primjer, u studiji koja se bavila evaluacijom roditeljskog stressa kod kućne njege u tri grupe
porodica sa iritabilnim dojenčadima, istraživačka hipoteza je bila da „Majke koje su bile u
programu kućne njege će se manje žaliti na stress od majki koje nisu bile u istom programu“.
Jer rezultati istraživanja za ovu hipotezu nisu bili statistički značajni, hipoteza nije bila
potkrijepljena istraživanjem, što znači da kućna njega nije značajno smanjila stress
roditeljima.(3)
Statistička hipoteza, također poznata pod nazivom nulta hipoteza, tvrdi da ne postoji veza
između neovisnih i ovisnih varijabli. Ako se u analizi rezultata pojavi statistički značajna
povezanost na zadatom nivou značajnosti, nulta hipoteza se odbacuje. Odbacivanje nulte
hipoteze je ekvivalentno prihvatanju istraživačke hipoteze.(3)
Neki istraživači smatraju nultu hipotezu statističkim izumom koji skriva direktno predviđanje
ishoda. Drugi govore da je egzaktnija i konzervativnija statistički i da neuspjeh da se odbaci
nulta hipoteza znači da ne postoji dovoljno dokaza da se podupre ideja stvarne razlike. Da se
primjetiti da kada se hipoteze iznose, radne hipoteze se obično koriste više nego nulte jer su
poželjnije da bi se iskazala očekivanja istraživača. Čitatelji tada imaju precizniju ideju o
predloženom ishodu. U bilo kojoj studiji koja podrazumijeva statističku analizu, inherentna
nulta hipoteza se obično podrazumijeva bez da se izričito navodi.(3)
10
4. Usmjerena i neusmjerena hipoteza
Hipoteze se mogu formulisati usmjereno ili neusmjereno. Usmjerena hipoteza je ona koja
precizira očekivani smjer veze, odnosno odnosa između ovisnih i neovisnih varijabli. Čitatelj
usmjerene hipoteze ne samo da će vidjeti prijedlog veze, nego i prirodu ili smjer te veze ili
odnosa. Primjer takve hipoteze bi bio „Medicinske sestre koje uživaju veću društvenu
podršku od strane svojih kolega imaju manje stressa na poslu.“ (3)
Neusmjerena hipoteza pokazuje postojanje veze između varijabli, ali ne specificira
očekivani pravac veze. Na primjer, „postoje značajne razlike u prijavljenim bolovima
povezanim s kancerima s obzirom na etničku pripadnost.“(3)
Zagovornici neusmjerene hipoteze tvrde da je ovaj format objektivniji od usmjerene hipoteze,
koja se smatra potencijalno pristrasnom, jer se ide logikom da istraživač, samim time što
iznosi očekivanje određenog rezultata, automatski nastoji to i dokazati. S druge strane,
zagovornici usmjerene hipoteze govore da istraživači prirodno imaju pretpostavke, instinkte
ili očekivanja o ishodu svog rada i to su stvari koje ih navode da špekulišu o stvarima koje
istražuju. Pregled literature i konceptualni kostur pružaju teoretsku osnovu za dobivanje
hipoteze. Na primjer, teorija će pružiti kritičko razmišljanje za pretpostavku da će određeni
odnosi između varijabli imati određen ishod. Kada ne postoji teorija ili povezano istraživanje
na koje bi se oslonila logika ili kada su nalazi u prethodnim studijama ambivalentni,
neusmjerena hipoteza je tada prikladna. (3)
Usmjerene hipoteze se koriste nogo češće jer imaju niz prednosti:
Usmjerene hipoteze pokazuju da je teorijska osnova korištena da se dođe do hipoteze
i da je pojava koja se proučavakritički ispitana i povezana. Ne treba zaboraviti da se i
neusmjerene hipoteze mogu dobiti dedukcijom iz teorijske osnove. Zbog istraživačke
prirode mnogih naučnih radova koji koriste neusmjerene hipoteze, teorijska osnova
nije baš uvijek razvijena.
Pružaju specifičnu teoretski okvir u kojem se provodi studija.
Pokazuju da istraživač analize podataka se može izvršiti na statistički senzitivan
način.
Najvažnija stvar koju treba upamtiti o usmjerenosti hipoteze je da li postoji zdrava
racionalna podloga za izbor koji je istraživač predložio.(3)
11
5. Odnos između hipoteze, predmeta istraživanja i dizajna istraživanja
Bez obzira da li istraživač koristi statističku ili istraživačku hipotezu, postoji veza između
hipoteze, dizajna istraživanja i dokaza koji su dobiveni kao rezultat studije. Tip studije,
eksperimentalni ili neeksperimentalni će uticati na formulaciju hipoteze. Na primjer, kada se
koristi eksperimentalni dizajn, čitaoci studije očekuju da vide hipoteze koje oslikavaju
konstatacije o vezi poput slijedećih:
X1 je efektivnije u odnosu na X2 na Y.
Efekt X1 na Y je veći od efekta X2 na Y.
Incidenca Y se neće razlikovati kod subjekata koji su primili X1 i X2 tretmane.
Incidenca Y će biti veća za subjekte nakon X1 nego nakon X2.(3)
Ovakve hipoteze su pokazatelj da će se koristiti eksperimentalni tretman (na primjer,
neovisne varijable X) i da će se koristiti dvije grupe testnih subjekata, eksperimentalna i
kontrolna grupa, da se ocjeni da li razlika u ishodu (na primjer, ovisne varijable Y)
predviđena hipotezom ustvari postoji. Hipoteze koje oslikavaju eksperimentalni dizajn
također ispituju efekt eksperimentalnog tretmana (na primjer, neovisne varijable X) na ishod
( ovisne varijable Y). Ovo nalaže da je jačina dokaza koje pružaju rezultati Nivo II
(eksperimentalni dizajn) ili nivo III (kvazi-eksperimentalni dizajn). (3)
Suprotno navedenom, hipoteze koje su korištene u neeksperimentalnom dizajnu oslikavaju
asocijativne konstatacije veze, poput slijedećih:
X će biti negativno povezano sa Y.
Postojat će pozitivan odnos između X i Y.
Ovo govori da jačina dokaza koju pružaju rezultati studije koja je ispitivala hipotezu sa
asocijativnim konstatacijama odnosa bi bila na nivou IV (neeksperimentalni dizajn).(3)
12
Slika 2. Algoritam određivanja tipa hipoteze, odnosno spremnosti iste za testiranje.
13
6. Zaključak
Hipoteza je osnova bilo kojeg naučnog istraživanja u drištvenim ili prirodnim naukama. Ona
je osovina svakog istraživačkog procesa i sve istraživačke aktivnosti su orijentisane prema
verifikaciji hipoteza. Pored te uloge, također ima značajnu ulogu u formulaciji teorije,
principa i zakona. Hipotezu također možemo nazvati nepotvrđenom teorijom koja nakon
verifikacije poprima oblik teorije. Teorija nastaje iz novih hipoteza koje sepodvrgavaju
verifikaciji, nakon koje se prihvaća ili odbacije kao nova teorija u svom polju studija.
Izgradnjom novih teorija, ovaj ciklički proces se nastavlja. (3)
Dva su razloga zbog kojih se postavljaju i nulta i alternativna hipoteza. Prvi razlog je taj što
je izuzetno teško dokazati da je nešto tačno, a sa druge strane je mnogo lakše dokazati da je
nešto netačno. Ukoliko nema dovoljno dokaza da pretpostavka nije tačna, onda je ona sa
izvjesnim stepenom vjerovatnoće tačna. Međutim, kada bi se ta tačnost željela direktno
potvrditi za nultu hipotezu, uz pretpostavku da razlika nije statistički signifikantna,
odbacivanjem te hipoteze nije ništa dokazano. Uz to, sasvim je moguće da iz tri različita
uzorka uzeta iz iste populacije samo jedan daje dovoljno dokaza za odbacivanje nulte
hipoteze, dok druga dva ne daju. To je razlog zbog koga statističari tvrde da se ništa ne može
direktno dokazati kao tačno. Drugi razlog za uvođenje nulte hipoteze je taj što je mnogo lakše
pretpostaviti da je ustanovljena vrijednost reprezent stvarne vrijednosti datog parametra u
populacij, nego pretpostaviti da ona to nije. S tim ciljem se u statistiku zaključivanja i uvodi
nulta hipoteza, koja se zapravo nastoji oboriti, kako bi se time dokazala istinitost alternativne
(radne) hipoteze. (6) Svaka dobra hipoteza bi trebalo da ispunjava slijedeće:
Dobra hipoteza je u sporazumu s posmatranim činjenicama, to jest ne kosi se ni s
jednim zakonom prirode za koji se zna da je tačan.
Dobra hipoteza je formulisana korištenjen najjednostavnije moguće terminologije.
Dobra hipoteza dozvoljava primjenu deduktivnog zaključivanja.
Dobra hipoteza osigurava da su metode verifikacije pod kontrolom istraživača.
Dobra hipoteza garantuje da će dostupni alati i tehnike biti efektivni u svrhe
verifikacije.
Dobra hipoteza uzima u obzir različite tipove kontrole koji se mogu primjeniti u svrhu
verifikacije.
Dobra hipoteza jasno pokazuje ulogu različitih varijabli uključenih u studiju .
Dobra hipoteza se jasno razlikuje od zakona, činjenica, pretpostavki i postulata. (1)
14
7. Literatura
1. Academia.edu. Dostupno na: https://www.academia.edu/5347125/Hypothesis_the_essential_tool_for_research [pristupljeno 27.01.2014.]
2. Dostupno na: http://gimza.edu.rs/novosti/?p=234 [pristupljeno 27.01.2014.]
3. US Elsevier Health Bookshop. Dostupno na: http://www.elseviermasson.fr/media/us/samplechapters/9780323057431/Chapter%2002.pdf [pristupljeno 26.01.2014.]
4. What is a hypothesis?. Dostupno na: http://psychology.about.com/od/hindex/g/hypothesis.htm [pristupljeno 26.01.2014.]
5. Problem Formulation and Hypothesis testing. Dostupno na: http://coweb.org/benevieve/Problem%20Formulation%20and%20Hypothesis%20Testing.pdf [pristupljeno 26.01.2014.]
6. Škrbo A., Pandžo J., Završnik D. Statistika za farmaceute. Jež, Sarajevo, 2004.
15
8. Popis slika
Slika 1. Koraci pri razvoju hipoteze. Preuzeto sa: http://www.elseviermasson.fr/media/us/samplechapters/9780323057431/Chapter%2002.pdf [pristupljeno 27.01.2014.]
Slika 2. Algoritam određivanja tipa hipoteze, odnosno spremnosti iste za testiranje. Preuzeto sa: http://www.elseviermasson.fr/media/us/samplechapters/9780323057431/Chapter%2002.pdf [pristupljeno 27.01.2014.]
16
top related