221551966 alyson noel mračni plamen

1

2

Alyson Nol

Mrani plamen Serijal Besmrtnici Knjiga etvrta

Alyson Noel Dark Flame (The Immortals #4)

www.crowarez.org www.bosnaunited.net

3

Prvo "Nee-moj me zezati" Haven ispadne iz ruke tortica,ona s ruiastom glazurom, crvenim mrvicama i

srebrnim papirnatim kalupom. Ispod debelog sloja minke oi joj love moj pogled, a ja se ogledavam po uurbanom oping-centru u gru od nelagode. Istog trenutka poalim to sam odluila da se naemo ovdje, to sam bila tako glupa i mislila da je najbolje da

je jednog lijepog ljetnog dana odvedem u njezinu omiljenu slastiarnicu i tamo joj saopim vijesti. Zato sam uope mislila da e joj vijesti lake sjesti uz tu torticu od

jagode? Sad bih najradije da smo ostale u autu. "Nismo na ulici. Molim te, stiaj se." Htjela sam to ljepe rei, ali na kraju sam

zazvuala kao neka gunava stara profesorica. Ona se nagne naprijed, zatakne duge platinastoplave pramenove na ikama iza uha i zakilji prema meni.

"Molim? Ma, je l' ti to ozbiljno? Ono, tako si me brutalno iznenadila - ali ono ba brutalno - da mi jo odzvanja u uima i jo mi se vrti. Dolo mi je da te pitam da mi ponovi ono to si rekla da budem sigurna da si stvarno rekla ono to mislim da si rekla

- a tebe jedino mui to priam preglasno? Je l' ti to mene zafrkava?" Odmahnem glavom, bacim pogled oko nas i sasvim se usredotoim na to da

smanjim nastalu tetu pa kaem tie: "uj, stvar je u tome to to nitko ne smije saznati.

To mora ostati tajna. Pod obavezno", preklinjem je prekasno shvaajui da to govorim osobi koja nikad nije znala uvati tue tajne, a kamoli svoje.

Haven zakoluta oima i opet se zavali u stolac mrmljajui u bradu, a ja zastanem

kako bih je detaljno prouila i okiram se jer se na njoj sve ve vidi: blijeda koa joj je

sjajna, ista i k tome doslovno bez pora, a valovita smea kosa s plavim pramenom

sprijeda blista i svjetluca kao u nekoj reklami za skupi ampon. ak su joj i zubi pravilniji, bjelji i ne mogu se ne zapitati kako se to tako brzo dogodilo,nakon samo nekoliko gutljaja eliksira, a meni je trebalo neusporedivo vie vremena.

Udahnem i uronim u nju dok je jo ovla gledam.Zaboravljam na vjeno obeanje samoj sebi da neu prislukivati najskrovitije misli svojih prijatelja i borim se za to bolji

pogled, nekakav traak njezine energije, ono to mi nije rekla - ako postoje situacije u kojima je opravdano zabadati nos u tue stvari, ovo je sigurno jedna od njih.

No ne dobijem izravan uvid u njezine misli kao obino, ve mi se na putu isprijei

neprobojan zid.ak i nakon to leerno ispruim ruku i primim je za jagodice,pravei se

da me zanima njezin srebrni prsten s lubanjom, nita ne doznam. Ne vidim njezinu budunost. "Ovo je sve jednostavno tako" Ona proguta knedlu i pogleda oko sebe pomno

promatrajui prtavu fontanu, mladu mamu koja gura djeja kolica i dere se u

mobitel,skupinu cura koje s hrpom vreica izlaze iz trgovine s plivakom opremom - gleda svuda samo, ne u mene.

"Znam da ti je ovo puno toga odjednom - ali ipak" slegnem ramenima jer sam svjesna da moram biti uvjerljivija, ali nisam ba sigurna kako.

"Puno toga odjednom? Ma, je l' tako ti to doivljava?" Odmahuje glavom i lupka prstima po naslonu svog zelenog metalnog stolca dok me odmjerava od glave do pete.

4

Uzdahnem i zaelim da sam sve ovo bolje izvela, elei da mogu uiniti neto da

problem nestane, ali prekasno je. Nema mi druge nego nositi se s bedarom za koju sam sama kriva. "Mislim, nadala sam se da e ti to tako doivjeti." Slegnem ramenima. "Znam. Nisam normalna."

Ona duboko uzdahne,lice joj je tako nepomino,tako mirno da je iz njega nemogue

ita iitati i ba kad sam htjela neto rei, zamoliti je da mi oprosti,ona kae:"Ti to

ozbiljno?Uinila si me besmrtnom? Ono - zaozbiljno?" Kimnem, uspravim se, zabacim ramena i samo ekam jer e se sigurno razbjesnjeti,

a eludac mi se svee u vor. to god da mi napravi, pa i da mi kae neto runo i udari

me, moram to otrpjeti. I ne zasluujem nita bolje nakon to sam joj preokrenula itav

ivot. "Samo sam" Zaustavi dah i trepne nekoliko puta, ali sad kad je nalik meni, ne

vidim joj auru, pa joj ne mogu pogoditi raspoloenje. "Pa, u tekom sam oku. Ono,

najozbiljnije. Ne znam ni to bih ti rekla." Skupim usne i spustim ruke trljajui o krilo svoju kristalnu narukvicu u obliku

potkove pa proistim grlo i kaem: "Sluaj, Haven, tako mi je ao. Tako mi je jako, jako ao. I ne sluti koliko. Samo sam" Odmahujem glavom jer znam da bih trebala prijei na stvar, ali osjeam da joj moram objasniti svoju stranu prie - kako sam bila prisiljena donijeti nemoguu odluku, kako mi je bilo dok sam je gledala onako blijedu,

bespomonu, na rubu smrti, kad je u svakom trenutku mogla izdahnuti Ali i prije nego to krenem objanjavati,ona se nagne prema meni i razrogai oi

buljei u mene."to je tebi?" Zatrese glavom. "Ti se jo i ispriava, a ja ovdje sjedim

totalno nabrijana, ono, ne mogu doi k sebi i nemam pojma kako da ti se oduim!" Ha? "Ono, pa, to je predobro." Ceri se i poskakuje u stolcu, a lice joj se sjaji kao arulja od

tisuu vati. "Ozbiljno, neto najbolje ikad - i tebi mogu zahvaliti na tome!" Progutam knedlu dok nervozno gledam oko sebe, ne znajui kako bih reagirala.

Ovo nisam oekivala. Uope se nisam pripremila za takvo to. Iako se dogodilo vie-manje upravo ono na to me Damen upozoravao.

Damen - moj najbolji prijatelj,moja srodna dua,ljubav mojih ivota. Nevjerojatno zgodan, seksi, pametan, talentiran, strpljiv i suosjeajan deko koji je znao da e se ovo dogoditi i ba zato me preklinjao da poe sa mnom. Ali ja sam bila previe tvrdoglava.

Uporno sam htjela ovo obaviti sama. Ja sam je pretvorila u besmrtnicu - ja sam joj dala eliksir - i zato joj ja to moram objasniti. Samo to mi uope ne ide onako kako sam zamiljala. Ni blizu.

"Mislim,to je kao da si vampir,jelda?Samo ne pije krv?" Pogled joj blista i udno

lovi moj. "A i ne trebaju ti lijesovi i ne mora izbjegavati sunce!" Cike od uzbuenja.

"Ovo je jednostavno nevjerojatno - ko da sanjam! Dobila sam sve to sam ikad htjela! Vampirica sam! Prekrasna vampirica - samo bez svih onih odvratnih nuspojava!"

"Nisi vampirica", kaem slabim i bezvoljnim glasom pitajui se kako smo sad doli na to. "Vampiri ne postoje."

Tako je,ne postoje ni vampiri,ni vukodlaci,ni vilenjaci,ni vile - samo besmrtnici, kojih je, zahvaljujui Romanu i meni, sve vie i vie...

5

"A kako si tako sigurna u to?" pita me Haven izvijajui obrvu. "Zato to je Damen ovdje mnogo due od mene", kaem. "I nije nikad sreo nijednog

vampira - a nije nikad sreo ni nekoga tko ih je sreo. Po naem miljenju, legende o vampirima vjerojatno se odnose na besmrtnike, samo to je istina u njima poprilino

iskrivljena - kao to da pijemo krv, da ne moemo na sunce i ono da smo alergini na enjak." Nagnem se prema njoj. "Sve su to ekstra detalji da pria bude dramatinija."

"Zanimljivo." Kima iako su joj misli oito negdje drugdje. "Mogu li i dalje jesti tortice?"Pokazuje na zgnjeenu hrpicu od jagoda koja se s jedne strane uruila i zalijepila za karton,a s druge je jo prhka i samo eka da je netko pojede. "Ili trebam neto drugo" Iskolai oi i prije nego to joj uspijem odgovoriti, lupi po stolu i

zaskvii: "Isuse - onaj sok, jelda? Ono crveno to ti i Damen uvijek pijete? To trebam, jelda? Pa to eka? Daj ga na sunce da i slubeno budem primljena - jedva ekam biti besmrtna!"

"Nemam ga sa sobom",kaem i vidim da joj se lice objesilo od razoaranja, pa

krenem objanjavati. "Sluaj, znam da misli da ovo zvui prekul i tome slino - i, bez sumnje, donekle je tako. Ono, nikad nee ostarjeti, nikad nee imati priteve ili

ispucane vrhove, nikad nee morati vjebati i moda ak i naraste - tko zna? Ali ima i drugih stvari - stvari koje mora znati, stvari koje ti moram objasniti jer" Stanem u pola rijei jer vidim da je iskoila iz stolca hitro i okretno poput make - to je samo jo jedna nuspojava kad si besmrtan.

Cupkajui na mjestu, govori mi: "Daj, molim te. to bih to ja jo trebala znati?Ako

mogu skoiti vie i trati bre od drugih,ako nikad neu biti stara ili slaba - to mi jo,molim te,treba?Mislim da sam spremna za ostatak vjenosti."

Nervozno bacim pogled oko nas i odluim obuzdati njezino oduevljenje prije nego to napravi neku ludost - neto to e privui pozornost kakvu si ne moemo dopustiti. "Haven, molim te. Sjedni. Ovo su ozbiljne stvari. Moram ti jo toga objasniti. Puno toga", apnem strogo i grubo bez ikakvog uinka. Ona i dalje stoji preda mnom, odmahuje glavom i odbija popustiti. Tako je opijena svojim novim besmrtnikim moima da se ne

eli ni inatiti, nego mi se otvoreno suprotstavlja. "Tebi je sve tako ozbiljno,Ever. Sve - ali ba sve to kae i radi je tako prokleto

ozbiljno. Mislim, ono najozbiljnije, prvo mi da sve kao na dlanu, a onda hoe da to ne koristim i jo me upozorava na mranu stranu? to nije to stvarno ludo?" Zakoluta

oima. "Daj, ne budi tako u gru, moe? Daj mi da vidim malo kako je to, da to iskuam,

da vidim to sve mogu. Mogle bismo se i utrkivati! Tko prvi od oping-centra do knjinice - pobjednik!"

Odmahnem glavom, uzdahnem i uope ne elim to napraviti, ali znam da je doao

trenutak za malo telekineze. Jedino u tako zaustaviti sve ovo, a i pokazati joj tko je ovdje gazda.Suzim pogled,usredotoim se na njezin stolac i munjevito ga gurnem preko ploica prema njoj da joj koljena zaklecaju od toga, pa mora sjesti.

"Ej - to me boli!" Trlja nogu dok me bijesno gleda. Ali ja samo slegnem ramenima.

6

Besmrtna je, ono, nije da e joj ostati modrica.Uostalom, trebam joj jo puno toga objasniti,a ako nastavi ovako,neu imati puno vremena,zato se nagnem prema njoj, uvjerim se da me paljivo slua i kaem:

"Vjeruj mi,ne moe se igrati s ovim ako ne zna pravila.Jer ako ne zna pravila, netko e sigurno nastradati."

7

Drugo Haven uleti u moj auto,vrsto se skvri uz vrata i podupre noge o sjedalo.Mrti

se,pa me bijesno gleda,pa mrmlja - neprestano ponavljajui jedne te iste prigovore na moj raun dok naputam parkiralite i izlazim na ulicu.

"Pravilo broj jedan." Okrznem je pogledom dok miem dugu plavu kosu s lica i

odluno ignoriram njezin oiti, uporni, neprijateljski pogled. "Ne smije nikome rei."

Priekam da rijei dopru do nje pa dodam: "Ozbiljno. Ne smije rei ni staroj, ni starom,

ni svom mlaem bratu Austinu" "Daj,molim te."Okrene se prema meni,prekrii noge,skupi noge, namjesti odjeu,

zatrese nogom tako nervozno i tako se uzvrpolji da je oito da jedva moe izdrati biti

ovdje sa mnom. "Ionako skoro pa i ne priam s njima." Namrgodi se. "Osim toga,ponavlja se.Ve si mi jasno i glasno izrecitirala tu litaniju.Zato, ajde, pouri se, da

to obavimo pa da smo gotovi, da se mogu izgubiti odavde i zapoeti svoj novi ivot." Progutam knedlu, ne doputajui da me pouruje ili da me natjera da joj

popustim,uporno je gledam dok ekamo na semaforu i arko elim da shvati koliko je

sve ovo ozbiljno, pa dodam: "To ukljuuje i Milesa. Nipoto mu ne smije rei." Ona zakoluta oima igrajui se svojim prstenom, neprestano ga okreui oko

srednjeg prsta i oito je u napasti da ga baci na mene. "Dobro. Ne smijem nikome rei.

Shvatila sam", promumlja. "Idemo dalje!" "I dalje moe jesti obinu hranu."Prolazim kroz krianje lagano ubrzavajui. "Ali

nee to uvijek htjeti jer e od eliksira biti vie-manje sita i dobivati sve potrebne hranjive sastojke.Ali svejedno,barem u javnosti, treba se truditi da sve izgleda

normalno,pa se mora barem praviti da jede." "O,znai poput tebe?"Gleda me podignutih obrva,usana izvijenih u podrugljivi

smijeak. "Zna na to mislim, na ono kad preko uim sjedi i trga si sendvi u sto

komadia,i mrvi ips, i misli da to nitko ne primjeuje?Znai, to si zapravo radila

cijelo vrijeme?Trudila si se da sve izgleda normalno?Jer smo Miles i ja mislili da ima nekakav poremeaj prehrane."

Duboko uzdahnem i usredotoim se na vonju odravajui normalnu brzinu, ne

doputajui joj da me izbaci iz takta.Ovo je karma o kojoj Damen uvijek blebee - tvrdei da sve to napravimo izazove nekakvu reakciju - ono to sam napravila dovelo me je ovamo gdje sam sad.Uostalom,ak i kad bih se mogla vratiti u prolost i napraviti

sve iznova,ne bih nita mijenjala.Donijela bih potpuno istu odluku.Bez obzira na to to

mi je trenutano neugodno,ipak je to u svakom sluaju bolje nego joj ii na sprovod. "Isuse!" Pogleda me razjapljenih usta i rairenih oiju pa kae visokim i piskutavim

glasom: "Mislim - mislim da sam te ula!" Pogledi nam se sretnu i odmah me prou hladni trnci iako je krov na autu sputen i

ee nas juno kalifornijsko sunce. Ovo nije dobro. Ovo nikako nije dobro. "Kako razmilja! Razmiljala si o tome kako si sretna to ne mora ii na moj

sprovod,jelda?Mislim,ozbiljno sam te ula u svojoj glavi kako razmilja. To je tako kul!"

8

Odmah podignem tit onemoguujui joj pristup svom umu, energiji, svemu, ama

ba svemu. Poprilino sam isprepadana injenicom da mi ita misli, a ja njezine ne, a

nisam jo ni imala priliku pokazati joj kako da se zatiti. "Znai, vi se uope niste zafrkavali? U vezi te telepatije? Ti i Damen si stvarno itate

misli." Polako i nevoljko kimnem, a ona me odmjeri neopisivo blistavim pogledom. Oi su

joj nekad bile obine jednostavne smee nijanse i esto bi ih skrivala iza kriavih lea, a

sad su divan vrtlog boje zlata, topaza i bronce - jo jedna nuspojava kad je u pitanju besmrtnost.

"Oduvijek sam znala da ste udni - ali ovo je skroz drugi par rukava. A sad i ja to mogu! Isuse, da je bar Miles ovdje."

Sklopim oi i odmahnem glavom nastojei ostati strpljiva, pitajui se koliko joj puta

jo moram ponoviti, pa zakoim zbog pjeaka i kaem: "Ali ne smije rei Milesu - sjea se? Ve smo to utvrdili."

Ona slegne ramenima,ali uope me ne slua,ve samo vrti ogroman pramen

svjetlucave smee kose oko srednjeg prsta i smijei se kad nam zdesna prie crni Bentley koji vozi neki tip s kojim idemo u kolu.

"Dobro.Dobro!Ozbiljno,neu mu rei. Daj se skuliraj malo,okej?" Usredotoi se na frajera iz naeg razreda koketno mu se osmjehujui i maui mu, ak mu alje nevidljive poljupce pa se smije jer on trlja oi u nevjerici.

"Neu nikome rei. Samo, obino mu kaem kad se radi o neem uzbudljivom, to je

sve. Navikla sam tako. Proi e me to, sigurno. Ali ipak, mora priznati,jel tako da je

ovo totalno kul? Mislim, kako je tebi bilo kad si tek saznala?Zar nisi bila sva izvan sebe?" Pogleda me i doda smijui se: "ala mala."

Namrgodim se dodajui vie gasa nego to sam htjela, pa auto poskoi, a ja se u

mislima vratim na taj prvi dan - odnosno, bolje reeno, sjetim se kad mi je Damen na kolskom parkiralitu prvi put pokuao oprezno saopiti vijesti koje e mi promijeniti

ivot. Ali ja nisam bila raspoloena za to da ga sasluam. I bila sam sve, samo ne

uzbuena. Onda, kad mi je drugi put napokon objasnio nau dugaku i kompliciranu prolost, nisam znala kako bih se osjeala.Ono,s jedne strane bilo mi je prilino kul to

smo konano zajedno nakon to smo stoljeima bili razdvojeni.Ali s druge strane,bilo

mi je previe toga za probaviti odjednom.I trebalo se odrei previe toga. I dok smo isprva mislili da je odluka u potpunosti na meni - da mogu ili nastaviti

piti eliksir i prigrliti svoju besmrtnost, ili je mogu lijepo ignorirati, odivjeti svoje i

umrijeti jednom u dalekoj, dalekoj budunosti, sad se ipak malo bolje razumijemo u te stvari.

Sad znamo kako uistinu zavravaju besmrtnici. Sad znamo za Zemlju sjena. Za beskonano nitavilo. Za vjeni ponor. Mjesto na kojem ostaju besmrtnici - bez due - bez ikoga - do kraja vjenosti. Mjesto kojeg se trebamo kloniti. "Ej, ha-lo, Ever, jesi tu?" Smije se.

9

Ali samo slegnem ramenima. Jedino joj taj odgovor namjeravam dati. To je samo natjera da se nagne prema meni i kae: "Sori, ali nisi mi jasna." Prouava

me."Ovo mi je najbolji dan u cijelom ivotu,a ti se fokusira na ono loe. Mislim, ha-lo? Psihike moi, fizika nadmo, vjena mladost i ljepota - zar ti to nita ne znai?"

"Haven, nije to samo zafrkancija, nego" "Da,da." Zakoluta oima i zavali se natrag u sjedalo primaknuvi koljena prsima i

vrsto ih obgrlivi. "Postoje pravila - to je loa strana svega. Razumjela sam te jasno i glasno." Namrti se dok skuplja kosu u stranu i mota je u blistavu smeu spiralu. "Ali,

Isuse, zar ti nikad ne dosadi sve to? To to se tako zamara svime, to te sve na svijetu

optereuje? Ono, tebi u ivotu ne moe biti bolje.Plavua si, plavih okica, visoka, dobrog tijela, talentirana, e da, i kao lag na torti, u tebe je zaljubljen najseksi frajer na planetu." Uzdahne pitajui se kako ne vidim ono to ona vidi. "Mislim, budimo realni,drugi ljudi mogu samo sanjati o ivotu poput tvog - a po tebi on ispada neka teka puiona. I da budem iskrena, sori to ti to moram rei, ali ti si luda. Jer ja se

ozbiljno osjeam genijalno! Naelektrizirano! Kao da mi kroz cijelo tijelo prolaze munje! I

ne pada mi na pamet padati u crnjak poput tebe. Nema anse da se ko ti nekad uljam po koli u groznim hudicama i sunanim naoalama i uvijek imam sa sobom iPod kao

da su mi ga usadili u glavu. Mislim, sad bar znam zato si to sve radila, da ne mora

sluati sve te glasove i misli, jelda?Ali ipak, nema anse da u ja tako ivjeti. Ja ti planiram objeruke prihvatiti svoju besmrtnost.A Stacia, Honor i Craig neka samo krivo pogledaju mene ili moje prijatelje i gadno e nastradati!" Nagne se naprijed, nalakti se

na koljena i suzi pogled. "Kad se samo sjetim koja su ti sve sranja radili, a ti bi uvijek samo spustila gae" Napui usne. "Nisi mi jasna."

Pogledam je znajui da bih mogla samo spustiti svoj tit, pomisliti odgovor i ona bi

ula rijei u mojoj glavi, ali znam da e one imati vei uinak ako ih izgovorim naglas,

pa kaem: "Valjda sam takva jer me besmrtnost previe stajala - izgubila sam obitelj - nisam uspjela prijei" Zaustavim se pazei da se ne izlanem.Nisam joj sasvim spremna objanjavati Ljetozemlje,velianstvenu i zagonetnu dimenziju izmeu dimenzija, ni most preko kojeg svi smrtnici prelaze na drugu stranu - u svakom sluaju, ne sad. Idemo korak po korak. "Stvar je u tome to u ja zauvijek biti ovdje.Nikad neu moi prijei na drugu siranu i ponovno vidjeti svoje" Odmahnem glavom. "I bar se to meni ini ko prevelika kazna."

Ona me dotakne gledajui me tuno kao Bambi pa se brzo povue. "Ups, sori!

Zaboravila sam kako ne voli da te se dodiruje." Zatakne iza uha kosu koju joj vjetar

baca u oi, a nos joj se namreka. "Nije da mrzim da me se dodiruje."Slegnem ramenima. "Nego to jednostavno

ponekad - pa, dosta toga otkriva, to je sve." "Hoe li tako biti i meni?" Pogledam je i shvatim da nemam pojma kakve moi ona skriva. Ve je tako

napredna nakon samo jedne boice eliksira, tko zna to e biti nakon to popije cijelo pakiranje?

"Ne znam." Slegnem ramenima. "Meni se to dogaa jer sam bila umrla i otila u"

10

Ona suzi pogled s naporom mi pokuavajui proitati misli, ali to joj ba i ne

uspijeva jer sam podigla tit. "Pa, recimo samo da sam imala iskustvo bliske smrti. Nakon toga stvari se obino

mijenjaju." Skrenem u njezinu ulicu. Pomno,usredotoeno i uporno me promatra dok prstima eprka po rupici u

tajicama i govori: "ini mi se da mi govori samo ono to hoe da znam." Podigne

obrvu oekujui da to poreknem. Ali ne proturjeim joj. Samo zatvorim oi i kimnem. Tako sam umorna od

neprestanog laganja i prikrivanja istine. Dobar je osjeaj kad prizna nekoliko stvari za

promjenu. "Mogu te pitati zato?" Slegnem ramenima, duboko uzdahnem i prisilim se pogledati je. "Bilo bi ti to

previe informacija odjednom. Neto od toga treba doivjeti da bi razumjela - a ostalo - pa, dosta toga moemo ostaviti za drugi put. Iako ima jo nekoliko stvari koje bi trebala znati."

Parkiram na njezinom prilazu pa nervozno prekopam po torbi i dam joj svilenu vreicu nalik onoj koju sam dobila od Damena.

"to je to?"Odrijei je i zavue prst unutra pa izvue omanju hrpu raznobojnih

kamenia spojenih zlatnim nitima koja visi o crnom svilenom konopiu. "To je amajlija." Kimnem. "Vrlo,vrlo je vano da je uvijek nosi.Od danas vie-manje

svaki dan." Ona zakilji njiui je,gledajui kako kamenii hvataju i odbijaju svjetlost. "Imam i ja jednu."Izvuem je ispod majice i pokaem svoju hrpicu. "Kako to da je moja drukija?"Gleda ih naizmjence,usporeuje ih i pokuava

odluiti koja je bolja. "Zato to ne postoje dvije iste - svaka osoba ima drugaije - potrebe. I ako ih nosimo,

tite nas." Pogledu me. "Imaju zatitna svojstva." Slegnem ramenima znajui da sam se dotakla opasne

teme, onoga oko ega se Damen i ja nismo sloili. Ona nakrivi glavu i zgri lice jer dobro zna da neto skrivam od nje iako mi ne moe

itati misli. "Od ega nas tono tite? Mislim, besmrtne smo, je l' tako? to,ako se ne varam,vie-manje znai da emo ivjeti zauvijek, a ipak, ti mi sad govori da mi treba zatita?Da bih bila Sigurna!" Odmahnem glavom. "Sori, Ever, ali to mi nema smisla. Od koga ili ega bi me, za Boga miloga, trebalo tititi?"

Duboko uzdahnem uvjeravajui se da inim pravu stvar, ono jedino mogue, bez obzira na to to Damen mislio o tome. Nadam se da e mi on oprostiti i kaem: "Treba

se paziti Romana." Ona odmahne glavom i prekrii ruke u nevjerici."Romana?Pria gluposti. Roman

mi nikad ne bi naudio." Zablenem se u nju jedva vjerujui svojim uima, naroito nakon svega to sam joj

rekla.

11

"Sori, Ever, ali Roman mi je prijatelj. I, ono, nije da te se tie, ali uskoro bismo mogli biti i vie od prijatelja. I s obzirom na to da svi znaju da ga mrzi otkad je doao, uope me ne iznenauje to to si sad rekla. Tuno je, ali ne iznenauje me."

"Sluaj,ne izmiljam." Slegnem ramenima elei ostati mirna iako to uope nisam.

Znam da je tako tvrdoglava da mi nee upaliti ako se budem derala i pokuavala je prisiliti da misli kao ja. "I, okej, moda si u pravu, moda ga ne volim, ali budui da te

pokuao ubiti i tako dalje - pa, moda nisam tako luda to mislim da imam prilino dobre razloge za to. Imam i svjedoke. Inae, samo da zna, nisam samo ja bila tamo!"

Ona zakilji lupkajui prstima po kvaki na vratima pa kae: "Dobro, ako sam te dobro razumjela,Roman me pokuao ubiti nekakvim gadnim ajem"

"Od bunike. Zove se jo vuja trenja" "Koga briga." Odmahuje rukom. "Uglavnom, tvrdi da me on pokuao ubiti, ali si se

zato ti umjesto da nazove policiju jednostavno doetala do njegove kue da se i sama u

to uvjeri?Mislim, kako to? Oito ni ti nisi vjerovala da on to misli ozbiljno, pa zato bih

ja tako mislila?" "Ma pokuala sam ih nazvati - ali bilo je komplicirano" Odmahnem glavom. "Morala

sam odabrati - ili neto to mi stvarno treba, ili tebe. I, kao to vidi, odabrala sam tebe." Gleda me irom otvorenih oiju, mozga i uti. "Roman mi je obeao da e mi dati to mi treba ako te pustim da umre. Ali nisam to

mogla uiniti,tako da" Pokaem prema njoj. "Sad si besmrtna." Ona odmahne glavom i zagleda se u grupicu djece iz susjedstva koja su vozila

nekakav poluraspadnuti auti za golf gore-dolje po ulici. Tako dugo uti da se upravo spremam neto rei, kad ona kae:

"ao mi je to nisi dobila to si htjela, Ever, stvarno. Ali nisi u pravu to se tie

Romana. Nema anse da bi on mene pustio da umrem. Kao to si i rekla, imao je eliksir i

dao bi mi ga da si ti sluajno drugaije odluila. Uostalom, mislim da Romana ipak poznajem malo bolje nego ti - on stvarno razumije koliko sam nesretna, to se dogaa kod mene doma" Slegne ramenima. "Vjerojatno me elio uiniti besmrtnom da me potedi svega toga, ali nije mi elio on to podariti jer zna da to nosi odreenu

odgovornost. On bi sigurno priskoio upomo da mi ti nisi dala napitak. Pomiri se s

tim, Ever, donijela si krivu odluku. Trebala si znati da blefira." "Ne postoji nikakva veza s onim tko te uini besmrtnom", promrmljam, a u sebi

kolutam oima zbog te izjave. Od cijele te puste govorancije ja sam se uhvatila ba za

to? Odmahnem glavom i ponovim. "Uope nije bilo tako, ni blizu - nego..." Glas mi slabi

jer ona gleda u nekom drugom smjeru i posve je uvjerena u to da je ona u pravu, a ja u krivu. A budui da sam je pokuala upozoriti na sve opasnosti - na njega - Damen mi nee zamjeriti ono to u joj upravo rei.

"Dobro,vjeruj to hoe, samo mi napravi uslugu. Ako se ba toliko eli druiti s Romanom, onda te molim samo da uvijek nosi svoju amajliju. Ozbiljno, nemoj je nikad skidati ni zbog ega i"

Ona me pogleda podiui obrve i napola otvarajui vrata jer oajniki eli pobjei iz

auta i to dalje od mene.

12

"Ako si stvarno ozbiljno mislila da mi se eli oduiti za to to sam te uinila

besmrtnom" Pogledi nam se sretnu. "Onda bi mi stvarno pomoglo da mi uzme neto od Romana."

13

Tree "Kako je prolo?" Damen mi otvori vrata prije nego to uspijem pokucati. Prati me dubokim i

upornim pogledom dok ulazimo u dnevni boravak gdje se bacim na njegov skupi kau

od velura i zbacim japanke. Trudim ga se ne gledati u oi kad se zavali na jastuk pored mene, a obino jedva ekam zaneseno buljiti u njega cijelu vjenost - upijati pogledom njegovo pravilno lice - njegove visoke i lijepo oblikovane jagodice, sone i primamljive usne, nadvijene obrve, tamnu valovitu kosu i guste trepavice - ali ne danas.

Danas bih najradije gledala u nekom drugom smjeru. "Znai,rekla si joj?" Prstima mi dodiruje vrat,drhtim i vrua sam od njegovih dodira

iako meu nama uvijek lebdi veo energije. "Jesi li je uspjela udobrovoljiti torticom kao to si se nadala?" Usnama mi gricne resicu uha pa se pone sputati niz moj vrat.

Naslonim se na jastuke i zatvaram oi pravei se da me naglo uhvatio umor. Ali

ustvari ne elim da me vidi, da me dobro promotri. Ne elim da osjeti moje misli,moju sr, moju energiju - neko udno i tajanstveno pulsiranje koje me uznemiruje posljednjih nekoliko dana.

"Ma kakvi." Uzdahnem. "Jedva da ju je pogledala - izgleda da je sad nalik nama - po mnogoemu." Osjeam na sebi njegov teki pogled dok me netremice promatra.

"to si time htjela rei?" Zavalim se jo dublje u jastuke i prebacim nogu preko njegove, diem smirenije dok

me obuzima toplina njegove energije. "Ma, jednostavno je jako napredovala.Ono, tako i izgleda,razumije? Tako sablasno, besprijekorno, besmrtno.ak mi je i ula misli - dok ih nisam zatitila." Namrgodim se i odmahnem glavom.

"Sablasno? Znai tako to ti doivljava - doivljava nas?" Moje rijei oito su ga uznemirile.

"Ma, ne ba sablasno." Zastanem pitajui se zato sam to ba tako rekla. "Vie nenormalno. Mislim, sumnjam da i supermodeli uvijek izgledaju tako dobro.Da

i ne spominjem - to emo ako preko noi naraste deset centimetara ko ja? Kako emo, molim te, to objasniti?"

"Isto kao u tvom sluaju", kae i suzi pogled. Oprezan je, vie ga zanima ono to mu nisam rekla nego ono to mu govorim. "Rei emo da je naglo narasla. Inae, to ti nije

tako rijetka pojava kod smrtnika." Pokuava zvuati vedro, ali ba mu i ne uspijeva. Skrenem pogled jer znam da je sumnjiav i usredotoim se na police pretrpane

prvim izdanjima knjiga konatih korica, na apstraktna ulja na platnu koja su uglavnom neprocjenjivi originali.On zna da se neto dogaa, ali nadam se da ne osjea koliko je to ustvari ozbiljno.Da mu sve ovo govorim,a ustvari uope to ne mislim,da sve radim s pola srca i da mi uope nije stalo.

"I mrzi li te sad kao to si se bojala?" pita me mirnim, dubokim, malice ispitivakim

glasom. Buljim u njega,u ono predivno genijalno stvorenje koje me proteklih etiristo godina

voljelo i jo me voli bez obzira na to koliko puta zeznula stvar, bez obzira na to koliko

14

sam ivota upropastila. Uzdahnem, zatvorim oi, zamislim crveni tulipan i odmah mu

ga dam. Osim to je to simbol nae vjene ljubavi, u to smo se i kladili. "Bio si u pravu. Pobijedio si." Odmahnem glavom prisjeajui se kako je reagirala

ba onako kako je on rekao. "Luda je od sree.Neprestano mi zahvaljuje.Osjea se kao rock-zvijezda.Ne - ispravak, i bolje nego rock-zvijezda. Osjea se kao vampirska rock-zvijezda. Ali, ono, kao nova i naprednija vrsta - koja ne mora piti krv i spavati u lijesovima." Odmahnem glavom i nasmijem se protiv volje.

"Kao nemrtvi iz mitova?"Damen se nervozno trecne jer mu se usporedba ni najmanje ne svia. "Ba i ne znam to bismo trebali misliti o tome."

"Ma,sigurna sam da je to dri samo zbog toga to je nedavno prola kroz gotiarsku fazu.Oduevljenje e je kad-tad proi. Ono, kad je stvarnost lupi po glavi."

"A doivljava li i ti to tako?" Pita me pridravajui mi rukom bradu jer eli da ga pogledam."Je li te prolo oduevljenje - ili je moda ak i nestalo?" Pogleda me duboko, znalaki, osjeajui sve promjene mog raspoloenja. "Je li me zalo sad ne moe

pogledati?" "Ne!" Odmahnem glavom potpuno svjesna da me proitao i oajniki ga elim

opovrgnuti. "Samo sam umorna. Pomalo se osjeam kao da sam na rubu ivaca u zadnje vrijeme, to je sve." Primaknem mu se blie i zakopam glavu ispod njegovog vrata,odmah do lania s amajlijom. Vie nisam ivana kao zadnjih dana dok udiem i udiem njegov topli muevni miris. "Zato svaki trenutak ne moe biti ovakav?"Promrmljam znajui da zapravo mislim: "Zato ja uvijek ne mogu biti ovakva - osjeati se uvijek ovako?"

Zato se sve mijenja? "Ma,moe." On slegne ramenima. "Stvarno nema razloga da ne bude lako." Od maknem se od njega i pogledi nam se sretnu. "O, ja znam dva vrlo dobra

razloga." Pokazujem glavom prema Romy i Rayne, dvjema groznim blizankama o kojima se

sad brinemo,a one upravo skau niz stube.Obje imaju istu ravnu tamnu kosu s koso odrezanim ikama,blijedu kou i velike tamne oi - ali sasvim su drugaije odjevene.Romy nosi prozranu ruiastu haljinicu i japanke iste boje, a Rayne je bosa, cijela u crnom i na ramenu nosi njihovu crnu macu Lunu.Osmjehuju se Damenu radosno i toplo, a mene bijesno pogledavaju - kao i obino,i to se vie-manje jedino nije promijenilo.

"Zavoljet e one tebe",kae elei u to vjerovati i elei da i ja u to vjerujem. "Ne, nee." Uzdahnem nespretno traei japanke. "Ali, ono, svatko ima svoje

razloge, pa i one." Navuem japanke i pogledam ga. "Ve ide?" Kimnem izbjegavajui njegov pogled. "Sabine priprema veeru, dolazi nam Munoz -

sve u cilju uvenog zbliavanja.Ona eli da se bolje upoznamo.Ono, da budemo manje uenica i uitelj,a vie budua poluobitelj." Slegnem ramenima i im sam to izgovorila,

shvatim da sam ga trebala pozvati. Nevjerojatno je nepristojno to ga nisam pozvala. Ali

ako Damen bude tamo, to e mi samo poremetiti ostale planove za ovu veer. One o kojima on moda nagaa, ali za koje nikako ne smije znati. Osobito nakon to mi je tako

15

glasno i jasno dao do znanja to misli o mojoj maloj avanturi s aranjem. Blesavo

dodam: "Tako da..." I samo ostavim rijei da vise u zraku, lebde oko nas jer nemam pojma to bih jo rekla.

"A to je s Romanom?" Duboko uzdahnem kad nam se pogledi sretnu. Doao je trenutak koji sam

pokuavala izbjei. "Jesi upozorila Haven? I rekla joj to je napravio?" Kimnem. Prisjeam se govora koji sam uvjebavala u automobilu na putu ovamo, o

tome kako nam je Haven najbolja prilika da od Romana dobijemo to nam treba.

Nadam se da e njemu zvuati bolje nego meni. "I?" Dopustim si da proistim grlo i nita vie. On eka da nastavim, a nakon esto godina kao da mu se na lice urezala strpljivost

poput vjene grimase, a ja otvorim usta kao da u krenuti s govorancijom,ali ne

mogu.Predobro me poznaje.Pa samo slegnem ramenima jer znam da su rijei nepotrebne, odgovor mi se vidi u oima.

"Tako znai." Kimne,a glas mu je blag,jednolik i ne osuuje,pa se pomalo razoaram. Mislim, ja samu sebe osuujem, pa zato on to ne radi?

"Ali stvarno nije bilo kako misli",kaem. "Ono, pokuala sam je upozoriti, ali me jednostavno nije htjela posluati. Pa mislim, zato ne? Ako se ve uporno hoe druiti s

Romanom, zato mu usput ne bi mogla i zdrpiti protuotrov? I znam da misli da to nije

u redu, znam, neemo opet o istim stvarima, ali ja i dalje ne mislim da je to neto

strano." Gleda me mirno i nepomino i nita ne odaje. "Uostalom, ono, nije da stvarno moemo dokazati da bi je on pustio da umre. Hou

rei, on je uvijek imao protuotrov, znao je to u odabrati. Ali ak i da sam mu dokazala

suprotno, kako moemo znati da joj on sam ne bi dao eliksir?" Duboko uzdahnem jer ne mogu vjerovati da se koristim Haveninim argumentom, istim onim kojemu sam se maloprije protivila. "Uz to, moda bi on ak i pokuao drugaije prikazati stvari! Ono,

rekao bi joj da sam je htjela pustiti da umre i onda bi je okrenuo protiv nas! Jesi li ikad razmiljao o tome?"

"Ne, izgleda da nisam",ree stisnutih kapaka,a lice mu se smrkne od brige. "I nije kao da neu pratiti to se dogaa jer stvarno hou.Pazit u na nju. Ali, ono, ne

moemo joj mi nita zabraniti, nije da joj, ono, moemo birati prijatelje, tako da sam mislila, ono, ako je ne moe pobijediti... I tome slino... To sam htjela rei..."

"A to emo s time to Haven gaji osjeaje prema Romanu? Je li ti to palo na pamet?" Slegnem ramenima, zvuim uvjerljivo, ali ne mislim iskreno kad mu kaem:

"Osjeala je ona prije i neto prema tebi, ako se sjea. Ali to ju je, po svemu sudei, brzo

prolo.I sjeti se samo Josha, frajera za kojeg je bila uvjerena da je njezina srodna dua, a dala mu je nogu zbog makice. A sad kad vie-manje moe birati to i koga eli" Zaustavim se, ali samo na trenutak, prekratko da bi me prekinuo. "Sigurna sam da joj Roman nee biti toliko zanimljiv i da e joj pasti nie na listi prioriteta. Ono, znam da se

ona nekad ini krhkom, ali zapravo je mnogo ilavija nego to misli."

16

Ustanem, pokazujui mu da smo zavrili razgovor.to je,tu je i ne elim da uini ili kae neto to e me jo vie pokolebati kad je njihova veza u pitanju.

On oklijeva,odmjerava me, upija me, a zatim odjednom brzo i bezvoljno ustane, uhvati me za ruku i odvede prema vratima gdje nam se usne dodirnu. Ostajemo tako spojeni, pritiui tijela jedno o drugo, stapajui se u jedno, elei da poljubac traje to

due, nijedno od nas ne eli se prvo odvojiti. Snano se pritisnem o njega dok mu veo energije koji uvijek lebdi meu nama jedva

zamjetno skriva obrise tijela. iroka prsa prostiru mu se kao ravnica, torzo mu je nalik

dolini - svaki centimetar njegovog tijela tako se savreno sljubljuje sa mnom da je gotovo nemogue rei gdje on zavrava, a ja poinjem.Voljela bih tim poljupcem napraviti nemogue - izbrisati svoje pogreke,ove udne osjeaje,otjerati mrane ljutite oblake koji me neprestano prate ovih dana. "Moram ii", apnem, prva prekidam

aroliju jer sam svjesna topline koja nas je obuzela, od koje moe planuti vatra, i to me

bolno podsjeti na to da, bar zasad, ne smijemo raditi nita vie od ovog. I ba kad sjednem u auto,a Damen ude u kuu,pojavi se Rayne s Lunom jo na

ramenu, a uz nju i njezina sestra blizanka Romy. "Ove noi mjesec ulazi u novu fazu", kae mranog izraza lica i suzi pogled. Ne

treba mi dalje objanjavati, oboje znamo to to znai. Kimnem, ubacim auto u rikverc i spremam se izai s prilaza, kad ona doda: "Zna

to treba napraviti, jel tako? Sjea se dogovora?" Opet kimnem, mrzim to sam u ovakvoj situaciji i znam da u oima njih dvije nita

ne moe izbrisati moju sramotu. Izlazim s prilaza na ulicu,a njihove misli me slijede,uvlae mi se duboko u glavu i

govore: Ne smije se sluiti magijom iz sebinih pokvarenih razloga. Stii e te karma i triput ti se obiti o glavu.

17

etvrto Kad se dovezeni na prilaz,prvo ugledam Munozov srebrni Prius. Iskreno, od toga

mi doe da jednostavno okrenem auto i odvezem se bilo kamo, samo da nisam ovdje.

Ali ne napravim to. Samo uzdahnem i uvezem auto u garau. Znam da mi nema druge nego suoiti se sa zbiljom.

Prihvatiti injenicu da je moja teta/zakonska skrbnica ludo zaljubljena u mog

profesora povijesti. Prihvatiti injenicu da je mnogo bolje da sjedimo zajedno za veerom nego za

dorukom,iako ako se stvari i dalje budu odvijale ovakvom brzinom,samo je pitanje vremena kad e biti: Z-bogom, gospodine Munoz, bok,striek Paul! Vidjela sam da e tako biti. To je gotova stvar. Sad samo ekam da i oni to shvate.

Kriom uem na boni ulaz tiho se uljajui i nadajui se da u se uspjeti neopaeno

dokopati svoje sobe i malo biti na miru - mir mi oajniki treba kako bih popravila neke stvari.

Balansiram s jedne na drugu nogu i ba se spremam jurnuti uza stube, kad Sabine

proviri iza ugla i kae: "O, odlino, ba mi se i uinilo da sam te ula kako ulazi u garau.Veera je za otprilike pola sata, ali zato ne doe i ne drui se malo s nama?"

Provirim preko njezinog ramena traei Munoza,ali kako nas od dnevnog boravka

odvaja zid, vidim samo par konatih mukih sandala na debelom mekom otomanu koje djeluju tako oputeno i leerno, kao da ne pripadaju nikamo drugamo,nego upravo

tamo. Vratim pogled na nju i usredotoim se na njezinu valovitu plavu kosu do ramena,

rumene obraze, blistave plave oi i ponovno obeam sebi da u biti sretna jer je ona sretna - iako ba i nisam ludo oduevljena razlogom njezine sree.

"Ovaj, dolazim odmah", kaem dok se usiljeno osmjehujem. Samo da se operem - i tako dalje." Ponovno zurim u Mimoza i ne mogu skinuti pogled od njega iako me ono to vidim uznemiruje. Mislim, stvarno, ako je ljeto, ne znai da moram gledati bosa profesorova stopala u vlastitoj kui.

"Dobro, pa, nemoj dugo." Okrene se pa joj plava kosa padne naprijed i dometne: "O, i skoro sam zaboravila, ovo je stiglo za tebe."

Zgrabi s oblinjeg stolia ukastobijelu omotnicu i prui mi je. Na njoj je u gornjem

lijevom uglu ljubiastim slovima otisnuto Mystics & Moonbeams, a preko cijele prednje strane je moje ime i adresa koje je Jude navrljao svojim kosim vrakopisom.

Samo stojim i zurim znajui da bih je mogla uzeti, poloiti ruku na prednju stranu i

osjetiti njezin sadraj, a da je i ne otvorim. Ali zapravo je ne elim ni dodirnuti ni imati

ikakve veze s njom i sa svojim prijanjim poslom, a ni s Judeom, svojim efom, koji je uz

to igrao vanu ulogu u vie-manje svim mojim dosadanjim ivotima.U svakom od njih se pojavio i osvojio mi srce prije nego je doao Damen i potpuno me zaludio. Taj

stoljetni ljubavni trokut prekinuo se istog asa kad sam prolog etvrtka vidjela da ima

istetoviranog Ouroborosa. I tako Damen tvrdi da mnogo ljudi ima takvu tetovau - da izvorno ne simbolizira

zlo,da su samo Roman i Drina iskrivili njezino znaenje, ne mogu riskirati ako je u

krivu.

18

Ne mogu riskirati i pretpostaviti da Jude nije jedan od njih kad sam vraki sigurna da jest.

"Ever?" Sabine nagne glavu i uputi mi uobiajeni pogled koji govori: Koliko god knjiga proitala o njima, u adolescente se razumijem koliko u izvanzemaljce. Taj njezin pogled i predobro znam.

Taj pogled me natjera da joj doslovce otmem omotnicu iz ruke, oprezno je uhvatim za rubove i uspnem se stubama slabano joj se osmjehujui. Ruke mi stanu drhtati,a

tijelo mi pone pulsirati kad u njoj ugledam ek koji sam svakako zasluila,ali ne

namjeravam ga unoviti, a s njim je i kratka poruka u kojoj me moli da mu javim ako se neu vratiti, tako da moe zaposliti neku drugu vidovnjakinju.

To je to. Ne pie: Koji vrag je ono bilo? Ili: Zato si me prvo skoro poljubila, a onda tako zavitlala preko cijelog svog dvorita da sam

zavrio na namjetaju na verandi? Ali to je zato to on ve zna odgovor. Cijelo vrijeme ga je znao. I mada ne znam ba

tono to namjerava, oito neto namjerava. Moda je zasad u prednosti, ali ne zna da u

ubrzo otkriti to smjera. Bacim omotnicu prema kanti za smee raunajui da e mu sve biti jasno kad vidi

da ne odgovaram.Pritom je natjeram da izvede kompliciranu koreografiju s petljama, okretanjem i izvrsnom, ono, savrenom osmicom pa je spustim uz blag jedva ujan

suanj i krenem prema svom ugradbenom ormaru gdje uzmem kutiju s najvie police - u kojoj uvam svoje zalihe - sve to mi treba da ponitim to sam uinila.

Sad je savren trenutak za to - nudi mi novi poetak i savrenu priliku (Jedinu priliku po Romy i Rayne) da ponitim aroliju koju sam nehotice bacila i tako prizvala tamne sile da mi pomognu. Mjesec je u porastu, to znai da je boica ojaala i preuzela

vlast, a Hekata, koju sam bila krivo prizvala, strovalila se u podzemlje gdje e brojiti

dane sve dok ponovno ne krene u krug. Vadim iz kutije svijee,kristale,trave, ulja i mirisne tapie koji mi trebaju i neko

vrijeme ih razvrstavam pa ih poream onako kako u ih koristiti. Zatim skinem odjeu i spustim se u kadu kako bih se ritualno okupala, a sa sobom imam vreicu u kojoj je angelika za zatitu i skidanje uroka,borovica za tjeranje zlih bia i rutvica za ozdravljenje, mentalne moi i skidanje uroka,a ondje je i nekoliko kapi ulja gorke narane za tjeranje zlih sila i negativne energije.Uronim sve dok mi noge ne dotaknu drugi kraj kade i dok se sve oko mene ne napuni vodom, a usput zgrabim i nekoliko istih kvarcnih kristala s ruba kade pa ih ubacim izgovarajui:

Proisti i preuzmi ovo moje tijelo kako bi moja arolija djelovala. Moj duh ponovno je roen i spreman za let sada, doputa mojoj aroliji da veeras zavlada.

19

Ali za razliku od prolog puta kad sam uivala u kupki,sad ne zamiljam Romana kako stoji preda mnom.Ne elim ga vidjeti dok nisam spremna, dok ba i nije nuno. Dok zaista ne doe trenutak da ponitim to sam uinila.

Ne mogu riskirati i napraviti to ranije. Otkad su poeli ti snovi, ne vjerujem sama sebi. Te prve noi kad sam se probudila oblivena hladnim ljepljivim znojem, a u glavi su

mi se jo vrtjele slike Romana, bila sam sigurna da je to samo zbog one grozne noi - jer sam saznala istinu o Judeu i Haven uinila besmrtnom dopustivi joj da pije sok.Ali kako mi se otada snovi vraaju svake noi,kako mi on nije samo u snovima,ve o njemu matam i preko dana,kako uz sve to neto udno, nepoznato pulsira u meni - pa, to me prilino uvjerilo da su Romy i Rayne u pravu.

lako sam se osjeala posve u redu netom nakon to sam bacila aroliju, kasnije, kad

mi je sve postalo jasnije, shvatila sam da sam napravila, ono, ogromnu tetu. Umjesto da Romana veem za sebe - vezala sam sebe za njega. Umjesto da on trai mene da izvrava moje naredbe - ja besramno, beznadno traim

njega. To Damen nikad ne smije saznati.Nitko ne smije znati.Ne samo da je Damen bio u

pravu kad me upozoravao na lou stranu magije i uporno mi tvrdio da se s njom ne smijem igrati jer se amateri, koji preko noi postanu zaokupljeni njome, esto uvale

preko glave - nego bi sad konano mogao izgubiti strpljenje sa mnom. To bi mogla biti kap koja e preliti au. Duboko uzdahnem,uronim jo dublje uivajui dok mi voda mi je bradu,upijam svu

iscjeljujuu energiju kristala i trava i znam da je samo pitanje trenutka kad u se rijeiti

te vraje opsesije i sve vratiti na svoje mjesto.Kad se voda ohladi, izribam svaki djeli koe u nadi da u sprati ljagu s nove sebe i opet biti ona stara te iziem iz kade i odmah odjenem svoj bijeli svileni kupai ogrta s kapuljaom. vrsto ga veem oko pasa,

ponovno odem do ormara i uzmem svoj atam. Isti onaj koji su Romy i Rayne kritizirale tvrdei da je preotar, da bi trebao rezati energiju, a ne tvar, da sam ga cijelog krivo napravila - preklinjale su me da ga spalim, da ga otopim dok od njega ne ostane samo komad metala i da ga potom dam njima da one dovre ritual protjerivanja jer se tako

sloen zadatak ne moe povjeriti nepromiljenoj poetnici poput mene. I makar sam ga pristala spaliti pred njihovim oima uranjajui otricu iznova i

iznova u vatru i tako ga zapravo magino posveujui, odbacila sam ostatak njihovog

plana jer sam bila uvjerena da samo koriste priliku da naprave jo veu budalu od mene. Ono, ako je pravi problem, kao to one tvrde,u tome to sam bacila aroliju kad je bio tamni mjesec,kakve veze ima obian no s tim?

Ali ovog puta,za svaki sluaj,dodam na njegovu drku jo nekoliko kristala i ukrasim ga suzama Apaa za zatitu i sreu (blizanke su uvjerene da e mi trebati dosta tog drugog),heliotropom za hrabrost, snagu i pobjedu (to je uvijek dobra kombinacija) i tirkizom za ozdravljenje i jaanje akri (izgleda da mi je eona akra, centar za rasuivanje, vjeiti problem). Zatim pospem otricu akom soli, proem njom kroz plamene triju bijelih votanica i prizovem elemente - vatru, zrak, vodu i zemlju - da rastjeraju mrak i pozovu svjetlo, da istjeraju zlo i donesu dobro. Triput ponovim te rijei

20

i onda tek prizovem najjau od svih maginih sila da mi pomogne. Ovaj put znam da

prizivam pravu maginu silu -boicu, a ne Hekatu, troglavu kraljicu podzemlja sa zmijama u kosi.

Triput obilazim prostor i proiujem ga visoko u ruci drei mirisne tapie, a u

drugoj atam, opisujui magini krug i zamiljajui da me ispunjava bijela svjetlost. Ona

mi se s vrha glave sputa kroz tijelo, niz ruku i izlazi kroz atam na pod.Krivudam, naglo skreem i kruim i kruim namatajui oko sebe fine niti te neopisivo iste bijele

svjetlosti, a one se spajajui sve vie rastu i diu se. Na kraju me obavije srebrnasta

kukuljica, zamrena mrea neizrecivo zasljepljujue, najbljetavije svjetlosti iz koje se ne

mogu izvui. Kleknem na svoje sveto isto mjesto, ispruim lijevu ruku sputajui otricu niz

liniju ivota i kad zaustavim dah, zarijem njezin vrh duboko u svoje meso pa potee krv. Sklopim oi i brzo prikaem Romana kako sjedi preda mnom prekrienih nogu i

zavodi me neodoljivim, dubokim, plavim pogledom i irokim privlanim osmijehom.Odupirui se njegovoj hipnotikoj ljepoti, njegovoj neupitnoj privlanosti, usmjerim se na krvavu uzicu koja mu je vrsto svezana oko vrata.

Uzicu koja je natopljena mojom krvlju. Istu onu uzicu koju sam mu ja stavila prolog etvrtka kad sam izvrila ritual slian

ovome - koji je naizgled djelovao dok sve nije polo po zlu. Ali ovaj je put drugaije. Namjere su mi drugaije. Sad elim natrag svoju krv. Namjeravam prekinuti svoju

vezanost. urim se izgovoriti rijei prije nego to iezne i pjevam: Dok ovu petlju razvezujem, magiju pred tobom protjerujem, jedno je uzica bila vezana i jaka, neka vie ne bude takva! Tvoj je vrsti stisak sada labav, uzicu odvezujem, na tebe vie nisam slaba. Dok je miem, neka nitko ne strada, ova promjena neka danas zavlada! Ovo je moja volja, moja rije, moja elja - pa neka tako bude! kiljim zbog jakog vjetra koji vitla mojim krugoni,mrea mi jedva jedvice izdrava

njegove nalete,a onda bljesne munju i iznad mene se prolomi grom. Spremno podiem desni dlan - pogled mi je prikovan za njegov kad mu mislima odrijeim uzicu na vratu i prizovem krv natrag sebi.

Natrag odakle je dola. Natrag kamo pripada. Razrogaim oi gledajui kako se u luku vraa u sredite moje ranjene ruke, a uzica

oko njegovog vrata postaje svjetlija, bjelja sve dok nije tako ista i neokaljana kao onog

dana kad je sve poelo.

21

No ba kad ga se spremam protjerati zauvijek, raskinuti tu neastivu vezu,ono udno pulsiranje, onaj odvratni uljez tako silovito i odluno stane mi gmizati utrobom

da me ubrzo svlada i ne mogu mu se oduprijeti. udovite u meni sad je posve budno, ustaje, protee se i pulsira od neprestane

gladi koju treba zadovoljiti. Tjera mi srce da ludo lupa, a tijelo da se trese - i koliko god mu se opirala, sve je uzalud. Robujem njegovim eljama - obuzela me njegova pohota - ja kao takva postala sam nevana. Jedina svrha mi je da udovoljavam svim njegovim eljama - da se pobrinem ispuniti ih.

Bespomono promatram kako se sve ponavlja.Iz mene navire krv natapajui uzicu na Romanovu vratu sve dok ona tako crvena i namoena ne otea i s nje se ne ponu

slijevati guste kaplje mene niz njegovih prsa. I to god napravila, koliko god se trudila,

ne mogu se tome oduprijeti. Ne mogu se oduprijeti njegovom neporecivo privlanom pogledu. Ne mogu se oduprijeti tome da mu se prepustim cijelim tijelom. Ne mogu se oduprijeti toj aroliji koja me vezala uz njega. Tijelo mu privlai moje poput magneta i zaas nestaje maleni razmak meu nama.I

sad,dok nam se koljena vrsto dodiruju,a ela are, bespomona sam, nemona, ne mogu zatomiti tu nepodnoljivu udnju za njim.

Za mene ne postoji nitko osim njega. On je sve to mi treba. Moj cijeli svijet sada je maleni prostor koji razdvaja nae poglede. Njegove vlane

neodoljive usne tako su blizu i taj drski uporni uljez u meni, ovo udno i tajanstveno

pulsiranje tjera me naprijed i eli da nam se tijela isprepletu, da se spojimo, da budemo

jedno. Usne mi se primiu njegovima sve blie i blie, kad se odjednom negdje duboko u

meni,negdje izvan mog dosega pojavi slabano sjeanje na Damena, njegov miris, njegov lik. Iako je poput sitnog bljeska u ovoj mrkloj tami - ipak je dovoljno da me podsjeti na to tko sam, to sam - zato sam doista ovdje.

Dovoljno je da me probudi iz tog runog sna i da poviem: "Ne!" Naglo uzmaknem razdvajajui se od njega - od ovog, tako brzo i naglo da se mrea

oko mene urui,svijee utrnu,a Roman se raspline preda mnom. Jedini tragovi onog to se dogodilo su moje srce koje ludo lupa, ogrta natopljen

krvlju i rijei koje mi jo prolaze kroz grlo. "Ne, ne, ne, ne, ne, o, molim te, Boe, ne!" "Ever?" Zamiljeno se osvrem po ormaru i izbezumljeno stiem bijeli svileni ogrta koji je

sad nepovratno umrljan, nadajui se da e ona jednostavno otii - dopustiti mi da malo predahnem ili bar dovoljno vremena da smislim to u

"Ever, je li sve u redu unutra? Veera samo to nije gotova, mogla bi sii!" "Dobro,sad u..." Zatvorim oi, uinim da ogrta nestane i umjesto njega prikazem

obinu plavu haljinu. Nemam pojma to u sad, to u sljedee pokuati. Iako mi je

jedno potpuno jasno - ne smijem nita rei Romy i Rayne jer su ve vidjele kako sam proli put zeznula stvar i samo bih se doivotno osramotila. Uostalom, previe su

privrene Damenu i nikad mi to ne bi oprostile.

22

"Evo me za sekundu,ozbiljno!" kaem osjeajui njezinu energiju s druge strane vrata, osjeam kako razmilja bi li na silu upala u sobu.

"Ima pet minuta!" upozori me rezigniranim glasom. "A onda dolazim po tebe!" Zatvorim oi i odmahnem glavom dok navlaim nekakve japanke i prolazim

rukama kroz kosu. Pobrinem se da bar izvana sva budem ista i uredna kad se ve iznutra svakako osjeam sve gore.

23

Peto Iskradem se kroz boni ulaz na ulicu i ponem trati dok iza mene s bazena

odjekuju tihi veseli glasovi Sabine i Munoza, koji se smiju i uivaju u posljednjim

gutljajima vina. Pazim na to da drim normalan tempo, da nisam prebrza ili prespora

jer ne elim privui niiju neeljenu pozornost. Ionako mi je bilo sasvim dovoljno naporno objasniti ovo Sabine. Naroito nakon to

sam upravo bila smazala vie od polovice pileih prsa s rotilja,ogromnu porciju krumpir-salate i jedan cijeli peeni kukuruz te popila vie od ae gaziranog soka - a uope nisam bila ni gladna ni edna, a ona je od toga samo bila jo vie sumnjiava.

Prosvjedovala je visokim pitavim glasom, kao da je u stanju najvee pripravnosti: "Sada ide trati? Ali brzo e mrak - i tek si pojela veeru!" Zatim je prela preko mene vjeito opreznim pogledom i sinulo joj je novo objanjenje - opsesivno vjebanje!

Iskljuila je anoreksiju i obinu bulimiju kao razloge mog udnog ponaanja i jo

udnijih prehrambenih navika - a sad joj je opet neto novo palo na pamet, pa e sigurno u svoj tjedni raspored ugurati razgledavanje knjiga o samopomoi u oblinjoj knjiari.

A ja bih joj voljela sve ovo objasniti, posjesti je i rei joj: "Smiri se. Nije uope ono to misli.Besmrtna sam. Samo trebam piti onaj sok. I trenutano imam nekih malih problema s arolijom koju sam bacila pa - ne mora ostajati budna i ekati me."

Ali nema anse da to ikad napravim. Ne smijem to napraviti. Damen mi je izriito rekao da naa besmrtnost mora ostati tajna.A nakon to sam vidjela to se dogodilo kad je dospjela u krive ruke, moram rei da se u potpunosti slaem s njim.

Ali istina je da mi je jedan od najveih problema skrivati to i tad u cijelu priu ulazi

dogiranje. Sad sam i slubeno (odnosno, barem u oima Sabine i Munoza) osoba koja navlai majicu kratkih rukava, tenisice i hlaice i ide naveer trati.

To mi je dobra i zdrava izlika za to da se maknem od kue i Munoza, koji mi se

stvarno svia kao osoba iako ga zapravo nikad nisam namjeravala upoznati kao osobu. To mi je dobra i zdrava izlika za to da se maknem od tete, koja je tako dobra,

paljiva i usluna prema meni da se stvarno osjeam kao najgora neakinja na svijetu

zbog svih neugodnosti koje sam joj priutila. To mi je dobra i zdrava izlika da se maknem od dvoje divnih i dobrih ljudi i

prepustim se svojoj mranoj, ni najmanje zdravoj opsesiji. Opsesiji koja ne poputa. Opsesiji koju namjeravam pobijediti. Brzo skrenem lijevo u sljedeu ulicu primjeujui kako se po automobilima, kolniku,

ploniku i prozorima prelijeva ona sjajna, zlatna boja koju donosi sam kraj arobnog

sata - prvog i zadnjeg sata suneve svjetlosti, kad je sve okupano crvenkastim sunevim sjajem, pa djeluje meke i toplije nego inae.Miii mi se napinju,noge rade sve bre, ubrzavam iako znam da to nije pametno, pa pokuam usporiti - preopasno je, previe riskiram i netko bi me mogao vidjeti - ali ipak nastavim tako. Ne mogu se zaustaviti. Vie ne upravljam svojim tijelom.

24

Usmjerila sam se na cilj poput igle na kompasu, cijelim biem teim jednoj jedinoj

toki.Automobili, kue, ljudi - sve se stapa i prolazi kraj mene u nekakvoj naranastoj izmaglici. Srce mi ludo lupa u grudima -ali ne od tranja ili napora jer se zapravo nisam ni oznojila.

To strujanje u meni jednostavno znai da sam blizu. Da se ustvari primiem Da sam nadomak Jo samo malo. To je poput pjesme sirene koja me najvjerojatnije vodi u propast, a ja se urim da to

prije stignem tamo. im ih ugledam,stanem. Suavam pogled i za mene vie ne postoji nita drugo.

Zurim u Romanova vrata i pokuavam prisilili neman da se dri podalje. Opet se elim

oduprijeti tom udnom i tajanstvenom pulsiranju, uuljati se unutra i konano se suoiti

s njim da privedemo ovo kraju. Prisilim se duboko udahnuti skupljajui snagu. Upravo se spremam napraviti taj

prvi korak, kad ujem da me doziva glas za koji sam se nadala da ga vie nikad neu

uti. Prilazi mi leernim korakom,zabacio je glavu u stranu, a izgleda nedodirljivo i

hladno kao led. Zaustavi se nekoliko koraka od mene, a na lijevoj ruci omotanoj debelim zavojem nalazi mu se mornarskoplavi povez. Tad upita: "to to radi?"

Progutam knedlu shvaajui s olakanjem da ono pulsiranje slabi i povlai se,no sad me plai to mi ne dolazi da pobjegnem ili dovrim posao, pa da itav zavri u zavojima

- nego da slaem, smislim bilo kakvu ispriku za to to gorim od elje i doslovno slinim irom otvorenih usta ba pred Romanovim duanom.

"to ti radi?" zakiljim dok mi se zjenice suavaju sve dok ne postanu nalik prorezima. Buljim u njega. Znam da uope nije sluajno to sam ovdje naletjela na njega.Ipak su njih dvojica dobri prijatelji, lanovi istog plemena besmrtnih odmetnika. "I, usput, dobar ti je taj lani povez." Pokaem na njegovu toboe slomljenu ruku koja

mu vjerojatno dobro doe kad su u pitanju ljudi koji ga ne poznaju. Ali ne i to se tie

mene. Pogleda me,zavrti glavom u nevjerici,protrlja bradu i odvrati odmjerenim, mirnim i

gotovo uvjerljivim glasom: "Ever, jesi li dobro? Ne izgleda mi ba najbolje" Odmahnem glavom i zakolutam oima. "Dobar pokuaj, Jude, svaka ast." On me

pogleda kao da ne zna kog vraga priam, pa uzvratim: "Mislim, zbilja. Glumi da ti je stalo do mene,da si ozlijeen, stvarno si spreman na sve, jelda?"

On se namrgodi i nagne glavu pa mu nekoliko velikih zlatnosmeih dredova padne

preko ramena i zavri malo iznad struka. Njegova prijetvorno slatka i prijateljska faca sva se zgri i uozbilji pa mi odgovori: "Vjeruj mi,ne glumim. Da bar. Sjea se kako si me podigla kao frizbi i bacila preko cijelog svog dvorita?" Pokae na svoju ruku: "Ovo

mi je od toga. Prepun sam kontuzija, imam frakturu radiusa i poprilino nagnjeene falange - da citiram doktora."

Uzdahnem i odmahnem glavom.Nemam vremena za njegovo glumatanje. Moram do Romana da mu pokaem da nisam u njegovoj vlasti - da mi nita ne znai, da mu

25

pokaem tko je gazda. Znam da je on na neki nain djelomino odgovoran za ovo to mi

se dogaa i trebam ga uvjeriti neka mi da protuotrov pa da zavrimo s ovom igrom. "Iako sam sigurna da veini ljudi izgleda i zvui jako uvjerljivo, na tvoju alost, ja

ne spadam u veinu ljudi. Ja te ipak bolje poznajem. A, uostalom, ti zna da ja znam kakav si ustvari. Zato prijeimo na stvar, moe? Odmetnicima se ne moe nauditi. Bar ne dugorono. Oni spontano zacjeljuju, ali ti to ve zna, jelda?"

On korakne unatrag gledajui me zbunjeno spojenih obrva. I, iskreno, moram priznati da zaista izgleda zbunjeno.

"O emu ti to pria?" Pomno se osvrne i zatim se opet usredotoi na mene.

"Odmetnici? Je l' ti to ozbiljno?" Uzdahnem uporno lupkajui prstima po bedru i odbrusim: "Mislim, ha-lo?Zli

pripadnici Romanova plemena?Je l' ti sad zvui poznato?" Odmahnem glavom i zakolutam oima. "Nemoj se praviti da nisi jedan od njih - vidjela sam ti tetovau."

Jo zuri u mene istim smrznutim zbunjenim pogledom, otvorenih usta. A ja u sebi

jo mislim: Dobro je to nije glumac jer ba i nema neki velik raspon izraza lica. "Mislim, ha-lo? A onaj Ouroboros? Na tvojim leima?" Zakolutam oima. "Vidjela sam

ga. Ti zna da sam ga vidjela. Vjerojatno si htio da ga vidim - jer zato bi me inae nagovorio da uem u jakuzi s?" Odmahnem glavom. "Nije vano,uglavnom, sve mi je postalo vie-manje jasno nakon toga.Sve ono to si oito htio da znam. Zato slobodno sad prekini glumatati, sve znam."

Stoji preda mnom, neozlijeenom rukom trlja bradu i ogledava se kao da eka da

mu netko doe upomo. Kao da e mu to pomoi. "Ever, tu tetovau imam odavna - i ustvari sam"

"Ma, da, sigurno." Kimam ne doputajui mu da zavri. "Daj mi, molim te, reci, kad te Roman preobrazio? U kojem ono stoljeu? Osamnaestom, devetnaestom? Ajde,

moe mi rei. Sigurna sam da se takav trenutak ne zaboravlja iako je mnogo prolo." Stisne usne pa mu se pojave one dvije jamice, ali to me ne omete; ne pali to vie kod

mene. Ustvari, nikad i nije. "Sluaj", kae s naporom nastojei govoriti tihim odmjerenim glasom iako ga cijelog

odaje aura koja je odjednom nejasna i isprekidana te pokazuje koliko je ustvari nervozan.

"Najiskrenije nemam pojma o emu pria. Stvarno, Ever, ne znam uje li ti sebe, ali ba mi i ne zvui normalno. I sasvim iskreno, unato tome, unato ovome", povue svoj povez, "stvarno bih ti htio pomoi, ali, ovaj, ini mi se da si zaglibila preduboko sa svim

tim odmetnicima i preobraenjem" odmahuje glavom, "ali da te samo neto pitam...

Ako je taj tip Roman stvarno tako opak, zato se onda ulja oko njegovog duana

veselo i uzbueno kao pas koji eka vlasnika?" Pogledam prvo njega pa vrata rumenei se, bilo mi ubrzava i dobro znam da sam

uhvaena na djelu, ali ne namjeravam mu to priznati. "Ne uljam se, nego" Stisnem usne pitajui se zato se, za Boga miloga, ja

opravdavam kad je oito da on neto muti. "Uostalom, mogu i ja to tebe pitati, ako

sluajno nisi primijetio, i ti si ovdje." Pomno ga promatram, pogledom upijam njegovu preplanulu kou i malice krive zube - vjerojatno su mu namjerno takvi da ga netko ne

26

otkrije - netko poput mene. I te oi - te nevjerojatne plavozelene oi, koje sam zaneseno promatrala zadnjih etiristo godina. Ali vie ne. Ne otkad znam da je on jedan od njih. Sad je meu nama slubeno gotovo.

On slegne ramenima dok bojaljivo trlja povez. "Nikakvim sumnjivim poslom,

samo sam krenuo kui, to je sve. Inae, ako si zaboravila, subotom ranije zatvaram." Suzim pogled jer me nije zavarao ni na sekundu. Sve to zvui sasvim mogue.

Gotovo uvjerljivo. Ali nije. "ivim gore u ulici." Pokazuje nekamo u daljini, prema nekom neodreenom mjestu

koje vjerojatno i ne postoji. Ali ne gledam u tom smjeru. Jo zurim u njega. Ne smijem se opustiti. Ni na sekundu. Ako me ve uspio prevariti, to mu nee opet poi za rukom.

Sad kad znam to je. Primakne mi se polako,oprezno, pazei da smo i dalje na sigurnoj udaljenosti, da je

izvan mog dosega. "A da odemo nekamo na kavu ili popiti neto drugo? Nekamo gdje moemo na miru sjesti i popriati? ini mi se da bi ti dobro doao predah. Moe?"

Jo ga prouavam.Mora mu se priznati da je uporan. "Moe", osmjehnem se

kimajui u znak pristanka. "Stvarno bih htjela da odemo nekamo, na miru sjednemo, popijemo kavicu i da se lijepo napriamo - ali prvo mi mora neto dokazati."

Sav je napet, a aura mu - lana aura - treperi, ali nije me uvjerio. "Mora mi dokazati da nisi jedan od njih." On zakilji, a lice mu se naoblai od brige. "Ever, ne znam to" Zastane gledajui atam koji vrsto drim u ruci. Drka optoena draguljima,

savrena kopija one koju sam upotrijebila prije nekoliko sati jer raunam da e mi

trebati to je mogue vie sree i zatite koje prua kamenje, naroito ako se dogodi ono

to mislim da e se dogoditi. "To mi moe dokazati samo na jedan nain", kaem tiho i koraknem prema njemu

pa napravim jo jedan korak dok mi je pogled prikovan za njega. "I znat u ako bude

varao - tako da nemoj ni pokuavati. I samo da te upozorim - ne odgovaram za ono to e ti se dogoditi nakon to dokaem da lae.Ali ne brini se, kao to ve zna,boljet e te samo sekundu"

Vidi me kako se primiem i nasrem na njega, pokua se izmaknuti, ali ja sam

prebrza i stvorim se kraj njega prije nego to shvati to se dogaa. Zgrabim ga za neozlijeenu ruku i zarezem mu kou atamom znajui da e mu krv

prestati ikljati nakon nekoliko sekundi i da e rana zacijeljeti. Samo to nije "Boe sveti!" apnem i razrogaim oi, a grlo mi se osui dok ga gledam kako posre

i tetura jedva odravajui ravnoteu. Pogled mu bjei prvo na mene pa na duboku posjekotinu na njegovoj ruci dok oboje

gledamo kako mu krv curi niz odjeu skupljajui se u sve veu crvenu lokvu na ulici.

"Jesi poludjela?" zavriti. "Koji ti je vrag bio da to uini?" "Htjela sam" stojim otvorenih usta u oku, bez rijei sam, ne mogu odvojiti pogled

od duboke otvorene rane koju sam mu zadala. Zato ne zacjeljuje? Zato jo krvari? Sranje!

27

"Tako... Tako mi je ao... Da ti objasnim... Htjela sam" krenem prema njemu, ali on se nespretno, nesigurno izmakne ne elei vie imati posla sa mnom.

"uj",zarei pritiui ranu povezom,nastojei smanjiti obilno krvarenje, ali od toga

mu je samo gore. "Ne znam to hoe ni to te mui, Ever, ali dosta mi je. Da si me ostavila na miru - istog trena!"

Odmahnem glavom. "Daj da te odvedeni u bolnicu. Ima hitna tamo dolje niz ulicu - i mogu"

Sklopim oi i prikaem runik od frotira da ga dri na rani dok mu ne naemo doktora. Vidim da je blijed i klimav na nogama i znam da ne smijemo gubiti vrijeme.

Ne obazirui se na njegovo prigovaranje, obuhvatim ga oko pasa i odvedem do auta

koji sam upravo prikazala. Ono udno uporno pulsiranje zasad se smirilo, ali ipak me

natjera da se kratko osvrnem, pa uspijem vidjeti Romana kako nas gleda iza prozora blistavih oiju i lica naboranog od smijeha dok okree natpis s "OTVORENO" na

"ZATVORENO".

28

esto "Je li dobro?" Bacim asopis na stoli do sebe i ustanem. Namjerno se obraam medicinskoj sestri,

a ne Judeu jer kad sam ga okrznula pogledom, vidim da su mu obje ruke vrsto

omotane zavojima, aura mu se crveni od bijesa i iz njegovog ljutitog opakog pogleda oito je da vie ne eli imati nikakvog posla sa mnom.

Ona se zaustavi i odmjeri od glave do pete svih mojih sto sedamdeset i tri centimetra. Tako me pomno prouava da se i nehotice grim od nervoze - pitam se to joj je tono Jude rekao.

"Bit e sve u redu",odvrati otrim, formalnim, nimalo prijateljskim glasom. "Rana je

duboka, skroz do kosti koja je takoer zasjeena, ali nema infekcije.I ako bude redovito uzimao antibiotike,stanje mu se nee pogorati. Poprilino e ga boljeti, ak i uz lijekove koje sam mu dala, ali ako se ne bude naprezao i ako bude mirovao, zacijeljet e za nekoliko tjedana."

Slijedim njezin pogled koji je skrenuo prema vratima.I istog trena vidim dva uniformirana plavca iz Laguna Beacha kako idu ravno prema meni pogledavajui as Judea,as mene i potom se zaustavljaju kad im medicinska sestra potvrdno kimne.

Sledim se gutajui knedlu i uvlaei ramena, manja sam od makova zrna pred

Judeovim upornim, mranim, neprijateljskim pogledom. Znam da u potpunosti

zasluujem da se ljuti na mene, zasluujem da mi stave lisice i odvedu me - ali ipak nisam mislila da e me zaista prijaviti. Nisam mislila da e doi do ovoga.

"Onda,elite li nam neto rei?" Stoje preda mnom u irokom raskoraku, s rukama na bokovima i upijaju me pogledom skrivenim iza tamnih sunanih naoala.

Bacam brze poglede na medicinsku sestru, Judea i murjake i znam da je to to. Ovako e sve zavriti. I bez obzira na to to sam se uvalila u ogromnu nevolju, mislim samo o

jednom: Koga da nazovem kad mi dopuste jedan telefonski poziv? Ono, nije da mogu zamoliti Sabine da zamahne arobnim odvjetnikim tapiem i

izvue me iz ovoga - osramotila bih se pred njom do kraja ivota i nema anse da to objasnim Damenu. Oito u se sama morati uhvatiti u kotac s ovim problemom...

I ba se spremam proistiti grlo i neto rei, bilo to, kad se ubaci Jude: "Ve sam njoj

rekao", glavom pokae prema medicinskoj sestri, "da sam se ozlijedio dok sam

popravljao neto u kui. Malo sam se precijenio. Izgleda da u sad morati unajmiti

majstora." Kiselo se osmjehne i prisili se da me pogleda. Iako mu elim uzvratiti osmijeh, kimnuti u znak slaganja i odglumiti svoje, tako sam okirana njegovim rijeima

i injenicom da me brani da samo stojim i blenem u njega. Murjaci uzdahnu ne skrivajui nezadovoljstvo to su morali bezveze doi pa

pokuaju jo jednom, pogledaju Judea i pitaju: "Jeste li sigurni da je bilo tako? Sigurno

nema jo neega? Malo je udno to ste neto popravljali kod kue s jednom

ozlijeenom rukom..." Pogledavaju nas naizmjence ne ba uvjereni, ali nee ga vie

prisiljavati da progovori ako on ne eli nita vie rei. "Ne znam to bih vam rekao." Jude slegne ramenima. "Moda je udno, ali stvarno

sam se sam ozlijedio."

29

Oni se namrte - na njega, mene, medicinsku sestru - i potom jedan od njih promrmlja neto poput "Ako se odluite promijeniti priu" i tutne mu nekakav papiri u

dep. Istog trena kad oni odu, sestra se uhvati rukama za lijepo oblikovane bokove,

mrko me pogleda i kae: "Dala sam mu neke lijekove protiv bolova." Jo me gleda jer

oito ni najmanje nije povjerovala u Judeovu priu, ona misli da sam njegova ludo

ljubomorna, skroz podivljala i poremeena cura koja ga je izbola u naletu bijesa. "Trebali bi ubrzo poeti djelovali, tako da ne elim da vozi - a i nije ba da moe u takvom stanju- " Pokae na njegove ruke."I neka uzme ovaj recept i podigne lijek."Dri u ruci komadi papira i ba kad mi ga je krenula dati, predomisli se i iznenada ga uzme natrag. "elimo otkloniti mogunost infekcije, ali zasad mu je najbolje da ode kui i

odmori se.Vjerojatno e odmah zaspati, pa neka tako i bude i zato ga nemoj gnjaviti." Namrgodi se i izgleda kao da me izaziva pogledom.

"Neu", izustim, no tako sam okirana njezinim strogim pogledom, policijom i injenicom da me Jude branio, pa samo uspijem procviljeti.

Usne joj se udno izviju i oito je da nevoljko preputa Judea meni na brigu i daje mi

recept, ali ba i nema mnogo izbora. Jude i ja izaemo i uemo u Miatu koju sam prikazala, a savrena je kopija one koju

obino vozim. Neugodno mi je, nervozna sam, jedva da ga mogu pogledati u oi. "Samo idi ovom cestom i onda skreni desno",kae dubokim omamljenim glasom,

niim ne odajui o emu zapravo razmilja i to osjea prema meni. Iako mi se ini da

mu se aura smekala, jo je prilino crvena na rubovima i to mi sasvim dovoljno govori. "Moe me ostaviti u Main Beachu. Dalje u sam."

"Neu te ostaviti u Main Beachu",odvratim koristei priliku da ga prouim kad zakoim na semaforu. Iako je mrak, sasvim jasno mu se vide podonjaci i sjajno elo

oroeno znojem, dva oita znaka da ga jako boli - zbog mene. "Mislim, ozbiljno, ovo je stvarno blesavo." Odmahnem glavom. "Samo mi reci gdje ivi i obeavam ti da u te

sigurno odvesti tamo." "Sigurno?" Drei obje osakaene ruke u krilu,podsmjehe se nekako ironino duboko iznutra i

uzvrati: "Zanimljivo kako si dvaput spomenula tu rije u zadnjih pet minuta, a, iskreno,

osjeam se svakako, samo ne sigurno kraj tebe." Uzdahnem zurei u nono nebo bez zvijezda, lagano dodajem gas i namjerno ne

vozim brzo kao obino jer ga ne elim jo vie uznemiriti. "uj", promucam. "ao... ao mi je. Stvarno i iskreno ao." Gledam ga netremice tako dugo da nervozno pokae glavom prema ulici.

"Khm, a promet?" Odmahuje glavom. "Ili i time upravlja?" Skrenem pogled dok pokuavam smisliti to rei. "Ovdje gore lijevo. Ona sa zelenim vratnicama. Samo nas dovezi na prilaz i dalje

mogu sam." Napravim kako je rekao, zakoim malo ispred garanih vrata koja su potpuno iste

nijanse zelene kao i vratnice i odmah ugasim motor, na to mi on kae: "E, nee."

Pogleda me. "Ne treba ga gasiti. Ozbiljno, ne ide unutra sa mnom."

30

Slegnem ramenima naginjui se preko njega da mu otkljuam vrata na stari nain

umjesto telekinezom i primijetim kako se trgnuo od straha kad mi je ruka skrenula preblizu njemu.

"Gle", odgovorim kad sam se vratila za upravlja. "Znam da si umoran i da

vjerojatno eli biti to je mogue dalje od mene, to je mogue bre, i uope te ne krivim zbog toga. Mislim, da sam na tvom mjestu, jednako bih se osjeala. Ali ipak, ako

mi moe dati jo nekoliko sekundi, stvarno bih ti voljela sve objasniti." On promrmlja neto u bradu i na trenutak se zabulji kroz prozor, a potom se okrene

prema meni i stane me pozorno sluati. A ja znajui da moram biti brza, da mi je spreman dati nekoliko sekundi i to je sve,

kaem: "Sluaj, stvar je u tome - hou rei, znam da ti ovo zvui ludo i stvarno ne mogu ulaziti u detalje, ali mora mi vjerovati kad ti kaem da sam stvarno imala dobar razlog

da mislim da si jedan od njih." On zatvori oi na trenutak, mrtei se od boli, pa me pogleda i odvrati: "Odmetnik.

O, da. To si mi uspjeno dokazala, Ever. I vie nego uspjeno." Baci kratak pogled na

svoje ozlijeene ruke pa na mene. Namrekam nos i stisnem usne jer znam da ni ono to slijedi nee puno bolje proi,

ali uporno nastavim: "Da, pa, vidi, stvar je u tome - mislila sam da si zao. Ozbiljno. Samo sam zato napravila ono to sam napravila. Mislim, vidjela sam ti tetovau - i moram ti rei da je bila prilino uvjerljiva - dobro, osim to se nije svjetlucala ni treperila i nita tome slino, ali, ipak, to plus injenica da mi se javila Ava i, ono, neke druge stvari koje ti ne mogu objasniti, zbog svega toga sam mislila da si ti" Odmahnem glavom jer znam da nita neu postii. Odluim se ostaviti teme i pitati ga neto to me kopka

otkad smo napustili bolnicu. "Ovaj, kad si ve tako ljut na mene i toliko me mrzi, zato si mi prije pomogao? Zato si lagao muriji i preuzeo svu krivnju? Mislim, ja sam te

ozlijedila, to oboje znamo, i, gle, ak i oni znaju. A ti si svejedno lagao za mene i skroz propustio veliku priliku da im to kae pa da mi stave lisiine, odvuku me i bace u

buksu. Iskreno, nisi mi jasan." On opet zatvori oi, zabaci glavu i oito je da ga boli i daje umoran. I ba kad hou

odustati od svega, rei mu da nema veze, neka ue u kuu i odmori se, njegove

predivne zelene oi sretnu moje i on odgovori: "uj, Ever, stvar je u tome - znam da e ti ovo zvuati udno, ali ne zanima me toliko zato si mi to napravila, ve kako."

Pogledam ga steui rukama upravlja, ne znajui to bih rekla. "Kako si me uspjela zavitlati ko frizbi preko cijelog svog dvorita" Progutam knedlu uporno gledajui naprijed i nita ne govorei. "I kako si u jednom trenutku bila ispred mene praznih ruku i bez ikakvih depova -

a u drugom mae noem s dvostrukom otricom I drkom od dragulja, koji je, usput,

izgleda, nestao odmah nakon to si me napala - jesam li u pravu?" Duboko uzdahnem dok kimam. Nema smisla da mu vie laem. "I, usput, jo jedna sitnica, upalila si auto bez kljua - a mislim da oboje znamo da se

ovaj tip auta ne pali tako - i da ti za ovaj model treba klju kako god okrene. I da ne zaboravim, onog prvog dana uspjela si ui u moju trgovinu iako su vrata bila zakljuana, a da ne spominjem kako si brzo pronala Knjigu sjena koja je isto bila pod

31

kljuem. Zato, pusti sve ostalo, pusti isprike, objanjenja i sve te gluposti, to je bilo, bilo

je, ne moe to promijeniti. Sad samo elim da mi objasni kako. Samo me to zapravo zanima."

Gutajui knedlu, bacim kratak pogled na njega i nisam ba sigurna to dalje.

Pokuam se glupo naaliti, pa kaem: "Dobro, ali prvo mi reci jesu li lijekovi protiv

bolova ve poeli djelovati." Uz to se i ba blesavo nasmijem, pa ga samo razljutim. "Sluaj, Ever, kad bude htjela biti iskrena prema meni, zna gdje sam. Do tada"

Pokua otvoriti vrata i teatralno izii, ali kako su mu obje ruke u zavojima, to mu ba i

ne uspije kako je zamislio. Zato se naglo premjestim na njegovu stranu i stvorim kraj njega prije nego to stigne

trepnuti, nadajui se da mu neu povrijediti mukost sljedeim rijeima: "Evo - ja u ti otvoriti."

Ali on i dalje samo sjedi, uzdie i vrti glavom u nevjerici govorei: "I, da, jo i ovo" Pogledi nam se sretnu i zaustavim dah. "Brza si i okretna poput gazele." Samo tiho i nepomino stojim ne znajui to bih oekivala. "Onda, hoe li mi pomoi ili ne?" pita me podiui spojene obrve. Kimnem, otvorim vrata i pruam mu ruku kao oslonac, osjetivi koliko je slab im

se punom teinom oslonio o nju. "Moe li mi otvoriti i vrata od kue?" "Naravno." Kimnem gledajui ga. "Samo mi daj kljueve." Okrzne me pogledom. "Otkad ti to treba kljueve?" Slegnem ramenima kreui niz usku, blago osvijetljenu stazu prema njegovim

vratima. Pogledom upijam arobne gredice blistavih ruiastih i ljubiastih boura pa

komentiram: "Nisam imala pojma da si tako dobar vrtlar." "Ba i nisam. Iskreno, Lina je sve to posadila. Ja to samo odravam. Veinu trava za

trgovinu uzgajamo ba ovdje." Pokae prema vratima oito umoran od svega, umoran

od mene, jedva ekajui da ue u kuu i da se sve ovo ve jednom zavri. Zato zatvorim oi i ugledam kako se vrata otvaraju preda mnom, a kad ujem onaj

poznati kljoc, mahnem mu da ue. Zatim samo stojim kao idiot i glupavo mu polumaem kao da se rastajemo nakon nekog stvarno lijepog piknika. Oklijevam se

pomaknuti ak i nakon to on odmahne glavom i pokae mi da uem jer elim da mi to

glasno i jasno potvrdi prije nego to se odvaim. "Misli me opet napasti?" Pogled mu klizi preko mene i preplavljuje me valovima

blaenog ugodnog spokoja. "Samo ako digne ruku na mene." Slegnem ramenima. "To je, kao, ala?" Zakilji jedva primjetno izvijajui usne. Nasmijem se. "Da, i to prilino loa." On se nasloni o dovratak,polako i leerno me odmjeri pogledom, duboko uzdahne i

ree: "Gle, nerado pitam, naroito tebe koja si me ve i dovoljno osakatila, ali moda e

mi zatrebati pomo da se smjestim i sve to. Lijekovi me lagano poinju otupljivati, a budui da nisam gotovo nita mogao ni kad sam bio pri sebi i imao jednu zdravu ruku,

32

nemam pojma to u sada. Samo na minutu, dvije najvie i onda se moe vratiti

Damenu i nastaviti tamo gdje si stala." Namrtim se pitajui se zato je to sad rekao. Palim svjetlo i zatvaram vrata za

sobom dok ulazim za njim,upijajui pogledom zgodni mali interijer, zbunjeno shvaajui da se nalazim u pravoj autentinoj kuici s cvijeem u Laguna Beachu. Jednoj

od onih sa starim kaminom i velikim prozorima. Jednoj od onih kakve se u ovim krajevima danas rijetko moe vidjeti.

"Je l' tako da je kul?" Kimne itajui mi misli s lica. "Sagraenaje 1958. Lina ju je jeftino kupila prije mnogo godina,prije nego to se ovdje sve poelo vrtjeti oko novca i reality showova."

Proem kroz klizna staklena vrata koja vode prema lijepoj verandi poploanoj

ciglama, iza koje se protee strm obronak i sputaju stepenice prema oceanu blago

obasjanom mjeseinom. "Daje mi je jeftino u najam,ali jednoga dana htio bih je kupiti. Rekla mi je da e mi je

prodati samo ako joj obeam da od nje neu napraviti jedan od onih dvoetanih stanova u toskanskom stilu.Kao da bi mi to palo na pamet." Nasmije se.

Odvratim pogled s prozora i zaputim se u kuhinju, upalim svjetlo i otvorim nekoliko ormaria dok ne naem onaj s aama. Pogledom traim bocu vode,kad se on odjednom pojavi tako blizu mene da mu vidim i najmanju aru u oima.

"Zar ti ne bi bilo lake da je jednostavno prikae?" kae mi promuklim, tihim i dubokim glasom.

Zurim u njega i ne znam to me vie smeta, to to je tako blizu mene, to mu glas

zvui tako eznutljivo ili to mi se tako uspio prikrasti. "Htjela sam - jednostavno sam htjela doi do nje na dobar,stari, uobiajen nain - ako

nema nita protiv?Bez brige, ima isti okus", nespretno promrmljam nadajui se da je

previe omamljen lijekovima za bolove da bi primijetio kako njegova blizina utjee na

mene. I dalje samo stoji gledajui me upornim pogledom koji nita ne odaje. Omamljenim i

dubokim glasom upita: "Ever -to si ti?" Sledim se stiui prstima au tako jako da me strah da e mi puknuti u ruci.

Buljim u ploice na podu, u stoli desno, u radnu sobu naprijed, bilo kamo,samo ne u njega.Tiina meu nama tako je opipljiva da je jednostavno elim razbiti i zato promrsim: "Ne - ne mogu ti rei."

"Znai, nije stvar samo u knjizi, nego i - u neem drugom." Pogledam ga i odmah shvatim da sam pogrijeila, da sam mu upravo doslovno

priznala da nisam normalna,a mogla sam se jednostavno izmotati na raun nekakvih arolija.Ali to sto posto ne bi prolo kod njega. On zna da se sa mnom neto dogaa jo

od prvog dana kad smo se sreli, puno prije nego to mi je posudio knjigu. "Zato mi nisi rekao da je Knjiga sjena ifrirana?" kaem suzujui pogled, tjerajui ga

ponovno u kut. "Rekao sam ti." Odvrati pogled i okrene se od mene vidno iznerviran. "Ne, rekao si mi da je na tebanskom i da se treba sluiti intuicijom da bi je se moglo

itati. Ali zaboravio si mi spomenuti da je zapravo zatiena ifrom - ifrom koju treba

33

razbiti da bi se vidjelo to je zaista u njoj. I zato, molim te? Zato mi nisi rekao? Izostavio si poprilino vaan detalj, zar ne?"

On se nasloni na poploani kuhinjski pult vrtei glavom u nevjerici pa primijeti: "Sori, ali je l' ti to mene opet sumnjii za neto? Jer ako se ne varam, mislim da si vie-manje utvrdila da sam na tvojoj strani kad si me ubola?"

Prekriim ruke i zakiljim. "Ne, utvrdila sam da nisi odmetnik. Nikad nisam rekla da si na mojoj strain." Gleda me trudei se ostati strpljiv,ali nismo jo ni blizu zavrili. "Nisi mi rekao ni kako si nabavio knjigu - kako je zavrila u tvojim rukama."

On slegne ramenima zurei u mene i govorei mi mirnim odmjerenim glasom: "Ve

sam ti rekao - dao mi ju je prijatelj prije nekoliko godina." "A zove li se taj tvoj prijatelj nekako - kao na primjer Roman?" On se nasmije,ali prilino kiselo.U glasu mu se prilino jasno uje koliko je ogoren

kad mi odvrati: "A, tako znai, jo misli da sam u njegovom plemenu. Pa, ono, sori, Ever, ali zar nismo zavrili s tim?"

Prekriim ruke preko prsa i nagnem au u ruci. "uj, Jude, htjela bih ti vjerovati,

stvarno. Ali one noi prije nekoliko dana kad" Zaustavim se jer shvatim da sam krenula u smjeru koji i nije ba za njegove ui. "Ma, uglavnom, Roman mi je rekao neto kao da je knjiga jednom bila njegova i zato bih stvarno htjela znati jesi li je od njega nabavio - moda kupio?"

On isprui ruku prema meni i s nekoliko preostalih zdravih prstiju istrgne mi au

iz ruke. "Romana znam samo preko tebe. Stvarno ne znam to da ti jo kaem, Ever." Dok hoda prema sudoperu,zakiljim i pomno mu prouim auru, energiju i govor

tijela pa uzevi sve to u obzir, zakljuim da zaista govori istinu i nita ne skriva. "Pije vodu iz pipe?" upitam ga i vidim da me kratko pogledao preko ramena.

"Dugo nisam vidjela da netko to radi. Jo otkad sam otila iz Oregona." "Sluaj, to da ti kaem, skroman sam ovjek." Dobro potegne iz ae i popije sve do

kraja pa se opet okrene i napuni je. "Znai, stvarno nisi znao za knjigu?" Slijedim ga prema starom smeem kauu na

koji se on odmah strovali. "Najozbiljnije, vie-manje nemam pojma o emu pria otkad smo se sreli. Sve mi to

nema nikakvog smisla. Moda bih ti jo i vjerovao na rije i mislio da sam zbunjen od lijekova da ti nisi priala svata jo i prije toga."

Namrgodim se i zavalim u naslonja nasuprot njemu stavljajui noge na starinska

vrata puna zamrenih rezbarija koja mu slue kao stoli. "Gle, da ti bar mogu objasniti - jer mislim da bar toliko zasluuje. Ali ne mogu. Sve - sve je to previe komplicirano. I ukljuuje"

"Romana i Damena?" Zakiljim pitajui se zastoje ba njih spomenuo. "Samo nagaam." Slegne ramenima. "Ali po tvom izrazu lica rekao bih da sam

pogodio." Stisnem usne bacajui duge poglede po sobi i usredotoujui se na ogromne hrpe

knjiga, stari kasetofon i nekoliko umjetnikih predmeta, ali nigdje ne vidim televizor.

34

Niti potvrujem niti poriem njegovu tvrdnju kad odgovorim: "Imam odreene moi.

Mnogo su vee od vidovitosti za koju ve zna. Mogu pomicati stvari" "Telekineza." Kimne, a oi su mu sad zatvorene. "Mogu stvoriti to hou." "Prikazivanje - ali kod tebe je ono trenutano." Otvori jedno oko zurei u mene. "I

zato te moram pitati - zato ti je trebala knjiga? Sve li je kao na dlanu. Zgodna si, pametna, obdarena svakojakim moima, a siguran sam da i tvoj deko ima neke

skrivene vjetine..." Pogledam ga. Ve ga je trei put spomenuo i to me jo jednako smeta. "to ima

protiv Damena?" pitam ga ne znajui je li moda neto otkrio, nekako naslutio dugu i zamrenu prolost naeg ljubavnog trokuta.

On premjesti glavu i noge na jastuke. "uj, to da ti kaem? Ne svia mi se.

Jednostavno mi je - nekako udan. Dao bih ruku u vatru da sam u pravu." Okrene se prema meni i kae: "Samo da zna, to nije bila ala. A ako te jo to zanima, najbolje da me sada pita. Ovi lijekovi poeli su me naveliko lupati u glavu, sav sam omamljen, pa

se pouri dok jo razumijem to govori i dok mogu i voljan sam oputeno askati." Odmahnem glavom jer sam saznala sve to me zanimalo prije nekoliko sati na

ploniku kad sam ga ubola noem. A sad bih mogla i ja s njim podijeliti neke svoje tajne

- ili mu bar natuknuti istinu da vidim hoe li mi povjerovati. "Zna, ti i Damen se s razlogom ne volite", odvaim se rei grizui usne jer jo nisam

sigurna koliko mu toga otkriti. "A, tako znai - ni on mene ne oboava." Dugo se gledamo, a onda ja skrenem

pogled.Prouavam izlizani sag pod nogama,stari i izgrebani drveni stol pred sobom i geodu citrina koja stoji u kutu, pitam se zato sam, za Boga miloga, zapoela tu temu i

ba elim neto rei, kad on nadoda: "Bez brige." Pokuava nogama navui pokriva, ali

ne uspijeva. "Ne mora mi nita objanjavati, a ni zabrinjavati se. Takva su ti naa

standardna uobiajena muka posla. Ono, kad dvojica nas oajniki ele neku stvarno

predobru curu, ponaamo se kao da smo izali iz pilje. I budui da samo jedan od nas

moe pobijediti - pardon - samo jedan od nas ve je pobijedio - ja u se jednostavno vratiti u svoju pilju, malo u lupati toljagom po zidu i lizati rane gdje me nitko ne vidi." Zatvori oi i tihim glasom dometne: "Ozbiljno, Ever, znam kada treba priznati poraz.

Ne brini se jer znam da je vrijeme da napustim igru.Nisam bez razloga dobio ime po svecu - zatitniku izgubljenih sluajeva Judi Tadeju - nije mi prvi put da se povlaim i... Ja..."

Utihne i brada mu padne na prsa, a ja ustanem iz naslonjaa, odem do njega,

uzmem pliani zguvani pokriva kraj njegovih nogu i paljivo ga cijelog pokrijem. "Naspavaj se", apnem. "Ja u ti sutra podignuti lijek, tako da bez brige. Ti samo ostani

ovdje i odmaraj se." Znam da je ve utonuo u san, da je na nekom drugom mjestu, ali

svejedno ga elim umiriti. Podvijem mu pokriva pod noge, a on doda: "Ej, Ever - uope mi nisi odgovorila na

pitanje u vezi knjige. Zato ti uope treba ta knjiga kad ve ionako ima sve to ti treba?" Ukoim se zaneseno zurei u tog tipa kojeg znam ve toliko stoljea, toliko ivota,a

koji se opet odnekud uspio pojaviti. Nakon svega to sam vidjela i proivjela, znam da

35

to nije sluajno jer u svemiru nema sluajnosti. Ali zapravo nemam pojma zato se to

dogodilo. Zapravo, u zadnje vrijeme vie-manje nita ne znam. Samo znam da su njih dvojica potpuno razliita. Kad sam s Judeom, osjeam se smireno, a od Damena gorim i

prolaze me trnci. Jedan je yang, drugi je yin. Njih dvojica su kao nebo i zemlja. Uutkam ga i priekam da opet zaspi pa krenem prema vratima i odvratim: "Zato

to ustvari nemam sve to elim. Ni blizu."

36

Sedmo "Vas dvoje ste mi cijelo vrijeme bili nekako sumnjivi. Naroito ti." Upre prstom u

Damena. "Sori, ali znala sam da nisi toliko savren." Damen se nasmije otvarajui nam irom vrata i mahne nam da uemo. Pritom me

uporno gleda dubokim tamnim oima kao da me zaljubljeno grli dok me telepatski

obasipa mnotvom crvenih tulipana jer zna da mi treba neto to e me osnaiti i

ohrabriti. "Da,i ako vas sluajno zanima,vidim to radi,Damene", dometne Haven koja na

sebi ima konate hlae i dri ruke pune prstenja na bokovima.Pogled joj bjei as na mene,as na Damena, a onda zavrti glavom u nevjerici i jurne prema predvorju.

Damen me pogleda podignutih obrva, ali ja samo slegnem ramenima. Haven nam je pokazala tek mali dio svojih moi. itanje naih misli tek je poetak.

"Isuse, ne mogu vjerovati kako ti je kua dobra!" Vrti se oko sebe i sve upija

pogledom - bogato ukraen luster koji visi s visokog kupolastog stropa i pliani perzijski sag pod nogama - dva neprocjenjiva antikviteta stara nekoliko stoljea kojima se skoro zauvijek bio izgubio trag kad je Damen bio u svojoj, kako ja to nazivam, "asketskoj fazi" - kad je bio uvjeren da su nas snale nevolje jer se ponaao ekstravagantno, tato i narcisoidno. vrsto je bio odluio rijeiti se svih svojih

zemaljskih dobara sve dok blizanke nisu dole ivjeti kod njega,kad je odmah skinuo natpis "PRODAJE SE" jer je elio da imaju sav mogui komfor i dovoljno prostora.

"Ono, samo ovo predvorje bilo bi ti dovoljno za jedan opak tulum." Nasmije se. "Je l' to jedna od povlastica kad si besmrtan? Otmjena gajba poput ove? Ako je tako, ja sam totalno za!"

"Pa,Damen ve dosta dugo preureuje kuu" izustim jer ne znam kako da joj drugaije objasnim njegovu viletinu vrijednu nekoliko milijuna dolara jer joj jo nisam rekla ni za drevnu vjetinu trenutanog prikazivanja, kao ni za to da moe pogoditi koji

e konj pobijediti na utrci - a i nisam ba sigurna da joj elim rei. "Koliko onda Roman kod sebe preureuje jer kod njega je lijepo i sve to, ali nije ni

priblino dobro kao ovdje?" Damen i ja se pogledamo i iako se ne moemo sluiti telepatijom sad kad znamo da

nas ona uje, uspijemo zajedniki ignorirati njezino pitanje. Ne elimo ni pod koju

cijenu ulaziti u detalje, i to to je due mogue. Ostavljamo sve za taj neizbjeni dan kad

e ona otkriti pravu istinu iza svega ovoga, a da i ne spominjem ono to se zaista

dogodilo njezinoj dobroj prijateljici Drini. Krenemo za njom kroz kuhinju pa u dnevnu sobu gdje ugledamo blizanke zavaljene

u kau. Obje itaju svoj primjerak iste knjige - Rayne pohlepno jede okoladu, a Romy iz velike zdjele grabi kokice s maslacem.

"Onda,jeste li i vas dvije besmrtne?" izvali Haven pa Romy i Rayne podignu glave - Rayne se, kao i obino, namrgodi, a Romy samo odmahne glavom i nastavi gdje je stala.

"Ne, one su, ovaj" brzo pogledam Damena traei pomo. Nemam pojma kako da joj objasnim da strogo reeno nisu besmrtne, ali da su zato visjele u drugoj dimenziji

posljednjih tristo godina, a sad se ne mogu vratiti tamo zbog mene.

37

"Roakinje." Damen kimne govorei mi pogledom da se