babić - prilozi za petra pozdančića i njegovu radionicu u trogiru
Post on 01-Feb-2016
27 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Ivo Babić
Prilozi za Petra Pozdančića i njegovu radionicu u Trogiru
Od Petra Pozdančića klesara i graditelja, koji na veliko gradi početkom XV. stoljeća kako je to poznato iz više isprva, jedinio sigurno djelo su vodorige na Trogirskoj katedrali za koje je bio isplaćen 1416. godine. One pružaju indicije da se ovom majstoru pripiše nekoliko klesarsko- kiparskih djela u Trogiru
1. Ključne riječi: late gothic scultures, Petar Pozdančić, Trogir
U ovom prilogu pripisujem Petru Pozdančiću Radmilovom i njegovoj
radionici nekoliko radova u Trogiru: četiri glave uzidane u dvorištu Komunalne
palače ; triforu na Maloj palači Cippico. Tom majstoru pripisujem grb i glavu-
ulomak gotičkog prozora u palači Lucić. Iznosim i pretpostavku da je majstor
kamenar Pozdančić doprinio ukrašavanju završnog dijela prvog kata zvonika
Trogirske katedrale, što može biti tema za posebnu, iscrpniju studiju, za koju bi
bila neophodna iscrpnija fotografska dokumentacija.
Kao polazište za ove atribucije su vodorige (gargouilles) s
ljudskim i životinjskim glavama postavljene visoko na južnom zidu
Trogirske katedrale. 1 Gradnjom krova ponad terase južnog broda,
vodorige su izgubile svoju izvornu funkciju. Za te kamene vodorige
poznato je prema arhivskoj ispravi da ih je izradio klesar Petar
Pozdančić: 2. studenog 1416. godine operarij Nikola Petrov
Mikacijev isplaćuje klesaru Petru Pozdančiću iz Šibenika 50 dukata
1 Slike donosi IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.b),Tab.8.
i žito za izradu i postavljanje vodoriga.2 Jedna od vodoriga nakon
što je sedamdesetih godina XX. stoljeća pala sa zida dospjela je u
Dubrovnik u privatno vlasništvo.
Sve te glave na vodorigama imaju dosljednu morfologiju kao rad
istog klesara: očni lukovi ljudskih glava su oštro rezani s natečenim
kapcima; uz same oči kapci su naznačeni zadebljanjima
obrubljenima linijama; nad korijenom nosa očni lukovi završavaju
linijama koje podsjećaju na kut sfernog trokuta. Vlasi su
oblikovane tako da se isprepliću poput tankih uvojaka, pletenica,
sličnima debljim vrpcama. Ti uvojci - slični vrpcama,oštro rezani
imaju u presjeku oblik trokuta. Uz vrat figura povijaju se lisnate
grane, valjda s razloga da bi se postigao prijelaz između zaobljenja
glava i prizma kamenih blokova u kojima je grgutala voda. Većina
grana imaju veoma šiljaste listove; poneki su tako oštri da
podsjećaju na zupce pile. Grane pak po sredini imaju duboka
užljebljenja.
Majstor Petar Pozdančić vjerojatno je za tako zamašan posao
morao imati svoje pomagače. Poznato je da je Korčulanin Ratko
Ivanov Miličević 1417. godine bio primljen u radionicu Petra
Pozdančića nastanjenog u Trogiru.3 Taj se kamenar (Ratcho
Milichevich lapicida de Curzola) 1413. godine orodio u Trogiru
ženidbom s Klarom nećakinjom plemića Andrije Cege, a navodi se
već tada kao stanovnik Trogira.4
2 Dokument u potpunosti donosi PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A.( 2011.), 47,doc. n.3.;
3 FISKOVIĆ,C.(1947.),99.
4 FISKOVIĆ, C.( 1983.)194-1958, n. 22.
1.Muška glava na konzoli koja pridržava vanjske stepenice u
dvorištu Komunalne palače postavljena je na istaknutom mjestu: na konzoli
ispod luka stubišta ispod kojeg je atrij kroz koji se pristupa u dvorište. Veoma
je slična ljudskim glavama na vodorigama na katedrali. Dimenzija glave
nešto je veća od prirodne. Glava nije prikazana u strogom en face položaju: u
odnosu na konzolu lagano je rotirana na desno. 5 Oplošje lubanje, posebno
izrazito konveksnog čela, veoma je napeto. Usta su napola otvorena. Glava je
ćelava, no s bujnim brkovima i bradom poput isprepletenih vrpca. U dubokim
očnim šupljinama kapci su malo otečeni. Uz oči gornji i donji kapak su
naznačeni sa po dvije linije. Uz obje strane lica, do brade i ispod brade , na
vratu i na kamenom bloku, na konzoli iz kojeg strši glava savijaju se grane i
grančice s izrazito šiljastim, stiliziranim lišćem na način istovjetan kao i na
vodorigama na katedrali. Glava ima portretna obilježja; u fiziognomijskom
smislu prikazana osoba djeluje energično, zagledana, zaokupljena svojim
promislima . Takvu slobodu klesanja izrazito velike skulpture mogao je
dozvoliti sebi kamenar koji je imao važnu ulogu u gradnji/obnovi palače, koja
je, kako je poznato, stradala lipnja 1420. godine za mletačkog bombardiranja
grada.6 Postoji mogućnost da je i prije 1420. godine glava izvorno stajala na
nekom drugom mjestu, na primjer na nekadanjem srednjovjekovnom pročelju
Komunalne palače . Naime, prije obnove dovršene 1890, palača je bila sklop od
više zgrada različitih visina i starosti. Projektanti romantičarske, suviše slobodne
restauracije postojeće Komunalne palače bili su ing. Josip Slade i prof. Ante
Bezić od kojih nije ostala dokumentacija zatečenog zdanja.7 U doba restauracije
palače u zidove oko dvorišta ugrađeni su mnogi ulomci iz prvobitne palače, ali i
5 Sliku glave donosi IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.b),Tab.7.6 LUCIĆ, I., (1979.), II, 956.7 FISKOVIĆ, C., (1987.a), 24-25; PIPLOVIĆ, S., (1992.), 55-62.
oni preneseni s drugih ruševnih zdanja, među ostalim i iz porušene Biskupove
palače. 8
Prema tradiciji glava je, navodno, autoportret majstora Matije Gojkovića,
koji je dvadesetih godina XV. stoljeća bio zaposlen na obnovi oštećenog
zvonika katedrale.9 Iznesena je čak pretpostavka da je Matije Gojković bio
graditelj Komunalne palače,10 no iskazano je otklanjanje te hipoteze zbog
nepostojanja arhivskih dokaza11 No, iznosim novu pretpostavku da je možda
prikazan upravo Petar Pozdančić koji je bio zaposlen kao kamenar na zidanju i
ukrašavanju nekog dijela Komunalne palače, iako o tome nema poznatih
arhivskih podataka?
2. Ženska glava- nešto manja od prirodnih dimenzija, ugrađena je na južnom
zidu dvorišta Komunalne palače. S obzirom na činjenicu da je sačuvan vrat i
mali dio ramena može se zaključiti da je bila dio veće cjeline (tijela ili barem
poprsja). Očito radi se o kasnosrednjovjekovnoj spoliji. I na ovoj ženskoj glavi,
na njenoj kosi, prepliću se stilizirani , pramenovi vlasi, uvojci kose poput debljih
vrpca oštro rezanih, trokutastog presjeka, jednako kao i na brkovima i bradi
muške glave na konzoli pod stubištem, na isti način kao i na figurama na
vodorigama. S Pozdančičevim glavama, s onima na vodorigama, povezuju ih
također i druga formalna obilježja; oblikovanje oštrih očnih lukova i naglašeni
rubovi kapaka.Usta su poluotvorena. Radi se o prilično kvalitetnoj skulpturi, na
kojoj je postignuta psihička ekspresija zadovoljstva, gotovo titravog osmjeha.
Moguće je da se radilo o prikazu neke alegorije pozitivnih denotacija, o
vizualizaciji neke vrline kave se postavljaju na javnim zdanjima?
3. Muška glava, prirodnih dimenzija ugrađena ispod gornjeg luka
vanjskih stubišta . Očito je da se radi o kasnosrednjovjekovna spoliji, naknadno 8 RADIĆ, D., (2005.a), 102-130.9 DELALLE, I. (1936.), 54.; FISKOVIĆ, I. (1980.),1054..10 IVEKOVIĆ. Ć, (1910.),21.11 KARAMAN, LJ. (1933.),36; PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.)54.
je ugrađenoj, visoko ispod samog šiljastog luka gornjeg dijela vanjskog stubišta,
na sjenovitom i skrovitom mjestu.12 Izvorno je bila svojevrsni nosač: naime, na
njenom tjemenu se zapažaju ostaci profiliranog arhitektonskog elementa.
Nozdrve su veoma široke; usta su otvorena. S glavama na vodorigama povezuje
je oblik očnih lukova i obrva. Lice nije lišeno psihičke ekspresije kojem
naznačeni nabori na čelu pridaju izraz zamišljenosti.Već je upozoreno da je tu
glavu možda isklesao isti kipar koji je izradio spomenutu glavu na konzoli pod
stubištem.13
4. Ulomak glave, prirodnih dimenzija ugrađen na zapadnom zidu dvorišta,
visoko pod strehom. Koliko mi je poznato ovaj fragment nije spominjan u
stručnoj literaturi. Vjerojatno se radi o prikazu ženske osobe. Glava je veoma
oštećena, a s obzirom na svoj smještaj teško je saglediva. Očito je i u ovom
slučaju da se radi o kasnosrednjovjekovnoj spoliji.. Sačuvan je gornji dio:
čelo i oči, ponad kojih su oštri lukovi. Moguće je da je i ova glava rad
Pozdančićeve radionice?
Trifora na Maloj Cipppicovoj palači
Na razini prvog kata, na istočnom pročelju Male palače Cippico, nad glavnom
poprečnom ulicom, sučelice lože dižu se dvije trifore od kojih je jedna ,ona
lijeva- južna faksimilska rekonstrukcija
Trifora - ona desna, sjeverna u potpunosti je sačuvana; dobila je naknadno
renesansni okvir kad je postavljen grb u obliku konjske glave s heraldičkim
obilježjima roda Cippico. Taj dio palače bio je nekoć jedna posebna kuća koja
je u prvoj polovici XV. stoljeća pripadala trgovačkoj obitelji Salamunić. 14Ova
trifora ima dekorativne elemente slične onima koji se ponavljaju na biforama
prvog kata zvonika Trogirske katedrale: primjerice stupići su poligonalnog
12 Koliko nam je poznato fotografiju glave donosi prvi put PlOSNIĆ .ŠKARIĆ,A,(2010.),sl.34.13 PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.),236.14 PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.),83.
oblika u presjeku na kojima su ispod kapitela stepenasto nanizani uski pojasevi
(prestenovi). No, kapiteli na trifori nisu slični onima na bifori prvog kata
zvonika,već su gotovo identični kapitelima polustupovima koji pridržavaju
slijepe gotičke arkade istog kata. Uz okvire trifore nanizani su pravokutni zupci
istovjetni onima oko slijepih arkada vrh prvog kata zvonika
Trifora je bogato kiparski ukrašena. Na obje strane trifore, ispod
polukapitela na polustupovimaa, postavljenih uz okvir, istaknute su dvije
sićušne glave: na lijevoj strani muška (?) glava izduženijeg oblika; na desnoj
strani ženska(?) glava mekšeg obličja. Na tim malim glavama položne su po
jedna ploča (abak) koje nemaju nikakvu arhitektonsku funkciju. Glave nisu
prikazane frontalno već su lagano rotirane. Na tim malim glavama kosa je
isprepletena u uvojke poput vrpca; na licima su im karakteristični oštro rezani
očni lukovi. Iako su sasvim sitne, te dvije glave očituju psihičku ekspresiju; ona
ženska(?) s poluotvorenim ustima ima bolni izraz; ona muška (?) na lijevoj
strani zagledana je u daljinu.
Između lukova trifore nalaze se reljefno prikazana mladenačke lica
(anđeli?) smještena između grana s listovima poput zubaca pile. Grane uz glave
anđela pri dnu oblikuju petlju. I na tim reljefnim mladenačkim glavama izvijaju
se stilizirani uvojci slični vrpcama. Oči su postavljene u dubokoj šupljini, s
oštrim lukovima. Naglašeni su donji i gornji kapak. Lica su ovalnog oblika no
kosa je počešljana tako do čelo ima pri vrhu oblik šiljastog luka, slično kao i na
licu ženske glave ugrađene u dvorištu Komunalne palače. Lica tih (anđeoskih ?)
glava između lukova trifore imaju izraz spokojstva. Sve grane , listovi i glave
između lukova trifore nisu jednake kvalitete. pa je očito da je klesao majstor s
manje vještim pomoćnikom .Kako je to već zapaženo veoma su kvalitetno
isklesane glave uz okvire trifore.15 Način oblikovanja glava i motiv listova
poput zubaca pile navode na pretpostavku da je trifora djelo Petra Pozdančića i
njegovog pomoćnika.
15 PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.),236.
Grb i ulomak prozora uzidani na terasi palače Lucić.
Na južnom zidu ponad terase u palači Lucić ugrađen je grb s heraldičkim
obilježjima roda Lucić. Uz heraldički štit povijaju se grane oštrih listova koje pri
dnu oblikuju petlju jednako kao i grane prikazane na trifori na Maloj palači
Cippico. Nad štitom prikazano je poprsje anđela čija glava, posebno način
oblikovanja kose, slični opisanoj ženskoj glavi iz dvorišta Komunalne palače:
slična je i malim glavama na trifori na pročelju Male Cippciove
Ulomak gotičkog prozora uzidan ponad grba Lucić, s kvalitetnim
prikazom lica bradate glave gotovo prirodne veličine, među grančicama koje pri
dnu oblikuju petlju.16 Valja napomenuti da ni ovo izražajno lice nije sasvim
frontalno prikazano.
Grb i ulomak gotičkog prozora iz palače Lucić pripisani su mletačkom
kiparu Nicoli Denteu zvanim Cervo.17 No, Nicola Dente oblikuje glave manje
plastično, frontalno, spljoštenog lica. Opisani ulomci bliži su oblikovanju
svojstvenom Petru Pozdančiću.
Petar Pozdanačić i prvi kat zvonika trogirske katedrale.
Već 1264. godine jedna je isprava izdana pred zvonikom katedrale (…
iuxta campanile sancti Lurentii).18 Ne znamo kako je izgledao taj prvotni
zvonik. Možda je to bila nekakva niska, privremena konstrukcija, zvonara poput
preslice. Mlečanin, majstor, Zanino (magister Zaninus,Çanninus..) sin pokojnog
Salchia, kao protomagister bio je angažiran ugovorom iz 14. svibnja 1347.
godine na gradnji katedrale i zvonika.19 Uz njega se u Trogiru spominju i
16 FISKOVIĆ, C. (1969.),sl.12.17 FISKOVIĆ, C. (1969.),sl.6. i 7.18 BARADA, M. (1948.), 48.19 KARAMAN, LJ. (1938.), 72.
njegova dva sina, također zidari : Salchietus i Jacomellus.20 Već ranije 1344.
meštar Zanino potvrđuje u svoje ime i svojih sinova da je primio 33 dukata od
operarija za najamninu i trećinu za prvu plaću od 100 dukata 21Zvonik je teško
stradao za mletačkih bombardiranja u lipnju 1420. godine. Ugovorom od 18.
travnja 1421.godine majstor Matija Gojković se obvezuje operariju Dragolinu
Nikolinu popraviti zvonik, ali i druga oštećenja na katedrali i to u roku od svega
dvije godine22Majstoru Gojkoviću se nalaže da popravke mora izvesti :…tako da
će popraviti čitav vijenac spomenutog zvonika prema trogirskom trgu uz isti
zvonik tako da bude dobro postavljen kao što je bio i prije nego što je bio
oštećen…23 Na prvom katu zvonika, u njegovoj unutrašnjosti potpisali su se
majstori Matej (Gojković) i Stjepan, kako se čita s natpisa s nadnevkom 27.
travnja 1422. godine.24 Radi se, kako je to opće prihvaćeno, o natpisu koji se
tiče popravka zvonik.
Prvi kat zvonika ostavlja snažan dojam puninom svoje arhitektonske
mase; rastvoren je tek u donjem dijelu s po dvije gotičke bifore. Između bifora
diže se pilastar uz koji se pružaju dugi i uski ugaoni polustupovi koji pri vrhu
pridržavaju zajedno s konzolama četiri šiljasta luka slijepih, gotičkih arkada.
Pilastri uz koji se polustupovi dižu se i sa strane bifora,uz rubove zvonika.
Ponad slijepih arkada teče završni vijenac koji razdvaja prvi od drugog kata.
Prvi kat zvonika nije jednak na svim svojim stranama Naime, otvori, po dvije
bifore, nalaze se samo na zapadnoj i na južnoj strani (nad trgom).
Na prvom katu nalazi se veliki broj kiparski obrađenih česti: ljudske i
životinjske glave na konzolama koje pridržavaju slijepe arkade, te po jedna
glava među lišćem na završnom vijencu. Sve te glave, posebno one na
zapadnom zidu zaslužuju posebne analize.
20 PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. (2010.),221-222..21 CODEX DIPLOMATICUS REGNI CROATIAE, DALMATIAE ET SLAVONIAE,vol. XI, (1913.),139.22 LUCIĆ, I.(1979.), II, 957-959; FARLATI, D.(2010.),311.-313 PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. (2011.), 48, doc.4.23 LUCIĆ, I. (1979.), II, 958..24 EITELBERGER, V., EDELBERG, R. (1861.), 234; JACKSON, T. G. (1887.), 138-139.
Među glavama na prvom katu najistaknutija je ona koja strši u prostoru
na sjeveroistočnom bridu zvonika. Ta je jedina izvedena u punoj plastici. Njen
vrat izlazi iz završnog vijenca koji razdvaja prvi od drugog kata. Na toj je glavi
položena dvodijelna ploča (abak). Isti motiv ploče na tjemenu, kako je to već
spomenuto, javlja se i na dvije sićušne ljudske glave na trifori Male palače
Cippico. Ovu glavu smještenu na nepristupačnom mjestu teško je snimiti en
face bez podizanja skela. Zbog toga nam je dostupan njen snimak samo iz
profila što je nedostatno za podrobnije opise i analize. Radi se o glavi bradatog
muškarca. Brada je razdijeljena u izvijene uvojke. Čelo je veoma ispupčeno isto
kao i na glavi na konzoli pod stepeništem Komunalne palače. Nozdrve su široke.
Naglašeni su oštri lukovi nad očima na kojima su naznačene zjenice s
udubljenjima kružnog oblika. Na isti način kao i na vodorigama i na ostalim
opisanim skulpturama tako i na ovoj glavi na bridu zvonika pramenovi kose i
brade oblikovani su poput vrpci trokutastog presjeka. Već od brade, niz
podbradak i uz vrat nižu se listovi. Grana s listovima pod vratom ima u sredini
duboka užljebljenja kao i glave na vodorigama. Listovi, od koji su neki
zaobljeni, drugi pak oštri, istovjetni su onima na završnom vijencu prvog kata
zvonika. Takvi su biljni ukrasi, kako je to već naglašeno, na kapitelima i
polukapitelima trifore na Maloj Cippicovoj palači.
Psihički izraz glave lagano rotirane, usmjerene prema dolje, očituje
strogost i usredotočenost pažnje. Ovu glavu također pripisujem majstoru Petru
Pozdančiću kojem bi trebalo pripisati gornji, završni dio prvog kata zvonika:
vijenac i glave pod konzolama.
Šibenčanin Petar Pozdančić (magister Petrus lapicida quondam Radmilli
de Sebenico) došao je u Trogir kao već afirmirani kamenar: 1. prosinca 1405.
godine obvezao se isklesati brojne kipove za kapelu Sv. Šimuna u crkvi
Sv.Marije u Zadru, premda nije poznato da li je u potpunosti ispunio svoje
obaveze. 25 Na Bribiru je 1415. godine presvodio franjevačku crkvu. 26Navodi
se da je ovaj majstor djelovao i u Veneciji gdje je valjda izvodio pozamašne
radove kad je tamo imao pomoćnika, već spomenutog Korčulanina Ratka
(Alegreto), sina Ivana Miličevića s kojim je već surađivao u Trogiru. 27 Taj isti
Ratko sin Ivana Miličevića, spominje se u zavičaju i kao Ratko Ivančić i to kao
veoma poduzetna osoba, zaposlena na gradnjama i ukrašavanju mnogih
dubrovačkih zdanja, među ostalim i na vojvode palači Sandalija Hranić;28među
ostalim klesao bifore je 1439.godine na Kneževom dvoru.29
Iz razdoblja gotičkog stila ostali su Trogiru brojna zdanja i umjetnine
počevši od slika pa do liturgijskih predmeta.30 Tadašnjemu trogirskom
kamenarstvu mora da su bili značajni doprinosi Petra Pozdančića i njegovog
suradnika Ratka Milićevića/Ivančića.
25 FISKOVIĆ, C.(1959.), 45–46;156.;HILJE, E. (1997.), 26..
26 FISKOVIĆ, C.(1959.),46.27 FISKOVIĆ,C. (1956.), 4;ČORALIĆ, L, (2001), 307.28 GRUJIĆ, N.(2013,)115,120,14129 FISKOVIĆ,C. (1956.),4; GRUJIĆ, N.( 2008),34.30 FISKOVIĆ, I. (1980.), 1036-1065.
LITERATURA
BARADA, M. (1948.),Trogirski spomenici, dio 1., Zapisci pisarne općine Trogirske, sv. I., od 21.X.1263. do 22.V.1273., Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalim, knjiga 44, Zagreb
Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (1913.),.vol. XI, (1913.),priredio T.Smičiklas
ČORALIĆ; L, (2001),U gradu svetoga Marka, povijest hrvatske zajednice u Mlecima,Zagreb 2001.), na str. 307
EITELBERGER V. EDELBERG, R. (1861.), Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Traù, Splato und Ragusa, beschrieben
von Rudolg Eitelberger v. Edelberg, aufgenommen und dargestellt vom Architekten W. Zimmermann, Jahrbuch der Kaiserlich Königlichen Central-commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale, V. Band, Wien, 129-307
FARLATI, D. (2010.),Trogirski biskupi,Split,
FISKOVIĆ, C.(1959.), Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959., 46–47
FISKOVIĆ,C. (1947.), Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb, Matica hrvatska.
FISKOVIĆ, C (1954.),Bilješke o Radovanu i njegovim učenicima,Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 8 (1954.), 14,.9. 10-39bilješka 9.)
FISKOVIĆ,C. (1956.), Hrvatski umjetnici u Mlecima. Mogućnosti, Split, III/br. 1, 1–25.
FISKOVIĆ, C. (1969.), Lučićeva rodna kuća, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademija posvećen I. Luciusu-Lučiću povodom 200-godišnjice djela „De Regno Dalmatiae et Croatiae“, Zagreb, 45-60.
FISKOVIĆ, C.,( 1983.), Iz Duknovićeva kruga u Trogiru i u Mađarskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23, 193–205.
FISKOVIĆ, C.,(1987.) Arhitekt Josip Slade, Trogir
FISKOVIĆ, C. (1969.), Lučićeva rodna kuća, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademija posvećen I. Luciusu-Lučiću povodom 200-godišnjice djela „De Regno Dalmatiae et Croatiae“, Zagreb, 45-60
FISKOVIĆ, I. (1980.), Gotička kultura Trogira, Mogućnosti 10-11, 1036-1065
PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. ( 2011.). Prilog poznavanju građevinske povijesti trogirske katedrale u 15. stoljeću, Radovi Instituta za povijest umjetnosti. 35, Zagreb, 41–54.
GRUJIĆ, N.( 2008),Onofrio di Giordano della Cava i Knežev dvor u Dubrovniku, Zbornik Dana Cvita Fiskovića – II. • Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske.Zgreb, 9-50.
GRUJIĆ, N.(2013,)Kuća u gradu, Zagreb
HILJE, E. (1997.), Glava arkanđela Gabrijela iz crkve Sv. Ivana u Zadru, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 23–27.
KARAMAN, LJ. (1933.), Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijeka, Zagreb
KARAMAN, LJ., (1938.), Portal majstora Radovana u Trogiru, Rad JAZU, knjiga 262, 1-76
IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.a), Dalmatiens Architektur und Plastik( text) ,Wien
IVEKOVIĆ. Ć. M. (1910.b), L'architettura e plastica della Dalmazia, Vienna
JACKSON, T. G. (1887.), Dalmatia, The Ouarnero and Istria, vol. II, Oxford
LUCIĆ,I, (1979.), Povijesna svjedočanstva o Trogiru,vol.I. i.II., Split
PIPLOVIĆ.S.,( 1996.b),Graditeljstvo Trogira u XIX. stoljeću, Split
PlOSNIĆ ŠKARIĆ, A,(2010.), Gotička stambena arhitektura u Trogiru, Doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu,Zagreb
PLOSNIĆ ŠKARIĆ, A. ( 2011.). Prilog poznavanju građevinske povijesti trogirske katedrale u 15. stoljeću, Radovi IPU, 35, Zagreb,41–54.
RADIĆ,, D., (2005.a), Zaštita spomenika u Trogiru tijekom XIX. stoljeća. Radovan 3. 102-130
top related