amira delić, dragan golijan – sead rešić, elvir Čajić...

Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija

5

Saobraćajni fakultet

Ekonomski fakultet

Fakultet politehničkih nauka

Ekološki fakultet

Pravni fakultet

Fakultet za medije i komukacije

Fakultet informacionih tehnologija

INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

INTERNATIONAL UNIVERSITY TRAVNIK

72270 Travnik

Aleja Konzula – Meljanac bb

Tel: + 387 30 540 597

Fax: + 387 30 540 587

Web: www.iut.edu.ba

www.iu-travnik.com

Izdavač:

Internacionalni univerzitet Travnik u

Travniku

72270 Travnik, Aleja Konzula-Meljanac bb

Tel: 00387 30 540 597

Fax: 00387 30 540 587

Glavni i odgovorni urednik:

Akademik prof. dr. Ibrahim Jusufranić

Stručni urednik:

Lejla Skopljak, MA

Za izadavača:

Akademik prof. dr. Ibrahim Jusufranić

Redakcioni odbor: Prof. dr.sc. Sinan Alispahić

Prof. dr. sc. Enes Huseinagić

Prof. dr. sc. Dragan Golijan

Prof. dr. sc. Asib Alihodžić

Prof. dr. sc. Krsto Mijanović

Prof. dr. sc. Nenad Novaković

Prof. dr. sc. Salih Bučuk

Uređivački savjet:

Akademik prof. dr. Mladen Bodiroža

Akademik prof. dr. Cariša Bešić

Akademik prof. dr. Radomir Biočanin

Akademik prof. dr. Veselin Drašković

Akademik prof. dr. Slobodan Nešković

Prof. dr. sc. Nikola Kuvačić

Doc. dr. sc. Jasmin Jusufranić

Doc. dr.sc. Danislav Drašković

Doc. dr. sc. Remzija Kadrić

Doc. dr. sc. Sabahudin Hadžialić

Mirsad Imamović, MA

Tehnički urednik:

Adis Abazović

Sekretar redakcije:

Lejla Skopljak, MA

Registrovani ISSN 2303-5188

Štampa: IUT, Travnik

Tiraž: 200 primjeraka

Nauka i tehnologija

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Ibrahim Jusufranić – Ekonomsko, pravno, komunikacijski aspekti zemalja

Zapadnog Balkana sa posebnim osvrtom na BiH u procesu pristupa EU

5

Sinan Alispahić, Šezad Hodžić, Amila Duraković, Hata Mušinović, Irfan Zec– Nove

tehnologije u obuci vozača, vozačkom ispitu i vožnji u budućnosti

30

Anita Britvec – Kvaliteta poslovnih informacija – ključ poslovnog uspjeha 39

Amira Delić, Dragan Golijan – Harmonizacija pravnih propisa BiH s

legislativom Evropske unije

48

Lejla Skopljak, Sanela Salkić, Muhamed Bajrić – Primjena prognostičkih modela

analize poslovanja kod poslovnog odlučivanja

57

Sead rešić, Elvir Čajić, Anela Hrnjičić – Matematički model na transportnim

mrežama

63

Emir Šahman– Uticaj globalizacije svjetskih tržišta i ekonomskih kriza na

pokretanje i razvoj malih biznisa u BiH – komparativna analiza u odnosu na

Austriju i ostale zemlje Europske unije

68

Đuro Horvat, Leo Ivanjko – Znanje kao ključni resurs konkurentske prednosti 78

Selma Otuzbir, Amir Mešinović – Pravni okvir implementacije prava EU u oblasti

potrošačkog prava BiH

85

Ibrahim Jusufranić, Amira Delić– Analiza krize u Agrokoru – ekonomsko-pravne

posljedice na regionalno tržište s posebnim osvrtom na BiH i Hrvatsku

92

Sanela Salkić, Lejla Skopljak, Muhamed Bajrić –Savremeni trendovi eksternog i

internog segmentnog finansijskog izvještavanja

101

Jasmina Tahirović – Pravni i ekonomski aspekti ulaska zemalja Zapadnog

Balkana u Evropsku uniju

110

Edin Ramić, Amira Delić – Put BiH do članstva Evropske unije 117

Miodrag N. Simović, Dragan Jovašević – Sistem prekršajnih sankcija u Republici

Srbiji

126

Alisa Salkić, Rajko Kasagić – Bosna i Hercegovina i Evropska unija –

integracioni proces

136


5

Transportation research board of the

national academies, ISSN 1073-4872, ISBN

978-0-30906612-3.

[3] Ambarwati L., Verhaeghe R., Pel A. J.,

and Arem B. Van., (2014), “Development of

Public Transport System Strategies to

Control Urban Sprawl”, IACSIT

International Journal of Engineering and

Technology; Vol. 6, No. 6, pp.443-451.

[4] Filipović S., (2007), ''Studija javnog

gradskog i prigradskog prevoza putnika na

teritoriji grada Niša'', Saobraćajni fakultet,

Univerzitet u Beogradu.

[5] Statistički godišnjak Grada Niša, Grad

Niš, (2014), Uprava za privredu, održivi

razvoj i zaštitu životne sredine, odsek za

statistiku, Niš.

EKONOMSKO, PRAVNO, KOMUNIKACIJSKI ASPEKTI ZEMALJA

ZAPADNOG BALKANA SA POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I

HERCEGOVINU U PROCESU PRISTUPA EVROPSKOJ UNIJI

Akademik prof. dr. Ibrahim Jusufranić, email: [email protected]

Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak: Zemlje Zapadnog Balkana su se opredijelile da svoju budućnost usmjere ka Evropskoj uniji, što

pretpostavlja poboljšanje ekonomskog položaja ovih zemalja. To je nužan preduslov dostizanja

ekonomskog nivoa zemalja članica EU i standarda stanovništva u cjelini. Pojedine zemlje Zapadnog

Balkana, nakon pristupanja EU, značajno su popravile svoj ekonomski položaj. Prije formalne političke

integracije u EU, zemlje Zapadnog Balkana preduzimaju intenzivnije mjere kojima će se omogućiti i

ubrzati njihov ekonomski razvoj. Nakon što su institucije Bosne i Hercegovine i lideri usvojili dokument

kojim se potvrđuje opredijeljenost reformama, obnovljeni pristup je doveo do stupanja na snagu

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Bosne i Hercegovine i EU 1. juna 2015. godine.

On je zamijenio Privremeni sporazum (PS) koji je bio na snazi od 2008. godine. Potpisivanjem SSP-a,

Bosni i Hercegovini je, zahvaljujući „evolutivnoj klauzuli“, potvrđen status države potencijalne

kandidatkinje. U julu 2015. godine, usvojena je Reformska agenda čiji je cilj rješavanje teške socio-

ekonomske situacije i unapređenje vladavine prava i reforme javne uprave. U ovom radu će se razmatrati

i predlagati odgovarajuće mjere kao doprinos u sagledavanju i poboljšanju ekonomskog položaja zemalja

Zapadnog Balkana.

Ključne riječi: ekonomski razvoj, reforme, poslovanje, tržišna ekonomija, strane investicije, Evropska

unija

ECONOMIC, LEGAL, COMMUNICATION ASPECTS OF THE WESTERN

BALKANS COUNTRIES WITH SPECIAL EMPHASIS ON BOSNIA AND

HERZEGOVINA IN THE PROCESS INTEGRATION TO THE EUROPEAN

UNION

(Keynote paper)

Abstract: Western Balkan Countries have commited to direct their future to European Union, which

means improvement of economic position of these countries. That is necessary precondition of achieving

EU member states economic level and standard of living overall. Several Western Balkan Countris, that

have become EU member states have significantly improved their economic position. Before formal

political integration in EU, Western Balkan Countries take more intense measures that will enable and

accelerate their economic development. After, the institutions of Bosnia and Herzegovina and leaders had

adopted the document that affirms commitment to the reforms, the result of reconstructed approach was

entering into force the Stabilisation and Association Agreement between Bosnia and Herzegovina and EU

on 1 June 2015, which replaced Interim Agremeent which had been on force since 2008. As the

Stabilisation and Association Agreement was assigned, thanks to its „evolutionary clausula“, Bosnia and

Herzegovina was affirmed as potential member of EU. In July 2015 the Reform Agenda was addopted and

its aim is solving the hard social and economic situation and improvement of rule of law and reform of the

public administration. Here, we will consider and suggest appropriate measures, as our contribute to

consideration and improvement of economic position of the Western Balkan Countries.

Key words: economic development, reforms, bussiness, market economy, foreign investitions, European

Union

mailto:[email protected]


6

Uvod

Glavna tema XVI Međunarodne

konferencije Ekonomsko, pravno,

komunikacijski aspekti zemalja Zapadnog

Balkana sa posebnim osvrtom na Bosnu i

Hercegovinu u procesu pristupa Evropskoj

uniji, koja se organizuje sa akademskim

partnerom Nahičevan Univerzitetom iz

Nahičevana, Azerbejdžan, i koje se održava

u Travniku, na Vlašiću od 15. do 16.

decembra 2017. godine, je od veoma važnog

značaja za zemlje Zapadnog Balkana, jer su

se one opredijelile da svoju budućnost

usmjere ka Evropskoj uniji. To pretpostavlja

poboljšanje ekonomskog položaja ovih

zemalja, što je nužan preduslov dostizanja

ekonomskog nivoa zemalja EU i standarda

stanovništva u cjelini. Pojedine zemlje

Zapadnog Balkana koje su postale članice

EU su značajno popravile svoj ekonomski

položaj, dok se ostale zemlje Zapadnog

Balkana, kao što je BiH, nalaze u različitim

fazama procesa približavanja Evropskoj

uniji pri čemu je bitno istaći da su sve one

posvećene tom cilju uprkos nepovoljnom

trenutku u kojem se danas nalaze, o čemu će

se ovdje razmatrati i predlagati

odgovarajuće mjere kao naš doprinos u

sagledavanju i poboljšanju ekonomskog

položaja zemalja Zapadnog Balkana.

Ovom prilikom je, također, važno istaći da

se prije formalne političke integracije u EU,

preduzimaju intenzivnije mjere kojima će se

omogućiti i ubrzati ekonomski razvoj

zemalja Zapadnog Balkana što je osnovni

cilj ove Konferencije. Prema postojećoj

situaciji može se reći da je dinamika

ekonomskog razvoja zemalja regiona

različita, a u prosjeku još nisu dostigle ni

40% evropskog razvoja. Tokom posljednjih

deset godina region je rastao prosječnom

stopom od 1,4%, a EU 1%.

U periodu 2017.-2019. očekuje se da će bh.

ekonomija rasti u prosjeku za 3,2 %.Ukoliko

BiH i zemlje regiona nastave ovim tempom,

Evropsku uniju bi mogle stići tek za 60

godina. Ukoliko pak dođe do povećanja

privrednog rasta od 5-7% godišnje, to bi se

moglo desiti za 20 godina.

Prema posljednjem Redovnom

ekonomskom izvještaju Svjetske banke za

Zapadni Balkan, očekuje se da će svih šest

zemalja zabilježiti rast u 2017. godini, dok

se prognozira ubrzan regionalni rast od 3,3

% u 2018. i 3,6 % u 2019. godini. Investicije

su pokrenule snažan rast u Albaniji, na

Kosovu i Crnoj Gori, dok je potrošnja

dovela do stabilnog rasta u BiH. Ranija

politička kriza pogoršala je rast u

Makedoniji, kao i u izuzetno hladna zima u

Srbiji.

Ekonomski rast, zajedno s otvaranjem novih

radnih mjesta, doprinosi padu stope

siromaštva u regiji. Stopa od 23,6 % je

projicirana stopa za 2017. i za puni postotni

poen je niža nego godinu ranije, što

podrazumijeva da je 124.000 ljudi izbjeglo

prošle godine. Iako su izgledi ekonomskog

rasta i dalje pozitivni za zemlje zapadnog

Balkana, rizici i dalje postoje.

Ukoliko Region Zapadnog Balkana ne ubrza

rast, evropski nivo će ostati nedostižan.

Veće investicije i povećanje privatne

potrošnje su među glavnim pokretačima

rasta. Konkurentnost naših privreda

napreduje određenim tempom, ali je to još

uvijek daleko od željenog nivoa. Oporavak

je doveo do daljeg stvaranja radnih mjesta u

privatnim sektoru, ali stopa nezaposlenosti i

dalje je veoma visoka. Uprkos napretku u

fiskalnoj konsolidaciji, visok nivo javnog

duga u većini zemalja u Regionu i dalje

predstavlja problem i svojevrsnu kočnicu

ekonomskog razvoja.

Kod zemalja Zapadnog Balkana je značajno

prisutan, vanjskotrgovinski disbalans koji

ostaje izazov za većinu zemalja kao i rastući

javni dug u BDP-u. Politika EU veoma je

bitna za zemlje Zapadnog Balkana jer

prepoznaje regionalnu ekonomsku saradnju

kao preduslov za jačanje ekonomije država,

zbog čega i podržava projekte njihovog

povezivanja i uključivanja u Evropsku

uniju.

Projekcija budžeta Federacije BiH za

naredne tri godine planira deficit i zadužuje

se za 1,7 milijardi KM. Očito je da vlasti ne

očekuju znatni privredni rast, a trebalo je i

reprogramirati dug da više ostane za

investicije. Prema dokumentima okvirnog


7

budžeta, samo u periodu od 2018. do 2020.

godine, Federacija BiH planira projekcije

deficita u budžetu, jer su prihodi manji nego

rashodi, koji uključuju i otplate dugova. To

znači da se ne očekuje značajan privredni

rast, s obzirom na to da se projicirani

prihodi od poreza očekuju od 1,6 milijardi

KM. U naredne tri godine, na otplate

dugova odlazi cijela milijarda KM, odnosno

60% ukupnog prihoda ide budžetskim

korisnicima. To dalje iskazuje nerealne

zahtjeve za ovaj trogodišnji period, jer su

projekcije budžeta iskazale veće rashode

nego prihode. Isto tako, prema nekim

utvrđenim limitima za budžetske korisnike

vidljivo je da su za neke od njih projicirani

više nego što treba, između ostalog za

potrebe Vlade Federacije BiH.

U zemljama zapadnog Balkana zabilježeno

je povećanje broja radnih mjesta, ali u BiH

je to i dalje nedovoljno. U odnosu na

početak 2008. godine, izvoz nastavlja rasti,

direktne investicije su i dalje na niskom

nivou, a potrošnja je velika.

Stav Svjetske banke je da vlade trebaju

raditi na fiskalnoj održivosti, ublažiti šokove

te staviti naglasak na strukturalne reforme

kako bi se uklonile prepreke za

zapošljavanje i kako bi se povećala

produktivnost. Konstatovano je da su se

prihodi povećali, ali su budžeti ostali

opterećeni. Skoro deceniju nakon svjetske

ekonomske krize, zaposlenost se oporavila

do nivoa od prije 2008. godine u svim

zemljama zapadnog Balkana osim u BiH,

gdje stopa nezaposlenosti ostaje visoka, ali

istovremeno dominira s najvećom

smanjenom stopom nezaposlenosti u

regionu u ovoj godini. Deficit tekućeg

računa u BiH iznosi blizu 5 % BDP-a.

I BOSNA I HERCEGOVINA

PRIJE PRISTUPANJA

EVROPSKOJ UNIJI

1. Socio-ekonomsko stanje u Bosni i

Hercegovini na putu ka članstvu u

Evropskoj uniji

Evropska unija je u decembru 2014. zauzela

novi pristup prema Bosni i Hercegovini

(BiH) kojim se mijenja redoslijed uslova

kako bi zemlja postigla napredak u

evropskim integracijama i rješavala

zahtjevna socio-ekonomska pitanja. Nakon

što su institucije Bosne i Hercegovine i

lideri usvojili dokument kojim se potvrđuje

opredijeljenost reformama, obnovljeni

pristup doveo je do stupanja na snagu

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

(SSP) između Bosne i Hercegovine i EU 1.

juna 2015., koji je zamijenio Privremeni

sporazum (PS) koji je bio na snazi od 2008.

godine. U julu 2015. je usvojena Reformska

agenda čiji je cilj rješavanje teške socio-

ekonomske situacije i unapređenje

vladavine prava i reforme javne uprave.

Reformska agenda se i dalje provodi uz

značajan napredak. Vijeće EU je u

septembru 2016. pozvalo Evropsku komisiju

da dostavi mišljenje o zahtjevu za članstvo

Bosne i Hercegovine u EU koji je podnesen

u februaru 2016. godine.

Reformska agenda koju su vlasti zemlje

usvojile u julu 2015. godine s ciljem

rješavanja teške socio-ekonomske situacije,

unapređenja reforme pravosuđa i javne

uprave, kao i daljeg napredovanja zemlje na

putu ka članstvu u EU, i dalje se provodi u

2016. i 2017. godini na državnom i

entitetskom nivou sa ohrabrujućim početnim

rezultatima.

Između EU i Bosne i Hercegovine se odvija

redovan politički i ekonomski dijalog u

okviru struktura SPP-a/PS-a. Bosna i

Hercegovina je u julu 2016. parafirala

protokol za tehničko prilagođavanje

PS/SSP-a, kako bi se uzela u obzir njena

tradicionalna bilateralna trgovina s

Hrvatskom.

Bosna i Hercegovina je još uvijek u ranoj

fazi razvoja funkcionalne tržišne ekonomije.

Određeni napredak je postignut u

modernizaciji radnog zakonodavstva,

poboljšanja poslovnog okruženja i

rješavanja nedostataka u financijskom

sektoru u okviru dogovorene Reformske

agende. Međutim, javni sektor je

neefikasan, a privatni sektor se sporo

razvija. Ono što će biti ključno je snažna i

kontinuirana politička podrška brzoj

provedbi prijeko potrebnih strukturnih

reformi u skladu sa dogovorenom

Reformskom agendom.


8

Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi

izgradnje kapaciteta da bi se nosila s

konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama

unutar Unije. Nije bilo napretka u pogledu

konkurentnosti, ali je provedba Reformske

agende u toku.

Bosna i Hercegovina još uvijek nije postigla

dovoljnu transparentnost budžeta. Godišnji

budžeti se objavljuju i godišnje izvještaje o

izvršenju budžeta priprema Ministarstvo

finansija i trezora. Reviziju radi Vrhovna

revizijska institucija. Slične odredbe se

primjenjuju u entitetima i u Brčko distriktu.

Nedostatak usklađenosti kontnih planova na

državnom nivou i u entitetima otežava

pristup konsolidovanim podacima.

Kada je u pitanju nadzor nad budžetom,

potrebno je bolje pratiti da li se preduzimaju

aktivnosti u skladu sa nalazima i

preporukama vanjske revizije. Izvještavanje

tokom godine je nedovoljno, kao i učešće

građana u budžetskom procesu. Nije bilo

pokušaja da se pripremi budžet za građane

ni na jednom nivou vlasti.

2. Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju

Politika Evropske unije prema Zapadnom

Balkanu je definisana kroz proces

stabilizacije i pridruživanja (PSP), koji je

zaključen s ciljem budućeg članstva

određenih zemalja u EU. Stoga su zemlje

Zapadnog Balkana uključene u progresivno

partnerstvo u svrhu stabilizacije regiona i

uspostavljanja zone slobodne trgovine. PSP

postavlja zajedničke političke i ekonomske

ciljeve, a procjena napretka se temelji na

pojedinačnim rezultatima svake zemlje. PSP

je pokrenut u julu 1999. godine a učvršćen

na samitu u Solunu u junu 2003. godine

kada su u njega uvršteni elementi procesa

pridruživanja. Osnovni elementi PSP-a su:

1. Ugovorni odnosi (Sporazumi o

stabilizaciji i pridruživanju);

2. Asimetrična liberalizacija trgovine

(autonomne trgovinske mjere);

3. Finansijska pomoć (Instrument za

pretpristupnu pomoć – IPA);

4. Regionalna saradnja i dobrosusjedski

odnosi.

Unapređenje PSP-a vodi uspostavljanju

ugovornih odnosa između zemalja i EU u

obliku Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju (SSP). BiH i EU su

pregovarali o SSP-u 13 mjeseci, nakon čega

je potpisan u Luxembourgu 16. juna 2008.

g. SSP je službeno stupio na snagu 1. juna

2015. g.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

(SSP) je nova, treća generacija sporazuma o

pridruživanju ponuđena isključivo državama

zapadnog Balkana, u okviru procesa

stabilizacije i pridruživanja. Sporazum se

potpisuje na neodređeno vrijeme s ciljem

doprinosa privrednoj i političkoj stabilnosti

Bosne i Hercegovine. Države koje su

postale države članice EU petim

proširenjem su potpisale sporazume o

pridruživanju (tzv. Evropske sporazume).

Temeljna razlika između dva navedena

sporazuma je u sadržaju „evolutivne

klauzule“ u SSP-u i naglašavanju regionalne

saradnje na Zapadnom

Balkanu. Potpisivanjem SSP-a, Bosni i

Hercegovini je zahvaljujući „evolutivnoj

klauzuli“ potvrđen status države

potencijalne kandidatkinje. To je mnogo

više nego što su države potpisnice

Evropskog sporazuma dobile u pogledu

daljnjeg pristupanja EU. Druga razlika se

ogleda u regionalnoj saradnji, gdje se država

potpisnica obvezuje da će potpisati

bilateralne ugovore/sporazume sa zemljama

procesa stabilizacije i pridruživanja i

državama kandidatkinjama.

SSP je sporazum „mješovitog“ karaktera,

što znači da su pored Evropske unije,

ugovornice i sve države članice budući da

SSP obuhvata područja koja nisu jedino u

nadležnosti EU već spadaju i u nadležnost

država članica EU.

3. Instrument pretpristupne pomoći

Instrument pretpristupne pomoći (IPA)

predstavlja sredstvo putem kojeg EU

podržava reforme u „zemljama

proširenja“ kroz finansijsku i tehničku

pomoć. IPA fondovima se grade kapaciteti

zemalja tokom procesa pristupanja, što

rezultira progresivnim i pozitivnim

razvojima u regiji. U periodu 2007-2013,


9

IPA budžet iznosio je oko 11,5 milijardi

eura; IPA II koja je uslijedila oslanja se na

već postignute rezultate i donosi novih 11,7

milijardi eura za period 2014-2020.

Trenutne zemlje korisnice su: Albanija,

Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslovenska

Republika Makedonija, Kosovo, Crna Gora,

Srbija i Turska. Pretpristupni fondovi EU

predstavljaju razumnu investiciju u

budućnost zemalja proširenja, ali i same EU.

Pomoću njih zemlje korisnice provode

političke i ekonomske reforme koje ih

pripremaju za prava i obaveze koje EU

članstvo donosi. Te reforme trebaju

omogućiti bolje prilike za građane i razvoj

standarda koji su jednaki onima koje uživaju

građani EU.

Pretpristupna pomoć podrazumijeva

investicije u

Reformu javne uprave,

Vladavinu prava,

Održivu ekonomiju,

Ljude i

Poljoprivredu i ruralni razvoj

IPA II (2014-2020) je pripremljena u

partnerstvu sa korisnicama, IPA II postavlja

okvir za pružanje pretpristupne pomoći u

periodu 2014-2020. Najvažnija novina koji

IPA II donosi je strateški fokus. Country

Strategy Papers (Strateški dokumenti) su

konkretni strateški planski dokumenti koji

su izrađeni za svaku zemlju korisnicu i

odnose se na period od 7 godina. Putem njih

se korisnicama prenosi snažnije vlasništvo

jer se u njih integriraju pojedinačne

reformske i razvojne agende zemalja.

Višedržavni strateški dokument (Multi-

Country Strategy Paper) je prioritet

regionalne, odnosno teritorijalne saradnje.

IPA II za cilj ima reforme u okviru

prethodno definisanih sektora. Ti sektori

obuhvataju oblasti koje su usko povezane sa

strategijom proširenja, poput demokratije i

upravljanja, vladavine prava ili rasta i

konkurentnosti. Ovakvim sektorskim

pristupom promoviše se strukturalna

reforma koja će pomoći u transformaciji

datog sektora i njegovom usklađivanju sa

EU standardima. Njime se omogućava i

prelazak ka bolje ciljanoj pomoći, čime se

osigurava efikasnost, održivost i

usmjerenost ka rezultatima.

IPA II Regulation (Uredba o IPA II) stupila

je na snagu 16. marta 2014. i retroaktivno se

primjenjuje od 1. januara 2014. Uredbu o

IPA II nadopunjuje Common Implementing

Regulation (Zajednička provedbena uredba

– CIR), koja predstavlja set

pojednostavljenih i usklađenih provedbenih

pravila i procedura za sve instrumente

vanjskih aktivnosti, kao i IPA II

Implementing Regulation (Provedbena

uredba za IPA II) koju je Komisija usvojila

2. maja 2014.

Provedba IPA 2007-2013. još uvijek je u

toku.

Instrument je osmišljen da pruža finansijsku

pomoć kroz pet kanala (poznatih kao

“komponente”): pomoć tranziciji i izgradnja

institucija, prekogranična saradnja (PGS),

regionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala

i ruralni razvoj.

4. Strukturalne reforme

Program strukturalnih reformi (Program)

koje podržava MMF je veoma ambiciozan, a

realizacija značajnog broja zacrtanih mjera,

više od polovine, planirana je, opet

ambiciozno, do kraja 2016. godine.

Institucije Bosne i Hercegovine u Pismu

namjere MMF-u obavezale su se na njihovo

ispunjenje sa određenim rokovima, a od

njihove sposobnosti da ispune obećano

zavisi nastavak aranžmana.

Program je vezan za mjere u Reformskoj

agendi (RA), te u biti predstavlja finansijsku

podršku potrebnu za provedbu strukturalnih

reformi.

Šta je zapravo cilj Programa? Cilj je

ostvarenje snažnijeg ekonomskog rasta i

rasta zaposlenosti koji se trebaju postići:

1. unaprijeđenjem poslovne klime,

2. poboljšanjem fiskalnih politika, te

3. jačanjem bankarskog sektora.

Namjera jeste osiguranje stabilnosti platnog

bilansa, rebalansiranje izvora rasta od

sadašnjeg - baziranog na tekućoj potrošnji,

ka rastu zasnovanom na investicijama, te

smanjenje javnog duga. Postizanje

http://ec.europa.eu/enlargement/news_corner/key-documents/index_en.htm?key_document=080126248ca659ce

http://ec.europa.eu/enlargement/news_corner/key-documents/index_en.htm?key_document=080126248ca659ce

http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/financial_assistance/ipa/2014/231-2014_ipa-2-reg.pdf

http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/financial_assistance/ipa/2014/236-2014_cir.pdf

http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/financial_assistance/ipa/2014/236-2014_cir.pdf

http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/financial_assistance/ipa/2014/20140502-commission-implementing-reg-on-ipa2_en.pdf

http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/financial_assistance/ipa/2014/20140502-commission-implementing-reg-on-ipa2_en.pdf


10

planiranih ciljeva zavisi od provođenja

programa strukturalnih reformi koje trebaju

rezultirati jačanjem privatnog sektora i

povećanjem zaposlenosti u istom.

U proteklom periodu ukupno je provedeno

pet zacrtanih mjera, u predviđenom roku ih

nije provedeno jedanaest, dok njih dvanaest

treba biti provedeno do kraja 2016. godine.

Vlada FBiH je 10.02.2017. prihvatila

informaciju Ministarstva komunikacija i

prometa u vezi sa preuzetim obavezama iz

Pisma namjere koje je potpisala Vlada i

obavezala se da će u konsultacijama s

Grupom Svjetske banke i/ili EBRD-om

završiti finansijsku i operativnu temeljitu

procjenu vrijednosti (due diligence) za BH

Telecom d.d. Sarajevo.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o stečajnom postupku nalazi se na

usaglašavanju u Parlamentu FBiH, iako je

rok za njegovo usvajanje bio do kraja

septembra 2016. godina.

U oblasti „Stavljanje fiskalne politike u

funkciju podrške rastu uz osiguranje

održivosti“, provedena je jedna mjera, nisu

provedene četiri mjere, dok ih pet trebalo

biti provedeno do kraja 2016. godine.

Stope doprinosa, odnosno oporezivanje rada

u BiH, naročito u FBiH, jer je jedno od

najvećih opterećenja za domaće

proizvođače, te na tržištu smanjuje

konkurentnost domaće privrede. U skladu sa

Programom, do kraja septembra 2016.

godine trebalo je pripremiti sveobuhvatne

planove umanjenja stopa obaveznih

doprinosa i pojednostavljenja i poboljšanja

efikasnosti sistema poreza na dohodak u oba

entiteta. Javnosti je već poznata ocjena svih

socijalnih partnera da će Izmjene i dopune

Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na

dohodak, te nacrti Zakona o doprinosima i

Zakona o porezu na dohodak, predstavljaju

dodatno opterećenje na realni sektor i nisu u

skladu sa ciljem koji mjera treba da ostvari.

5. Siva ekonomija

Siva ekonomija je najzastupljenija u BiH jer

čini 25,5% bruto domaćeg proizvoda. Prema

podacima Svjetske banke, procjenjuje se da

se siva ekonomija u BiH, odnosno rad bez

prijavljivanja, kreće u iznosu od oko 30 %

BDP-a. Siva ekonomija predstavlja jedan od

najvećih problema Bosne i Hercegovine, a

manifestuje se kroz angažovanje radne

snage na crno, obavljanje ilegalnih novčanih

transakcija, kao i u nelegalnom prometu

robe i usluga.

Pojavom sive ekonomije i njenim razvojem

državi izmiču značajni izvori budžetskih

prihoda. Zbog toga siva ekonomija ne samo

da ugrožava redovan priliv budžetskih

sredstava, već i ozbiljno ugrožava

proizvodnju i regularni promet roba i

usluga. Njen visok nivo ukazuje na

nefunkcionisanje sistema u svim

dimenzijama, a između ostalog pokazuje da

je postojanje države i njenih institucija

nepotrebno. Siva ekonomija direktno utiče

na smanjenje javnih prihoda što ugrožava

efikasnost poslovanja javnih institucija,

prinuđavajući ih da nude manje i manje

kvalitetnih javnih usluga i dobara. Time se

smanjuje standard budžetskih korisnika, ali i

svih građana. Nelojalno konkurišući čitavoj

registrovanoj (legalnoj) privredi, ona

umanjuje i efikasnost ekonomske politike na

nivou države.

Ako znamo da je ukupan BDP oko 29

milijardi, onda se gotovo još 10 milijardi

obavlja u dijelu sive ekonomije. Veliki

doprinosi na platu predstavljaju problem za

sve poslodavce, stoga je dužnost države da

prepozna uredne poreske obveznike o

pomogne im smanjenjem poreskih

opterećenja. Siva ekonomija negativno utiče

na privlačenja stranih investicija i

konkurentnosti bh. privrede.

Borba protiv sive ekonomije, također je

bitna i za integracija u Evropsku uniju. U

pogledu smanjivanja sive ekonomije dvije

poluge su ključne, a to su: borba protiv

korupcije i efikasno djelovanje države. Sve

počinje od odgovornih vlasti. Odgovornim

djelovanjem vlasti uspostavljaju uslove

legalnog sticanja bogatstva i čine

neisplativim poslovanje u sivoj zoni. Uprava

za indirektno oporezivanje je ključna

institucija u suzbijanju sive ekonomije i

očuvanje finansijske stabilnosti BiH.


11

5.1. Siva ekonomija u Bosni i Hercegovini

U ekonomskoj literaturi pojam sive

ekonomije novijeg je datuma, mada je njeno

postojanje staro koliko i država, državni

prihodi i društveni računi. Siva ekonomija

postaje društvena pojava koja je zakonit

izraz sukobljavanja ekonomske motivacije

države i poreskih obveznika. Četiri, osnovna

pokretača sive ekonomije su:

1. Izbjegavanje plaćanja obaveza

državi, Plaćanje obaveza prema budžetu za poreske

obveznike je trošak i razumljivo je da će

sastavni dio njihove motivacije biti težnja ka

njegovom smanjenju. Metod tog smanjenja

može biti i svjesno izbjegavanje

registrovanja prihoda koje država oporezuje

ili umanjeno iskazivanje njihovog iznosa.

Ukoliko poreska opterećenja rastu, a

posebno ako su progresivna, poreski

obveznici će smanjivati ili tako podešavati

obim aktivnosti da njihova registrovana

osnovica za oporezivanje bude što manja.

2. Zaštita od smanjenja rentabiliteta

poslovanja,

Siva ekonomija ne mora nastajati samo kao

posljedica izbjegavanja oporezivanja. Svaka

restriktivna mjera ekonomske politike,

odnosno državnog intervencionizma u

privredi može izazvati reakcije tržišnih

učesnika sa efektima sive ekonomije.

3. Ponuda javnih dobara i usluga,

Obim i kvalitet javnih dobara i usluga koje

država nudi potrošnjom javnog novca

takođe može biti uzrok veće ili manje

sklonosti preduzeća i pojedinaca za

djelovanjem u sektoru sive ekonomije.

Visoke stope poreza, u uslovima male

ponude i lošeg kvaliteta javnih dobara i

usluga, djelovat će kao dodatni pritisak na

postojeći sektor formalne ekonomije da

počne aktivnosti u sivoj ekonomiji.

4. Prenormiranost,

Broj propisa, uslovi za njihovo izvršavanje i

administrativni troškovi poslovanja u

legalnom sektoru, često mogu biti motiv za

djelovanje u neformalnom sektoru

ekonomije i demotivirajući faktor za

prelazak iz neformalne u formalnu

ekonomiju.

5.2. Opća kriza kao ambijent za širenje

sive ekonomije

Širenje svjetske ekonomske krize na Bosnu i

Hercegovinu (BiH) nije praćeno

reagovanjem vlasti, poslovne zajednice,

sindikata i udruženja građana na način kako

slične grupacije reaguju u drugim zemljama.

Opća kriza u BiH ima više uzroka.

1. Politička nestabilnost. U čitavom

poslijeratnom periodu BiH je zadržala

relativno visok stepen političke

nestabilnosti. Proces demokratskog

odlučivanja, usaglašavanja i koordinacije

teško je funkcionisao.

2. Loše stanje ekonomije. Ekonomija BiH

je opterećena ozbiljnim strukturnim

problemima u privredi, odsustvom strategije

i politike korištenja resursa, što se direktno

manifestuje u stvaranju malog društvenog

proizvoda, vrlo niskoj efikasnosti upotrebe

resursa i neekonomskom valorizovanju

doprinosa resursa stvaranju društvenog

proizvoda. Neto cijena rada je niska, ali je

relativno visokim stopama poreza i

doprinosa na platu vještački dignuta na viši

nivo u odnosu na ponudu i tražnju rada na

tržištu. Nezaposlenost je velika. Plate, iako

niske, rastu brže od produktivnosti rada.

3. Odsustvo pravne države. Bez snažne

pravne države nema uspostavljanja sistema

vrijednosti, nema pravne sigurnosti

poslovanja, nema moralnosti u

međuljudskim odnosima, nema zaštite

imovine, nema ostvarivanja sloboda...

4. Niska efikasnost reformi. Najveći dio

reformskih procesa u BiH pokrenule su,

vodile i finansirale različite međunarodne

organizacije. Takav način reformisanja

ekonomskog i društvenog sistema u BiH

nije stvarao dovoljno odgovornosti domaćih

vlasti za provođenje reformi i praćenje

njihovih rezultata.

5. Visok stepen siromaštva. Gotovo trećina

stanovništva BiH je siromašna, ili je na ivici

siromaštva. Siromašnih ima i u najbogatijim

zemljama svijeta, ali biti siromašan u BiH

mnogo je teže jer su šanse za izlazak iz

siromaštva vrlo male.


12

6. Nizak nivo koordinacije između

različitih nivoa vlasti. BiH je

decentralizovana država. Ta činjenica

podrazumijeva efikasne mehanizme

koordinacije i saradnje između različitih

nivoa vlasti da bi se mogli ostvarivati

zajednički ciljevi razvoja.

7. Nizak nivo efikasnosti institucija.

Institucije različitih nivoa vlasti u BiH ne

odlikuju se visokim nivoom efikasnosti.

One sporo mijenjaju obilježja sistema,

nedovoljno štite prava građana i poslovne

zajednice, ne stvaraju kvalitetne javne

usluge i za sve to troše veliki dio društvenog

proizvoda.

8. Velika uloga međunarodne zajednice. Jedna od najsnažnijih integrativnih snaga

BiH u proteklih četrnaest godina bila je

međunarodna zajednica. Veliki broj reformi

proteklih godina u BiH izvršen je na

inicijativu i „po mjeri stranaca“.

Javna je tajna da bh. ekonomijom odavno ne

upravljaju ljudi iz BiH, umjesto njih to čine

ljudi bliski Svjetskoj banci i MMF-u.

Upravo je to jedan od ključnih razloga zašto

nam je ovakvo stanje u ekonomiji kakvo

jeste. U posljednjih 20 godina, radi se prema

željama, planovima i naredbama koje

pristižu iz Svjetske banke i MMF-a. Poznato

je da je Svjetska banka 1996. godine

preuzela na sebe obnovu bh. privrede i

pokretanje proizvodnje. Primarni cilj je bio

povećanje industrijske proizvodnje i

dostizanje BDP-a iz 1991. godine u roku od

5 godina. Sadašnji rezultati pokazuju da

današnja proizvodnja dostiže 50%

prijeratne. Prijeratni BDP nije dostignut,

samo je u proteklim godinama značajno

promijenjena njegova stuktura. Za razliku

od prijeratnog BDP-a u čijoj su strukturi

dominirale industrija, rudarstvo, trgovina,

poljoprivreda, ribarstvo, građevinarstvo itd,

danas najviše učešće u BDP-a imaju javna

uprava, odbrana i socijalno osiguranje.

Ovakvom stopom rasta, koju trenutno

imamo, nećemo prijeratnu proizvodnju

dostići za narednih 50 godina, te da bismo je

samo izuzetno visokom stopom rasta mogli

dostići za narednih 10-15 godina. To je zbog

toga što smo omogućili Svjetskoj banci i

MMF-u da ovdje eksperimentišu šta hoće, a

sve to radi kredita koje redovno

otplaćujemo. Danas u BiH su najveći

problemi poput vanjskotrgovinskog deficita,

niske stopa štednje, niske zaposlenosti i

velike neaktivnosti.

5.3. Korupcija, siromaštvo i siva

ekonomija

Siva ekonomija je jedan od glavnih uzroka

nepovljnog poslovnog ambijenta u Bosni i

Hercegovini, a procjenjuje se da između

150.000 i 200.000 osoba radi i neformalnoj

zoni. Neimaština i potreba za pukim

preživljavanjem, razlozi su zbog kojih

Bosanci i Hercegovci ne biraju poslove, dok

poslodavci među brojnim nezaposlenim

mogu birati ko će im raditi za male plate,

bez doprinosa i radnog vremena. Dio

poslodavaca, posebno onih manjih, zbog

visokih nameta države odlučuje se da

zapošljavaju radnike „na crno“, čime nanose

štetu i sebi i radnicima i budžetima.

Zemlja bez transparentne javne potrošnje i

sa korumpiranom vlašću, ma koja nacija u

njoj živjela, bit će siromašna zemlja i prvi

kapital koji će je napustiti bit će vlasništvo

domicilnog stanovništva, dakle pripadnika

date nacije.

I korupcija je neka vrsta sive ekonomije.

Ona je, u krajnjoj instanci, nelegalni način

oporezivanja. Akterima sive ekonomije

potrebni su korumpirani državni službenici,

a korumpiranim službenicima siva

ekonomija.

Raširenost sive ekonomije kod nas nije

izazvana nedostatkom propisa koji je

ograničavaju, mada oni nisu savršeni, nisu

moderni, niti dovoljno efikasni. Prije bi se

moglo reći da je uticaj korupcije na

profitabilnost sive ekonomije jedan od

njenih snažnijih pokretača.

Ne treba potcijeniti ni siromaštvo širokih

slojeva stanovništva, koje je iz

egzistencijalnih pobuda prisiljeno da

privređuje u sferi sive ekonomije. To

siromaštvo često je čvrsta prepreka

ograničavanju sive ekonomije. Pošto vlast

nema šta da ponudi kao alternativu

siromašnima koji žive od sive ekonomije,

ona gubi moralno pravo da primjeni

represiju prema njima.


13

5.4. Problem visokih nameta

Postoji oko 400 do 500 parafiskalnih nameta

koji su definisani kroz desetine zakona na

nivou BiH, FBiH, na kantonalnim i

općinskim nivoima, kojima se regulišu

nameti. Svim tim nametima, u zavisnosti od

kantona ili općina, poslodavci moraju

isplatiti čak 90 feninga na jednu isplaćenu

marku plate. To za posljedicu ima da

poslodavac plaća mnogo, a radnik prima

malo.

Preveliki su nameti za vode, šume, požare,

prirodne nesreće, ceste, kontrolu namirnica,

izdavanje rješenja, korištenje zemljišta,

isticanje reklama, uređenje građevinskog

zemljišta, te takse na isticanje firme i slično,

direktno utiču na broj zaposlenih u

kompanijama, a time i na opći nivo

zaposlenosti.

BiH je među vodećima u svijetu po visini

nameta koji se plaćaju na bruto platu i iznosi

69%. Ispred nje je samo Srbija. Visoka

opterećenja na rad imaju direktnu posljedicu

na bh. ekonomije, od visoke nezaposlenosti,

koja je veća od 40 %, do visokog stepena

sive ekonomije koji bh. radnike ne čini

konkurentnima u svijetu.

200 hiljada radnika u BiH prijavljeno je na

minimalac, dok im se drugi dio isplaćuje na

ruke mimo računa. Osim što je

protivzakonito, ovaj iznos se i ne oporezuje.

Doprinos koji se sada izdvaja na platu i

iznosi 41,5 %, dok naprimjer, opterećenja u

Njemačkoj, Francuskoj, Turskoj su ispod 34

%, a u Britaniji 32 %. Zbog visokih nameta

nema dobrih sistema socijalne zaštite koji su

dugoročno neodrživi.

Potrebno je da vlasti preduzmu određene

mjere za rasterećenje privrede, kao

naprimjer:

a) Smanjenje parafiskalnih nameta,

b) Ukidanje članarine turističkim

zajednicama,

c) Smanjenje administrativnih i

sudskih taksi,

d) Ukidanje više članarina za

privredne komore i

e) Ukidanje obaveze notarske

ovjere akata za pravna lica.

6. Neodrživost poslovanja u Bosni i

Hercegovini

Značajno upozorenje da BiH zaostaje kada

je riječ o lakoći pokretanja biznisa dolazi od

strane Ujedinjenih Naroda.

Da biste u BiH pokrenuli posao, treba da

prođe kroz 11 procedura i trebat će 65

dolara i oko 13,5% srednjeg mjesečnog

prihoda stanovništva, čime BiH zauzima

175. mjesto u svijetu. U Srbiji je za

otpočinjanje poslovanja potrebno pet

procedura i oko sedam dana, kao i oko 6,5%

prihoda, što je ovu zemlju rangiralo na 47.

mjesto u svijetu. U većini zemalja

Jugoistočne Evrope, potrebno je

maksimalno 10 dana da registruje

kompaniju. Dakle, samo BiH zaostaje za

regionom i ostatkom svijeta, jer se nalazi na

175. mjestu.

Pokretanje biznisa i dalje je jedna od

najbolnijih tačaka svih onih koji su se s tim

susretali. Tako je za pokretanje novog

biznisa, potrebno 11 koraka, od prikupljanja

papira, odlazaka kod notara, velikih

troškova, a osnivački ulog je u Federaciji za

društva sa ograničenom odgovornošću 1000

KM plus svi troškovi, dok u RS-u to sve

košta 132 KM.

Prema Zakonu o privrednim društvima

Federacije BiH, za osnivanje društva sa

ograničenom odgovornošću potreban je

minimalni osnovni kapital od 1.000 KM,

dok je za osnivanje dioničkog društva

potreban minimalni osnovni kapital od

50.000 KM. Ostali troškovi odnose se na

notarsku obradu osnivačkog akta, sudsku

taksu za registraciju i objavu registracije u

Službenim novinama, izradu pečata,

kopiranje i ovjeru dokumentacije. Kad se

izuzme osnivački kapital, najveći trošak je

podnošenje zahtjeva za fiskalizaciju koji

može dostignuti čak 700 KM. Kad se svi

maksimalni mogući troškovi saberu,

izuzevši osnivački kapital, dobije se iznos

maksimalni iznos od 1.780 KM koji je u

FBiH potrebno uplatiti da bi se započelo sa

biznisom, što je daleko najviše u odnosu na

dug u zemlji.


14

Prema izvještaju Doing Business, BiH je

nazadovala za sedam pozicija, te se sad

nalazi na 86. mjestu. U našim uslovima je

preteško održati preduzeće.

Rang lista Svjetske banke o poslovanju i

konkurentnosti za 2018. godinu svrstava

Bosnu i Hercegovinu po općoj

konkurentnosti na 103. mjesto od 190

rangiranih zemalja. Dok su zemlje iz regije

među prvih 50, Bosna i Hercegovina je

među zadnjima u regionu i zadnja u Evropi.

Prema podacima Svjetske banke, od 190

zemalja BiH je rangirana na 133. mjestu

prema kriterijima „jednostavnost plaćanja

poreza“. Dodatno, na osnovu Doing

Business liste, za pokretanja poslovanja u

svijetu u prosjeku je potreban 21 dan, dok u

BiH taj broj se povećava na 65!

Što se tiče visine poreza, u postotcima se

mogu izraziti ovako: porez na dodatnu

vrijednost 17%, porez na dobit 10%, porez

na dohodak 10%. A kao „drugu stranu ove

medalje“ na podatke o stopama treba reći

samo da Mađarska ima stopu poreza na

dodatnu vrijednost od 27%, a Belgija porez

na dohodak 34%. Dakle, svega nekoliko

evropskih država ima višu stopu poreza od

Bosne i Hercegovine. Ali, ne zaboravimo

ipak doprinose koji zbirno iznose 41,5% u

FBiH, 33% u RS i 30,5% u Brčko Distriktu.

Ovo u praksi znači da na platu od 1000 KM

treba biti dodatno izdvojeno 415 tj. 333

konvertibilne marke.

Kada je riječ o procesu dobijanja

građevinskih dozvola, BiH se nalazi na 166.

mjestu, a najbolje rezultate bilježi u

kategoriji rješavanja nesolventnosti, gdje se

nalazi na 40. mjestu. U kategoriji dobijanja

kredita za započinjanje biznisa BiH je na 55.

mjestu, a u kategoriji plaćanja poreza na 137

poziciji.

Svi su napravili neke aktivnosti i mjere osim

nas. Reformskom agendom obećano

olakšanje poslovanja, i sa aspekta

registracije biznisa, uvođenja

jednošalterskog sistema, smanjenja

parafiskalnih nameta, te unapređenje

ukupnog poslovnog okruženja po svim

faktorima. Nije poslovno okruženje samo

pokretanje biznisa, nego i sve ono što utiče

na kvalitetan rad i razvoj biznisa.

Uslovno rečeno, relativno je lako formirati

preduzeće, međutim u našim uslovima je

preteško održavati preduzeće, ovolikim

nametima, kako sa aspekta korupcije, rada

vlade, nemanje poticajne jasne politike.

Vlada FBiH je polovinom 2017. godine

izradila prijedlog Akcionog plana

prioritetnih mjera za borbu protiv sive

ekonomije. Ovim dokumentom su

identifikovane prioritetne kraktoročne

aktivnosti koje je neophodno provesti s

ciljem smanjenja sive ekonomije u

Federaciji BiH, posebno u sektorima

građevinarstva, turizma i ugostiteljstva.

Sve što su vlasti u BiH uradile na

unapređenju poslovnog okruženja nije bilo

dovoljno, jer je novi Doing Bussines Report

objavio izvještaj po kome BiH zauzima 86.

mjesto od 190 zemalja. Godinu ranije, BiH

je bila na 81. mjestu. Ovaj izvještaj govori o

globalnom mjestu gostoljubivosti za strane

investicije. Koliko je lako privatnim

firmama da ostvare rast i domaćim

preduzetnicima da otvore novu firmu?

Sprečavanje smanjenja konkurentnosti BiH

zahtijeva mnogo jače, odlučnije i

usklađenije aktivnosti.

U više sektora dominiraju državni monopoli

u privredi, što štetno djeluje na tržišnu

konkurentnost i obeshrabruje strane

investitore. Državni monopoli u BiH

pristuni su u avijaciji, upravljanju

aerodromima, proizvodnji i distribuciji

električne energije, šumarstvu, zdravstvu,

poštanskim uslugama, željezničkom

saobraćaju, telekomunikacijama i

upravljanju otpadom.

Isto tako, to zahtijeva snažnu opredijeljenost

najviših nivoa vlasti za definisanje i

implementaciju Reformske agende. To

zahtijeva da zakoni i propisi budu povoljniji

za preduzetništvo, a privatni preduzetnici

imaju ključnu ulogu u utvrđivanju prioriteta

reforme i potvrđivanju da one nisu samo na

papiru. Ako se ne poboljša poslovno

okruženje, konkurentnost zemlje će ostati

ugrožena, investicije će otići na druga

mjesta, a zemlja će nastaviti da izvozi ljude

kao svoj najbolji resurs.


15

7. Nezaposlenost

Prema podacima Agencije za statistiku BiH,

početkom 2017. godine, u BiH je

registrovano 511.571 nezaposlenih osoba.

Podaci pokazuju kako u BiH manje od

polovine radno sposobnog stanovništva -

42,6 % čine aktivne osobe, tj. one koje na

tržištu rada učestvuju kao zaposlene i

nezaposlene osobe.

Prema podacima iz analize BBC-a vezane

za komplikovanu administraciju u BiH,

Bosna i Hercegovina ima najveću stopu

nezaposlenosti mladih u svijetu. Prema

podacima iz iste analize, šest od deset osoba

ne može da nađe posao.

Sa druge strane, u januaru 2017. godine,

prema podacima Agencije za statistiku

registrovane su 749.566 zaposlene osobe.

Postavlja se pitanje, šta je uzrok ovako

velikoj stopi nezaposlenosti, te

zastupljenosti sive ekonomije? Odgovor je

nedovoljna stopa proizvodnje i ogromni

porezi koji se loše raspodjeljuju, kao i način

trošenja novca prikupljenog na taj način.

Ovaj problem se može značajno prevazići

poboljšanjem poslovne klime, porastom

proizvodnje i uvođenjem niske porezne

stope.

7.1. Stope nezaposlenosti u BiH i

zemljama regije

Prije globalne finansijske krize, šest zemalja

Zapadnog Balkan (Albanija, Bosna i

Hercegovina, Kosovo, Makedonija, Crna

Gora i Srbija) bile su preplavljenje jefitnim

kapitalom koji je u zemljama ubrzao

prosječan rast privrede od 5-7% godišnje.

Prema podacima Svjetske banke (SB),

zemlje su uspjele otvoriti 230.000 radnih

mjesta, iako sve i dalje imaju visoku stopu

nezaposlenosti, pri čemu je stopa

nezaposlenosti mladih izrazito visoka, više

od polovine radnih mjesta otvoreno je u

privatnom sektoru, uglavnom u sferi

pružanja usluga. Iako je nezaposlenost pala

širom regije, ona je i dalje visoka; od 11,1%

u Srbiji do 30,6% na Kosovu, iako je

Kosovo zabilježilo rast zaposlenosti u

posljednjih 12 mjeseci za 8,5%, Analitičari

Svjetske banke su utvrdili da je

nezaposlenost u šest država Zapadnog

Balkana 19%, dok je nezaposlenost u

Evropskoj uniji 7,7%.

U pet država bivše Jugoslavije,

nezaposlenost izgleda ovako:

Srbija 11,1%,

Crna Gora 15,1%,

Bosna i Hercegovine 20,5%,

Makedonija 22,6% i

Kosovo 30,6%.

Ekonomska kriza iz 2008. godine je dodatno

pogoršala postojeće strukturalne slabosti

ekonomije i stanje nezaposlenosti širom

Evrope. Visoka nezaposlenost predstavlja

jedan od najvećih socijalnih i ekonomskih

problema u Bosni i Hercegovini. Prema

podacima Svjetske banke za 2017. godinu,

danas Bosna i Hercegovina, pored

Makedonije (27,3%), ima najveću

nezaposlenost u regionu 25,4%.

U BiH je na evidencijama zavoda i službi

zapošljavanja zaključno sa 30. septembrom

ove 2017. godine, bilo 480.379 osoba. U

odnosu na prethodni mjesec, broj

nezaposlenih osoba je manji za 7.079 osoba

ili 0,97%.

Od ukupnog broja osoba koje traže

zaposlenje, 259.746 ili 54,07% su žene.

Nezaposlenost se smanjila u Federaciji BiH

za 3.717 osoba (1,04%), u RS-u za 884

osobe (0,75%) i u Brčko distriktu za 108

osoba (0,97%).

Među osobama koje traže zaposlenje,

krajem septembra NKV radnika je bilo

130.117 ili 27,09%, PKV 8.137 ili 1,69%,

KV 157.898 ili 32,87%, VKV 2.295 ili

0,48%, NS 1.226 ili 0,26%, SSS 134.670 ili

28,03%, VŠS 6.716 ili 1,40% i VSS 39.320

ili 8,19%.

Najveći broj evidentirane nezaposlenosti

čine osobe s trećim stepenom obrazovanja

KV radnici, te radnici sa SSS. U septembru

je brisano 21.938 osoba s evidencija službi

zapošljavanja. Od tog broja zaposleno je

15.198 osoba. Istovremeno je za 8.236

osoba prestao radni odnos, dok su


16

poslodavci u ovom periodu prijavili potrebe

za zapošljavanjem 5.995 novih radnika.

Reformska agenda daje određene rezultate,

ali oni nisu dovoljni. Zbog ogromne

nezaposlenosti i još veće neaktivnosti, BiH

mora imati stopu rasta od 6-7% godišnje

umjesto sadašnjih 2-3%. BiH su potrebne

obimnije reforme i hrabriji paketi reformi.

Trebamo rasteretiti rad, jer imamo veliku

nezaposlenost. Treba pogledati strukturu

poreskih prihoda u BiH. Najviše se naplati

od indirektnih poreza i socijalnih doprinosa.

U Evropi, gdje želimo da dođemo, po

trećinu daju direktni porezi, indirektni

porezi i socijalni doprinosi. Kod nas su

prihodi od direktnih poreza duplo manji od

susjedne Hrvatske koja je posljednja u

Evropi.

8. Postojanje funkcionalne tržišne

ekonomije

Bosna i Hercegovina je još uvijek u ranoj

fazi u razvoju funkcionalne tržišne

ekonomije. Ostvaren je određeni napredak,

poput modernizacije radnog zakonodavstva,

poboljšanja poslovnog okruženja i

rješavanja slabosti u sektoru finansija.

Međutim, za jači i održiviji ekonomski rast

će biti potreban razvoj efikasnijeg javnog i

dinamičnijeg privatnog sektora. Od ključnog

značaja je jaka i stalna politička podrška za

brzu provedbu nužno potrebnih strukturnih

reformi, u skladu sa dogovorenom

Reformskom agendom.

U skladu sa preporukama iz PER i

Reformske agende, te kako bi se podržao

dugoročni rast, sljedeće godine Bosna i

Hercegovina treba posebno obratiti pažnju

na sljedeće:

poboljšanje kvaliteta javnih finansija

kroz poboljšanje investicija kojim se

podržava rast, poboljšano

usmjeravanje socijalnih izdataka, te

jače upravljanje dugovima;

jačanje finansijskog sektora

rješavanjem nekvalitetnih kredita,

poboljšanjem nadzora bankarskog

sektora i izradom novog okvira za

sanaciju banaka i

poboljšanje pružanja i kvaliteta

pravovremenih i iscrpnih statističkih

podataka, uz veću primjenu

evropskih i međunarodnih standarda.

Ekonomski rast je i dalje otporan, ali je još

uvijek prenizak da bi doveo do primjetnog

poboljšanja životnih uslova za građane. U

2012. godini je došlo do ekonomskog pada

od 0,9%, a uslijed velike štete od poplava,

rast proizvodnje je u 2014. godini usporen

na 0,3%. Zbog toga je prosječni godišnji rast

BDP-a u tom periodu bio samo 1,4%.

Međutim, u 2015. godini se rast proizvodnje

vratio na 3%. Važni pokretači rasta su bili

domaća potražnja, naročito privatna

potrošnja, kao i vanjska potražnja.

Otpornost privatne potrošnje je vjerovatno

uzrokovana stabilnim prilivom doznaka

radnika i poboljšanjem realnog viška

prihoda, čemu je doprinijela niska inflacija i

povećana zaposlenost. Čini se da su domaće

i strane investicije i dalje slabe, uslijed

slabog poslovnog okruženja, ali i

zabrinutosti za dugoročnije perspektive

rasta. Industrijska proizvodnja je pojačana u

drugoj polovini 2015. i prvoj polovini 2016.

godine, dijelom zbog veće potražnje iz

inostranstva. Sveukupno, podaci od početka

godine ukazuju na umjeren, ali čvrst

ekonomski rast. Ipak, BDP per capita je u

2015. godini i dalje bio oko 29% EU

prosjeka, malo veći nego u 2011. godini,

kad je bio na 28%.

Monetarna politika je i dalje u skladu sa

političkim poteškoćama u državi. Aranžman

valutnog odbora sa eurom kao baznom

valutom je još uvijek na snazi i ima visok

nivo pouzdanosti i kredibiliteta. Ovaj

pristup je do sada bio povoljan za

ekonomiju. Međutim, to takođe znači da

druge oblasti, uključujući i fiskalnu politiku,

moraju podnijeti teret prilagođavanja

šokovima izvana. To zahtijeva odgovorniju

fiskalnu politiku, za što je potrebno

stvaranje dovoljnih fiskalnih amortizacijskih

mehanizama i jači naglasak na srednjoročnu

stabilnost.

Nastavljen je pad općeg nivoa cijena, iako je

on sporiji. U 2016. godini je ukupni indeks

cijena roba široke potrošnje bio za 1,3 %

niži nego godinu ranije. Do pada cijena je

došlo uglavnom zbog ograničenog broja


17

kategorija roba, kao što je saobraćaj, dok su

cijene u oblasti stambenog zbrinjavanja,

zdravstva i obrazovanja porasle za nekih 1-2

%. Na nisku domaću inflaciju su uveliko

uticale niže cijene uvezene robe, npr.

energije i osnovnih životnih namirnica, te

stabilni devizni kurs prema euru.

Opći vladini računi su u 2015. godini bili

skoro uravnoteženi, mada je 2016. godine

kvalitet fiskalne uprave i dalje bio nizak.

Preliminarni podaci ukazuju na mali višak u

ukupnim računima javnog sektora u 2015.

godini, od nekih 0,7 % BDP-a, u poređenju

sa deficitom od 2,0 % godinu ranije. Čini se

da je ovo značajno fiskalno prilagođavanje

od 2,7 postotnih poena BDP-a nastalo

prvenstveno kao rezultat kašnjenja u

potrošnji na investicije i tome što je nivo

potrošnje na plate u javnom sektoru održan

na prošlogodišnjem nivou. Zato je javna

potrošnja smanjena sa 45,8 % BDP-a u

2014. na 43,2 % u 2015. godini. Smanjenje

od dva postotna poena u potrošnji je

rezultiralo iz smanjenja investicija, koje je u

postotku PDV-a palo sa 4,1 % u 2014. na

2,0 % u 2015. godini. Ovom oštrom

smanjenju potrošnje značajno je doprinio

težak pristup međunarodnim tržištima

kapitala. Ukupni prihodi u javnom sektoru

su blago smanjeni, sa 43,8 % BDP-a u 2014.

godini na 43,2 % u 2015. godini. Međutim, i

stopa potrošnje i stopa prihoda su još uvijek

prilično visoki u poređenju sa državama

koje su u sličnoj ekonomskoj situaciji.

Uprkos tekućim pripremama za poboljšanje

usmjerenosti socijalne potrošnje i za

smanjenje zaostalih plaćanja, kvalitet javne

potrošnje je još uvijek veoma nizak.

Smjernice politike PER usmjerene su na

popravljanje kvaliteta javnih finansija putem

poboljšanja usmjerenosti javne potrošnje ka

rastu, između ostalog povećavanjem javnih

investicija, te smanjivanjem potrošnje na

zapošljavanje u javnom sektoru. Popraviti

usmjeravanje socijalne potrošnje i uvesti

sveobuhvatni popis zaostalih plaćanja u

javnom sektoru. Osim toga, ojačati

kapacitete za upravljanje dugom u cijeloj

državi, a naročito popraviti saradnju i protok

informacija od lokalnih izvora podataka do

državnog nivoa. Uspostaviti provediv okvir,

zasnovan na pravilima, za uvođenje

discipline na svim nivoima vlasti.

Makroekonomska politika je uglavnom

primjerena. Pristupom održavanja

aranžmana Valutnog odbora zasnovanog na

euru i niskih fiskalnih deficita održana je

pouzdanost i izbjegnuto nagomilavanje

velikih makroekonomskih disbalansa.

Međutim, u provedbi fiskalne politike je

posvećeno dovoljno pažnje poboljšanju

kvaliteta javne potrošnje, npr. kroz bolje

usmjeravanje socijalnih transfera i jače

javne investicije, čime bi se povećao

srednjoročni potencijal za rast države.

Prosječan ekonomski rast koji BiH ostvaruje

u posljednje tri godine iznosi oko 3 % i ako

ga uporedimo sa Evropom, gdje je stopa

rasta niža, izgleda kao nešto značajno za

ekonomiju. Međutim, to baš i nije tako.

Ovim tempom BiH neće dostići standard

Evropske unije ni za 60 godina.

Da bi BiH bila približno razvijena kao

Evropa sada, mora rasti puno više i brže.

Ako nastavimo rasti po ovim stopama,

trebat će nam šest decenija da dostignemo

nivo kapitala po stanovniku Evrope, ali ako

ubrzamo taj proces rasta, ako otkrijemo

nove izvore koji bi mogli da pospiješe rast u

BiH, to bi se moglo desiti za duplo manje

vremena. Ono što je bitno uraditi jeste

pokušaj dovesti makroekonomski model u

balans. Trenutno nemamo mnogo potrošnje,

malo investicija, tako da se moraju naći

kanali kojima će se potrošnja pretočiti u

investicije, gdje će se uvoz umanjiti, ali će

se izvoz pospiješiti i naći način da privatni

sektor ojačamo.

Direktne strane investicije još ne dolaze na

nivou na kojem bi trebale da bismo rast

malo više pokrenuli. Od 2010. do 2016.

godine, Bosna i Hercegovina je imala

direktnih stranih investicija od svega 92

dolara po stanovniku. BiH zaostaje i po

lakoći pokretanja biznisa. Sve ostale države

u regionu ostvarile su bolje rezultate, čak i

povećale u odnosu na prethodni period.

Prosjek direktnih stranih investicija po

stanovniku u tranzicijskim zemljama iznosi

247 dolara, a na nivou Evropske unije čak

846 dolara.


18

U ovoj 2017. godini za BiH se očekuje rast

ekonomije od 3 % i kako je on uglavnom

vođen potrošnjom, stope zaposlenosti u

regionu vratile su se na nivo od prije 2008.

godine, ali to u BiH nije slučaj. Iako

zaposlenost raste, to još nije dovoljno da se

dosegne nivo iz 2008. Ohrabrujuće je, da

izvoz nastavlja da raste.

Obeshrabrujuće je da direktne strane

investicije još ne dolaze na nivou na kojem

bi trebale da bismo rast malo više pokrenuli.

Fiskalna stabilnost je nešto na čemu treba da

se nastavi raditi, međutim, ako je potrošnja

ono što će biti smjernica bh. ekonomije,

onda moramo biti vrlo precizni o pitanju

donošenja strateških odluka koje vode toj

potrošnji. Potencijal u BiH postoji,

međutim, da bi se iskoristio, potrebno je

nastaviti sa reformskim procesom, pri čemu

je procjena za 2018. godinu je da bi BiH

mogla rasti po stopi od 3,2 %.

U drugim zemljama Zapadnog Balkana

strane direktne investicije su te koje

finansiraju značajan dio deficita tekućeg

računa. U BiH strane direktne investicije

finansiraju oko 25% deficita tekućeg računa,

dok je u Srbiji deficit u potpunosti

finansiran od stranih direktnih investicija, a

očekuje se da će rast u BiH u 2018. godini

ostati 3%, dok bi on 2019. mogao doći do

3,4%, ali samo ukoliko se nastave reformski

procesi.

II EKONOMSKI ASPEKTI

POSLOVANJA U BOSNI I

HERCEGOVINI I ZEMLJAMA

ZAPADNOG BALKANA

1. Ekonomska razmjena Bosne i

Hercegovine sa inostranstvom

U 2016. godini vrijednost izvoza bila je 9,42

milijarde KM (4.82 milijarde eura) i veća je

za 429,30 miliona KM u odnosu na 2015.

godinu. Vrijednost uvoza u posmatranoj

godini iznosila je 16,14 milijardi KM (8.25

milijardi eura), što je za 287,46 miliona KM

više u odnosu na 2015. godinu. Trgovinski

deficit iznosio je 6,72 milijarde KM, te je za

141,84 miliona manji od deficita u 2015.

godini. Pokrivenost uvoza izvozom u 2016.

godini iznosila je 58,35%.

Izvoz u zemlje CEFTA-e učestvuje sa

14,80% u ukupnom BH izvozu, a uvoz iz

zemalja CEFTA-e učestvuje sa 12,75% u

ukupnom BH uvozu. Bosna i Hercegovina

je u robnoj razmjeni sa zemljama CEFTA-e

zabilježila rast izvoza za 4,45%, rast uvoza

za 5,12% i rast trgovinskog deficita od

6,56%. Izvoz u ostale zemlje (Ostatak

svijeta - ROW) ostvaruje učešće od 7,49% u

ukupnom BH izvozu, dok uvoz iz ostalih

zemalja u ukupnom BH uvozu učestvuje sa

20,84%. U 2016. godini, u robnoj razmjeni

sa Ostatkom svijeta, zabilježen je rast izvoza

od 2,72%, zatim pad uvoza za 3,88%, te pad

deficita od 5,49%. Od glavnih trgovinskih

partnera, najveću pokrivenost uvoza

izvozom imamo sa: Austrijom od 90,08%,

Njemačkom 74,72% i Slovenijom 73,95%,

U 2016. godini, BiH je najviše izvozila u

sljedeće zemlje: Njemačku (15,71%), Italiju

(12,01 %), Hrvatsku (10,46%), Srbiju

(8,74%), Sloveniju (8,57%) i Austriju

(7,76%). Izvoz u ove zemlje učestvuje sa

74,32% u ukupnom BH izvozu. Posmatrano

po zemljama porijekla uvoza, najviše se

uvozilo iz: Njemačke (12,27%), Italije

(11,69%), Srbije (11,26%) i Hrvatske

(9,95%). Uvoz iz ovih zemalja u 2016.

godini učestvuje sa 71,94% u ukupnom BH

uvozu.

U prvih devet mjeseci 2017, BiH je ostvarila

izvoz u vrijednosti 8 milijardi i 95 miliona

KM (4 milijarde i 150.000 eura), što je za 18

% više nego u istom periodu 2016., dok je

uvoz iznosio 13 milijardi i 306 miliona KM,

što je za 13 % više nego prošle godine.

Pokrivenost uvoza izvozom ostaje u deficitu

za gotovo 40 %, što je loš znak za

potencijalne investitore.

Pokrivenost uvoza izvozom, u trećem

kvartalu 2017., iznosi blizu 61 %, dok je

vrijednost vanjskotrgovinskog deficita 5

milijardi i 211 miliona KM.

Za slabe makroekonomske pokazatelje na

polju vanjskotrgovinske razmjene odgovorni

usložnjena politička situacija, neprovođenje

reformi, neefikasan pravni sistem i slabi

mehanizmi kontrole tržišta.

Jedini zabilježeni suficit izvoza u odnosu na

uvoz bilježi drvna industrija. Bosna i

Hercegovina nastavlja imati nesrazmjeran


19

rast uvoza mesa i mesnih prerađevina,

mlijeka i vode. Njemačka i Austrija ostaju

vanjskotrgovinski partneri s kojima Bosna i

Hercegovina ostvaruje najveću ujednačenost

izvoza uvozom. Ujedno su to zemlje

s najvećom vrijednošću robe izvezene iz

Bosne i Hercegovine.

Najznačajniji partner Bosne i Hercegovine u

vanjskotrgovinskoj razmjeni je Evropska

unija, dok je najznačajnija zemlja Unije po

obimu razmjene Hrvatska. Najviši ostvareni

procentualni rast izvoza u odnosu na prošlu

godinu zabilježen je u Crnu Goru, Srbiju i

Hrvatsku.

Pozitivna kretanja u međunarodnom

okruženju i kretanja u okviru bh. industrije

pozitivno su se odrazila na

vanjskotrgovinsku robnu razmjenu. Tako je

tokom devet mjeseci 2017. godine u BiH

došlo do povećanja ukupne robne razmjene,

izvoza i uvoza roba po dvocifrenim stopama

rasta, dok je vanjskotrgovinski robni deficit

umanjen, a pokrivenost uvoza izvozom

poboljšana. Međutim, potrebno je također

istaći da je tokom posmatranog perioda

došlo do značajnog povećanja izvoznih i

uvoznih cijena, tako da su realna povećanja

ovih indikatora u stvarnosti nešto niža.

Izvoz proizvoda je najvažniji segment

ekonomije u BiH, te bez izvoza bi zemlja

stagnirala. Ono što je bitno jeste i struktura

tog izvoza. BiH ima itekako potencijal kada

je u pitanju izvoz, bilo da se radi o izvozu

aluminija, čelika, drvnih prerađevina.

BiH je sve do 1992. godine bila jedina

republika u bivšoj Jugoslaviji koja je imala

trgovinski suficit. Dobra vijest je da bh.

privreda pokazuje znake života, želi se

oduprijeti decenijama dominantnoj ovisnosti

o uvozu, manje dobra vijest je da još uvijek

ne koristimo potencijale i šanse da

značajnije utičemo na odliv kapitala iz

zemlje.

Jedna od šansi koja upravo ovih dana

postaje sve realnijom opcijom je koncept

“kupujmo domaće”. Znam sve više ljudi

koji kupuju domaće i koji se ne libe to javno

(po)kazati. Isto tako, znam za sve više

kompanija koji dobavljače za proizvodnju

svojih proizvoda uzimaju domaće proizvode

i podizvođače.

Između 2001. i 2004. godine nekoliko

velikih preduzeća okončalo je proces

privatizacije i pronalaženja strateških

partnera. U tim kompanijam došlo je do

restruktuisanja nabavkom nove opreme,

rješavanjem statusa zaposlenih i

osiguranjem finansijskih sredstava za

izlazak na inostrano tržište.

Metalni i elektro sektor je jedan od najvećih

u Federaciji BiH. Izvoz za devet mjeseci

2017. godine iznosio je 5,4 milijarde KM i

za 16,4% je viši u odnosu na isti period

prošle godine. Pokrenute su i druge izvozne

aktivnosti. Top zemlje u izvozu su

Njemačka, Hrvatska, Italija, Austrija i

Srbija. Ukupan broj zaposlenih je 30.000.

Kao pozitivan primjer se ističe firma

„Igman“ iz Konjica koja radi u oblasti

namjenske industrije u kojoj je zaposleno

1.700 radnika i očekuje se prijem novih

radnika. Prije rata je u BiH u namjenskoj

industriji bilo zaposleno 23.000 radnika u

više od 20 preduzeća, a danas 3.500 radnka i

izvozi se u 54 zemlje. U namjenskoj

industriji i dalje postoje značajne potrebe za

zapošljavanjem na čemu treba raditi.

Pouzdane kompanije moraju imati posebno

mjesto u poslovnom svijetu, jer biti

bonitetno pouzdana kompanija znači biti

stabilan oslonac svojim kupcima,

dobavljačima, partnerima, što je, ustvari,

konkurentna prednost današnjice. U BiH od

ukupno 31.554 firme, njih 13,5% ispunilo je

kriterije pouzdanosti.

Koliku važnost ove firme predstavljaju za

privredu BiH, govori podatak da je ukupan

prihod bonitetno pouzdanih kompanija u

BiH u 2016. godini činio oko 15,4 milijarde

KM. To je snaga BiH koju treba

promovisati, ali i podržavati.

BiH ne može sama da se bori na svjetskom

tržištu, već da se treba udružiti sa zemljama

regije, kako su i ostale zemlje upozoravale.

To bi nam omogućilo da kroz infrastukturna

ulaganja imamo brži transfer robe i usluga.

Ali, naše komplikovane procedure,

nefunkcionalno tržište, neefikasan pravni

sistem i ostalo se ograničavajući faktor za


20

brži napredak. Ne tapkamo u mjestu,

krećemo se, ali nema vjetra u leđa koji smo

očekivali od države, koji imaju zemlje u

regionu.

Kako realni ekonomski indikatori pokazuju

zastoj zemlje u odnosu na regiju, jer i dalje

imamo visoku stopu nezaposlenosti, visok

deficit trgovinskog i platnog bilansa,

održivost vanjskog duga se realizuje kroz

međunarodnu pomoć, a transfer inostranstva

se jedva održava.

Moramo praviti industrijske lance koji će

uvezati sve što se može uvezati u

proizvodnom dijelu. Imamo iskustva u

metalnoj industriji s tim, ali oni su u lancima

velikih klastera EU. Priča o IT-u i

digitalizaciji može proći u zemljama koje su

sve riješile, a mi koji se moramo boriti s

ovakvim uslovima da podignemo privredu

smo daleko od toga.

Rješenja su najavljivana kroz IPA fondove

iz kojih bi se finansirala poljoprivreda, ali

nismo ispunili uslove. Država i dalje čeka,

ali ništa konkretno ne radi te da je potrebno

uložiti mnogo više truda da napredujemo.

Kada je riječ o rezultatima ostvarenim u

vanjskotrgovinskoj razmjeni robe i usluga,

BiH i dalje ostvaruje deficit u pokrivenosti

uvoza izvozom.

Jedino smo u Austriju više izvezli robe i

usluga, nego što smo uvezli i to za 17.401

KM. Gledajući pojedinačno po entitetima,

Repulika Srpska ostvaruje veći izvoz u

odnosu na uvoz s Crnom Gorom, Austrijom,

Hrvatskom, Holandijom, Njemačkom i

Italijom. Za razliku od RS-a, FBiH iz svih

zemalja više uvozi, nego što izvozi i

ostvaruje deficit u vanjskotrgovinskoj

razmjeni.

Strane investicije u BiH ove godine su

porasle za 66,8 %, te su za prvih šest

mjeseci 2017. godine dostigle cifru od 400

miliona KM, što je nedovoljno i ne

omogućava rješavanje nezaposlenosti i

smanjenje javnog duga, kao i porast BDP-a i

plata zaposlenih.

Radi se na nizu novih investicija, a jedna od

njih je ona koja će biti potpisana 27.

novembra u Budimpešti. Investicija je to

vrijedna milijardu maraka.

Da bi se povećao izvoz, smanjila visoka

nezaposlenost, privukle strane investicije,

smatra se da su ključni faktori za BiH

politička stabilnost i ekonomske reforme.

Pri tome je potrebno izgraditi novi

ekonomski model koji se zasniva na rastu

izvoza i investicija. Reforme u oblasti

vladavine prava su ključne da bi kapital bio

siguran, odnosno došle zdrave investicije. I

pored toga što je učinjen izvjestan napredak

u tom pogledu, u unapređenju pravnog

poretka ali je još uvijek izazov na kojem

treba raditi u narednom periodu. Perspektiva

BiH je optimistična i pored ispoljenih

problema u ekonomskom razvoju, a znamo

da možemo i moramo više. Osnovni cilj je

da provodimo strukturalne reforme i vodimo

održivi ekonomski razvoj a posebno javnih

finansija. Pa ipak, ekonomija BiH je počela

pokazivati znake oporavka. Izvoz iz BiH se

značajno povećao, za gotovo 18% u trećem

kvartalu 2017. godine u poređenju sa 2016.

godinom. Industrijska proizvodnja pokazuje

jak rast, kao i potrošnja. Kamatne stope za

komercijalno i privatno kreditiranje su, iako

još visoke u komparativnom smislu, na

najnižem nivou od osnivanja Centralne

banke BiH, te je potrošačko kreditiranje u

porastu. Naplata indirektnih poreza se

značajno povećala (10% u trećem kvartalu

2017). Dug u odnosu na nivo BDP-a je na

relativno niskom nivou.

2. Poljoprivreda u BiH

BiH još uvijek nema mogućnost korištenja

sredstava iz IPA II fonda za poljoprivredu.

Predstavnici Evropske komisije su istakli da

će BiH ostvariti pravo na korištenje

sredstava iz IPA II fonda za poljoprivredu u

2018.g, ako se Strateški plan ruralnog

razvoja, usvoji na državnom nivou do kraja

ove 2017. godine. Bez sredstava iz IPA II

BiH teško može postići ozbiljnije pomake u

poljoprivredi.

Iz Ureda Evropske komisije u BiH više je

puta sugerisano kako BiH zbog privlačenja

novca iz EU fondova mora postići veći

napredak na izradi strateškog plana ruralnog

razvoja na državnom nivou i provođenju


21

programa harmonizacije za poljoprivredu,

ishranu i ruralni razvoj.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih

odnosa BiH iniciralo je ove godine javnu

raspravu o usvajanju Strateškog plana

ruralnog razvoja BiH. Usvajanje tog

dokumenta preduslov je za dobijanje

dodatnih sredstava iz pretpristupnih fondova

Evropske unije, ali i otvaranje pristupa

fondu IPA.

Taj dokument je završen i vode se

posljednje pripreme prije nego što ga Vijeće

ministara BiH konačno uputi u

parlamentarnu proceduru.

Ukoliko Bosna i Hercegovina ne ispoštuje

taj rok do 2021. godine, neće moći

participirati u IPA sredstvima, a ako, pak,

ispoštuje, na raspolaganju će imati preko

200 miliona eura u naredne četiri godine.

U Bosni i Hercegovini se još uvijek očekuje

usvajanje strategije za poljoprivredne

informacije. Pripreme za poljoprivredni

popis još su u ranoj fazi. Unapređenja

poljoprivredne statistike i poljoprivrednog

informacijskog sistema još uvijek su

nedovoljna. Još nisu harmonizovani sistemi

uvođenja zemljišta u knjige diljem zemlje, a

upravljanje zemljištem zahtijeva dalje

jačanje. Nedostatak konsolidovanih

statističkih podataka koči izradu

poljoprivredne politike.

Vlada Federacije BiH je na prijedlog

Federalnog ministarstva poljoprivrede,

vodoprivrede i šumarstva, usvojila Program

poticaja za poljoprivredu utvrđenih

Budžetom FBiH za 2017. godinu u iznosu

od 65.700.000 KM. Od toga se na poticaje

za biljnu proizvodnju odnosi 10.400.000

KM, na animalnu 52.200.000 KM, na model

kapitalnih ulaganja 2.300.000 KM; 300.000

KM planirano je za ostale vrste podrški, a

500.000 KM za sudske presude i žalbe po

rješenjima. Također je usvojen i 2.400.000

KM vrijedan Program poticaja za

veterinarstvo.

Poticaji za poljoprivredne proizvođače u

2016. godini iznosili su 5.099.416,67 KM.

3. Preduzetništvo i korporativno

preduzetništvo

U savremenoj privredi osnova uspješnog

poslovanja, pogotovu u globalnim okvirima,

jeste stvaranje povoljne klime u organizaciji

koja forsira preduzetničko ponašanje,

inovativnost i fleksibilnost. Prema

savremenim shvatanjima preduzetnik više

ne mora da bude pojedinac, koji je vlasnik

biznisa. Preduzetnik može biti i pojedinac

koji je zaposlen kod poslodavca, ali da

posjeduje osobine koje su karakteristične za

preduzetničko ponašanje.

Sve se više razvija model korporativnog

preduzetništva, koji potencira timski rad, čiji

su članovi motivisani da rade na postizanju

uspjeha i prihvatanju rizika. Preduzetništvo

danas podrazumijeva kontinualni kreativni

proces, čiji je osnovni cilj implementiranje

inovacija u organizaciju u funkciji

uspješnog poslovanja i rješavanja problema

potrošača i društva.

U savremenom poslovanju preduzetništvo je

prije pitanje ponašanja organizacije i

definisanja poslovne politike i primjene

odgovarajuće poslovne prakse, a manje

pitanje ličnosti.

Velika preduzeća moraju da podstiču

preduzetništvo da bi prebrodila teškoće sa

kojima se suočavaju dok uče kako da rade

sa partnerima ili saveznicima. Velika

preduzeća u svojoj organizacionoj strukturi

stvaraju jedinicu koja se ponaša potpuno

drugačije od ostatka organizacije. Veliki

sistemi su tokom vremena razvili modele

preduzetničkog ponašanja i razvoja

preduzetničke klime, koji su omogućili da

budu konkurentni sa preduzećima srednje

veličine. Međutim, najmanja preduzeća

(mikro i mala preduzeća) su najmanje

inovativna, zbog činjenice da posluju u

uslovima resursnog siromaštva – opći

nedosatatak kadrova, finansijskih sredstava,

opreme i najviše znanja.

Pitanje primjene korporativnog

preduzetništva je od izuzetne važnosti za

preduzeća koja dolaze iz zemalja u

tranziciji. Zaokruživanje procesa tranzicije,

odnosno izmjena ekonomske strukture


22

društva – privatizacija, tržišno

privređivanje, liberalizacije ekonomskih

odnosa sa inostranstvom, itd, predstavlja

osnovni preduslov uspješnog uključivanja u

međunarodne ekonomske tokove. Proces

tranzicije treba da omogući da se ekonomski

subjekti u zemlji u tranziciji osposobe za

samostalni tržišni nastup, za zdravu

konkurentsku borbu i za poslovanje u

međunarodnim okvirima. Ovo

podrazumijeva značajne promjene kako u

organizacionoj strukturi poslovnog subjekta,

tako i u načinu razmišljanja rukovodstva i

zaposlenih u organizacijama. Ključna uloga

u ovom procesu se nalazi na izvršnom

rukovodstvu i domaćim vlasnicima kapitala,

koji treba da uspostave zdrave tržišne

osnove poslovanja, bazirane na stalnom

unapređivanju znanja svih zaposlenih i

produktivnosti rada.

Obrazovanje za preduzetništvo mora da

stvori uslove i klimu koja će omogućiti da se

novostečeno znanje primjeni na rad i znanje

(akcenat nije samo na tome šta da se radi

već i kako da se radi). U tom smislu, ukupan

rezultat obrazovanja za preduzetništvo mora

biti preduzetnik i menadžer, na koga se

može primijeniti u svijetu općeprihvaćena

definicija: „onaj koji je odgovoran za

primjenu i praktičnu izvođačku stranu

znanja.“ Obrazovanje za preduzetništvo

uključuje u sebe i:

1. Sticanje znanja i razvijanje

sposobnosti za stvaralaštvo, za

rješavanje problema, razvijanje

preduzetničkog stila i preduzetništva

kod mladih i odraslih, u formalnom

smislu obrazovanja,

2. Podizanje nivoa znanja i sposobnosti

za vođenje biznisa kod postojećih

preduzentika i rukovodilaca

(finansijsko i pravno poslovanje,

informatika, menadžment,

marketing, poslovno komuniciranje),

3. Osposobljavanje nezaposlenih i

tehnološkog viška za pokretanje

sopstvenog biznisa.

4. Mala i srednja preduzeća

Mala i srednja preduzeća sve su više

predmet interesovanja u razvijenijim

zemljama u kojima ova preduzeća

predstavljaju faktor razvoja. Razvijenije

zemlje svijeta stavljaju mala i srednja

preduzeća u fokus svojih ekonomskih

strategija i programa i konkrentim mjerama

makroekonomske, ciljane fiskalne politike

prema malim i srednjim preduzećima, kroz

poreske olakšice, direktno utiču na

smanjenje troškova poslovanja, poboljšanje

likvidnosti a time konkurentskog položaja

malih i srednjih preduzeća. Ipak, Bosna i

Hercegovina, još ne usvaja poresku politiku

i praksu mnogih razvijenijih zemalja, a time

ne posvećuje dovoljno pažnje unapređenju

sektora malih i srednjih preduzeća. To su

pokazala i provedena istraživanja u Bosni i

Hercegovini. Promjene u društveno –

ekonomskom sistemu sa osloncem na

tržišnu privredu, stvaraju pogodne uslove za

razvoj raznih djelatnosti, koje će biti

profitabilne i držati korak u razvoju, uz

stalno prilagođavanje stalnim promjenama

na tržištu, prednost daje malim i srednjim

preduzećima.

Kako definisati mali biznis? Biznis je skup

određenih poslovnih aktivnosti, kojima se

zadovoljavaju potrebe vlasnika biznisa,

odnosno uloženog kapitala, zaposlenih u

biznisu i društva. Ovaj pojam obuhvata

svaku privrednu aktivnost pojedinca i

organizacije u svim aktivnostima. Biznis

može biti formiran i kao preduzeće, farma,

banka, agencija, radnja, osiguravajuća,

zdravstvena, obrazovna ili druga

organizacija. Znači, pojam biznis je širi od

pojma preduzeća. Za bilo koji drugi

organizacioni oblik biznisa moguće je

koristiti izraz „firma“.

Razvijene zemlje, zahvaljujući posebno

malom biznisu ostvaruju pretežan dio svog

uspješnog ekonomskog i društvenog

razvoja. Nešto više od 2/3 zaposlenih (67%)

EU, 27% poslovnog nefinansijskog sektora

zaposleno je u malim i srednjim

preduzećima u 2016. godini u ukupno 20,8

miliona malih i srednjih preduzeća ili 98%

od ukupnog broja preduzeća, doprinoseći

bruto dodatnoj vrijednosti u iznosu od

58,4% ukupne bruto vrijednosti.

Ovo se može objasniti sljedećim

činjenicama:


23

1. Male firme se lakše prilagođavaju

zahtjevima tržišta,

2. Ostvaruju veću profitabilnost u

odnosu na velike firme u relativnom

smislu,

3. Uspješnije rješavaju nastale

poremećaje u okruženju,

4. Mogu uspješnije da rade sa relativno

malim obimom uloženog kapitala,

5. Vrlo često su u rukama članova šire i

uže porodice i snažno su i direktno

zainteresovani za opstanak, rast i

razvoj vlastitog biznisa i

6. U njima je manji rizik neuspješnog

poslovanja i rada sa gubitkom.

U zavisnosti od razvijenosti neke privrede,

kao i mjerila koja se mogu uzeti za

kategorizaciju veličine preduzeća, ta su

mjerila sljedeća:

1. Ukupna vrijednost imovine firme,

2. Zbir akcionarskog kapitala,

3. Godišnji iznos prihoda i

4. Broj zaposlenih radnika.

Dugo su u EU malim preduzećima smatrana

ona preduzeća koja su imala do 100

zaposlenih radnika. Međutim, danas se

kompleksnije prilazi definisanju malog

biznisa, pa se s tog aspekta utvrđuje njegov

značaj, mjesto i uloga, kao i težnja za

definisanjem malih i srednjih preduzeća u

čitavoj EU.

Bosna i Hercegovina je evropska država sa

najmanjim brojem malih i srednjih

preduzeća. Samo još neke države bivšeg

sovjetskog saveza kao što su Gruzija i

Kirgistan imaju manji broj malih i srednjih

predzeća od Bosne i Hercegovine.

Smatra se da je ovoj jedan od

najnepovoljnijih perioda za privredu BiH jer

banke teško daju kredite. Vrijeme kada su

banke širile ruke da dođe neko i digne

kredit, bilo da se radi o fizičkom ili pravnom

subjektu, definitivno je uza nas. Razlozi su

vrlo jednostavne prirode, ponuda novca je

nedostatna. Novac je kao i svaka roba koje

trenutno nedostaje na tržištu. Onda banke

automatski razmišljaju o tome kako da

osiguraju naplatu kredita koje plasiraju. Čak

i u situacijama u kojim su razvojne banke

plasirale kredite preko komercijalnih

banaka; čak i u tim situacijama su se

pojavljivali problemi.

Svjetska ekonomska kriza je u velikoj mjeri

pogodila i Bosnu i Hercegovinu. Oko

50.000 radnih mjesta je izgubljeno tako da

se broj nezaposlenih kreće oko pola miliona,

svako novo radno mjesto je dragocjeno ali u

situaciji u kojoj se država mora zaduživati

da bi omogućila plate svojim službenicima i

budžetskim korisnicima, banke postaju sve

više i više oprezne kad je u pitanju

kreditiranje pogotovo tek osnovnih malih

kompanija. Država, s druge strane ne radi

govoto ništa na ulaganju u istraživanje.

Svjetski primjeri pokazuju da uz pomoć

države razvoj malog biznisa i novih ideja

ima svoju perspektivu. U Japanu država

raspisuje konkurse za inovativne poslovne

ideje. Pobjednici na tim konkursima

dobivaju pomoć od države na osnovu koje

mogu realizovati svoje ideje i otvoriti nova

radna mjesta, a u nekim evropskim

državama kao što je Danska cijela privreda

je zasnovana na malim i srednjim

preduzećima

Stoga, u Bosni i Hercegovini treba raditi

više na razvijanju saradnje između privatnog

i državnog sektora u kojem bi država pružila

pomoć kompanijama koje se tek osnivaju

kroz stručnu i finansijsku pomoć.

Iako je Bosna i Hercegovina donijela

strategiju za razvoj malih i srednjih

preduzeća. Još uvijek izostaje njena

koordinisana implementacija. Poboljšanje

mehanizama finansiranja malog i srednjeg

biznisa jedan je od osnovnih prioriteta

strategije ali u realnosti ona do sada ne

bilježi pomake u implementaciji. I dalje se

privrednici suočavaju sa visokim kamatnim

stopama na kredite koje nude banke ili

mikrokreditne organizacije.

Također, privrednici smatraju da izvori

finansiranja, u ovom slučaju banke i

mikrokreditne organizacije, nerado daju

dugoročne kredite kompanijama. Sve ovo u

mnogome otežava poslovanje bh. firmama

koje se svakodnevno bore za osptanak na

tržištu.


24

Što se tiče institucionalne podrške ne postoji

agencija za razvoja malog i srednjeg biznisa

na državnom nivou. Napredak u ovoj oblasti

je postignut kada je u pitanju Republika

Srpska u kojoj je formirana agencija za

podršku malim i srednjim preduzećima. U

Federaciji BiH, takva agencija još uvijek

nije formirana.

5. Znanje i nove tehnologije

Znanje je oduvijek bilo jedan od osnovnih

instrumenata razvoja društvenih zajednica i

uspješnih nacionalnih privreda. U

savremenim uslovima, naročito

globalizacijskim, inovacije i novostvoreno

znanje kao rezultat istraživanja postaje ne

samo osnov razvoja već i ključni faktor

društva. Povećanje ulaganja u stvaranje

novog znanja na svim naučnim područjima i

pretvaranje tog znanja u svekoliki razvoj

nužno je ne samo za stvaranje društva

zasnovanog na znanju već i za poboljšanje

nacionalne konkurentnosti, kvalitete života

pojedinca i društva, smanjivanje nesklada na

tržištu rada, stvaranje socijalne pravičnosti i

povezanosti svih skupina društva. U

današnjem okruženju globalne tržišne

privrede, moguć je napredak samo one

privrede koje vrednuje znanje i inovacije te

ulaže odgovarajuća sredstva u inovativnost,

istraživanje i razvoj.

Programeri, odnosno IT stručnjaci su onaj

kadar koji nudi nova, aktuelna znanja i zbog

poznavanja novih tehnologija može

doprinijeti produktivnosti i konkurentnosti

firmi, zahvaljujući inovacijama i idejama

koje mogu da ponude. Dobra ideja je danas

najbolji proizvod koji se može ponuditi na

tržištu i najskuplji.

Znanje utiče na povećanje prinosa obima

poslovanja. Znanje predstavlja najvažniji

proizvodni faktor koji zahtijeva da se u

njega investira. Između znanja i investicija

postoji međusobna povezanost. Naime,

investicije mogu povećati znanje, a znanje

može ubrzati realizaciju novih investicija

čime rast postaje, prema endogenoj teoriji

rasta, neograničen.

Osnovni faktori proizvodnje (zemlja, rad,

kapital te organizacija) obilježili su tzv.

staru ekonomsku nauku. No, u okviru nove

ekonomske nauke smatra se da informacija,

prostor i vrijeme postaju novi faktori

ekonomskog rasta i razvoja.

Ako se već radi razgraničavanje na tzv.

staru i novu ekonomsku nauku, potrebno je

prije samog definisanja tzv. nove ekonomije

navesti tehničko-tehnološke promjene u

vidu tehnoloških revolucija koje su

obilježile današnju civilizaciju. Prvu

tehnološku revoluciju obilježila je pojava

pare, pogonske mašine, parobroda,

željeznice, a karakteristika je u tome što je

životinjska i ljudska fizička radna snaga

zamijenjena mašinskom sa pogonom na

paru. Središnje je mjesto pripalo radnicima

koji su opsluživali relativno primitivna

sredstva za rad. Druga tehnološka revolucija

obilježena je pojavom elektriciteta, a

tehnološke karakteristike iste su elektronika,

mehanizacija, tekuća vrpca, telefon, radio,

automobil, avion, gdje primarno mjesto

zauzimaju stručnjaci. U fokusu treće

tehnološke revolucije nalaze se

informatičari, a za nju je značajna pojava

računara, mikroprocesora, raketa, televizora,

robota. Ista predstavlja najznačajnije

obilježje savremene svjetske proizvodnje

dok se paralelno može govoriti i o počecima

četvrte tehnološke revolucije koju prati

pojava fuzije atoma, biočipa, vještačkih

sirovina, biotehnologije, genetičkog

inženjeringa, a osnovni subjekt je naučnik.

Ubrzani razvoj tehnike, tehnologije,

organizacije, posebice automatizacije,

robotizacije, informatizacije,

nanotehnologije stvara osnove za nastajanje

pete tehnološke revolucije u čijem fokusu bi

trebali djelovati timovi naučnika i koja bi se

trebala događati u 21. stoljeću.

Nova ekonomija je pojam koji je usko

povezan sa jačanjem trendova globalizacije i

značaja informatičkog društva. U toj

globalnoj i informacijskoj ekonomiji znanje

je onaj faktor koji paralelno stvara novu,

dodatnu vrijednost ali i novo znanje. Dakle,

nije više bitna dostupnost kapitala već

informacija. U tom kontekstu, nova

ekonomija jest ekonomija zasnovana na

znanju, visokoj tehnologiji, razvijenoj

infrastrukturi s informacijama i idejama,

odnosno inovacijama kao najznačajnijim


25

izvorima poboljšanja životnog standarda i

stvaranja novih radnih mjesta.

Ranije spominjanje tehnoloških revolucija

(pogotovo treće) imalo je za cilj potkrijepiti

činjenicu o tome kako je pod uticajem

globalizacije u posljednih nekoliko decenija

došlo do niza društvenih, tehničko-

tehnoloških, proizvodnih i razvojnih

promjena. Te iste promjene izmijenile su

lice svjetske privrede, poslovnog okruženja

preduzeća i njegove organizacijske strukture

kao i samog proizvodnog procesa.

Proizvodni proces se pretvara u naučni

proces, pa dolazi do promjene

kvalifikacijske strukture zaposlenih na način

da se fizički radnici zamjenjuju sa tzv.

umnim radnicima te da je to povećanje

učešća znanja u novoostvarenoj vrijednosti

osnovno obilježje već spomenute nove

ekonomije koja se još naziva i ekonomijom

znanja gdje najvažniji proizvodni resursi

više nisu kapital, rad i zemlja nego znanje, a

u njemu intelektualni kapital.

Intelektualni kapital apostrofiran kao

najvažniji faktor proizvodnje ima svoje

uporište u sljedećem: savremena privreda

počiva na naučno-tehnološkoj

revoluciji(ama) i globalizacijskim

procesima, aktuelno svjetsko tržište afirmira

konkurentske razvojne prednosti, a

inovativnost se pri tome javlja kao

monumentalan okidač privrednih aktivnosti.

U takvim uslovima jedino intelektualni

kapital može dinamično i pravovremeno

odgovoriti na novonastale promjene usput

stvarajući novu vrijednost. Odnosno,

najznačajnije mjesto u tom takmičarski

nastrojenom globalnom privredno sistemu

imaju upravo aktuelna znanja, informacije,

sposobnosti i vještine zaposlenih.

6. Znanje kao odlučujući faktor

uspješnog poslovanja preduzeća

Zadatak preduzeća je da stvara profit, ali ne

na stari, nego na novi način, jer mu to

nameće savremen način poslovanja.

Promjenjivi uslovi poslovanja nameću i

promjenu u načinu djelovanja preduzeća,

odnosno menadžment mora da ima viziju za

promjene koje će doći kasnije. Zato mnogi

elementi koji čine proizvodnju odlaze jer su

nekonkurentni a novi dolaze koji će

preduzećima omogućiti konkurentnost na

duži vremenski period.

Znanje predstavlja konkurentsku prednost

za preduzeće, jer ono što preduzeće zna i u

kojoj mjeri ga koristi, kao i sposobnost da

brzo usvaja nova znanja. Odgovoran

menadžer mora da to znanje prepozna u

svom preduzeću, kako da ga upotrijebi i

kako da upravlja njime u cilju stvaranja

novih vrijednosti, odnosno da to znanje

pretvori u intelektualni kapital. Intelektualni

kapital sastoji se iz tri dijela:

1. Ljudski kapital (znanje, vještine,

iskustvo koje koriste u poslovnom

procesu),

2. Strukturni kapital-neopipljiv

(poslovni procesi, rutine, običaji,

baze podataka, intelektualno

vlasništvo),

3. Potrošački kapital (veza između

potrošača, kupaca, dobavljača,

distributera, uključuje imidž, brend i

identitet preduzeća na tržištu).

Sve upućuje na to da znanje bilježi trend

zastarijevanja za tri do pet godina ukoliko se

ne reaguje na vrijeme, odnosno ukoliko se

ne osvježava i proširuje.

Po istraživanjima koje je provela Britanska

organizacije Fast Forward 10 poslova

budućnosti su: programer za stres, menadžer

za zdravlje radnika, genetski dizajner,

konsultant za privatnost, vertikalni farmer,

trgovci vodom, dizajner inteligentne odjeće,

socijalni radnik na društvenim mrežama,

velnes menadžer za starije, epidemiolog. Za

ovakvu strukturu poslova za budućnost,

uloga znanja i upravljanja znanjem postaje

ključno strateško pitanje svake ekonomije a

znanje i inovacije su osnovni faktori

opstanka i razvoja. Kada se jednom postigne

konkurentska prednost zasnovana na

intelektualnom kapitalu tu nije kraj, već se

zahtijeva stalno ulaganje da bi se ta prednost

održala. Svako preduzeće je specifično na

svoj način, pa nema univerzalnog rješenja za

upravljanje intelektualnim kapitalom.

Zadatak menadžera je da uspješno poveže

strategiju, zaposlene i tehnologiju preduzeća

sa tržišnim okruženjem. Kada se posjeduje

znanje i dobra procjena vizija i cilj koji se


26

želi postići, male specijalizovane

savjetodavne firme zauzimaju sve bolju

poziciju od velikih investicionih banaka.

Ovakvu firmu su osnovali Sajmon Robi,

koji je radio u investicionoj banci Morgan

Stenley i Sajmon Voršo, bivši finansijski

savjetnik UBS: Oni samo potvrđuju stav, da

intelektualni kapital stvara vrijednost a da

znanje može uvećati profit i da radnici

znanja svoje znanje nose sa sobom. Prednost

ovako malih specijalizovanih firmi je u

tome što prihod od visokih nadoknada za

savjetodavne usluge koje se naplaćuju za

krupne poslove dijele na manje ljudi. Za

modernu ekonomiju najznačajniji faktor u

nemilosrdnoj konkurenciji na savremenom

tržištu je kontinuirano unapređivanje

intelektualnog kapitala, jer samo

intelektualni kapital će obezbijediti uspjeh i

stabilnu poziciju na tržištu.

7. Značaj i primena komunikacije u

savremenom poslovanju

Nastojeći da svoje poslovanje što

kvalitetnije stave u službu razvoja

preduzetništva i unapređenja poslovanja,

većina preduzeća posebnu pažnju poklanja

tržišnim komunikacijama, aktuelnim

komunikacionim trendovima i

profesionalnom kodeksu

poslovanja. Kvalitetna, jasna i ciljana

komunikacija odavno je ne samo prednost,

već osnov uspješnog poslovanja. Usmjerena

prema potrošaču ili korisniku usluga,

komunikacija postaje osnovni alat kojim se

plasira informacija, podiže profit i ostvaruje

uspješan poslovni identitet. Dobro

organizovanim i funkcionalnim kanalima

nastoje se ostvariti unaprijed definisani

korporativni ciljevi. Svrha komuniciranja

postaje ne samo informisanje, motivacija

zaposlenih i upravljenje resursima, već

trajanje i nametanje na tržištu prepunom

izazova i prohtjeva. Kada govorimo o

procesu komunikacije i aktuelnostima u

odnosu BiH prema svijetu, činjenica je da

naši stručnjaci ne zaostaju u poznavanju

tehnologija, trendova, informacija.

Nedostatak se najčešće izražava u primjeni

znanja, razmjeni iskustava i kontinuiranom

unapređenju postojećih saznanja,

organizovanju radionica, kurseva i obuka iz

oblasti komunikacije. Način na koji

komuniciramo potpuno se promijenio, pa je

uloga Interneta i digitalnih medija potpuno

nezamjenjiva i u savremenom poslovanju.

Najizraženija razlika u odnosu BiH prema

svijetu ogleda se u nedovoljnoj svjesnosti

značaja planirane i strateški vođene

komunikacije, poistovjećivanju

marketinških komunikacijama sa

poslovnom, pristupanju društvenim

mrežama bez prethodno urađene analize,

plana i očekivanih rezultata, neopreznosti u

selekciji i plasmanu informacija, neažurnosti

i nepreciznom pravcu kojim se

komunikacija kreće. Čini se da su u BiH

novi trendovi najviše zastupljeni u oblasti

digitalnih komunikacija i integrisane

komunikacije na više platformi. Društvenim

mrežama najčešće se pristupa radi

oglašavanja, bez prethodnog razumijevanja

važnosti interakcije sa zajednicom koja ih

prati. Potrebno je razlikovati grupe

posjetilaca, a potom primeniti različite

pristupe ka njima i njihovim očekivanjima.

Zaključci

Polazeći od postojećeg stanja, Sporazuma o

pristupanju EU, implementacije Reformske

agende i ispoljenih problema u državama

Zapadnog Balkana, daju se zaključci i mjere

za prevazilaženje nepovoljnog ekonomskog

položaja, smanjenja nezaposlenosti,

zaduženosti i ostvarivanja većeg standarda

ukupnog stanovništva.

1. Smatra se da je danas izvoz proizvoda i

usluga je najvažniji segment ekonomije, ne

samo u BiH, nego i u svim državama

Zapadnog Balkana i da se bez porasta

izvoza ne može doprinijeti porastu

proizvodnje, manjoj zaduženosti, a posebno

nezaposlenosti, kao trenutno najvažnijem

pitanju.

2. BiH je sve do 1992. godine bila jedina

republika u bivšoj Jugoslaviji koja je imala

trgovinski suficit, koji je sada narušen tako

da deficit u izvozu iznosi 40% u odnosu na

ukupan izvoz, što predstavlja za sada veliki

problem u funkcionisanju BiH, te za pojavu

velikog broja nezaposlenih, a posebno

mladih i za ukupan standard stanovništva.

3. Jedna od šansi za izlazak iz postojeće

krize u BiH je orijentacija na koncept


27

“kupujmo domaće”, jer je to jedini način da

se smanji disbalans u platnom prometu sa

inostranstvom i poveća zaposlenost kao i

lični i društveni standard u cjelini.

4. Glavni problem u svim državama regije, a

posebno u BiH, zbog postojeće organizacije

države, je i politička nesigurnost i

nestabilnost, što značajno utiče na povoljno

poslovno okruženje, na direktna strana

ulaganja i ekonomski rast. Negativna

politička klima i propali reformski procesi

uzrok su sadašnjeg nazadovanja i veoma

loše poslovne klime.

5. To zahtijeva snažnu opredijeljenost

najviših nivoa vlasti za definisanje i

implementaciju Reformske agende, kao i da

zakoni i propisi budu povoljniji za

preduzetništvo, s tim da privatni

preduzetnici trebaju imati ključnu ulogu u

utvrđivanju prioriteta reforme i potvrđivanju

da one nisu samo na papiru. Ako se ne

poboljša poslovno okruženje, konkurentnost

zemlje će ostati ugrožena, investicije će otići

na druga mjesta, a zemlja će nastaviti da

izvozi ljude kao svoj najbolji resurs. Tome

doprinosi i veliki broj državnih monopola

koji postaju kočnica ekonomskog razvoja i

konkurentnosti privrede BiH na domaćem i

globalnom tržištu. Među državnim

monopolima, posebno se ističu

elektroprivreda, distribucija, šumarstvo,

vodoprivreda, željeznice, zdravstvo,

televizija, telekomunikacije, poštanske

usluge i veliki broj komunalnih preduzeća

na entitetskom, kantonalnom i općinskom

nivou.

6. Reformska agenda daje određene

rezultate, ali oni nisu dovoljni. Zbog

ogromne nezaposlenosti i još veće

neaktivnosti, BiH mora imati stopu rasta od

najmanje 6-7% godišnje umjesto sadašnjih

2-3%. Zato su BiH potrebne obimnije

reforme i hrabriji paketi reformi.

7. Ključ ekonomskog rasta i razvoja BiH su

mala i srednja preduzeća, i to upravo zbog

određenih prednosti, jer se male firme se

lakše prilagođavaju zahtjevima tržišta, a

ostvaruju veću profitabilnost u odnosu na

velike firme, u relativnom smislu, uspješnije

rješavaju nastale poremećaje u okruženju, a

mogu uspješnije da rade sa relativno malim

obimom uloženog kapitala itd.

8. Konkretnije mjere koje država treba da

preduzme jesu povećanje fiskalne

stabilnosti, rasterećenje privrede od poreza i

doprinosa, što će na kraju dovesti do

suzbijanja sive ekonomije.

9. Siva ekonomija predstavlja jedan od

najvećih problema Bosne i Hercegovine, a

manifestuje se kroz angažovanje radne

snage na crno, obavljanje ilegalnih novčanih

transakcija, kao i u nelegalnom prometu

robe i usluga. Ako znamo da je ukupan BDP

oko 29 milijardi, onda se gotovo još 10

milijardi obavlja u dijelu sive ekonomije.

Veliki doprinosi na platu predstavljaju

problem za sve poslodavce, stoga je dužnost

države da prepozna uredne poreske

obveznike i pomogne im smanjenjem

poreskih opterećenja. Siva ekonomija

negativno utiče na privlačenja stranih

investicija i konkurentnosti bh. privrede.

Borba protiv sive ekonomije, također je

bitna i za integraciju u Evropsku uniju. U

pogledu smanjivanja sive ekonomije dvije

poluge su ključne, a to su: borba protiv

korupcije i efikasno djelovanje države.

Uprava za indirektno oporezivanje je

ključna institucija u suzbijanju sive

ekonomije i očuvanje finansijske stabilnosti

BiH.

10. Sve što su vlasti u BiH uradile na

unapređenju poslovnog okruženja nije bilo

dovoljno, jer je novi Doing Bussines Report

objavio izvještaj po kome BiH zauzima 86.

mjesto od 190 zemalja. Godinu ranije, BiH

je bila na 81. mjestu. Ovaj izvještaj govori o

globalnom mjestu gostoljubivosti za strane

investitore.

11. Da bi BiH bila približno razvijena kao

Evropa sada, mora rasti puno više i brže.

Ako nastavimo rasti po ovim stopama,

trebat će nam šest decenija da dostignemo

nivo kapitala po stanovniku Evrope, ali ako

ubrzamo taj proces rasta, ako otkrijemo

nove izvore koji bi mogli da pospiješe rast u

BiH, to bi se moglo desiti za duplo manje

vremena. Ono što je bitno uraditi jeste

pokušaj dovesti makroekonomski model u

balans. Trenutno nemamo mnogo potrošnje,

imamo malo investicija, tako da se moraju


28

naći kanali kojima će se potrošnja pretočiti u

investicije, gdje će se uvoz umanjiti, ali će

se izvoz pospiješiti i naći način da privatni

sektor ojačamo.

12. IK sektor, na čemu se treba posebno

angažovati, se sada najviše i najbrže razvija

i brzo rastući u Evropi. Naš problem je što

još živimo u drugoj industrijskoj revoluciji,

a svijet je u četvrtoj. Mi moramo razmišljati

o internetu. U Evropi je na 3G samo BiH i

Ukrajina. Čak je 30 do 40 afričkih zemalja

na 4G i to jasno pokazuje gdje smo mi. Ako

želimo biti bolji, vizija BiH mora biti zemlja

visokog dohotka.

13. Osnovni faktori proizvodnje (zemlja,

rad, kapital te organizacija) obilježili su tzv.

staru ekonomsku nauku. No, u okviru nove

ekonomije nauka, odnosno ekonomije

znanja, koja postaje najvažniji faktor rasta i

razvoja, smatra se da informacija, prostor i

vrijeme postaju osnovna baza znanja i

napretka stanovništva.

14. Znanje je oduvijek bilo jedan od

osnovnih instrumenata razvoja društvenih

zajednica i uspješnih nacionalnih privreda.

U današnjem okruženju globalne tržišne

privrede, moguć je napredak samo one

privrede koja vrednuje znanje i inovacije te

ulaže odgovarajuća sredstva u inovativnost,

istraživanje i razvoj.

Ekonomski efekat zemalja Zapadnog

Balkana veoma je važan, kako bi one

postale punopravne članice EU. Ekonomija

je najvažnije pitanje, glavni uslov da

ubijedimo evropske građane. Upravo iz tog

razloga treba uspostaviti zajedničko tržište

Zapadnog Balkana kao uslov za pristupanje,

a dugoročno integrisati zajedničko tržište

zapadnog Balkana u unutrašnje tržište

EU.Zajedničkim tržištem bi se otvorilo,

prema gruboj računici, 80.000 novih radnih

mesta do 2025.

Literatura

Analize, izvještaji, statistike: [1] Analiza vanjskotrgovinske razmjene

Bosne i Hercegovine za 2016.

godinu – Ministarstvo vanjske

trgovine i ekonomskih odnosa

[2] Analiza vanjskotrgovinske razmjene

Bosne i Hercegovine za 2015.

godinu – Ministarstvo vanjske

trgovine i ekonomskih odnosa

[3] Izvještaj Evropske komisije o Bosni

i Hercegovini za 2016. godinu uz

dokument Saopćenje Komisije

Evropskom parlamentu, Vijeću,

Ekonomskom i socijalnom odboru,

Odboru regija – Saopćenje o politici

proširenja Evropske unije za 2016.

godinu, Brisel, 09.11.2016. godine

[4] Redovni ekonomski izvještaj

Svjetske banke za zemlje Zapadnog

Balkana, jesen 2017. godine

[5] Reformska agenda

[6] Statistički pregled stanja tržišta rada

na dan 30. septembar 2017. godine –

Agencija za rad i zapošljavanje

Bosne i Hercegovine;

[7] Saopćenje Agencije za statistiku

Bosne i Hercegovine – Demografija

i socijalne statistike, od 10.04.2017.

godine


Bosne i Hercegovine – Demografija

i socijalne statistike, od 17.04.2017.

godine


Bosne i Hercegovine – Ekonomske

statistike, Investicije u 2016. godini

od 15.09.2017. godine

[10] Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju

[11] Zakon o privrednim društvima

Federacije BiH („Službene novine

Federacije BiH“, broj 81/15)

Knjige, članci, naučni i stručni radovi:

[1] Ajeti M., (2003.), Uloga ekonomije,

znanja i poduzetništva u razvojnoj

strategiji regionalne ekonomske

politike, Magistarski naučni rad,

Sveučilište u Ljubljani, Ekonomski

fakultet Ljubljana

[2] Berberović Š., Jelić M., (2005.),

Menadžment malih i srednjih

preduzeća, Elektrotehnički fakultet

Banja Luka

[3] Berberović Š., Petković S., (2013.),

Ekonomika i upravljanje malih i


29

srednjih preduzeća, Elektrotehnički

fakultet Banja Luka

[4] Dobrojević G., (2011.), Poslovno

komuniciranje i pregovaranje,

Beograd, Univerzitet Singidunum

[5] Dragičević M., (1996.), Ekonomija i

novi razvoj, Zagreb, Alinea

[6] Drašković M., (2010.), Znanje kao

neograničen resurs i objekt

upravljanja, Montenegrin Journal of

Economics

[7] Marković M., (1994.), Menadžment

malih preduzeća, Beograd, Fakultet

za internacionalni menadžment

[8] Sundać D., Švast N., (2009.),

Intelektualni kapital – temeljni

čimbenik konkurentnosti preduzeća,

Zagreb, Ministarstvo gospodarstva

rada i poduzetništva

[9] Jusufranić I., (2012), Menadžerska

ekonomija, Internacionalni

Univerzitet Travnik, Travnik

[10] Tomaš R., (2010.), Kriza i siva

ekonomija u BiH, Sarajevo,

Friedrich-Erbert- Stiftung

Internet:

[1] http://www.fms-

tivat.me/download/spec-

radovi/Marija_Bjelanovic.pdf

[2] https://www.degruyter.com/downloa

dpdf/j/eoik.2016.4.issue-1/eoik-

2015-0025/eoik-2015-0025.pdf

[3] https://file:///C:/Users/IUT/Downloa

ds/04Hasic%20(2).pdf

[4] https://hrcak.srce.hr/file/128096

[5] http://www.eraz.org.rs/uploads/4/7/0

/4/47046595/50_%C5%A0ekari%C4

%87_kosti%C4%87_%C5%A0ekari

%C4%87sotirovski_znanje_odlu%C

4%8Cuju%C4%86i_faktor_uspe%C

5%A0nog_poslovanja_preduze%C4

%86a_regional_scientific_conferenc

e_eraz_2015_belgrade_serbia_421-

428_pp..pdf

[6] http://pr.org.rs/znacaj-i-primena-

komunikacije-u-savremenom-

poslovanju/

[7] http://www.doingbusiness.org/~/med

ia/WBG/DoingBusiness/Documents/

AnnualReports/English/DB2018-

Full-Report.pdf

[8] http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/

default.aspx?id=485&langTag=bs-

BA

[9] http://europa.ba/?page_id=493


[11] http://eu-monitoring.ba/siva-

ekonomija-u-bosni-i-hercegovini/


[13] http://www.fbihvlada.gov.ba/bosan

ski/sjednica_v2.php?sjed_id=623&c

ol=sjed_saop cenje

[14] http://reforma.ba/index.php/odgovo

rna-agenda/izvan-kutije/378-kakva-

ce-biti ocjenaimplementacije-

programa-mmf-a

http://www.fms-tivat.me/download/spec-radovi/Marija_Bjelanovic.pdf



https://www.degruyter.com/downloadpdf/j/eoik.2016.4.issue-1/eoik-2015-0025/eoik-2015-0025.pdf



https://file/C:/Users/IUT/Downloads/04Hasic%20(2).pdf

https://file/C:/Users/IUT/Downloads/04Hasic%20(2).pdf

https://hrcak.srce.hr/file/128096

http://www.eraz.org.rs/uploads/4/7/0/4/47046595/50_%C5%A0ekari%C4%87_kosti%C4%87_%C5%A0ekari%C4%87sotirovski_znanje_odlu%C4%8Cuju%C4%86i_faktor_uspe%C5%A0nog_poslovanja_preduze%C4%86a_regional_scientific_conference_eraz_2015_belgrade_serbia_421-428_pp..pdf









http://pr.org.rs/znacaj-i-primena-komunikacije-u-savremenom-poslovanju/



http://www.doingbusiness.org/~/media/WBG/DoingBusiness/Documents/AnnualReports/English/DB2018-Full-Report.pdf




http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/default.aspx?id=485&langTag=bs-BA



http://europa.ba/?page_id=493


http://eu-monitoring.ba/siva-ekonomija-u-bosni-i-hercegovini/

http://eu-monitoring.ba/siva-ekonomija-u-bosni-i-hercegovini/


http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/sjednica_v2.php?sjed_id=623&col=sjed_saop%20cenje



http://reforma.ba/index.php/odgovorna-agenda/izvan-kutije/378-kakva-ce-biti%20%20%20ocjenaimplementacije-programa-mmf-a





30

NOVE TEHNOLOGIJE U OBUCI VOZAČA, VOZAČKOM ISPITU I

VOŽNJI U BUDUĆNOSTI

Prof. dr. sc. Sinan Alispahić, email: [email protected]

Šezad Hodžić, MA, email: [email protected]

Amila Duraković, MA, email: [email protected]

Hata Mušinović, email: [email protected]

Irfan Zec, email: [email protected]

Internacionalni Univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak: Tijekom proteklog razdoblja u obuku vozača i vozačke ispite uvedene su različite promjene u

pokušaju da se poboljšaju sposobnosti novih vozača i smanji rizik od sudjelovanja u prometnim

nezgodama. Uvedene promjene namijenjene su rješavanju vozačkog neiskustva i ponašanja novih

vozača. To je prvenstveno uvođenje minimalnog broja sati vožnje na cesti prije polaganja vozačkog

ispita, poboljšanje kvalitete obuke kroz nove sadržaje i metode za postizanje vještina visoke razine,

dulje vrijeme vožnje na ispitu, samostalna vožnja te testiranje percepcije opasnosti. Nakon dobivanja

vozačke dozvole uvedena su probna razdoblja s ograničenjima i mjerama zaštite za nove vozače u

razdoblju do dvije godine. Usprkos tim mjerama, sudjelovanje u prometnim nezgodama novih vozača

u dobi od 18 do 24 godine starosti i dalje je povećano u odnosu na druge dobne skupine. Istraživanja

sugeriraju da je to vjerojatno zbog dva ključna faktora, nedostataka iskustva u vožnji i faktora

povezanih s dobi, kao što su biološki razvoj, distrakcija, osjetljivost na zbivanja u okruženju i

psihofizičko stanje. Što je još moguće promijeniti u navikama ponašanja vozača uvođenjem novih

tehnologija, poput e-učenja, suvremenih simulatora vožnje, pametnih sustava u vozilima, ili su to u

budućnosti autonomna vozila kojima upravljaju računala bez vozača.

Ključne riječi: nove tehnologije, obuka vozača, vozački ispit, vožnja u budućnosti

NEW TECHNOLOGIES IN TRAINING DRIVERS, DRIVING TEST

AND DRIVING IN THE FUTURE

Abstract: Over the past period of driver training and driver examinations, various changes have been

introduced to try to improve the capabilities of new drivers and reduce the risk of participating in

traffic accidents. The changes introduced are intended to address driver inexperience and behavior of

new drivers. This is primarily the introduction of a minimum number of driving times before driving

the driver's exam, improving the quality of training through new content and methods for achieving

high-level skills, longer driving time, self-driving, and perceiving danger testing. After obtaining the

driver's license, trial periods with restrictions and protection measures for new drivers were

introduced for a period of up to two years. Despite these measures, participation in traffic accidents of

new drivers at the age of 18 to 24 years has continued to increase compared to other age groups.

Research suggests that this is probably due to two key factors, lack of driving experience and age-

related factors such as biological development, distraction, susceptibility to environmental and

psychophysical conditions. What's still possible to change in the behavior of drivers by introducing

new technologies, such as e-learning, modern driving simulators, smart car systems, or future

autonomous vehicles run by drivers without drivers.

Key words: new technology, driver training, driving exam, driving in the future







31

1. UVOD

Sigurnost na cestama u Europskoj uniji

(EU) tijekom proteklih desetljeća znatno je

poboljšana zahvaljujući snažnom i

učinkovitom djelovanju na razini EU-a, na

državnoj i lokalnoj razini radi unaprjeđenja

ponašanja sudionika u prometu, vozila i

infrastrukture. Zbog toga su ceste u EU-u

najsigurnije ceste svijeta. Povećanu

sigurnost moguće je uvelike pripisati

zakonodavnim zahtjevima EU-a o sigurnosti

vozila koji su uvedeni tijekom proteklih

godina kao dio politike EU-a u području

sigurnosti na cestama [1]. Automobilska

industrija nastavlja uvoditi inovacije, a

regulatorne zahtjeve treba ponovno

razmotriti u cilju osiguravanja nastavka

istaknute prisutnosti EU-a u području

međunarodnog razvoja, ali i neprekidnog

rada na spašavanju života. Dojmljiv

napredak u smanjenju broja prometnih

nesreća nedavno je usporen, a procjenjuje se

da trošak smrtnih slučajeva i ozljeda na

cestama iznosi najmanje 100 milijardi EUR-

a godišnje [2] te su stotine obitelji svake

godine i dalje pogođene posljedicama

nesreća na cestama.

Značajke aktivne sigurnosti i njihov

tehnološki razvoj rezultiraju postupnom

automatizacijom vozila. Smatraju se

ključnim tehnologijama poboljšanja i

pružanja potpore automatizaciji vozila, što

pridonosi digitalizaciji unutarnjeg tržišta.

Budući da su povećane razine samostalnosti

vozila postale prioritet proizvođača

automobila, precizne, otporne, trajne i

dostupne senzorske tehnologije postaju

široko dostupne. One su nužne za potpuno

detektiranje okruženja vozila, čime se

pridonosi sigurnosti, posebice u pogledu

nezaštićenih sudionika u prometu te

smanjenju zakrčenosti i posljedične

zagađenosti, imajući na umu da je 15 %

prometnih zastoja u Europi posljedica

prometnih nesreća [3]. Europska komisija

namjerava pridonijeti prioritetima

promicanja najučinkovitijih inovacija,

digitalizaciji unutarnjeg tržišta poticanjem

sigurnosnih značajki koje se smatraju

ključnim tehnologijama za poboljšanje i

potporu široke automatizacije vozila.

2. UTJECAJ NOVIH

TEHNOLOGIJA NA VOŽNJU I

SIGURNOST CESTOVNOG

PROMETA

U zemljama članicama EU tjedno na

cestama u prometnim nesrećama pogine 500

osoba, od čega najveći broj vozača, 105

pješaka i 38 biciklista, a oko 2600 osoba

bude teško ozlijeđeno. Po najnižem broju

poginulih u prometnim nesrećama prednjače

Švedska sa 2,8 i Velika Britanija sa 2,9

poginulih na sto tisuća stanovnika. Na razini

Europske unije procjena ukupnih troškova koji

se generiraju pogibijom osobe u prometnoj

nesreći, procijenjeni su na 1,1 do 1,3 milijuna

eura. Procjenjuje se da socijalni troškovi

(rehabilitacija, zdravstvena skrb, materijalne

štete i dr..) nastali zbog smrtnih slučajeva i

ozljeda na cestama iznose najmanje

100 milijardi eura. Kako bi se postigao

strateški cilj smanjenja broja smrtnih

slučajeva na cestama za polovinu, s približno

31 000 u 2010. na 15 000 do 2020., u EU je

potrebno uložiti dodatne napore s obzirom na

činjenicu da predmetni cilj očito neće biti

ostvaren. Unatoč svim mjerama koje se

poduzimaju, 2016. na cestama EU smrtno je

stradalo 25 500 osoba, što je za 500 manje

nego 2015. te za 6.000 manje nego 2010.

godine, slika 1.


32

Slika 1. Planirani i stvarni broj poginulih osoba

na cestama EU 2011.-2020.

Prema procjenama EK na cestama je usto

teško ozlijeđeno 135.000 osoba. Međutim,

to je nedovoljan pomak za ostvarenje

postavljenog cilja. Većina, u prosjeku 55 %

smrtnih slučajeva događa se na cestama izvan

naselja, 38 % se događa u urbanim

područjima, dok je samo 7 % nesreća

prouzročeno na autocestama. Ukupno 30 %

smrtnih slučajeva na cestama odnosi se na

pješake i bicikliste, dok ta brojka na urbanim

područjima iznosi gotovo 43 %. Te brojke

općenito ukazuju na područja poboljšanja na

koja je moguće ciljati izmijenjenim propisima

o općoj sigurnosti i sigurnosti pješaka. Prosječna stopa smrtnosti u prometnim

nezgodama 2010. iznosila je 6,3 poginule

osobe na sto tisuća stanovnika, 2014.

Iznosila je 5,1 a 2015. Iznosila je 5,15 dok

je 2016. iznosila 5 ili 50 poginulih osoba na

milijun stanovnika, što je do sada najbolje

stanje.

Drugi značajan statistički pokazatelj odnosi

se na nezaštićene sudionike u cestovnom

prometu pri čemu se broj poginulih pješaka

smanjuje u manjoj mjeri od očekivanog,

dok je broj poginulih biciklista odnedavno

u porastu. Inovativne tehnologije i

tehnološki napredak sve više poprimaju

utjecaj na sigurnost cestovnog prometa, pri

čemu postoji značajan potencijal za buduća

poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa,

posebno u području aktivne sigurnosti

vozila i automatizirane i umrežene vožnje.

Stručnjaci navode da približno 95 %

nesreća na cestama uključuje određenu

razinu ljudske pogreške, dok se procjenjuje

da je 75 % nesreća

prouzročeno

isključivo ljudskom

pogreškom. Prema

rezultatima

istraživanja među

glavnim su uzrocima

nesreća prouzročenih

ljudskim

čimbenicima

pretjerana brzina,

odvraćanje

pozornosti te vožnja

pod utjecajem

alkohola. Posebnu pozornost

potrebno je posvetiti

nezaštićenim

sudionicima u

prometu te putnicima u vozilu koji su u

opasnosti zbog svoje dobi, odnosno starijim

osobama i djeci. Pozornost je potrebno

posvetiti i procjeni tehnologija koje koriste

interakcije između vozača, vozila i okruženja

vozača kao što su inteligentni prometni

sustavi (ITS), čime se pridonosi kretanjima u

području digitalizacije u skladu sa strategijom

jedinstvenog digitalnog tržišta. Poboljšanje

minimalnih sigurnosnih standarda vozila

jedan je od najučinkovitijih načina

smanjenja smrtnosti o teških ozljeda na

cestama. Primjena tih predloženih

tehnologija obvezno može imati veliki

utjecaj na sigurnost kao i primjerice

korištenje sigurnosnog pojasa. Primjerice,

prevladavajuća tehnologija koja pomaže

vozačima da zadrže trenutnu brzinu vožnje,

inteligentna je pomoć brzini, koju već nudi

nekoliko proizvođača u Europi, uključujući

Volvo, Ford, Hondu, Mercedes, Citroen,

Renault i Peugeot.

3. PRIMJENA NOVIH

TEHNOLOGIJA U OBUCI

VOZAČA

U svrhu primjene novih tehnologija u obuci

vozača, a u konkretnom slučaju primjene

suvremenog simulatora vožnje obavljeno je

31,500

28,700

26,80025,700

24,000

22,40020,900

19,50018,200

17,00015,750

31,50030,700

28,100

26,200 25,700 26,000 25,500

10,000

15,000

20,000

25,000

30,000

35,000

2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020

Planirano smanjenje broja poginulih Stvarni broj poginulih


33

istraživanje mišljenja kandidata za vozače o

kvaliteti pruženih usluga i kvalitetom

obavljene obuke na suvremenom simulatoru

vožnje.

3.1. Cilj istraživanja

Istraživanje se sastojalo u provjeri mišljenja

i procjena koja proizlaze iz određenih

razmišljanja kandidata za vozače prema

korištenju suvremenog simulatora vožnje u

procesu obuke nakon položenog testa.

Takvim problemskim određenjem definiran

je cilj istraživanja koji se očituje u

dobivanju i razmatranje mišljenja kandidata

o učincima obuke određenog broja sati na

simulatoru vožnje nakon položenog testa, a

prije obuke na vozilu.

3.2. Prikupljanje podataka

Za prikupljanje podataka sačinjena su dva

anketna upitnika, po sadržaju prilagođena

istraživanju. Prvi upitnik odnosio se na

osposobljavanje kandidata na suvremenom

simulatoru vožnje nakon položenog testa, a

drugi na mišljenja instruktora vožnje o

učincima obuke kandidata na simulatoru

vožnje prije obuke na vozilu. Anketni

upitnik o prikupljanju podataka o korištenju

suvremenog simulatora vožnje za obuku

kandidata za vozače nakon položenog testa

sastojao se od dva dijela, s ukupno 32

pitanja.

3.3. Rezultati istraživanja o korištenju

simulatora vožnje nakon položenog

testa

Od 35 anketiranih kandidata koji su se

osposobljavali na suvremenom simulatoru

vožnje (54,5 %) su muškarci, a (45,5 %) su

žene. U odnosu na dobnu skupinu, od 35

anketiranih kandidata, najviše je njih s više

od 25 godina (24,4 %), od 19 do 20 godina

(19,6 %), slijede kandidati 18 do 19 godina

(18,2 %), zatim od 17 do 18 godina (11,2

%), od 20 do 21 godine (10,4 %), od 21 do

22 (7,8 %), i od 22 do 23 (7,8 %). U tablici

1. prikazan je postotak anketiranih

kandidata koji su se izjasnili o broju sati

vježbanja na simulatoru. Od anketiranih

kandidata, njih (36,3 %) vježbalo je tri sata,

njih (36,3 %) vježbalo je pet sati, njih (18,3

%) vježbalo je četiri sata, njih (9,1 %)

vježbalo je jedan sat.

Tablica 1. Postotak anketiranih kandidata o

broju vježbanja na simulatoru

RB. 1. Koliko sati ste

vježbali Postotak

1. 0 0,0

2. 1 9,2

3. 2 0,0

4. 3 38,3

5. 4 16,2

6. 5 36,3

U tablici 2. prikazan je postotak anketiranih

kandidata koji su se izjasnili o uživanju

tijekom osposobljavanja na simulatoru. Od

anketiranih kandidata, njih (63,7 %) se

izjasnilo da su uživali, a njih (36,3 %) da

nisu uživali tijekom osposobljavanja na

simulatoru.


uživanju tijekom osposobljavanja na simulatoru

RB. 2. Jeste li uživali

tijekom vježbanja Postotak

1. Da 63,7

2. Ne 36,3


kandidata koji su se izjasnili o tome koliko

im je pomoglo vježbanje na simulatoru. Od


izjasnilo puno, njih (27,2 %) se izjasnilo

osrednje, njih (23,3 %) se izjasnilo malo i

njih (10,2 %) se izjasnilo da nije pomoglo.


pomoći vježbanja na simulatoru

RB.

3. Koliko Vam je

pomoglo vježbanje

na simulatoru

Postotak

1. Puno 39,3

2. Osrednje 26,2

3. Malo 23,3

4. Nije pomoglo 10,2



su realne vježbe na simulatoru vožnje s

vježbama na vozilu. Od anketiranih

kandidata, njih (18,2 %) se izjasnilo da su


34

vrlo realne, njih (54,5 %) se izjasnilo da su

prilično realne i njih (27,3 %) se izjasnilo da

su malo realne.


realnosti vježbanja na simulatoru vožnje

RB.

4. Koliko su realne

vježbe na

simulatoru

Postotak

1. Vrlo realne 18,2

2. Prilično realne 54,5

3. Malo realne 27,3

4. Nisu realne 0,0



im je vremena trebalo za prilagodbu na

vozilu. Od anketiranih kandidata, njih (9,1

%) se izjasnilo da im je trebalo 15 minuta,

njih (27,3 %) se izjasnilo da im je trebalo 30

minuta, njih (18,2 %) se izjasnilo da im je

trebalo 45 minuta i njih (45,4 %) se izjasnilo

da im je trebao jedan nastavni sat.


vremenu potrebnom za prilagodbu na vozilo

RB. 5. Koliko vremena

Vam je trebalo za

prilagodbu na

vozilo

Postotak

1. 15 min 9,1

2. 30 min 27,3

3. 45 min 18,2

4. 1 ns 45,4



su bile dobre upute koje su dobili tijekom

vožnje. Od anketiranih kandidata, njih (45,4

%) se izjasnilo da su bile vrlo jasne i

dovoljne a njih (54,6 %) se izjasnilo da su u

osnovi bile dobre. Nitko od kandidata nije

se izjasnio da su upute mogle biti jasnije ili

da nisu bile dobre.

Tablica 6. Postotak anketiranih kandidata u

vezi izjašnjavanja o dobrim uputama

RB. 6. Jesu li bile dobre

upute za vježbanje Postotak

1. Vrlo jasne i dovoljne 45,4

2. U osnovi dobre 54,6

3. Mogle su biti jasnije 0

4. Nisu bile dobre 0



je bilo realno upravljanje vozilom tijekom

vožnje na simulatoru. Od anketiranih

kandidata, njih (33,3 %) se izjasnilo da je

bilo vrlo realno, njih (36,3 %) da je bilo

prilično realno, njih (18,2 %) da je bilo malo

realno i njih (12,2 %) da nije bilo realno.


realnosti upravljanja vozilom na simulatoru

RB. 7. Koliko je realno

upravljanje

vozilom na

simulatoru

Postotak

1. Vrlo realno 33,3

2. Prilično realno 36,3

3. Malo realno 18,2

4. Nije realno 12,2


kandidata koji su se izjasnili o realnosti u

vožnji na simulatoru. Od anketiranih

kandidata, njih (36,3 %) se izjasnilo o puno

realnosti, njih (27,3 %) se izjasnilo o

prilično realnosti, njih (27,3 %) se izjasnilo

o malo realnosti i njih (9,1 %) se izjasnilo

da nema realnosti.


realnosti u vožnji na simulatoru

RB.

8. Koliko ima

realnosti u vožnji

na simulatoru

Postotak

1. Puno realnosti 36,3

2. Prilično realnosti 27,3

3. Malo realnosti 27,3

4. Nema realnosti 9,1


kandidata koji su se izjasnili o vremenu

vožnje na simulatoru. Od anketiranih

kandidata, njih (9,1 %) se izjasnilo da je

predugo, njih (33,3 %) se izjasnilo da je

dovoljno, njih (35,3 %) se izjasnilo da je

optimalno i njih (22,3 %) se izjasnilo da je

prekratko.


35


vremenu vožnje na simulatoru

RB.

9. Je li bilo dovoljno

vremena za vožnju

na simulatoru

Postotak

1. Predugo 9,1

2. Dovoljno 33,3

3. Optimalno 35,3

4. Prekratko 22,3

U tablici 10. prikazan je postotak

anketiranih kandidata koji su se izjasnili o

tome što im se sviđa/ne sviđa kod

simulirane vožnje. Od anketiranih

kandidata, njih (47,4 %) se izjasnilo da je to

jednostavnost, njih (16,2 %) se izjasnilo da

im se ne sviđa pojava vrtoglavica, njih (15,2

5) se izjasnilo da su zbunjeni i njih (21,2 %)

se izjasnilo da su oduševljeni.

Tablica 10. Postotak anketiranih kandidata

što im se sviđa/ne sviđa kod simulirane

vožnje

RB.

10. Što Vam se sviđa

kod simulirane

vožnje

Postotak

1. Jednostavnost vožnje 47,4

2. Vrtoglavica 16,2

3. Zbunjenost 15,2

4. Oduševljenje 21,2



problemima prilikom korištenja simulatora

vožnje. Od anketiranih kandidata, njih (72,2

%) se izjasnilo da nisu imali problema a njih

(27,3 %) se izjasnilo da su imali problema

(imali su mučninu).


problemima prilikom korištenja simulatora

RB.

11. Jeste li imali

problema

prilikom

korištenja

simulatora

Postotak

1. Ne 72,7

2. Da 27,3



poboljšanju vožnje na simulatoru. Od


izjasnilo da ne, a njih (27,3 %) se izjasnilo

da bi poboljšalo.


poboljšanju vožnje na simulatoru

RB.

12. Treba li

poboljšanje

vožnje na

simulatoru

Postotak

1. Ne 72,7

2. Da 27,3



ocjeni svoga rada. Od anketiranih kandidata,

njih (36,3 %) se izjasnilo o ocjeni odličan,

njih (18,2 %) se izjasnilo o ocjeni vrlo

dobar, njih (27,3 %) se izjasnilo o ocjeni

dobar i njih (18,2 %) se izjasnilo o ocjeni

dovoljan.


ocjeni svog rada

RB. 13. Ocijenite svoj rad

na simulatoru Postotak

1. 1 0

2. 2 18,2

3. 3 27,3

4. 4 18,2

5. 5 36,3



dojmovima i preporukama za korištenje

simulatora vožnje. Od anketiranih

kandidata, njih (54,5 %) se izjasnilo da bi

svatko trebao probati vožnju na simulatoru,

njih (31,3 %) se izjasnilo da nema

preporuke i njih (14,2 %) nije dalo odgovor.


preporukama za korištenje simulatora

RB. 14. Koje su Vam

preporuke za Postotak


36

vježbanje na

simulatoru

1. Nemam preporuke 31,3

2. Svatko bi trebao probati 54,5

3. Bez odgovora 14,2

3.4. Interpretacija rezultata istraživanja

Analiza rezultata istraživanja pruža

informaciju o zastupljenosti, učestalosti i

intenzitetu određenog mišljenja anketiranih

kandidata za vozače. Za rasparvu u nastavku

poslužile su raspodjele frekvencija i postotni

pokazatelji. Dobiveni rezultati upućuju na

sljedeće:

u odnosu na starosnu dob prevladavaju

kandidati od 17 do 20 godina starosti

(48,9 %),

većina kandidata do sada nije koristila

suvremeni simulator vožnje (81,8 %),

većina kandidata se izjasnila da su na

simulatoru vožnje vježbali 3 do 5 sati

(90,8 %),

vježbanje im je pomoglo puno i osrednje

izjasnilo se (66,5 %) kandidata,

da su realne vještine na simulatoru

vožnje i na vozilu izjasnilo se (72,7 %)

kandidata,

vrijeme prilagodbe potrebno na vozilo za

obuku potrebno je od jednog sata za

(45,4 %) kandidata, a za (27,3 %) 30

minuta,

da su upute instruktora za izvođenje

vježbi na simulatoru u osnovi bile dobre

smatra (54,6 %), a vrlo dobre smatra

(45,4 %) kandidata,

da je prilično i vrlo realno upravljanje

vozilom na simulatoru vožnje smatra

(69,6 %) kandidata, kao i to da je realna

vožnja izjasnilo s e (63,6 %) kandidata,

za (68,6 %) kandidata vrijeme vožnje na

simulatoru bilo je dovoljno i optimalno,

kod vježbanja na simulatoru vožnje

kandidatima se najviše sviđa

jednostavnost i oduševljenje načinom

vježbanja (68,6 %),

nikakvih problema tijekom vježbanja na

simulatoru vožnje nije imalo (72,2 %)

kandidata,

većina kandidata se izjasnila da su bili

zadovoljni svojim načinom rada (63,7

%),đ

ocjenom odličan i vrlo dobar za svoj rad

izjasnilo se (54,5 %) kandidata, te

predlažu da svi kandidati koji se

osposobljavaju u autoškoli probaju

vožnju na simulatoru.

Razmatranje mogućnosti korištenja

suvremenog simulatora vožnje u procesu

obuke kandidata za vozače i mogući učinci

takvog načina obuke uz dobivanje povratne

informacije poučavatelja o učincima obuke

na suvremenom simulatoru vožnje s

prednostima i nedostacima, omogućit će

prijedloge mjera za uvođenje takve

tehnologije u obuku.

4. MOGUĆE PROMJENE

UVOĐENJEM NOVIH

TEHNOLOGIJA U OBUKU

VOZAČA

Primjena novih tehnoloških rješenja u

procesu obuke vozača postala je nužnost.

Neke od tih mjera odnose se na korištenje

suvremenih simulatora vožnje u autoškoli,

korištenje vozila u koja su ugrađeni pametni

uređaji, kao što je uređaj za kretanje na

uzbrdici, kamera za pomoć pri parkiranju,

kamera za vožnju unazad, uređaj za izbor

parkirnog mjesta i pomoć pri parkiranju,

parking senzori itd. Suvremeni simulatori

vožnje u praksi su se pokazali kao vrlo

korisni za obuku vozača, s potencijalom za

značajno smanjenje učestalosti nezgoda u

razdoblju nakon dobivanja vozačke dozvole.

Utvrđeno je kako su simulatori vožnje više

pogodni za zadaće višeg reda i za

proceduralne vještine. Vozač može savladati

osnovne situacije i naučiti percepciju rizika i

vještine svjesnosti situacije bez potencijalne

opasnosti koja proizlazi iz njih i kroz

ponavljanje različitih scenarija koje

simulator dopušta. Simulatori vožnje bi se

mogli pokazati kao vrlo koristan alat u

edukaciji vozača, za vježbanje situacija koje

su slične situacijama na cesti, koje bi

predstavljale povećan rizik za nove vozače.

E-učenje sve više postaje zanimljivo i

popularno za edukaciju o sigurnosti

cestovnog prometa. Ono bi potencijalno


37

moglo nadopuniti edukaciju o sigurnosti

cestovnog prometa, posebno u područjima

gdje se zahtijeva učenje o rizicima, kao što

su umor, nepažnja, utjecaj alkohola i dr.

Program e-učenja bi stoga trebao biti

interaktivan za poboljšanje efikasnosti. Alati

e-učenja nude mogućnosti za provođenje

testiranja.

U primjenu novih tehnoloških rješenja

svrstavaju se inteligentne prometnice,

inteligentna vozila i inteligentni transportni

sustavi (ITS). Kibernetičkom i

informacijskom nadogradnjom klasičnih

prometnica, stvaraju se inteligentne

prometnice, koje uz osnovne funkcije

ostvaruju bolju informiranost vozača,

vođenje prometa, upravljanje promjenjivom

prometnom signalizacijom, veću sigurnost i

dr. Inteligentni sustavi vozila namijenjeni su

upozorenju vozača uključuju funkcije

upozoravanje na opasnost od sudara,

izlijetanja s ceste, opasnosti pri

prestrojavanju vozila, detekcije pješaka i dr.

Ako vozač neadekvatno reagira na

svjetlosna ili zvučna upozorenja, sustavi

mogu preuzeti kontrolu nad upravljanjem

vozila. Rješenja inteligentnog vozila

uključuju automatsko upravljanje vozilom,

držanje sigurnog razmaka i elektroničko

vođenje autobusa i teretnih vozila posebnim

prometnim trakama.

Prema istraživanjima najučinkovitije nove

tehnologije u području aktivne sigurnosti

vozila kojima se mogu izbjeći prometne

nesreće, mogu pridonijeti značajnom

poboljšanju, a posebno Inteligentna

prilagodba brzine

(IntelligentSpeedAssistance-ISA),

automatizirano naglo kočenje u slučaju

nužde (Autonomus Emergency Braking-

AEB), upozorenje u slučaju napuštanja

prometne trake (Lane departure Warning-

LDW/LCA), sustav nadzora budnosti

vozača i odvraćanja njegove pozornosti te

Alcohol Interlocks, uređaji za blokadu

motora ukoliko se vozač nalazi pod

utjecajem alkohola.

U području pasivne sigurnosti kao mjera za

ublažavanje posljedica prometnih nesreća

sustav podsjetnika vezanja sigurnosnog

pojasa na svim sjedalima, kao i poboljšanje

ublažavanja ozljeda pješaka u slučaju udarca

glavom o prednju stranu automobila te

detektiranje biciklista u slučaju neposredne

mogućnosti sudara, koje su kao potrebne

tehnologije izvedive i već dostupne na

tržištu uz učinkovite uvjete korištenja.

Ostala područja od velikog interesa odnose

se na poboljšanje izravne vidljivosti te

uklanjanje mrtvih kutova na teretnim

automobilima radi zaštite nezaštićenih

sudionika u prometu.

U trenutnom globalnom kontekstu, „dobra“

vožnja nije samo sigurna i obzirna prema

drugim učesnicima saobraćaja, već i

ekološki svjesna vožnja. Postoje tri razine

ekološke svijesti koji se mogu uključiti u

efikasno osposobljavanje vozača i vozačke

ispite:

• opći principi koji se odnose na okolinu i

transport (npr. korištenje alternativa,

način prijevoza koji manje zagađuje

okolinu, izbjegavanje nepotrebnih

putovanja),

• donošenje odluka prije vožnje (npr. izbor

automobila, redovna provjera tlaka u

gumama),

• praktične ekološki osviještene tehnike

vožnje.

Primjena pravila tehnike eko vožnje

omogućava pametniji i moderniji stil

vožnje, predviđanje prometne situacije,

izbjegavanje nepotrebnih i iznenadnih

kočenja, kontrolu vožnje, što je čini

sigurnijom. Takve tehnike novi vozači lakše

uče, u odnosu na iskusne vozače, koji su

razvili duboko ukorijenjene navike

ponašanja i osobni stil vožnje.

5. ZAKLJUČAK Pitanje novih tehnologija i sigurnosti vozila u

kontekstu primjene novih tehnologija i pametnih

uređaja za obuku vozača sve više dolazi do

izražaja. Svrha im je omogućiti vozaču

sigurniju i udobniju vožnju na način da prate

tok odvijanja prometa i ponašanje vozača,

te ga informiraju, po potrebi upozoravaju, i

djeluju preventivno na situaciju kada vozač

pravovremeno ne reagira.

Analiza rezultata korištenje suvremenog

simulatora vožnje za obuku vozača nakon

položenog testa s ciljem unaprjeđenja

modela osposobljavanja pokazuje da je

većina kandidata zadovoljna korištenjem

simulatora vožnje. Tijekom korištenja

simulatora vožnje u procesu


38

osposobljavanja većina kandidata je

vježbala od 3 do 5 nastavnih sati, za što

smatraju da je to dovoljno i da im je puno

pomoglo, jer su realne vještine na

simulatoru s onima na vozilu. Smatraju kako

je korištenje simulatora vožnje vrlo realno u

odnosu na vježbanje na vozilu, te da im se

sviđa jednostavnost i pristupačnost. Bili su

zadovoljni svojim načinom rada te predlažu

da svi kandidati prođu proces obuke na

simulatoru vožnje.

Analiza mišljenje instruktora vožnje o

korištenju suvremenog simulatora vožnje za

obuku vozača prije obuke na vozilu

pokazuje kako je simulator kvalitetno

prikladan za vježbanje, da je vježbanje na

simulatoru pomoglo kandidatima za vozače

te da su kandidati najbolje uvježbali rad s

upravljačem i mijenjanje stupnjeva

prijenosa.

Uzimajući u obzir rezultate istraživanja

predložene su mjere za unaprjeđenje sustava

obuke vozača u kontekstu poboljšanja

sigurnosti cestovnog prometa definiranjem

ciljeva obuke vozača, unaprjeđenjem

procesa i modela osposobljavanja,

smanjenjem izloženosti riziku i primjenom

novih tehnologija. Kod primjene novih

tehnologija naglasak treba staviti na

primjenu suvremenih simulatora vožnje i na

e-učenje.

LITERATURA

[1] Evaluacija europskog akcijskog

programa sigurnosti cestovnog prometa

(2001. – 2010.); Privremena evaluacija

smjera politike cestovne sigurnosti za

razdoblje 2011. – 2020. –

http://ec.europa.eu/transport/facts-

fundings/evaluations/doc/interim-road-

safety-evaluation-report-

final8june15.pdf

[2] http://europa.eu/rapid/press-release_IP-16-

863_hr.htm

[3]

http://ec.europa.eu/transport/themes/its/road/ap

plication_areas/vehicle_safety_systems_en.

[4] Trstenjak D. (2017.). Utjecaj

osppsobljavanja kandidata za vozače na

sigurnost cestovnog

prometa. Magistarski rad. Internacionalni

Univerzitet u Travniku. Saobraćajni fakultet

Travnik.

[5] European Commision. (2015.). Road safety

in the European Union. Trends, statistic and

main challenges. Brussels.

[6] European Commision. (2015.). Benefit and

Feasibility of a Range of New Technologies

and

Unregulated Measures in the fields of

Vehicle Occupant Safety and Protection of

Vulnerable

Road Users. Final Report. Brussels.

[7] Hodžić Š. (2016.). Vozački ispiti u funkciji

sigurnosti cestovnog saobraćaja. Magistarski

rad.

Internacionalni Univerzitet u Travniku.

Saobraćajni fakultet Travnik.

[8] European Commision. (2008.). Direktiva

2008/96/EC Europskog parlamenta i vijeća od

19.

studenog 2008. godine o sigurnosti

cestovne infrastrukture. Brussels.

[9] Direktiva komisije 2015/653 (2015.) o

izmjeni Direktive 2006/126/EZ Europskog

parlamenta i Vijeća o vozačkim

dozvolama. Brisel.

[10] European Transport Safety Council.

(2015). Mid Term Review of the European

Commission Transport White Paper

2011-2020. Brussels.

[11] www.ec.europa.eu/roadsafety, 27. 11.

2017.

[12] www.eur-lex.europa.eu, 27. 11. 2017.

[13] www. ec.europa.eu/roadsafety, 28. 11.

2017.

[14] www. trl.co.uk, 28. 11. 2017.

[15] www. etsc.eu, 28. 11. 2017.

KVALITETA POSLOVNIH INFORMACIJA – KLJUČ POSLOVNOG

USPJEHA

Mr. sc. Anita Britvec, email: [email protected]

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb,

Republika Hrvatska

http://www.ec.europa.eu/roadsafety

http://www.eur-lex.europa.eu/



39

1. UVOD


40

U današnjem smo, kako privatnom tako i

poslovnom svijetu preplavljeni velikim

brojem informacija. Upravljanje

informacijama postalo je specijalizirana

disciplina, a donošenje odluka često

implicitno ovisi o njihovoj kvaliteti.

Kvalitetne i pravovremene poslovne

informacije poduzeću mogu pružiti

konkurentsku prednost – ali samo ako ih

ono koristi prije konkurencije. Recentna

industrijska istraživanja pokazala su da

ekonomska i socijalna šteta uzrokovana

poslovnim informacijama loše kvalitete

iznosi milijarde dolara1. Unatoč njenoj

važnosti, kvaliteta poslovnih informacija još

uvijek nije jedinstveno i u potpunosti

definirana ili je se jednostavno ignorira, kao

što tvrde Fox, et al.2, Wang, et al.3 i Wang i

Strong4.

Najčešće korištena definicija kvalitete

informacija je spremnost odnosno

prikladnost za upotrebu5. Savršenu kvalitetu

poslovnih informacija je teško, ako ne i

nemoguće postići, ali to nije ni potrebno.

Ako korisnici smatraju da je kvaliteta

informacija, koja se može opisati

karakteristikama kao što su točnost,

pravovremenost, cjelovitost, dostupnost,

kompatibilnost, itd., za njihove potrebe

dovoljna, tada je iz njihove perspektive,

kvaliteta njima dostupnih poslovnih

informacija dobra. Većina istraživača, bilo

konceptualnih ili orijentiranih na praksu,

ovaj su koncept koristili kao polazišnu

točku. Fokus osiguranja kvalitete poslovnih

informacija trebao bi biti na postizanju

1 Redman, T.C. (1998) The impact of poor data quality on

the typical enterprise. Communications of the ACM, 41 (2),

New York, USA: ACM, str. 79-82. 2 Fox, C., Levitin, A. i Redman, T. (1994.) The notion of

data and its quality dimensions. Information Processing &

Management, 30 (1), Elsevier Science, str. 9-19. 3 Wang, R.Y., Storey, V.C. i Firth, C.P. (1995) A

framework for analysis of data quality reserch. IEEE

Transactions of Knowledge and Data Engineering, 7 (4),

Piscataway, NJ: IEEE Educational Activities Department,

str. 623-640. 4 Wang, R.Y. i Strong, D.M. (1996) Beyond accuracy:

what data quality means to data consumers. Journal of

Management Information Systems, 12 (4), Armonk, NY:

M. E. Sharpe, Inc., str. 5-34. 5 Naumann, F. i Sattler, K-U. (2006) Information Quality:

Fundamentals, Techniques, and Use. EDBT Tutorial.

Munich. Dostupno na: http://www.edbt2006.de/edbt-

share/IQ-Tutorial.pdf

razine kvalitete koja je dovoljna iz

perspektive njenih korisnika. Jedan od

razloga za to, vjerojatno je i apstraktna6 i

raznovrsna priroda pojma "informacija",

njegova povezanost s posebnim značenjima7

i popularizacija ideje da korisnik definira što

je to informacija8. Uz nedostatak

koncenzusa o definiciji informacije9, ne

postoji ni opći koncenzus o atributima koji

određuju njenu kvalitetu10.

2. KVALITETA POSLOVNIH

INFORMACIJA

Značenje kvalitete poslovnih informacija

leži u tome kako informaciju percipira i

koristi potrošač. Iako su atributi kvalitete

važni, ono što određuje kvalitetu poslovnih

informacija je kako se ti atributi percipiraju.

Identifikacija kvalitete poslovnih

informacija uključuje dva stadija: prvi,

označavanje koji su atributi važni, i drugi,

određivanje kako ti atributi utječu na

određene potrošače.

Kada se govori o kvaliteti poslovnih

informacija, nameće se pitanje koje su

karakteristike kvalitetnih poslovnih

informacija i kako ih prepoznati. Postoji

veliki broj različitih karakteristika kvalitete

informacija. S obzirom da ih u sklopu ovog

rada nije moguće sve istražiti, grupirane su

na način da budu zastupljene samo glavne

odnosno opće karakteristike kvalitete

informacija koje su primjenjive na sve

poslovne informacije. Slijedom toga,

istraživanje u sklopu ovog rada fokusiralo se

na deset reprezentativnih karakteristika

kvalitete poslovnih informacija.

6 Braman, S. (1989) Defining information: an approach for

policymakers. Telecommunication Policy, 13, Elsevier

Science, str. 233-242. 7 Machlup, F. i Mansfield, U. (1983) Cultural Diversity in

Studies of Information. U: F. Machlup i U. Mansfield, ur.

The Study of Information. Wiley, str. 3-59. Dostupno u:

Emerald Insight. 8 Braman, S., op. cit., str. 233-242. 9 Machlup, F. i Mansfield, U., op. cit. i Braman, S., op. cit.,

str. 233-242. 10 Levitin, A.V. i Redman, T.C. (1998) Data as a resource:

properties, implications, and prescriptions. Sloan

Management Review, 40 (1), Boston, MA: MIT, str. 89-

101.

http://www.edbt2006.de/edbt-share/IQ-Tutorial.pdf



41

U ovom istraživanju se stoga pokušala

istražiti uloga koju kvalitetne poslovne

informacije imaju za izvoznike i percepcija

kvalitete poslovnih informacija iz pojedinih

izvora informacija. Razmatra se 10

karakteristika (dimenzija) kvalitete

informacija: relevantnost, točnost,

pravovremenost, cjelovitost, pouzdanost,

oblik, dostupnost, kompatibilnost, sigurnost

i valjanost poslovnih informacija. Ovih

deset karakteristika kvalitete informacija

odabrano je zbog toga što one u sebi

sažimlju velik broj od 179 dimenzija koje su

naveli Wang i Strong11, a zbog opsežnosti

koje zahtjeva istraživanje svih 179

dimenzija kvalitete informacija, bilo je

nužno smanjivanje njihovog broja i njihovo

sažimanje.

3. METODOLOGIJA

ISTRAŽIVANJA

Primarni cilj ovog istraživanja je agregirana

slika percepcije kvalitete informacija iz

pojedinih izvora. Instrument ankete, koji je

odabran za ovo istraživanje, omogućava

učinkovitu komparaciju između nezavisnih

varijabli karakteristika poduzeća i zavisnih

varijabli percepcije kvalitete poslovnih

informacija iz pojedinih izvora. Instrument

ankete pruža i alate za upravljanje velikim

brojem čimbenika koji imaju ulogu u

percepciji kvalitete izvoznih informacija.

Istraživanje uloge i značenja kvalitete

poslovnih informacija u izvoznom

poslovanju za izvoznike provodilo se od 15.

siječnja do 15. travnja 2017. godine na

prigodnom uzorku12 od 300 izvoznih

poduzeća iz registra izvoznika Hrvatske

gospodarske komore. Anketar (autor ovog

rada) je najprije putem telefona kontaktirao

rukovoditelja zaduženog za poslove izvoza

u poduzeću, objasnio mu svrhu i cilj

istraživanja te potom putem elektronske

pošte proslijedio anketni upitnik. Anketni

upitnik je, nakon popunjavanja, trebalo

vratiti anketaru. Anketni upitnik je od 300

kontaktiranih izvoznih poduzeća, popunilo i

11 Wang, R.Y. i Strong, D.M. (1996) Beyond accuracy: what data

quality means to data consumers. Journal of Management

Information Systems, 12 (4), Armonk, NY: M. E. Sharpe, Inc., str.

5-34. 12 Petz, B. (1994) Statistika za praksu. Zagreb. Ministarstvo

unutarnjih poslova RH.

anketaru dostavilo 92 poduzeća što iznosi

30,66 %. Odgovori iz svih primljenih

upitnika ušli su u statističku masu i koristili

su se u agregiranom obliku. Analizom

osnovne djelatnosti poduzeća utvrđeno je da

je u anketiranom uzorku najzastupljenija

proizvodna djelatnost sa 96,73% (89

ispitanika), a ostalih 3,26% (3 ispitanika)

čine vanjskotrgovačka poduzeća. Najveći

broj anketiranih poduzeća u uzorku ima do

200 zaposlenih (51 %), zatim slijede

poduzeća od 200 do 500 zaposlenih (26 %),

poduzeća od 1000 do 2000 zaposlenih (10

%), poduzeća od 2000 do 5000 (7 %) i 500

do 1000 (5 %) zaposlenih te samo jedno

poduzeće s više od 5000 zaposlenih (1 %).

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

KVALITETE POSLOVNIH

INFORMACIJA KOJE PRUŽAJU

POJEDINI IZVORI

INFORMACIJA

Za potrebe ovog istraživanja, promatrano je

10 čimbenika kvalitete poslovnih

informacija iz pojedinih izvora informacija:

1) Relevantnost – u kojoj je mjeri

informacija primjenjiva i da li zadovoljava

potrebe korisnika, 2) Točnost – u kojoj je

mjeri informacija točna, da li ima

pogrešaka, 3) Pravovremenost – u kojoj je

mjeri informacija dovoljno nova odnosno

suvremena, 4) Cjelovitost – u kojoj je mjeri

informacija potpuna, 5) Pouzdanost – u

kojoj je mjeri informacija točna i

vjerodostojna, 6) Oblik – na koji su način

informacije prezentirane (npr. pisani

dokument, medij), 7) Dostupnost – u kojoj

se mjeri može doći do informacije; može li

se do informacije doći u trenutku kada je

ona potrebna, 8) Kompatibilnost – u kojoj je

mjeri informacija u skladu s ostalim

informacijama, može li se kombinirati, 9)

Sigurnost – u kojoj je mjeri ograničen

pristup informaciji radi održavanja njene

sigurnosti, 10) Valjanost – informacija je

valjana kada se može verificirati kao točna i

kada je u skladu s ostalim atributima kao što

su točnost, pravovremenost, cjelovitost i

sigurnost.

4.1. KVALITETA POSLOVNIH

INFORMACIJA PRIKUPLJENIH OD


42

INSTITUCIJA ZA POMOĆ PRI

IZVOZU

Od 92 ispitana izvoznika, samo jedan u

svom izvoznom poslovanju ne koristi

institucije za pomoć pri izvozu (Tablica 1).

Većina ispitanika, njih 67,4% relevantnost

informacija prikupljenih od institucija za

pomoć pri izvozu ocjenjuje ocjenom 4.

Točnost informacija prikupljenih od

institucija za pomoć pri izvozu 73,9%

ispitanika ocjenjuje ocjenom 4.

Pravovremenost informacija prikupljenih od

institucija za pomoć pri izvozu 68,5%

ispitanika ocjenjuje ocjenom 4. Cjelovitost


pomoć pri izvozu većina ispitanika, njih

58,7% ocjenjuje ocjenom 4, dok pouzdanost

takvih informacija 81,5% ispitanika

ocjenjuje ocjenom 4. Pedeset posto

ispitanika oblik prikupljenih informacija od

institucija za pomoć pri izvozu ocjenjuje

ocjenom 4, a njih 45,7% ocjenom 3.

Ocjenom 4, dostupnost informacija

prikupljenih od institucija za pomoć pri

izvozu ocjenjuje 75% ispitanika.

Kompatibilnost informacija prikupljenih od

institucija za pomoć pri izvozu ocjenom 3

ocjenjuje 60,9% ispitanika, a 38% ispitanika

ocjenom 4. Sigurnost informacija

prikupljenih od institucija za pomoć pri

izvozu 69,6% ispitanika ocjenjuje ocjenom

4. Na kraju, valjanost ocjenom 4 ocjenjuje

89,1% ispitanika.

Tablica 1: Ocjena kvalitete poslovnih

informacija o izvoznom tržištu prikupljenih od

institucija za pomoć pri izvozu

OCJEN

A

ne

koris

ti

1 2 3 4 5

ATRIB

UTI

KVALI

TETE

f % f % f % f % f % f %

Relevan

tnost 1

1

,1

0 0 0 0 1

0

1

0,9

6

2

6

7,4

1

9

2

0,7

Točnost 1

1

,1

0 0 0 0 3 3,

3

6

8

7

3,9

2

0

2

1,7

Pravovr

emenost 1

1

,

1

0 0 0 0 17

1

8,

5

63

6

8,

5

11

1

2,

0

Cjelovit

ost 1

1

,

1

0 0 0 0 26

2

8,

3

54

5

8,

7

11

1

2,

0

Pouzdan

ost 1

1

,

1

0 0 0 0 3 3,3

75

8

1,

5

13

1

4,

1

Oblik 1 1 0 0 0 0 4 4 4 5 3 3,

,

1

2 5,

7

6 0,

0

3

Dostupn

ost 1

1

,

1

0 0 0 0 1

6

1

7,

4

6

9

7

5,

0

6 6,

5

Kompat

ibilnost 1

1,

1

0 0 0 0 5

6

60,

9

3

5

38,

0

0 0

Sigurno

st 1

1

,1

0 0 0 0 2

6

2

8,3

6

4

6

9,6

1 1,

1

Valjano

st 1

1

,1

0 0 0 0 4 4,

3

8

2

8

9,1

5 5,

4

Izvor: Rezultati istraživanja autorice

Iz navedenog se može zaključiti da najveći

broj ispitanika navedene čimbenike kvalitete


pomoć pri izvozu ocjenjuje ukupnom

prosječnom ocjenom 4.



GOSPODARSKIH UDRUGA

Od 92 ispitana hrvatska izvoznika (Tablica

2), 18 (19,6%) ih u svom izvoznom

poslovanju ne koristi gospodarske udruge.

Relevantnost poslovnih informacija

prikupljenih od gospodarskih udruga 46,7%

ispitanika ocjenjuje ocjenom 4. Točnost

informacija prikupljenih od gospodarskih

udruga 63% ispitanika ocjenjuje ocjenom 4.


gospodarskih udruga 52,2% ispitanika

ocjenjuje ocjenom 4. Ocjenom 4, cjelovitost

poslovnih informacija prikupljenih od

gospodarskih udruga ocjenjuje 43,5%

ispitanika, dok pouzdanost takvih

informacija 67,4% ispitanika ocjenjuje

ocjenom 4. Oblik poslovnih informacija

prikupljenih od gospodarskih udruga

ocjenom 3 ocjenjuje 45,7% ispitanika, a

ocjenom 4, 33,7% ispitanika. Dostupnost


gospodarskih udruga ocjenom 3 ocjenjuje

52,2% ispitanika. Postotak kompatibilnosti


gospodarskih udruga ocijenjen ocjenom 3

iznosi 62%. Sigurnost poslovnih informacija


ocjenom 4 ocjenjuje 48,9% ispitanika.

Valjanost poslovnih informacija




43



gospodarskih udruga

OCJEN

A

ne

korist

i

1 2 3 4 5

ATRIB

UTI

KVALI

TETE

f % f % f % f % f % f %

Relevan

tnost

18

1

9,

6

0 0 0 0 8 8,7

43

4

6,

7

23

2

5,

0

Točnost 18

1

9,

6

0 0 0 0 2 2,2

58

6

3,

0

14

1

5,

2

Pravovr

emenost

1

8

19,

6

0 0 0 0 2

2

23,

9

4

8

52,

2

4 4,

3

Cjelovit

ost

1

8

19,

6

0 0 0 0 2

7

29,

3

4

0

43,

5

7 7,

6

Pouzda

nost

1

8

1

9,6

0 0 0 0 5 5,

4

6

2

6

7,4

7 7,

6

Oblik 1

8

1

9,6

0 0 0 0 4

2

4

5,7

3

1

3

3,7

1 1,

1

Dostup

nost

1

8

1

9,6

0 0 0 0 4

8

5

2,2

2

6

2

8,3

0 0

Kompat

ibilnost

18

1

9,

6

0 0 0 0 57

6

2,

0

17

1

8,

5

0 0

Sigurno

st

18

1

9,

6

0 0 0 0 29

3

1,

5

45

4

8,

9

0 0

Valjano

st

1

8

19,

6

0 0 0 0 4 4,

3

7

0

76,

1

0 0


Najveći broj ispitanika navedene čimbenike

kvalitete poslovnih informacija prikupljenih

od gospodarskih udruga ocjenjuje ukupnom




AGENCIJA ZA ISTRAŽIVANJE

TRŽIŠTA

Od 92 ispitana hrvatska izvoznika (Tablica

3), njih 60 (65,2%) u svom izvoznom

poslovanju ne koristi agencije za

istraživanje tržišta. Ocjenom 5 relevantnost


agencija za istraživanje tržišta ocjenjuje

31,5% ispitanika. Točnost informacija

prikupljenih od agencija za istraživanje

tržišta 25% ispitanika ocjenjuje ocjenom 5.


agencija za istraživanje tržišta 22,8%



agencija za istraživanje tržišta ocjenom 5

ocjenjuje 19,6% ispitanika, dok pouzdanost

takvih informacija 13% ispitanika ocjenjuje

ocjenom 5, a 21% ispitanika ocjenom 4.

Oblik poslovnih informacija prikupljenih od

agencija za istraživanje tržišta ocjenom 5

ocjenjuje 28,3% ispitanika. Ocjenom 5

dostupnost poslovnih informacija


tržišta ocjenjuje 19,6% ispitanika. Postotak

kompatibilnosti poslovnih informacija


tržišta ocijenjen ocjenom 4 iznosi 22,8%.

Sigurnost poslovnih informacija


tržišta ocjenom 4 ocjenjuje 19,6%

ispitanika. Valjanost poslovnih informacija


tržišta 22,8% ispitanika ocjenjuje ocjenom

5, a 12% njih ocjenom 4.



agencija za istraživanje tržišta OCJEN

A

ne

koristi 1 2 3 4 5

ATRIB

UTI

KVALI

TETE

f % f % f % f % f % f %

Relevan

tnost

6

0

6

5,

2

0 0 0 0 0 0 3 3,

3

2

9

3

1,

5

Točnost 6

0

65,

2

0 0 0 0 0 0 9 9,

8

2

3

25,

0

Pravovr

emenost

6

0

65,

2

0 0 0 0 0 0 1

1

12,

0

2

1

22,

8

Cjelovit

ost

6

0

65,

2

0 0 0 0 0 0 1

4

15,

2

1

8

19,

6

Pouzdan

ost

6

0

6

5,2

0 0 0 0 0 0 2

0

2

1,7

1

2

1

3,0

Oblik 6

0

6

5,2

0 0 0 0 1

1

,1

5 5,

4

2

6

2

8,3

Dostupn

ost

60

6

5,

2

0 0 0 0 4

4

,

3

18

1

9,

6

10

1

0,

9

Kompat

ibilnost

60

6

5,

2

0 0 0 0 2

2

,

2

21

2

2,

8

9 9,8

Sigurno

st

6

0

65,

2

0 0 0 0 2 2,

2

1

8

19,

6

1

2

13,

0

Valjano

st

6

0

65,

2

0 0 0 0 0 0 1

1

12,

0

2

1

22,

8




od agencija za istraživanje tržišta ocjenjuje

ukupnom prosječnom ocjenom 5.


44


INFORMACIJA PRIKUPLJENIH

VLASTITIM ISTRAŽIVANJIMA

Svi od 92 ispitana hrvatska izvoznika

samostalno prikupljaju poslovne informacije

o stranom tržištu (Tablica 4).


informacija o izvoznom tržištu prikupljenih

vlastitim istraživanjima

OCJEN

A

ne

koris

ti

1 2 3 4 5

ATRIB

UTI

KVALI

TETE

f % f % f % f % f % f %

Relevant

nost 0 0 0 0 0 0 0 0

22

2

3,9

70

7

6,1

Točnost 0 0 0 0 0 0 11

1

2,

0

77

8

3,

7

4 4,3

Pravovr

emenost 0 0 0 0 0 0 5

5,4

62

6

7,

4

25

2

7,

2

Cjelovit

ost 0 0 0 0 0 0

2

2

23,

9

6

1

66,

3

9 9,

8

Pouzdan

ost 0 0 0 0 0 0

1

9

20,

7

7

1

77,

2

2 2,

2

Oblik 0 0 0 0 0 0 4 4,

3

4

9

5

3,3

3

9

4

2,4

Dostupn

ost 0 0 0 0 0 0 9

9,

8

4

3

4

6,7

4

0

4

3,5

Kompati

bilnost 0 0 0 0 0 0

18

1

9,

6

57

6

2,

0

17

1

8,

5

Sigurnos

t 0 0 0 0 0 0

16

1

7,

4

57

6

2,

0

19

2

0,

7

Valjanos

t 0 0 0 0 0 0 3

3,3

71

7

7,

2

18

1

9,

6


Većina ispitanika, njih 76,1% relevantnost

informacija prikupljenih vlastitim

istraživanjima ocjenjuje ocjenom 5. Točnost


istraživanjima 83,7% ispitanika ocjenjuje

ocjenom 4. Pravovremenost informacija

prikupljenih vlastitim istraživanjima 67,4%



istraživanjima većina ispitanika, njih 66,3%

ocjenjuje ocjenom 4, dok pouzdanost takvih


ocjenom 4. Oblik dobivenih informacija

prikupljenih vlastitim istraživanjima 53,3%

ispitanika ocjenjuje ocjenom 4, a 42,4%

ocjenom 5. Ocjenom 4, dostupnost


istraživanjima ocjenjuje 46,7% ispitanika,

43,5% dostupnost takvih informacija

ocjenjuje ocjenom 5. Kompatibilnost


istraživanjima 62% ispitanika ocjenjuje

ocjenom 4. Sigurnost informacija

prikupljenih vlastitim istraživanjima 62%

ispitanika ocjenjuje ocjenom 4. Valjanost


Iz navedenog se može donijeti zaključak da

najveći broj ispitanika navedene čimbenike


vlastitim istraživanjima ocjenjuje ukupnom



INFORMACIJA PRIKUPLJENIH IZ

OSTALIH IZVORA

Od 92 ispitana hrvatska izvoznika, samo

jedan u svom izvoznom poslovanju ne

koristi poslovne informacije o inozemnom

tržištu prikupljene iz ostalih izvora

informacija (Tablica 5). Pedeset posto

ispitanika relevantnost poslovnih

informacija prikupljenih iz ostalih izvora

ocjenjuje ocjenom 3, a 47,8% ocjenom 4.

Točnost informacija prikupljenih iz ostalih

izvora 50% ispitanika ocjenjuje ocjenom 4,

a 48,9% ispitanika ocjenom 3.


informacija o izvoznom tržištu

prikupljenih iz ostalih izvora

OCJEN

A

ne

koris

ti

1 2 3 4 5

ATRIB

UTI

KVALI

TETE

f % f % f % f % f % f %

Relevant

nost 1

1

,

1

0 0 0 0 46

5

0,

0

44

4

7,

8

1

1

.

1

Točnost 1 1,

1

0 0 0 0 4

5

48,

9

4

6

50,

0

0 0

Pravovr

emenost 1

1,

1

0 0 0 0 5

5

59,

8

3

6

39,

1

0 0

Cjelovit

ost 1

1

,1

0 0 2

2

,2

7

9

8

5,9

1

0

1

0,9

0 0

Pouzdan

ost 1

1

,1

0 0 0 0 6

1

6

6,3

3

0

3

2,6

0 0

Oblik 1

1

,1

0 0 1

1

,1

3

2

3

4,8

5

8

6

3,0

0 0


45

Dostupn

ost 1

1

,1

0 0 0 0 2

8

3

0,4

6

3

6

8,5

0 0

Kompati

bilnost 1

1

,

1

0 0 1

1

,

1

68

7

3,

9

22

2

3,

9

0 0

Sigurnos

t 1

1

,

1

0 0 0 0 72

7

8,

3

19

2

0,

7

0 0

Valjanos

t 1

1,

1

0 0 0 0 3

1

33,

7

6

0

65,

2

0 0


Pravovremenost informacija prikupljenih iz

ostalih izvora 59,8% ispitanika ocjenjuje

ocjenom 3, a 39,1% ocjenom 4. Ocjenom 3,

cjelovitost poslovnih informacija

prikupljenih iz ostalih izvora ocjenjuje

85,9% ispitanika, dok pouzdanost takvih


ocjenom 3. Oblik poslovnih informacija

prikupljenih iz ostalih izvora ocjenom 4

ocjenjuje 63% ispitanika. Ocjenom 4

dostupnost poslovnih informacija

prikupljenih iz ostalih izvora ocjenjuje

68,5% ispitanika. Postotak kompatibilnosti

poslovnih informacija prikupljenih iz ostalih

izvora ocijenjen ocjenom 3 iznosi 73,9%.

Sigurnost poslovnih informacija

prikupljenih iz ostalih izvora ocjenom 3

ocjenjuje 78,9% ispitanika. Valjanost


izvora ocjenom 4 ocjenjuje 65,2%

ispitanika, a 33,7% njih ocjenom 3.



iz ostalih izvora ocjenjuje ukupnom


5. UTJECAJ PERCEPCIJE

KVALITETE POSLOVNIH

INFORMACIJA NA

USPJEŠNOST IZVOZA

Nema velike razlike između ukupne

prosječne ocjene kvalitete poslovnih

informacija iz pojedinih izvora informacija.

Ispitanici samo kvalitetu poslovnih

informacija dobivenih od agencija za

istraživanje tržišta ocjenjuju ukupnom

prosječnom ocjenom 5, a kvalitetu


izvora informacija ukupnom prosječnom

ocjenom 3, dok kvalitetu poslovnih

informacija dobivenih od institucija za

pomoć pri izvozu, gospodarskih udruga i

vlastitih istraživanja ocjenjuju ukupnom


Postoji statistički značajna negativna

korelacija između porasta izvoza

istraživanih poduzeća u razdoblju od 2014.

do 2016. godine i ocjene vlastite

konkurentske pozicije poduzeća na stranom

tržištu (r = -,570, p<0,01), korištenja


agencija za istraživanje tržišta (r = -,228,

p<0,05) i korištenja poslovnih informacija

prikupljenih vlastitim istraživanjima

poduzeća (r = -,245, p<0,05). Iz navedenog

se može zaključiti da ispitanici koji tijekom

svog izvoznog poslovanja ne koriste

poslovne informacije koje potječu od

agencija za istraživanje tržišta te ne provode

vlastita istraživanja ne bilježe porast

izvoznog poslovanja.

Već je ranije spomenuta direktna

povezanost između ukupnog prihoda

istraživanih poduzeća i dobiti (r = ,386,

p<0,01), te vrijednosti izvoza (r = ,878,

p<0,01). Postoji statistički značajna

negativna korelacija između ukupnog

prihoda poduzeća ispitanika i ocjene vlastite

konkurentske pozicije na stranom tržištu (r

= -,218, p<0,05), te korištenja poslovnih

informacija prikupljenih od gospodarskih

udruga (r = -,206, p<0,05). Također se kao

statistički značajna pokazala i korelacija

između ukupnog prihoda istraživanih

poduzeća i korištenja poslovnih informacija

dobivenih od agencija za istraživanje tržišta

(r = ,341, p<0,01) i korištenja poslovnih

informacija iz ostalih izvora informacija (r =

,249, p<0,05).

Što je veća vrijednost izvoza, veća je i dobit

poduzeća (r = ,238, p<0,05), ali je dobit

istraživanih poduzeća statistički značajno

negativno korelirana s korištenjem


institucija za pomoć pri izvozu (r = -,321,

p<0,01).

Vrijednost izvoza ispitivanih poduzeća

statistički je značajno povezana s

korištenjem poslovnih informacija


tržišta (r = ,331, p<0,01), kao i s korištenjem


46

poslovnih informacija prikupljenih putem

ostalih izvora informacija o izvoznom

tržištu (r = ,371, p<0,01). Istraživana

poduzeća koja imaju veće vrijednosti izvoza

učestalije koriste poslovne informacije

prikupljene od agencija za istraživanje

tržišta i od ostalih izvora poslovnih

informacija.

6. RASPRAVA O REZULTATIMA

ISTRAŽIVANJA

Istraživanjem značenja kvalitete poslovnih

informacija za izvoznike željela se provjeriti

hipoteza: Uspješnost izvoza proporcionalna

je korištenju kvalitetnih poslovnih

informacija o izvoznom tržištu.

S obzirom da se ocjene pojedinih čimbenika

kvalitete poslovnih informacija prema

mišljenju ispitanika kreću uglavnom u

rasponu od 3 do 5, pri čemu je 5 najveća

ocjena, dakle razlike u pojedinim ocjenama

su relativno male, tako ne postoje ni velike

razlike između ukupne prosječne ocjene

kvalitete poslovnih informacija iz pojedinih

izvora informacija. Ispitanici samo kvalitetu

poslovnih informacija dobivenih od

specijaliziranih agencija za istraživanje

tržišta ocjenjuju ukupnom prosječnom

ocjenom 5, a kvalitetu poslovnih

informacija prikupljenih iz ostalih izvora

informacija ukupnom prosječnom ocjenom

3, dok kvalitetu poslovnih informacija

dobivenih od institucija za pomoć pri

izvozu, gospodarskih udruga i vlastitih

istraživanja ocjenjuju ukupnom prosječnom

ocjenom 4. Slijedom toga, može se

zaključiti da najkvalitetnije poslovne

informacije o izvoznom tržištu prema

percepciji ispitanih izvoznika pružaju

specijalizirane agencije za istraživanje

tržišta. To je i razumljivo s obzirom da

agencije za istraživanje tržišta rade za

klijenta/naručitelja poslovnih informacija i

traže ciljane informacije po mjeri klijenta.

Da bi privukle i zadržale klijente, žele biti

bolje od svojih konkurenata, te im je u

interesu pružati kvalitetne poslovne

informacije s kojima će njihovi klijenti biti

zadovoljni.

Kvalitetu poslovnih informacija dobivenih

od institucija za pomoć pri izvozu,

gospodarskih udruga i vlastitih istraživanja

hrvatski izvoznici iz ispitivanog uzorka

ocjenjuju ukupnom prosječnom ocjenom 4

što onemogućava daljnje rangiranje tih

izvora poslovnih informacija prema kvaliteti

poslovnih informacija koje pružaju.

Ispitanici koji učestalo koriste agencije za

istraživanje tržišta, također učestalo koriste i

ostale izvore poslovnih informacija te u

razdoblju od 2014. do 2016. godine bilježe i

porast izvoza. Ispitanici koji poslovne

informacije učestalo prikupljaju putem

vlastitih istraživanja također često koriste i

ostale izvore poslovnih informacija, a i

njihov izvoz se u promatranom razdoblju

povećao.

7. ZAKLJUČAK

U prilog potvrdi hipoteze govori i zaključak

da ispitanici koji tijekom svog izvoznog

poslovanja ne koriste poslovne informacije

dobivene od specijaliziranih agencija za

istraživanje tržišta te ne provode vlastita

istraživanja, ne bilježe porast izvoznog

poslovanja. Istraživana poduzeća koja imaju

veće vrijednosti izvoza učestalije koriste

poslovne informacije prikupljene od

agencija za istraživanje tržišta. S obzirom da

ispitanici kvalitetu poslovnih informacija

dobivenih od agencija za istraživanje tržišta

i informacija o izvoznom tržištu

prikupljenih vlastitim istraživanjima

ocjenjuju većom od kvalitete poslovnih

informacija prikupljenih od ostalih izvora

informacija, može se pretpostaviti da

zapravo kvalitetne poslovne informacije

dobivene od agencija za istraživanje tržišta i

prikupljene vlastitim istraživanjima

prevladavaju tijekom korištenja poslovnih

informacija za izvozno poslovanje, a da

poslovne informacije prikupljene iz ostalih

izvora informacija izvoznicima služe kao

pomoćne. Ovo se istraživanje fokusiralo na

korisnike (primatelje) poslovnih informacija

o izvoznom tržištu. Međutim, percepcija

kvalitete poslovnih informacija sa stajališta

dobavljača i sa stajališta potrošača

informacija može biti različita. Bilo bi

interesantno istražiti pružatelje informacija

o izvoznom tržištu i njihovu percepciju

kvalitete poslovnih informacija, s obzirom


47

da odstupanja u percipiranoj kvaliteti

poslovnih informacija između korisnika i

dobavljača informacija mogu biti ključna u

radu s unaprijeđenjem kvalitete poslovnih

informacija o izvoznom tržištu. Za očekivati

je da je ovo istraživanje i dobavljačima

(izvorima) poslovnih informacija o

inozemnom tržištu omogućilo pregled

percepcije kvalitete informacija koje pružaju

i ukazalo na smjernice za unaprjeđenje

kvalitete tih informacija.

LITERATURA

[1] Braman, S. (1989) „Defining

information: an approach for

policymakers“. Telecommunication

Policy, 13, Elsevier Science, str. 233-

242.

[2] Crick, D., Jones, M., and Hart, S.

(1994) „International Marketing

Research Activities of UK Exporters:

An Exploratory Study“. Journal of

Euromarketing, 3 (2), New York, NY:

Routledge, str. 7-26.

[3] Diamantopoulos, A. i Horncastle, S.

(1997) „Use of Export Marketing

Research by Industrial Firms: An

Application and Extension of

Deshpande and Zaltman's Model“.

International Business Review, 6 (3),

Elsevier Science, str. 245-270.

[4] Fox, C., Levitin, A. i Redman, T.

(1994.) „The notion of data and its

quality dimensions“. Information

Processing & Management, 30 (1),

Elsevier Science, str. 9-19.

[5] Hart, S., Webb, J.R., and Jones, M.V.

(1994) „Export Marketing Research

and the Effect of Export Experience in

Industrial SMEs“. International

Marketing Review, 11 (6), MCB

University Press, str. 4-22.

[6] Levitin, A.V. i Redman, T.C. (1998)

„Data as a resource: properties,

implications, and prescriptions“. Sloan

Management Review, 40 (1), Boston,

MA: MIT, str. 89-101.

[7] Machlup, F. i Mansfield, U. (1983)

„Cultural Diversity in Studies of

Information“. U: F. Machlup i U.

Mansfield, ur. The Study of

Information. Wiley, str. 3-59.

Dostupno u: Emerald Insight.

[8] Naumann, F. i Sattler, K-U. (2006)

Information Quality: Fundamentals,

Techniques, and Use. EDBT Tutorial.

Munich. Dostupno na:

http://www.edbt2006.de/edbt-

share/IQ-Tutorial.pdf [24.04.2016.]

[9] Petz, B. (1994) Statistika za praksu.

Zagreb: Ministarstvo unutarnjih

poslova RH.

[10] Redman, T.C. (1998) „The impact of

poor data quality on the typical

enterprise“. Communications of the

ACM, 41 (2), New York, USA: ACM,

str. 79-82.

[11] Souchon, A.L. i Diamantopoulos, A.

(1999) „Export Information

Acquisiton Modes: Measure

Development and Validation“.

International Marketing Review. 16

(2), MCB University Press, str. 143-

168.

[12] Wang, R.Y. i Strong, D.M. (1996)

„Beyond accuracy: what data quality

means to data consumers“. Journal of

Management Information Systems, 12

(4), Armonk, NY: M. E. Sharpe, Inc.,

str. 5-34.

[13] Wang, R.Y., Storey, V.C. i Firth, C.P.

(1995) „A framework for analysis of

data quality reserch“. IEEE

Transactions of Knowledge and Data

Engineering, 7 (4), Piscataway, NJ:

IEEE Educational Activities

Department, str. 623-640.

HARMONIZACIJA PRAVNIH PROPISA BIH S LEGISLATIVOM

EVROPSKE UNIJE

MA Amira Delić, email: [email protected]

Akademik prof. dr. Dragan Golijan, email: [email protected]







48


49

1. Uvod

U procesu integracije Bosne i Hercegovine

u Evropsku uniju, postoje mnogobrojni

kriteriji koje naša država treba ispuniti kako

bi došla do konačnog cilja – najprije sticanja

statusa kandidatkinje, a potom i samog

članstva u Evropskoj uniji. Između ostalog

potrebno je pristupiti usvajanju pravne

stečevine Evropske unije. Usklađivanje

domaćeg sa evropskim zakonodavstvom

predstavlja najveći izazov za BiH u procesu

integracija u EU. Uspješna harmonizacija

zakonodavstva i primjena usklađenih

propisa su najbitniji uslov za dalje korake

prema članstvu u Evropsku uniju. Bosna i

Hercegovina je 16. juna 2008. godine

potpisala Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju, što predstavlja prvi formalni

ugovorni odnos između BiH i EU.

Potpisivanjem SSP-a, Bosna i Hercegovina

je preuzela obavezu postepenog

usklađivanja zakonodavstva. SSP je stupio

na snagu 1. juna. 2015. godine. Proces

harmonizacije bh. zakonodavstva sa

pravnom stečevinom EU predstavlja

najkompleksniji i vremenski najzahtjevniji

proces koji nam predstoji u procesu

eurointegracija, ali i proces koji iziskuje

dodatne troškove. To je proces koji zapravo

nikad ne završava zbog činjenice da se

acquis communautaire13 stalno razvija, te

zahtjeva učešće velikog broja stručnjaka

različitih profila od kojih se očekuje da

poznaju domaće zakonodavstvo, tehnike

pisanja domaćih propisa, kao i

zakonodavstvo Evropske unije.

Usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa

zakonodavstvom EU nije prosto

prepisivanje zakona, već podrazumijeva

njegovo prilagođavanje lokalnim uslovima.

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju

BiH se prvenstveno obavezala uskladiti

zakonodavne odredbe koje se odnose na

oblast unutrašnjeg tržišta i trgovinu, a

kasnije i ostale dijelove acquis-a. Kao jedan

od temeljnih izazova u procesu

harmonizacije ističe se složenost pravnog

13 Termin acquis communautaire francuskoga je

podrijetla i tumači se kao sveukupno pravno

naslijeđe Evropske zajednice. Od stupanja na snagu

Lisabonskog ugovora više se ne koristi riječ

communautaire u značenju Zajednice.

sistema Bosne i Hercegovine. Naime, veliki

broj propisa Evropske unije je u

mjerodavnosti entiteta (po nekim

statistikama čak 70%), što govori u prilog

činjenici da se radi o veoma zahtjevnom i

dugotrajnom procesu, posebno za entitete

koji su dužni preuzeti veliki broj propisa

Evropske unije. Usklađivanje

zakonodavstva predstavlja ne samo

preuzimanje dijelova acquis-a u domaće

zakone, nego primjenu takvih usklađenih

propisa na način da se građanima garantuje

pravna sigurnost. Taj je aspekt u Bosni i

Hercegovini posebno bitan jer se jedan

pravni akt EU potencijalno može preuzeti u

jedan ili više propisa na jednom ili više

nivoa vlasti.

Nosioci procesa usklađivanja na nivou

Federacije Bosne i Hercegovine su resorna

federalna ministarstva, i to svako u okviru

svoje mjerodavnosti. Ministarstva su dužna,

uz svaki propis koji se usklađuje sa

propisima Evropske unije, pored teksta

propisa dostaviti i odgovarajuće tabele, na

temelju kojih Direkcija za evropske

integracije ocjenjuje da li je i u kojoj mjeri

određeni propis usklađen sa propisima

Evropske unije.

Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine

ne postoji zvanična baza podataka putem

koje bi se moglo utvrditi koji je tačan broj

propisa koji su preuzeti iz propisa Evropske

unije. Međutim, usklađivanje se na nivou

Federacije Bosne i Hercegovine i do sada

vršilo postepno, u skladu sa preuzetim

obavezama i prioritetima.

Prema Ustavu Federacije Bosne i

Hercegovine postoje određene oblasti u

kojima Federacija ima isključivu

mjerodavnost, ali također i oblasti u kojima

federalna vlast i kantoni mjerodavnost

ostvaruju zajednički ili odvojeno, ili se

mjerodavnost ostvaruje od strane kantona uz

koordinaciju federalne vlasti. Također,

prema Ustavu Federacije Bosne i

Hercegovine kantoni imaju sve

mjerodavnosti koje nisu izričito povjerene

federalnoj vlasti, iz čega proizilazi složenost

preuzimanja propisa Evropske unije na

nivou Federacije Bosne i Hercegovine,

odnosno prije svega podjele acquis


50

communautaire-a i njegovog preuzimanja u

nacionalno zakonodavstvo.

Proces usklаđivаnjа propisа Republike

Srpske sа prаvnom stečevinom Evropske

unije otpočeo je još 2007. godine. Kroz

proces usklаđivаnjа prošlo je od 2007.

godine do dаsnаs preko 1500 zаkonа i

drugih propisа. Kаo koordinirаjuće tijelo zа

ovаj proces određeno je Ministаrstvo zа

ekonomske odnose i regionаlnu sаrаdnju, а

unutаr svаkog resornog ministаrstvа

određene su osobe zаdužene zа

hаrmonizаciju propisа. Postupаk

usklаđivаnjа propisа Republike Srpske sа

EU acquis-om uređen je Odlukom Vlаde o

postupku usklаđivаnjа zаkonodаvstvа

Republike Srpske sа prаvnom tekovinom

Evropske unije i prаvnim аktimа Sаvjetа

Evrope14 iz 2011. godine. Sаstаvni dio

Odluke čini Metodologijа usklаđivаnjа

zаkonodаvstvа Republike Srpske sа

prаvnom stečevinom Evropske unije, čiji je

cilj dа pruži neophodnu pomoć

obrаđivаčimа i predlаgаčimа propisа pri

trаnsponovаnju propisа Unije u domаći

prаvni sistem, te dа posluži i kаo

usmjerаvаjuće sredstvo zа rješаvаnje

problemа koji proizilаze iz procesа

usklаđivаnjа zаkonodаvstvа.

Ministаrstvo zа ekonomske odnose i

regionаlnu sаrаdnju prаti provođenje

Odluke, te izvještаvа Vlаdu Republike

Srpske i Nаrodnu skupštinu Republike

Srpske o nаjznаčаjnijim rezultаtimа koji su

ostvаreni u oblаsti trаnspozicije prаvne

stečevine EU i prаvnih аkаtа Sаvjetа

Evrope, kаo i o svim uočenim problemimа u

postupku usklаđivаnjа zаkonodаvstvа.

2. Acquis communautaire

Jedan od temeljnih pravnih i političkih

načela evropskih integracija jeste acquis

communautaire. Obuhvata skup pravnih

normi i sudskih odluka koje obavezuju sve

zemlje članice Evropske unije. Svaka država

koja želi pristupiti u Evropsku uniju mora

prihvatiti osnivačke ugovore i druge

sadržaje izvedene iz ugovora, te uskladiti

svoje zakonodavstvo sa pravnom

stečevinom Evropske unije. Pravna

14 Službeni glasnik RS, broj 46/11

stečevina zapravo predstavlja akumulaciju

cjelokupnog pravo Evropske unije od

njenog osnivanja pa sve do danas. Pravni

okvir EU čine15:

a) Primarno zakonodavstvo – osnivački

ugovori i ugovori o pristupanju

novih članica EU;

b) Međunarodno pravo, međunarodno

običajno pravo i opšta pravna načela

EU;

c) Sekundarno zakonodavstvo;

d) Sudska praksa Suda EU;

e) Pregovaračke, političke i druge

obaveze što su ih preuzele države

članice.

Sekundarno zakonodavstvo čine pravni akti

koje usvajaju institucije EU, u skladu sa

nadležnostima koje su im dodijeljene

Ugovorom o funkcionisanju EU, a obuhvata

uredbe, direktive, odluke, preporuke i

mišljenja. Za razliku od uredbi, direktiva i

odluka koje su pravno obvezujući akti,

preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću

snagu. Uredbe obavezuju države članice

kako u pogledu rezultata koji se njom

ostvaruju, tako i u pogledu forme i metoda

provedbe samog akta. Direktive su

obavezujuće u pogledu rezultata koje treba

postići, ali državama članicama ostavljaju

slobodu izbora oblika i načina njihove

primjene, što je karakteristika koja ih čini

različitim od uredbi. Odluke se upućuju

konkretnoj državi članici, pravnoj ili

fizičkoj osobi i odnose se samo na individue

kojima je odluka obuhvaćena. Preporuke i

mišljenja su pravno neobvezujući akti, koje

sudovi uzimaju u obzir pri razmatranju

odluka u pojedinim predmetima, posebno

ako pomažu u tumačenju drugih nacionalnih

propisa ili propisa EU.

U svrhu pregovora između zemalja

kandidatkinja i Evropske unije, sva pravna

stečevina Evropske unije je podijeljena na

tematska poglavlja. Za peto proširenje

Evropske unije (10 članica koje su pristupile

2004. godine), cjelokupna pravna stečevina

bila je podijeljena na 31 poglavlje. Za

15 Fleschner, S, Grubešić, N, Šabanović, A ,

Priručnik za izradu obrazloženja pravnih propisa,

Sarajevo: “Dobra knjiga” d.o.o , 2013, str. 25.


51

pregovore o pristupanju Bosne i

Hercegovine, te ostalih država kandidatkinja

i potencijalnih kandidatkinja, pravna

stečevina je podjeljena na 35 poglavlja. Tih

35 poglavlja odnose se na sljedeće:16

sloboda kretanja roba, sloboda kretanja

radnika, pravo poslovnog nastanjivanja i

sloboda pružanja usluga, sloboda kretanja

kapitala, javne nabavke, pravo trgovačkih

društava, pravo intelektualnog vlasništva,

tržišno natjecanje, finansijske usluge,

informacijsko društvo i mediji,

poljoprivreda i ruralni razvitak, sigurnost

hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor,

ribarstvo, saobraćajna politika, energetika,

porezi, ekonomska i monetarna unija,

statistika, socijalna politika i zapošljavanje,

preduzetništvo i industrijska politika, trans-

evropske mreže, regionalna politika i

koordinacija strukturnih instrumenata,

pravosuđe i temeljna ljudska prava, pravda,

sloboda i sigurnost, nauka i istraživanje,

obrazovanje i kultura, životna sredina,

zaštita potrošača i zdravlja, carinska unija,

vanjski odnosi, vanjska, sigurnosna i

odbrambena politika, finansijski nadzor,

finansijske i budžetske odredbe, institucije,

ostala pitanja.

Vlade zemalja potencijalnih kandidata i

pridruženih članica Evropske unije, kao

izraz spremnosti zemlje da ispuni obaveze i

odgovori na izazove integracije u EU,

donose i usvajaju Program integrisanja.

Radi se o strategijskom dokumentu kojim se

određuju i detaljno razrađuju ciljevi i zadaci

u približavanju Evropskoj uniji. Njim se

utvrđuju plan ispunjavanja kriterija za

članstvo i plan usklađivanja domaćeg

zakonodavstva sa zakonodavstvom

Evropske unije. Možemo ga okarakterisati

kao temeljno uputstvo za sve nivoe uprave i

planer harmonizacije domaćeg

zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.

Detaljno razrađuju politike, reforme i mjere

za njihovo provođenje, a može sadržavati i

projekciju budžeta za provođenje Programa.

BiH je jedina zemlja koja teži da se pridruži

Evropskoj uniji, a koja nema Nacionalni

program integracija, što za posljedicu ima

16

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pravna_ste%C4%8Devi

na_Europske_unije

nepostojanje Programa preuzimanja pravne

stečevine EU (NPAA).

3. Usklađivanje, metode, tehnike i

instrumenti usklađivanja

zakonodavstva

U procesu integracije BiH i približavanja

članstvu u EU-u u cjelini, ključna uloga

pripada Direkciji za evropske integracije

BiH (DEI). DEI je uspostavljena kao stalno

tijelo Vijeća ministara BiH čija je uloga,

prava, obveze i nadležnosti u procesu

integracije definisani postojećim

materijalnim i formalnim propisima17. Ova

institucija pod nazivom Direkcija za

evropske integracije BiH postoji od marta

2003. godine. U periodu 2001/2002. DEI je

bila posebno ministarstvo – Ministarstvo za

evropske integracije Vijeća ministara BiH.

Direkcija pruža stručnu i tehničku podršku u

vezi evropskih integracija i neposredno je

odgovorna predsjedavajućem Vijeća

ministara BiH. Nadležnosti DEI-e su18:

- Koordinacija aktivnosti na

usklađivanju pravnog sistema BiH s

pravom EU;

- Provjera usklađenosti nacrta zakona

koji su usklađeni sa zakonodavstvom

EU;

- Koordinacija i praćenje provedbe

odluka koje su usvojili institucije i

tijela uprave BiH, entiteta i Brčko

Distrikta BiH u pogledu svih mjera

potrebnih u procesu evropskih

integracija;

- Učešće u pravnim aktivnostima ili u

izradi nacrta zakona i smjernica koje

se odnose na aktivnosti preduzete u

procesu evropskih integracija;

17 Zakon o Vijeću ministara BiH (“Službeni glasnik

BiH”, br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i

24/08), član 23., Zakon o ministarstvima i drugim

tijelima uprave, “Službeni glasnik BiH”, br. 5/03,

42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i

103/09, član 18.; Odluka o Direkciji za evropske

integracije, „Službeni glasnik BiH“, broj 41/03,

članovi II. i III; , Poslovnik o radu Vijeća ministara

BiH, “Službeni glasnik BiH”, broj 22/03, član 6. stav

3, član 12 a, član 31 f 18Priručnik za usklađivanje propisa Bosne i

Hercegovine sa propisima Evropske unije,

http://www.dei.gov.ba/dei/dokumenti/uskladjivanje/d

efault.aspx?id=3959&langTag=bs-BA

https://hr.wikipedia.org/wiki/Informacijsko_dru%C5%A1tvo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomska_i_monetarna_unija_Europske_unije

https://hr.wikipedia.org/wiki/Za%C5%A1tita_potro%C5%A1a%C4%8Da


52

- Djelovanje u svojstvu glavnog

operativnog partnera institucija EU-a

u PSP-u;

- Uspostava i održavanje funkcionalne

saradnje s ministarstvima i drugim

tijelima uprave BiH kao i s

entitetskim vladama o pitanjima

strategije i politike integracija,

pravne harmonizacije i koordinacije

pomoći.

Proces evropskih integracija zahtijeva

sveobuhvatno prilagođavanje politika,

institucionalnog okvira i pravnog sistema

radi dostizanja evropskih standarda u svim

oblastima. Proces pravne harmonizacije i

prihvatanja evropskih standarda

podrazumijeva sveobuhvatne unutrašnje

reforme, opšti oporavak sistema, snažniji

ekonomski razvoj i intenzivnije vanjsko-

političko djelovanje u područjima koja utiču

na dinamiku odnosa Bosne i Hercegovine i

Evropske unije. Bosna i Hercegovina na

svome putu ka članstvu u Evropskoj uniji

mora uskladiti svoje zakonodavstvo sa 100

000 stranica propisa pravne stečevine EU-a.

Direkcija za evropske integracije (DEI)

koordinira svim aktivnostim u vezi sa

usklađivanjem. Svi predlagači pravnih

propisa u BiH prije upućivanja normativnog

akta na razmatranje Vijeću ministara BiH

dužni da ga dostave Direkciji kako bi se

utvrdio stepen usaglašenosti sa Acquis

communautaire.

Harmonizacija, odnosno usklađivanje

zakonodavsta podrazumijeva jedinstveno

ujednačavanje zakona, drugih propisa i

administrativnih odredbi država članica s

acquis-em u svrhu uređivanja društvenih

odnosa na nivou cijele EU. Razlike u

zakonodavstvima država članica otklanjaju

se unifikacijom, usklađivanjem i

koordinacijom.

Unifikacijom se uspostavlja jedinstveni

pravni režim, pri čemu nacionalne propise

zamjenjuju propisi EU u onim područjima u

kojima EU ima isključivu nadležnost.

Glavni instrumenti koji se koriste za

unifikaciju su uredbe.

Usklađivanje predstavlja proces

usklađivanja zakonodavstva država članica

sa ciljevima koji su utvrđeni direktivama

Evropske unije. To podrazumijeva obavezu

preuzimanja i ugrađivanja odgovarajućih

odredbi mjerodavne direktive u nacionalno

zakonodavstvo.

Koordinacija proizlazi iz određenih pravnih

akata EU-a kojima se propisuje koordinacija

aktivnosti i razmjena informacija, kao i

sklapanje sporazuma između država članica

o određenim pitanjima.

Odluka o postupku usklađivanja

zakonodavstva Bosne i Hercegovine s

pravnom stečevinom Evropske unije19,

obavezuje obrađivače propisa i Direkciju za

evropske integracije da u cijelosti prate

proces usklađivanja, od izrade propisa do

faze usvajanja i ulaganja amandmana

propisa u zakonodavnim tijelima. Cilj koji

se ostvaruje donošenjem ove odluke je

osiguravanje preduvslova za vršenje

pravilnog usklađivanja zakonodavstva BiH s

pravnom stečevinom EU, praćenje procesa

usklađivanja i izvještavanja o usklađenosti

propisa, kao i dosljedna upotreba stručnih

termina prilikom prevođenja propisa BiH

na engleski jezik. Odlukom je utvrđena

obaveza izrade instrumenata za usklađivanje

u postupku izrade nacrta/prijedloga propisa

kojim se usklađuje zakonodavstvo Bosne i

Hercegovine s pravnom stečevinom (acquis)

Evropske unije. Instrumenti za usklađivanje

zakonodavstva BiH s pravnom stečevinom

EU su:

- Tabela usklađenosti, i

- Izjava o usklađenosti.

Za navođenje stepena usklađenosti propisa

sa pravnom stečevinom EU koriste se

sljedeće oznake20:

- Potpuno usklađeno,

- Djelimično usklađeno,

- Neusklađeno,

- Neprenosivo.

U ispunjavanju obaveze tokom postupka

usklađivanja, Bosna i Hercegovina je dužna

usklađivati zakonodavstvo kako s

direktivama, tako i sa uredbama, te drugim

19 Službeni glasnik BiH“, broj 75/16 20 Odluka o postupku usklađivanja zakonodavstva

Bosne i Hercegovine s pravnom stečevinom

Evropske unije, Službeni glasnik BiH, broj 75/16,

Aneks I, Instrumenti za usklađivanje – odjeljak F


53

mjerodavnim odlukama zakonodavnog

karaktera. Neophodno je spomenuti da je

prijemom u Vijeće Evrope, 24. aprila 2002.

godine, prihvatila visoke vrijednosti koje

ovo tijelo promoviše u oblasti zaštite

ljudskih prava, parlamentarne demokratije,

vladavine prava i izgradnje svijesti o

evropskom identitetu, na osnovu čega je

obavezna usklađivati svoje zakonodavstvo i

s dokumentima Vijeća Evrope. Pravni

dokumenti koje donosi Vijeće Evrope su

konvencije, koje su od ključne važnosti za

pravnu saradnju država članica u oblastima

osnovnih prava i sudske saradnje.

Negativnom i pozitivnom harmonizacijom

ostvaruje se usklađivanje prava. Negativna

harmonizacija podrazumijeva striktno

propisane zabrane, sadržane u Lisabonskom

ugovoru21 i drugim pravnim aktima EU, kao

što su: ukidanje svih tarifnih i količinskih

ograničenja u trgovini, zabrana carina na

uvoz i izvoz, zabrana bilo kakve vrste

diskriminacije (po osnovi spola, rasnog ili

etničkog porijekla, vjere ili uvjerenja,

invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja).

Pozitivna harmonizacija je postupak

usklađivanja kroz donošenje i primjenu

pravnih akata ili mjera harmonizacije. Kao

najvažniji načini pravnog usklađivanja

javljaju su maksimalna i minimalna

harmonizacija, te načelo uzajamnog

priznavanja. Maksimalna harmonizacija

predstavlja detaljno i potpuno uređivanje

određenoga područja (propisi o hrani,

proizvodima opasnim za život i zdravlje

ljudi, kozmetičkim i farmaceutskim

proizvodima). Minimalnom harmonizacijom

se uspostavlja minimum pravnog

uređivanja, što omogućava državama

članicama propisivanje strožijih standarda

od standarda propisanih pravnim aktima EU

(propisi o zaštiti potrošača i zaštiti životne

sredine). Primjena načina uzajamnog

priznavanja podrazumijeva da jedna država

21 Lisabonski ugovor (također i Reformski ugovor),

puni naziv Ugovor iz Lisabona o izmjenama i

dopunama Ugovora o Evropskoj uniji i Ugovora o

osnivanju Evropske zajednice, je međunarodni

ugovor koji je potpisan u Lisabonu 13. decembra

2007. godine s ciljem rješavanja pitanja daljeg

institucionalnog funkcionisanja Evropske unije.

Ugovor je stupio na snagu 1. decembra 2009., nakon

što je prošao proces ratifikacije u svim državama

članicama EU.

članica priznaje propise druge države

članice. Primjeri uzajamnog priznavanja su

područja slobode kretanja roba, slobode

kretanja radnika i dr.

Postoje tri glavne tehnike usklađivanja:

- Transpozicija (doslovno

preuzimanje) - podrazumijeva

prepisivanje propisa EU u

nacionalno zakonodavstvo,

doslovno, od riječi do riječi.

Transpozicijom se osigurava

potpuno i ispravno ispunjavanje

nametnutih obaveza što može

rezultirati upotrebom terminologije

koja je nepoznata ili ne odgovara

terminologiji u nacionalnom

pravnom sistemu.

- Preformulacija – podrazumijeva

preuzimanje suštine obaveze koja

proizilazi iz direktive i omogućava i

izostavljanje onih dijelova teksta

koji nisu mjerodavni, te ostavlja

slobodu državama članicama EU da

postupaju u skladu s nacionalnim

pravom.

- Referiranje (upućivanje) - samo u

slučajevima kada su direktive veoma

precizne i kada se odnose na

tehnička pitanja. Podrazumijeva

navođenje odredbi određenog

propisa u aneksima domaćih propisa.

4. Tehnička pomoć Evropske

komisije pri usklađivanju zakona –

TAIEX

TAIEX je skraćenica za tehničku pomoć i

razmjenu informacija jedinice Opšte uprave

za proširenje u Komisiji. Cilj TAIEX-a je da

novim državama članicama, državama

kandidatima i državame Zapadnog Balkana,

pruži kratkoročnu tehničku pomoć u svrhu

približavanja, primjene i provođenja EU

legislative.

Postoje tri osnovna oblika pomoći koje se

pružaju u okviru TAIEX-a:

- Tematski seminari o specifičnim

pitanjima prava EU i njegove

implementacije,

- Ciljane studijske posjete

institucijama EU ili organizovanje

radionica,


54

- TAIEX Progress Editor.

TAIEX progress editor je softverski

program koji je kreiran kao sredstvo za

razmjenu informacija o EU legislativi i

nacionalnim programima donesenim u

postupku usklađivanja zakonodavstva, s

ciljem da se državama korisnicima osigura

baza podataka zakonodavsta EU radi

olakšavanja procesa usklađivanja i

monitoringa napretka.

U ovom programu podaci su sadržani u tri

kategorije:

- Mjere EU (legislativa EU),

- Nacionalne mjere (propisi kojima se

vrši usklađivanje)

- Prevodi EU legislative.

Program se smatra korisnim kako za

Komisiju EU, tako i za države korisnice.

5. Značaj acquis-a u procesu

pregovora o članstvu u Evropskoj

uniji

Potpisivanjem SSP-a BiH je stupila u

ugovorni odnos s EU-om, kojim je preuzela

niz obaveza s ciljem dobijanja statusa

kandidata za članstvo i započinjanja

pregovora o pristupanju EU. Odredbama

člana 70. SSP-a propisana je obaveza

usklađivanja postojećeg i budućeg

zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom EU.

2011. Vijeće ministara BiH je usvojilo

Odluku o instrumentima za usklađivanje

zakonodavstva Bosne i Hercegovine s

pravnom stečevinom Evropske unije22,

kojom se objašnjavaju značaj i uloga

instrumenata za usklađivanje. Prije svega,

na temelju uporednog prikaza utvrđuje se:

- Stvarni stepen usklađenosti propisa,

- Prati se proces usklađivanja

zakonodavstva BiH, i

- Stvara se osnova za uspostavu

potrebne baze podataka o

usklađenim propisima.

Uporedni prikaz ima posebnu ulogu i u

budućem postupku tzv. screening-a,

odnosno procjeni usklađenosti nacionalnog

zakonodavstva sa zakonodavstvom EU koji

provode Evropska komisija i država

22 Službeni glasnik BiH“, broj 23/11;

kandidatkinja za članstvo u EU. Procjena

usklađenosti predstavlja osnov za bilateralne

pregovore, a pozitivna ocjena o

ispunjavanju pravnog kriterija za pristupanje

EU olakšava postupak i doprinosi boljoj

pripremljenosti institucija BiH za

pregovarački postupak.

Screening se provodi zasebno za svako

poglavlje pregovora, a njegovo trajanje po

pojedinom poglavlju zavisi o obimu i

količini pravne stečevine. Otvaranjem

pregovora o pojedinom poglavlju započinje

sadržajna faza pregovora, tokom koje se

pregovara o uslovima pod kojim će država

kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i

provesti pravnu stečevinu Evropske unije u

tom poglavlju.

6. Izvještaj Evropske komisije o

napretku Bosne i Hercegovine

Evropska komisija redovno izvještava

Vijeće Evropske unije i Evropski parlament

o napretku koji postignu zemlje regiona

Zapadnog Balkana u procesu evropskih

integracija, pri tome cijeneći ispunjenost

kriterija iz Kopenhagena (Kopenhagenški

kriteriji)23 i uslova iz Procesa stabilizacije i

pridruživanja. Sadržaj Izvještaja obuhvata

kratak opis odnosa države potencijalne

kandidatkinje i Evropske unije, analizu

stanja u toj državi u pogledu političkih i

ekonomskih kriterija za članstvo i analizu

sposobnosti države da provodi evropske

standarde, odnosno da postepeno usklađuje

svoje zakonodavstvo i politike sa acquis-om

u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i

pridruživanju. Napredak se mjeri na osnovu

donesenih odluka, usvojenih zakona i

provedenih mjera.

Posljednji Izvještaj24 Evropske komisije o

Bosni i Hercegovini za 2016. godinu

23 Kopenhagenski kriteriji (en. Copenhagen criteria)

su pravila koja definišu koja je zemlja podobna

pridružiti se Evropskoj uniji. 1993. godine, nakon

zahtjeva bivših komunističkih zemalja za članstvom

u EU, Evropsko vijeće donijelo je tri glavna kriterija

koje države kandidatkinje moraju zadovoljiti ako žele

postati članicama: ekonomski, politički i pravni

kriteriji. 24 Izvještaj Evropske komisije o Bosni i Hercegovini

za 2016,


55

objavljen je 9.11.2016. godine, a odnosi se

na period od oktobra 2015. godine do

septembra 2016. godine.

U Izvještaju Evropske komisije (EK) još

jednom je navedeno da nije bilo napretka u

implementaciji odluke Evropskog suda za

ljudska prava (ECHR) u slučajevima “Sejdić

i Finci“25 i “Zornić protiv BiH26, te da je

Ustav BiH i dalje diskriminatoran, kako su

pokazale odluke ECHR u navedenim

slučajevima, te i u slučaju “Pilav”27.

Potrebno je više raditi na rješavanju pitanja

ljudskih prava i manjina. Određeni napredak

je postignut, posebno sa usvajanjem izmjena

i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije.

Međutim jos je potrebno značajno

unaprijediti strateški, pravni i institucionalni

okvir, kao i okvir za strateške politike po

pitanju poštivanja ljudskih prava. Izvještaj

stavlja naglasak na poboljšanu međusobnu

saradnju parlamenata, te konstatuje da je

postignut napredak u usvajanju legislative

kojom se ispunjavaju prioriteti proistekli iz

Reformske agende. U pogledu

funkcionisanja izvršne vlasti, Izvještaj

pozitivno ocjenjuje kontinuitet u radu na

Reformskoj agendi, efikasnu saradnju

državnog i entitetskih nivoa na njenom

ispunjavanju, usvajanje Akcionog plana za

njenu implementaciju, te usvajanje

dokumenata u skladu sa reformskim

prioritetima. U odnosu na rad Ustavnog

suda konstatovan je problema neprovođenja

http://www.dei.gov.ba/dei/media_servis/vijesti/defau

lt.aspx?id=17656&langTag=bs-BA 25 Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine

(Aplikacije br. 27996/06 i 34836/06 Evropskog suda

za ljudska prava) je naziv sudskog predmeta koji je

vođen od 2006-09. pred Evropskim sudom za ljudska

prava u Strasbourgu, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba

Fincija, protiv Bosne i Hercegovine, a koji su kao

pripadnici nacionalnih manjina bili onemogućeni da

budu birani u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i

Dom naroda Bosne i Hercegovine. 26 Azra Zorić se na povredu ljudskih prava žalila jer,

iako je članica Socijaldemokratske partije, ne može

biti izabrana u Dom naroda BiH ukoliko se ne izjasni

kao pripadnica nekog konstitutivnog naroda. 27 Dr. Ilijaz Pilav, kao hirurg u Srebrenici 2006.

godine, nije se mogao kandidovati na opštim

izborima za člana Predsjedništva BiH iz Republike

Srpske, jer na to imaju pravo samo Srbi iz ovog

entiteta, kao što to, ekskluzivno, pravo imaju

Bošnjaci i Hrvati u Federaciji. Kada je iscrpio sve

mogućnosti zaštite vlastitog izbornog prava u BiH,

obratio se sudu u Strazburu.

odluka Ustavnog suda. Izvještaj Evropske

komisije konstatuje određeni napredak u

zakonskom okviru za finansiranje

organizacija civilnog društva i razvoju

mehanizama za saradnju institucija sa

civilnim društvom, uz napomenu da i dalje

ne postoji jedinstveni okvir za efikasnu

saradnju i potpuna transparentnost

finansiranja. U ocjeni reformi javne uprave

ističe se da se javni budžeti i dalje usvajaju

netransparentno, bez učešća građana/ki i bez

adekvatnog izvještavanja o izvršavanju

budžeta. Pozitivno je ocijenjeno to što su

budžeti za 2016. godinu usvojeni na vrijeme

(osim u Brčko Distriktu), zanemarujući

činjenicu da su usvojeni u hitnoj proceduri.

Evropska komisija je ocijenila i dalje

prisutstvo političkih pritisaka na pravosuđe,

ali konkretan slučaj nije pomenut. Prema

Izvještaju, pravosudni sistem Bosne i

Hercegovine je dostigao određeni nivo

pripremljenosti, te je postignut određeni

napredak u pogledu odgovornosti i

integritetu, s tim da Akcioni plan za

provedbu strategije reforme sektora pravde

za period 2014-2018. tek treba usvojiti. Iako

je formalno došlo do usvajanja određenih

akata iz oblasti borbe protiv korupcije, ipak

nije bilo istinskog napretka u ovoj oblasti.

Evropska komisija je dala i niz preporuka za

poboljšanje aktivnosti s ciljem sticanja

članstva EU.

7. Zaključak

Državne institucije BiH će morati svoje

zakone uskladiti sa zakonima EU. Nosioci

uspostavljanja novih zakonskih odredbi

moraju biti upravo državne institucije. EU je

postavila prioritet da se u BiH provedu

reforme u oblastima državne uprave,

sudstva, policije, vojske i obrazovanja.

Ključne ustavne i zakonske promjene se

odnose prije svega na ljudska prava.

Sadašnji Ustav BiH omogućava kršenje

ljudskih prava i sloboda, posebno u pogledu

izbora članova Predsjedništva BiH i izbora

članova Doma naroda Parlamenta BiH.

Ukupne obaveze u oblasti ustavnih reformi i

zakonodavstva ukazuju na nužnost

usvajanja raznih zakona, uredbi i propisa s

ciljem da BiH harmonizuje svoj pravni

sistem sa pravnim uređenjem EU u raznim

oblastima od trgovine, intelektualnog


56

vlasništva, konkurencije, javnih nabavki,

eliminisanja svih oblika diskriminacije i dr.

Izradom i implementacijom Programa

integracije bi se efikasno stavila tačka na

brojne političke „sukobe“ o nadležnostima

između države i entiteta, kao i između

federalnih i kantonalnih organa.

Literatura

Knjige:

[1] Čengić, E, (2010), Bosna i

Hercegovina-put ka Evropskoj uniji,

Sarajevo: BH MOST;

[2] Džombić, I,J, (2012), Evropske

inicijative i institucije, Sarajevo:

Friedrich-Ebert-Stiftung;

[3] Fleschner, S/Grubešić, N/Šabanović,

A, (2013), Priručnik za izradu

obrazloženja pravnih propisa,

Sarajevo: “Dobra knjiga” d.o.o.;

[4] Kasapović, M, (2005), Bosna i

Hercegovina – podijeljeno društvo i

nestabilna država, Zagreb:

Kasapović, M, (2005), Bosna i

Hercegovina – podijeljeno društvo i

nestabilna država, Zagreb.

[5] Latinović, Đ,/Kapetanović A, (2005)

Bosna i Hercegovina od regionalnih

integracija do Evropske unije,

Sarajevo: Friedrich Ebert Stiftung;

[6] Mintas-Hodak, Lj, (2010), Europska

unija, Zagreb: Mate d.o.o;

[7] Penev, S, et al, (2010), Unapređenje

procesa reformi ekonomskog

zakonodavstva u zemljama

Zapadnog Balkana, Beograd: OECD

Investment Compact for South East

Europe, Ekonomski institut Beograd,

German Organisation for Technical

Cooperation (GTZ) GmbH;

[8] Vukadinović, R, (2006), Pravo

Evropske unije, Kragujevac: Centar

za pravo Evropske unije Pravnog

fakulteta

Interenet:

[1] Alternativni izvještaj za BiH 2016:

Politički kriteriji

,evropska%20unija%20-

%20konferencija%201/HRP_alternat

ivni-izvjestaj_BOS_12.07.2016.-

web.pdf

[2] Izvještaj o Bosni i Hercegovini za

2016. godinu uz dokument

Saopštenje Komisije Evropskom

parlamentu, Savjetu, Evropskom

ekonomskom i socijalnom odboru i

Odboru regija, Saopštenje o politici

proširenja EU za 2016. godinu,

Izvjestaj%20o%20BiH%20za%2020

16.-Brisel-23.11.16.-B.pdf,

[3] Komparativni pregled „Izvještaja

Evropske komisije za BiH za 2016.

godinu“ i „Alternativnog izvještaja

za BiH 2016“, Inicijative za

monitoring evropskih integracija

Bosne i Hercegovine, http://eu-

monitoring.ba/site/wp-

content/uploads/2016/11/Komparati

vni-pregled-Izvje%C5%A1taja-EK-

i-APR-za-2016.pdf

[4] Odluka o postupku usklađivanja

zakonodavstva Bosne i Hercegovine

s pravnom tečevinom Evropske

unije, Službeni glasnik BiH, broj

75/16,

http://sllist.ba/glasnik/2016/broj75/br

oj075.pdf

[5] Priručnik za usklađivanje propisa

Bosne i Hercegovine sa propisima

Evropske unije,

http://www.dei.gov.ba/dei/dokument

i/uskladjivanje/default.aspx?id=3959

&langTag=bs-BA

[6] TAIEX,http://dei.gov.ba/dei/direkcij

a/sektor_uskladjivanje/default.aspx?i

d=16398&lang Taghr-HR


57

PRIMJENA PROGNOSTIČKIH MODELA ANALIZE POSLOVANJA

KOD POSLOVNOG ODLUČIVANJA

Lejla Skopljak, MA, email: [email protected]

Sanela Salkić, dipl.ecc., email: [email protected]

Doc. dr. Muhamed Bajrić, email: [email protected]


Sažetak: U današnjim neizvjesnim uslovima poslovanja za menadžment preduzeća, donošenje poslovnih

odluka predstavlja veliki izazov. Osnovne informacije koje koristi u procesu odlučivanja su

računovodstvene informacije koje su inkorporirane u finansijske izvještaje. Da bi finansijski izvještaji

bili korisni za donošenje odluka potrebno je uraditi analizu finansijskih izvještaja na osnovu koje

možemo procjeniti kvantitativna i kvalitativna obilježja poslovanja preduzeća. Prognostički modeli

analize poslovanja predstavljaju pozdanu procjenu uspješnosti poslovanja kao i prognozu budućeg

poslovanja. Informacije koje dobijemo na osnovu korištenja ovih modela služe menadžmentu i svim

zainteresovanim korisnicima za donošenje odluka. U ovom radu primjeniti ćemo BEX model koji je

prvenstveno razvijen za hrvatsko tržište i Altman Z-score model koji je široko rasporostranjen, na

telekom sektor u BiH. Cilj je prije svega dobiti rezultate poslovanja i prognozu budućeg poslovanja te

nakon toga uraditi komparativnu analizu rezultata ova dva modela.

Ključne riječi: poslovne odluke, finansijski izvještaji, prognostički modeli analize poslovanja, BEX

model, Altman z-score model

APPLICATION OF PROGNOSTIC MODELS OF ANALYSIS OF

OPERATIONS IN BUSINESS DECISION MAKING

Abstract: In today's uncertain business conditions for management of enterprise, making business

decisions is a big challenge. The basic information used in the decision-making process is the

accounting information incorporated in the financial statements. In order to be useful for making

decisions financial statements, it is necessary to make an analysis of the financial statements on the

basis of which we can estimate the quantitative and qualitative characteristics of the company's

business. Prognostic models of analysis of business operations represent a well-valued business

performance assessment as well as a forecast of future business. The information we provide based on

the use of these models serves the management and all interested decision-makers. In this paper, we

will apply the BEX model, which is primarily developed for the Croatian market and the widely

distributed Altman Z-score model, on the telecom sector in B&H. The aim is primarily to get the results

of the business and the forecast of the future business and then to do a comparative analysis of the

results of these two models.

Key words: business decisions, financial statements, prognostic models of analysis of operations, BEX

model, Altman z-score model





58

UVOD

Potreba eksternog finansijskog izvještavanja

leži u činjenici da su korisnici finansijskog

izvještavanja raznovrsne kategorije učesnika

na tržištu kao što su postojeći investitori,

zaposleni, povjerioci, kupci, vlade i njihove

agencije i sama javnost u cjelini. Ovakvi

finansijski izvještaji okrenuti su eksternim

korisnicima, koji na taj način stječu

mogućnost procjenjivanja izloženosti

stvarnim rizicima u svom odnosu sa

konkretnim preduzećem ili potencijalnim

rizicima, ukoliko bi sa njim ušli u poslovni

odnos. Set finansijskih izvještaja sadržava:

bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o

novčim tokovima, izvještaj o promjenama u

kapitalu i bilješke uz finansijske izvještaje.

Na osnovu analize ovih izvještaja krajnji

korisnici donose poslovne odluke tj. da li

investirati ili ne. Prognostički modeli

analize poslovanja predstavljaju pozdanu

procjenu uspješnosti poslovanja kao i

prognozu budućeg poslovanja. Informacije

koje dobijemo na osnovu korištenja ovih

modela služe menadžmentu i svim

zainteresovanim korisnicima za donošenje

odluka.

1.PRIMJENA PROGNOSTIČKIH

MODELA NA FINANSIJSKE

IZVJEŠTAJE

Prognostički modeli su nastali prije više od

40 godina i najviše se koriste u

visokorazvijenim tržišnim privredama.

Zasnovani su na računovodstvenim

podacima odnosno podacima iz finansijskih

izvještaja i služe za procjenu poslovne

uspješnosti i procjenu prijetnji od

bankrotstva preduzeća. Kod nas se ovi

modeli vrlo malo koriste.

S obzirom da rezultati korporacijskog

neuspjeha preduzeća uglavnom potječu iz

internih razloga kao što su neefikasan

menadžment, nedovoljna kapitalizacija i

prekomjerno zaduživanje, a samo manji dio

potječe od eksternih uticaja, mnogi autori su

se tokom svog istraživačkog i naučnog rada

bavili primjenom racio analize kao

analitičke tehnike predviđanja banktrotsva

preduzeća.28

Pristup rješavanju problema polazi od

pretpostavke da su podaci iz finansijskih

izvještaja vjerodostojni i objektivni, jer

samo na taj način eksterni i interni korisnici

će biti zadovoljeni ocjenom uspješnosti

poslovanja za zadati period i moći da

donose adekvatne poslovne odluke.

U našem radu koristiti ćemo se sa dva

prognostička modela, jedan je Altman Z-

score model koji izračunava rizičnosti

poslovanja preduzeća29 i drugi je BEX

model koji je prvenstveno razvijen za

hrvatsko tržište kao djelo autora prof. dr. sc.

Vinka Belaka i dr. sc. Željane Aljinović

Barać30.

2.METODOLOGIJA RADA I

DEFINISANJE ODABRANIH

PROGNOSTIČKIH MODELA

Prognoza za budućnost se temelji na BEX

indexu i Altman Z-score modelu za

uzorkovana trii najveća preduzeća telekom

sektora u BiH za 2014., 2015. i 2016.

godinu. Metode racio analize se koriste u

dijelu koji ocjenjuje opće stanje

uzorkovanih preduzeća iz telekom sektora,

koje se kasnije metodom komparacije

dovode u vezu sa vremenskim periodima na

koje se primjenjuju i različitim modelima.

Pored kvantitativne, u ovom radu se vrši i

kvalitativna analiza na osnovu dobijenih

rezultata, koja predstavlja glavni putokaz

menadžmentu preduzeća i ostalim

zainteresovanim korisnicima za buduće

poslovno odlučivanje.

Business excellence model – BEX indeks

pojavio se u ekonomsko-finansijskoj teoriji

2008. godine kao djelo autora prof. dr. sc.

Vinka Belaka i dr. sc. Željane Aljinović

Barać. Ovaj model je namjenjen analizi

poslovne uspješnosti hrvatskih preduzeća

koja se kotiraju na berzi, ali je svoju

naknadnu potvrdu dobio i na preduzećima

28 Petkovič Đ., Hajnrih J. (2012) 29 Altman, E.I., Financial Ratios, Disriminant

Analysis and the Prediction of Corporate

Bankruptcy, Journal of Finance 23, 1968, p.189-209 30 Belak V., Aljinović Barać Ž. (2008). Tajne tržišta

kapitala. Zagreb: Belak doo


59

koja se ne kotiraju na tržištu kapitala ili tek

treba na njega da uđu. Zasnovan je na

finansijskim pokazateljima izračunatih na

osnovu računovodstvenih informacija iz

finansijskih izvještaja koji su lako dostupni

svim korisnicima zainteresovanim za

analizu. Posebna prednost ovog modela je

što sadrži i jedan potpuno novi pokazatelj

finansijske snage, koji se temelji na odnosu

teorijski slobodnog novca iz svih aktivnosti,

što je dobit uvećana za amortizaciju i

deprecijaciju i pokrića ukupnih obaveza tih

novcem. Primjena ovog prognostičkog

modela je moguća za procjenu poslovne

uspješnosti preduzeća i na svim sličnim

tržištima kapitala. S obzirom da je tržište u

BiH slično tržištu u Hrvatskoj, namjera je

bila da na odabranom uzorku u ovom

istraživačkom radu testiramo njegovu

primjenu. Prema Belak V., Aljinović Barać

Ž. (2008.) BEX index prikazuje i mjeri

poslovnu izvrsnost preduzeća u dvije

dimenzije i to kao trenutnu i očekivanu

poslovnu uspješnost. Razvili su sljedeću

formulu:

BEX = 0,388 ex1 + 0,579 ex2 + 0,153 ex3 +

0,316 ex4

ex1 – profitabilnost = EBIT

Ukupna aktiva

ex2 – stvaranje vrijednosti = Neto dobit

Vlasnički kapital×cijena

ex3 – likvidnost = Radni kapital

Ukupna aktiva

ex4 – finansijska snaga = 5×(Dobit+D+A)

Ukupne obaveze

Tabela 1. Procjena uspješnosti poslovanja -

BEX index

Izvor: prezentacija prof. dr. Željana Aljinović

Barać, Model procjene uspješnosti poslovanja i

upravljanje na temelju pokazatelja novčanog

toka, str. 25

Prvi model u kojemu počinje primjena

multivarijatnog pristupa za izračunavanje

rizičnosti poslovanja preduzeća bio je

Altmanov Z-score model. Očekuje se da će

neuspješna preduzeća imati kretanje

finansijskih omjera drugačije no što to imaju

finansijski zdrava preduzeća. I kod

Altmanovog modela se definira granična

vrijednost na temelju koje finansijska

institucija donosi odluku. Istraživanje koje

je proveo Altman napravljeno je na uzorku

koji se sastojao od 33 neuspješna i 33

uspješna preduzeća. Razvijena je sljedeća

formula:

Z = 1,2X1 + 1,4X2 + 3,3X3 + 0,6X4 + 1X5

X1 = Obrtni kapital

Ukupna imovina

X2 =Zadržana zarada

Ukupna imovina

X3 = Dobit

Ukupna imovina

X4 = Tržišna vrijednost vlastitog kapitala

Knjigovodstvena vrijednost obaveza

X5 = Prihod od prodaje

Ukupna imovina

Z>2,9 preduzeće posluje dobro, stabilno, u

„bezbjednoj zoni“

1,23<Z<2,9 preduzeće posluje u „sivoj

zoni“

Z<1,23 preduzeće posluje u „problematičnoj

zoni“

Postoji i prilagođeni

model Z-score modela

ali za preduzeća koja

ne kotiraju na

berzama. S obzirom da

uzorkovana preduzeća

u ovom radu kotiraju

na berzama u BiH

onda ćemo koristiti

ovaj model.


60

Na osnovu izračunatog Z–score modela

može se izračunati i vjerovatnoća stečaja i to

po sljedećoj formuli:

P= 1 – ez

1 + ez

2.1. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Nakon što smo prikupili potrebne podatke iz

finansijskih izvještaja tri najveća telekom

operatera iz BiH (BH Telecom, HT Mostar i

M: tel), za posljednje tri godine (2014.,

2015. i 2016. –tu godinu), dobili smo

rezultate za BEX index i Z-sore model

predstavljene na narednim grafikonima.

Grafikon 1. Prikaz BEX indeksa za telekom

sektor u BiH od 2014. do 2016. godine

Izvor: Izračun autora na osnovu prikupljenjih

podataka iz godišnjih finansijskih izvještaja

Vrijednosti BEX index-a za BH Telecom se

kreću u rangu od 2,35 do 3,01 što spada u

rang „vrlo dobro“ poslovanje odnosno

preduzeće posluje izvrsno što se može

očekivati i u buduće ako uprava nastavi sa

unapređenjima.

Vrijednosti BEX index-a za HT Mostar

kreću se u rangu od 1,04 do 1,66 što spada u

rang „dobro“ poslovanje odnosno preduzeće

posluje dobro ali se poboljšanje može

očekivati samo ako uprava pristupi

unapređenjima.

Vrijednosti BEX index-a za M:tel se kreću u

rangu od 1,78 do 2,4 čime je na granici

između ranga „dobro“ i „vrlo dobro“. S

obzirom da je dvije godine imao više

vrijednosti od 2,4 onda ćemo zaključiti da

spada u rang „vrlo dobro“.

Prema ovim rezultatima sva tri telekom

operatera posluju dobro ali im je potrebno

još dosta unaprjeđenja da bi dostigli rang

„izvrsno“, „kandidat za svjetsku klasu“ ili

„svjetska klasa“. U 2015. godini samo kod

BH Telecoma je došlo do rasta vrijednosti

ovog indexa, a kod ostalih do pada

vrijednosti indexa. Ako bi ih rangirali prema

ovom indexu onda BH Telecom najbolje

posluje, zatim M:tel a na zadnjem mjestu je

HT Mostar.

Na sljedećem grafikonu su predstavljene

vrijednosti koje su dobijene prema Z-score

modelu.

Grafikon 2. Prikaz Z-score modela za telekom

sektor u BiH od 2014. do 2016. godine



Dobijene vrijednosti Z-score modela za BH

Telecom se kreću između 1,38 i 1,54 što

znači da preduzeće posluje u „sivoj zoni“,

za HT Mostar se kreću između 0,58 i 0,73

što znači da preduzeće posluje u

„problematičnoj zoni“ odnosno ima

finansijskih poteškoća i za M:tel se kreću

između 2,87 i 3,45 što znači da preduzeće

posluje dobro odnosno nalazi se u „stabilnoj

zoni“.

Prema ovom modelu M:tel ima bolje

poslovanje u odnosu na BH Telecom za

razliku od rezultata BEX indexa. HT Mostar

ima finansijskih problema, što potvrđuje i

činjenica da su posljednjih godina stekli

negativan imidž u pogledu transparentnosti

poslovanja kao i zbog izražavanja

BHT HT M:TEL

2014 2.351734 1.441299 2.401594

2015 3.011106 1.040073 1.782333

2016 2.935756 1.666701 2.401594

00.5

11.5

22.5

33.5

BEX INDEX

BHT HT M:TEL

2014 1.381551 0.655966 3.4512338

2015 1.5088937 0.5792319 2.9163674

2016 1.5475976 0.7309965 2.8699371

0.0000000.5000001.0000001.5000002.0000002.5000003.0000003.5000004.000000

Z-sore model


61

negativnog revizorskog mišljenja što znači

da njihovi finansijski izvještaji ne prikazuju

istinito i fer po svim bitnim pitanjima stanje

imovine i obaveza. Tako da i izračunate

vrijednosti za ova dva modela ne možemo

uzeti kao relavantne.

Također, na osnovu dobijenih vrijednosti Z-

score modela izračunali smo i vjerovatnoću

bankrota ovih preduzeća što je predstavljeno

na sljedećem grafikonu.

Grafikon 3. Prikaz vjeravatnoće bankrota

telekom sektora u BiH od 2014. do 2016. godine

na osnovu Z-score modela



M:tel ima minimalnu vjerovatnoću da će u

narednom periodu bankrotirati jer se

izračunate vjerovatnoće kreću između 3 i 5

%, dok se kod BH Telecoma vjerovatnoća

kreće između 18 i 20%, a kod HT Mostara

je najveća vjerovatnoća bankrota odnosno

kreće se u rangu od 33 do 36%.

Kada uporedimo rezultate ova dva

prognostička modela možemo zaključiti da

u slučaju telekom sektora daju približno iste

rezultate. Rezultati za BH Telecom i M:tel,

su optimistični, imaju male vjerovatnoće

bankrotiranja, ali je potrebno dosta

unapređenja i zalaganja menadžmenta da bi

dostigli rang „izvrsno“, „kandidat za

svjetsku klasu“ ili „svjetska klasa“. HT

Mostar značajno zaostaje u poslovanju za

ova dva preduzeća, vrijednosti index-a

ukazuju na njihove probleme u poslovanju i

kad se uzme činjenica da njihovi finansijski

izvještaji nisu transparentni, moraju

napraviti snažne korake i unapređenja kako

ne bi u budućnosti bankrotirali.

3.ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Kvalitetni finanijski izvještaji su preduslov

rasta preduzeća. Informacije koje su

sadržane u njima služe za donošenje

relevantnih poslovnih odluka. Kvalitet ovih

izvještaja predstavlja ključni činilac

minimiziranja rizika za poslovno-finansijsko

odlučivanje od strane menadžmenta s jedne

strane i eksternih korisnika s druge strane.

Nova uloga profesionalnih računovođa u

obezbeđivanju kvaliteta finansijskih

izvještaja proizilazi iz posljedica

nekvalitetnih finansijskih izvještaja koje se

kvanitifikuju troškovima kaznene,

represivne prirode i troškovima naknadne,

korektivne prirode31. Međutim, daleko veće

su posljedice kvalitativne prirode, kao što su

gubitak stečenog ugleda i reputacije ne

samo profesionalnih računovođa, već

menadžmenta i preduzeća kao cjeline.

Kroz predstavljeni istraživački dio u radu

možemo zaključiti da ova dva modela tj.

BEX index i Altman Z-score model daju

slične prognoze za telekom sektor u BiH u

cjelini. Sva tri preduzeća su daleko od

svjetskog nivoa poslovanja ali M:tel ima

minimalnu vjerovatnoću za bankrot.

Također, rezultati HT Mostara su najlošiji

prema oba modela, što ima potvrdu i u

negativnim revizorskim izvještajima.

Primjena prognostičkih modela nam može

uveliko pomoći kod donošenja poslovnih

odluka, odnosno da li ulagati ili ne ako se

nalazimo u ulozi investitora. Kao investitor

na jednostavan način možemo doći do

potrebnih informacija, odnosno do

finansijskih izvještaja pod predpostavkom

da ispunjavaju kvalitativna obilježja

propisana standardima finansijskog

izvještavanja. Primjena ovih modela u BiH

nije dovoljno zastupljena, to je sasvim

razumljivo obzirom da je finansijsko tržište

slabo razvijeno.

31 Malinić S, Profesionalna etika i edukacija u

funkciji kvaliteta finansijskog izveštavanja, XXXIX

Simpozijum SRRS, Zlatibor , 2008, str.44

20

34

3

18

36

5

18

33

5

B H T H T M : T E L

VJERAVATNOĆA BANKROTA

2014 2015 2016


62

LITERATURA

[1] Altman Е., Heine М. (2002).

Corporate Distress Prediction

Models in a Turbulent Economic and

Basel II Environment. New York:

Stern School of Business

[2] Altman, E., J. Hartzell, Peck, M.

(1995). Emerging Markets Corporate

Bonds: a Scoring System. New

York: Salomon Brothers Inc.

[3] Belak V., Aljinović Barać Ž. (2008).

Tajne tržišta kapitala. Zagreb: Belak

doo

[4] Lalević-Filipović, A. (2009). Značaj

informacija upravljačkog

računovodstva za potrebe poslovnog

odlučivanja. Zbornik radova 40.

Simpozijum SRRS. Beograd: SRRS

[5] Malinić, S. (1998). Informacije

upravljačkog računovodstva kao

osnova za efikasno upravljanje

preduzećem. Zbornik radova XXIX

Simpozijum SRRS. Beograd: SRRS

[6] Malinić S, Profesionalna etika i

edukacija u funkciji kvaliteta

finansijskog izveštavanja, XXXIX

Simpozijum SRRS, Zlatibor , 2008,

str.44

[7] Petkovič Đ., (2010). Mutual

interaction between management

accounting and inovation in order to

improve company performance.

Zbornik radova XV Internacionalni

naučni skup SM2010, elektronski

optički disk (Cd room) , Ekonomski

fakultet Subotica 2010.

[8] Revsine, L., Collins, D., Johnsons,

B. (2002). Financial reporting &

analyisis. New Jersey: Prentice Hall

Inc.

[9] Godišnji finansijski izvještaji BH

Telecom, HT Mostar, M:tel od 2014.

do 2016. godine (preuzeti sa SASE i

BLSE)


63

MATEMATIČKI MODEL NA TRANSPORTNIM MREŽAMA

Prof. dr. Sead Rešić, email: [email protected] Prirodno matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Elvir Čajić, prof., email: [email protected]

Anela Hrnjičić, MA, email: [email protected]

Mješovita srednja tehnička škola Travnik, Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku

Аbstrakt: Matematički model opisuje sistem pomoću niza skupova, jednačina, varijabli koji opisuju

veze i odnose među njima. Sistem je apstraktna cjelina, za koju smatramo da nema interakcija s

okolinom nego je izolirana i egzistira kao nezavisna. Njčešće je sistem definisan matematičkim

relacijama između ulaznih i izlaznih veličina. Varijable u modelu predstavljaju neke osobine sistema.

One mogu biti ulazne, izlazne, nezavisne, zavisne, varijable stanja i slučajne varijable. Najčešće se za

modeliranje koriste matematičke funkcije i parametre optimiramo aproksimacijom ili interpolacijom

neke krive. Matematičko modeliranje je prepoznatljivo kao proces primjene matematike na realni

sistem radi mogućnosti provjeravanja potrebnih informacija. Važno je naglasti da modeliranje ne

mora riješiti problem ali će vjerovatno rasvijetliti problem i pojasniti posmtranu situaciju. Primjena

matematičkog modela i programksih alata ima za cilj smanjenje mogućnosti nastanka takvih problema

i njihovih rješavanja ako do njih ipak dođe. Model je zatvorenog tarnsportnog problema.Takođe je

prikazan u programskom paketu matlab jedan transportni problem te aproksimativno riješen.

Ključne riječi: Transportni model, otvoreni i zatvoreni model, matematički model

MATHEMATICAL MODEL FOR TRANSPORTING NETWORKS

Abstract: The mathematical model describes a system with a set of sets, equations, variables that

describe the relationships and relationships between them. The system is an abstract whole, which we

consider to have no interaction with the environment, but is isolated and exists as an independent one.

The system is defined by mathematical relations between input and output sizes. Variables in the model

represent some system features. They can be input, output, independent, dependencies, state variables,

and random variables. Mathematical models can be linear, nonlinear, deterministic, stohactic, static,

dynamic, discrete, continual, deductive and iduktive. Usually mathematical functions are used for

modeling and we optimize the parameters by approximation or interpolation of some curve. It is

important to emphasize that modeling does not have to solve the problem, but it will probably

illuminate the problem and clarify the pose situation. Application of a mathematical model and

programmatic tools is aimed at reducing the possibility of such problems and resolving them if they do

occur. The paper presents a mathematical model of the closed transport problem, transport network

analytically. It is also presented in the program package matlab a transport problem and

approximated.

Key words: Transport model, open and closed model, mathematical model





64

1. Transportni problem

Rješavanjem transportnog problema na

transportnoj mreži dobija se optimalan

način odvijanja transporta između većeg

broja centra za dobavljanje i centra

potražnje. Centar dobavljača ima svoj

vlastiti kapacitet, a centar potražnje ima

svoj nivo potražnje. Centar dobavljača

može na primjer biti određeni distributer, a

centar potražnje krajnji korisnik, odnosno

kupac. Transportni putevi između

navedenih centara imaju različite jednične

cijene transporta, te se rješavanjem ovog

problema želi postići odabir što

kvalitetnijeg rješenja za transport između

čvorova. Kako bi rješenje problema bilo

optimalno, moraju se zadovoljiti dva uslova

i to potražnja na mreži mora biti

zadovoljena, a drugi je da se to učini uz

minimalne transportne troškove. Naravno

prvo je potrebno naći počento rješenje, a

zatim optimalno. Za određivanje početnog

rješenja koriste se metode poput: metoda

najmanjeg troška, te Vogelova

aproksimativna metoda. Optimalno rješenje

provodi se pomoću metode relativnih

troškova.

Slika 1. Šematski prikaz transportnog

problema.

Na slici 1 prikaza je šema transportnog

problema, odvijanja transporta između

različitih ishodišta (𝒂𝒎) i odredišta (𝒃𝒏)

gdje 𝑪𝒊𝒋 označava jedinični trošak iz

ishodištaido odredišta j, a 𝑿𝒊𝒋 transportnu

količinu iz ishodišta i do odredišta j.

2. Matematički model

zatvorenog transportnog

problema

Transportni problem je problem lienarnog

programiranja 𝑚 + 𝑛 jednačina sa 𝑚 ∙𝑛 varijabli. Sistem sadrži 𝑚 + 𝑛 − 1

nezavisnih jednačina iz čega slijedi da

rješenje mora sadržavati 𝑚 + 𝑛 −1vrijednost varijabli. Rješenje s manje od

𝑚 + 𝑛 − 1 vrijednosti varijabli je

degenerirano. Kako bi se transportni model

pravilno prikazao matematičkim modelom

treba ga formulisati, to jest matematički

postaviti. Potrebno je odrediti funkciju cilja

varijable odlučivanja te ograničenja.

Matematički model je prikazan pomoću

transportnog problema između ishodišta i i

odredišta j, kao što je prikazano na slici 1.

Uzmajući u obzir da je zatvoreni sistem,

potražnja je tada jednaka ponudi, što bi se

matematički moglo zapisati ovako:

∑ 𝑎𝑖 =𝑖 ∑ 𝑏𝑗𝑗

1

Postavljanje transportnog problema:

Ukupno dobavljeno iz ishodišta i je

𝑎𝑖, gdje je i = 1,2,...,m (m-broj

ishodišta)

Ukupna potražnja iz odredišta j je 𝑏𝑗

gdje je j = 1,2,..., n (n-broj odredišta)

𝑐𝑖𝑗= trošak prevoza jedinice robe od

ishodišta i do odredišta j, za

i=1,2,...,m, a j=1,2,...,n.

𝑋𝑖𝑗= količina robe koju treba

prevesti od ishodišta i do odredišta j

za i=1,2,...,m, a j=1,2,...,n.

Funkcija cilja:

min Z = ∑ ∑ 𝑐𝑖𝑗𝑥𝑖𝑗𝑛𝑗=1

𝑚𝑖=1 , prefiks

min se nalazi ispred funkcije, zato

što se traži minimalan ukupni trošak

transporta.

Ograničenje za ishodište:

𝑥11 + 𝑥22 + ⋯ + 𝑥1𝑛 = 𝑎1

𝑥𝑚1 + 𝑥𝑚2 + ⋯ + 𝑥𝑚𝑛 = 𝑎𝑚


65

∑ = 𝑎𝑖𝑛𝑗=1 , i=1,2,...,m - zbir

potražnje robe na odredištu j, jednak

je ponudi ishodišta i.

Ograničenje za odredište:

𝑥11 + 𝑥22 + ⋯ + 𝑥𝑚1 = 𝑏1

𝑥1𝑛 + 𝑥2𝑛 + ⋯ + 𝑥𝑚𝑛 = 𝑏𝑛

∑ 𝑋𝑖𝑗𝑚𝑖=1 = 𝑏𝑗, j=1,2,...,m-zbir

ponude robe na ishodištu i,

jednak je potražnji odredišta j.

Pregled matematičkog modela:

min Z = ∑ ∑ 𝑐𝑖𝑗𝑥𝑖𝑗𝑛𝑗=1

𝑚𝑖=1 -

funkcija cilja

∑ = 𝑎𝑖𝑛𝑗=1 , i=1,2,...,m-

ograničenje

∑ 𝑋𝑖𝑗𝑚𝑖=1 = 𝑏𝑗, j=1,2,...,m-

ograničenje

𝑋𝑖𝑗 ≥ 0, 𝑧𝑎 𝑖 = 1,2, … , 𝑚 𝑖 𝑗 =

1,2, … , 𝑛- varijabla odlučivanja.

2.1 Programski kod u matlabu

Ulazni dio koda :

% Rješavanje problema sa

maksimalnim protokom

koristeći minimalnu teoriju

rezanja troškova

Flow=sparse([1 1 1 2 3 3 4 5

6 6 6 7 7],[2 3 4 7 2 6 5 8 2

5 8 6 8],[4 2 3 2 3 1 2 1 4 3

4 2 3],8,8);

[M,F,K]=graphmaxflow(Flow,1,8

);

% M je maksimalan protok

proizvoda

% F je protok na svakoj

liniji

% K je minimalno rezanje

(rezultat prikazan u matrici)

view(biograph(F,[],'ShowWeigh

ts','on')) % Broj prikaza

set(h,Cvorova(K(1,:)),'Color'

,[1 0 0]);

Izlaz to jest aproksimacija rješenja

prikazana je na slici:

Slika 2. Prikaz putanje između čvorva

transporta sa masksimalnim protokom i

minimalnim brojem troškova.

2.2 Primjer matematičkog modela

zatvorenog transportnog problema

Pretpostavimo da određeni lanac prodavnica

raspolaže sa 3 skladišta i 4 izložbena

prostora. Skladišta (ishodišta) ćemo

obilježiti sa 𝐼1, 𝐼2, 𝐼3, dok ćemo izložbene

prostore (odredišta) obeležiti sa

𝑂1, 𝑂2, 𝑂3, 𝑂4. Ako skladišta imaju robe da

napune 2, 6 i 7 kamiona dnevno, a izložbeni

prostori mogu da prodaju 3, 3, 4 i 5 kamiona

robe dnevno, potrebno je da se napravi plan

vožnje tako da se roba preveze od ishodišta

do odredišta za što kraće vrijeme. Vrijeme

potrebno da određeni kamion pređe od

ishodišta do odredišta izraženo je u

minutima i dato u tabeli. [7]

Odredišta

Ishodišta

O1 O2 O3 O4

I1 20 11 15 13

I2 17 14 12 13

I3 15 12 18 18

Tabela 1. Vrijeme potrebno za prelaz kamiona

od ishodišta do odredišta [7]

Sada je potrebno za ovaj transportni

problem postaviti matematički model, koji

će pomoći da se zadatak riješi

matematičkim putem, uz pomoć raznih

metoda rješavanja trasnportnih problema.


66

Ako je roba koja se potražuje, jednaka

količini robe koja se može dostaviti onda se

taj problem naziva zatvorenim transportnim

problemom.

Neka je 𝑥𝑖𝑗 količina robe koja se

transportuje iz skladišta tj. ishodišta 𝐼𝑖, do

izložbenog prostora tj. odredišta 𝑂𝑗. Neka

trasnport robe iz ishodišta 𝐼1, koji je

kapacitet 2 kamiona, do odredišta 𝑂1 traje

20 minuta, dok transport od ishodišta 𝐼2 do

odredišta 𝑂2 traje 11 minuta, i tako redom.

Radi preglednosti data je tablica transporta.

Odredišt

a

Ishodišta

O

1

O

2

O

3

O

4

Broj

raspoloživi

h kamiona

I1 20

x1

1

11

x1

2

15

x1

3

13

x1

4 2

I2 17

x2

1

14

x2

2

12

x2

3

13

x2

4

6

I3 15

x3

1

12

x3

2

18

x3

3

18

x3

4 7

Broj

potrebni

h

kamiona 3 3 4 5

15

15

Tabela 2: Tablica transporta [7]

Transportni problem predstavlja problem

linearnog programiranja (jedinična vremena

su linearna u odnosu prema broju kamiona) i

može se rješavati na više načina:

- simpleks metodom ili

- specijalnim metodama za rješavanje

transportnih problema linearnog

problema.

Kada bismo rješavali simpleks metodom,

tada bi matematički model za dati problem

izgledao ovako:

min 𝑍 = 20𝑥11 + 11𝑥12 + 15𝑥13 + 13𝑥14

+ 17𝑥21 + 14𝑥22 + 12𝑥23

+ 13𝑥24 + 15𝑥31 + 12𝑥32

+ 18𝑥33 + 18𝑥34

Uz ograničenja:

𝑥11 + 𝑥12 + 𝑥13 + 𝑥14 = 2

𝑥21 + 𝑥22 + 𝑥23 + 𝑥24 = 6

𝑥31 + 𝑥32 + 𝑥33 + 𝑥34 = 7

𝑥11 + 𝑥21 + 𝑥31 = 3

𝑥12 + 𝑥22 + 𝑥32 = 3

𝑥13 + 𝑥23 + 𝑥33 = 4

𝑥14 + 𝑥24 + 𝑥34 = 5

Ovaj transportni problem, možemo rješavati

specijalnim metodama rješavanja

transportnih problema. Ove metode možemo

svrstati u dvije kategorije:

- metode za određivanje početnog

(bazičnog) rješenja,

- metode za dobijanje optimalnog

rješenja (nastaje poboljšanjem

početnog tj. bazičnog rješenja).

U metode za određivanje početnog

(bazičnog) rješenja spadaju:

metoda sjeverozapadnog ugla

metoda najmanjih cijena

Vogelova metoda

U metoda za određivanje optimalnog

rješenja spadaju:

Metoda skakanja s kamena na kamen

(Stepping Stone Method)

Metoda koeficijenata ili modificirana

metoda distribucije (MODI)

Metoda raspoređivanja

Navedene metode za određivanja

optimalnog rješenja provjeravaju prvo je li

početno bazično rješenje optimalno ili nije.

Ukoliko početno bazično rjšenje nije

optimalno, svakom od metoda se pokazuje

kako se prelazi na bolje bazično rješenje tj.

na bazično rješenje koje osigurava

smanjenje ukupnih troškova transporta.

Tako, rješavanjem metodom

sjeverozapadnog ugla dobili smo početno

bazično rješenje tj. vrijeme transporta je Z =

249 minuta. Metodom najmanjih cijena

vrijeme trasnporta je Z = 207 minuta, dok je

Vogelovom metodom Z = 199 minuta.

Metodom skakanja s kamena na kamen

početno bazično rjšenje tj. vrijeme transport

Z = 249 minuta poboljšalji smo na Z = 199

minuta. Također, i MODI metodom početno


67

bazično vrijeme trasnporta Z = 249 min smo

poboljšali na Z = 199 minuta.

3. Zaključna razmatranja

U ovom radu je predstavljeno rješenje

transportnog problema putem matematičkog

modela. Dakle, kao što smo vidjeli definisali

smo ulazne varijable, ograničenja i

matematičku funkciju. Odredili smo

ograničenja za ishodište, odredište. Zatim

smo definisali ciljnu funkciju, a potom

napravili matematički model. U softverskom

rješenju u matlabu u par linija koda prikazali

smo rješenje problema sa maksimalnim

protokom i minimalnom cijenom rezanja.

Izlaz su bili Nodovi ili čvorovi, te putanje

minimalnih cijena troškova transporta.

Također, rješavanjem primjera zatvorenog

trasnportonog problema pokazali smo

rezultate nekoliko metoda za rješavanje

trasnportnih problema.

4. Literatura

[1] M. Braun, Differential Equations

and Their Applications, Springer,

New York, 1993.

[2] D. Mooney, R. Swift, A Course in

Mathematical Modelling,

Mathematical Association of

America, 1999.

[3] D. Burghes, M. Borrie, Modelling

With Differential Equations, Ellis

Horwood Ltd, Chichester, 1982.

[4] M.S. Klamkin (Editor),

Mathematical Modelling: Classroom

Notes in Applied Mathematics,

SIAM, Philadelphia, 1987.

[5] M. Alić, Obične diferencijalne

jednadžbe, PMF-Matematièki Odjel,

Zagreb, 1994.

[6] A. Tokić , Modelovanje i simulacije,

Tuzla 2005

[7] M. Ivanović, Operaciona

istraživanja-vježbe, skripta, Beograd,

2014.


68

UTICAJ GLOBALIZACIJE SVJETSKIH TRŽIŠTA I EKONOMSKIH

KRIZA NA POKRETANJE I RAZVOJ MALIH BIZNISA U BOSNI I

HERCEGOVINI –KOMPARATIVNA ANALIZA U ODNOSU NA

AUSTRIJU I OSTALE ZEMLJE EUROPSKE UNIJE

Mr.sc. Emir Šahman, dipl.ing., email: [email protected]

Doktorant - Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak: Kako bi uspjeli opstati ili razvijati svoje preduzetničke aktivnosti preduzetnici moraju

preduzimati aktivnosti i na tržištima drugih zemalja i na taj način je došlo do globalizacije ekonomskih

aktivnosti. Preduzetnik prilikom ulaska na globalno tržište mora odabrati odgovarajuću strategiju.

Mala i srednja preduzeća teže da imaju dobru tržišnu i finansijsku poziciju na tržištu, te moraju uvažiti

sva ograničenja na današnjem globalnom svjetskom tržištu. Pri tom se suočavaju sa raznim

poteškoćama u svom poslovanju počev od etnocentrizma potrošača i konkurentnosti pored

transnacionalnih kompanija. Ekonomske krize isto tako imaju veliki uticaj na pokretanje ili razvoj

malih i srednjih preduzeća kako u BiH tako i u Evropskoj Uniji. Posljedica ekonomske krize je manje

kapitala u opticaju, skuplji kapital te stagnacija preduzetničke aktivnosti. Svakako nije isto poslovati

na relativno neuređenom tržištu u BiH ili na tržištu Austrije i ostalih zemalja Evropske Unije. Anketa

predstavlja analizu više faktora koji preduzetnika podstiču ili odvraćaju od pokretanja ili razvijanja

malog biznisa, te smo analizom dobijenih odgovora došli do određenih zaključaka koji su to faktori

koji najviše otežavaju razvoj malih i srednjih preduzeća.

Ključne riječi: globalizacija, preduzetništvo,transnacionalne kompanije, ekonomska kriza, mala i

srednja preduzeća

THE IMPACT OF GLOBALIZATION OF THE WORLD MARKET AND

ECONOMIC CRISIS ON THE START AND DEVELOPMENT OF

SMALL BUSINESSES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA -

COMPARATIVE ANALYSIS RELATED TO AUSTRIA AND OTHER

COUNTRIES OF THE EUROPEAN UNION

Abstract: In order to be able to survive or develop their entrepreneurial activities, entrepreneurs must

undertake activities on the markets of other countries and thus have globalization of economic

activities. The entrepreneur must choose the appropriate strategy when entering the global market.

Small and medium-sized companies are striving to have a good market and financial position on the

market, and they must take into account all the limitations in today's global market. They are faced

with various difficulties in their business, starting with the ethnocentrism of consumers and their

competitiveness alongside transnational companies. Economic crises also have a major impact on the

start up or development of small and medium-sized enterprises both in BiH and in the European

Union. The result of the economic crisis is less capital in circulation, more expensive capital and

stagnation of entrepreneurial activity. Certainly, this is not the case with the relatively unregulated

market in BiH or in the market of Austria and other European Union countries. The survey presents an

analysis of the many factors that entrepreneurs are encouraging or disrupting from starting or

developing a small business, and by analyzing the answers received, we have come to certain

conclusions which are the most difficult factors for the development of small and medium enterprises.

Key words: globalization, entrepreneurship, transnational companies, economic crisis, small and

medium enterprises



69

Uvod

U većini zemalja u svijetu, sve veći broj

ljudi uspijeva da ostvari svoje snove kroz

vlastiti biznis. Nivo zainteresovanosti za

preduzetništvo je veoma visok u svim

starosnim grupama. Od ljudi koji započinju

biznis, 84% to rade po prvi put u svom

životu. Ovakav rast preduzetničkog duha je

jedan od najznačajnijih ekonomskih

događaja u novijoj ekonomskoj istoriji.

Ekonomska kriza ima velikog uticaja na

preduzetništvo. Kriza prvenstveno nastaje u

finansijskom sektoru, ali svoj uticaj

proširuje i na mnoge druge dijelove

ekonomije. Mala i srednja preduzeća (MSP)

predstavljaju vodeću snagu u ekonomskom

razvoju zemlje i time jačaju ekonomiju na

više različitih načina. Preduzetnici sa svojim

malim biznisom stimulišu promjene u biznis

okruženju kroz proces kreativne destrukcije

i predstavljaju najveći izvor inovacija na

tržištu. MSP su najveći generator novih

ideja i radnih mjesta te zahvaljujući razvoju

modernih tehnologija, sve više doprinose

ukupnoj globalizaciji biznisa.

Prosperitet malih i srednjih preduzeća iz

BiH, kako i onih u svjetskim razmjerama

zavisi od građenja konkurentnosti sa

sposobnošću ostvarivanja konkurentskih

prednosti na domaćem tržištu, kao dijelu

globalnog tržišta, te na ukupnom globalnom

tržištu.

1. Značaj i osnovna obilježja

pokretanja malog biznisa

Pojam mali biznis označava sponu između

preduzetništva i privatnog vlasništva u

vođenju malih i srednjih preduzeća uz

nedominirajuću poziciju bilo kojeg malog

preduzeća u njegovoj branši. Postoji

saglasnost o faktorima koji predodređuju

veličinu biznisa i kao faktori mjerenja

veličine biznisa se najčešće uzimaju:32

1. Broj zaposlenih

2. Ostvareni obim prometa – tj.

ukupan prihod,

3. Imovina firme i

4. Dionički kapital.

32 Čizmić, E.,Crnkić, K.,Strateško preduzetništvo,

Ekonomski fakultet u Sarajevu, 2012, str.112.

Ovi kriteriji se mogu posmatrati u

relativnom smislu, jer se kriteriji veličine

razlikuju prema zemljama i prema stepenu

razvijenosti tih zemalja. Tako možemo

konstatovati da relativno mali biznis u

jednoj razvijenoj zemlji se može smatrati

srednjim ili velikim biznisom u nerazvijenoj

zemlji.

Prema EU kriterijumima, preduzeća se

klasificiraju u tri kategorije:33

Mikro preduzeće (manje od 10

zaposlenih;≤ 2 mil.€ god. prometa i

≤ 2 mil.€ imovine),

Malo preduzeće (manje od 50

zaposlenih; ≤ 10 mil.€ god. prometa

i ≤ 10 mil.€ imovine),

Srednje preduzeće (manje od 250

zaposlenih; ≤ 50 mil.€ god. prometa

i ≤ 43 mil.€ imovine)

U junu 2003.godine Bosna i Hercegovina je

potpisala Evropsku povelju za mala i

srednja preduzeća, na osnovu čega je

Federacija BiH ujednačila definiciju malih i

srednjih biznisa sa definicijom EU-a.

Kriterijumi se nešto razlikuju za Bosnu i

Hercegovinu i podjela preduzeća izgleda

ovako:34

Mikro preduzeće (manje od 10

zaposlenih;≤ 200.000 € god.prometa

i ≤ 200.000 € imovine),

Malo preduzeće (manje od 50

zaposlenih; ≤ 4 mil.€ god. prometa i

≤ 4 mil.€ imovine),

Srednje preduzeće (manje od 250

zaposlenih; ≤ 20 mil.€ prometa i ≤

15 mil.€ imovine).

Značaj i specifičnosti pokretanja novih

biznisa su višestruki, ali osnovno je

kreiranje novih radnih mjesta i inovativnost.

Iz perspektive kreiranja novih radnih mjesta

se moraju spomenuti i tzv. „gazele“. Pojam

„gazele“ je američki izraz za male

brzorastuće kompanije koje su kreatori

velikog broja poslovnih prilika. „Gazele“ su

mala i relativno mlada preduzeća,

visokotehnološki opremljena, koja su u

mogućnosti osigurati potreban kapital. Za

33 European Microfinance Network: www.european –

microfinance.org 34 Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i

obrta: Razvoj malog i srednjeg poduzetništva u

FBiH, Inžinjerski biro d.d. Mostar, 2008., str.12.


70

većinu preduzetnika kreirati „gazele“ je cilj,

ne samo iz finansijskih nego i

profesionalnih razloga.35

Činjenica koja govori o značaju malih i

srednjih preduzeća, kao i preduzetništva je

ta da je Evropska komisija u posljednjih par

godina donijela nekoliko akata koja

olakšavaju pokretanje i samo poslovanje

malih i srednjih preduzeća u smislu njihove

organizacije i poreskih obaveza.

Kada se radi o pokretanju novih biznisa,

imamo tri vrste početničkih preduzeća:

1. Preduzeća koja se osnivaju zbog

samozaposlenja,

2. Preduzeća koja se osnivaju iz

hobija ili zabave i

3. Preduzetnička preduzeća.

U skladu sa prikupljenim podacima o

uslovima pokretanja malih biznisa, Vijeće

Evrope je 2006. godine zatražilo da države

članice sve naprave kako bi se ohrabrili novi

preduzetnici za otvaranje novih biznisa.

Zatraženo je da se provedu mjere kako bi se

smanjio broj dana, tj. potrebno vrijeme za

registraciju novog biznisa koje ne smije biti

duže od jedne sedmice.

Preduzetništvo i mali biznis se posljednjih

godina nalaze u glavnom fokusu iz više

razloga i već je sada sasvim jasno da

predstavljaju glavnu pokretačku snagu

ekonomskog rasta i razvoja društva. Mali

biznis će se u budućnosti javljati kao

alternativa velikim preduzećima u većini

privrednih djelatnosti. Razvijene zemlje su

prihvatile preduzetništvo i mali biznis kao

važne determinante u razvoju svojih

ekonomskih politika.

2. Preduzetništvo i mali biznis u

Bosni i Hercegovini

Iako je preduzetništvo od vrlo važnog

značaja, pogotovo za zemlje koje teže

pristupanju EU, tako i u Bosni i Hercegovini

je prilično zanemareno. U BiH je država

tradicionalno preuzimala odgovornost i

veliku zaposlenost obezbjeđivala putem

velikih industrijskih i poljoprivrednih

kombinata. Više faktora, kao što su

35 Prilagođeno: Kuratko, F., Entrepreneurship:

Theory,Process and Practice, South-Western

Cengage Learning Centre, USA, 2008., str.19.

postratna kriza, nedovršena privatizacija i

neriješeni imovinsko-pravni odnosi,

povećanje konkurencije, doveli su do pada

proizvodnje i zaposlenosti a samim tim i

propadanja velikog broja preduzeća.

Prilagođavanje jedne zastarjele i spore

komunističke ekonomije novim tržišnim

principima svjetske ekonomije je stvorilo

porast stope nezaposlenosti i gubitak

značajnog broja radnih mjesta. Stari i veliki

industrijski giganti po kojima je BiH bila

prepoznatljiva u bivšoj Jugoslaviji i ostalom

svijetu su potpuno uništeni i nisu imali

mogućnost za revitalizaciju.

Preduzetnici se dok vode svoje biznise

susreću sa raznim problemima i

poteškoćama u radu zbog nedostatka

inicijative na svim nivoima vlasti. Tako npr.

možemo istaći podatak da je za proces

registracije pravnog lica u BiH potrebno 54

dana.36 Većina nadležnosti za društveni,

ekonomski, obrazovni i industrijski razvoj u

BiH je u rukama entiteta. Na nivoima

entiteta djeluju ministarstva zadužena za

razvoj preduzetništva, i to: Federalno

ministarstvo razvoja, preduzetništva i obrta i

Ministarstvo ekonomije i regionalnog

razvoja RS-a. Na istom polju kao servis kod

pokretanja malih biznisa djeluje više

regionalnih razvojnih agencija i one

sarađuju sa entitetskim ministarstvima kao

organi koji pomažu preduzetnicima.

BiH se kao država obavezala potpisavši

Evropsku povelju za mala i srednja

preduzeća da će implementirati različite

aktivnosti u cilju jačeg razvoja

preduzetništva.

Stanovništvo u BiH u svojoj percepciji ima

vrlo nizak stepen preduzetničke aktivnosti i

trenutno je kod ljudi popularnija opcija „biti

zaposlenik - po mogućnosti na Budžetu

nekog nivoa vlasti“ u odnosu na

preduzetnika. To je posljedica straha od

neuspjeha i nedovoljno spremnosti za

preuzimanje rizika.37

36 OECD: Report on the Implementation of the

European Charter for Small Enterprises in the

Western Balkans: The SME Policy Index 2007.,

2008., str.65. 37 Umihanić, B.,Tulumović, R., Arifović, M., Simić,

S., Spahić, E., Recesija reducirala preduzetničku

aktivnost u BiH, Globalni monitor preduzetništva,

Harfo-graf d.o.o. Tuzla, 2010.,str.27.


71

BiH je u 2012. godini rangirana kao 125.

zemlja u svijetu po pogodnostima za

poslovanje od ukupno 183 posmatrane

svjetske ekonomije. Podaci o troškovima,

broju dana i procedura za pokretanje

preduzeća, BiH je rangirana kao 162. država

u svijetu, što je čini jednom od zemalja sa

najkomplikovanijom procedurom za

pokretanje biznisa.

Potrebno je naglasiti da se dio ovih

negativnosti stvara i zbog evidentnih razlika

u pristupu i nivou razvoja između dva

entiteta i distrikta Brčko. U ovom vremenu

BiH prolazi kroz fazu intenzivne reforme

zakonske legislative u oblasti ekonomije.

Ova reforma ima za cilj kreiranje

povoljnijeg poslovnog okruženja za

pokretanje i razvoj biznisa.

2.1. Mala i srednja preduzeća u Austriji i

ostalim zemljama EU

Nosilac velikog obima ekonomskih

aktivnosti u EU pa tako i u Austriji je

preduzetništvo čime ostvaruje važan

doprinos dinamici i inovativnosti

ekonomskog razvoja u srednjeročnom i

dugoročnom planu. U EU imamo preko 20

miliona malih biznisa, od kojih 99% su

mikro, mali i srednji biznisi. Prema

izvještaju jedne nezavisne istraživačke

organizacije u periodu od 5 godina (2002-

2007) broj mikro, malih i srednjih preduzeća

je u EU porastao za 11%, dok je broj velikih

porastao za 4%.

U Austriji (EU) prema podacima iz

EUROSTAT –a apsolutnu većinu od 92%

čine mikro biznisi koji po zvaničnoj

nomenklaturi Evropske povelje za mala i

srednja preduzeća, zapošljavaju manje od 10

zaposlenih. Iz ovog možemo izvući

zaključak da su mikrobiznisi najzastupljeniji

u ekonomiji Austrije i ostalih zemalja EU-e.

Kao sektori koji su najpopularniji za

početak poslovanja malih preduzeća u

Austriji i EU identificirani su slijedeći:

sektor usluga, sektor istraživanja i razvoja,

sektor kompjutera i informacionih sistema i

sektor prodaje nekretnina.

U Austriji najveći broj preduzetnika

odlučuje se za početak u sektoru usluga.

Mikrobiznis iz 2006. god. sa 8 zaposlenih je

2007. prerastao u mikrobiznis sa 12

zaposlenika, tako da se promijenio i broj i

struktura preduzeća.

Austrija je zajedno sa svim zemljama EU

2000.god. potpisale i usvojile Evropsku

povelju o malim i srednjim preduzećima

koja pozicionira male biznise kao ključne za

zapošljavanje i kao temelje za razvoj

poslovnih ideja. Ova povelja ima svoje

principe djelovanja i to:

1. Obrazovanje i obuka u području

preduzetništva,

2. Jeftinije i brže osnivanje

preduzeća,

3. Bolje zakonodavstvo i reguativa,

4. Sticanje poslovnih vještina,

5. Poboljšanje online pristupa za

male biznise,

6. Bolje korištenje prednosti

jedinstvenog tržišta,

7. Poreska i finansijska politika –

pristup finansijskim sredstvima,

8. Jačanje tehnoloških kapaciteta

malih preduzeća,

9. Uspješni modeli elektronskog

poslovanja i vrhunske podrške

malim preduzećima i

10. Jače i efikasnije zastupanje

interesa malih preduzeća na

nivou Unije i na nacionalnom

nivou.

Pored Evropske povelje o malim biznisima

vrlo važan dokument na području podrške

preduzetništva u Austriji je Lisabonska

strategija iz 2000.god. Lisabonska

strategija38 je za cilj postavila stvaranje

svjetski najkonkurentnije ekonomije

temeljene na znanju, sposobnosti i održivom

rastu, sa više kvalitetnih radnih mjesta i

većim i značajnijim uključivanjem žena u

preduzetničke aktivnosti.

Na nivou Austrije i EU brigu o mikro,

malim i srednjim biznisima preuzela je

Evropska komisija koja je zadužena za

razvijanje programa i provedbu

sveobuhvatne politike zemalja članica EU u

sferi preduzetništva. Evropska komisija

ulaže velike napore za obezbjeđivanje

dodatnih finansijskih sredstava za

zapošljavanje u malim biznisima, kao i za

38 Lisabonski samit Evropskog Savjeta iz marta 2000.

Na kojem su lideri EU istakli da do 2010. EU treba

da postane najkonkurentnija privreda u svijetu

zasnovana na znanju – jedan od strateških ciljeva EU


72

formiranje i izgradnju poslovnih inkubatora

i klastera.

Prema istraživanjima Flash Eurobarometra39

oko 20% preduzeća u EU pripadaju

kategoriji gazela, što znači da su 3 godine

zaredom rasli više od 20% godišnje. U iduće

dvije do tri godine oko 13% preduzeća

očekuje rast prihoda od preko 20%.

U Austriji procenat malih i srednjih

preduzeća koja očekuju porast godišnjeg

prihoda u iduće dvije do tri godine ide čak

do 60% i blizu je još u Norveškoj i Poljskoj.

U ostalim zemljama EU varira i ide do 20%

u Latviji i 17% na Malti.

Zato je Evropska komisija (EK) 2008.

godine snažno podržala inicijativu za dalje

jačanje održivog rasta i konkurentnosti

MSP, usvajanjem posebnog dokumenta pod

nazivom "Akt o malim preduzećima" (Small

business act - SBA).

SBA definiše principe, daje smjernice i

najbolje prakse u oblasti podrške MSP i

preduzetništvu. Na prvo mjesto stavlja

potrebe MSP kako bi se ojačao njihov

potencijal za stvaranje novih radnih mjesta i

ojačala konkurentnost unutar jedinstvenog

tržišta. Ključni element SBA je princip

"Small think first“ koji treba da bude

uključen u donošenje odluka na svim

nivoima u EU i u nacionalnim politikama.

Evropska unija (EU) je usvojila "Strategiju

za pametan, održiv i inkluzivan privredni

rast Evropa 2020", a koja se nadovezuje na

"Lisabonsku strategiju“ (2000 – 2010) i

kojom se definišu okviri za uspostavljanje

politike razvoja MSP.

Strategija definiše 3 prioriteta:40

1. Pametan rast podrazumijeva jačanje

znanja i inovacija, poboljšanje

kvaliteta edukacije, istraživanja,

transfera tehnologija uz puno

korišćenje ICT i poboljšanje uslova

za pristup finansijama za istraživanje

i razvoj,

2. Održivi rast podrazumijeva

izgradnju efikasnije, održive i

konkurentne ekonomije efikasnijim

korišćem resursa i formulisanjem

39Standard-Eurobarometer-

http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/facts-

figures-analysis/eurobarometer/ (pr.: 13.02.2012.) 40 Zečević М. (2005), International Business and

Management, Evropski univerzitet, Beograd

industrijske politike za eru

globalizacije; 3. Inkluzivni rast podrazumijeva jačanje

politika zapošljavanja i obrazovanja, sistema socijalne zaštite, povećanje društvene odgovornosti u okviru poslovne zajednice.

Definisani prioriteti su u funkciji povećanje

zaposlenosti, jačanje istraživanja i inovacija,

edukacije, smanjenje emisije gasova i

jačanje energetske efikasnosti i smanjenje

siromaštva.

2.2. Preduzetništvo u vrijeme ekonomske

krize

Ekonomska kriza ima velikog uticaja na

preduzetništvo. Kriza prvenstveno nastaje u

finansijskom sektoru, ali svoj uticaj

proširuje i na mnoge druge dijelove

ekonomije. Rast proizvodnje je zaustavljen

u mnogim industrijama i u mnogim

zemljama. Vrlo važne su implikacije

finansijske krize na preduzetništvo kroz tri

identificirane komponente: stavove,

aktivnosti i težnje preduzetnika. Kriza može

imati različite efekte na različite faze i

tipove preduzetništva, koji mogu rezultirati

pozitivnim i negativnim trendovima u

preduzetničkoj aktivnosti.

Ekonomska kriza, u određenoj mjeri može

stimulirati inovativno preduzetništvo.

Vrijeme ekonomske krize se nerijetko

koristi za implementaciju poslovnih

promjena. Na primjer, prvi supermarket u

SAD-u je otvoren početkom „Velike

depresije“. Ekonomski padovi više podstiču

ekonomsku aktivnost usmjerenu na

budućnost, nego ekonomsku aktivnost koja

prolongira ustanovljene rutine.

Strah od neuspjeha, također, je veći, jer su

implikacije za neuspjeh veće. Postoji

nekoliko alternativnih mogućnosti na tržištu

rada za one koji neće moći učiniti svoj

biznis stabilnim. Pitanje dostupnosti

finansijskih sredstava je naročito važno za

preduzetnike koji planiraju pokretanje

novog biznisa.

Statička komponenta preduzetništva je

važna za održavanje ekonomske stabilnosti.

Vlade mogu tražiti načine za pomoć

postojećim biznisima i održavanju velikih i

važnih kompanija, ali mogu pomoći i

sektoru malih biznisa da opstane. Činjenica


73

je da je postojanje velikog broja malih

biznisa uslovljeno potrebama velikih

preduzeća.

Izazov za sve vlasti jeste da pruže pomoć i

održe one kompanije koje imaju dobar

potencijal za uspješno poslovanje na

dugoročniji period. Dok su etablirani biznisi

važni za očuvanje stabilnosti, preduzetništvo

u ranoj fazi je važno za stvaranje dinamike

ekonomske aktivnosti u ekonomiji države

koja je pogožena krizom.

3. Globalizacija svjetskog tržišta

Većina ekonomista u svijetu kada govori o

globalizaciji tvrdi da se radi o pozitivnom

prirodnom fenomenu, koji može proizvoditi

dobitnike i gubitnike u ekonomskom smislu.

Globalizacija znači razvijanje strategija na

osnovu pogleda na svijet kao na jedan

entitet na kojem je moguće poslovati na isti

način. Riječ globalizacija potiče iz

engleskog jezika (globe - Zemljina kugla).

Stručnjaci smatraju da je to neminovan,

tehnologijom pokretan proces, koji

povećava trgovačke i političke odnose među

ljudima različitih zemalja

Pokretačke snage globalizacije na makro

razini su:

Liberalizacija trgovine koja se odvija

između zemalja, u okviru regiona i

trgovačkih blokova,

snažan trend deregulacije

tradicionalnih državnih monopola,

finansijskih servisa,

širenje komunikacijskih kapaciteta i

homogenost potrošača te

širenje tehnoloških aplikacija na

svjetskoj razini.

Globalne korporacije vide cijeli svijet kao

jedno tržište. Lociraju svoje operacije i

resurse različitim dijelovima svijeta.

Globalne korporacije nude globalne

proizvode prilagođene lokalnim potrebama,

a teže ostvarenju vodećeg mjesta u prodaji

određenih proizvoda na svjetskom nivou.

Razlog zbog kojeg korporacije odlučuju

postati globalnim korporacijama, je težnja

da se u uslovima jake konkurencije osigura

vodeća pozicija u prodaji određenog

proizvoda na svjetskom tržištu.

Globalizacija je u svojoj orjentaciji na

maksimiziranje globalnih profita

istovremeno i prijetnja kvalitetu života na

platneti, posebno nerazvijenim zemljama.

Bez obzira na negativne aspekte

globalizacije, njenu pojavu treba prihvatiti

kao izazov za mogućnosti koje ona nudi u

ekonomskom razvoju i rastu. Mala i srednja

preduzeća će moći ostvarivati rast na

globalnom tržištu, samo ako su vođena

sposobnim i inovativnim menadžerima ili

menadžmentom. Neka od njih će se i

povezivati sa međunarodnim kompanijama,

i na taj način se uspješnije uključivati u

globalno tržište.

3.1. Karakteristike multi i

transnacionalnih kompanija (MNC,TNC)

Multinacionalne kompanije mogu koristiti

prednosti poslovnih prilika u mnogo

različitih zemalja. Koristi im što su u

mogućnosti da proizvodne kapacitete

uspostave u zemljama u kojima njihovi

proizvodi mogu biti proizvedeni

najučinkovitije i najefikasnije. MNC s

operacijama rasprostranjenim širom svijeta

ponekad imaju pristup prirodnim resursima i

materijalima koji možda nisu uvijek

dostupni domaćim kompanijama.

Iako mnoge kompanije teže postati

globalne, samo nekim od njih je u tome i

uspjelo. To zahtijeva razvijanje proizvoda

uzimajući u obzir cijeli svijet kao

jedinstveno tržište. Pri donošenju strateških

odluka treba voditi računa o cjelokupnom

svijetu, dok taktike moraju biti prilagođene

nacionalnom i lokalnom okruženju.

TNC se tretiraju kao lokomotive privrednog

rasta manje razvijenih zemalja. Rješenje

problema privrednog rasta i razvoja se vidi u

privlačenju TNC u nerazvijene zemlje i

zemlje u tranziciji. U okviru tzv.

''Washingtonskog'' konsenzusa načinjena su

pravila igre koja omogućavaju ili pripremaju

teren za ekonomsku sveprisutnost TNC u

zemljama širom svijeta.

Kada se govori o TNC kao motorima

privrednog rasta manje razvijenih zemalja,

polazi se od slijedećih pretpostavki i

očekivanih pozitivnih efekata:41

41 Šahman, E. (2014): Magistarski rad, Finansijski i

tržišni aspekti poslovanja preduzetničkih organizacija

– komparativna analiza posl. BiH u odnosu na

Austriju, Sarajevo, Ekonomski fakultet u Sarajevu,

str.81-84.


74

1. TNC donose u zemlju domaćina novi i prijeko potrebni kapital

2. donose novu tehnologiju 3. povećavaju zaposlenost 4. doprinose porastu izvoza i otvaranju

zemlje prema svijetu

Posebno zanimljiv i nedostupan aspekt

djelovanja TNC predstavljaju transferne

cijene (cijene po kojima se u okviru sistema

jedne TNC odvijaju poslovne operacije).

One mogu biti znatno iznad ili ispod

svjetskih cijena. TNC može međusobnim

internim obračunima vrlo lako prikazati

gubitak u poslovanju, ako joj to odgovara i

na taj način izbjegavati plaćanje poreskih

obaveza u zemlji domaćina.

Međunarodna preduzeća se bave poslovnim

transakcijama koje premašuju nacionalne

okvire. Te transakcije uključuju transfer

dobara, usluga, tehnologije, menadžerskih

znanja i kapitala u druge zemlje.

Smatra se da je strategija neke TNC

globalna ako to preduzeće istovremeno

uvažava globalno shvatanje svjetskog tržišta

i konkurencije, dobro poznaje svoje

konkurente, ima kontrolu svih transakcija u

svijetu, ponaša se u stilu ''globalnog igrača''

što znači fleksibilno, prilagodljivo i

inovativano. Takođe, učestvuje u

visokotehnološkim industrijskim granama,

razmješta sopstvenu proizvodnju na

najrentabilnija mjesta, koordinira svoje

djelatnosti pomoću adaptibilne i vrhunske

informacijske tehnologije, izvrši integrisanje

svih organizacionih jedinica u jedinstveni

sistem računovodstva, a proizvodnih,

komercijalnih i specijalnih filijala u

jedinstvenu mrežu upravljanja te ima stalan

rast kompanije i diverzifikacija djelatnosti.

4. Analiza faktora koji otežavaju

razvoj preduzetništva – glavni

razlozi zbog kojih neko ne pokreće

vlastiti mali biznis - anketa

Istraživanje sa pitanjem koji su bili najčešći

faktori koji su ljude odvraćali od pokretanje

preduzetničkog poduhvata je obuhvatilo

ukupno 80 preduzetnika i to 54 preduzetnika

i preduzeća iz BiH te 36 sa područja BiH

koji svoju djelatnost obavljaju van granica

BiH u Austriji ili EU.

Tabela 1. Otežavajući faktori za razvoj

preduzetništva42

1-

najviš

e

važan

2 -

puno

važan

3-

nev

aža

n

4-

manj

e

važa

n

5-

najma

nje

važan

Strah od rizika 35 17 16 6 6

strah od

neuspjeha 22 37 16 5 0

nedostatak

ideja za

poduhvat 11 5 48 16 0

nedostatak

znanja iz te

oblasti 5 6 43 15 11

nedostatak

pomoći države 11 31 27 6 5

nedostatak

finansijskih

sredstava 16 22 42 0 0

nedostatak

važnih

informacija o

biznisu 6 10 53 6 5

slaba i

nestabilna

privredna klima 41 21 15 1 2

nedostatak

slobodnog

vremena za

biznis 6 26 17 20 11

korupcija u

državnim

strukturama 29 22 12 16 1

ekonomska

kriza u BiH i

svijetu 36 11 22 6 5

Globalizacija 5 11 43 12 9

neplaćanje od

velikih privr.

Subjekata 63 6 2 5 4

skupa

finans.sredstva

-velike kamate 46 12 6 5 11

nema

otežavajućih

faktora 0 3 2 0 75

42 Šahman, E. (2014): Magistarski rad, Finansijski i

tržišni aspekti poslovanja preduzetničkih organizacija

– komparativna analiza posl. BiH u odnosu na

Austriju, Sarajevo, Ekonomski fakultet u Sarajevu,

str.123-128.


75

Grafikon 1. Otežavajući faktori za razvoj

preduzetništva

ZAKLJUČAK

Da bi se mali biznis održao i razvijao na

tržištu dobara i usluga potrebno je da MSP

uvodi nove kvalitete proizvoda koje

potrošači do sada još nisu poznavali. To je

moguće postići i uvođenjem nove metode

proizvodnje, tj. povećanjem produktivnosti

rada postiže se povoljnija cijena proizvoda.

Uzimajući u obzir globalizaciju tržišta MSP

se mogu razvijati na način da otvaraju nova

tržišta za svoje djelovanje, tj. tržišta na

kojem određena grana proizvodnje do sada

nije stupila u zemlju na čije tržište se ulazi

,bez obzira na to je li tržište prije toga

postojalo ili ne.

Samim time što posluje na globalnom tržištu

MSP mogu koristiti nove izvore za nabavku

svojih sirovina ili proizvoda i na taj način će

postati konkurentniji na tržištu sa

povoljnijom cijenom svoga prozvoda ili

povećanjem profita uz iste ostale troškove

proizvodnje.

Preduzetništvo se smatra jednim od

mehanizama koji pomaže ublažavanju

efekata krize i njenom preokretu, jer ono

realocira resurse na način da novim

potencijalima zamjenjuju uništene

ekonomske aktivnosti.

Transnacionalne korporacije, globalni

strateški timovi i savezi su nositelji novih

razvojnih trendova. Trend globalizacije i

istovremeno lokalizacije su procesi okrenuti

budućnosti. Ne uključivati se u te nove

trendove, zatvarati se u vlastite kriterije

efikasnosti i uspješnosti unutar nacionalne

države je izbor ekonomskog i sveukupnog

zaostajanja.

Zadnjih godina uloga preduzetništva u

ekonomskom razvoju BiH postaje posebno

aktuelna, ali tempo reformi u sektoru malih i

srednjih preduzeća je ograničen zbog

problema sa kompleksnom administracijom,

nekoherentnim propisima na raznim

nivoima vlasti i naravno slabom

koordinacijom nivoa vlasti.

Zbog ovih kompikovanih procedura BiH je

manje atraktivna za pokretanje biznisa u

odnosu na ostale zemlje u regionu, ali da bi

se to promijenilo potrebno je unificirati

procedure za bavljenje biznisom na nivou

cijele države i popularisati razvoj malih i

srednjih preduzeća.

Kao podsticaj za razvoj i podršku malim i

srednjim preduzećima neophodno je

postojanje državne regulative i postojanje

poslovnih inkubatora. Pored svih ovih

preduzetih aktivnosti BiH mora sistematski

raditi na poboljšanju poslovnog ambijenta

za razvoj preduzetništva i privlačenje

investitora.

Razvoju MSP u Austriji i EU pomaže i

Evropska asocijacija zanatlija, malih i

srednjih preduzeća (UEAPME), udružuje

0

20

40

60

80

1 - najviše važan

2 - puno važan

3-nevažan

4-manje važan

5-najmanje važan


76

poslodavce iz evropske zanatske industrije,

trgovine i malih i srednjih preduzeća i

predstavlja interese 81 organizacije članice

koje se sastoje od nacionalnih federacija

malih i srednjih preduzeća, evropskih

granskih federacija i ostalih pridruženih

članova uključenih u sektor MSP.

UEAPME ima za cilj da obezbedi da se

interesi zanatlija i MSP uzmu u obzir u svim

zakonima koji na njih imaju uticaj. Ovo

uključuje ekonomsku i fiskalnu politiku,

politiku internog tržišta, pravne poslove i

politiku istraživanja i razvoja. UEAPME

analizira ulogu malih i srednjih preduzeća u

evropskoj ekonomiji kao i izazove sa kojima

se oni suočavaju

Analizom ankete koja je sprovedena na

grupi preduzetnika možemo zaključiti koji

su otežavajući faktori kod pokretanja malog

biznisa. Neplaćanje od velikih privrednih

subjekata, tj. neizvjesnost u finansijskom

poslovanju, ekonomske krize u BiH i

svijetu,slaba i nestabilna privredna klima,

skupa finansijska sredstva, strah od rizika i

neuspjeha itd. su najvažniji faktori koji

otežavaju pokretanje i razvoj

preduzetničkog poduhvata.

Veliki broj ispitanika (oko 50%) je

odgovorio da globalizacija nije toliko važna

za pokretanje malog biznisa što se može

objasniti time da u prvom momentu

prilikom pokretanja preduzetničkog

poduhvata preduzetnik ne razmišlja o

globalnom tržištu, nego razvija proizvod i

usluge kako bi opstao na lokalnom tržištu i

sa relativno malim obimom proizvodnje.

Tek kasnije razmišlja o globalnom tržištu i o

proširenju proizvodnje, tj. kada stabilizira

poslovanje i pokušava da nađe povoljnije

sirovine te da poveća potražnju za svojim

proizvodom.

LITERATURA

[1] Božić V., (2002), Ekonomika

biznisa, drugo dopunjeno izdanje,

BIGZ, Beograd,

[2] Čizmić,E.,Crnkić,K.,(2012),Strateš

ko preduzetništvo,Ekonomski

fakultet Sarajevo, str.112.

[3] Dostić, M., (1996), Preduzetništvo

i menadžment u malom biznisu.

Sarajevo,

[4] Federalno ministarstvo razvoja,

poduzetništva i obrta,

(2008).,Razvoj malog i srednjeg

poduzetništva u FBiH, Inžinjerski

biro d.d. Mostar, str.12.

[5] Ilić, M., (2001), Ekonomika

industrije, Ekonomski fakultet -

Institut za ekonomska istraživanja,

Kragujevac,

[6] Kuratko, F., (2008),

Entrepreneurship: Theory,Process

and Practice, South-Western

Cengage Learning Centre, USA,

str.19.

[7] Kuvačić, N., (1998), Test

poduzetničkih sklonosti,

Sveučilište u Splitu, Ekonomski

fakultet & Veleučilište uSplitu,

Split,

[8] OECD, (2008) Report on the

Implementation of the European

Charter for Small Enterprises in the

Western Balkans: The SME Policy

Index 2007., str.65.

[9] Petkovic V.,(2006), Preduzetništvo,

VPŠ, Čačak,

[10] Šahman, E. (2014): Magistarski

rad, Finansijski i tržišni aspekti

poslovanja preduzetničkih

organizacija – komparativna

analiza poslovanja BiH u odnosu

na Austriju, Sarajevo, Ekonomski

fakultet u Sarajevu, str.123-128.

[11] Umihanić, B.,Tulumović, R.,

Arifović, M., Simić, S., Spahić, E.,

Recesija reducirala preduzetničku

aktivnost u BiH, Globalni monitor

preduzetništva, Harfo-graf d.o.o.

Tuzla, 2010.,str.27.

[12] Tomaš R., (2009), Svjetska

ekonomska kriza kao faktor

produbljavanja opšte krize u Bosni

i Hercegovini, Forum Bosna 47/09,

[13] Tomić, D., (2006), Zakonitosti

profesionalizacije menadžmenta,

doktorska disertacija, Subotica,

Ekonomski fakultet,

[14] Zečević М. (2005), International

Business and

Management,Evropski univerzitet,

Beograd


77

BAZE PODATAKA I INTERNET

STRANICE:

[1] Global Entrepreneurship Monitor:

www.gemconsortium.org.

[2] European Microfinance Network:

www.european – microfinance.org

[3] Standard-Eurobarometer-

http://ec.europa.eu/enterprise/polici

es/sme/facts-figures-analysis

/eurobarometer / (pr.: 13.02.2012.)

[1] http://ec.europa.eu/small-

business/policy-

statistics/policy/index_en.htm

(pr.: 13.02.2012.)

[2] http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetsk

a_financijska_kriza_od_2007._godi

ne

[3] http://www.wikipedia.com

[4] http://www.poslovniforum.hr/mana

gment

[5] http://www.de.scribd.com.

[6] http://www.fmrpo.gov.ba.

[7] http://www.gea.ba

[8] www.investinaustria.at

[9] http://www.advantageaustria.org/

http://www.gemconsortium.org/

http://ec.europa.eu/small-business/policy-statistics/policy/index_en.htm



http://www.wikipedia.com/

http://www.de.scribd.com/

http://www.fmrpo.gov.ba/

http://www.gea.ba/

http://www.investinaustria.at/


78

ZNANJE KAO KLJUČNI RESURS KONKURENTSKE PREDNOSTI

Izv.prof.dr.sc. Đuro Horvat, email: [email protected]

EFFECTUS studij financije i pravo – visoko učilište, Trg J.F. Kennedy 2, Zagreb, Republika

Hrvatska

Leo Ivanjko, email: [email protected]

MA, ANDBRA GmbH, 1120 Wien, Austria

Sažetak: Hipoteza je da je za realizaciju konkurentske prednosti temeljem znanja nužno artikulirati

misiju, viziju i odgovarajuću strategiju te na temelju njih utvrditi ključne djelatnosti poduzeća. Njih

moraju sustavno podržavati svi poslovni procesi. Funkcioniranje temeljnih djelatnosti ovisi o nizu

elemenata, po našem mišljenju znanje je presudne važnosti za stvaranje nove dodane vrijednosti.

Znanje kao resurs treba skladištiti te stalno skupljati nova pri čemu je nužno i njegovo generiranje

unutar poduzeća što se najčešće odvija u odjelima za istraživanje i razvoj. Spomenute procese

uspješno može realizirati samo kompetentno osoblje. U tom smislu neophodno je artikulirati politiku

regrutiranja odgovarajućeg talentiranog osoblja. Stručnjake valja motivirati na odgovarajući način te

različitim instrumentimma poticati razmjenu znanja i timski rad. To se ostvaruje uz pomoć

odgovarajuće organizacijske kulture bolje reći sustava vrijednosti. Ujedno valja razraditi sustav

stalnog stručnog usavršavanja zaposlenika koje se može odvijati unutar ali i izvan poduzeća.

Kontinuirano generiranje novih praktična znanja i vještina omogućava uspješnu politiku plasiranja

novih proizvoda odnosno inovacija. Upravo su inovacije bolje reći novi proizvodi i usluge odlučujući

za ostvarivanje održive konkurentnosti u suvremenoj ekonomiji. Profitabilno funkcioniranje temeljnih

djelatnosti poduzeća nije moguće ne samo bez plasiranja novih proizvoda i usluga već i kontinuiranog

inoviranja proizvodnih ali i ostalih procesa.

Ključne riječi: znanje, konkrentska prednost, inovacija, nova dodana vrijednost

KNOWLEDGE AS THE KEY RESOURCE OF COMPETITIVE

ADVANTAGE

Abstract: The hypothesis is that for the realization of competitive advantage based on knowledge it is

necessary to articulate the mission, vision and appropriate strategy and based on them to determine

the key business activities of the company. They must systematically be supported by all business

processes. Functioning of core business activities depends on a number of elements, in our opinion,

knowledge is the most significant for creating new added value. Knowledge as a resource needs to be

stored and constantly accumulated by new, where it is necessary to generate it within an enterprise,

which is most commonly done in the research and development departments. The mentioned processes

can be successfully accomplished only by the competent employees. Regarding, it is necessary to

articulate the policy of recruiting the appropriate talented employees. Experts should be properly

motivated and the exchange of knowledge and teamwork through various instruments has to be

encouraged. This can be accomplished with the help of an appropriate organizational culture better to

say with the system of values. At the same time, it is necessary to develop a system of continuous

professional training of employees which can be done both within and outside of the company. When

the new practical knowledge and skills are continuously being generated, successful policy of

introducing new products which means innovation is enabled. Innovations or better to say new

products and services are decisive for achieving sustainable competitiveness in the modern economy.

The profitable functioning of the company's core business is not possible without the introduction of

new products and services, but also without the continuous innovation of manufacturing and other

processes.

Key words: knowledge, competitive advantage, innovation, new added value


https://mail.vsfp.hr/owa/redir.aspx?SURL=Einx1xZOyLly46JCtQfRux0NFwWS8nA1DFSLERhenbmtqcuhnS7VCG0AYQBpAGwAdABvADoAbABlAG8ALgBpAHYAYQBuAGoAawBvADUAQABnAG0AYQBpAGwALgBjAG8AbQA.&URL=mailto%3aleo.ivanjko5%40gmail.com


79

UVOD

Velike svjetske korporacije često plasiraju i

po nekoliko tisuća različitih proizvoda i

usluga. Jedna od posljedica takve poslovne

politike je složena organizacijska arhitektura

s mnoštvom isprepletenih procesa. Ta

organizacijska kompleksnost otežava

rukovođenje, usporava poslovne procese što

u konačnici rezultira smanjivanjem

produktivnosti. Čak što više, prevelika

strukturalna razgranatost dovodi do gubitka

fokusiranosti na temeljne poslovne procese

koji generiraju glavninu dodane vrijednosti.

Istodobno drastično se smanjuje racionalno

korištenje organizacijskih resursa što u

krajnjoj liniji rezultira smanjivanjem

konkurentnosti. Na taj način nije moguće

stimulirati generiranje znanja nužnih za

razvoj novih proizvoda i usluga a gube se i

pretpostavke za artikuliranje učinkovitih

procesa učenja. Takve organizaijske odnose

možemo uočiti i u brojnim tvrtkama manje

veličine. U radu su primjenjene znastvene

metode analize i sinteze, metoda

konkretizacije, metoda klasifikacije, i

metode deskripcije i kompilacije.

1. Menadžerski modeli

1.1. Poslovni reinženjering

Menadžerima stoje na raspolaganju različiti

upravljački alati za korekciju ovakvih

organizacijskih odnosa s ciljem

racionalnijeg korištenja organizacijskih

resursa uključujući znanje kako bi se

povećala produktivnost te u konačnici

realizirala održiva konkurentska prednost.

Tijekom 90-ih godina u poslovnom svijetu

bio je popularan reinženjering kao

menadžerski alat koji je ubrzavao

odlučivanje i funkcioniranje ostalih

poslovnih procesa. Poslovni reinženjering je

poslovni model koji integrira procese uz

pomoć multifunkcionalnih timova

dokidajući tako razdvojenost organizacijskih

jedinica i njihovo gotovo u potpunosti

autonomno djelovanje. Taj model

koncentrira se na procese a ne na formalnu

organizacijsku strukturu koji je kao pristup

popularan još od vremena Maxa Webera i

njegovog birokratskog modela.

“Procesi koji su prošli reinženjering

zasnivaju se na međufunkcionalnim

timovima ovlaštenih radnika, koji će uvijek

biti abnormalni fenomen u tradicionalnoj,

funkcionalnoj, hijerarhijskoj organiazciji”43,

konstatiraju Michael Hammer i James

Champy. Oni zagovaraju dokidanje

tradicionalne hijerarhijske organizacije koja

je kao organizacijski model bila dominantna

većim djelom 20. stoljeća. Zbog toga ne

iznenađuje što podnaslov njihove knjige

“Reinženjering tvrtke” glasi “Manifest za

poslovnu revoluciju”. Inzistirajući na

procesima a ne formalnoj strukturi stvorili

su temeljne pretpostavke za afirmaciju

znanja odnosno kompetencija kao temeljnih

elemenata generiranja vrijednosti.

Upravljanje procesima fokusira se na

kompetencije odnosno znanje te njihovo

integriranje u korporativni lanac stvaranja

vrijednosti pri čemu multifunkcionali timovi

imaju uvid u sveukupnu poslovnu politiku te

realiziraju složene projekte. To uključuje i

disperziju moći unutar organizacije što je

pretpostavka autonomnog timskog

djelovanja. Pri tome se javljaju određeni

problemi karakteristični za projektnu

strukturu a jedan od njih je primjerice

međusobna komunikacija stručnjaka

različitih profila u multifunkcionalnim

timovima. Nasuprot tome u birokratskoj

organizaciji inzistira se na podjeli rada i

jednostavnim radnim operacijama, vanjskoj

kontroli a sagledavanje poslovne cjeline

ovisi o poziciji na hijerarhijskoj ljestvici.

Samo najviše rangirani rukovoditelji

sveobuhvatno su upoznati s poslovnim

procesima odnosno politikom.

1.2. Outsourcing

U masovnoj industriji odnosno do 60-ih

godina 20. stoljeća dominirao je koncept

vertikalne integracije. Riječ je poslovnom

modelu koji je inzistirao na vertikalnoj

povezanosti koja je primjerice sezala od

vađenja sirovine preko proizvodnje do

plasiranja finalnih proizvoda krajnjem

kupcu putem vlastite trgovačke mreže.

43 Hammer, M, Champy, J., (2004), Reinženjering

tvrtke, Zagreb: MATE d.o.o.; str.180


80

Takva orijentacija zahtijevala je angažiranje

radne snage različitih profila te je

povećavala proizvodne troškove što je

smanjivalo produktivnost. Oligopolni tržišni

odnosi olakšavali su funkcioniranje takvog

modela što je bilo najvidljivije u naftnoj

industriji a česti su bili pokušaji tajnog

dogovaranja prodajnih cijena.

Međutim s vremenom konkurencija postaje

sve žešća a globalizacijski procesi dodatno

ih potenciraju. Poboljšavanje

produktivnosti te u krajnjoj liniji

konkurentnosti iziskuje fokusiranost na

temeljne procese koje obavljaju vrhunski

stručnjaci. To iziskuje fokusiranost koju

blokira bavljenje podupirućim procesima

koji nisu od veće važnosti za stvaranje

vrijednosti. Zbog toga se takvi procesi

počinju prepuštati vanjskim tvrtkama

kojima je to temeljna djelatnost pa mogu

osigurati vrhunsku kvalitetu i konkurentnu

cijenu. To je jedan od razloga nastanka

koncepta poznatog kao outsourcing.

Outsourcing se primjenjuje zbog brojnih

razloga kao što su primjerice povećavanje

pozitivnih učinaka reinženjeringa,

realizacija poslovne izvrsnosti, eliminiranje

menadžerskih poteškoća vezanih za

pojedine procese, poboljšavanje

korporativne fokusiranosti na temeljne

procese, smanjivanje opertaivnih troškova i

smanjivanje rizika44. Eksternalizacija

pojedinih proizvodnih procesa omogućava

pored ostalog pristup radnoj snazi sa

specifičnim i vrhunskim znanjem koje je

isplativije angažirati u vanjskoj tvrtki. Tako

se obogaćuje poslovni eko sustav tvrtke te

stvaraju pretpostavke kontinuiranog

poboljšavanja konkurentnosti.

1.3. Vitka proizvodnja

Vitka proizvodnja (lean production) danas je

iznimno popularna metoda povećavanja

konkurentnosti. Ovaj koncept također je

usmjeren na procese te je specifična verzija

procesnog mišljenja i procesnog

menadžmenta. U svim organizacijskim

procesima nastoje se eliminirati “gutači”

44 Burkholder, N., (2006), Outsourcing, New Jersey:

John Wiley&Sons, Inc.; str. 49-50

vremena te organizacijske razine svesti na

minimum. Pri tome se vodi sustavna

pozornost o tijeku stvaranja vrijednosti koji

se proteže na dobavljače i distributere.

Za realizaciju maksimalne vrijednosti iz

raspoloživih organizacijskih resursa nužno

je utvrditi ciljane troškove koji će to

omogućiti45. Znanje je resurs koji prožima

sve procese i organizacijske jedinice čija se

vrijednost upotrebom ne smanjuje već raste.

Pored znanja taj menadžerski obrazac ističe

važnost iskustva i propisanih protokola

postupanja koji omogućuju realizaciju

radnih zadaća u najkraćem vremenu.

Koncept koji je prethodio ovom modelu a na

koji se oslanjaju James P. Womack i Daniel

T. Jones je upravovremena proizvodnja

(just-in-time production) nastala u Japanu.

Model upravovremene proizvodnje

eliminirao je skladišta sirovina,

poluproizvoda te finalnih proizvoda te tako

povećao produktivnost te u krajnjoj liniji

ubrzao realizaciju profita. Funkcioniranje

ovih proizvodnih metoda iziskuje uspostavu

sustava kontrole kvalitete o kojoj se nije

vodilo previše računa do 60-ih godina

prošlog stoljeća.

1.4. Organizacija koja uči

Riječ je o meanadžerskom koceptu koji je

također procesno orijentiran pri čemu se

posebna pozornost posvećuje procesu

učenja odnosno razmjeni znanja i umjeća.

Organizacija koja uči primjerena je

strukturalna forma djelovanja u dinamičnom

okruženju koje iziskuje stalne prilagodbe te

korekciju vlastitog funkcioniranja na

temelju tuđih i vlastitih pogrešaka. Na taj

način stvaraju se pretpostavke za

djelotvorno funkcioniranje inovacijskih

procesa.

Posebna pozornost se posvećuje

individualnom učenju te umrežavanju

pojedinaca s različitim ali kompatibilnim

znanjima i umijećima. Međutim valja

naglasiti kako se ova pojedinačna znanja i

iskustva izravno povezuju s realizacijom

45 Womack, J., Jones D., (2003), Lean Thinking,

London: Simon&Schuster UK Ltd ; str. 35


81

strateških i operativnih organizacijskih

ciljeva46. Na taj način individualno učenje se

transformira u strateški proces te omogućuje

učinkovitu prilagodbu tržišnim izazovima.

Dakle, učenje postaje jedan od temeljnih

organizacijskih procesa koji u znatnoj mjeri

pridonosi stvaranju nove dodane vrijednosti.

Stoga se ulaganja u humane resurse prestaje

tretirati kao trošak što je bilo karakteristično

za masovnu industriju te se počinje smatrati

investicijom.Tome treba pridodati

inovacijske procese čiji su generator

talentirani pojedinci a bez kojih je gotovo

nemoguće realizirati održivu konkurentnost

u suvremenoj bolje reći novoj ekonomiji. U

organizaciji koja uči razvijaju su specifične

organizacijske vrijednosti koje stimuliraju

preuzimanje rizika, razmjenu znanja te

afirmiraju povjerenje kao jednu od ključnih

sastavnica organizacijskih odnosa.

2. Planiranje

2.1. Misija

Riječ je o dokumentu koji na sažet način

govori o budućem poslovanju. Danas je sve

teže formulirati dugoročno bavljenje

određenim poslom jer su sve su učestalije ne

samo prijelomne inovacije (breakthrough

inovations) već se ubrzano javljaju i posve

nove tehnologije i znanstvene discipline

poput primjerice genetskog inženjeringa,

biotehnologije, robotike, nanotehnologije,

biomedicine te umjetne inteligencije.

Misija naftne kompanije poput Royal Dutch

Shella je traganje za naftom, proizvodnja,

prerada i prodaja nafte kao i širokog spektra

naftnih proizvoda od disel goriva do

kemikalija. Međutim, sve intenzivnije

traganje za alternativnim odnosno

obnovljivim izvorima energije kao i razvoj

fuzijske tehnologije dovešće u pitanje

temeljnu djelatnost Royal Dutch Shella.

Mogući odgovor na te izazove odnosno

prijetnje jest da se i ta korporacija uključi u

razvoj tih novih tehnologija za proizvodnju

energije.

46 John, S, (2009), Strategic Learning and Leading

Change, Oxford: Butterworth-Heinemann; str. 45-46

Stoga misija mora biti podložna

korekcijama te dovoljno široko definirana

kako se ne bi propustile tržišne šanse. U

slučaju Royal Dutch Shella misija

korporacije treba biti fokusirana na

proizvodnju te isporuku energije bez

obizira na njene konkretne pojavne oblike

kao što su primjerice solarna energija ili

nuklearna energija.

S druge strane misija policije je osiguranje

sigurnosti građana a vojske čuvanje

ustvanog poretka i suvereniteta pojedine

države. Ta će se misija za dvadestak godina

realizirati potpuno novim tehnološkim

sredstvima poput primjerice humanoidnih

robota ali to neće utjecati na sadržaj misije

tih državnih službi.

2.2. Strategija

Strategija je vojni izraz a odnosi se na

sveobuhvatno planiranje mogućeg

djelovanja neprijatelja što određuje i

pripremu odgovora na te prijetnje ali i

planiranje osvajanja neprijateljskih

teritorija. Poslovni rječnik pogotovo

marketinški prepun je vojnih izraza jer se

masovna ekonomija temeljila na tržišnoj

borbi pa se i kontakt s kupcima tretirao kao

linija fronte.

U novoj ekonomiji drastično je porasla

važnost suradnje i zajedničkih ulaganja koja

poprimaju različite oblika a često ih

realiziraju izravni tržišni konkuretni što je

prije samo nekoliko desetaka godina bilo

nezamislivo. Glavni razlog suradnje i

najžešćih tržišnih konkurenata je generiranje

novih spoznaja nužnih za plasiranje novih

proizvoda. Tako je primjerice za razvoj

ljekova nove generacije potrebno i po

nekoliko milijardi američkih dolara što je

teško izvedivo i najvećim farmaceutskim

korporacijama.

Mijenja se i rječnik koji opisuje odnose u

novoj ekonomiji pa se napuštaju vojni izrazi

a sve više koriste pojmovi iz biologije.

Danas se primjerice već udomaćio izraz

poslovni eko sustav ili inteligentna

organizacija. Poslovne organizacije

shvaćaju se kao živi organizmi koji se

pomoću inteligencije bolje reći znanja


82

evolucijski razvijaju te prilagođavaju

dinamičnom okruženju. U takvom

poslovnom eko sustavu dominantna je

suradnja kao što su primjerice klasteri i

alijanse kako bi se zajednički preživjelo i

razvijalo premda treba naglasiti kako tržišna

borba nije nestala ali se odvija u jednom

potpuno novom kontekstu.

Današnje poslovne strategije moraju se

prvenstveno fokusirati na prikupljanje i

generiranje novih spoznaja. Zbog toga se u

sve većoj mjeri strateški povezuju

sveučilišta, istraživački instituti i poslovne

organizacije. Ta nastojanja u znatnoj mjeri

olakšavaju suvremene informacijske

tehnologije koje omogućavaju brzu

razmjenu informacija, formiranje baza

podataka i poslovnih platformi ali i suradnju

eksperata u globalnim razmjeriima u

realnom vremenu.

Benchmarking je jedna od metoda

usmjerena na unutarnje aktivnosti, funkcije

odnosno operacije s ciljem njihova

kontinuiranog poboljšavanja.47 Tim se

menadžerskim alatom prikupljaju podaci i

informacije iz organizacijskog okruženja što

suvremene informacijske tehnologije

drastično olakšavaju a istovremeno računala

omogućavaju provedbu složenih analiza u

kratkom vremenu. Sličnu ulogu ima i

poslovno obavještavanje (business

intelligence) koje sustavno prikuplja

korisne i značajne informacije. Te ali i

druge slične strategije danas su postale

poslovni imperativ.

Pri tome prikupljene informacije moraju biti

aktualne i omogućavati pravodobnu i

profitabilnu akciju koja će osigurati zaradu

svim interesnim skupinama.48 U novoj

ekonomiji nužno je pored ostalog sustavno

pratiti rezultate najnovijih znanstvenih

istraživanja jer ona pronalaze praktičnu

primjenu u sve kraćim vremenskim

intervalima. Stoga informacije i znanja treba

tretirati kao strateške resurse kojima se

47 McNair, C.J., Leibfried K., (1992), Benchmarking,

New York: John Wiley&Sons, Inc; str. 1 48 Friedman, G., et.al., (1997), The Intelligence Edge,

New York: Crown Publishers, Inc; str. 50-51

upravlja uz pomoć odgovarajućih strategija i

menadžerskih modela.

2.3. Politike

Politike definiraju područje unutar kojeg

treba odlučivati, osiguravaju konzistentnost

odluka s ciljevima a mi bismo dodali i sa

startegijom te misijom.49 Suvremene tvrtke

posebno u segementu visokih tehnologija

moraju imati sveobuhvatno i precizno

razrađene metode generiranja znanja i

novih spoznaja. Praksa je pokazala kako niti

jedna tvrtka nije u stanju samostalno

producirati sva potrebna znanja za

organizacijski razvoj što se mora utvrditi u

dokumentima koji će omogućiti definiranje

operativnih politika s ciljem eliminacije ove

slabosti.

Tako brojne tvrtke artikuliraju politiku

preuzimanja u segmentu istraživanja i

razvoja odnosno znanja kao sastavnice

realizacije održive konkurentnosti. U tom

pogledu nisu iznimke ni internet tvrtke koje

su specifična sastavnica te na neki način

zaštitni znak nove ekonomije. Pojedini

analitičari novu ekonomiju nazivaju internet

ekonomijom a svjedoci smo nastanka većeg

broja golemih internetskih tvrtki kao što su

primjerice Google i Amazon. Karakteristika

je nove ekonomije odnosno internet

ekonomije krhkost odnosno ranjivost

internetskih organizacijskih kolosa jer ih

može ugroziti originalna ideja nekog

tinejdžera koju može realizirati bez većih

financijskih ulaganja. Jedan od internetskih

divova Facebook također provodi politiku

preuzimanja originalnih ideja koje imaju

potencijal postati snažnim tržišnim

konkurentom. Tako su primjerice menadžeri

Facebooka 2012.godine kupili Instagram za

milijardu američkih dolara koji je u tom

trenutku zapošljavao samo 13 djelatnika.

Identični razlozi ponukali su ih da 2014.

godine kupe WhatsApp, platformu za slanje

poruka za 19 milijardi USD. U to je vrijeme

WhatsApp imao 450 milijuna korisnika a

zapošljavao je više nego skromnih 55

49 Weihrich, H., Koontz, H., (1994), Menadžment”,

Zagreb: MATE d.o.o.; str. 123


83

ljudi.50 U tim poslovnim transakcijama

menadžeri Facebooka nisu kupovali

tehnologiju već prije svega ideje koje su

uspjele svojom origialnošću i kvalitetom

privući veliki broj korisnika. Generiranje

novih ideja u inteternet ekonomiji može se

relativno lako pretvoriti u veliki posao jer na

početku najčešće ne iziskuju velike ljudske,

financijske i materijalne resurse.

3. Ljudski resursi

Naša je hipoteza kako se artikuliranje

menadžerskih modela, planiranje odnosno

definiranje misije, strategije i politike u

novoj ekonomiji mora prije svega temeljiti

na znanju odnosno ključnim

kompetencijama. To je platforma za

regrutiranje kreativaca i stručnog osoblja

koji moraju biti uključenu u procese

kontinuiranog učenja, usavršavanja te

inoviranja. Smatramo kako se to odnosi na

sve zaposlenike u poduzeću koji moraju u

svakom trenutku biti svjesni strateške

usmjerenosti tvrtke što podrazumijeva

otvorenost komunikacijskih kanala odnosno

cjelovitu informiranost svih djelatnika.

Samo na taj način tvrtka može biti

konkurentna u novoj ekonomiji.

U tom kontekstu upozoravamo na jednu

relativno jednostavnu činjenicu na koju

ukazuje David Hutchens koji

kaže:”Organizacije uče tek onda kada ljudi

uče. A kada se ljudi odluče učiti kreću na

putovanje koje ih nikada neće dovesti do

konkretnog odredišta. Istina, na tom

putovanju oni prihvaćaju nove načine rada i

djelovanja te još važnije, nove načine

življenja i gledanja na stvarnost – promjena

svjetonazora.51 Napominjemo kako se to

putovanje može realizirati samo uz pomoć

sofisticiranih metoda motivacije te radnog

angažmana koji im omomogućuje

samopotvrđivanje.

Danas su poslovna praksa i znanstvene

analize nedvojbeno dokazale kako su za

generiranje novih spoznaja i ideja potrebni

50 Keen, A., (2017), Internet nije odgovor, Zagreb:

Naklada Ljevak; str. 134-135 51 Hutchens, D., (2011), “Nadmudreni vukovi: dublji

uvid u priču“, qLife; No.1, Vol. III; str. 75

vrhunski talentirani pojedinci odnosno

kreativci. Pripadnici tog segmenta radne

snage nazivaju se primjerice i a igračima jer

predstavlju elitu koja je sposobna

kreativnošću kontinuirano stvarati novu

ekonomsku vrijednost pa je njihovo

regrutiranje bolje reći prepoznavanje bitna

pretpostavka uspješnog funkcioniranja

temeljnih procesa poduzeća u novoj

ekonomiji. Oni su kritična točka realizacije

održive prednosti smatraju i David J. Collins

i Michael G. Rukstad.52 Kreativci iziskuju i

artikulaciju specifične organizacijske

strukture a smatramo kako je obrazac mreže

primjeren za afirmaciju novih

organiazcijskih odnosa koje karakteriziraa

kreativna kaotičnost.

Takav način vrednovanja znanja i ljudskih

potencijala donedavno u Hrvatskoj nije ni

postojao. Kao primjer navodimo knjigu

Svete Marušića “Upravljanje ljudskim

potencijalima” koja prilikom analize

ljudskih potencijala ne spominje talentirane

pojedince odnosno kreativce već se služi

egalitarnim rječnikom koji djelatnike

uprosjećuje te ih diferencira prvenstveno na

temelju formalnog obrazovanja i radnog

staža. Takav način tretiranja radne snage

prevladavao je sve donedavno u našoj ali i

dobrim djelom u stranoj literaturi53.

Razvojem kreativne industrije koja je danas

respektabilan gospodarska čimbenik te

rastom značaja inovacija u stručnoj se

terminologiji sve više koriste termini poput

talenti, elitna radna snaga ili A igrači.

Koncept elitnih odnosno odabranih

pojedinaca funkcionira u poslovnoj praksi.

Tako je primerice Steve Jobs na sebe gledao

kao na posebnog, izabranog, prosvjetljenog

pojedinca. Walter Isaacson navodi :”Iako je

Jobsov stil znao demoralizirati, znao je i

neobično nadahnuti. … Izvorni Macov tim

naučio me da igrači koji su za pet plus vole

surađivati jedni s drugima i nije im drago

kad se prihvaća rad koji je za četvorku.”54

52 Collis, D., Rukstad, M., (2008), “Can You What

Your Strategy Is?“, Harvard Busines Review,

Number 4, Volume 86; str. 87 53 Marušić, S., (2001), Upravljanje ljudskim

potencijalima, Zagreb: Adeco d.o.o; str. 116-117 54 Isaacson, W., (2011), Steve Jobs, Zagreb:

Europapress Holding; str. 124


84

Drugim rječima nadprosječno talentirani

pojedinci vole surađivati međusobno i nije

im po volji kada moraju surađivati s manje

talentiranim djelatnicima.

4. Kultura

Djelotvorno generiranje odnosno

upravljanje znanjem pored definiranih

dokumenta njihova razvoja i primjene

uključuje i artikulaciju stimulativne

organizacijske kulture odnosno sustava

vrijednosti. Širi društveni kontekst utječe i

na formuliranje korporativnih vrijednosti ali

ne mora biti presudan. Pri tome nova

ekonomija iziskuje afirmaciju nekih novih

načela i mehanizama motivacije

Upravljanje znanjem kao i njegovo stvaranje

i djeljenje znatnim djelom se odvija u

neformalnim organizacijskim odnosima.

Nužna je eliminacija svakog oblika

vanjskog nadzora te jačanje povjjerenja na

svim organizacijskim razinama i jedinicima.

Menadžeri postaju treneri koji vode

zaposlenike potpuno posvećene poslu pri

čemu ih organizacijska kultura u tome

stimulira.55 Poticanje kreativnosti provodi

se često kroz igru što je kao motivacijski

mehanizam iznimno važan za mlade

generacije.

Novu ekonomiju u smislu radne snage

karakterizira različitost bolje reći pripadnost

različitim kulturama, religijama i dobnim

skupinama što osigurava različite aspekte

sagledavanje konkretnog problema a to je

često okidač za kreativnost i inovaciju.

Suradnja te razmjena znanja i iskustava

mora biti imperativ te se treba sustavno

poticati kao i cjeloživotno učenje bolje reći

usavršavanje koji moraju postati intrisične

osobne vrijednosti. Sustav vrijednosti treba

motivirati poduzetnost i preuzimanje rizika

a eventualne neuspjehe ne treba kažnjavati.

Neuspjeh mora postati predmet izučavanja

kako bi se uočili njegovi uzroci te se u

budućnosti eliminirali.

55 Munro-Faure M., Munro-Faure, L., (1996), The

Success Culture, London: Pitman Publishing; str.

162

ZAKLJUČAK

Nova ekonomija koja se naziva različitim

pojmovima poput primjerice inovativna

ekonomija ili internet ekonomija

funkcionira na novim načelima koji su još

uvijek u početnoj fazi praktičnog razvoja i

teorijske elaboracije. Praksa je već potvrdila

kako je znanje stožerna sastavnica

realizacije održive konkurentnosti u novoj

ekonomiji te stoga mora biti predmet

strateškog promišljanja kako bi se osigurali

svi potrebni uvjeti njegova razvoja. U tom

pogledu kreativci i primjerena

organizacijska arhitektura imaju iznimno

veliku važnost. Dakle,temeljna hipoteza je

potvrđena jer je u radu utvrđeno da za

realizaciju konkurentske prednosti temeljem

znanja nužno potrebno artikulirati misiju, viziju

i odgovarajuću strategiju te na temelju njih

potrebno je utvrditi ključne djelatnosti

poduzeća. Njih moraju sustavno podržavati svi

poslovni procesi. Funkcioniranje temeljnih

djelatnosti ovisi o nizu elemenata, po našem

mišljenju znanje je presudne važnosti za

stvaranje nove dodane vrijednosti. Za sada se

ta praksa najuspješnije provodi u razvijenim

zemljama pa je nužno potrebno sustavno

analizirati njihovu poslovnu praksu.

POPIS LITERATURE

[1] Burkholder, N., (2006),

Outsourcing, New Jersey: John

Wiley&Sons, Inc.

[2] Collis, D., Rukstad, M., (2008),

“Can You What Your Strategy

Is?“, Harvard Busines Review,

Number 4,Volume 86

[3] Friedman, G., et.al., (1997), The

Intelligence Edge, New York:

Crown Publishers, Inc.

[4] Hammer, M, Champy, J., (2004),

Reinženjering tvrtke, Zagreb:

MATE d.o.o.

[5] Hutchens, D., (2011), “Nadmudreni

vukovi: dublji uvid u priču“, qLife;

No.1, Vol. III

[6] Isaacson, W., (2011), Steve Jobs,

Zagreb: Europapress Holding

[7] John, S, (2009), Strategic Learning

and Leading Change, Oxford:

Butterworth-Heinemann


85

[8] Keen, A., (2017), Internet nije

odgovor, Zagreb: Naklada Ljevak

[9] Marušić, S., (2001), Upravljanje

ljudskim potencijalima, Zagreb:

Adeco d.o.o

[10] McNair, C.J., Leibfried K., (1992),

Benchmarking, New York: John

Wiley&Sons, Inc [11] Munro-

Faure M., Munro-Faure, L., (1996),

The Success Culture, London:

Pitman Publishing

[11] Weihrich, H., Koontz, H., (1994),

Menadžment”, Zagreb: MATE

d.o.o.

[12] Womack, J., Jones D., (2003), Lean

Thinking, London:

Simon&Schuster UK Ltd

PRAVNI OKVIR IMPLEMENTACIJE PRAVA EU U OBLASTI

POTROŠAČKOG PRAVA BiH

Selma Otuzbir, MA, email: [email protected]

Amir Mešinović, MA, email: [email protected]


Sažetak: Jedno od glavnih političkih područja Europske unije i ključni element unutarnjeg tržišta je

politika zaštite potrošača, kojom se štite sigurnost i ekonomski interesi potrošača, a imajući u vidu

bosansko-hercegovačke težnje za ulazak u Europsku uniju, usklađivanje standarda za zaštitu

potrošača u Bosni i Hercegovini sa standardima u Europskoj uniji, uz utjecaj prava konkurencije na

zaštitu potrošača, predstavlja ozbiljan korak ka stvaranju konkurentne tržišne privrede i postizanju

članstva u Europskoj uniji. Visoka razina zaštite potrošača jedan je od ciljeva kome Bosna i

Hercegovina teži na putu ka priključenju EU. U tom pravcu su pokrenute aktivnosti na harmonizaciji

propisa, ne samo u oblasti sigurnosti proizvoda, nego i u području zaštite pravnih i ekonomskih

interesa potrošača. Kako bi osigurala zaštitu potrošača, BiH je usvojila nekoliko pravnih akata, od

kojih su najvažniji u ovoj oblasti Zakon o općoj sigurnosti proizvoda i Zakon o zaštiti potrošača BiH.

Ključne riječi: Zakon o potrošačima BiH, Europska unija, potrošači, ekonomska razvijenost;

THE LEGAL FRAMEWORK OF IMPLEMENTATION OF EU RIGHTS

IN THE FIELD CONSUMER RIGHTS OF BIH Abstract: One of the main political areas of the European Union and the key element of the internal

market is the consumer protection policy, which protects the security and economic interests of

consumers, bearing in mind the Bosnia and Herzegovina aspirations for entry into the European

Union, harmonization of consumer protection standards in Bosnia and Herzegovina with standards in

the European Union, with the impact of competition law on consumer protection, is a serious step

towards creating a competitive market economy and achieving membership in the European Union. A

high level of consumer protection is one of the goals Bosnia and Herzegovina is pushing for EU

accession. To this end, activities on the harmonization of regulations have been initiated, not only in

the area of product safety, but also in the area of protection of legal and economic interests of

consumers. In order to ensure consumer protection, BiH has adopted several legal acts, most

important of which are the Law on General Product Safety and the Consumer Protection Act of BiH.

Key words: Consumer Law, European Union, Consumers, Economic Development;




86

I UVOD

Evropska unija je zajednica država članica

koja je utemeljena na zajedničkim

interesima, institucijama i pravnim aktima

država članica: jedinstvena valuta,

zajednička odbrambena politika, saradnja u

svim oblastima života i rada.56 Stvaranje

jedinstvenog ekonomskog prostora jedan je

od najbitnijih ekonomskih preduslova za

pridruživanje Evropskoj Uniji. Posebnu

pažnju pri tom treba fokusirati na tri

područja: unaprijeđenje konkuretnog

okruženja unutar BiH, poboljšanje prava

potrošača i unaprijeđenju sigurnosti

proizvoda kao i slobodnog protoka roba.

Pravo zaštite potrošača se u

bosanskohercegovačkom zakonodavstvu

počinje intenzivno razvijati potpisivanjem

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju

između Bosne i Hercegovine i Europske

unije te njihovih država članica. U

navedenom sporazumu uređeno je da će

strane sarađivati s ciljem usklađivanja

standarda za zaštitu potrošača u Bosni i

Hercegovini sa istim standardima u

Evropske unije. Djelotvorna zaštita

potrošača je neophodna kako bi se osiguralo

propisno funkcioniranje tržišne ekonomije, a

ta zaštita zavisit će od razvoja i efikasnosti

administracije radi osiguravanja nadzora

nad tržištem i sprovođenja zakona u toj

oblasti. U nastojanju da se zaštita potrošača

na prostoru Bosne i Hercegovine približi

standardima zaštite potrošača Evropske

Unije, Parlamentarna skupština Bosne i

Hercegovine je 2006. godine usvojila novu

verziju Zakona o zaštiti potrošača. Ovaj

Zakon je jedan od propisa kojim je započeo

postupak implementacije direktiva EU s

područja zaštite potrošača u pravni sistem

Bosne i Hercegovine, kojim se preuzimaju

evropske norme ponašanja na tržištu, kako u

pogledu obavještavanja, tako i same zaštite

potrošača. Njegovo donošenje je dobar

korak za pružanje sveobuhvatne i sistemske

zaštite potrošača. Za potrošača koji je slabija

strana poslovnih transakcija izuzetno je

važno da bude potpuno upoznat sa svim

56 M. Bodiroža, Evropska unija (od Rima 1957. do

Luksemburga 2008.), Glas Srpski grafika, Banja

Luka 2008, 19.

propisima, kao i to da se oni nalaze na

jednom mjestu. Na ovaj način je Zakon o

zaštiti potrošača postao opšti propis o zaštiti

potrošača. Međutim, njegovim donošenjem

ne završava se postupak zaštite, tim prije što

se u području zaštite potrošača stalno

događaju promjene. U pitanju je dakle

dugoročan proces koji se zasniva na

praćenju postojećih rješenja i uređenju

područja koja nisu uređena.

1. Zaštita potrošača u Bosni i

Hercegovini

Zaštita potrošača kao politika EU uvedena

je Ugovorom o EU, a njen cilj je zaštita

zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa

potrošača, kao i promocija prava potrošača

na informiranje, obrazovanje i organiziranje

s ciljem očuvanja zajedničkih interesa.

Zaštita potrošača uključuje razvijanje

zakonodavne prakse i ostalih mjera,

uključivanje interesa potrošača u ostale

evropske politike, dopunu politika zaštite

potrošača država članica te jačanje

potrošačkih organizacija i njihovo aktivno

učešće u procesu odlučivanja.57 Od tada je u

Europskoj uniji donesen veliki broj akata u

svrhu zaštite prava potrošača, a imajući u

vidu da se osnove unutarnje i vanjske

politike Bosne i Hercegovine temelje na

ispunjenju uvjeta za punopravno članstvo u

EU-u, Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju propisano je da će strane

sarađivati u cilju usklađivanja standarda za

zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini sa

istim standardima u Zajednici, te da je

efikasna zaštita potrošača neophodna kako

bi se osiguralo propisno funkcioniranje

tržišne ekonomije. Tako je Bosna i

Hercegovina u nastojanju da se zaštita

potrošača naše države približi standardima

zaštite potrošača u Europskoj uniji, započela

stvaranje legislativnog okvira zaštite

potrošača u BiH, kao i jedinstvene

institucionalne strukture za njegovo

efikasno provođenje, a sve da bi, ne samo

izvršila pripreme za ravnopravno nastupanje

na jedinstvenom tržištu, nego i osigurala

57 S. Kurtić/S. Otuzbir/R. Kadrić, Principi i

organizacija Evropske unije, Internacionalni

univerzitet Travnik Pravni fakultet Travnik, Travnik

2015, 140.


87

povjerenje potrošača na konkurentnom

unutarnjem tržištu uz adekvatnu zaštitu i

efikasno provođenje zakona, bez obzira na

mjesto gdje se potrošač ili drugi poslovni

subjekt nalaze. Zakon o zaštiti potrošača u

Bosni i Hercegovini jedan je od propisa

kojim je započeo postupak implementacije

direktiva EU sa područja zaštite potrošača u

pravni sustav Bosne i Hercegovine, a većina

potrošačkih propisa EU koji su

implementirani u pravo BiH nastali su u

vrijeme kada je došlo i do promjene politike

zaštite potrošača u EU. Doneseni Zakon o

zaštiti potrošača opći je propis za područje

zaštite potrošača, kojim se, utvrđujući okvir

sustava zaštite potrošača, uređuju odnosi

između potrošača, proizvođača i trgovaca na

teritoriji Bosne i Hercegovine. Pored ovog

Zakona, postoji još čitav niz drugih zakona

vezanih za oblast zaštite potrošača, a koji se

primjenjuju na odnose i slučajeve iz oblasti

zaštite potrošača koji nisu regulirani ovim

Zakonom, poput Zakona o hrani, Zakona o

općoj sigurnosti proizvoda, te odgovarajuće

odredbe zakona kojima se uređuju

obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

Temeljni cilj politike zaštite potrošača u

Bosni i Hercegovini je kontinuirano

poboljšanje kvalitete života svih građana

Bosne i Hercegovine, te promocija zdravlja i

sigurnosti potrošača, a da bi se isti postigao

potrebno je, kroz provođenje razrađujućih

ciljeva, osigurati vladavinu prava,

demokratije i civilnog društva, osigurati

daljnje usklađivanje zakonodavstva sa

zakonodavstvom Evropske unije, stvoriti

uvjete za efikasno rješavanje uočenih

problema na području zaštite potrošača,

raditi na svijesti potrošača o njihovom

stvarnom položaju na tržištu, osigurati

ppodršku potrošačima u ostvarenju njihovih

prava, uspostaviti međusobnu povezanost

svih nositelja zaštite potrošača, ojačati

suradnje i razmjenu informacija, ojačati

položaj potrošača na tržištu i podizati svijest

potrošača u odnosu na njihova prava i ulogu

u tržišnoj privredi, unaprijediti

obavještavanje potrošača, uspostaviti

različite vidove savjetovanja i obrazovanja

potrošača, zaštite zdravlja i sigurnosti

potrošača, te unaprijediti i davanje

informacija i upoznavanje javnosti o

pravima potrošača u BiH, a kroz planiranje

promotivnih djelovanja na svim razinama i

poticanje medijske aktivnosti.58 Da bi se

realizirali navedeni ciljevi politike zaštite

potrošača u Bosni i Hercegovini, u Zakonu

o zaštiti potrošača navedeni su subjekti koji

su odgovorni za provođenje politike,

odnosno zaštitu potrošača u Bosni i

Hercegovini od kojih izdvajamo sljedeće:

Ministarstva vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa BiH - Odjel za

nadzor nad tržištem, zaštitu

potrošača i konkurenciju

Inspekcijska tijela u FBiH, RS i BD

BiH

Institucija Ombudsmana za zaštitu

potrošača u BiH

1.1 Ministarstva vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa BiH - Odjel za

nadzor nad tržištem, zaštitu potrošača

i konkurenciju

Odjel za nadzor nad tržištem, zaštitu

potrošača i konkurenciju, u sklopu Sektora

za ekonomski razvoj i poduzetništvo

Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih

odnosa BiH, obavlja poslove vezane za

izradu i provedbu zakona i drugih propisa

vezanih za zaštitu potrošača; daje stručna

mišljenja vezana za zaštitu potrošača;

provodi aktivnosti vezane za harmonizaciju

zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom EU

iz područja zaštite potrošača; surađuje s

mjerodavnim tijelima za zaštitu potrošača s

područja EU; predlaže i prati iz svoje

mjerodavnosti sadržaj projekata programa

EU; obavlja stručne poslove vezane uz rad

Vijeća za zaštitu potrošača BiH; analizira i

prati stanje u oblasti zaštite potrošača; pruža

stručnu pomoć udrugama za zaštitu

potrošača pri provođenju projekata; surađuje

s nositeljima zaštite potrošača iz vladinog i

nevladinog sektora te ostalim

zainteresiranim stranama; obavlja i druge

poslove iz svoje mjerodavnosti. Unutar

ovog odjela je uspostavljen Savjetodavni

servis za potrošače, kojem se fizička i

pravna lica mogu obratiti, te zatražiti savjet

po pitanju zaštite potrošača.

58 Državni godišnji program za zaštitu potrošača

Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, Službeni

glasnik BiH, br. 50/15, str. 6


88

1.2 Inspekcijska tijela u FBiH, RS i BD

BiH

Posebnim zakonima o inspekcijama u FBiH,

RS i Brčko distriktu BiH je regulirano

vršenje inspekcijskog nadzora, organizacija

inspektorata, rukovođenje tim tijelima,

prava, obaveze i odgovornosti inspektora i

druga pitanja od značaja za funkcioniranje

inspekcija. Prilikom vršenja inspekcijskih

kontrola, inspektori primjenjuju odredbe

širokog spektra zakonskih propisa kojima je

na određen način regulirana oblast zaštite

potrošača. Značajan korak u pravcu zaštite

prava potrošača učinjen je uvođenjem

sistema prijava i pritužbi građana na

telefonski poziv, kao direktna veza

potrošača s inspektoratima. Inspekcijska

nadzor po prijavama građana, vezanim za

ugrožavanje njihovih prava, ima prioritet.

Ukoliko je kupljeni proizvod loše kvalitete,

nije izdan račun i garancija, cijena na

proizvodu nije ispravno istaknuta ili su

povrijeđena neka druga prava zajamčena

Zakonom o zaštiti potrošača u BiH,

potrošači se mogu obratiti tržišnim

inspekcijama:

Federalne uprave za inspekcijske

poslove FBiH

Republičke uprave za inspekcijske

poslove RS

Inspektorata Brčko distrikta BiH 59

1.3 Institucija Ombudsmana za zaštitu

potrošača u BiH

Institucija Ombudsmana za zaštitu potrošača

u BiH u sistemu zaštite prava potrošača,

predstavlja neovisnu instituciju

uspostavljenu s ciljem promocije dobre i

efikasne provedbe politike zaštite potrošača.

Ombudsman zastupa interese potrošača u

svim sektorima poslovanja, donosi

preporuke, smjernice i druge pojedinačne i

opće pravne akte. Ovlašten je da izdaje

instrukcije za prestanak provedbi aktivnosti

koje su u suprotnosti sa potrošačkom

legislativom, pokreće postupak pred

nadležnim sudom u slučajevima naknade

štete u ime zaštite kolektivnih interesa

59 Zaštita potrošača u BiH,

http://annt.gov.ba/za_potrosace/FAQ/default.aspx?id

=2980&langTag=bs-BA, (20. novembar 2017.)

potrošača. Potrebno je naglasiti da

institucija djeluje općenito, tj. u smislu

općeg interesa potrošača. To znači da

Ombudsman neće poduzimati mjere za

razrješavanje pojedinačnih sporova. Uloga

institucije Ombudsmana jeste zaštita i

jačanje položaja potrošača u društvu.

Područje djelovanja uglavnom obuhvata

sljedeće: rješavanje žalbi potrošača,

pružanje informacija potrošačima

organiziranim u udruženjima i Savezu

udruženja potrošača BiH, te njihovu

edukaciju, suradnju sa medijima u vezi svih

pitanja koja se odnose na potrošače,

sigurnost proizvoda, kvalitet proizvoda, kao

i utjecaj na okoliš. Ombudsman također

sudjeluje, u svojstvu umješača, u

raspravama koje se vode kod sektorskih

regulatornih tijela s ciljem zaštite

ekonomskih interesa potrošača. Ukoliko je

potrebno zaštititi kolektivna prava potrošača

u ugovornim odnosima s davateljima roba i

usluga, odnosno, reagirati na sistematska

kršenja prava potrošača, potrošači se mogu

obratiti: Instituciji Ombudsmana za zaštitu

potrošača u BiH. Zakon o zaštiti potrošača u

Bosni i Hercegovini, kao temeljni zakon

Institucije Ombudsmana propisuje

obaveze i ovlaštenja Ombudsmana i

istovremeno uređuje odnose između

potrošača, proizvođača i trgovaca na

teritoriju Bosne i Hercegovine. Zakon o

zaštiti potrošača u velikoj mjeri je usklađen

s pravnom stečevinom EZ-a.

1.3.1 Obaveze Institucije Ombudsmana

za zaštitu potrošača u BiH

pruža informacije o pravima i

obavezama potrošača i daje podršku

udruženjima potrošača u njihovim

aktivnostima;

prati ili predlaže aktivnosti u vezi s

odnosom kompanija - potrošač, kako

je regulisano zakonom i propisima

koji regulišu obligacione odnose ili

nekim drugim zakonom;

istražuje aktivnosti na tržištu

usmjerene prema potrošaču po

službenoj dužnosti ili tragom žalbi i

koordinira svoje aktivnosti s

entitetskim tržišnim inspekcijama;


89

donosi odluke i poduzima druge

mjere u slučajevima pritužbi

potrošača ili kršenja dobrih

poslovnih običaja;

izdaje smjernice ili preporuke o

posebnim standardnim uvjetima ili

aktivnostima koje se primjenjuju u

posebnim sektorima poslovanja ili

koje primjenjuje specifični

ekonomski operateri;

preporučuje upotrebu određenih

uslova ugovora u ugovorima koji se

koriste u posebnim sektorima

poslovanja;

pregovara s predstavnicima

određenih trgovinskih udruga o

modelima ugovora koji se

primjenjuju u specifičnim sektorima

poslovanja;

predlaže i inicira rješavanje

potrošačkih sporova primjenom

mehanizama za alternativno

rješavanje sporova;

kontaktira s Institucijom

ombudsmena za ljudska prava u BiH

o zajedničkim problemima, posebno

o uslugama od općeg interesa ili

javnim uslugama;

predlaže Vijeću za zaštitu potrošača

BiH i Savjetu ministara BiH

potrebna poboljšanja Zakona o

zaštiti potrošača, te doprinosi

usmjeravanju i efikasnosti politike u

području zaštite potrošača;

istražuje uticaj drugih inicijativa

organa vlasti na zaštitu potrošača.60

1.3.2 Ovlaštenja Institucije

Ombudsmana za zaštitu potrošača

u BiH

izdaje instrukcije za prestanak

provođenja aktivnosti koje su u

suprotnosti s potrošačkim

zakonodavstvom i iznosi te

instrukcije pred sud;

pokreće postupak pred nadležnim

sudom;

pokreće postupak pred nadležnim

sudom u slučajevima za naknadu

štete nanesene kolektivnom interesu

60 Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini,

Službeni glasnik BiH, br. 271/06, član 101.

potrošača, u skladu sa odredbama

ovog Zakona.61

1.3.3 Misija Institucije Ombudsmana za

zaštitu potrošača u BiH

Djelovati će u smislu zaštite interesa

potrošača, a ne rješavati njihove

pojedinačne sporove, što je zadatak i

nadležnost drugih zakonima određenih i

formiranih agencija, uprava, institucija i

inspektorata. Davanje pravnih savjeta i

sugestija potrošačima je nadležnost i

zadatak lokalnih centara za savjetovanje

potrošača (udruženja potrošača), koji su

uspostavljeni i djeluju na cijelom prostoru

Bosne i Hercegovine. Institucijom

ombudsmena upravlja Ombudsman za

zaštitu potrošača i ovlašten je da izdaje

instrukcije za prestanak provođenja

aktivnosti koje su u suprotnosti sa

potrošačkom legislativom, pokreće postupak

pred nadležnim sudom u slučajevima

naknade štete nanesene kolektivnom

interesu potrošača, u skladu sa odredbama

Zakona o zaštiti potrošača u BiH. Institucija

ombudsmena ima zadatak zaštititi i ojačati

položaj potrošača u društvu. Pod terminom

položaj potrošača podrazumijeva se

potrošač u različitim ulogama kao širok

koncept, te stav ili interes potrošača.

Ojačavanje znači podnošenje promjena koje

utiču na položaj potrošača, te identificiranje

rizika, privlačenje pažnje na stavove

potrošača u društvenom donošenju odluka u

Bosni i Hercegovini i međunarodno, te

promoviranje vlastitih mogućnosti

djelovanja potrošača. Institucija

ombudsmena nastoji osigurati postojanje

tržišne utakmice u kojoj "pobjeđuju" oni

najuspješniji i najefikasniji, a to se očituje

kroz veću ponudu, bolju kvalitetu i nižu

cijenu njihovih proizvoda odnosno usluga.

Na taj način profitiraju potrošači koji

dobivaju mogućnost izbora između većeg

spektra ponuđenih proizvoda i usluga od

većeg broja ponuditelja, po cijenama i

kvaliteti koja zadovoljava njihove potrebe.

Politika zaštite ekonomskog interesa

potrošača iziskuje od Institucije

ombudsmena da je kontinuirano usmjerena

prema stvaranju uslova za smanjenje

61 Ibid., član 103.


90

prepreka razvoju privrede i daljnjoj

liberalizaciji tržišta koja su tradicionalno

bila zatvorena za konkurenciju

(telekomunikacije, energetika, komunalije,

promet i dr.). Institucija je opredijeljena za

efikasno provođenje zaštite prava potrošača

koja im pripadaju na osnovu važećeg

propisa, te stvaranju društva po mjeri

potrošača.

2. Budućnost harmonizacija

zakonodavstva BiH sa EU u

oblasti zaštite potrošača

Proširenje EU izraz je kojim se opisuje

proces prijema u punopravno članstvo novih

država članica i jedna je od najvažnijih

politika EU. Ciljevi politike proširenja EU

su povećanje sigurnosti, stabilnosti te

blagostanje na evropskom kontinentu.62

Suština pregovora o pristupanju jeste

usklađivanje nacionalnog zakonodavstva

Zajednice sa pravnim tekovinama EU što je

potrebno ostvariti do trenutka stupanja u

članstvo države kandidata. Usklađivanje

zakonodavstva, propisa i procedura jedne

države sa pravnom stečevinom Europske

unije predstavlja najsloženiji i

najdugotrajniji dio cjelokupnog procesa

integracije. Cjelokupna pravna stečevina EU

za potrebe pregovora o pristupanju države

kandidata za članstvo u EU od 2005. godine

dijeli se na 35 pregovaračkih poglavlja.

Proces se sprovodi posebno za svako

poglavlje pregovora, a od države kandidata

očekuje se da pokaže da li će moći da u

cijelosti usvoji pravne tekovine EU po

pojedinim poglavljima i uskladi uočene

razlike ili će zatražiti prelazni period za

potpuno usvajanje i sprovođenje nakon

stupanja u punopravno članstvo.

2.1 Poglavlje 28. Zaštita potrošača i

zdravlja

Poglavlje 28. je podijeljeno na dva dijela i

odnosi se na politiku zaštite potrošača i

politiku zaštite javnog zdravlja. Pravne

62 S. Kurtić/S. Otuzbir/R. Kadrić, Principi i

organizacija Evropske unije, Internacionalni

univerzitet Travnik Pravni fakultet Travnik, Travnik

2015, 140.

tekovine EU u oblasti zaštite potrošača

regulišu bezbjednost potrošačke robe i

zaštitu ekonomskih interesa potrošača u

brojnim pojedinačnim sektorima. One

podrazumijevaju opšti okvir finansiranja i

pravila koja regulišu zaštitu potrošača na

nivou Evropske unije i nivou država članica,

uključujući mjere zabrane i pristup pravdi,

uz mjere za poboljšanje saradnje između

vlasti država članica. Harmonizacija pravila

o zaštiti potrošača ima za cilj da odstrani

prepreke na tržištu i da omogući integrisani

ekonomski prostor, tako da usluge i robe

mogu da cirkulišu sa istim standardima

bezbjednosti i kvaliteta i da potrošači

uživaju visok nivo zaštite svojih prava.

Primjenom evropskih standarda zaštite

potrošača će se omogućiti da potrošači u

BiH uživaju jednaka prava, kao i evropski

potrošači. To znači veći stepen sigurnosti

proizvoda na tržištu, a time i bolju zaštitu

zdravlja potrošača, zaštitu prava potrošača

pri kupovini proizvoda i usluga na tržištu

kao i opšte povećanje kvaliteta života. Time

potrošač postaje regulator razvoja privrede i

na taj način direktno utiče na poslovnu

politiku privrednika, podstiče konkurentnost

i stvara podsticajno okruženje na tržištu.

BiH je svjesna da će primjena evropskih

standarda u okviru zaštite potrošača i

zdravlja obezbijediti veće povjerenje

potrošača, ojačati njihovu ulogu u tržišnoj

areni i osigurati veću brigu za njihove

interese u stvaranju budućih politika. Pravne

tekovine EU u oblasti javnog zdravlja

obuhvataju mjere u vezi sa opštim okvirom

finansiranja i mjere za regulisanje ove

oblasti. Takođe, regulišu se pitanja vezana

za kontrolu duhana, prenosive bolesti, krv,

tkiva i ćelije, mentalno zdravlje, prevenciju

zloupotrebe droga, zdravstvenu

neravnopravnost, ishranu, smanjenje štetnog

dejstva alkohola, skrining raka, zdravu

okolinu, kao i za sprečavanje povreda,

promovisanje bezbjednosti i Evropsku

akciju u oblasti rijetkih bolesti. Kroz

zajedničku politiku zaštite potrošača, a

preko regulisanja i nadzora na području

zaštite potrošača, u Bosni i Hercegovini će

biti omogućen veći stepen bezbjednosti

proizvoda, a time i bolja zaštita potrošača,

kao i opšte poboljšanje kvaliteta života.

Tako se smanjuju izdaci u zdravstvu,

odnosno troškovi liječenja povreda i bolesti


91

uzrokovanih korištenjem neprovjerenih

proizvoda. Razvoj sistema vansudskog

rješavanja sporova na ovom području

rasterećuje sudove, a rad udruženja za

zaštitu potrošača doprinosi jačanju uticaja

potrošača. Ako se pravila EU-a ne provode

ispravno, potrošači mogu zatražiti pravnu

zaštitu. Za to je potrebna bolja suradnja

među državama članicama EU-a. Sudski

postupci mogu biti skupi i dugotrajni,

pogotovo ako se vode izvan vaše matične

države. Kako bi potaknula izvansudske

nagodbe, Komisija je razvila načine za

rješavanje sukoba koji su jeftini ili besplatni.

Među njima je i internetski sustav za

rješavanje sporova koji će s radom započeti

2016. Drugi način za traženje pravne zaštite

za potrošačke probleme u koje je uključeno

više država članica EU-a te za informiranje

o pravima jest Mreža europskih centara za

zaštitu potrošača, u okviru koje se daju

besplatni savjeti potrošačima i pruža

podrška stanovnicima EU-a koji kupuju

robu i usluge od trgovaca iz drugih država

članica EU-a.63

II ZAKLJUČAK

U većini zemalja pravni instrumenti zaštite

potrošača su ustavne odredbe, potrošački

zakoni, posebni zakoni, tzv. zakoni o zaštiti

potrošača te pojedinačni zakoni kojima se

reguliše ponašanje na tržištu. Pripreme za

pristupanje Evropskoj Uniji i usaglašavanje

domaćeg zakonodavstva sa pravom

Europske Unije trebalo bi dovesti do većeg

stepena zaštite prava potrošača. Bosna i

Hercegovina će na svom europskom putu

otvoriti poglavlje 28. i zakonske propise iz

oblasti zaštite potrošača uskladiti sa pravom

EU. Navedeno poglavlje je podijeljeno na

dva dijela i odnosi se na politiku zaštite

potrošača i politiku zaštite javnog zdravlja.

Cilj harmonizacije pravila o zaštiti potrošača

je da se odstrane prepreke na tržištu i da se

ostvari integrisan ekonomski prostor, tako

da usluge i roba mogu da cirkulišu s istim

standardima sigurnosti i i kvaliteta, da

potrošači uživaju visok nivo zaštite svojih

prava. Zajedničkom politikom zaštite

potrošača, a putem regulisanja i nadzora na

63 Potrošači, http://www.europa.eu/european-

union/topics/consumers_hr, (20. novembar 2017.)

području zaštite potrošača biće omogućen

veći stepen bezbijednosti proizvoda, a time i

bolja zaštita potrošača, kao i opšte

poboljšanje kvaliteta života.

III LITERATURA

[1] Bodiroža M. M., (2008.), Evropska

unija od Rima 1957. do

Luksemburga 2008., Glas Srpski

grafika, Banja Luka

[2] Kurtić S., Otuzbir S., Kadrić R.,

(2015.), Principi i organizacija

Evropske unije, Internacionalni

univerzitet Travnik u Travniku

Pravni fakultet Travnik, Travnik

[3] Državni godišnji program za zaštitu

potrošača Bosne i Hercegovine za

2015. godinu, (Službeni glasnik BiH,

br. 50/15)

[4] Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i

Hercegovini, (Službeni glasnik BiH,

br. 271/06)

[5] http://www.europa.eu/european-

union/topics/consumers_hr

(pristupljeno 20. novembra 2017.)

[6] http://www.annt.gov.ba/za_potrosac

e/FAQ/default.aspx?id=2980&langT

ag=bs-BA, (pristupljeno 20.

novembra 2017.)


92

ANALIZA KRIZE U AGROKORU - EKONOMSKO-PRAVNE

POSLJEDICE NA REGIONALNO TRŽIŠTE S POSEBNIM OSVRTOM

NA BOSNU I HERCEGOVINU I HRVATSKU

Akademik prof.dr. Ibrahim Jusufranić, email: [email protected]

MA Amira Delić, email: [email protected]


Sažetak: Neracionalno širenje trgovačke mreže, loša ekonomska procjena i pretjerano zaduživanje su

uzroci problema. Biznis Agrokora, porodica Todorić na čelu s osnivačem Ivicom Todorićem,

zasnivala je na nedisciplinovanom pozajmljivanju novca na tržištu. Agrokor se brzo širio u Hrvatskoj

i regiji bez kontrole i nadzora pa su troškovi rasli, dok je promet padao u trenutku kada su preuzeli

lanac Mercator. Velika ulaganja su utrošena u kupovinu Mercatora koji nije uspio da generiše profite

prema očekivanjima Agrokora. Obaveze Agrokora prema investitorima i dobavljačima iznose oko 5,6

milijardi eura. Agrokor se s lakoćom zaduživao, ne pitajući za troškove i kamate, dok su se kreditne

institucije prekomjerno izlagale kreditnom riziku. Hrvatska agencija za nadzor finansijskih usluga

(HANFA) nije spriječila kotacije dionica i obveznica za društva iz sastava Agrokora, a Hrvatska

narodna banka (HNB) nije prepoznala silnu količinu lažnih mjenica u iznosu od 1,3 milijarde eura s

kojima se izbušio monetarni sistem Republike Hrvatske. Agrokor ima gubitak iznad visine kapitala

oko 2 milijarde eura, dok njegov ukupni dug iznosi oko 7 milijardi eura i nije konačan. U BiH,

Konzumov dug prema dobavljačima je veći od 150 miliona eura što je u odnosu na zalihe

mnogostruko više, što znači da je novac već izašao iz BiH i da je upotrijebljen u Agrokoru za vraćanje

kredita.

Ključne riječi: Agrokor, Bosna i Hercegovina, zaduženja, potraživanja, kriza, posljedice, vanredna

uprava, lex Agrokor

ANALYSIS OF THE CRISIS IN AGROKOR - ECONOMIC AND

LEGAL CONSEQUENCES ON THE REGIONAL MARKET WITH A

SPECIAL FOCUS ON BOSNIA AND HERZEGOVINA AND CROATIA

Abstract: Irrational expansion of the trading network, poor economic assessment and over-

indebtedness are the causes of the problems. Agrokor's business Todorić's family, led by Ivica

Todorić, has been based on undisciplined lending of money on the market. Agrokor expanded rapidly

in Croatia and within the region without proper control and supervision, so the costs grew, while the

turnover fell when Mercator's trade chain was taken over. Big investments were spent on buying

Mercator which failed to generate profits according to Agrokor's expectations. Agrokor's obligations

towards investors and suppliers are currently around 5.7 billion euros. Agrokor was easily borrowing

the money, without asking for expenses and interests, while credit institutions were over-exposed to

credit risk. HANFA did not prevent quotations of shares and bonds for companies from Agrokor, and

the Croatian National Bank (HNB) did not recognize the huge amount of false bills of exchange in the

amount of 1.3 billion euros that punched the Monetary System of the Republic of Croatia. Agrokor

has a loss above the equity value or a negative net worth of about 2 billion euros, while its total debt

at this moment within its amounts is about 7 billion euros and is not final. In Bosnia and

Herzegovina, Konzum's debt to suppliers is more than 150 million euros, which is more than the

amount in stocks, which means that the money has already emerged from BiH and was used in

Agrokor to repay the loan.

Key words: Agrokor, Bosnia and Herzegovina, debts, claims, crisis, consequences, Extraordinary

Administration, lex Agrokor




93

1. Uvod

Agrokor koncern je najveća hrvatska

privatna kompanija i jedna od najjačih

kompanija u jugoistočnoj Evropi s

konsolidovanim ukupnim godišnjim

prihodom od 7 milijardi eura i gotovo 60

000 zaposlenika, u čijem sastavu se nalaze

kompanije u djelatnostima maloprodaje,

hrane, poljoprivrede i ostalim djelatnostima.

Osim kompanija iz Hrvatske, Agrokor

koncern sastoji se i od kompanija iz regije

pridruženih tokom nekoliko prethodnih

godina; iz BiH, Srbije, Mađarske i

Slovenije. Agrokor u svom koncernu ima

preko 70 privrednih društava, a pored toga u

zadnjih nekoliko godina osnovano je i 30-

tak novih kompanija koje nisu vidljive, a

koje služe za prikrivanje nelikvidnosti

postojećih, kao i za prebacivanje novca iz

jedne države u drugu jer su registrovane u

više država.

Agrokor, koji je 1976. godine osnovao Ivica

Todorić, više od 30 godina nezaustavljivo je

rastao kao kompanija. Od male porodične

firme za proizvodnju i prodaju cvijeća,

Agrokor je, zahvaljujući jasnoj poslovnoj

viziji, striktno provođenoj strategiji i

promišljenom investiranju, izrastao u vodeći

prehrambeno-trgovački koncern na tržištu

regije. Ali, sunovrat je počeo od momenta

kupovine slovenskog Mercatora početkom

2014. godine, a novac za kupovinu, koja je

koštala 544 000 000 eura, nabavio je kroz

kredit ruske Sberbanke. Krajem 2016.

godine pojavili su se ozbiljni problemi u

isplati novca dobavljačima. Zaključno sa 31.

martom 2017. godine, Agrokor je imao

ukupan dug od 10,67 milijardi KM, od čega

prema bankama i drugim finansijskim

institucijama 6,47 milijardi KM, dug po

osnovu kamata 105,6 miliona KM, dugovi

po osnovu izdanih mjenica 1,95 milijardi

KM i dug prema dobavljačima 1,63

milijarde KM.

Kriza koja je pogodila najveću kompaniju u

Hrvatskoj, Agrokor, odražava se, ne samo

na dobavljače i radnike, već i na ukupnu

ekonomiju država u kojima posluje. Dug

prema dobavljačima u Federaciji BiH

zaključno sa 31. martom iznosio je 130

miliona KM. U aprilu 2017. godine državna

vlast Republike Hrvatske, preuzima

poslovanje i na čelo Agrokora imenuje

povjerenika Antu Ramljaka.

2. Nastanak problema u

Agrokoru – uzroci krize Neracionalno širenje trgovačke mreže, loša

ekonomska procjena i pretjerano

zaduživanje su uzroci problema. Biznis

Agrokora, porodica Todorić na čelu sa

Ivicom Todorićem, zasnivala je na

nediscipliniranom pozajmljivanju novca na

tržištu. Agrokor se brzo širio u Hrvatskoj i

regiji bez prave kontrole i nadzora pa su

troškovi rasli, dok je promet padao u

trenutku kada su preuzeli lanac Mercator.

Velika ulaganja su utrošena u kupovinu

Merkatora koji nije uspio da generiše profite

prema očekivanjima Agrokora. Ukupna

imovina koncerna Agrokor na kraju 2016.

godine vrijedila je 5,6 milijardi eura, dok su

ukupne obaveze iznosile 7,4 milijardi eura,

drugim riječima, Agrokorove obaveze

premašuju vrijednost imovine za oko 2

milijarde eura.

Prema izvještajima revizije, pronađeno je

nekoliko stotina miliona eura sakrivenih

obaveza poput kredita. Zajmovi su se u

knjigama vodili kao gotov novac, a prihodi

su „napumpani“ približno 500 miliona eura.

Ukupno je na zajmove otišlo 212 miliona

eura i oni su u knjigama bili prikazani kao

gotov novac. Agrokor se sa lakoćom

zaduživao, ne pitajući za troškove i kamate,

dok su se kreditne institucije prekomjerno

izlagale kreditnom riziku. Hrvatska agencija

za nadzor finansijskih usluga (HANFA) nije

spriječila kotacije dionica i obveznica za

društva iz sastava Agrokora, a Hrvatska

narodna banka (HNB) nije prepoznala silnu

količinu lažnih mjenica u iznosu od 1,3

milijarde eura. Mjenice su korištene kao

sredstvo za pronevjeru. Dobavljači koji su

primili mjenice Agrokora za namirenje

svojih potraživanja eskontirali su ih kod

finansijskih institucija kako bi došli do

gotovog novca. Kada se pokazalo da na

računu izdavaoca, odnosno trasanta –

Agrokora - nema pokrića, a novac je

cirkulisao u obliku gotovine ili depozita

među bankama, de facto je probušen

monetarni sistem Republike Hrvatske.


94

Najvažniji problem, prema izvještajima

vanredne uprave za Agrokor, odnosi se na

više od pola milijarde skrivenih eura, te oko

300 miliona izopačenog bilansiranja gdje su

zajmovi knjiženi kao kapital i prihod.

Sakriveni su i značajni iznosi kredita od

nekoliko banaka, poput Splitske,

Zagrebačke, Sberbanke i niza drugih do

ukupnog iznosa od oko 400 miliona eura.

Osim što je sakrio preko pola milijarde eura

obaveza, Todorić je obilno i kreditirao sam

sebe, a te zajmove je prikazivao kao gotov

novac na računu firme. U ovoj vrsti modela

poslovanja radi se o transformaciji

personalizovanih troškova u korporativne,

porezno priznate rashode. Agrokor je sam

sebi pozajmljivao novac, dijelio milionske

kredite, koji nisu vraćani, a da pri tome

Hrvatska narodna banka nije poduzela

nikakve mjere niti sankcije.

U posljednjih nekoliko godina, Agrokor nije

mogao vraćati rate kredita, te je pribjegao

korištenju novca od dobavljača kojima nije

plaćao robu pa je na posljednji dan 2015.

godine dobavljačima dugovao 2,4 milijarde

eura. Taj novac usmjerio je na plaćanje rata

kredita i kamata.

3. Agrokor u Bosni i

Hercegovini Koncern Agrokor je u BiH prisutan preko 9

zavisnih društava od kojih je dio tih

društava osnovan direktno od strane

Agrokora d.d. Zagreb, a dio njih od

strane hrvatskih zavisnih društava

Agrokora d.d. Zagreb, od kojih su

najznačajniji „Sarajevski kiseljak d.d.“,

„Zvijezda d.o.o. Sarajevo“ i „Ledo d.o.o.

Sarajevo“. Društva Agrokora-a u BiH imaju

značajne udjele na bh. tržištu i zapošljavaju

blizu 5200 radnika, među kojima je

najznačajniji poslodavac Konzum d.o.o.

Sarajevo sa oko 4600 radnika. Kriza

hrvatskog Agrokora-a se prenijela i na

Bosnu i Hercegovinu i prouzrokovala

određene negativnosti kao što su:

- Nemogućnost bh. društava

Agrokor-a da blagovremeno

izmiruju obaveze prema

dobavljačima,

- Na kraju 2016. godine društva

Agrokor koncerna u BiH su

dugovala oko 318 miliona KM, od

čega dug prema domaćim

dobavljačima iznosi oko 170 miliona

KM,

- Najveći dužnik je Konzum d.o.o.

Sarajevo, jedan od vodećih

maloprodajnih lanaca u Bosni i

Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini Konzumov dug

prema dobavljačima je veći od 300 miliona

KM što je u odnosu na zalihe mnogostruko

više, a to znači da je novac već izašao iz

BiH i da je upotrijebljen u Agrokoru za

vraćanje kredita. U posljednjih nekoliko

godina dug prema dobavljačima se ne

izmiruje i njegov zaostatak je u prosjeku

preko pola godine. Nakon isteka ovog roka,

svjesni da im Konzum neće izmiriti

obaveze, dobavljači pribjegavaju

kompenzaciji, no tada im se nude neke

nekonkurentne zalihe koje ne mogu prodati i

od kojih nemaju ništa.

Nakon objavljivanja afere u Agrokoru, na

policama Konzuma u BiH sve je manje

robe. Asortiman je prepolovljen i desortiran,

dobavljači su Konzumu smanjili isporuke na

najmanju moguću mjeru, a neki su prekinuli

sa snabdijevanjem tako da je promet pao

oko 40%, a samim time je odmah i 40%

radnika višak. U takvom stanju Konzum

neće moći izdržati da isplaćuju plaće, gubici

će se stalno uvećavati, a dubioza će biti sve

veća.

Domaćim dobavljačima se ne izmiruju stare

obaveze, dok će Konzum nastojati izmirivati

obaveze Sarajevskom kiseljaku i Ledu koji

su registrovane kao domaće firme u BiH

pod izgovorom da izmiruju domaće

dobavljače i na taj način će ispumpati novac

prema Hrvatskoj.64 Kada se izvrši dublja

64Znamo da je Tuš prije nekoliko godina imao sličnu

aferu, a dugovi su bili 15 puta manji nego

Konzumovi, međutim načinjena je velika šteta.

Mnoge male kompanije su ugašene kao i veliki broj

radnih mjesta ali samo u Federaciji BiH. Tuš je

posjedovao dvije kompanije Tuš trgovine i Tuš

nekretnine. Na Tuš trgovini su bile upisane obaveze,

a na Tuš nekretninama registrovane sve nekretnine.

RS je donijela odluku da se radi o povezanim licima

jer je Tuš vlasnik obje firme i da Tuš nekretnine ne

mogu samostalno prodavati nekretnine bez izmirenja

obaveza, te nisu dozvolili prodaju nekretnina dok sve


95

analizu vidljivo je da Konzum ne izmiruje

obaveze za indirektne poreze nego ih koristi

kao ulazni PDV, a dobavljači koji su morali

platiti taj isti PDV pri fakturisanju nisu

dobili novac od Konzuma i pitanje je da li

su oni u mogućnosti izmiriti svoje porezne

obaveze.

Osim negativnih posljedica koje su već

nastupile u Bosni i Hercegovini, na osnovu

postojećeg stanja, moguće je predvidjeti

sljedeće negativne posljedice65:

- Prenos kapitala iz društava

Agrokor-a BiH na društva iz

Hrvatske, čime bi moglo doći do

slabljenja stanja bh. društava

Agrokor-a,

- Zalaganje imovine bh. društava

Agrokor-a kako bi se obezbijedile

obaveze osnivača,

- Gubitak radnih mjesta u društvima

Agrokor-a u BiH,

- Potpuna nelikvidnost bh. društava

Agrokor-a i njihov odlazak u stečaj,

- Prodaja udjela i/ili imovine bh.

društava Agrokor-a pod nepovoljnim

uslovima,

- Nemogućnost namirenja

potraživanja koje imaju dobavljači iz

BiH,

- Ugrožavanje nastavka poslovanja

dobavljača,

- Slabljenje ukupnih finansijskih

tokova i stanja javnih prihoda u BiH.

Da bi se izbjeglo kompletno urušavanje

potrebno je hitno preuzeti Konzum BiH.

Model za rješavanje ovog problema je sličan

onome od prije desetak godina kada je

Konzum preuzeo VF66. Ako se ovo brzo ne

obaveze u RS nisu izmirene, na način da je novac od

prodaje nekretnina mogao ići samo dobavljačima. U

FBiH je pušteno da Tuš proda nekretnine, a dug

prema dobavljačima od 19,6 miliona KM je ostao

neizmiren. 65Lex Agrokor / Lex Mercator: Pravne posljedice

/Uticaj na tržište BiH i ostala regionalna tržišta

Jugoistočne Evrope 66Prema ovom modelu, nova kompanija tj. kupac

preuzima objekte, opremu, robu i radnike, a Konzum

nastavlja postojati kao pravno lice i na njemu će

ostati sve obaveze prema dobavljačima koje će se

izmiriti od prodaje. Na taj način radnici bi ostali na

svojim radnim mjestima, a dobavljačima bi se

obaveze redovno izmirivale, te bi se situacija

stabilizovala.

dogodi Konzum u BiH će otići u stečaj.

Veliki dio novca iz BiH već je ispumpan za

izmirenje kamata i kredita. Dio imovine

uopće nije uknjižen na Konzum već na treće

privredno društvo koje je registrovano van

BiH, a veliki dio imovine je u zakupu.

Posljednjih dana svjedoci smo „navodnog“

vraćanja brenda Mercator umjesto

Konzuma. Važno je istaći da su i Mercator,

kao i Konzum dio iste grupacije Agrokor, te

da to više nije onaj stari slovenački

Mercator koji je imao zavidan asortiman i

jednu od najboljih ponuda i usluga na tržištu

prije nego što ga je kupio koncern Agrokor.

Ovim potezom želi se napraviti marketinški

trik i i stvoriti pravna zabluda da se dugovi

prema dobavljačima ne izmire.

4. Lex Agrokor i druga pravna

rješenja kojim države regije

štite svoja tržišta

Za razliku od zemalja regije, koje usvajaju

pravna rješenja da zaštite domaće

dobavljače, vlasti u BiH ne reaguje

adekvatno.

Hrvatska je usvojila Zakon o postupku

vanredne uprave u trgovačkim društvima od

značaja za Republiku Hrvatsku koji je dobio

nadimak „Lex Agrokor“, a koji vrijedi samo

na teritoriji Hrvatske, s ciljem da zaštiti

hrvatske velike dobavljače Konzuma kao što

su Podravka, Kraš, Saponia, Kandit i dr., a

također i veliki broj malih dobavljača i

poljoprivrednih proizvođača.

Slovenija je također donijela zakon „Lex

Mercator“67 kojim je zaštitila svoje

dobavljače. Lex Mercator je nastao kao

posljedica donošenja Lex Agrokor-a i

formalno važi za sve kompanije od

ključne važnosti koje imaju veliki uticaj na

ekonomsku, socijalnu i finansijsku

stabilnost države (6000 zaposlenih, i čiji

čisti prihodi od prodaje iznose 1 milijardu

eura). Zbog ekspresnosti usvajanja zakona,

67 Zakon prema kojem bi država, u uprave privatnih

preduzeća s više od 6000 zaposlenih i čija je

solventnost ugrožena, imenovala privremenog

vanrednog člana uprave, želeći tako spriječiti

moguće negativne uticaje na prelivanje krize u vezi s

Agrokorom, koji je vlasnik slovenskog trgovačkog

lanca Mercator.


96

evidentno je da je donesen s ciljem zaštite

Mercatora od mogućih štetnih uticaja

Agrokora kao većinskog dioničara.

Srbija i Crna Gora su također brzo

reagovale i postavile uslove za zaštitu svojih

tržišta, u kojem Agrokor ima direktno ili

indirektno učešće u 17 privrednih društava u

Srbiji. Srpski propisi zabranjuju srpskim

privrednim društvima finansijsku podršku

stranim društvima. Zakon o deviznom

poslovanju zabranjuje privrednim društvima

sa sjedištem u Srbiji da odobravaju „cross-

border“68 finansijske zajmove, kao i da daju

jamstva i druga sredstva obezbjeđenja tako

da, po tom osnovu, ne postoji izloženost

srpskih privrednih društava prema

povjeriocima Agrokora. Povjerioci

Agrokora koji imaju izvršne sudske odluke

donijete u bilo kojoj jurisdikciji bi mogli da

zahtijevaju prinudno izvršenje na imovini

Agrokora u Srbiji pod uslovom da takva

odluka bude prethodno priznata od strane

suda u Srbiji. Imovina Agrokora u srpskim

privrednim društvima koja se odnosi na

akcije i udjele, može služiti kao sredstvo

namirenja Agrokorovih povjerilaca.

Jedino Bosna i Hercegovina ne reaguje na

adekvatan način, dok dug prema

dobavljačima iznosi oko 95% u FBiH, a 5%

u RS. U BiH nije usvojen poseban propis u

cilju sprečavanja negativnih posljedica

krize. Ministarstvo vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine je

uputilo Informaciju o posljedicama krize

AGROKOR-a na ekonomiju BiH koju je

usvojilo Vijeće ministara BiH. Pored

redovnih mehanizama kontrole nad

zakonitošću rada pravnih lica postoje

specifični mehanizmi zaštite predviđeni

pojedinim propisima u BiH. Zakon o politici

direktnih stranih ulaganja69 u BiH, Zakon o

deviznom poslovanju70 i Zakon o porezu na

68 Cross border kredit, odnosno devizni kredit iz

inostranstva uz garanciju banke u zemlji,

prekogranični zajam, direktno zaduživanja preduzeća

u inostranstvu 69 Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u Bosni

i Hercegovini "Službeni glasnik BiH" br. 17/98 i tri

Izmjene i dopune Zakona o politici direktnih stranih

ulaganja u BiH objavljeni u "Službenim glasnicima

BiH"br. 13/03, 48/10 i 22/15) 70 Zakon o deviznom poslovanju (Sl.novine FBiH

broj 47/10)

dobit71 predviđaju da se isplata dobiti

osnivaču može vršiti samo ukoliko su

podmirene sve porezne obaveze, kao i sve

druge obaveze po osnovu poreza i

doprinosa, te potraživanja radnika iz radnih

odnosa čime se štite javni prihodi i

potraživanja radnika. No, prije svega,

potrebno je precizno utvrditi stanje društva

Agrokor u BiH, te provoditi intenzivan i

kontinuiran monitoring rada društva

Agrokor-a u BiH, posebno u smislu kontrole

transakcija sa osnivačima, kao i dinamiku

izmirenja obaveza prema dobavljačima.

Pravna sredstva koja su na raspolaganju

dobavljačima “Agrokora” u Bosni i

Hercegovini su72: pribavljanje sredstava

obezbjeđenja potraživanja, eventualna

kompenzacija, iniciranje stečajnog postupka

protiv dužnika, ako je dužnik sam

“Agrokor” d.d. Zagreb ili njegovo povezano

društvo sa sjedištem u Hrvatskoj i

podnošenje prijave potraživanja pred

nadležnim sudom u Hrvatskoj.

Šestog aprila donosen je Zakon o postupku

vanredne uprave u trgovačkim društvima od

sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku,

poznat kao Lex Agrokor, prema kojem

upravitelj ima potpuna upravljačka prava uz

dozvolu vjerovničkog vijeća u kojem se

nalaze predstavnici kreditora, vlasnika

obveznica i dobavljača. Ovaj zakon u suštini

ima sve odredbe iz postupka Zakona o

stečaju, te se neke odredbe Zakona o stečaju

direktno i primjenjuju, ali njime je jasno

naznačeno da je zabranjeno pokrenuti stečaj.

Zakonom je zabranjeno namirenje založnih,

prvenstveno hipotekarnih povjerilaca, čak je

suspendovano pravo izlučnog i razlučnog

namirenja povjerilaca. Zabranjeno je i

izvršenje za namirenje po osnovu mjenica i

sličnih vjerodostojnih isprava. To se

posebno odnosi na član 40. ovog Zakona na

osnovu kojeg vladin povjerenik nije

obavezan izmirivati obaveze po dospijeću,

niti prioritet ima izmirenje obaveza po

osnovu uzetih kredita ili izdatih vrijednosnih

papira, ali zato je vladin upravnik ovlašten

da, po svojoj slobodnoj procjeni, isplaćuje

71 Zakon o porezu na dobit Federacije BIH (Službene

novine Federacije BiH), broj 15/16 od 26.2.2016. 72 Lex Agrokor / Lex Mercator:Pravne posljedice

/Utjecaj na tržište BiH i ostala regionalna tržišta

Jugoistočne Europe


97

kada i kako želi obaveze povezanim licima

u Agrokoru. Tijela postupka vanredne

uprave prema ovom Zakonu su sud,

vanredni povjerenik, vjerovničko vijeće i

savjetodavno tijelo.

Lex Agrokor spominje da vanredni

povjerenik može uzeti novi kredit za

nastavak poslovanja, što je on i uradio i

zadužio Agrokor za novih 480 miliona eura

i plus 50 miliona eura robnog kredita sa

refinansiranjem. Ugovor o roll up kreditu,

potpisan 8. juna 2017. godine između

Agrokora, zajmodavaca i agenata kredita,

sadrži niz odredbi koje tim kreditorima daju

pune ovlasti u upravljanju procesom Lex

Agrokor. Po ovom roll up modelu Agrokor

će morati vratiti iznos od 1,06 milijardi eura,

to jest za svaki euro novog kredita morat će

da vraća jedan euro starog kredita. Roll up

kredit predviđa da banka novim kreditom

dobiva i prelazak određenog iznosa starog

kredita u senioritet naplate.

5. Posljedice krize u Agrokoru

Ceh situacije u kojoj se trenutno nalazi

Agrokor prije svega će platiti radnici koji će

ostati bez posla kako u Hrvatskoj, tako i u

Bosni i Hercegovini. Srbija će interno

riješiti problem Agrokora i neće dozvoliti da

se mjere za saniranje Agrokora prenose na

Srbiju. Zbog ukupne privredne i političke

situacije u kojoj se BiH nalazi, posljedice će

prvenstveno snositi zaposleni zbog

otpuštanja i smanjenja plata, tako da će i

poslovanje biti otežano. Doći će do

restrukturiranja koncerna čije formiranje

nije bilo zasnovano na naučnim i tržišnim

postavkama tako da će iz sastava Agrokora

otpasti sve firme kojima i nije bilo tu

mjesto. Agrokorov imovinski portfelj73

sastoji se od 200 firmi i 80 kompanija, od

kojih je 40 operativnih kompanija, a ostale

nemaju operativno poslovanje i kao takve će

vjerojatno ići u likvidaciju.

Ekonomski rast bi mogao biti manji od

očekivanog i to upravo zbog krize koja će se

iz Agrokora širiti na dobavljače i banke, te

negativno uticati na zaposlenost u

73 Portfelj je skup finansijskih sredstava, sastavljen

od različitih finansijskih instrumenata (vrijednosnih

papira) koje neki pojedinac ili preduzeće posjeduje.

Hrvatskoj, na kreditnu aktivnost i na

invensticije. Negativne posljedice krize

koncerna Agrokor mogu značiti slabiju

dinamiku lične potrošnje te investicijskih

aktivnosti u narednim godinama.

Firme tek moraju napraviti rezervacije, a što

će se uskoro vidjeti i na njihovim poslovnim

rezultatima, a potom i opreznijim vođenjem

daljeg poslovanja, što će onda opet imati

posljedice na cijelu ekonomiju. To je tek

početak, a prave posljedice bit će vidljive

početkom nove godine kada počne

rješavanje dužničko-povjerilačkih odnosa i

proces restrukturiranja.

5.1. Posljedice krize u Agrokoru na

građane Republike Hrvatske

U najvećoj korporativnoj krizi u Hrvatskoj

koja je pogodila kompaniju koja je činila

15% domaćeg BDP-a, prvi na udaru su

zaposlenici te kompanije, njih oko 60

hiljada, od čega najveći dio, oko 45 hiljada,

u Hrvatskoj. U slučaju preuzimanja

Konzuma, za očekivati je da će nestati i dio

radnih mjesta. Dio tih ljudi posao će naći u

drugim trgovačkim lancima, dio će otići u

penziju, a dio bi, ako posla ne bude, mogao

postati dio statistike o iseljavanju. Ostale

kompanije iz Agrokora nemaju toliku

konkurenciju na tržištu, pa su i mogućnosti

da njihovi radnici nađu novi posao manje.

To znači veći trošak države za njihovo

zbrinjavanje i manje prihoda od doprinosa i

poreza na dohodak.

Kriza u Agrokoru pokazala je sve slabosti

hrvatske poljoprivredne i prehrambene

industrije koja, godinama naslonjena na

Konzum, nije tražila drugi put do potrošača.

Deseci hiljada malih dobavljača Agrokora

bit će prinuđeni razmišljati i o drugim

lancima ili drugoj vrsti proizvoda, pa čak i

tržištima van Hrvatske, za što i nemaju

izgrađenu mrežu.

Iako sve sadašnje procjene govore da je

uticaj krize u Agrokoru na domaću privredu

u ovoj godini oko 0,3%, rasplet ranije

spomenutih problema, pokazat će koliko će

snažan taj uticaj biti u sljedećoj godini.

Postoji mogućnost smanjenje proizvodnje,

što nužno uslovljava povećanje uvoza, te

smanjenje broja radnih mjesta. Posljedice


98

takvog stanja mogu ugroziti privredni rast

Hrvatske, kao i budžetske prihode i to s

osnova poreza i doprinosa za penziono i

zdravstveno osiguranje. Manje budžetskih

prihoda može značiti i novu štednju u

budžetu, a to je onda manje novca za

obrazovanje, zdravstvo, penzije, socijalne

programe, ili neke nove poreze, kako bi se

prevladale neke nove krize.

Hrvatska narodna banka (HNB) i Vlada

Republike Hrvatske očekuju rast troškova

banaka s osnove rezervacija zbog

izloženosti u Agrokoru, što može značiti

niže dobiti od banaka. Banke tu posljedicu

osjećaju već sada, jer zbog strožih zakona

odmah moraju rizične plasmane staviti u

rezervacije. Mnogim bankama to je već

izazvalo ozbiljne gubitke. Prema dostupnim

podacima HNB u prvih devet mjeseci ove

godine, smanjena je dobit banaka u

Hrvatskoj za oko 47% u odnosu na isti

period prethodne godine. Na pad

profitabilnosti banaka ponajviše su uticali

rizici vezani sa Agrokorom i povezanim

firmama, zbog čega su banke podigle

rezervacije, odnosno povećan im je trošak

vrijednosnog usklađivanja plasmana

trgovačkim društvima. Također, povećao se

i broj banaka koje su poslovale s gubitkom.

Krajem septembra polovina banaka u

Hrvatskoj (13 od ukupno 26) poslovale su s

gubitkom. Gubitak se vezuje za pogoršanja

boniteta grupe Agrokor i povezanih lica.

Ako nakon primjene Lex Agrokora, dio

vjerovnika, predvođeni Sberbankom, krene

u sudske tužbe, time bi se mogao dodatno

ugroziti budžet. U tu svrhu, Vlada RH bi

morala angažovati advokate što bi

uzrokovalo ogromne troškove. Međutim,

ukoliko tužbe ne završe povoljno za državu,

u tom slučaju slijede odštete koje će se

iskazivati u stotinama miliona eura.

Plaćanje tih odšteta opet znači manje novca

u budžetu. Takve bi presude u budućnosti

mogle negativno uticati i na hrvatski

kreditni rejting, a njegovo pogoršanje znači i

skuplje kamate na dug, pa opet manje novca

za budžetske izdatke.

Iako su hrvatski penzioni fondovi, novac

radnika najčešće ulagali u državne

obveznice, ipak je dio otišao i u dionice

Agrokorovih kompanija. Loš rasplet značio

bi i smanjenje vrijednosti štednje budućih

penzionera.

6. Plan restrukturiranja

vanredne uprave za Agrokor

Vanredna uprava Agrokora je 30.10.2017.

godine predstavila svoj plan, viziju i

potencijal firmi koncerna kojim je najavljen

otpis dugova za 70%. Prema planovima

održivosti Agrokora i planu poslovanja do

2020. godine najavljeno je značajno

restrukturiranje poslovne grupe Maloprodaja

u sastavu koncerna Agrokor, nastavak rasta

ključnih pokazatelja poslovne grupe Hrana,

kapitalizacija prethodnih strateških

investicija u poslovnoj grupi Poljoprivredi,

te rasprodaja ostalih netemeljnih vrijednosti,

dok će zaposlenici Agrokora biti

premješteni u osnovne djelatnosti. Najvećim

promjenama će biti podvrgnuta maloprodaja

koju čine Mercator, Konzum, Velpro, Tisak,

te poslovanje u Bosni i Hercegovini.

U prijedlogu nagodbe ići će se sa različitim

vrstama potraživanja i u različitim

postupcima. Finansijski povjerioci će se

morati u prosjeku otpisati 60 do 70%

potraživanja, s tim da bi nekima otpis

mogao iznositi 90% ili više, a nekima 50%.

Ovim postupkom se narušava zaštita prava

vlasništva, jer se pojedinim povjeriocima

može otpisati potraživanje u višem postotku

nego drugima. Drugim riječima,

finansijskim povjeriocima koji imaju jače

osiguranje svojih kredita (na određenu

imovinu Agrokora i njegovih firmi,

nekretnine ili dionice) otpisat će se, na

primjer, 50% njihovih potraživanja. Oni

povjerioci koji imaju slabije osiguranje

potraživanja ili nemaju nikakvo osiguranje

(kao što je ruski Sberbank) morat će možda

otpisati i do 80 ili 90% svojih potraživanja.

Plan predviđa svođenje poslova na

primjerenu veličinu, eliminisanje

neosnovanog poslovanja i fokusiranje na

restrukturiranje. Kako bi smanjio dug od 7,5

milijardi eura Agrokor planira prodati niz

firmi van svoje osnovne djelatnosti, npr.

putovanja, ugostiteljstvo, energetika i sl.


99

7. Potencijalna rješenja

Potrebno je kontinuirani sistem zaduživanja

i finansiranje ektenzivnog razvoja u

poslovanju Agrokora svesti na razumnu

mjeru. To je proces koji se u ekonomiji zove

“downside”, odnosno smanjivanje obima

operacija, posebno u onim dijelovima koji

nisu visokoprofitabilni ili su s gubitkom kao

što je to, čini se, slučaj u Srbiji. Veliki broj

firmi proizvodnog karaktera će se morati

prodati kako bi od naplaćenog servisirali

kredite.

Jedno od rješenja kojim bi se izbjegao

najgori scenarij za Agrokor je

dokapitalizacija74, odnosno da se 50% svih

potraživanja banaka i dobavljača pretvori u

kapital kojim bi se dokapitalizirao Agrokor.

Naprimjer, banke od svojih potraživanja, a

to je oko četiri milijarde eura kredita, u

kapital pretvore dvije milijarde i time steknu

vlasništvo u Agrokoru, a na preostali dug

snize kamatu na 2 do 3%. Dobavljačima bi

bilo plaćeno 50% potraživanja, a za ostalih

50% bi dobili dionice. Još jedno moguće

rješenje je da se vrijednost dionica

vremenom podiže. Povjerioci bi svoj novac

dobili natrag kroz povećanje vrijednosti

dionica, odnosno kroz njihovu prodaju.

8. Rasplet situacije

Potpuni rasplet situacije Agrokora će dobiti

epilog na sudu jer se očito radi o krivičnom

djelu knjiženja zajmova i kredita u

vrijednosti imovine, nezakonito trošenih

sredstava, kupovine obveznica i slično. Sada

se paraleno odvijaju sudsko-pravni i

poslovni proces, odnosno restrukturiranje

koncerna i nagodbe s

povjeriocima.Vanredna uprava Agrokora je

početkom novembra objavila listu

potraživanja. Ukupni iznos priznatih

potraživanja povjerilaca i dobavljača

Agrokora, prema tabelama koje je objavio

Trgovački sud u Zagrebu, dostiže 5,5

milijardi eura, dok je oko 2,1 milijarda eura

potraživanja osporeno. Glavni razlozi za

74 Dokapitalizacija predstavlja povećavanje akcijskog

kapitala po osnovu druge i svake naredne emisije

akcija. Dokapitalizacijom preduzeća uvećavaju svoj

osnovni kapital, a pritom dobijaju gotov novac od

prodaje akcija.

osporavanje potraživanja bili su vođenje

sudskih postupaka u drugim jurisdikcijama,

neosnovanost postojanja potraživanja, kao i

osporavanja koja se vežu za ugovor o

zakupu. Četvrtina prijavljenih potraživanja

odnosi se na Konzum i Tisak. Najviše

priznatih potraživanja se odnosi na

primljene kredite, zatim obaveze po

vrijednosnim papirima, obaveze po

mjenicama i potraživanja dobavljača. Ono

što daje kompleksnost ovom postupku su

potraživanja koja niti su priznata niti su

osporena, ali se evidentiraju i nemaju prava

glasa.

Sud u Londonu je odlučio priznati Zakon o

postupku vanredne uprave, što znači da

nijedna tužba koja se pokrene u Londonu

neće moći biti vođena osim u okviru procesa

vanredne uprave. Dakle, sve tužbe koje

budu pokrenute pred britanskim sudovima

bit će vraćene u postupak pred hrvatskim

sudovima. To znači da će postupak arbitraže

stati i da će se Sberbanka morati vratiti ili na

sud u Hrvatskoj, ili ići u izvršenje na

imovinu u zemljama koje nisu priznale

zakon, a to su BiH, Srbija i Crna Gora. Tako

bi Sberbanka u ovim zemljama mogla

preuzeti imovinu vrijednu oko 110 do 150

miliona eura.

9. Zaključak

Rješenje krize Agrokora najosjetljivije je

poslovno, ekonomsko i političko pitanje. I

prije nego što je situacija postala nacionalni

problem br. 1, odmah se moglo predvidjeti

da će država pokušati na neki način

nacionalizirati Agrokor. Iako nije došlo do

potpune nacionalizacije zbog propisa EU

koji to onemogućavaju, država je ipak ušla u

upravljanje Agrokorom. Donesen je Lex

Agrokor koji je faktički soft75

nacionalizacija, državno preuzimanje

kontrole nad jednom kompanijom. Cijeli

proces je iniciran Zakonom o postupku

vanredne uprave. U Zakonu o vanrednoj

upravi navodi se da vanredna uprava može

završiti nagodbom, stečajem ili tako da sud

prekine cijeli postupak, što onda implicira

75 Meka nacionalizacija - Lex Agrokor je omogućio

da država stavi koncern pod svoju kontrolu i tako

djelomično pravno postala odgovorna za njegove

dugove.


100

da vlasnik riješi problem. Najbolje rješenje

bi bila upravo nagodba zbog toga što svi

povjerioci, kreditori i dobavljači, imaju

šansu naplatiti svoja potraživanja samo ako

sistem posluje, pri čemu je potrebno

naglasiti da je najveći dio potraživanja od

Agrokora neosiguran. Nakon nagodbe

vjerovnika morat će se krenuti u zamjenu

dugova za vlasništvo (debt-equity swap) u

Agrokoru kao cjelini, a time će se trajno

promijeniti vlasnička struktura Agrokora i

stvoriti pravne i finansijske predispozicije za

nastavak restrukturiranja. O sudbini

Agrokora, povjerioci će odlučiti prema

novom zakonskom rješenju Lex Agrokor,

koji previđa način odlučivanja u skladu s

odredbama hrvatskog Zakona o stečaju.

Nastala situacija u Agrokoru uzrokovala je

niz negativnih posljedica u Hrvatskoj

privredi, koje se odražavaju i na stanje bh.

privrede. Prije svega, prezadužene firme

usporit će rast BDP –a Hrvatske, a

restrukturiranje bi moglo predstavljati faktor

rizika za rast ekonomije. Posljedice će već

sada osjećaju. Smanjenje broja zaposlenih i

plata, ugroženost poljoprivredne i

prehrambene industrije, smanjeni prinosi

penzijskih fondova samo su neke od

negativnosti koje proizilaze iz krize

Agrokora. Negativne posljedice krize

koncerna Agrokor mogu značiti slabiju

dinamiku lične potrošnje te investicijskih

aktivnosti u narednim godinama. Uticaj

krize u Agrokoru se manifestuje još i kroz

pad profitabilnosti banaka, tj. padu dobiti i

poslovanju sa gubicima. Osim posljedica

koje se odražavaju na građane, kriza u

Agrokoru dovela je i do rekonstrukcije

vlasti, a na osnovu postojećeg stanja

moguće je predvidjeti i pojavu novih

negativnosti koje može donijeti krizu u

Agrokoru.

Literatura:

Internet izvori:

[1] http://bosnien.ahk.de/fileadmin/ahk_

bosnien/News_Dokumente/_Partners

__Lex_Agrokor__Lex_Mercator_Sa

rajevo.pdf

[2] https://www.jutarnji.hr/biznis/top/Ag

rokor/detalji-nagodbe-kako-ce-se-

rijesiti-teret-duga-za-spas-od-

stecaja-dio-vjerovnika-morat-ce-

otpisati-i-90-duga/6707586/

[3] https://www.tportal.hr/biznis/clanak/

ramljak-razotkrio-todorica-milijarde-

sakrivenih-troskova-i-kredita-foto-

20171009

[4] [http://hr.n1info.com/a257893/Vijest

i/Ante-Ramljak-Morat-cemo-

otpisati-70-posto-dugova.html

Izvještaji:

[5] Ante Ramljak, Tablica prijava

tražbina vjerovnika drugog višeg

isplatnog reda, novembar 2017.,

Zagreb

[6] Ante Ramljak, Tablica prijava

tražbina vjerovnika nižih isplatnih

redova, novembar 2017., Zagreb

[7] Izvanredna uprava Agrokor,

Mjesečno izvješće o gospodarskom i

financijskom stanju te o provedbi

mjera izvanredne uprave u Agrokoru

d.d., maj/juni 2017.

[8] Izvanredna uprava Agrokor,

Mjesečno izvješće o gospodarskom i

financijskom stanju te o provedbi

mjera izvanredne uprave u Agrokoru

d.d., septembar/oktobar 2017.

[9] PwC, Prezentacija revidiranih

financijskih izvještaja za 2016.

godinu operativnih kompanija

Agrokor Grupe, oktobar 2017.

Novinski članci:

[10] Dizdar, J, „Istina o Agrokoru koja

trese Hrvatsku“, Oslobođenje

[11] Dizdar, J, „Najvažnije je istražiti

gdje su nestali novci“, Osloođenje

[12] Dizdar, J, „Osporena tražbina

Sberbanke“, Oslobođenje

[13] Grgić, I, „Zdrave kompanije

spremne za restrukturiranje“,

Privredni vjesnik,br. 4003,

novembar 2017.

Zakoni:

[14] Zakon o postupku izvanredne

uprave u trgovačkim društvima od

sistemskog značaja za Republiku

Hrvatsku


101

SAVREMENI TRENDOVI EKSTERNOG I INTERNOG

SEGMENTNOG FINANSIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Sanela Salkić, dipl.ecc., e-mail: [email protected]

Lejla Skopljak, MA, e-mail: [email protected]

Doc. dr. Muhamed Bajrić, e-mail: [email protected]


Sažetak: Segmentno finansijsko izvještavanje presudno je za ostvarenje trajnih konkurentskih

prednosti privrednog subjekta. Savremeni uslovi poslovanja zahtijevaju od poslovnih subjekata da

prilagode i unaprijede poslovne performanse i specifičnosti organizacije da bi opstali na tržištu. Da

bi se povećala efikasnost upravljanja i odlučivanja u velikim poslovnim subjektima nameće se

potreba divizionalizacije ili decentralizacije poslovnog subjekta. Ti zasebni dijelovi - segmenti

ostvaruju rezultate i značajno sudjeluju u ukupnom poslovanju subjekta da se zahtijevaju i odvojene

informacije za svaki segment zasebno. Istraživanje problematike finansijskog izvještavanja po

segmentima poslovanja aktuelno je, u savremenim uslovima poslovanja, za eksterne i interne

korisnike finansijskih izvještaja. U radu će se identificirati pojam segmenta kao i informacije koje se

zahtijevaju objavljivati po segmentima poslovanja, usklađeno s Međunarodnim standardom

finansijskog izvještavanja 8 – Poslovni segmenti, koji je zamijenio Međunarodni računovodstveni

standard 14 – Izvještavanje po segmentima. MSFI 8, u odnosu na MRS 14, je uveo podudarnost

između segmenata o kojima se izvještava interno i segmenata o kojima se izvještava eksterno, jer se

smatra da sve što je aktuelno za interne korisnike informacija, aktuelno je i za eksterne korisnike. To

doprinosi drugačijem pristupu u definisanju organizacionih cijelina – segmenata poslovanja i

harmonizaciji finansijskih izvještaja eksternog i internog karaktera.

Ključne riječi: finansijsko izvještavanje, decentralizacija, segmenti, MSFI 8 – Poslovni segmenti,

harmonizacija

CONTEMPORARY TRENDS OF EXTERNAL AND INTERNAL

SEGMENT FINANCIAL REPORTING Abstract: Segmented financial reporting is crucial to economic entities for achieving lasting

competitive advantages. Modern business conditions require business entities to adapt and improve

business performance and organization's specificities to survive on the market. In order to increase

the efficiency of management and decision-making in large business entities, divisionalization or

decentralization of a business entity is needed. These segments achieve results and participate

significantly in the overall business of the subject so the separate informations are required for each

segment separately. Research on the segment reporting is topical in modern business conditions, for

internal and external users of financial statements. This labor will identify the concept of the

segment and the informations that are demanded to be published by business segments, harmonized

with the International Financial Reporting Standard 8 - Business Segments, which has replaced the

International Accounting Standard 14 - Segment Reporting. IFRS 8, in regard to IAS 14, has

introduced compatibility between the segments that are reported internally and the segments that are

reported externally, because it is considered that everything that is relevant for internal users of

informations is also relevant for external users. This contributes to a different approach in defining

organizational units - segments of business and harmonization of external and internal financial

reporting.

Key words: financial reporting, decentralization, segments, IFRS 8 - Business Segments,

harmonization





102

UVOD

Finansijski izvještaji predstavljaju rezultat

prikupljanja, analiziranja i obrade

finansijskih podataka. Koriste ih različite

interesne skupine s ciljem poboljšanja

razumijevanja poslovanja preduzeća te

donošenja pravovremenih i tačnih poslovnih

odluka umanjujući na taj način rizik

poslovanja. Kvalitativna svojstva koja se

očekuju od finansijskog izvještavanja za

cijelinu privrednog subjekta, očekuju se i od

finansijskog izvještavanja po segmentima

poslovanja. Segmentno finansijsko

izvještavanje specifična je forma

finansijskog izvještavanja za privredni

subjekt u cijelini, uz raščlanjavanje

privrednog subjekta i objelodanjivanje

informacija o segmentima poslovanja.

Izvještavanje po poslovnim segmentima

reguliše MSFI 8 koji se počeo primijenjivati

od 01.01.2009. godine i koji je zamijenio

MRS 14 te nadopunio neke njegove

nedostatke kao što su segmentne informacije

koje su se izvodile iz finansijskih stavki

poslovnih izvještaja, a nakon uvođenja, iz

informacija koje su menadžeri koristili za

upravljanje preduzećem MSFI 8 se

primjenjuje samo na poslovne subjekte čijim

se dužničkim ili vlasničkim instrumentima

kotira na berzi ili na poslovne subjekte koji

su u procesu podnošenja zahtjeva za izlazak

na uređena tržišta. Ukoliko subjekt ne

zadovoljava niti jedan od navedenih

kriterija, informacije koje prikazuje u

finansijskim izvještajima ne smije nazivati

segmentnim informacijama. Finansijsko

izvještavanje po segmentima poslovanja

mora biti blagovremeno i kvalitetno, jer

obezbjeđuje veće šanse da se adekvatno

ocijeni priroda i finansijski efekti poslovnih

aktivnosti segmenata poslovanja i

privrednog subjekta u cijelini od strane

korisnika finansijskih izvještaja.

1. OKVIR ZA IZVJEŠTAVANJE

PO SEGMENTIMA

Poznato je da su Međunarodni

računovodstveni standardi prije svega

namijenjeni eksternim korisnicima

računovodstvenih informacija, kao što su,

sadašnji i potencijalni ulagači, vlada,

državne institucije, kupci, dobavljači, banke

– kreditori, građani i drugi. Unutar

poslovnog subjekta nailazimo na različitu

strukturu upravljanja te se kao glavni

korisnici računovodstvenih informacija

javljaju menadžeri (top management, middle

management i low management).

Finansijski izvještaji moraju biti takvi da

korisnici mogu razumijeti i koristiti

informacije za donošenje ekonomskih

odluka. Detaljno praćenje poslovnih

transakcija mjereno kroz prihode, rashode i

vrijednost imovine na različitim razinama

izvještavanja treba zadovoljiti stalno rastuće

zahtjeve za informacijama. U tom kontekstu

dolazimo i do izvještavanja po pojedinim

dijelovima poslovnog subjekta, odnosno po

segmentima.

Izvještavanje po segmentima značajno je

područje finansijskog izvještavanja i

regulisano je Međunarodnim standardom

finansijskog izvještavanja 8 – Poslovni

segmenti (MSFI 8) koji je zamijenio

Međunarodni računovodstveni standard 14 –

Izvještavanje po segmentima. Kakvi su bili

zahtjevi MRS 14 i šta je promijenjeno u

segmentnom finansijskom izvještavanju

primjenom MSFI 8 u odnosu na MRS 14,

ukratko je predstavljeno u tabeli br.1.

Tabela br.1: Pregled ključnih razlika između

MSFI 8 i MRS 14

Suština

standarda

MSFI 8 MRS 14

Ko

primjenjuje

standard?

Poslovni

subjekti

čijim se

dužničkim

instrumenti

ma ili

instrumenti

ma kapitala

javno trguje

ili koji

dostavljaju

ili su u

procesu

dostavljanja

finansijskih

izvještaja

regulatornoj

Poslovni

subjekti koji

javno trguju

hartijama od

vrijednosti

ili su u

procesu

emitovanja

hartija od

vrijednosti

na javnom

tržištu

hartija od

vrijednosti.


103

organizaciji

u svrhu

emitovanja

bilo koje

klase

instrumenata

na javnom

tržištu.

Šta je

segment

poslovanja?

Poslovne

aktivnosti

koje

ostvaruju

prihode i

uzrokuju

rashode, čije

rezultate

poslovanja

redovno

pregleda

glavni organ

upravljanja i

za koje su

dostupne

posebne

finansijske

informacije.

Komponente

zasnovane

na

poslovanju

ili

geografskim

posebnostim

a, koje

učestvuju u

riziku i

prinosu, po

čemu se

razlikuju od

drugih

komponenti.

O kojim

informacija

ma

segmenta

poslovanja

se

izvještava?

Informacije

o kojima se

izvještava su

informacije

koje

menadžment

koristi za

vođenje

poslovanja.

Informacije

o kojima se

izvještava su

finansijske

informacije

prezentovan

e u

konsolidova

nim

finansijskim

izvještajima.

Na kojim se

odmjeravanj

ima zasniva

objelodanjiv

anje

segmenata

poslovanja?

Objelodanjiv

anja o

segmentu

poslovanja

su

zasnovana

na

upravljačkim

informacija

ma o kojima

se izvještava

glavnom

organu

upravljanja.

Objelodanjiv

anja o

segmentu

poslovanja

su

zasnovana

na MSFI

kompatibilni

m

finansijskim

informacija

ma.

Izvor: doktorska disertacija Ivane Medved,

Unapređenje segmentnog finansijskog

izvještavanja savremenim pristupima

obračuna troškova, str. 50

Ovaj MSFI treba primijeniti na76:

(a) odvojene ili pojedinačne finansijske

izvještaje subjekta:

(i) čijim se dužničkim ili vlasničkim

instrumenti trguje na javnom tržištu

(domaća ili strana berza ili izvanberzovnom

tržištu, uključujući lokalna i regionalna

tržišta), ili

(ii) koji podnosi, ili je u postupku

podnošenja njegovih finansijskih izvještaja

komisiji za vrijednosne papire ili drugoj

regulatornoj organizaciji radi izdavanja bilo

koje klase intrumenata na javnom tržištu; i

(b) konsolidirane finansijske izvještaje

grupe s matičnim društvom:

(i) čijim se dužničkim ili vlasničkim

instrumentima trguje na javnom tržištu

(domaćoj ili stranoj berzi ili

izvanberzovnom tržištu, uključujući lokalna

i regionalna tržišta), ili

(ii) koja podnosi ili je u postupku

podnošenja konsolidiranih finansijskih

izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili

drugoj regulatornoj organizaciji radi

izdavanja bilo koje klase instrumenata na

javnom tržištu.

Važno je istaknuti i da ovaj MSFI reguliše

tko ne smije objaviti informacije kao

segmentalne informacije, a to su poslovni

subjekti koji ne primjenjuju MSFI 8.

2. ŠTA JE POSLOVNI

SEGMENT?

Poslovni segmenti su sastavni dijelovi

poslovnog subjekta koji obavljaju različite

poslovne djelatnosti, generiraju prihode i

iziskuju rashode, a za koje postoji potreba

posebnog, izdvojenog izvještavanja u

funkciji kvalitetnijeg informisanja.

Rezultate njihovog poslovanja analiziraju

76 Savez računovođa i revizora FBiH, „Međunarodni

standard financijskog izvještavanja 8 -Poslovni

segmenti“, http://www.srr-

fbih.org/File/Download?idFi=269

http://www.srr-fbih.org/File/Download?idFi=269



104

donosioci poslovnih odluka s ciljem

raspoređivanja resursa i ocjenjivanja

poslovanja.

Dakle, radi se o dijelu subjekta:

a) koji obavlja poslovne djelatnosti iz

kojih može ostvariti prihode i

troškove, uključujući prihode i

troškove koji se odnose na

transakcije s drugim sastavnim

dijelovima istog subjekta;

b) rezultate poslovanja segmenta

redovito pregledava i sagledava onaj

tko donosi poslovne odluke (izvršni

direktor ili član uprave najčešće, a

može biti i skupina izvršnih

direktora ili drugi, dakle, ne nužno

uprava) poslovnog subjekta koja

inače donosi poslovne odluke, kako

bi donio odluku o resursima koje

treba rasporediti na segment i

ocijeniti njegovo poslovanje i

c) za koji postoje zasebne finansijske

informacije.

Svaki dio preduzetnika može biti i poslovni

segment ako može samostalno ostvarivati

prihode te da se u njihovom ostvarivanju

pojavljuju i sučeljavaju troškovi. Dijelovi

poslovanja koji trenutno ne ostvaruju

prihode, ali ih očekuju u budućnosti također

se nazivaju poslovnim segmentima.

MSFI definira pojam „glavni donositelj

poslovnih odluka“ koji zapravo označava

funkciju a ne nužno i člana uprave. Riječ je

o funkciji koja raspoređuje resurse na

poslovne segmente subjekta i ocjenjuje

njihovo poslovanje. Često je glavni

donositelj poslovnih odluka subjekta njegov

izvršni direktor ili član uprave, no može biti

i skupina izvršnih direktora ili drugih. No to

ne znači, da glavni donositelj poslovnih

odluka ne može biti i menadžer nekog ili

više poslovnih segmenata. Menadžer

pojedinog segmenta izravno odgovara

„glavnom donositelju poslovnih odluka“ s

njim redovito komunicira radi razgovora o:

a) poslovanju,

b) finansijskim rezultatima, te

c) prognozama ili planovima

segmenta.

Svaki poslovni subjekt koji ima obavezu

izvještavanja po segmentima dužan je

odvojeno izvještavati o informacijama

svakog poslovnog segmenta. Također,

moguća su i objedinjavanja dva ili više

poslovnih segmenata unutar jednog subjekta

ali u različitim teritorijalnim područjima ili

unutar jednog teritorijalnog područja po

poslovnim segmentima.

2.1. IZVJEŠTAVANJE PO

SEGMENTIMA

Poslovni subjekt je dužan odvojeno

izvještavati o informacijama svakog

poslovnog segmenta. Kvalitet izvještavanja

po segmentima poslovanja zahtijeva iste

kvalitativne karakteristike koje se očekuju

od kvalitetnog zvaničnog finansijskog

izvještavanja poslovnog subjekta. Subjekt

treba iskazati odvojene podatke o

poslovnom segmentu koji ispunjava bilo

koje od sljedećih kvantitativnih

ograničenja77:

a) Iskazani prihod segmenta

uključujući prodaju vanjskim

klijentima i unutarsegmentnu

prodaju ili prijenose je 10 posto ili

više ukupnih prihoda, unutarnjih i

vanjskih, svih poslovnih segmenata.

b) Apsolutni iznos prikazane dobiti ili

gubitka segmenta je 10 posto ili više

apsolutne vrijednosti

ukupne prikazane dobiti svih

poslovnih segmenata koji nisu

prikazali gubitak i

prikazani ukupni gubitak svih

poslovnih segmenata koji su

prikazali gubitak.

c) Imovina poslovnog segmenta je 10

posto ili više ukupne imovine svih

poslovnih segmenata.

Ukoliko ima segmenata unutar poslovnog

subjekta koji ne odgovaraju ovim

kvantitativnim pragovima za definisanje

izvještajnog segmenta i oni se mogu

77 Savez računovođa i revizora FBiH, „Međunarodni

standard financijskog izvještavanja 8 -Poslovni

segmenti“, http://www.srr-





105

smatrati izvještajnim segmentima ako je

uprava uvjerena da će informacije o svim

segmentima biti korisne korisnicima

finansijskih izvještaja. Nije određen tačan

broj optimalnih izvještajnih segmenata, a

ukoliko bi broj segmenata bio veći od deset,

subjekt bi trebao razmotriti mogućnost da je

dosegnuta granica praktičnosti.

2.2.EKSTERNO I INTERNO

SEGMENTNO FINANSIJSKO

IZVJEŠTAVANJE

Eksterno segmentno finansijsko

izvještavanje podrazumijeva izvještavanje

po profitnim centrima, čiji menadžeri imaju

ovlaštenja da odlučuju o troškovima,

prihodu i rezultatu, što znači da pod svojom

kontrolom imaju kompletno poslovanje, pa

je razumljivo da se oni kontrolišu na bazi

profitnih rezultata78 i investicionim

centrima, u kojima menadžeri imaju

ovlaštenja da pod kontrolom drže i odlučuju

o troškovima, prihodima i rezultatu, a

također i o visini i vrsti ulaganja, pa se

njihovi rezultati kontrolišu putem stope

prinosa ili rezidualnog dobitka79. Segmentno

finansijsko izvještavanje u profitnim i

investicionim centrima je složenije u odnosu

na druga područja odgovornosti, jer

podrazumijeva izvještavanje o

profitabilnosti, odnosno o prinosu na

angažovani kapital (angažovana sredstva).

Finansijsko izvještavanje za profitne i

investicione centre podrazumijeva, prije

svega, mjerenje i objelodanjivanje

vrijednosti zaliha, prihoda, troškova i

rezultata. Shodno tome, u profitnom centru

se izrađuje bilans uspjeha, a u investicionom

centru bilans uspjeha i bilans stanja.

Interno segmentno finansijsko izvještavanje

se primjenjuje za sve identifikovane uže

dijelove poslovnog subjekta i ne podliježe

zvaničnom normativnom regulisanju, već se

organizuje u skladu sa konkretnim

poslovnim okolnostima i potrebama

poslovnog subjekta. Interno izvještavanje,

formalno i sadržinski može biti identično

78 Bibuljica H., Neziraj E., (2013.), Računovodstvo

za menadžere, Pejë: Centar za znanstveno

istraživanje i nauku „Haxhi Zeka“, str.100 79 Op. cit., str.100

zvaničnom eksternom izvještavanju, ali i u

nekom, specifičnim potrebama

menadžmenta, prilagođenom obliku. Tako,

interno segmentno finansijsko izvještavanje

pored investicionih i profitnih centara

izvještava i po područjima odgovornosti kao

što su: troškovni centri, centri prihoda,

centri budžetiranih rashoda. Postoji

mogućnost izvještavanja na nižim nivoima

unutar neke cijeline i to po proizvodima,

grupama proizvoda, velikim kupcima,

kanalima prodaje, tržištima, regijama, itd.

Finansijsko izvještavanje područja

odgovornosti za interne potrebe uobičajeno

podrazumijeva različite vrste kratkoročnih

izvještaja o ostvarenjima segmenta i

ostvarenjima menadžera segmenta.

Ciljevi finansijskog izveštavanja po

segmentima poslovanja sastoje se u

zadovoljavanju informativnih potreba

internih i eksternih korisnika

računovodstvenih informacija o segmentima

kroz:

utvrđivanje (ne)uspješnosti

poslovanja segmenata i njihovog

doprinosa (ne)uspjehu cijeline

poslovnog subjekta

planiranje i kontrolu troškova,

prihoda, rezultata, odnosno praćenje,

prije svega, ekonomičnosti i

profitabilnosti segmenata

motivisanje menadžera i zaposlenih

za ostvarivanje ciljeva poslovnog

subjekta kroz ostvarenje ciljeva

segmenata

ispunjenje zahtjeva povezanih sa

komuniciranjem i informisanjem

između segmenata i/ili segmenata i

upravljačkog vrha poslovnog

subjekta

praćenje izvršenja i nastalih

odstupanja za potrebe utvrđivanja

odgovornosti za (ne)uspjeh u

poslovanju segmenata i drugo.

MSFI 8 – Segmenti poslovanja, definiše

kriterijume prema kojima se identifikuju

segmenti poslovanja, za koje segmente se

izvještava, kako se segmenti grupišu, koje

informacije o njima se objelodanjuju, kako

se izvještava o dobitku ili gubitku, imovini i


106

obavezama, kako se vrši odmjeravanje,

usklađivanje, prepravljanje prethodno

objavljenih informacija, te kako se vrši

objelodanjivanje informacija o

proizvodima i uslugama, o geografskim

oblastima i o glavnim kupcima.

3. OBJAVLJIVANJE

INFORMACIJA IZ

POSLOVNIH SEGMENATA

Objavljivanje je sastavni dio procesa

finansijskog izvještavanja i u funkciji je

kvalitetnog informisanja različitih korisnika.

Subjekt je dužan objaviti informacije koje

korisnicima njegovih finansijskih izvještaja

omogućuju da ocijene prirodu i finansijske

učinke poslovnih djelatnosti kojima se bavi

ekonomsko okružje u kojem posluje.

Informacije koje se obavezno trebaju

objaviti prilikom izvještavanja o poslovnim

segmentima:

1. Opće informacije,

2. Informacije o dobiti, gubitku,

imovini i obvezama, a zatim i

3. Informacije o proizvodima i

uslugama,

4. Informacije o teritorijalnim

područjima,

5. Informacije o značajnim kupcima.

Od općih informacija potrebno je objaviti

sljedeće:

a) faktore na temelju kojih je subjekt

odredio svoje izvještajne segmente, i

b) vrste proizvoda i usluga temeljem

kojih svaki izvještajni segment

ostvaruje svoje prihode.

Od informacija o dobiti, gubitku, imovini i

obvezama, subjekt je dužan iskazati dobit,

odnosno gubitak te vrijednost ukupne

imovine i obaveza svakog izvještajnog

segmenta. Također, subjekt je dužan o

svakom izvještajnom segmentu objaviti

sljedeće podatke ako je riječ o iznosima koji

ulaze u pokazatelj segmentalne dobiti,

odnosno segmentalnog gubitka koje

pregledava glavni donositelj odluka ili koji

mu se redovno podnose iako nisu uključeni

u pokazatelj segmentalne dobiti, odnosno

segmentalnog gubitka:

a) prihode od vanjskih kupaca,

b) prihode iz transakcija s drugim

poslovnim segmentima istog

subjekta,

c) kamatne prihode,

d) kamatne rashode,

e) amortizaciju materijalne i

nematerijalne imovine,

f) materijalno značajne stavke prihoda

i rashoda objavljenih u sladu sa

tačkom 97. MRS-a 1 „Prezentiranje

finansijskih izvještaja“,

g) udjel subjekta u dobiti ili gubitku

pridruženih društava i zajedničkih

ulaganja obračunatih metodom

udjela,

h) trošak poreza na dobit ili prihode od

poreza i

i) materijalno značajne nenovčane

stavke, izuzev amortizacije

materijalne i nematerijalne

imovine.Što se kamatnih prihoda

tiče, subjekt je dužan kamatne

prihode iskazati odvojeno za svaki

izvještajni segment, osim ako većinu

prihoda segmenta ne sačinjavaju

kamate. Pritom se glavni donositelj

poslovnih odluka prvenstveno

oslanja na neto kamatne prihode

kako bi ocijenio uspješnost

poslovanja segmenta i donosio

odluke o resursima koje treba

rasporediti na taj segment. U tom

slučaju, subjekt može kamatne

prihode segmenta iskazati umanjene

za kamatne rashode, što je dužan i

objaviti. Subjekt je dužan za svaki

poslovni segment objaviti sljedeće

iznose ako su uključeni u pokazatelj

segmentalne imovine koji

pregledava glavni donositelj

poslovnih odluka ili ako mu se

redovito podnose na uvid, čak i ako

nisu uključeni u pokazatelj

segmentalne imovine:

a) iznos ulaganja u pridružena društva i

zajedničke pothvate obračunate

metodom udjela i

b) iznose povećanja dugotrajne imovine

izuzev finansijskih instrumenata,


107

odgođene porezne imovine, imovine

primanja nakon prestanka radnog

odnosa i prava koja proizlaze iz

ugovora o osiguranju.

4. MJERENJE STAVKI UNUTAR

POSLOVNIH SEGMENATA

Iznos svake pojedine stavke segmenta koja

se objavljuje jest mjerilo koje se prezentira

glavnom donositelju odluka kako bi on

mogao donijeti odluke o raspoređivanju

resursa segmentu i ocjeniti njegove

poslovne rezultate.

Usklađivanja i eliminacije provedene

prilikom sastavljanja finansijskih izvještaja

subjekta te raspodjela prihoda, rashoda,

dobiti ili gubitaka se uzimaju u obzir

prilikom utvrđivanja segmentalne dobiti,

odnosno segmentalnog gubitka samo ako

ulaze u pokazatelj dobiti, odnosno gubitka

toga segmenta kojeg koristi glavni

donositelj poslovnih odluka. Slično tomu, u

izvještaju o segmentu se iskazuju samo one

stavke imovine i obveza koje ulaze u

pokazatelje segmentalne imovine i

segmentalnih obaveza koje koristi glavni

donositelj poslovnih odluka. Ako se iznosi

raspoređuju na iskazanu segmentalnu dobit,

odnosno iskazani segmentalni gubitak,

segmentalnu imovinu ili segmentalne

obaveze, raspoređuju se razumno.

Ako glavni donositelj poslovnih odluka u

ocjenjivanju poslovanja nekog poslovnog

segmenta i odlučivanju o načinu

raspoređivanja resursa, segmentalne dobiti

ili segmentalnog gubitka koristi samo jedan

pokazatelj dobiti ili gubitka, imovine ili

obaveza toga segmenta, onda se imovina i

obveze iskazuju tim pokazateljima. Ako

glavni donositelj poslovnih odluka koristi

više pokazatelja dobiti ili gubitaka, imovine

i obaveza nekog poslovnog segmenta,

iskazani pokazatelji trebaju biti oni za koje

je uprava uvjerena da su određeni u skladu s

načelima mjerenja koja su najpodudarnija s

načelima mjerenja korištenima pri mjerenju

odgovarajućih iznosa u finansijskim

izvještajima subjekta.

Subjekat je dužan obrazložiti pokazatelje

segmentalne dobiti ili segmentalnog

gubitka, segmentalne imovine i

segmentalnih obaveza za svaki izvještajni

segment i objaviti barem sljedeće:

a) računovodstvenu osnovu za sve

transakcije između izvještajnih

segmenata,

b) prirodu razlika između pokazatelja

dobiti, odnosno gubitaka

izvještajnog segmenta te dobiti,

odnosno gubitka subjekta prije

poreza ili prihode i ukinute dijelove

poslovanja,

c) prirodu razlika između pokazatelja

imovine izvještajnog segmenta i

imovine subjekta,

d) prirodu razlika između pokazatelja

obaveza izvještajnog segmenta i

obaveza subjekta,

e) prirodu razlika u metodama

korištenima za određivanje dobiti ili

gubitka izvještajnog segmenta u

odnosu na prethodna razdoblja te

eventualan utjecaj tih promjena na

pokazatelj dobiti ili gubitka

segmenta,

f) vrstu i utjecaj svake asimetrično

raspoređene stavke na izvještajne

segmente.

Radi ispravnog mjerenja stavki izvještajnog

segmenta subjekt je dužan uskladiti svaku

sljedeću stavku:

a) ukupne prihode izvještajnog

segmenta s prihodima subjekta,

b) ukupne pokazatelje izvještajnih

segmenata s dobiti ili gubitkom

subjekta nakon poreza (poreznih

prihoda) i ukinutim dijelovima

poslovanja,

c) ukupnu imovinu izvještajnih

segmenata s imovinom subjekta,

d) ukupne obaveze izvještajnih

segmenata s obavezama subjekta i

e) ukupne iznose izvještajnih

segmenata koji se odnose na svaku

drugu materijalnu informaciju

objavljenu uz podudarni iznos

iskazan za subjekta.

U slučaju promjene unutarnjeg

organizacijskog ustroja koje je dovelo do

promjene u sastavu izvještajnih segmenata,


108

podudarne informacije za ranija razdoblja,

uključujući izvještajna razdoblja unutar

izvještajne godine, se prepravljaju, osim ako

nisu dostupne i ako troškovi njihove

pripreme ne bi bili previsoki. Pri tome se

dostupnost informacija i procjena troškova

određuje za svaku pojedinačnu stavku za

objavu. Nakon promjene sastava izvještajnih

segmenata, subjekt je dužan objaviti da li je

prepravio pripadajuće stavke u prethodnim

razdobljima.

5. MJERENJE POSLOVNE

UČINKOVITOSTI

PREDUZEĆA I SEGMENATA

Mjerenje poslovne učinkovitosti preduzeća

iz perspektive upravljačkog računovodstva

je suprotno mjerenju učinkovitosti

preduzeća iz perspektive finansijskog

računovodstva. Finansijsko računovodstvo

posmatra preduzeće kao jednu

organizacijsku jedinicu i generira izvještaj o

dobiti za jednu poslovnu godinu, a

upravljačko računovodstvo posmatra

preduzeće kao poslovni sistem sastavljen od

više segmenata i generira izvještaje o dobiti

za segmente za mjesečna i kvartalna

razdoblja. U okolnostima kada se generiraju

mjesečni i kvartalni izvještaji upravljačkog

računovodstva, mjesečni izvještaj o dobiti

za čitavo preduzeće je zapravo sintetički

izvještaj (zbir svih pojedinačnih izvještaja) o

dobiti segmenata u tom razdoblju.

Dobit je mjera prinosa za vlasnike

preduzeća. Dobit povećava kapital vlasnika

i pozitivno utječe na ostale pokazatelje

poslovanja: likvidnosti, aktivnosti imovine i

zaduženosti. Međutim, odgovornost

menadžmenta segmenta za dobit u kraćim

vremenskim intervalima ima određena

ograničenja. Ograničenja se odnose na

mogućnosti kontrole prihoda i troškova koji

se bilježe na segment nekog centra

odgovornosti. Što je veći stepen kontrole to

je veća odgovornost za ostvarene rezultate.

Jedan od problema jeste taj što je vrlo malo

troškova preduzeća pod isključivim

utjecajem jednog menadžera (npr. sirovine i

materijale nabavlja centralna nabava, a

trošak su u proizvodnji). Drugi značajan

problem u mjerenju učinkovitosti u kraćim

intervalima postoji zbog činjenice da se neki

troškovi knjiže i bilježe tek na kraju

poslovne godine što može znatno utjecati na

poslovne rezultate u mjesecu decembru, a

onda ti troškovi nemaju utjecaj na izvještaje

od januara do novembra tokom godine.

Troškove koji će nastati tek u decembru ili

iznimno u nekom mjesecu tokom godine

potrebno je planirati u jednakim mjesečnim

iznosima s obzirom na prošla obračunska

razdoblja.

ZAKLJUČAK

Finansijski izvještaji poslovnih subjekata

predstavljaju osnovne informacije koje

eksterni korisnici imaju na raspolaganju. U

ovom radu prikazana je uloga izvještavanja

finansijskih informacija po segmentima,

dakle dijelovima poslovnog subjekata koji je

okarakterisan nekim elementima koji ga

čine dijelom cijeline koja iziskuje zasebno

izvještavanje. Osnovno polazište za

finansijsko izveštavanje o uspješnosti

poslovanja po užim dijelovima preduzeća

(segmentima), predstavlja organizaciona

struktuiranost preduzeća. Primjereno tome,

rezultat se prati i interpretira, u prvom redu,

po profitnim i investicionim centrima i u

okviru njih po drugim nižim segmentima

posmatranja kao što su: troškovni centri,

prihodni centri, i analitički po proizvodu,

grupi proizvoda itd., ali i po drugim

aspektima posmatranja kao što su najveći i

najznačajniji kupci, kanali prodaje, segmenti

tržišta itd.

Međutim da bi se netko tretirao poslovnim

segmentom mora zadovoljiti određene

kriterije u smislu ostvarivanja prihoda i

rashoda koji se odnose na poslovne

događaje s drugim kao i sastavnim

dijelovima istog poslovnog subjekta, čije

rezultate poslovanja uprava ili neko drugo

mjerodavno tijelo poslovnog subjekta

redovito prati u cilju ocjene njihova

poslovanja, kako pojedinačno tako i za cijeli

poslovni subjekt. Poslovnim segmentom

mogu se smatrati i djelatnosti kojima će se

tek u budućnosti ostvariti odgovarajući

rezultati.

Intencija stvaranja poslovnih segmenata je u

kvalitetnijem izvještavanju za donositelje

poslovnih odluka. Ono omogućava, prije


109

svega internim korisnicima bolje

razumijevanje internih rezultata ostvarenih u

prošlim razdobljima kao i realniji pristup

ocjenjivanju šansi i rizika u fazi

budžetiranja i kontrole internih rezultata.

Također, izvještavanje po segmentima daje i

kvalitetniju podlogu za prosudbe ukupno

ostvarenih rezultata u poslovnom sistemu

kao cijelini.

LITERATURA

[1] Belak V., (1995.), Menadžersko

računovodstvo, Zagreb: RriFplus

[2] Bibuljica H., Neziraj E., (2013.),

Računovodstvo za menadžere, Pejë:

Centar za znanstveno istraživanje i

nauku „Haxhi Zeka“

[3] Horngren, Ch., Foster, G. and Datar,

S., (2002.), Osnove troškovnog

računovodstva – upravljački aspekt,

Sarajevo: Association of

Accountants and Auditors of Bosnia

and Herzegovina

[4] Ralph S. Polimeni, Sheila A. Handy,

James A. Cashin, (1999.), Troškovno

računovodstvo, Zagreb: Faber &

Zgombić Plus, Revicon

[5] Bajrić M., (2016.), Financijsko

računovodstvo, Travnik:

Internacionalni univerzitet Travnik u

Travniku

[6] Savez računovođa i revizora FBiH,

„Međunarodni standard financijskog

izvještavanja 8 -Poslovni segmenti“,

http://www.srr-


(17.11.2017.)

[7] Medved I., (2015.), „Unapređenje

segmentnog finansijskog

izvještavanja savremenim pristupima

obračuna troškova“,

[8] http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/h

andle/123456789/4681/Disertacija42

8.pdf?sequence=1&isAllowed=y ,

(20.11.2017.)

[9] Gajić, Lj., Medved, I., (2011)

Finansijske performanse profitnih

centara u funkciji strategijskog

upravljanja preduzećem, 16th

International Scientific Symposium

„Strategic Management and

Decision Support Systems in

Strategic Management“, Conference

Proceedings, Subotica, Palić,

Ekonomski fakultet Subotica



http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/handle/123456789/4681/Disertacija428.pdf?sequence=1&isAllowed=y




110

PRAVNI I EKONOMSKI ASPEKTI ULASKA ZEMALJA

ZAPADNOG BALKANA U EVROPSKU UNIJU

Jasmina Tahirović, MA, email: [email protected]

Općinski sud u Travniku, Vezirska bb, Travnik

Sažetak: Jedan od pretedenata za članstvo u Evropskoj uniji jeste i Bosna i Hercegovina. Neki od

uslova koje zemlje pretedenti treba da ispune radi ulaska u Evropsku uniju, s ekonomskog i pravnog

aspekta, jesu kako garant ekonomske stabilnosti tako i poštivanje ljudskih prava.Kada govorimo o

ekonomskoj stabilnosti onda u tom dijelu zadatak zemalja pretedenata treba da bude u smislu kako

ostvariti ekonomski rast i konkurentnost preduzeća.Pravni aspekt koji je neposredno povezan sa

poštivanjem ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim

pravima i osnovnim slobodama jeste i pravo na suđenje u razumnom roku.Dakle, motiv istraživanja u

ovome radu je kako ostvariti ekonomsku i pravnu stabilnost upravo iz razloga što su to uslovi koje

zemlje pretedenti trebada ispune za članstvo u Evropskoj uniji.S tim u vezi, sadržajem ovoga rada se

ima ukazati na pojam korporativnog upravljanja kao sistema kojim se omogućava stvaranje

povoljnijeg ekonomskog okruženja za preduzeća i kao takav jedan od pozitivnih primjera kojim bi se

eventualno mogao postići ekonomski rast i povećanje konkuretnosti preduzeća.S pravnog aspekta,

definisati će se pojam prava na pravično suđenje kao jednog od segmenata poštivanja prava iz

Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.Poštivanje prava na suđenje u

razumnom roku predstavlja osnov za blagovremeno donošenje sudskih odluka a što je u interesu

pravne sigurnosti.

Ključne riječi:Evropska unija,korporativno upravljanje,Evropska konvencija o ljudskim pravima i

osnovnim slobodama,suđenje u razumnom roku.

LEGAL AND ECONOMIC ASPECTS OF THE ENTRY OF WESTERN

BALKAN COUNTRIES INTO THE EUROPEAN UNION

Abstract: One of the candidates for membership in the European Union is also Bosnia and

Herzegovina. Some of the conditions that candidate countries need to fulfill in order to join the

European Union, in legal and economic aspects, are the guarantee of economic stability and respect

of human rights. When we talk about economic stability then in this part the task of candidate

countries should be in the sense of achieving economic growth and competitiveness of companies.. The

legal aspect which is directly linked to respect of human rights and fundamental freedoms, pursuant to

the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms, is the right to a trial in a

reasonable time period. Therefore, the research idea of this paper is how to achieve economic and

legal stability, precisely for the reasons that those are the conditions which candidate countries need

to fulfill in order to join the European Union. In relation to the aforementioned, the content of this

paper shall point out the idea of corporate management as a system which enables the creation of

more favourable economic environment for the companies, and as such is one of the positive examples

to be used for the potential economic growth and increase in the competitiveness of the companies.

From the legal aspect, the concept of the right to just trial, as one of the segments of human rights

respect from the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms shall be defined.

The respect of the right to trial in a reasonable time period represents a basis for a timely decision-

making in courts, which is in the interest of legal stability.

Key words: European Union, corporate management, European Convention on Human Rights and

Fundamental Freedoms, trial in a reasonable time period



111

1. UVOD

U ovome radu se ima analizirati interesna

sfera Bosne i Hercegovine, u kontekstu

položaja jedne od zemalja koje imaju za cilj

ulazak u prostor Evropske unije.(U daljem

tekstu:EU).Naime, ono što je nezaobilazno s

tog aspekta jeste definisati način kojim bi

se omogućilo stvaranje uslova za ulazak

Bosne i Hercegovine u taj prostor.Dakle, u

ovome radu se ima dati jedna dvostruka

analiza i to kako s ekonomskog tako i

pravnog aspekta.Kada govorimo o

ekonomskom aspektu, akcenat je na

postizanju ekonomske stabilnosti.Naime,

ekonomska stabilnost u ovome kontekstu se

ima posmatrati kao zadatak zemalja

pretedenata, koji treba da bude ispunjen u

smislu kako ostvariti ekonomski rast i

konkurentnost preduzeća.Ono što se ima

definisati s pravnog aspekta jeste

akcentirati značaj Evropske konvencije o

ljudskim pravima i osnovnim slobodama(U

daljem tekstu:EKLJP).S tim u vezi definisati

će se pojam prava na suđenje u razumnom

roku i značaj istog.Naime,ovo upravo iz

razloga što je pravni aspekt koji je

neposredno povezan sa poštivanjem

ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu

sa EKLJP pravo na suđenje u razumnom

roku.

2. EKONOMSKA

STABILNOST

Kao jedan od aspekata zadovljavajućeg

ekonomskog nivoa za zemlju pretedenta za

članstvo u EU jeste i adekvatna ekonomska

stabilnost.Naime, zemlje eventualne članice

u EU, moraju da ispune i zadaću koja se

ogleda u tome kako da definišu načine

kojima bi ostvarili vidno ekonomsko

poboljšanje.Taj ekonomski prosperitet se

treba manifesirati kroz konkurentnost

preduzeća na tržištu a time i ostvarenje

ekonomski zdrave sredine.Kao jedan od

novih pojmova u tom kontesktu jeste

korporativno upravljanje.Ova forma

preduzeća se pokazala kao pozitivan primjer

za ostvarivanje svrhe, dakle ekonomske

stabilnosti.Dakle,navedenom formom je

moguće ostvariti konkuretnost preduzeća na

tržištu.Pojam korporativnog upravljanja je

novi pojam koji se susreće na prostoru

zemalja članica EU.

3. KORPORATIVNO

UPRAVLJANJE

Evropski dokumenti uglavnom sadržajno

akcentiraju važnost postizanja ekonomskog

rasta preduzeća.Naime, postizanjem

ekonomskog rasta preduzeća ostvaruje se

konkuretnosti istih njihovim pozitivnmi

ekonomskim statusom. Gledajući neke

temeljne dokumente EU nedvojbeno se

može primjetiti da su u svima uvijek

naglašeni kao najvažniji ciljevi koji se

odnose na ekonomski rast i povećanje

konkurentnosti preduzeća u EU.Ovi ciljevi

se nastoje postići na način da se ozbiljno

prilazi sistemu konkurencije koji je izradila

komisija EU kao i primjenom drugih

propisa kojima je temeljna intencija

stvaranje povoljnijeg legalnog gospodarskog

okruženja za sama preduzeća EU.Radi

postizanja navedenoga, unutar sistema

korporativnog prava koja se implemetra na

razini EU, najpoznatije forme djelovanja

preduzeće su slijedeće:

The Societas Europa(Europska

kompanija) i The European

Economic Interest

Grouping(Evropska ekonomska

interesna grupacija).Osim ova dvije

navedene forme predviđeni su i

drugi instrumenti a kao što su:

europsko kooperatvino društvo( The

european CO –operative Socieaty),

europsko osiguravajuće društvo(The

European Mutual Society),

europski

savez(asocijacija)društava(The

European Aassociation)80

Slijedom navedenoga, evidentno je da su

jedni od najvažniji ciljeva za prostor EU

upravo ekonomska stabilnost preduzeća

kroz jačanje njihovog ekonomskog

80

Sadžak,M,Župljanin,S,Kolenda,D,(2016),Korporativ

no upravljanje-globalna perspektiva,Banja

Luka:NUBL Banja Luka,Sveučilište

Hercegovina,Mostar,SYNOPSIS d.o.o.,Zagreb,

SYNOPSIS d.o.o.Sarajevo,str 201.


112

djelovanja i na globalnom prostoru.Ono što

se predstavlja kao važan cilj jeste

pronalaženje instrumenata kojima će se

omogućiti takav razvoj preduzeća a time i

postizanje njihove konkuretnosti i na

internacionalnoj razini.Upravo slijedom

intencije stvaranja privredne stabilnosti

jeste i definisanje naprijed navedenih

instrumenata.Naime, navedenim formama

preduzeća se nastoje ostvariti olakšice pri

poslovnoj saradnji ne samo na razini zemlja

EU nego i na internacionalnom nivou.Dakle,

na osnovu navedenoga je evidentno da

prostor EU ima za cilj stvaranje ekonomski

stabilnih preduzeća kako na prostoru

zemalja EU tako i na globalnom nivou.Na

ovaj način se stvara i jedna pozitivna slika

za prostor EU u smislu da zemlje članice

svoju ekonomsku stabilnost ne emituju

samo na jednom prostoru, nego svojim

pozitivnim utjecajem djeluju i na

internacionalnom nivou. Stvarajući jedan

tako ekonomski pozitivan prostor, jednu

ekonomski zdravu sredinu,intencija zemalja

članica jeste i da se takav ekonomski

ambijent i zadrži.Dakle, iz navedenoga

proizilazi da je jedan od uslova koji se

upravo i nameće zemljama pretedentima za

članstvo u EU, jeste ekonomski održiva

stabilnost zemalja koje kao članice traba da

se uklope na takav jedan prostor i nastave

takav slijed.Sistemi korporativnog

upravljanja su svakako sistemi koji

doživljavaju određene transformacije a koje

nameću trendovi okruženja.Imajući u vidu

sistem korporativnog upravljanja u svijetu i

EU,može se reći da će on nastaviti da prati

gobalizacijske trendove i procese koje

globalizacija nosi.81

4. SISTEMI

KORPORATIVNOG

UPRAVLJANJA

EU je jedan jedinstven prostor u kojem

zemlje članice Imaju obavezu pridržavati se

pravila koja vrijede na tom prostoru.U

intenciji za konstatnom ekonomskom

stabilnosti kako trenutnih zemalja članica

81 Sadžak,M,(2016),Korporativno upravljanje-

globalna perspektiva,Banja Luka,NUBL Banja

Luka,Sveučilište Hercegovina,Mostar,SYNOPSIS

d.o.o.,Zagreb, SYNOPSIS d.o.o.Sarajevo.str 201.

unutar samog prostora a tako i novih

članica, nastoji se održati ekonomska

stabilnost tog zajedničkog prostora.Ta

stabilnost djeluje kako na internom tako i na

internacionlnom nivou.S tim u vezi se i

konstatno radi na pronalaženju načina kako

zadržati a i unaprijediti ekonomsku

sferu.Imajući u vidu da je korporativno

upravljanje poprimilo definiciju globalnih

razmjera u skladu s tim i EU poduzima

određene aktivnosti.Upravo su te aktivnosti

vezane za aktualiziranje sistema

korporativnog upravljanja.Ovo iz razloga

što je pomenuti sistem pokazao pozitivne

rezultate u smislu ekonomskog rasta i

konkurecije preduzeća.Navedeno se

pokazalo kao pozitivan primjer i na

globalnom nivou.Upotrebom i daljim

razvojem korporativnog upravljanja, EU

prati globalne trendove i u okviru tih

aktivnosti efikasno pronalazi načine za

ekonomski razvoj.

5. EVROPSKA KONVENCIJA

O LJUDSKIM PRAVIMA I

OSNOVNIM

SLOBODAMA

Ratifikacija EKLJP predstavlja obavezujući

pravni akt za sve potpisnice pa s tim u vezi i

Bosnu i Hercegovinu.Nacionalne zemlje

potpisnice zaštitu tih prava treba da

osiguraju nacionalnom jurisdikcijom. Ustavni Sud BiH u donošenju svojih odluka

se poziva na standarde u oblasti ljudskih

prava utvrđenim od strane zaštitnog

mehanizma Konvencije u Strasbourgu.Da bi

zaštita bila efikasna i da bi se načelo

supsidijarnosti Konvencije adekvatno

provodilo,svi domaći sudovi općinski,

kantonalni,vrhovni,odnosno okružni,

osnovni i vrhovni bi trebali primjenjivati

Evropsku Konvenciju o ljudskim pravima u

njihovom svakodnevnom radu.82 Naime,

domaće zakonodavstvo prvobitno ima

obavezu da štiti ljudska prava zagarantovana

EKLJP.Ovo iz razloga što se pozitivan

interes adekvatne primjene konvencije

posmatra i s aspekta troškova, koji

82 Carss –Frisk,M, (2002),Pravo na imovinu,Vodič za

implementaciju Člana 1.,Prvog protokola Evropske

Konvencije o ljudskim pravima,Savjet/Vijeće

Evrope.


113

predstavljaju ekonomski gubitak, koji je

vezan za sporove koji negativno završavaju

kod suda u Strazburu.Naime,

član.41.Konvencije glasi: „Ukoliko sud utvrdi da je došlo do povrede

Konvencije ili njenih Protokola,te ukoliko

zakonodavstvo Visoke ugovorne strane o

kojoj je riječ omogućuje samo djelomično

obeštečenje,Sud će po potrebi,odrediti

pravičnu naknadu oštečenoj

strani.“Dakle,države koje ratificiraju

Konvenciju automatski prihvaćaju

dvostruku obavezu po čl.1.i imaju obavezu

da njihovi domaći zakoni budu kompatibilni

sa Konvencijom.

6. PRAVO NA SUĐENJE U

RAZUMNOM ROKU

Kada govorimo o pravu na suđenje u

razumnom roku onda se to pravo vezuje za

EKLJP, odnosno vezuje se za čl.6.stav.1

iste.Naime, stav.1 EKLJP propisuje da kada

se odlučuje o određenom predmetu u

građanskim pravima ili obavezama ili po

krivičnoj optužbi, onda svako ima pravo na

pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku,

pred nezavisnim i nepristrasnim

sudom.Kada govorimo o pravu na suđenje u

razumnom roku, isto predstvalja jedno od

osnovnih prava koja su zaštićena pred

sudom u Strazburu a praksa pred tim sudom

je najdragocjeniji izvor prava ove oblasti.83

Dakle, suđenje u razumnom roku

predstavlja bitan segment u kontekstu

ostvarivanja kako građanskih prava i

obaveza tako i određenih aktivnosti i u

kontekstu krivičnih postupaka.Razumni rok

u suštini predstavlja određeno vrijeme,

dakle zadovoljavajući vremenski okvir, u

kojem treba da se donese određena sudska

odluka.Ne postupanjem na ovaj način

uzrokuju se negativne konotacije u konteksu

rada sudova a s druge strane nemogućnost

stranke da ostvari ili odbrani svoja

prava.Slijedom navedenoga uzrokuju se i

određene negativne posljedice u smislu

finansijske nadoknade

podnosiocu.Naime,podnošenje Apelacije

pred Ustavni sud BiH kao i usvajanje iste je

rezultat utvrđivanja povrede prava na

83 Carić,S,(2008),Pravo na suđenje u razumnom

roku,Beograd:“JP Službeni glasnik“.

pravično suđenje što uzrokuje i određene

posljedice.U tom kontekstu se podnosiocu

Apelacije može odrediti i pravo na

finansijsku nadoknadu zbog nedonošenja

odluke u razumnom roku,odnosno povrede

prava na pravično suđenje.

Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH

broj:AP-1724/16

Nekoliko apelanata su podnijeli apelaciju

Ustavnom sudu zbog dužne trajanja

postupka pred Općinskim sudom.Apelacije

su zavedene pod brojem.AP-1724/16,AP-

4131/16 i AP-4471/16,AP-4510/16, a sve su

zavedene pod brojem: AP-1724/16.

U apelaciji broj: AP-1724/16 se navodi da je

prijedlog za izvršenje pred Općinskim

sudom podnesen 10.03.1997.godine a da se

još nije donijelo rješenje o izvršenju.Prema

stanju u spisu postupak traje više od 19

godina.

U apelaciji broj: AP-4131/16 se navodi da je

prijedlog za izvršenje, na osnovu izvršne

isprave, podesen dana

06.03.2012.godine,da je dana

15.12.2016.godine doneseno rješenje o

izvršenju protiv kojeg je izjavljen prigovor o

kojem još nije odlučeno,postupak je još u

toku i traje više od pet godina.

U apelaciji broj: AP-4471/16, se navodi da

je dana 06.02.2012.godine podnesen

prijedlog za izvršenje,na osnovu sudske

nagodbe, radi potraživanja iz radnog

odnosa, a dana 21.03.2012.godine doneseno

je rješenje o izvršenju.Rješenjem od

10.10.2013.godine je odbijen prigovor a

dopisom od 17.10.2014.godine naloženo

banci da postupi po predmetnom rješenju o

izvršenju (u

2016.godini,bezuspješno).Zaključkom od

16.02.2017.godine je naložena provjera ima

li izvršenik otvorene račune kod drugih

banaka.Postupak traje više od pet godina.

U apelaciji broj: AP-4510/16, se navodi da

je dana 17.10.2013. godine podnesen

prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne

isprave, rješenje o izvršenju doneseno je

dana 18.06.2015. godine a dana 04.11.2015.

godine,rješenjem je odbačen prigovor

izvršenika kao neblagovremen.11.05.2016.


114

godine je zadužen sudac da odluči o

prigovoru treče osobe a postupak traje tri

godine i šest mjeseci.

Navedene aplacije su zavedene pod

brojem:AP-1724/16 obzirom da se sve

odnose na isto pravno pitanje. Razmatrajući

podnesene apelacije,Ustavni sud je zaključio

da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u

pogledu dopustivosti za utvrđivanje prava u

odnosu na pravo na pravično suđenje iz

člana.6.stava 1.EKLJP i prava na imovinu iz

člana 1.Protokola broj 1 uz EKLJP.

U predmetnim apelacijama, utvrđeno je

kršenje prava iz člana 6.stav

1.EKLJP.Ustavni sud je smatrao da svakom

apleantu pripada pravo na naknadu

nematerijalne štete koju su apelanti

pretrpjeli zbog kršenja navedenih

prava.Ustavni sud, obzirom na odluku i

vodeći se načelima pravičnosti, je smatrao

da svakom apleantu pripada na ime naknade

nematerijalne šete,naknada u iznosu od

1.000,00KM a opredjelio se da svim

apelantima dodijeli istu naknadu i da će ista

biti odgovarajuća satisfakcija.Nadalje se

očekuje i da će nadležna tijela, kojima je

dan nalog u izreci predmetne

odluke,poduzeti efikasne mjere radi

sprečavanja kršenja ustavnih prava,odnosno

otklanjanja poslijedica njihovog

kršenja,kako u slučaju navedenih apelanata

tako i u odnosu na sve ostale osobe u

relevatnoj ili sličnoj situaciji. Dakle,

nepoštivanje prava na suđenje u razumnom

roku predstavalja direktno krešenje odredbi

čl.6.stav.1 EKLJP.Naime, Bosna i

Hercegovina je ratificirala EKLJP i na taj

način se ona direktno primjenjuje u

domaćem pravnom sistemu.Poštivajući

princip prava na suđenje u razumnom roku

se prvenstveno poštujući te propise,

pozitivno djeluje na efikasnost u cilju

pravne zaštite. Specifičnost dosuđivanja

naknade u vezi sa pravo na suđenje u

razumnom roku ogleda se u tome što

naknadu,u slučajevima gdje je to regulisano,

može dosuditi i nadležni sud tužene

države.Da bi ta naknada bila prihvaćena i od

strane strazburškog suda,bitno je da ona

bude odgovarajuće i dovoljno zadovoljenje

zbog povrede prava na suđenje u razumnom

roku.U određivanju visine naknade sud se

rukovodi svojom praksom u sličnim

situacijama ,pri čemu ubzir uzima dužinu

trajanja postupka ,njegovu složenost

,brojnost istaknutih povreda ,važnost

predmeta za podnosioce ,ponašanje učesnika

postupka i nadležnih vlasti.84

7. NEIZVRŠAVANJE

ODLUKA U RAZUMNOM

ROKU

Ono što je veoma važno napomenuti u

kontekstu prava na suđenje u razmnom roku

jeste i sprovođenje određene odluke u

razumnom roku.Ovdje je bitno napomnuti i

određene okolnosti koje same stranke u

postupku stvaraju i na taj način utječu na

dužinu trajnja sudskog postupka i ne

izvršavanje odluke u razumnom

roku.Naime, posmatrajući pravo jedne od

stranaka, dakle da isto ostvari po osnovu

odluke koja treba da se izvrši, ne može se

zanemariti činjenica prava druge strane da

učestvuje postupku.Kada govorimo o

učešću te strane u postupku onda treba

navesti da i ta druga ili treća strana, imaju

jednaka prava kao i sam ponosilac

zahtjeva.Upravo u tim situacijama dolazi do

okolnosti koje kako bi se ispoštovali

principi jednakosti svih stranaka u postupku

utječu na dužinu trajanja samog

postupka.Ovo se ogleda u činjenici da se o

svakom zahtjevu stranke u postupku treba

odlučiti, svaki dostavljeni podnesak se

dostavlja ostalim strankama u postupku na

uvid.Dakle,stranke u postupku moraju imati

informacije o stanju u predmetu a imati i

odluku o svom zahtjevu.Sve te radnje

dodatno utječu na dužinu postupka.Ovo i iz

razloga što je prisutna i činjenica

mogućnosti ulaganja i pravnih lijekova na

odluke i na taj način izdejstvovanje odluka

više instance.I za odluke više instance treba

određeno vrijeme.Ovo se može uvrstiti i kao

složenost predmeta a što se definiše i

brojnim zahtjevima stranaka u postupku o

kojim treba odlučivati.Činjenica je da

određeni postupci traju duži vremenski

period koji prelazi okvire suđenja u

84 Carić,S,(2008),Pravo na suđenje u razumnom

roku,Beograd:“JP Službeni glasnik“.


115

razumnom roku ali u nekim situacijama i

same stranke svojim postupanjem utječu na

dužinu trajanja postupka.

6.1.Poslijedice ne donošenje odluke u

razumnom roku

Dakle, važnost donošenja odluka u

razumnom roku je jedan od neizostavnih

segmenata prava na pravično suđenje kao

garanta ostvarivanja prava na blagovremenu

sudsku zaštitu. Pojedinac ili više istih, kao

strane u postupku koji žele da ostvare neko

svoje pravo očekuju rješenje pravne

situacije i donošenje odluke u vezi zahtjeva

koji su postavili.Prelazeći vremenski okvir

za donošenje odluke u razumnom roku

dolazi do osnova za utvrđivanje kršenja

prava na suđenje u razumnom roku. U vezi s

tim Ustavni sud BiH je zauzeo sudsku

notornu sudsku praksu što je evidentno i

kroz određene odluke Ustavnoga suda.

Naime ono što se može zapaziti u sadržaju

odluka Ustavnog suda jeste i utvrđivanje

prava na određenu novčanu naknadu

podnosiocima Apelacija.Dakle podnosilac

zahtjeva koji uspije sa Apelacijom odlukom

Ustavnoga suda dobije pravo i na novčanu

naknadu.

Ta novčana naknada u suštini predstavlja

sankciju za neadekvatno postupanje, koje se

negativno reflektovalo na ostvarivanje

sudske zaštite kroz garant vladavine

prava.Upravo i iz tog razloga je važno

pridržavati se normi koje su definisane

EKLJP a time i normi koje su obavezne za

nacionalno zakonodavstvo. Poštivanje

normi EKLJP nacionalna zakonodavstva

izbjegavaju i ekonomski gubitak.Naime ovo

iz razloga što podnosilac predstavke, koji

uspije u sporu ima pravo na navčanu

naknadu za štetu koju je pretrpio zbog

kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

Dakle u kontekstu donošenja odluke u

razumnom roku i neblagovremenoga

ostvarivanja svojih prava, ima za posljedicu

negativne konotacije u vezi sa ostvarivanja

prava na sudsku zaštitu a time i negativan

ekonomski predznak.Naime, negativan

ekonomski predznak se reflektuje i

nadoknadom štete u određenom novčanom

iznosu.

7. ZAKLJUČAK

Imajući u vidu afinitet Bosne i Hercegovine

ka članstvu u EU, obzirom da je Bosna i

Hercegovina i potpisnica sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju istoj,neophodno

je i ispunjenje određenih uslova za

članstvo.Naime, kao neki od uslova koje

treba ispuniti za ulazak u EU jesu upravo

zadovoljavajući ekonomski i pravni

segmenti.Postizanje ekonomske stabilnosti

je moguće sistemom korporativnog

upravljanja.Takav sistem se emituje u

pozitivnim ekonomskim konotacijama na

prostoru EU.Primjenom tog sistema je

moguće utjecati na pozitivnu ekonomsku

stabilnost.Naime, formiranjem preduzeća

kao korporacija se stvara jedno pozitivno

poslovno okruženje koje djeluje i na

globalnom nivou.Navedeno se pokazalo kao

pozitivan primjer koji se koristi na prostoru

EU koja na taj način prati i globalizacijski

ekonomske trendove.S druge strane, dakle s

pravnog aspekta, kao jedan od uslova koji

treba da se ispuni jeste poštivanje

EKLJP.Naime, u ovome radu dat je prikaz

važnosti suđenja u razumnom roku kao i

izvršavanje odluka na isti način.Dakle,

blagovremeno donošenje odluka omogućava

zainteresiranim stranama da ostvare svoja

prava kroz sistem pravne zaštite.Pravo i

ostvarenje prava na suđenje u razumnom

roku,omogućava pozitivnu prezentaciju u

kontekstu sudske zaštite što se podvodi i

pod vladavinu prava.U suprotnom, moguće

su sankcije na način da se pred Ustavnim

sudom usvoji određena Apelacija i odredni

novčana naknada podnositeljima kao

satisfakcija što nisu blagovremeno ostvarili

svoje pravo.Dakle, osim što se utvrdi

povreda prava na pravično suđenje može se

i odrediti novčana naknada

podnositeljima.Na ovaj način se stvara

negativno okruženje s ekonomskog aspekta,

u smislu ekonomskog podrivanja zemlje,

čiji pravni sistem je prošao kroz sferu

pravnog propusta.EU je prostor koji nastoji

zadržati kako ekonomsku tako i pravnu

stabilnost.Slijedom tog nastojanja za zemlje

pretedente se i postavljaju određeni

uslovi.Naime,ovo iz razloga što te zemlje

upravo ulaskom u EU treba da nastave jedan

takav slijed kako bi ta ciljna zajednica i

dalje funkcionisala kao takva i na taj način


116

ostvarivala poštivanje pravila u istoj.Dakle

EU je prostor koji prihvata nove članice pod

određenim uslovima za iste, koje treba da ih

ispune a kako bi se prilagodili tom ciljnom

prostoru.S tim u vezi je i bio motiv

istraživanja u ovome radu, dakle kako

ostvariti ekonomsku i pravnu stabilnost

upravo iz razloga što su to neki od uslova

koje zemlje pretedenti treba da ispune za

članstvo u EU.

LITERATURA

[1] Borić, T,et.al. (2014),Nova pravna

revija (NPR), Bonn:University

Press-Magistrat.

[2] Braithwaite, B., Mole, N., Harby, C.,

(2014), Ljudska prava u

Evropi,London:The AIRE Centar.

[3] Carić.S.,(2008),Pravo na suđenje u

razumnom roku,Beograd:“JP

Službeni glasnik“.

[4] Gomien,D,(2000),Kratki vodič kroz

Evropsku konvenciju o ljudskim

pravima, Strasbourg: Council of

Europe Publishing.

[5] Murdoch, J, (2008), Sažetak studije

kompatibilnosti zakona i prakse

Bosne i Hercegovine sa zahtjevima

Evropske konvencije o ljudskim

pravima,Sarajevo:Savjet/vijeće

Evrope.

[6] Sadžak,M,Župljanin,S,Kolenda,D,(2

016),Korporativno upravljanje-

globalna perspektiva,Banja

Luka:NUBL Banja Luka,Sveučilište

Hercegovina,Mostar,SYNOPSIS

d.o.o.,Zagreb, SYNOPSIS

d.o.o.Sarajevo.


117

PUT BOSNE I HERCEGOVINE DO ČLANSTVA EVROPSKE UNIJE

Prof. dr. Edin Ramić, email:,[email protected],

MA Amira Delić, email: [email protected] Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak: Proces reformi u Bosni i Hercegovini odvija se dosta sporo, kao i napredak Bosne i

Hercegovine u kontekstu evropske države. „Korak naprijed - nazad dva“ najčešći je epilog puta BiH u

pravcu evropskih integracija. Razlog usporenog napretka prvenstveno se odnosi na lošu političku

situaciju u zemlji, odnosno nemogućnosti političkih lidera da se dogovore oko ključnih stvari. Politička

(ne)stabilnost zemlje je jedan od većih problema u BiH. Stranke na vlasti ne nude rješenje niti ulažu

značajnije napore, već naprotiv koče njen evropski put i usporavaju proces integracija. U BiH nema

institucije koja je zadužena za garanciju investicija stranih ulagača, što je čini jednom od zemalja sa

najvećim političkim rizikom. Pored složene političke strukture, problem korupcije i sive ekonomije,

također predstavljaju goruće probleme BiH sa kojima se mora uhvatiti u koštac. Od krucijalnog značaja

za BiH jeste uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog tržišnog prostora, odnosno usaglašavanje

zakonske regulative. Uprkos mnogim kočnicama koje se javile na putu BiH ka EU, ipak su napravljeni

određeni pomaci. 15. februara 2016. BiH je predala zahtjev za članstvo koji je prihvaćen na sjednici

Vijeća za opće poslove EU, a u decembru je primila Upitnik. Bosna i Hercegovina je trenutno jedina

država Zapadnog Balkana, uz Kosovo, koja nema kandidatski status.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Evropska unija, Acquis communautaire (pravna stečevina EU),

evropske integracije, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, reforme i Reformska agenda, status

kandidata

THE PATH OF BOSNIA AND HERZEGOVINA TO THE MEMBERSHIP

OF THE EUROPEAN UNION

Abstract: The reform process in Bosnia and Herzegovina takes place quite slowly, as well as the

progress of Bosnia and Herzegovina in the context of the European state. The "one step forward - two

steps back" is the most frequent epilogue of Bosnai and Herzegovina path towards European

integration. The reason for the slow progress is primarily related to the poor political situation in the

country, or the inability of political leaders to agree on key issues. The political (non)stability of the

country is one of the major problems in Bosnia and Herzegovina. The ruling parties do not offer a

solution nor make significant efforts, but rather hinder its European path and slow down the integration

process. In Bosnia and Herzegovina, there is no institution in charge of guaranteeing investments of

foreign investors, which makes it one of the countries with the highest political risk.In addition to the

complex political structure, the problem of corruption and the gray economy are also the burning isues

of Bosnia and Herzegovina that must be tackled. Of crucial importance for Bosnia and Herzegovina is

the establishment of a single economic space, or harmonization of the legislation. Despite the many

obstacles on Bosnia and Herzegovina path towards the European Union, however, certain moves have

been made. On 15th February 2016. BiH submitted a membershipapplication that was accepted at the

session of the EU General Affairs Council, and on 9 December 2016, Bosnia and Herzegovina received

the accession questionnaire from the European Commission. Bosnia and Herzegovina is currently the

only Western Balkan country, with Kosovo, which has no candidate status.

Key words: Bosnia and Herzegovina, European Union, EU acquis (acquis communautaire), European

integration, Stabilization and Association Agreement, reforms and Reform agenda, candidate status.




118

1. Uvod

Bosna i Hercegovina ima status potencijalne

zemlje kandidatkinje za članstvo u

Evropskoj uniji. Na svom putu za članstvo u

Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina se

suočava sa mnogim ekonomskim i

političkim problemima. Napredak Bosne i

Hercegovine u kontekstu evropske države se

odvija veoma sporo. „Korak naprijed -

nazad dva“ najčešći je epilog puta Bosne i

Hercegovine u pravcu evropskih integracija.

Pregovori o Ugovoru o stabilizaciji i

pridruživanju, što je prvi korak prije

predavanja zahtjeva za članstvo, su počeli u

2005. i u početku se očekivalo da će biti

završeni krajem 2007. Međutim, do zastoja

je došlo zbog neslaganja u vezi policijske

reforme, za koju je EU insistirala da se

centralizuje nezavisno od entiteta u Bosni i

Hercegovini. Tek 15. februara 2016., gotovo

deceniju kasnije, je predan zahtjev za

članstvo u Evropsku uniju, nakon što su

ispunjeni svi uslovi evropske agende koji su

neophodni za razmatranje aplikacije. Potom

je 20. septembra uslijedilo prihvatanje

zahtjeva na sjednici Vijeća za opće poslove

Evropske unije i upućen je nalog Evropskoj

komisiji za pripremu Upitnika za BiH. To

znači da će Bosna i Hercegovina u

narednom periodu dati odgovore na set od

nekoliko hiljada pitanja. Bosna i

Hercegovina je trenutno jedina država

Zapadnog Balkana, uz Kosovo, koja nema

kandidatski status. Status kandidata bi za

BiH značio jasnu perspektivu članstva i

snažan podsticaj reformama i demokratskim

političkim snagama. Ispunjavanjem

političkih kriterija BiH bi dodatno

konsolidirala demokratske reforme na putu

izgradnje funkcionalne države i ojačala

mehanizme vladavine prava, a

usklađivanjem zakonodavstva dogradila bi

vlastite standarde u oblasti ekonomije i

privrede. Sa statusom kandidata BiH bi

imala mogućnost povlačenja i korištenja

pretpristupnih fondova EU koji bi trebali

osigurati brži razvoj i potporu reformama u

ključnim područjima.

Politička nestabilnost zemlje je jedan od

velikih problema u BiH. Stranke na vlasti ne

nude rješenje niti ulažu značajnije napore,

već naprotiv koče njen evropski put i

usporavaju proces integracija. U BiH nema

institucije koja je zadužena za garanciju

investicija stranih ulagača, što je jedan od

razloga zašto se BiH nalazi se na spisku

zemalja sa najvećim političkim rizikom. S

obzirom na imidž koji godinama prati BiH

ne iznenađuje činjenica da su strana direktna

ulaganja iz godine u godinu sve manje.

Resursi u BiH propadaju zbog loše brige

vlasti o njima. Strane investicije opadaju

zbog nestabilne političke situacije i

nemogućnosti sadašnje vlasti da konkretno

riješi probleme sa kojima se godinama

suočava.

Pored složene političke strukture, problem

korupcije i sive ekonomije također

predstavljaju goruće probleme Bosne i

Hercegovine, sa kojima se BiH mora

uhvatiti u koštac.

Od krucijalnog značaja za BiH jeste

uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog

tržišnog prostora, odnosno usaglašavanje

zakonske regulative na općinskom,

kantonalnom, entitetskom i državnom

nivou. Dok god tržište Bosna i Hercegovina

odnosno njen ekonomski prostor ostane

fragmentiran, sa različitim pravilima koja su

na snazi i primjenjuju se u različitim

dijelovima zemlje, ne može se postići

stvarna sloboda kretanja u okviru njenih

granica.

Stoga se s pravom postavlja pitanje kako

zemlja bez vlastitog unutrašnjeg tržište

može očekivati da će se integrisati u

unutrašnje tržište Evropske unije. Uzroci

ovog problema su uglavom političke

prirode. Ovome dodatno pogoduje

nefunkcionalna i krajnje komplikovana

dejtonska struktura BiH. Jedinstveno tržište,

prije svega, ne funkcioniše ni u okviru

Federacije zbog podijeljenosti na kantone, a

nadalje ni u ostalim dijelovima države, iz

čega proizilazi da je jedinstveno tržiše u

BiH još uvijek u izgradnji.

1. Prednosti i nedostaci članstva u

EU

Prednosti članstva EU su političke,

ekonomske i socijalne prirode. Članstvo,

prije svega, znači širenje zone mira,

stabilnosti i sigurnosti, doprinos bržem


119

ekonomskom rastu i razvoju trgovine i

otvaranju novih radnih mjesta, uz

mogućnost korištenja pomoći iz fondova

Unije, kao i boljem kvalitetu života. Od

posebne važnosti je jačanje ugleda na

međunarodnoj sceni. Najvažnija korist za

Bosnu i Hercegovinu, kao i druge države sa

statusom kandidata, jeste siguran pristup

ogromnom tržištu EU. Članstvo u EU nosi

sa sobom i rast tržišta. Širenje tržišta donosi

i veće mogućnosti izvoza roba i usluga za

BiH. BiH bi postala dio unutrašnjeg tržišta

EU, čime će biti olakšan izvoz bh.

proizvoda na tržište sa preko 500 miliona

potrošača. Osim pristupa tržištu EU, BiH bi

imala i pristup strukturnim i ostalim

fondovima EU, što je ujedno i dodatni

stimulans za jačanje tržišnog sistema.

Sljedeća korist se odnosi na slobodno

kretanje, boravak, rad i obrazovanje u

ostalim državama članicma EU, odnosno bit

će omogućeno slobodnije kretanje ljudi,

roba, usluga i kapitala jer EU teži

slobodnom kretanju. Građani iz BiH će se

moći zapošljavati u drugim državama

članicama, pri čemu će ostvarivati jednaka

radna i socijalna prava, jednake porezne

olakšice kao i matični radnik. Mogućnosti

zaposlenja bh. građana znači i povećanje

broja kvalitetnih radnih mjesta jer će se

investicije povećati. Na raspolaganju će im

biti mreža EURES85 koja djeluje kao

posrednik između poslodavca i radnika na

tržištu EU. Preduzetnicima se pruža

mogućnost pružanja usluga u svim

državama članicama bez poslovnog

nastanjivanja. Dobijaju i mogućnost

pokretanja posla. Studenti iz BiH će moći

studirati pod jednakim uslovima kao i

državljani tih država. Broj posjeta zemlji će

porasti, odnosno može se očekivati rast

turizma jer će sve više ljudi upoznati BiH, i

upravo će kroz turizam privreda ubirati

koristi. Građani BiH će imati pravo glasanja

i kandidovanja na izborima za Evropski

parlament. Zemlje nove članice EU ostvarile

su brži rast BDP per capita u odnosu na

zemlje koje nisu članice. Sve članice koje su

85 EURES je mreža za saradnju čija je svrha olakšati

slobodno kretanje radnika u 28 država članica EU-a,

u Švicarskoj, Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj.

Mreža se sastoji od: Evropskog koordinacijskoj ureda

(ECO), Nacionalnih koordinacijskih ureda (NCO),

partnera EURES-a i povezanih partnera EURES-a.

pristupile u EU ostvarile su rast BDP-a.

Većina zemalja koja je pristupila EU, prema

podacima Eurostata86, bilježe rast stranih

direktnih ulaganja. Kroz direktna strana

ulaganja doći će do razvoja tržišta energije.

Članstvo u EU također doprinosi jačanju

vlada i boljem poštivanju zakonskih propisa,

poboljšavanju mogućnosti investiranja,

olakšavanju transfera i drugo. Unutar EU

pojačava se problem odnosa između

razvijenih i nerazvijenih zemalja. Razvijeni

treba da pomažu zemljama u razvoju, jer

njihovo zaostajanje blokira dalji napredak

razvijenih. To su protivrječnosti između

„starih“ i „novih“ članica EU.87

Sigurno je da su brojni i značajni pozitivni

efekti koji se očekuju ulaskom BiH u

Evropsku uniju. Evropska unija svojim

fondovima uveliko olakšava svakoj

potencijalnoj državi članici ulazak u Uniju.

Tako je i sa procesom kada država postane

član EU. Pozitivni efekti koji bi nastupili za

BiH sticanjem članstva EU su sljedeći:88

- Uz povećani kvalitet, konkurentnost,

mir i sigurnost profilisat će se

makroekonomska stabilnost;

- Ubrzat će se ekonomski rast,

tehnološki razvoj, razvoj nauke i

instalirati savremene tehnologije uz

cijeloživotnu edukaciju zaposlenih;

- Uspostavit će se evropski standardi

za stabilnost valute i cijena, te realno

i ažurno kontrolisanje inflacije;

- Osigurat će se regionalna saradnja

zasnovana na regionalnom tržištu,

proizvodnji i uslugama;

- Fiskalna politika, poreska politika,

kvalitet i kvantitet proizvodnje, te

savremene tehnologije i vrhunska

edukacija uspostaviti će realan i

pozitivan balans pokrivenosti uvoza

izvozom;

86 Statistički ured Evropskih zajednica (Eurostat)

prikuplja i objavljuje statističke podatke iz država

članica, država izvan Evropske unije te od

međunarodnih organizacija kako bi informisao

institucije Evropske unije i omogućio praćenje

efekata politika Zajednice. 87Čengić, E, Bosna i Hercegovina - put ka Evropskoj

uniji, Sarajevo: BH MOST; 2010, str. 123. 88Kasumović, M, Makroekonomski efekti

pridruživanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji,

Tuzla: PrintCom; 2008, str. 197


120

- Prevazići će se i ekonomski, tržišno i

politički entitetska podvojenost,

nedostatak pouzdane statistike,

lokalni interes i planiranje;

- Podstaći će se inovacioni procesi,

povezati naučne institucije, te

omogućiti pristupi svim naučnim,

stručnim, edukacijskim,

istraživačkim, i drugim programima

Evropske unije ( npr. Sokrates ,

Erasmus, Aristotelos...);

- Ekonomski će se rješavati socijalni

problemi na osnovu standarda i

dobrih iskustava umzemljama

Evropske unije;

- Ostvarit će se svojinska prava,

građanska i liberalno demokratska

uz ekonomsku održivost i

makreoekonomsku stabilnost Bosne

i Hercegovine;

- Izgradit će se kvalitetna unutrašnja i

spoljna ekonomska strategija Bosne i

Hercegovine, uz ispunjavanje normi

tranzicijskih parametara;

- Uspostaviti će se opći evropski

standardi o radu, proizvodnji,

ekologiji i platama;

- Bosna i Hercegovina će prihvatiti

zajedničku valutu (Euro), odnosno

nominalne i realne kriterije

konvergencije;

- Zemlja u razvoju kakva je BiH

intezivirati će razmjenu usluga,

znanje i tehnologija prvo u BiH, u

regionu, a onda i u Uniji. Naročito će

podstaći formiranje zajedničkih firmi

u regiji za nastup na domaćim i na

stranim tržištima.

Međutim, osim navedenih prednosti,

pristupanje EU donosi i određene

nedostatke. Jedan od najvećih su troškovi.

Kada država želi da postane članica EU ona

mora prihvatiti sve standarde i norme EU.

Standardi se uglavnom tiču standarda u

medicini, tehnologiji, energetici,

proizvođačkim sistemima i drugim.

Troškovi se javljaju i kod modernizacije

industrijskih postrojenja kako bi bili prema

evropskim standardima, troškovi

poboljšanja zakonodavstva i sl. Troškovi

EU se uglavnom odnose na troškove

standardizacije i usvajanja normi, monetarne

politike, troškove slobodnog kretanja radne

snage. BiH će morati uplaćivati finansijska

sredstva u budžet EU. Krizni mehanizam za

pomoć zemljama eurozone mogao bi

predstavljati dodatno budžetsko opterećenje

za javne finasije države BiH. Ulaskom u EU

dodatno će porasti uvoz poljoprivrednih

proizvoda iz drugih zemalja, što može

prouzrokovati probleme bh.

poljoprivrednicima. Za očekivati je da

pojedine kompanije koje danas imaju

povlašten položaj na domaćem tržištu,

izgube taj položaj, što će donijeti

kratkoročne ekonomske gubitke. „Kupujmo

domaće“ će biti zabranjena reklama.

„BiH kao država nema kapacitet institucija,

odnosno nadležnosti koje su joj neophodne

za ostvarivanje punopravnog članstva u EU,

što nužno nameće potrebu rekonstrukcije

državnih institucija i implementaciju

standarda EU u njihovoj strukturi.“89

Neki od nedostataka koji nastaju

pristupanjem u članstvo EU su sljedeći:

- Država gubi svoju samostalnost,

- Drugi odlučuju o državi,

- Gubi se nacionalni identitet,

- Gubi se nacionalni suverenitet,

- EU se nalazi u krizi, što više pogađa

manje razvijene zemlje,

- Konkurentnost će opasti, domaća

proizvodnja će nailaziti na

poteškoće,

- Zemlja se zadužuje,

- Odlazak iz zemlje mladog

obrazovanog kadra,

- Zbog uticaja krize, ne može se

očekivati brži ekonomski napredak,

povećanje trgovine i priliv kapitala.

Gubitak kulturne raznolikosti jedan je od

razloga koji se navodi kao nedostak

pristupanja u EU. Pristupajem u EU

potencijalna zemlja kandidatkinja mora

usvojiti sve pravne norme i standarde EU,

samim tim država gubi samostalnost,

zadužuje se i gubi se nacionalni identitet.

U Bosni i Hercegovini nužne su brojne

rekonstrukcije, prvenstveno državih

institucija, a samim tim i Ustava, pa će se

tek onda moći dobiti jasnija slika kada je

89Čengić, E, Bosna i Hercegovina - put ka Evropskoj

uniji, Sarajevo: BH MOST; 2010, op.cit., str. 130


121

pitanju Bosna i Hercegovina kao buduća

članica EU.

Uzimajući u obzir sve nedostatke i troškove

koje nosi sa sobom učlanjenje u EU, treba

istaći da je ipak više pozitivnih strana. Neke

od brojnih i ključnih prednosti članstva u

EU su: širenje tržišta, veće mogućnosti

ekonomskog rasta, mira i stabilnosti, veće

šanse za mlade ljude, pravilniji i uređeniji

zakoni, priliv kapitala.

2. Koraci na putu ka Evropskoj

uniji – step by step

Proces reformi u Bosni i Hercegovini odvija

se dosta sporo. Razlog usporenog napretka

prvenstveno se odnosi na lošu političku

situaciju u zemlji, odnosno nemogućnosti

političkih lidera da se dogovore oko

ključnih stvari. Uprkos mnogim kočnicama

koje se javile na putu BiH ka Evropskoj

uniji, ipak su napravljeni određeni pomaci.

2.1.Preduzeti koraci

Prije svega, Evropska unija je priznala BiH

kao državu. Uspostavljeni su diplomatski

odnosi između EU i BiH. U martu 1999.

godine Vijeće ministara BiH je usvojilo

odluku o pokretanju inicijative za

pristupanje BiH u članstvo EU. Zatim je

uspostavljen Proces stabilizacije i

pridruživanja kao nov okvir za pripreme

radi integrisanja u EU, uključujući i mjere

finansijske podrške reformama. Među

značajnijim koracima svakako se ubrajaju i

Smjernice za evropske integracije tzv. Mapa

puta90 koja obuhvata 18 uslova za početak

pregovora o Studiji izvodljivosti, odnosno o

pripremljenosti BiH za pristupanje

Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju

koje je usvojilo Vijeće ministara BiH u

martu 2000. godine. Sporazum o

stabilizaciji i pridruživanju između

Evropske zajednice i njenih država članica i

Bosne i Hercegovine, potpisan je 16.6.2008.

godine u Luksemburguu. Međutim, umjesto

akceleracije evropskog puta poslije

90 Mapa puta je dokument koji je usvojilo Vijeće

ministara EU u martu 2000. godine, u kojoj su

definisane političke, ekonomske i smjernice koji se

odnose na poštivanje ljudskih prava, demokratiju i

vladavinu prava.

potpisivanja SSP-a, u BiH je nastupila

totalna blokada kretanja ka Europskoj uniji.

SSP je stupio na snagu tek nakon sedam

godina nakon potpisivanja, tačnije u junu

2015. godine. Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju jedan je od najznačajnijih

Sporazuma EU, koji se temelji na opštim

pricipima zasnovanim na kopenhagenškim

kriterijima (uz madridski dodatak),

trgovinskim aranžamanima i političkoj

saradnji. Sporazum o stabilizaciji i

pridruživanju, između ostalog, prvi put

definiše ugovornu obavezu Bosne i

Hercegovine u pogledu preuzimanja acquis

communautaire u svoje zakonodavstvo.

Značajan korak na putu evropskih

integracija jeste i donošenje Reformske

agende za Bosnu i Hercegovinu u periodu

od 2015. do 2018. godine. Vijeće ministara

Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije

Bosne i Hercegovine, Vlada Republike

Srpske, zajedno sa Vladama Kantona su

prepoznale potrebu za hitnim pokretanjem

procesa oporavka ekonomije kao i njenom

modernizacijom, a sve u cilju jačanja,

održivog, efikasnog, socijalno pravednog i

stabilnog ekonomskog rasta, otvaranja

radnih mjesta, povećanja i bolje ciljane

raspodjele socijalnih davanja, te stvaranja

održivog i pravičnog društvenog okruženja.

Reforme bi trebalo da uspostave osnovu za

pregovore o pojedinačnim programima

finansijske i tehničke pomoći međunarodnih

finansijskih institucija i EU. Glavni ciljevi

Reformske agende su povećanje rasta i

konkurentnosti, ali i makroekonomska

stabilnost. Reformska agenda je prikazana

kroz sljedeće značajne oblasti :

- Javne finansije, oporezivanje i

fiskalna održivost,

- Poslovna klima i konkurentost,

- Tržište rada,

- Reforma socijalne zaštite i penzija,

- Vladavina prava i dobro upravljanje,

- Reforma javne uprave.

15. februara 2016. predsjedavajući

Predsjedništva BiH, Dragan Čović, predao

je zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, koji

je prihvaćen u septembru iste godine.


122

3.2. Predstojeći koraci

Koraci koji predstoje Bosni i Hercegovini

na njenom evropskom putu su mišljenje o

zahtjevu za članstvo koje priprema

Evropska komisija na osnovu kojeg

Evropsko vijeće donosi zaključak u vezi

kandidatskog statusa i početku pregovora, te

odluku o prijemu u čanstvo EU. No, prije

otvaranja pregovora o pristupanju, potrebno

je da država koja je podnijela zahtjev za

status kandidata odgovori temeljno na

pitanja iz Upitnika koji joj je upućen od

strane Evropske komisije. Upitnik sadrži

detaljnu listu pitanja koja svojom

strukturom prate strukturu kriterija za

članstvo u EU, a cilj je da se kroz odgovore

napravi sveobuhvatan uvid u politički,

pravni, društveni, ekonomski i

administrativni sistem države koja je

podnijela zahtjev za članstvo u EU, te

ocijeni njegova kompatibilnost sa sistemom

i vrijednostima koje egzistiraju u EU i

državama članicama EU. Nakon što država

koja želi pristupiti EU podnese zahtjev za

članstvo Vijeću EU, Evropska komisija

dostavlja Upitnik, te potom Vijeće EU

poziva Evropsku komisiju da pripremi

mišljenje (avis) o zahtjevu za članstvo.

Pitanja su podijeljena u nekoliko kategorija.

Nedavno objavljeni rezultati popisa

stanovništva bit će itekako bitan segment

odgovora BiH. Evropske institucije žele

informacije o broju stanovnika u BiH,

zgrada, u kakvim domaćinstvima građani

žive, vlasništvo nad nekretninama (stan,

kuća, poslovni objekti i sl.). Pitanja iz

Upitnika se odnose i na informacije o

količini oružja koje posjeduje BiH, stanje

kriminaliteta u našoj zemlji, stanje kazneno-

popravnih institucija i broj zatvorenika. BiH

će morati odgovoriti i na pitanje o članstvu

u drugim međunarodnim organizacijama.

Stepen obrazovanja građana i starost itekako

su bitni faktori Evropskoj uniji. EU

interesuje i sa koliko godina djeca kreću u

školu, ko štampa školske udžbenike i po

kojim kriterijima, koliko moramo da imamo

godina da bismo polagali vozački ispit. U

segmentu telekomunikacija, broj

pretplatnika mobilne i fiksne telefone, odnos

zaposlenih žena i muškaraca i druga pitanja.

Sljedeći korak u procesu pristupanja

Evropskoj uniji je izrada avis-mišljenja od

strane Evropske komisije, odnosno mišljenje

o sposobnosti i pripremljenosti države koja

je podnijela zahtjev o ispunjavanju kriterija

za članstvo u Evropskoj uniji. Avis se radi

na osnovu Upitnika i više od hiljada pitanja

koja se šalju državi koja je aplicirala, te sam

proces traje oko godinu dana, ali može

trajati i duže. Kriteriji koji se posmatraju su

tzv. Kopenhagenški i Madridski. 1993.

godine u Kopenhagenu definisana su tri

kriterija (tzv. kriteriji iz Kopenhagena ili

Kopenhagenški kriteriji) koje mora

ispunjavati svaka država koja želi postati

punopravnom članicom Evropske unije.

To su: 91

1. Politički: stabilnost institucija koje

osiguravaju demokratiju, vladavinu

prava, poštivanje ljudskih prava i

prava manjina, te prihvatanje

političkih ciljeva Unije.

2. Ekonomski: postojanje djelotvorne

tržišne privrede, te sposobnost

tržišnih faktora da se nose s

konkurentnim pritiscima i tržišnim

zakonitostima unutar EU.

3. Pravni: usvajanje cjelokupne pravne

stečevine EU-a. - Na zasjedanju

Evropskog vijeća u Madridu, u

decembru, 1995.godine, zaključeno

je da provedbu svih reformi

(političkih, ekonomskih i pravnih)

nužno mora pratiti i odgovarajuće

administrativno uređenje, čime je

uspostavljen i četvrti kriterij

(tzv.Madridski kriterij), kao četvrti

preduslov za članstvo, a to je:

4. Administrativni: što znači

prilagodbu odgovarajućih

administrativnih struktura s ciljem

osiguravanja uslova za postepenu i

skladnu integraciju (kao što su

jačanje administrativne sposobnosti,

stvaranje efikasnog sistema državne

uprave s ciljem osiguravanja

efikasnog procesa usvajanja i

provedbe pravne stečevine EU-a).

91Barac Z., Zahtjevi EU u oblasti usklađivanja

poreznog zakonodavstva sa posebnim osvrtom na

usklađivanje PDV-a, VIII Međunarodni simpozij

Reforme u BiH - Put ka Europskim integracijama,

Neum, 2007., str. 125.


123

Ukoliko zemlja dobije pozitivno mišljenje

od Evropske komisije, Evropsko vijeće

donosi odluku o davanju statusa kandidata

zemlji aplikantu. Korak nakon dobijanja

kandidatskog statusa je početak pregovora o

članstvu. Pregovori su zapravo proces

prilagođavanja zakonodavstva zemlje sa

zakonodavstvom Unije, a početak pregovora

zavisi od političke odluke Evropskog vijeća.

Dobijanje kandidatskog statusa i početak

pregovora može trajati i po nekoliko godina.

Primjer takvog slučaja je Makedonija, koja

već godinama ima status kandidata zbog

spora sa Grčkom.

3.3.Harmonizacija bh. zakonodavstva

sa zakonodavstvom EU –

preuzimanje i primjena pravne

stečevine EU

Acquis communautaire (pravna stečevina

EU) jedan je od najznačajnijih pravnih i

političkih principa evropskih integracija.

Pojam se оdnosi se na ukupna prava,

obaveze i predanost Zajednici. Acquis

communautaire obuhvata primarno

(osnivački ugovori) i sekundarno pravo

(zakonodavstvo koju donose institucije EU;

praksa Suda pravde), kao i međunarodne

ugovore, međunarodno običajno pravo i

opće pravne principe EU.

Svaka zemlja koja podnosi zahtjev za

članstvo u Evropskoj uniji mora biti

spremna da prihvati acquis u potpunosti i

mora biti sposobna da ga provede. Uslovi i

način prihvatanja i provođenja acquis-a su

sadržaj pregovora o članstvu u EU koje

država kandidatkinja vodi s državama

članicama i u tu svrhu dijeli se na poglavlja

pregovora.

Posao usklađivanja zakonodavstva sa

zakonodavstvom EU je i pred Bosnom i

Hercegovinom, i sve dok se u potpunosti ne

prihvati pravna stečevina EU i dok BiH ne

bude spremna da je provede, neće moći

pristupiti Evropskoj uniji. Bosna i

Hercegovina je potpisivanjem SSP-a

prihvatila i obavezu postepenog

usklađivanja zakonodavstva. Usklađivanje

zakonodavstva, odnosno harmonizacija

zakonodavstva sa odredbama acquisa-a, je

najkompleksniji i vremenski najzahtjevniji

proces koji nam predstoji u procesu

eurointegracija. Uspješno provedena

harmonizacija zakonodavstva i provođenje

usklađenih propisa predstavljaju najbitnije

uslove za dalje korake BiH prema članstvu u

EU. Za harmonizaciju propisa u Bosni i

Hercegovini zadužene su tri instituciju:

1. Direkcija za evropske integracije,

2. Ministarstvo za ekonomske odnose i

regionalnu saradnju RS,

3. Federalni ured za zakonodavstvo.

Složenost pravnog sistema BiH je temeljni

izazov i dodatna poteškoća u procesu

evropskih integrcija. Prema Ustavu FBiH,

postoje određene oblasti u kojima isključivu

nadležnost ima Federacija. Zatim, tu su i

oblasti u kojima se nadležnost ostvaruje

odvojeno i zajedničkim djelovanjem

Federacije i kantona. Postoje oblasti u

kojima nadležnost imaju kanton, ali uz

koordinacijsku ulogu Federacije, iz čega

proizilazi složenost preuzimanja propisa EU

na nivou FBiH.

Proces usklađivanja propisa Republike

Srpske uređen je Odlukom Vlade o

postupku usklađivanja zakonodavstva RS sa

pravnom stečevinom EU i pravnim aktima

Savjeta Evrope.92 Ministarstvo za

ekonomske odnose i regionalnu saradnju

prati provođenje Odluke, te izvještava

Vladu RS i Narodnu skupštinu RS o

značajnim rezultatima ostvarenim u oblasti

transpozicije pravne stečevine EU, kao i o

svim uočenim problemima koji se javljaju u

procesu usklađivanja zakonodavstva.

Svoje zakone sa zakonima EU morat će

uskladiti i državne institucije, što zahtijeva

najviše vremena i stvara najviše troškova.

Državne institucije moraju biti nosioci

uspostavljanja novih zakonskih odredbi, jer

od državnih institucija zavisi brzina

priključenja BiH u EU. Da bi BiH postala

dio unutrašnjeg tržišta EU, njene institucije

moraju prilagoditi svoje zakonodavstvo

sadržaju Bijele knjige, odnosno oko 100 000

stranica zakonskih odredbi EU , koje postoje

kao pravno nasljeđe EU – Acquis

Communautaire.

92 Službeni glasnik RS, broj 46/11


124

Od BiH se traži da postavi jasan ustavni i

zakonodavni okvir u funkciji zaštite

građanskih prava i sloboda. Ključne ustavne

i zakonske promjene se odnose na ljudska

prava. U BiH nije osigurana sveobuhvatna

primjena međunarodnih konvencija o

ljudskim pravima i slobodama. Jedan od

razloga u tom pogledu je neusaglašenost

zakonodavstva BiH sa Evropskom

konvencijom o ljudskim pravima. Ukupne

obaveze u oblasti ustavnih reformi i

zakonodavstva ilustrira nužnost usvajanja

oko 1200 raznih zakona, uredbi i propisa s

ciljem da BiH harmonizuje svoj pravni

sistem sa pravnim uređenjem EU u raznim

oblastima, posebno u pogledu strukture,

efikasnog funkcionisanja i donošenja

odluka.

Nakon okončanja postupka po Upitniku i

davanja pozitivnog mišljenja, slijedi

otvaranje pregovora. Po otvaranju

pregovora, radi se i tzv. screening, a koji se

odnosi na ocjenjivanje usklađenosti

nacionalnog zakonodavstva sa

zakonodavstvom Unije. Ovo ocjenjivanje se

radi za svako poglavlje, a traje oko godinu

dana. Po završetku pregovaračkog poglavlja

u cjelosti, uz ispunjenje svih uslova, slijedi

potpisivanje Sporazum za pristupanje i

članstvo u EU.

Na grafikonu je dat šematski prikaz koraka

koji su preduzeti u sklopu evropskih

integracija, kao i oni koji predstoje Bosni i

Hercegovini do ostvarenja konačnog cilja,

odnosno sticanja članstva EU.

Grafikon 1: Koraci na putu BiH u članstvo

Evropske unije

4. Zaključak

Članstvo u Evropskoj uniji predstavlja jedan

od glavnih ciljeva Bosne i Hercegovine. No,

na putu ka članstvu, pored izvršenih, ostale

su obaveze koje mora ispuniti. Aplikacija za

članstvo je ključni događaj koji je obilježio

početak 2016. godine kada su evropske

integracije i BiH u pitanju. Među

značajnijim, ako ne i najznačajniji korak,

koji BiH treba ispuniti jeste usaglašenost sa

zakonodavstvom EU, kao i primjena istog.

Brojni su pozitivni efekti pristupanja EU

koji se prvenstveno ogledaju u širenju

tržišta, pristupu fondovima EU, rastu BDP-a

i primjeni evropskih standarda.

Najznačajnije prednosti pristupanja EU su

političke, ekonomske i finansijske prirode.

Članstvo u EU znači širenje zone mira i

sigurnosti, privredni rast i povećanje

investicija. Bosna i Hercegovina kroz

članstvo u EU dobija svoju šansu za

ekonomski, pravni, socijalni, politički i

društveni napredak i razvoj.

Predstojeći koraci za

članstvo BiH u EU

Preduzeti

koraci


125

Literatura

Knjige:

[1] Čengić, E, (2010), Bosna i

Hercegovina - put ka Evropskoj

uniji, Sarajevo: BH MOST;

[2] Jovanović, M, (2011), Evropska

ekonomska integracija, Beograd:

Ekonomski fakultet Univerziteta u

Beogradu;

[3] Kasumović, M, (2008),

Makroekonomski efekti

pridruživanja Bosne i Hercegovine

Evropskoj uniji, Tuzla: PrintCom;

[4] Mintas-Hodak, Lj, (2010), Europska

unija, Zagreb: Mate d.o.o;

[5] Lasić, M, (2009), Europska unija:

nastanak, strategijske nedoumice i

integracijski dometi, Sarajevo:

Sarajevo Publishing;

Zbornici radova:

[6] Barac Z., Zahtjevi EU u oblasti

usklađivanja poreznog

zakonodavstva sa posebnim osvrtom

na usklađivanje PDV-a, VIII

Međunarodni simpozij Reforme u

BiH - Put ka Europskim

integracijama, Neum, 2007

Internet:

[7] Alternativni izvještaj za BiH 2016:

politički kriteriji,

https://ba.boell.org/sites/default/files

/hrp_alternativni-

izvjestaj_bos_12.07.2016.-web.pdf

[8] Bosna i Hercegovina u Procesu

stabilizacije i pridruživanja,

http://www.mvp.gov.ba/vanjska_poli

tika_bih/multilateralni_odnosi/evrop

ska_unija/bih_i_eu/bih_u_procesu_s

tabilizacije_i_pridruzivanja/?id=75

[9] Paket proširenja,

http://www.dei.gov.ba/dei/bih_eu/pa

ket/default.aspx?id=10098&langTag

=bs-BA

[10] Politička analiza Status kandidata za

članstvo u EU - Između izazova i

slabostihttp://www.fes.ba/files/fes/p

df/publikationen/2016/Status%20kan

didata%20za%20clanstvo%20u%20

EU-

%20Izmedju%20izazova%20i%20sl

abosti%20BHS.pdf

[11] Reformska agenda,

http://www.fbihvlada.gov.ba/pdf/Ref

ormska%20agenda.pdf

[12] Sporazum o stabilizaciji,

http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/

default.aspx?id=1172&langTag=bs-

BA

Izvještaji/Strategije:

[13] [Saopštenje komisije Evropskom

parlamentu, Vijeću, evropskom,

ekonomskom i socijalnom odboru i

Odboru regija,

[14] Saopštenje o politici proširenja

Evropske unije za 2016. godinu

Strategija

http://www.mvp.gov.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/bih_i_eu/bih_u_procesu_stabilizacije_i_pridruzivanja/?id=75




http://www.dei.gov.ba/dei/bih_eu/paket/default.aspx?id=10098&langTag=bs-BA



http://www.fes.ba/files/fes/pdf/publikationen/2016/Status%20kandidata%20za%20clanstvo%20u%20EU-%20Izmedju%20izazova%20i%20slabosti%20BHS.pdf







126

SISTEM PREKRŠAJNIH SANKCIJA U REPUBLICI SRBIJI

Akademik prof. dr Miodrag N. Simović

sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i redovni profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci,

dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, inostrani član Ruske akademije

prirodnih nauka i redovni član Evropske akademije nauka i umjetnosti

Prof. dr Dragan Jovašević

redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu

Sažetak: Prekršajne sankcije se javljaju kao prinudne mjere koje primenjuje država kao predstavnik

društva prema učiniocu prekršaja i predstavljaju reakciju protiv učinioca zbog izvršenja prekršaja

kojim se nanosi šteta društvu, odnosno pojedincima ili pravnim licima. Takva reakcija ima za cilj da

spriječi učinioca da ubuduće nastavi sa vršenjem prekršaja, kao i da utiče na druge potencijalne

učinioce da se uzdržavaju od vršenja takvih akata. Iako se vršenjem prekršaja povređuje ili ugrožava

javni poredak utvrđen propisima, ipak primjena sankcija ne zavisi od volje oštećenih pojedinaca. U

radu se analizira sistem sankcija koje nadležni sudovi izriču fizičkim i pravnim licima kao učiniocima

prekršaja . Predmet pažnje autora su način, uslovi, vreme trajanja i cilj svaje od propisanih sankcija u

pravu Republike Srbije.

Ključne riječi: prekršaj, učinilac, sud, sankcija , izricanje.

SYSTEM OF DELICT SANCTIONS IN REPUBLIC OF SERBIA

Abstract: Delict sanctions come up as coercive measurements that state as the representative of society

applies toward a perpetrator of a delict and represent reaction against a perpetrator for the

commission of delicts that are harmful for society, and for individuals or legal persons. The aim of

such a reaction is to prevent a perpetrator to continue with delicts in future, as well as affecting other

potential offenders to abstain from doing such an act. Although committing delicts offenses or

endangeres public order established by regulations, the appliance of sanctions does not depend on the

will of injured individuals. The paper analyses the system of sanctions that natural and legal persons,

as the offenders of delicts, are sentenced to by competent courts. Author's subjects of attention are way,

conditions, time duration and aim of all prescribed sanction in the law system of Republic of Serbia.

Key words: delict, offender, court, sanction, adjucation


127

1. Uopšte o pojmu i vrstama

prekršajnih sankcija

Prekršajne sankcije (Jovašević, Miladinović

Stefanović, 2017: 167-171) su zakonom

određene mjere društvenog reagovanja

protiv učinioca prekršaja koje primjenjuju

državni organi u cilju zaštite društva, odnosno

njegovih dobara i vrijednosti. One se javljaju

kao prinudne mjere koje primjenjuje država kao

predstavnik društva prema učiniocu prekršaja i

predstavljaju reakciju protiv učinioca zbog

izvršenja prekršaja kojim se nanosi šteta

društvu, odnosno pojedincima ili pravnim

licima (Mitrović, 2006: 67-81). Takva

reakcija ima za cilj da spriječi učinioca da

ubuduće nastavi sa vršenjem prekršaja, kao i da

utiče na druge potencijalne učinioce da se

uzdržavaju od vršenja takvih akata.

Sve prekršajne sankcije imaju više zajedničkih

karakteristika (Jovašević, 2011: 671-673). To

su: 1) primjena sankcija je vezana za postojanje

prekršaja, 2) princip zakonitosti kao osnovni pricip

savremenog kaznenog prava znači da prekršajne

sankcije moraju biti propisane u zakonu, 3)

prekršajne sankcije mogu biti izrečene samo od

strane nadležnog organa za vođenje prekršajnog

postupka: prekršajnog suda, odnosno organa u

zakonom određenom postupku koji

omogućava da se sankcija saobrazi težini i

okolnostima izvršenja djela, te ličnosti njegovog

učinioca, 4) prekršajne sankcije imaju karakter

prinude protiv učinioca prekršaja, 5) sve

prekršajne sankcije imaju istu svrhu, a to je

da građani poštuju pravni sistem i da se

ubuduće ne čine prekršaje (član 5 Zakona o

prekršajima93 -ZOP).

Prekršajno pravo Republike Srbije predviđa

više vrsta sankcija koje se mogu izreći

učiniocima prekršaja. To su: 1) kazne, 2) kazneni

poeni, 3) opomena, 4) zaštitne mjere i 5)

vaspitne mjere (Ružić, 2009: 509-524).

2. Kazne

Kazna je osnovna i najznačajnija vrsta prekršajnih

sankcija. Predviđena je za najveći broj prekršaja i

predstavlja najčešće izricanu sankciju učiniocima

prekršaja.

93 “Službeni glasnik Republike Srbije” broj

65/13.

ZOP propisuje sljedeće kazne (Jovašević,

2004: 117-123): 1) kazna zatvora, 2) novčana

kazna i 3) rad u javnom interesu (član 33 stav

1). Za jedan prekršaj može se alternativno ili

kumulativno propisati i kazna zatvora i

novčana kazna pri čemu se obje kazne mogu

izreći zajedno. No, za pravno lice može se

propisati samo novčana kazna (član 34

ZOP). Kazna zatvora se može propisati samo

zakonom, dok se ostale dvije kazne mogu

propisati zakonom, uredbom ili odlukom

skupštine autonomne pokrajine, skupštine

opštine, skupštine grada ili skupštine grada

Beograda. Pri tome se kazna zatvora može

izreći uvijek samo kao glavna kazna, dok se

ostale kazne mogu izreći i kao glavne i kao

sporedne kazne (član 36 ZOP). Zakon je

postavio i jedno ograničenje. Naime, ako je

za jedan prekršaj propisana alternativno

kazna zatvora i novčana kazna, tada se kazna

zatvora može izreći samo u slučaju izvršenja

prekršaja kojim su prouzrokovane teže

posljedice ili za prekršaje koji ukazuju na

veći stepen krivice učinioca.

3. Pojedine vrste kazni

U svim savremenim kaznenim sistemima kazna

lišenja slobode zauzima centralno mjesto.

Veliki broj prekršaja zaprijećen je ovom

kaznom. Ona pruža najšire mogućnosti da se

ostvari svrha kažnjavanja. U prekršajnom

pravu ova se kazna može propisati samo

zakonom, i to kao samostalna kazna ili

alternativno ili kumulativno sa novčanom

kaznom. Kazna zatvora se može izreći u

trajanju od jednog dana do 60 dana (član 37

ZOP). Ovu kaznu može da izrekne učiniocu

prekršaja - fizičkom licu samo prekršajni sud.

Pri tome je zakon isključio mogućnost

izricanja ove kazne kada se kao učinilac

prekršaja javi: 1) trudna žena posle navršena

tri mjeseca trudnoće i 2) majka dok dijete ne

navrši jednu godinu života, a ako je dijete

mrtvo rođeno ili ako je umrlo poslije porođaja

- dok ne prođe šest mjeseci od porođaja.

Rad u javnom interesu se sastoji u neplaćenom

radu koji se vrši u korist društva, koji se ne

obavlja pod prinudom, kojim se ne vrijeđa

ljudsko dostojanstvo, niti se ostvaruje profit (član

38 ZOP). Ova kazna može da traje od 20 do 360

časova rada. Prilikom izricanja ove kazne,

prekršajni sud će posebno uzeti u obzir dvije vrste


128

okolnosti: 1) objektivne okolnosti koje se odnose

na vrstu izvršenog prekršaja i 2) subjektivne

okolnosti koje se odnose na uzrast, fizičku i radnu

sposobnost, psihička svojstva, obrazovanje,

sklonosti i druge posebne okolnosti koje se

odnose na ličnost učinioca prekršaja. Ako

kažnjeno lice ne obavi dio ili sve časove

izrečene kazne rada u javnom interesu, sud

će ovu kaznu zamijeniti (obavezno) kaznom

zatvora (supletorni zatvor) tako što će za

svakih započetih osam časova rada u

javnom interesu odrediti jedan dan zatvora.

Novčana kazna je imovinska kazna predviđena

za sve učinioce prekršaja. Ovo je jedina kazna

koja se može izreći pravnom licu. Propisana je

alternativno ili kumulativno uz kaznu zatvora

za najveći broj prekršaja. Ona se može

propisati zakonom, uredbom ili odlukom


opštine, skupštine grada Beograda, odnosno

skupštine grada. Novčana kazna se može

propisati na dva načina: 1) u fiksnom

(određenom) iznosu i 2) u srazmjeri, odnosno u

procentu sa prouzrokovanom posljedicom

prekršaja.

Zakonom ili uredbom se može propisati novčana

kazna u sljedećim rasponima (član 39 ZOP): 1)

od 5000 do 150.000 dinara za fizičko lice ili

odgovorno lice u pravnom licu, 2) od 50.000 do

2.000.000 dinara za pravno lice i 3) od 10.000 do

500.000 dinara za preduzetnika. Odlukama


opštine, skupštine grada Beograda, odnosno

skupštine grada mogu se propisati novčane

kazne od minimalnog iznosa do polovine

najvišeg iznosa propisanog raspona novčane

kazne.

Izuzetno se novčana kazna može propisati u

fiksnom iznosu za fizičko lice i odgovorno lice od

1.000 do 10.000 dinara, za preduzetnika od 5.000

do 50.000 dinara, a za pravno lice u iznosu od

10.000 do 100.000 dinara, odnosno u iznosu od

500 do 5.000 dinara za fizičko i odgovorno lice u

pravnom licu i od 2.000 do 20.000 dinara za

pravno lice i preduzetnika. Takođe, izuzetno od

navedenih raspona, zakon je predvidio viši iznos

opšteg maksimuma novčane kazne za prekršaje u

oblasti javnih prihoda, javnog informisanja,

carinskog, spoljnotrgovinskog i deviznog

poslovanja, životne sredine, prometa roba i usluga

i prometa hartijama od vrijednosti u srazmjeri sa

visinom pričinjene štete ili neizvršene obaveze,

vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet

prekršaja, ali do dvadesetostrukog iznosa tih

vrijednosti s tim da ne pređe petostruki iznos

najvećih novčanih kazni koje se mogu izreći

prema zakonu.

U presudi i prekršajnom nalogu se određuje i rok

plaćanja novčane kazne. Taj rok ne može da bude

duži od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude,

a ukoliko je žalba izjavljena od dana dostavljanja

drugostepene presude, odnosno osam dana od

dana uručenja prekršajnog naloga (član 40 ZOP).

U opravdanim slučajevima sud može rješenjem

da odobri isplatu novčane kazne u otplatama

(ratama), ali je tada dužan da odredi način i rok

plaćanja koji ne može da bude duži od šest meseci

pod uslovom da su plaćeni troškovi postupka.

U slučaju da kažnjeno fizičko lice, preduzetnik ili

odgovorno lice ne plati novčanu kaznu u cjelini ili

djelimično u ostavljenom roku, sud je može

zamijeniti kaznom zatvora (supletorni zatvor)

tako da što se za svakih započetih 1.000 dinara

novčane kazne određuje jedan dan zatvora, s tim

što kazna zatvora ne može trajati kraće od jednog

dana, ni duže od 60 dana (član 41 ZOP). Kod

zamjene izrečene, a neplaćene novčane kazne,

zakon predviđa jedno ograničenje. Naime, ako je

za prekršaj kažnjenom licu bila izrečena i kazna

zatvora i novčana kazna, tada zatvor kojim se

zamjenjuje nenaplaćena novčana kazna i izrečena

kazna zatvora ne mogu trajati duže od 90 dana.

Ako sud ocijeni opravdanim, s obzirom na težinu

učinjenog prekršaja, visinu neplaćene novčane

kazne i imovinske mogućnosti osuđenog lica,

može umjesto kazne zatvora, odrediti da se

neplaćena novčana kazna zamjeni kaznom rada u

javnom interesu s tim što osam časova rada

zamjenjuje jedan dan zatvora, odnosno 1.000

dinara novčane kazne. U tom slučaju rad u javnom

interesu ne može da traje duže od 360 časova.

Ako poslije odluke suda o zamjeni neplaćene

novčane kazne kažnjeno fizičko lice isplati

novčanu kaznu, kazna zatvora ili rad u javnom

interesu neće se izvršiti. Ako je izvršenje kazne

već započeto, a kažnjeno lice isplati ostatak

izrečene novčane kazne, obustaviće se izvršenje

kazne zatvora i rada u javnom interesu. Zamjena

neplaćene novčane kazne kaznom zatvora se ne

može odrediti za novčane kazne koje su izrečene

maloljetnim licima i pravnim licima kao

učiniocima prekršaja.


129

Novouvedena vrsta prekršajne kazne

predviđena u članu 48 ZOP nosi naziv

kazneni poeni. To je specifična kazna koja

se može propisati samo učiniocu prekršaja

protiv bezbjednosti javnog saobraćaja na

putevima (Smailhodžić, Pevilić, 2006: 56-

71). Zakonom se za ove prekršaje mogu

propisati kazneni poeni u rasponu od jednog

do 25 poena. Ova kazna se izriče uz drugu

prekršajnu sankciju: kaznu ili opomenu. Uz

ovu kaznu se mogu izreći i dopunske

obaveze u cilju edukacije vozača ili praćenja

njegovog ponašanja u saobraćaju, s tim što

vrste dopunskih obaveza i uslove za njihovo

izricanje mora propisati poseban zakon da bi

uopšte mogli biti izrečeni uz ovu prekršajnu

kaznu. Kazneni poeni se mogu izreći vozaču koji

u vrijeme izvršenja prekršaja posjeduje vozačku

dozvolu koja je izdata u Republici Srbiji ili

vozaču kome je pravnosnažnom odlukom

zabranjeno da upravlja motornim vozilom. Ako

su za prekršaje u sticaju utvrđeni kazneni poeni,

tada se izriču jedinstveni kazneni poeni koji

odgovaraju zbiru svih pojedinačno utvrđenih

kaznenih poena, ali koji ne može da bude veći od

25 poena (sistem kumulacije).

4. Odmjeravanje kazne učiniocu

prekršaja

Odmjeravanje kazne je određivanje vrste i

visine kazne koja se izriče učiniocu prekršaja.

Kod odmjeravanja kazne moraju biti uzete u

obzir sve okolnosti kako bi se učiniocu

odredila takva kazna po vrsti i visini koja bi

odgovarala težini učinjenog prekršaja i

društvenoj štetnosti učinioca i sa kojom bi se

najbolje mogla ostvariti svrha kažnjavanja

(Šelih, 1986: 241-248). Zavisno od vrste

organa koji vrši odmjeravanje kazne, razlikuju se:

1) zakonsko odmjeravanje kazne, 2) sudsko

odmjeravanje kazne i 3) administrativno

odmjeravanje kazne.

4.1. Olakšavajuće i otežavajuće okolnosti

Osnovni ili redovni način odmjeravanja kazne od

strane prvostepenog organa za vođenje

prekršajnog postupka jeste putem olakšavajućih i

otežavajućih okolnosti. Naime, zakon predviđa

da se učiniocu prekršaja kazna odmjerava u

granicama koje su za taj prekršaj propisane pri

čemu se moraju uzeti u obzir sve okolnosti koje

utiču da kazna bude veća (otežavajuće okolnosti)

ili manja (olakšavajuće okolnosti), a naročito

(član 42 ZOP): 1) težina i posljedice prekršaja, 2)

okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, 3)

stepen odgovornosti učinioca, 4) ranija

osuđivanost učinioca, 5) lične prilike učinioca i 6)

držanje učinioca poslije učinjenog prekršaja. Pri

odmjeravanju novčane kazne uzima se takođe u

obzir i imovinsko stanje učinioca. Sam je zakon

odredio da se ne može uzeti kao otežavajuća

okolnost ranije izrečena prekršajna sankcija

učiniocu (povrat) ako je od dana pravnosnažnosti

odluke do dana donošenja nove odluke proteklo

više od četiri godine.

4.2. Ublažavanje kazne

Ublažavanje kazne je vanredan način

odmjeravanja kazne putem ovlašćenja

prekršajnog suda da može učiniocu prekršaja

izreći kaznu ispod posebnog minimuma

propisane kazne za učinjeno djelo do opšteg

minimuma te vrste kazne ili pak da zamijeni

propisanu kaznu blažom vrstom kazne (član 43

ZOP) (Stojanović, 1985: 57). Olakšavajuće i

otežavajuće okolnosti utiču na odmjeravanje kazne

u granicama posebnog minimuma i maksimuma

kazne određene zakonom ili drugim propisom za

učinjeno djelo. Međutim, prekršaj može biti

izvršen pod takvim olakšavajućim okolnostima

kada nisu prouzrovane teže posljedice, a pri tome

postoje olakšavajuće okolnosti (najmanje dvije ili

više) koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom

prema učiniocu prekršaja može postići svrha

kažnjavanja. U tom slučaju organ za prekršaje može

izuzetno da ublaži propisanu kaznu i to tako da

izrekne kaznu ispod najmanje mjere propisane

kazne za prekršaj (posebni minimum), ali samo do

opšteg minimuma te kazne, ali ne i ispod njega.

Prekršajni sud može učiniocu prekršaja ublažiti

kaznu ako prilikom odmjeravanja kazne utvrdi: 1)

da učinjeni prekršaj nije prouzrokovao teže

posljedice, 2) da postoje olakšavajuće okolnosti

(dvije ili više) i 3) ako ocjeni da utvrđene okolnosti

koje ukazuju da se i blažom kaznom može postići

svrha kažnjavanja. U slučaju da su ispunjeni

navedeni uslovi, propisana kazna se može

ublažiti tako što se može: 1) izreći kazna ispod

najmanje mjere kazne koja je propisana za

učinjeni prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske

mjere te vrste kazne, 2) umjesto propisane kazne

zatvora izreći novčana kazna ili kazna rada u

javnom interesu, ali ne ispod najmanje zakonske

mjere te vrste kazne i 3) umjesto propisane kazne


130

zatvora i novčane kazne, izreći samo jednu od tih

kazni.

Postoji više vrsta ublažavanja kazne. To su

ublažavanje: 1) po mjeri i vrsti i 2) ograničeno i

neograničeno ublažavanje kazne.

4.3. Posebni oblici odmjeravanja kazne

U prekršajnom pravu postoji više posebnih

oblika (načina) odmjeravanja prekršajne

kazne. Najznačajniji od njih je mogućnost

oslobođenja od kazne učinioca prekršaja.

Oslobođenje od kazne odgovornog učinioca

prekršaja predstavlja izuzetnu zakonsku

mogućnost predviđenu u članu 44 ZOP. U

donijetoj presudi prekršajni sud utvrđuje da

je određeno lice u konkretnom slučaju

izvršilo prekršaj predviđen u zakonu ili

drugim propisima i da je odgovorno za

učinjeno djelo, ali ga oslobađa od propisane

kazne u potpunosti. To je fakultativno

ovlašćenje suda koje se može primijeniti u u

sljedećim slučajevima: 1) ako su ispunjeni

zakonom propisani instituti: prekoračenje

nužne odbrane (član 13 stav 3 ZOP) i

prekoračenje krajnje nužde (član 14 stav 3

ZOP), 2) ako je učinjen prekršaj za koji je

propisana novčana kazna, a učinilac poslije

izvršenog prekršaja, a prije nego što je

saznao da je da je okrivljen - otkloni

posljedice djela ili nadoknadi štetu

prouzrokovanu prekršajem (član 44 stav 2

ZOP) i 3) ako je učinjen prekršaj iz nehata

(kao oblika krivice) u slučaju da posljedice

učinjenog prekršaja tako teško pogađaju

učinioca da izricanje kazne u takvom

slučaju ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja

(član 44 stav 3 ZOP).

Drugi poseban oblik odmjeravanja kazne u

prekršajnom pravu je odmjeravanje kazne za

sticaj prekršaja. Kada učinilac sa jednom ili

više radnji učini više prekršaja po kojima nije

donijeta odluka prekršajnog organa, a postupak

se vodi pred istim prekršajnim organom,

prethodno će se za svaki od prekršaja utvrditi

kazna, pa će se za sva ta djela izreći jedinstvena

kazna. Za izricanje jedinstvene kazne za djela u

sticaju važe posebna pravila o odmjeravanju kazne

(Spinelis, 2001: 67-69). Odmjeravanje kazne

za svako pojedinačno djelo vrši se po opštim

pravilima, dok se odmjeravanje jedinstvene

kazne, tj. svođenje svih pojedinačnih u

jedinstvenu kaznu vrši po posebnim pravilima.

Teorija i zakonodavstvo poznaju tri osnovna

sistema za odmjeravanje kazne za djela u sticaju.

To su: 1) sistem apsorpcije, 2) sistem asperacije i

3) sistem kumulacije.

Jedinstvena kazna za djela u sticaju (bez

obzira da li se radi o idealnom ili realnom)

se izriče po sljedećim pravilima (član 45

ZOP) (Okiljević, 1987: 761-768): 1) ako je

za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna

zatvora - kao jedinstvena kazna se izriče

kazna zatvora s tim što ona ne može da

bude veća od 90 dana, 2) ako je za sve

prekršaje u sticaju utvrđena novčana kazna - kao

jedinstvena kazna se izriče novčana kazna koja

predstavlja zbir utvrđenih novčanih kazni s tim

što ne može da pređe dvostruki iznos najveće

mjere novčane kazne koja je predviđena

zakonom, 3) ako je za sve prekršaje u sticaju

utvrđena kazna rada u javnom interesu - kao

jedinstvena kazna se izriče kazna rada u javnom

interesu koja ne može da traje duže od 360

časova i 4) ako je za neke prekršaje u sticaju

utvrđena kazna zatvora, a za druge prekršaje

novčana kazna - kao jedinstvena kazna izriče se

kumulativno i kazna zatvora i novčana kazna sa

navedenim ograničenjeima u pogledu visine.

I uračunavanje zadržavanja u izrečenu prekršajnu

kaznu predstavlja poseban oblik odmjeravanja

kazne. Zadržavanje i bilo koje drugo na zakonu

zasnovano lišenje slobode učinioca prekršaja

nemaju karakter prekršajne kazne, niti druge

prekršajne sankcije, ali se obavezno uračunavaju

u izrečenu kaznu takvom licu. Drugi oblici

lišenja slobode koji se uračunavaju u izrečenu

kaznu jesu: dovođenje okrivljenog, vrijeme

provedeno u zdravstvenoj ustanovi radi

psihijatrijskog vještačenja ili radi liječenja,

vrijeme provedeno u ustanovi za liječenje

narkomana i alkoholičara ili kazna koju je

učinilac izdržao za isto krivično djelo. Opšte je

pravilo da se svako lišenje slobode, pa i

zadržavanje koje je preduzeto na osnovu

zakonskog ovlašćenja i u vezi sa izvršenjem

prekršaja mora uračunati u kaznu ako ona bude

izrečena za to djelo pri čemu mora da postoji

identitet tuženog i presuđenog prekršaja (član

47 ZOP). Zadržavanje koje je trajalo duže od

12 a kraće od 24 časa računa se kao jedan dan

zatvora, odnosno 1.000 dinara novčane kazne

ili kao osam sati rada u javnom interesu.


131

5. Druge prekršajne sankcije

5.1. Opomena

Opomena je najblaža vrsta prekršajnih

sankcija koja se izriče umesto propisane

novčane kazne punoljetnom i odgovornom

učiniocu osobito lakog prekršaja. Ona

predstavlja prekor učiniocu prekršaja od

strane društva zbog izvršenog djela i

upozorenje da ubuduće ne krši norme javnog

poretka i ne vrši prekršaje jer će za takvu

djelatnost biti kažnjen (član 50 ZOP).

Za izricanje opomene potrebno je ispunjenje

sljedećih uslova: 1) da je za prekršaj propisana

samo novčana kazna jer se ona javlja kao

supstitut (alternativa) ovoj vrsti prekršajne kazne,

2) da je prekršaj učinjen pod takvim okolnostima

koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost

njegovog učinioca, 3) uvjerenje prekršajnog suda

da se i primjenom opomene i bez izricanja kazne

može očekivati od učinioca prekršaja da će se

ubuduće kloniti vršenja prekršaja. Ovdje se radi o

posebnom obliku stvarnog kajanja koje je takvog

značaja da nije neophodno, opravdano i pravično

takvog učinioca i kazniti propisanom kaznom

budući da je otklonio sve štetne posljedice

prekršaja i to prije nego što je prekršajni

postupak okončan.

5.2. Zaštitne mjere

Zaštitne mere (Jovašević, Mitrović, Ikanović,

2017: 621-628) su posebna vrsta prekršajnih

sankcija koje se mogu izreći svakom učiniocu

prekršaja: odgovornom ili neodgovornom,

punoljetnom ili maloljetnom licu, fizičkom ili

pravnom licu. One se mogu propisati samo

zakonom ili uredbom. Izriču se kao sporedna

sankcija uz kaznu ili opomenu, s tim što se ove

mjere mogu izreći čak i kada učiniocu prekršaja nije

izrečena kazna ako je takva mogućnost predviđena.

Prekršajno pravo Republike Srbije predviđa

sljedeće zaštitne mjere (član 52 ZOP) ž: 1)

oduzimanje predmeta, 2) zabrana vršenja određenih

djelatnosti, 3) zabrana pravnom licu da vrši

određene djelatnosti, 4) zabrana odgovornom licu da

vrši određene poslove, 5) zabrana upravljanja

motornim vozilom, 6) obavezno liječenje zavisnika

od alkohola i psihoaktivnih supstanci, 7) obavezno

psihijatrijsko liječenje, 8) zabrana pristupa

oštećenom, objektima ili mjestu izvršenja prekršaja,

9) zabrana prisustvovanja određenim sportskim

priredbama, 10) javno objavljivanje presude, 11)

udaljenje stranaca sa teritorije Republike Srbije i

12) oduzimanje životinja i zabrana držanja životinja.

Zaštitne mjere: a) oduzimanje predmeta, b)

obavezno liječenje zavisnika od alkohola i drugih

psihoaktivnih supstanci, c) obavezno psihijatrijsko

liječenje, d) zabrana pristupa oštećenom, objektima

ili mjestu izvršenja prekršaja i e) udaljenje stranca sa

teritorije Republike Srbije mogu se izreći i kad nisu

predviđene propisom kojim je određen prekršaj.

Oduzimanje predmeta je zaštitna mjera

kojom se oduzimaju predmeti koji su

upotrijebljeni ili su bili namenjeni za

izvršenje prekršaja ili koji su nastali

izvršenjem prekršaja (član 54ZOP).

Oduzimanjem predmeta se ne dira u pravo

trećih lica na naknadu štete od učinioca

(Tomanović, 2000: 87-106).

Zabrana vršenja određenih djelatnosti je zaštitna

mjera koja se sastoji u privremenoj zabrani

učiniocu prekršaja da vrši određenu privrednu ili

drugu djelatnost za koju se izdaje dozvola

nadležnog organa ili koja se upisuje u

odgovarajući registar (član 55 ZOP). Ako

propisom kojim se određuje prekršaj nisu posebno

predviđeni uslovi za izricanje ove mere, ona se

može izreći pod sljedećim alternativno određenim

uslovima : 1) ako je učinilac prekršaja svoju

djelatnost zloupotrebio za izvršenje prekršaja ili 2)

ako se opravadno može očekivati da bi dalje

vršenje djelatnosti od strane takvog lica bilo

opasno po život ili zdravlje ljudi ili druge zakonom

zaštićene interese.

Zabrana pravnom licu da vrši određene djelatnosti

se sastoji u zabrani proizvodnje određenih

proizvoda ili vršenja određenih poslova u oblasti

prometa robe, finansija i usluga ili u zabrani

vršenja drugih određenih poslova (član 56 ZOP).

Zabrana odgovornom licu da vrši određene

poslove se sastoji u zabrani učiniocu

prekršaja da vrši određene poslove koje je

obavljao u vrijeme izvršenja prekršaja ili

drugu rukovodeću dužnost u privrednom ili

finansijskom poslovanju ili određenu vrstu

poslova ili sve ili samo neke dužnosti

vezane za raspolaganje, korišćenje,

upravljanje ili rukovanje povjerenom

imovinom (član 51 ZOP).


132

Zabrana upravljanja motornim vozilom je

specifična zaštitna mjera koja se može izreći

samo učiniocima određenih vrsta prekršaja

(saobraćajnih prekršaja) (Smailhodžić,

Pevilić, 2006: 56-71). Sastoji se u zabrani

učiniocu da privremeno upravlja motornim

vozilom određene vrste ili kategorije za u

presudi navedeno vreme (član 58 ZOP)

(Jovašević, 1998: 395-400).

Obavezno liječenje zavisnika od alkohola i

psihoaktivnih supstanci je medicinska zaštitna

mjera koja se može izreći licu koje je učinilo

prekršaj usljed zavisnosti od stalne upotrebe

alkohola ili psihoaktivnih supstanci ako

postoji opasnost da će zbog te zavisnosti i

dalje nastaviti da čini prekršaje (član 59

ZOP). Iako zakon ovu mjeru naziva

“obavezno liječenje”, ona se ipak

fakultativno izriče po nahođenju

prekršajnog suda.

Obavezno psihijatrijsko liječenje je

novouvedena medicinska zaštitna mjera. Ona se

obavezno izriče licu ako su ispunjeni sljedeći

uslovi: 1) koje je izvršilo prekršaj u stanju

neuračunljivosti, 2) ako sud utvrdi da postoji

ozbiljna opasnost da učinilac ponovi prekršaj i 3)

ako je radi otklanjanja opasnosti potrebno

psihijatrijsko liječenje učinioca prekršaja (član

60 ZOP). To je jedina prekršajna sankcija koja se

može samostalno izreći neuračunljivom učiniocu

prekršaja.

Zabrana pristupa oštećenom, objektima ili

mjestu izvršenja prekršaja predstavlja zaštitnu

mjeru koja se izriče radi sprječavanja učinioca da

ponovi prekršaj ili da nastavi da ugrožava

oštećenog (član 61 ZOP). Ova se mjera može

izreći sa trajanjem do jedne godine,

računajući od izvršnosti presude.

Zabrana prisustvovanja određenim

sportskim priredbama se sastoji u obavezi

učinioca prekršaja da se neposredno prije

početka vremena održavanja određenih

sportskih priredbi lično javi službenom licu

u područnoj policijskoj upravi, odnosno

policijskoj stanici na području na kome se

učinilac prekršaja zatekao i da boravi u

njihovim prostorijama u vrijeme održavanja

sportske priredbe (član 63 ZOP) Primjena

ove mjere je vezana za vršenje prekršaja

protiv javnog reda i mira, posebno u vezi sa

nasiljem i nedoličnim ponašanjem na

sportskim priredbama (takmičenjima)

(Tomić, 1985: 951-966). Pri izricanju mjere,

sud određuje i vrijeme njenog trajanja koje

može da iznosi od jedne do osam godina.

Javno objavljivanje presude sud izriče

učiniocu prekršaja ako smatra da bi bilo

korisno da se javnost upozna sa donijetom

presudom, a naročito ako bi objavljivanje

presude doprinijelo da se otkloni opasnost

po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti

sigurnost prometa roba ili usluga ili privreda

(član 64 ZOP). Presuda se može objaviti u

roku najduže 30 dana od dana

pravnosnažnosti presude. Troškovi

objavljivanja presude padaju na teret

kažnjenog lica.

Udaljenje stranca sa teritorije Republike Srbije

je specifična zaštitna mjera s obzirom na

svojstvo učinioca kome se izriče. Ona se može

izreći prema strancu (licu koje ima strano

državljanstvo ili licu bez državljanstva -

apatridu) koji je učinio prekršaj zbog koga je

nepoželjan njegov dalji boravak u zemlji (član

65 ZOP). Ova se mjera izriče u trajanju od šest

meseci do pet godina, a trajanje mjere počinje od

dana pravnosnažnosti presude s tim da se

vrijeme provedeno u na izdržavanju kazne

zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove

mjere.

Oduzimanje životinja i zabrana držanja životinja

je novouvedena zaštitna mjera kojom se

oduzimaju životinje od vlasnika ili držaoca koji

je oglašen odgovornim za prekršaj iz oblasti

zaštite dobrobiti životinja radi sprječavanja

učinioca da ponovi prekršaj, odnosno da na

drugi način nastavi da ugrožava dobrobit

životinja (član 66 ZOP). Sud koji je donio

presudu određuje u skladu sa posebnim

propisima da li će se oduzeta životinja predati

nadležnom prihvatilištu za životinje ili

zainteresovanoj organizaciji. Ova se mjera izriče

u određenom trajanju koje može biti od jedne do

tri godine - računajući od dana izvršnosti

presude.

5.3. Vaspitne mjere

Prekršajno pravo predviđa dvije vrste

vaspitnih mjera. To su (Jovašević, 2010: 67-

81): 1) mjere upozorenja i usmjeravanja - ukor

i posebne obaveze i 2) mjere pojačanog

nadzora. Mjere upozorenja i usmjeravanja


133

(član 74 ZOP) se izriču kada je takvim

mjerama potrebno uticati na ličnost

maloljetnika i njegovo ponašanje i kada su

one dovoljne da se postigne svrha ovih

mjera. Mjere pojačanog nadzora se izriču u

slučaju kada za vaspitanje i razvoj

maloljetnika treba preduzeti trajnije vaspitne

mjere, uz odgovarajući stručni nadzor i

pomoć.

Ukor je najblaža vaspitna mjera koja se sastoji

u prekoru koji prekršajni sud u ime društva

upućuje maloljetnom učiniocu prekršaja kada

nije potrebno prema njemu preduzeti trajnije

vaspitne mjere, a naročito kada se iz njegovog

odnosa prema učinjenom prekršaju i njegove

spremnosti da ubuduće ne čini prekršaje može

zaključiti da se izrečenom vaspitnom mjerom

može postići svrha ove mjere (član 75 ZOP).

To su slučajevi kada je maloljetnik prekršaj

učinio iz lakomislenosti ili nepromišljenosti.

Posebne obaveze predstavljaju mjeru koju

izriče sud ukoliko ocijeni da je odgovarajućim

zahtjevima i zabranama potrebno uticati na

maloljetnika i njegovo ponašanje (član 76

ZOP). U tom slučaju se maloljetniku može

odrediti jedna ili više posebnih obaveza

predviđenih zakonom: 1) da se izvini

oštećenom, 2) da u okviru svojih mogućnosti

popravi ili nadoknadi štetu koju je

prouzrokovao, 3) da ne posjećuje određena

mjesta i izbjegava društvo određenih lica koja

na njega negativno utiču, 4) da se podvrgne

odvikavanju i liječenju od zavisnosti od

alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci, 5) da

se radi učenja ili provjere znanja saobraćajnih

propisa uputi u nadležnu ustanovu za

osposobljavanje vozača, 6) da se bez naknade

uključi u rad humanitarnih organizacija ili u

poslove ekološkog, socijalnog ili lokalnog

značaja i 7) da se uključi u rad sportskih i

drugih sekcija u školi uz pedagoški nadzor

nastavnika. Pri izricanju posebnih obaveza

prekršajni sud određuje vrijeme njihovog

trajanja koje ne može da bude duže od šest

mjeseci pri čemu se ne smije ometati

maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.

Pojačan nadzor je vaspitna mjera koja se izriče

maloljetnom učiniocu prekršaja kada je

potrebno da se prema njemu primjene trajnije

mjere vaspitanja. Dvije su mjere pojačanog

nadzora: a) pojačani nadzor od strane roditelja,

usvojioca ili staraoca i b) pojačani nadzor

organa starateljstva (član 77 ZOP).

5.4. Kažnjavanje maloljetnika

ZOP predviđa u strukturi maloljetničkih prekršajnih

sankcija, pored vaspitnih mjera, i posebne vrste

kazni - kaznu maloljetničkog zatvora ( Đukić,

Jovašević, 2010: 45-52). Ova se kazna može izreći

samo ako su ispunjeni zakonom propisani uslovi

(član 81 ZOP) : 1) učinilac prekršaja mora da bude

stariji maloljetnik, 2) maloljetni učinilac prekršaja u

vrijeme izvršenja djela je prema svojoj duševnoj

razvijenosti mogao da shvati značaj svoje radnje i

da upravlja svojim postupcima, 3) da je sud došao

do uvjerenja da se zbog težih posljedica prekršaja ili

većeg stepena prekršajne odgovornosti ne bi bilo

opravdano izricati vaspitnu mjeru.

5.5. Ostale prekršajnopravne mjere

Oduzimanje imovinske koristi (Marjanović,

1998: 375) je posebna vrsta pravne

posljedice koja nastupa odlukom prekršajnog

suda kao posljedica nastala izvršenjem

prekršaja. Sastoji se u oduzimanju od

učinioca prekršaja novca, hartija od

vrijednosti, predmeta od vrijednosti i svake

druge imovinske koristi koja je pribavljena

izvršenjem prekršaja (član 69 ZOP). Ako

takvo oduzimanje nije moguće, učinilac će se

obavezati da plati novčani iznos koji odgovara

pribavljenoj imovinskoj koristi. Ako okrivljeni

u određenom roku ne plati ovako utvrđeni novčani

iznos, naplata se vrši prinudnim putem (na isti

način kao i nenaplaćena novčana kazna za

prekršaj). Kao osnovi gašenja prekršajnih

sankcija smatraju se: 1) smrt učinioca prekršaja

i 2) zastarjelost. U prekršajnom pravu nema

mjesta primjeni amnestije i pomilovanja kao

osnova za gašenje krivičnih sankcija. U teoriji se

kao poseban osnov za gašenje prekršajne

sankcije javlja nastupanje punoljetstva poslije

donošenja odluke o izricanju vaspitne mjere u

slučaju kada je učinilac prekršaja maloljetno lice,

kada se obustavlja izrečena mjera (član 83 stav 2

ZOP). Zastarjelost pokretanja i vođenja

prekršajnog postupka (abolicija) postoji

kada se poslije isteka određenog vremena od

izvršenja prekršaja ne može pokrenuti

prekršajni postupak protiv njegovog učinioca.

Vrijeme koje treba da prođe da bi nastupila

zastarjelost - naziva se rok zastarjelosti. Taj rok

zastarjelosti iznosi godinu dana, osim za prekršaje

u oblasti carinskog, spoljnotrgovinskog, deviznog


134

poslovanja, javnih prihoda i finansija, javnih

nabavki, prometa robe i usluga, životne sredine,

sprječavanja korupcije i vazdušnog saobraćaja gdje

se posebnim zakonom može odrediti duži rok

zastarjelosti, ali ne duže od pet godina (član 84 st.

4 i 5 ZOP). Apsolutna zastarjelost znači

nemogućnost pokretanja i vođenja prekršajnog

postupka protiv određenog lica za učinjeni

prekršaj kada protekne određeno vrijeme

poslije izvršenja prekršaja bez obzira na obustave i

prekide zastarjelosti. Ona nastupa kada

protekne dva puta onoliko vremena koliko se

po zakonu traži za zastarjelost pokretanja i

vođenja prekršajnog postupka. Na isti način i pod

istim uslovima nastupa i zastarjelost pokretanja i

vođenja postupka za izdavanje prekršajnog

naloga (član 84 stav 8 ZOP).

6. Zaključak

Krivična djela, iako najteža i društveno

najopasnija ponašanja kojima se krše pravni

propisi i povrjeđuju ili ugrožavaju naročito

značajna društvena dobra i vrijednosti, nisu i

jedina vrsta kažnjivih djela (javnopravnih

delikata). Pored njih, postoje, u znatno većoj

mjeri i obimu, i prekršaji, kao kršenja pravila

normi pravnog poretka i društvene discipline

fizičkih i pravnih lica, za koja kao lakše oblike

kaznenih delikata, sva savremena kaznena

zakonodavstva predviđaju široku lepezu

različitih prekršajnih sankcija.

Među prekršajnim sankcijama se po svom

značaju, prirodi i karakteru izdvajaju kazne za

fizička i pravna lica, odnosno preduzetnike, kod

kojih postoji utvrđena prekršajna odgovornost,

koje su propisane za učinioce pojedinih vrsta

prekršaja u zakonima i podzakonksim aktima.

Pored njih, postoje i druge, znatno brojnije i

specifičnije prekršajne sankcije. Pored sankcija

kao prinudnih mjera koje izriče sud učiniocu

prekršaja u svakom konkretnom slučaju,

prekršajno pravo poznaje i druge, „posebne“

prekršajnopravne mjere koje nemaju karakter

sankcije, iako i one imaju vanredno veliki

značaj za izricanje, odnosno izvršenje sankcija.

LITERATURA

[1] Bačić, F. (1964). Otežavajuće i

olakšavajuće okolnosti u

kažnjavanju u jugoslovenskom

krivičnom pravu. Beograd.

[2] Đorđević, Đ. (2013). Prekršajno

pravo. Beograd.

[3] Đukić, B., Jovašević, D. (2010).

Kriminalitet maloljetnika i

društena reakcija u Republici

Srpskoj. Banja Luka.

[4] Jovašević, D. (1998). Mjera

bezbjednosti zabrane upravljanja

motornim vozilom kao faktor

prevencije saobraćajnog

kriminaliteta. Novi Sad.

[5] Jovašević, D. (2002). Pojam i

karakterstike kazne zatvora u

jugoslovenskom pravu. Niš.

[6] Jovašević, D. (2004). Zbirka

zakona o prekršajima sa

komentarom i praksom. Beograd.

[7] Jovašević, D. (2010). Položaj

maloljetnika u krivičnom pravu.

Niš.

[8] Jovašević, D. (2011). Leksikon

krivičnog prava. Beograd.

[9] Jovašević, D. (2011). Maloljetničko

krivično pravo. Niš.

[10] Jovašević D. (2012). Prekršajno

pravo. Niš.

[11] Jovašević, D. (2016). Krivično

pravo. Beograd.

[12] Jovašević D., Miladinović

Stefanović, D. (2017). Prekršajno

pravo. Niš.

[13] Jovašević D., Mitrović Lj.,

Ikanović V. (2017). Krivično pravo

Republike Srpske. Banja Luka.

[14] Marjanović, Đ. (1998).

Makedonsko krivično pravo.

Skoplje.

[15] Mitrović, Lj. (2006). Komentar

Zakona o prekršajima Republike

Srpske. Banja Luka.

[16] Okiljević, O. (1987). Realni sticaj

prekršaja i sličnosti i razlike sa

produženim prekršajem. Beograd.

[17] Ružić, G. (2009). Sistem sankcija u

starom i novom Zakonu o

prekršajima. Novi Sad.

[18] Smailhodžić, A., Pevilić, V.

(2006). Prekršaji i kazne u Zakonu

o bezjednosti saobraćaja na

putevima. Banja Luka.

[19] Spinelis, D. D. (2001). Esseys on

criminal sciences. Athens.

[20] Stojanović, S. (1985). Ublažavanje

kazne u SFRJ. Beograd.


135

[21] Simović, M. et al. (2015).

Maloljetničko krivično pravo.

Banja Luka.

[22] Šelih, A. (1986). Kaznena politika

u oblasti prekršaja. Beograd:

Jugoslovenska revija za

kriminologiju i krivično pravo.

[23] Tomašević, G. (1986). Mjere

sigurnosti u krivičnom pravu.

Zagreb.

[24] Tomanović, M. (2000). O nekim

nesporazumima oko primjene mjere

bezbjednosti oduzimanja predmeta.

Beograd.

[25] Tomić, Z. (1985). Prekršaji protiv

javnog reda i mira sa elementima

nasilja i njihovo razgraničenje od

krivičnog djela nasilničkog

ponašanja. Beograd.


136

BOSNA I HERCEGOVINA I EVROPSKA UNIJA - INTEGRACIONI

PROCES

Alisa Salkić, MA, email: [email protected]

Prof. dr. sc. Rajko Kasagić, email: [email protected]

Internacionalni univerzitet Travnik, Bosna i Hercegovina

Sažetak: Razvijenu privredu u svijetu karakteriše vrlo dinamična struktura promjene, kako u proizvodnji

tako i u tržišnoj poziciji pojedinih zemalja. Privredna kretanja u svijetu bila su praćena bržim rastom

svijetske trgovine nego rasta proizvodnje. Stoga, svaka država nastoji da nađe svoje mjesto u

međunarodnoj podijeli rada i zadovopljavajuću tržišnu poziciju, mada se dominacija industrijski

razvijenih zemalja ne dovodi u pitanje. Na integraciju privrednih teritorija pojedinih država značajnu

ulogu ima diplomatija. Bosna i Hercegovina ima politički i ekonomski interes za ulazak u članstvo

Evropske unije, pa je već počela da koristi sredstva Evropske unije prema programima, na temelju

Okvirnog sporazuma između Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Pisanje dobrog projekta za

ekonomski razvoj svodi se na zanat. Metodologija koja je usvojena u EU 90-ih godina prošlog stoljeća

zasniva se na Metodologiji koju su koristili Amerikanci 60-ih godina prošlog stoljeća, čija je baza bila

analiza logičkog okvira ili logička matrica. Ulaganje sredstava iz fondova Evropske unije ima namjeru

da stvori konkurentnu privredu BiH za Jedinstveno (unutrašnje) tržište Evropske unije. Međutim,

ekonomska saradnja je samo jedan i to „prvi stub“ evropskog integracionog procesa.Značajan korak u

razvoju spoljnopolitičke saradnje i bezbijednosti ostvaren je u Mastrihtskom ugovoru uvođenjem

„drugog stuba“ u okviru Evropske unije. Dakle, Mastrihtski ugovor spoljnoj politici je priključio

segment bezbijednosti, što su države članice dužne da aktivno i bezrezervno podržavaju.

Ključne riječi: tržište, fondovi za razvoj, spoljna politika, bezbjednost, pravosudna saradnja

BOSNIA AND HERZEGOVINA AND THE EUROPEAN UNION -

INTEGRATION PROCESSES

Abstract: The developed economy in the world is characterized by a very dynamic structure of change,

both in production and in the market position of individual countries. Economic trends in the world have

been accompanied by faster growth in world trade than growth in production. Therefore, each state

seeks to find its place in the international division of labor and a satisfying market position, although

domination of industrially developed countries is not called into question. Diplomacy plays an important

role in the integration of the economic territories of certain countries. Its importance is of particular

importance for economic, but also for political integration in Europe and the European Union. Bosnia

and Herzegovina has a political and economic interest in joining the EU, and has already started to use

the European Union funds for programs, based on the Framework Agreement between the European

Union and Bosnia and Herzegovina. Writing a good project for economic development comes down to

the craft. The methodology adopted in the EU in the 1990s was based on the methodology used by

Americans in the 1960s, whose basis was the analysis of the logical framework or logical matrix.

Investing funds from EU funds aims to create a competitive BiH economy for the Union's (internal)

market. However, economic cooperation is only one and "first pillar" of the European integration

process. A significant step in the development of foreign policy cooperation and security has been

achieved in the Maastricht Treaty by the introduction of the "second pillar" within the European Union.

Thus, the Maastricht Treaty to Foreign Policy has incorporated the security segment, which Member

States are obliged to actively and unreservedly support.

Key words: market, development funds, foreign policy, security, judicial cooperation




137

1. PROCES TRANZICIJE

U zemljama istočnog lagera privreda je bila

planska. Naučni socijalizam .

podrazumijevao je utvrđivanje potreba

čovjeka prema čemu je planirana

proizvodnja. Smatralo se da je besmisleno

govoriti o socijalizmu gdje su robnonovčani

odnosi. Na takav stav Kaucki je odgovorio

da su robnonovčani odnosi osnov za

napredak svake privrede. Tamo gdje nema

robnonovčanih odnosa, po njemu, to je

varvarski socijalizam94. Mađarska je 1968.

godine sistem centralne privrede reformisala

sistemom decentralizovanog planiranja

privrednih procesa95. I druge zemlje

Istočnog lagera su izvršile promjenu

postojeće ekonomske centralne planske

privrede. Njihov razvoj u procesu tranzicije

bio je različit. Taj razvitak je obilježen

stabilizovanjem, ali i raskorakom pod

uticajem potrebnih reformi i privatizacije

(prodaja ili darovanje). Radikalizacija

promjene planske privrede počela je 1989.

godine. Državno vlasništvo je zamijenjeno

privatnim, tržište i cijene još uvjek su imali

tvrdo ograničenje proračuna umjesto mekog

ograničenja. Napuštanje klasičnog

socijalističkog sistema može biti označen

kao posljedica radikalnih reformi

svojstvenih obilježja klasičnog

socijalističkog sistema i početak

tranzicionog procesa. Prilikom promjene

privrednog sistema morao se mijenjati i

pravni sistem, a takođe je bilo potrebno

prilagođavanje i na drugim nivoima:

višestranačka demokratija, građanski pravni

sistem, tržišna privreda96. Na privrednom

nivou započela je promjena sa centralno

upravljačke privrede na tržišnu privredu. Na

nivou ponašanja morao se vanjsko

upravljanje privrednim subjektima

zamijeniti samoupravljanjem prema

vlastitim potrebama. Negativne posljedice

94 Rajko Kasagić i Alisa Salkić, Osnovi prava i

poslovno prava, (Travnik 2015), 198. 95 Helmut Leipold, Wirtschafts – und

Gesellschaftssystem im Vergleich, (Stuttgart 1988),

140. 96 Walter Eucken, Grundsatz der Wirtschaftspolitik,

(Auflage, Tubingen 1967), 21. Prema ovom autoru

postoji ne samo ekonomska međuzavisnost, nego i

međuzavisnost ekonomskog poretka sa svim ostalim

oblicima života.

tranzicije uslovljene su samim

socijalističkim sistemom, odnosno „teretom

prijašnjeg sistema“97. U tranzicionim

zemljama različiti su faktori, specifični za

svaku zemlju, koji imaju snažan uticaj na

razvojnu sposobnost jedne zemlje. Među

bitne uticajne faktore ubrajaju se: istorijsko

iskustvo tržišne privrede i demokratskim

sistemom, iskustvo s reformama, stepen

industrijalizacije tranzicine zemlje i

prethodna privredna saradnja sa privrednim

subjektima država tržišne privrede. S tog

stanovišta SFR Jugoslavija je imala najbolje

uslove za pridruživanje Evropskoj uniji, uz

uvođenja novih mjera demokratizacije i

tržišne privrede, što su iskoristile Republika

Slovenija i Republika Hrvatska.

Tranzicione zemlje Republika Mađarska i

Češka Republika su između dva svijetska

rata prikupili prva iskustva sa

tržišnoprivrednim i demokratskim

sistemom, koja su se pozitivno odrazila na

tranzicioni proces. Prostorna blizina sa

zemalja tržišne privrede dalo je bitnu

prednost tim zemljama u tranziciji. To su

Poljska, Mađarska i Češka Republika koje

raspolažu istorijski sraslim vezama sa

slobodnim tržišnim ekonomijama, kao

naprimjer Austrije i Njemačke. Mađarska je

pokazala da je korjenitim reformama iz

osamdesetih godina započela dalekosežnu

liberalizaciju i demokratizaciju na

privrednom nivou te poticaj razvoju u

devedesetim godinama. Na isti način

aktivnost je vodila Republika Slovenija.

Postojao je široki koncenzus o ciljevima

tranzicije i izgradnje države na političkom i

pravnom nivou. Pri tome su ostali specifični

faktori svake zemlje: istorijski, geografski i

kulturni uslovi kao značajni i karakteristični

za tu zemlju. Kao primjer može se uzeti i

Republika Slovačka. U toj zemlji su

ekonomski rezultati reformskih mjera bili

sasvim pozitivni: mali procenat

nezaposlenosti, dobra stopa privrednog rasta

i relativno ujednačeni proračun. Međutim

Evropska unija je osudila nedemokratski

poredak (autoritativnu politiku predsjednika

države). Zbog toga Slovačka je bila

isključena iz kruga kandidata za pristup.

97 Ulrich Thiessen, Aspects of Transition to Market

Economies in Eastern Europe, (Newcastle upon

Tyne 1994), 90.


138

Ograničenje je ukinuto 1998. godine pošto

je nova vlada temeljno promijenila politički

kurs ka demokratizaciji društva.Evropska

unija je 1993. godine Ugovor o

pridruživanju, koji se zove Sporazum za

Evropu, ponudila zemljama istočne i

centralne Evrope, koje su ulazile u tranziciju

tržišne privrede i pluralističke demokratije.

Ovaj Sporazum potpisale su neke države u

tranziciji 1996. godine98.

2. BOSNA I HERCEGOVINA

NA PUTU KA EVROPSKOJ

UNIJI

Bosna i Hercegovina kao država ima

specifičnu strukturu vlasti. Podijeljena je na

dva entiteta i nekoliko kantona u entitetu

FBiH. Svi oni imaju visok stepen

samostalnosti u vršenju tri ključne funkcije

vlasti: zakonodavna, izvršna i sudska. Uz to

Bosna i Hercegovina je pod protektoratom

Ujedinjenih Nacija zbog čega nemože

samostalno donositi odluke, pa ni odluke o

ekonomskoj integraciji. Uslov za učlanjenje

u Evropsku unije je slobodna država, bez

protektorata, sa slobodnim demokratskim

98 Od kada je Evropska unija ponudila Ugovor o

pridruživanju nekim zemljama u tranziciji, do 1.

maja 2004. godine uslove za punopravno članstvo su

ispunile: Letonija, Litvanija, Estonija, Poljska,

Slovačka, Slovenija, Češka, Malta, Kipar i Mađarska,

koje su zvanično 1. maja postale članice Evropske

unije. Uslove koje zemlje u tranziciji moraju da

ispunjavaju postavljeni su slijedećim pitanjima:

slobodan promet robe; slobota prometa usluga;

sloboda kretanja radne snage; sloboda prometa

kapitala: preduzetničko pravo; jednakost u

konkurenciji privrednika; poljoprivreda; regionalna

politika; ribarstvo; saobraćaj; poreska politika;

ekonomska i monetarna unija; statistika;

zapošljavanje; energetika; industrijska politika; mala

i srednja preduzeća; nauka i istraživanje; obrazovanje

i školstvo; telekomunikacija; kultura i audiovizuelni

mediji; životna sredina; zaštita potrošača; pravosuše i

unutrašnja pitanja; carinska unija; spoljnopolitički

odnosi; zajednička spoljna i bezbjednosna politika;

finansijska kontrola; finansije i budžet;

funkcionalnost institucija i ostalo. Od postavljenih 31

pitanja zemlje u tranziciji su ispunile: Estonija – 19,

Poljska – 16, Slovačka – 20, Češka – 19, Mađarska –

22, Kipar – 22, Letonija – 16, Litvanija – 18,

Slovačka – 19, Bugarska – 10, Rumunija – 7. Uslove

za pridruživanje nisu ispunile Bugarska i Rumunija,

pa je to pitanje odloženo do 2007. godine, Rajko

Kasagić, Pravo Evropske unije, (Banja Luka,2005),

141.

izborima organa vlasti, u skladu sa normama

Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka.

Na spoljnu politiku i unutrašnje odnose u

BiH ima veliki uticaj Visoki predstavnik

imenovan od strane Savjeta Ujedinjenih

Nacija. Demokratstvo društvo u BiH može

se postepeno stvarati prolazeći kroz

nekoliko faza. U prvoj fazi Evropska unija

bi trebala da preuzme savjetodavnu ulogu u

BiH u skladu sa načelima svog pravnog

sistema i stvaranjem uslova da se ostvare

sva tri stuba. To bi značilo da se ukine

Kancelarija Visokog predstavnika. U drugoj

fazi učvrstiti bezbijednost u Zemlji i uvesti

vladavinu prava sa potpunom samostalnosti

pravosudnog sistema. U trećoj fazi organi

vlasti morali bi preuzeti potpunu

odgovornost za ekonomski prosperitet

zemlje uz uvažavanje svih mjera o

unutrašnjoj i spoljnoj bezbijednosti na koje

instistira Evropska unija date u prvoj i

drugoj fazi. Primarni cilj Bosne i

Hercegovine je punopravno članstvo u

Evropskoj uniji. Za taj cilj postoji opšti

koncenzus javnih i društvenih subjekata

unutar Bosne i Hercegovine. Cilj je moguće

postići ako se uspostave putevi i metodi

ostvarivanja tog cilja. Veliki napori moraju

biti uloženi na poboljšanje i unapređenje

bosanskohercegovačke ekonomije kako bi

se postigao društveni bruto proizvod na

1991. godinu. Na osnovu podataka

današnjeg društvenog bruto proizvoda u

BiH može se govoriti o ratnoj šteti od 50

milijardi USA dolara99, jer je društveni

bruto proizvod per capita zbog rata pao

60%100. Disproporciju u ekonomskom

razvoju ispravlja Evropsdki fond za

regionalni razvoj uklanjajući nejednakosti

učešćem u razvoju i strukturnom

prilagođavanju regiona koji zaostaje u

privrednom razvoju kao i preobraćanju

industrijskih regiona sa prevaziđenom

privrednom strukturom.

Učešće BiH u procesu stabilizacije i

pridruživanja, preuzete su odgovornosti u

ispunjavanju obaveza koji se tiču

ekonomske, političke i pravne stabilizacije

kroz proces postepene integracije u

99 Ilija Džombić, Ekonomska diplomatija Bosne i

Hercegovine, (Univerzitet za poslovni inženjering i

menadžment, Banja Luka 2008), 46. 100 Ibid; 48.


139

Evropsku uniju sa ciljem dobijanja

punopravnog članstva. U tom cilju Evropska

unija počinje realizaciju ovih obaveza

osnivanjem posebnih fondova za ulaganje u

zemlje zapadnog Balkana. Pozitivna ocjena

i preporuka Evropske komisije o

otpočinjanju pregovora uslijedila je 25.

oktobra, 2005. godine. Potpisivanje

Sporazuma o pridruživanju i njegova

realizacija zavisi o ispunjavanju uslova koji

su postavljeni pred njenim organima vlasti,

prvenstveno od pune saradnje za

predpristupnu pomoć. Postavljeni uslovi za

zemlje u tranziciji nisu jednostavni, ali su

mogući i lako ostvarljivi sa dodatnim

naporom svrsishodnim korištenjem

sredstava Evropske unije koji se nude prema

pripremljenim programima.

3. RAZLOZI EKONOMSKE

INTEGRACIJE I

KORIŠTENJE FONDOVA

EVROPSKE UNIJE

Međunarodnu ekonomsku situacija

karakteriše konkretno tržište na kojem se

urušavaju tradicionalna, vremenska i

geografska ograničenja. Usljed stvaranja

novih ekonomskih odnosa, a pogotovo

novih tržišnih odnosa proizvodi i usluge se

internacionalizuju i izlaze iz nacionalnih

okvira, što ima za posljedicu otvaranja

nacionalnih granica i integracija

ekonomskog i političkog karaktera101.

Zajednička trgovinska politika Evropske

unije se zasniva na jedinstvenim načelima u

pogledu izmjena carina, zaključivanja

carinskih i trgovinskih sporazuma,

izjednačavanja mjera liberalizacije politike

izvoza, kao i mjera trgovinske zaštite, kao

što su one koje treba donijeti u slučaju

dampinga i subvencija102. Dakle,

jedinstveno evropsko tržište omogućava

postepeno stapanje nacionalnih tržišta

država članica u jedinstveno tržište, u kome

101 Evropska unija je najveća trgovinska sila u

svijetu. U toj oblasti nastupa „jedna država“. Tokom

procesa integracije, Unija je dobila eksluzivno pravo

utvrđivanja ekonomske politike svih zemalja članica,

Vujo Vukmirica, Ekonomska i monetarna integracija

Evrope, (Banja Luka 2005), 1007. 102 Član 133 pod tačkom 1 Ugovora iz Nice kojim je

promijenjen član 113 Osnivačkog rimskog ugovora.

će vladati isti uslovi za preduzimanje svih

oblika ekonomskih aktivnosti za sve tržišne

subjekte bez obzira za njihov domicil ili

nacionalnu pripadnost. Uspostavljanje i

funkcionisanja jedinstvenog tržišta zavisi od

ostvarivanja slobode kretanja robe, radne

snage, kapitala i vršenja usluga, odnosno od

uspjeha u otklanjanjanju svih zabrana i

barijera u međusobnoj trgovini država

članica.

Smetnje koje su se u međuvremenu pojavile

između država članica u funkcionisanju

jedinstvenog tržišta Komisija Evropske

unije je u Bijeloj knjizi grupisala u fizičke,

tehničke i poreske prepreke. Utvrđeno je da

je tržište Evropske unije (tada Evropske

ekonomske zajednice) fizički ili različitim

standardima za pojedine robe. Otuda je

uspostavljanje unutrašnjeg tržišta

zahtijevalo usklađivanje pravnih i drugih

propisa od strane članica u cilju uklanjanja

postojećih prepreka i zabrane uvođenja

novih barijera u međusobnoj trgovini

između država članica. Zato je uvođenje

jedinstvenog tržišta obuhvatilo veliku

pravnu regulativu. Donošenje propisa

sekundarnog karaktera od strane

komunitarnih organa u vidu uputstava

usklađivani su uslovi privređivanja u svim

državama članicama.

4. UTICAJ JEDINSTVENOG

(UNUTRAŠNJEG)

TRŽIŠTA NA

EKONOMSKE ODNOSE

EVROPSKE UNIJE I

TREĆIH DRŽAVA

Uspostavljanjem jedinstvenog tržišta za

države članice Evropske unije značilo je

zatvaranje ekonomskih granica za njihove

robe i usluge. Članice Evropske unije imale

su međusobnu slobodu kretanja robe i

vršenja usluga, a u odnosu na robe i usluge

dtržava članica uvedene su jedinstvene

carinske tarife. Da bi se izjednačile sa

tržišnim uslovima koji su obezbijeđeni

trgovinskim društvima jedinstvenog tržišta,

privrednicima domiciliranim izvan izvan tog

tržišta, njihove vlade su morale priznavati

stimulativne mjere, bar u visini uvoznih

carina država članica Evropske unije. To je


140

bilo teško uskladiti naročito zbog izvoznog

deficita u odnosu na razmjenu roba i usluga

sa državama koje pripadaju jedinstvenom

tržištu Evropske unije. Unija je

proklamovala svoj trgovinski identitet

strogim reciprocitetom u svojim

trgovinskim odnosima sa trećim državama.

To je moguće ostvariti bileteralnim ili

multiliterralnim sporazumima između

država nečlanica i Evropske unije ukoliko

nisu smetnje član 113 i član 228 Ugovora o

oisnivanju kojim je Evropska unija zadržala

isključivu nadležnost u vođenju trgovinske

politike prema trećim državama.

Prethodno izloženom treba dodati da su

pojedine zemlje Evrope (zemlje izvan

tržišne privrede), u minulom vremenu, bile

na listi zabrane izvoza strateške robe iz

zemalja razvijene tehnologije103. Kontrolu

izvoza strateških proizvoda vrši

Koordinacioni komitet zs višestruku

kontrolu izvoza - COCOM. Kontrola se

odnosila na izvoz strateške tehnologije i

proizvoda u države Istočnog bloga i bivše

SFRJ. Zabrana izvoza strateške robe iz

zemalja razvijene tehnologije uticale su na

konkurentnost nastupa privrednih subjekata

sa sjedištem u državama izvan jedinstvenog

tržišta Evropske unije. Ako tome dodamo

uvođenje ekonomskih sankcija pojedinim

zemljama u tranziciji, onda su jasni razlozi

ekonomske nesposobnosti privrednih

subjekata tih zemalja da konkuredntno

učestvuju na jedinstvenom tržištu Evropske

unije104. Potrebna su dodatna i znatna

ulaganja u privredu ekonomskog prostora

bivše SFRJ radi približavanja uslova

privređivanja privrednih subjekata

članicama Evropske unije. Nisu potrebna

ulaganja samo u savremenu tehnologiju ili

mašine, nego i u obuku kadrova, naučna

istraživanja i ispitivanje tržišta.

103 Velika Britanija je na osnovu uredbe o strateškoj

robi br. 983 od 1967. god. uvela sistem kontrole

strateških proizvoda. Uredba je propisivala da niko u

Velikoj Britaniji ne može stranim vladama, drugim

organima vlasti, ili pravnim i fizičkim licima izvoziti

robu koja se nalazi na teritoriji Zemlje i koja je

Uredbom proglašena strateškim proizvodom,

Aleksandar Ćirić i Predrag Cvetković, Međunarodno

trgovinsko pravo, (Niš 2001), 57. 104 “Zlo činiti od zla se braniti“ nije opravdano

(Njegoš) – niti sa ekonomskog niti političkog

stanovišta.

Jedinstveno tržište Evropske unije ima

utvrđene standarde i svaka evropska država

koja ima namjeru da postane članica

Evropske unije mora se postepeno

prilagođavati tim standardima. Tehnološki

razvoj članica Evropske unije određuje

okvire poslovne saradnje privrednika

geografskog prostora Evrope.

5. POLOŽAJ BOSNE I

HERCEGOVINE –

KORIŠTENJE FONDOVA

EVROPSKE UNIJE

Suočena sa novim tržišnim pravilima

ekonomija Bosne i Hercegovine se naslazi u

nezavidnom položaju. Ratna dešavanja koja

su razorila ekonomiju i privredu, tehnološka

zastarjelost, nepostojanje jasnih ekonomskih

i političkih ciljeva imaju nepredvidivu

ekonomsku poziciju Bosne i Hercegovine,

pogotovo ako se posmatraju zadati

ekonomski i pravni okviri, a koje je

potrebno ispuniti u procesu pristupanja

Evropskoj uniji. Evropske države nisu bile

ništa manje pošteđene od posljedica Drugog

svijetskog rata, ali su to prevazišle

sredstvima Maršalovog plana, ulaganjem od

strane Amerike, radi stvaranja sposobne

tržišne privrede zapadnoevropskih zemalja,

a zatim osnivanjem evropskih ekonomskih

integracionih cjelina: Evropska zajednica za

ugalj i čelik, Evropska zajednica za atomsku

energiju i Evropska ekonomska zajednica,

koje su se formalno spojile 1. jula 1967.

godine u jedinstvenu cjelinu Evropsku

zajednicu (European Community).

Evropska unija je kroz različite programe

pomoći počela 1991. godine da ulaže

sredstva na zapadni Balkan. Putem nekoliko

programa: GARDS, ISPA i SAPARD na

zapadni Balkan je uložila 6,8 milijardi eura.

Njih je Evropska unija transformisala u novi

instrument predpristupne pomoći – IPA,

otvoren za države kandidate, te države

procesa stabilizacije i pridruživanja.

Prema podacima Direkcije za evropske

integracije, BiH je u periodu 2007. do 2013.

sudjelovala sa 24 programa i to na temelju

Okvirnog sporazuma između Evropske unije

i Bosne i Hercegovine. Evropska komisija u

BiH, u okviru programa IPA, stavila je na

raspolaganju 11,5 milijardi eura za


141

navedeno vrijeme. Sredstva od 550 miliona

eura su namijenjena za pomoć tranziciji i

izgradnji institucija i preko granična

regionalna saradnja. Preostala sredstva su

namijenjena za regionalni razvoj, razvoj

ljudskih potencijala i ruralni razvoj koja će

BiH moći koristiti tek sa sticanjem statusa

zemlje kandidata za prijem u EU105. Iz IPA

programa BiH institucije mogu koristiti još

dva programa pomoći: Taiex i Tweining.

Taiex je instrument za pomoć u

usklađivanju i primjeni zakonodavstva EU.

U okviru Twining programa zemlje

korisnice mogu dobiti pomoć eksperata, koji

radi na nekom projektu u određenoj

instituciji, koji trebaju dati konkretne

rezultate u oblasti acquisa – pravne

stečevine Evropske unije, a usmjereni su na

uspostavljanje odnosa između sadašnjih i

budućih članica EU.

U oblasti obrazovanja BiH može koristiti

nekoliko fondova, a jedan od najznačajnijih

je Erassmus mundus. Namjena ovog

programa je unapređenje kvaliteta visokog

obrazovanja i međukulturalnog

razumijevanja.

Program podrazumijeva dodijelu stipendija

za postdiplomske studije, partnerstvo

visokoobrazovanih institucoija, razmjena

iskustava... Korisnici programa su studenti,

visokoobrazovane institucije, profesori,

naučnici, te privatne i javne institucije koje

se bave visokim obrazovanjem. Program

Basileus, koji je takođe dio programa

Erasmus mundus, podstiče mobilnost

studenata i naučnika iz zemalja zapadnog

Balkana u Evropsku uniju i obratno. To je

prilika za studiranje na nekom od evropskih

univerziteta, posebno za studente

postdiplomskih i doktorskih studija, ali i

doktore iz oblasti poljoprivrede, arhitekture,

urbanizma, planiranja, prava, jezika,

matematike, informatike, prirodnih nauka,

psihologije, socijalnih nauka.

Program Tempus je plan mobilnosti

studenata evropskih univerzuteta i podrška

modernizaciji obrazovanja u mnogim

zemljama pa i zapadnog Balkana.

Ostvarivanje ovog cilja vrši se finansiranjem

zajedničkih projekata u okviru kojih je

moguće modernizirati i distribuirati nove

105 Kako iskoristiti Evropske fondove, Business, 130,

(2012), 20.

nastavne planove, metode i materijale,

modernizirati rukovođenje i upravljanje

institucijama visokog obrazovanja. Drugi

dio pomoći odnosi se na strukturalne mjere

koje doprinose jačanju i reformi institucija i

sistema visokog obrazovanja, poboljšanja

njegovog kvaliteta i usklađenost sa

obrazovnim sistemom u Evropskoj uniji.

Ulaganje u obrazovni sistem je radi

unapređivanje naučnog znanja i vlastitih

naučnih radnika. Zato Evropa za trećinu

povećava ulaganja za naučna istraživanja.

Evropska unija, u isto vrijeme pokušava da

povuče naučnike iz zemalja „trećeg

svijeta“106.

Sredstva Evropske unije mogu se koristiti na

osnovu projekata izrađeni prema pravilima

Evropske unije. Ideje moraju da odgovaraju

cilju programa iz kojeg se traži finansiranje.

U projektu se mora navesti šta se želi

ostvariti, koliko će koštati izvođenje

projekta, ko će biti odgovoran za realizaciju

projekta i kakvi rezultati se očekuju. Važno

je kojom hemijskom olovkom se potpisuje

aplikacija. Neki podnosioci projekta su

dobijali negativan odgovor jer su dijelove

teksta popune (odgovora) upitnika

potpisivali crnom hemijskom olovkom, a

prizna se potpis samo plavom. Namjena

fondova nije ostvarivanje profita, ali se iz

tih sredstava mogu razvijati unutrašnji

kapaciteti preduzeća, obrazovanje

zaposlenih, modernizacija poslovanja,

marketing. Cilj je povećanje konkurentnosti

preduzeća na tržištu, što kasnije neminovno

dovodi do generiranja profita za vlasnika

preduzeća.

106 U svijetskim razmjerima Evropska unija znatno

zaostaje u odnosu na SAD u oblasti

naučnoistraživačkog rada. U prvoj polovini XX

vijeka većina Nobelovih nagrada ostalo je na Starom

kontinentu. Od početka primjene Nobelove nagrade

(1901), dodijeljeno je 672 nagrade, od čega je 284,

odnosno 42,2% pripalo Amerikancima. Nasučna

otkrića su usko povezana sa sredstvima koja se ulažu

u naučnoistraživački razvoj. Amerika svake godine

za istraživanja odvaja 270 milijardi dolara – 150

milijardi više nego Evropa. Svake godine seli se oko

90.000 naučnika iz Evrope za Ameriku, koji sve

češće dobijaju Nobelovu nagradu, Vujo Vukmirica,

Ekoinomska i monetarna integracija Evrope, (Banja

Luka, 2005), 106 i 107.


142

6. SPOLJNA POLITIKA I

BEZBJEDNOST

Saradnja država članica u spoljnoj politici

uvedena je kao element produbljavanja

saradnje, zajedno sa širenjem evropskih

zajednica uključujući Veliku Britaniju, Irsku

i Dansku. Prvobitni naziv koji je dat ovoj

aktivnosti je „Evropska politička saradnja“,

stim što su riječ „politička“ koristila

ministarstva inostranih poslova da bi

napravili razliku između onoga što smatraju

„visokom politikom“, od pitanja kao što je

ekonomija. Francuska je, u vrijeme De

Gola, insistirala na tome da politička

saradnja bude ne samo međuvladina, već i

strogo odvojena od Evropske zajednice.

Politička saradnja je postigla jednu bitnu

stvar, kada su države članice stavile ljudska

prava na dnevni red Konferencije o

bezbijednosti i saradnji u Helsinkiju 1975.

godine. Diplomatski predstavnici država

članica su konačno razvili način saradnje

koji su kasnije rezultirali mnogim

zajedničkim stavovima, u odnosu na druge

zemlje, kao i sa Ujedinjenim nacijama.

Francuska je bila spremna do 1985. godine

da prihvati ideju da Evropska politička

saradnja bude bliže Evropskoj zajednici, što

je učinjeno Jedinstvenim evropskim aktom.

Ovaj akt je konkretnije regulisao saradnju

država članica u spoljnoj politici. Njime se

navodi da države članice „nastoje“ da

formulišu i primjenjuju „evropsku spoljnu

politiku“ o čemu će se međusobno

informisati i savjetovati107.

Značajan korak u razvoju spoljnpolitičke

saradnje i bezbjednosti ostvaren je u

Mastrihtu ugovorom uvođenjem „drugog

stuba“ u okviru Evropske unije. Mogućnost

ujedinjenja Njemačke uznemirilo je

Francusku, koja se plašila da bi ujedinjena

Njemačka mogla ugroziti

francuskonjemačko partnerstvo i krenuti u

samostalnu politiku prema Istoku. Kao što je

zajednička valuta promovisana da bi

Njemačka bila vezana za Evropsku uniju,

tako bi i zajednička spoljna politika i

bezbjednost vezala Njemačku za Uniju.

Zato su predsjednik Francuske i kancelar

Njemačke predložili, 1990. godine, da

međuvladina konferencija o „političkoj

107 Vidi član 30 Jedinstvenog evropskog akta.

uniji“ ide paralelno sa konferencijom o

ekonomskoj i monetarnoj uniji. Rezultat te

saradnje između Njemačke i Francuske bio

je „drugi stub“ za zajedničku spoljnu i

bezbijednosnu politiku.

Mastrihtskim ugovorom spoljna politika je

data u mnogo čvršćim konturama,

priključujući segment bezbjednosti, što su

države članice dužne da „aktivno i

bezrezervno podržavaju u duhu odanosti i

međusobne saradnje“108. Zajedničku spoljnu

i bezbjednosnu politiku treba sprovoditi

sistematskom saradnjom i zajedničkom

akcijom u skladu sa načelom solidarnosti109.

Sistemska saradnja se zasniva na

konsultovanju i zauzimanju zajedničkih

stavova i koordiniranoj akciji. O zajedničkoj

akciji odlučuje Savjet Evropske unije na

osnovu smijernica Evropskog parlamenta.

Kada donese takvu odluku Savjet mora da

utvrdi obim, ciljeve i trajanje takve akcije,

kao i sredstva, postupke i uslove za njeno

sprovođenje.

Evropska unija obezbjeđuje svoju

„nezavisnost i integritet“ što uslovljava

jedinstvenu odbranu radi očuvanja slobode i

nezavisnosti njenih članica. Stoga širenje

Unije je prevashodno uslovljeno

sposobnošću i spremnošću eventualnih

članica da prihvate njezine ciljeve,

prvenstveno u spoljnoj politici i

bezbjednostri. Time će se unaprijed utvrditi

koliko su zainteresovane države za članstvo

u Evropsku uniju spremne da slijede

zacrtani put, a to je: sistemska saradnja

država članica povodom bilo kojeg pitanja

od opšteg značaja, o preuzimanju

zajedničkih akcija radi zajedničke odbrane

koja je integralni dio razvoja Evropske

unije. Svoju zajedničku odbranu Evropska

unija razvija jačanjem „evropskog stuba

Atlanskog pakta“, mada postepeno ulazi u

aktivnosti stvaranja svojih odbranbenih

snaga koju ideju su započeli da realizuju

francusku predsjednik Miteran i njemački

kancelar Helmut Kol sa sjedištem u

Strazburu.

108 Član J 1 (4) Ugovora o Evropskoj uniji. 109 Član J 2 Ugovora o Evropskoj uniji.


143

7. PRAVOSUĐE I

UNUTRAŠNJI POSLOVI

Prijedlog za stvaranje evropskog

pravosudnog prostora radi uspostavljanja

pravosudne saradnje u krivičnim stvarima

između članica Evropske unije (tada

Evropske zajednice) podnijela je Francuska

na samitu u Briselu, održan 5. i 6. decembra

1977. godine. Ukazano je da ugovor o

osnivanju tri evropske zajednice

predstavljaju osnov za stvaranje

ekonomskog i trgovinskog prostora, a

evropsku konstrukcije je poptrebno

obogatiti novim sadržajem, kao što je

„evropski pravosudni prostor“. Njegova

realizacija bi se ostvarivala u pet etapa:

utvrđivanje jedinstvene konvencije o

ekstradicoiji, utvrđivanje procedure

međunarodne pravne pomoći u krivičnim

stvarima i fleksibilniji pristup zemalja

članica, utvrđivanje procedure za prenos

krivičnog postupka iz jedne zemlje u drugu,

međunarodno priznanje presuda, utvrđivanje

procedure za prebacivanje zatvaranja lica,

odgovornih za krivična djela, iz jedne

zemlje u drugu110.

Izgradnja evropskog pravosudnog prostora u

krivičnim stvarima je intenzivirana u okviru

Savjeta Evrope od 1985. godine, kada su

obavljene pripreme za stupanje na snagu

nekoliko konvencija iz krivične oblasti, kao

što su: Evropska konvencija o premještanju

osuđenih lica; Evropska konvencija o

obeštećenju žrtava nasilja; Protokol broj 6

uz Evropsku konvenciju o pravima čovjeka

koji se odnosi na aboliciju smrtne kazne;

Konvencija koja se odnosi na pranje novca,

pravaere, zaplijenu i konfiskovanje

proizvoda dobijenih od kriminalne

djelatnosti, Konvencija Europol. Važno je

istaknuti da je u ovom precesu usvojena i

Konvencija Europola, 26. jula 1995. godine

koja ima zadatak da štiti unutrašnju

bezbijednost i sigurnost država članica.

Ipak, usvajanjem konvencija nije dovelo do

uniformnog regulisanja krivične oblasti, jer

svaka od tih konvencija predstavlja samo

dio cjeline. Ipak su time stvoreni pravni

okviri kojima se otvaraju putevi pripremi i

usvajanju konvencije koja bi globalno

110 Rajko Kasagić, Pravo Evropske unije, (Banja

Luka 2005), 79. i 80.

obuhvatila saradnju u krivičnim stvarima i

stvorila uslove za kodifikovanje

instrumenata utvrđenih različitim

konvencijama i preporukama Savjeta

Evrope.

Prije potpisivanja Ugovora u Mastrihtu, u

okviru Savjeta Evrope su utvrđeni, ili su bili

u pripremi, pravni instrumenti Evropske

pravosudne saradnje: zaštita prava čovjeka i

osnovnih sloboda, ekstradicija,

međunarodno priznanje presuda, borba

protiv nasilja na putevima, prenošenje

kaznenog postupka, međunarodne

posljedice gubitka prava na vožnju vozila na

motorni pogon, borba protiv terorizma,

premještanje osuđenih lica, prekršaji koji se

odnose na kulturno blago, i posljednja

konvencija koja je usvojena iz ove oblasti,

1990. godine je Evropska konvencija o

pranju novca, prevarama, zaplijeni i

konfiskaciji dobara stečenih po osnovu

kriminalne djelatnosti.

Dakle, pravni sistem Evropske unije je

dobro postavljen kojim se obezbijeđuje

slobodan i srećan život građana. Pri tome

treba dodati, da komunitarno pravo (pravo

Evropske unije) dopušta državama

članicama da u izuzetnim slučajevima

odstupe od svojih obaveza koji proističu iz

osnivačkih ugovora. One mogu da

preduzmu unilateralne mjere kada su u

pitanju vitalni interesi njene bezbijednosti,

ili u slučaju događanja koji dovode u pitanje

održavanje unutrašnjeg reda i mira, u

slučaju ozbiljne mešunarodne krize koja

prijeti ratom ili u cilju izvršavanja obaveza

preuzetih da bi se očuvao mir i

međunarodna bezbjednost. U ovim

slučajevima država može uskratiti

informacije koje bi inače bila obavezna dati,

preduzimati mjere u vezi sa proizvodnjom i

trgovinom oružja, municijom i ratnim

materijalom, te preduzimati druge mjere

radi zaštite jedinstvenog (unutrašnjeg)

tržišta.

ZAKLJUČAK

Priključenje Bosne i Hercegovine u

Evropsku uniju je dug put koji iziskuje

mnogo napora strčnih, naučnih i političkih

kadrova. Prva i osnovna potreba je utvrditi

proces demokratizacije kako bi se

obezbijedili neposredni i javni izbori bez


144

mogućnosti promijene i ispravki bilo kakve

vrste. To bi se moglo obezbijediti

uvođenjem elektora, ili elektronskim

glasanjem i kontrolom. Obezbijediti stručni

kadar za izradu programa kojima bi se

apliciralo na fondove Evropske unije

predviđeni za razvoj tržišne privrede i

povećanje društvenog bruto proizvoda u

Bosni i Hercegovini. Politička, ekonomska

sigurnost i bezbjednost ima značajan uticaj

na zainteresovanost stranih privrednih

subjekata na ulaganje u privredu BiH. Uz to

se zahtijeva efikasan rad administrativne

službe na izdavanju odgovarajućih

dokumenata stranom ulagaču. Obezbijediti

efikasno funkcionisanje organa vlasti

jačanjem institucija, onemogućiti vladavinu

pojedinaca iznad tih institucija. Smanjenje

opšte potrošnje i njeno vezanje za porast

društvenog bruto proizvoda. Službe

unutrašnjih poslova i bezbijednosti moraju

imati takve uslove rada kojima bi se

obezbjeđivala prirodna prava građana na

slobodu, sretan život i imovinu stečena

pravnim osnovom, jednakost prava građana.

To je moguće ostvariti neposrednom

primjenom odredaba Evropske konvencije o

pranju novca, prevarama, zaplijeni i

konfiskaciji dobara stečenih po osnovu

kriminalne djelatnosti, usvojena u Strazburu

8. novembra, 1990. godine. Efikasno,

samostalno i nepristrasno sudstvo, uz

saradnju sa službom unutrašnjih poslova i

bezbjednosti, je temelj vladavine prava u

svakoj državi. Ulaskom u Evropsku uniju

članice zadržavaju svoje osobinosti koje su

karakteristične za njezin narod kao što su:

kulturne i istorijske vrijednosti, moralne

norme kao autonomne za određenu

društvenu zajednicu.

Ostvanje prethodnih uslova podrazumijeva i

ukidanje Kancelarije OHR, odnosno

potpunog ukidanja pozicije Visokog

predstavnika i preuzimanje savjetodavne

uloge Evropske unije u Bosni i Hercegovini

u prevazilaženju smetnji efikasnom

funkcionisanju države Bosne i Hercegovine.

Dakle, Bosna i Hercegovina posvetiti pažnju

na sadašnjost, proučavati komunitarno pravo

Evropske unije, utvrditi smetnje

pridruživanju Evropskoj uniji radi njihovog

uklanjanja. Da li će to biti

bosanskohercegovačka Bijela knjiga ili ili

mjere za stabilizaciju i pridruživanje, od

manjeg je značaja nazi te knjige, ali je

boitan nje sadržaj.

Komunitarno pravo je fleksibilno i podložno

promjenama. Sud pravde Evropske unije

ima značajnu ulogu na utvrđivanju pravnih

načela u skladu sa ciljevima osnivačkih

ugovora. Njihova odluka je imperativne

prirode. Ukoliko je pravni akt države članice

suprotan osnivačkim ugovorima Sud pravde

konstatuje njegovu ništavnost čime

automatski prestaje njegova primjena. Ono

što je ništavno ne može biti primjenjeno.

LITERATURA

[1] Ćirić, A., Cvetković, P. (2001),

Međunarodno trgovinsko pravo,

Niš

[2] Leonard, D. (2004), Vodič kroz

Evropsku uniju, Beograd

[3] Leipold, H. (1988), Wirtschafts

und gesellschaftssysistem in

Vergleich, Stuttgart

[4] Džombić, I. (2008), Ekonomska

diplomatija Bosne i Hercegovine,

Banja Luka

[5] Kako iskoristiti evropske

fonfove?, Business 130, 2012.

[6] Misita, N. (2007), Osnovi prava

Evropske unije, Sarajevo

[7] Fonten, P. (2006), Evropa u 12

lekcija, Brisel

[8] Kasagić, R. (2005), Pravo

Evropske unije, Banja Luka

[9] Kasagić, R., Salkić, A. (2015),

Osnovi prava i poslovno pravo,

Travnik

[10] Thiessen, U. (1994), Aspects of

Transition to Market Economies

upon Tyne

[11] Vukmirica, V. (2005),

Ekonomska i monetarna

integracija Evrope, Banja Luka

[12] Eucken, W. (1967), Grundsatz

der Wirtschpolitik, Tubingen

[13] Jedinstveni evropski akt.

[14] Ugovor u Mastrihtu.


145