A L V A R IPria o 12 velikih dua

APriprema teksta | Jagannath Misra Lektura | Kunjapriya Prijelom | Lila rujan, 2014.

Alvari June Indije

Na poetku Kali yuge, poslije odlaska Gospodina Krine s ovog planeta, svijet je bio obavijen neznanjem i nedostatkom duhovnosti, a prava poruka Veda bila je izgubljena. Iako je ri Vyasadeva ve sastavio rimad Bhagavatam, postojala je potreba za jednom velikom, samorealiziranom osobom koja bi objasnila ta uenja.

Dvanaest Alvara iz ri Vainava uenikog naslijea pojavila su se na jugu Indije da bi ponovno uspostavili uenja drevnih Veda. Njihova pojava je predskazana u svetim spisima Indije. U rimad Bhagavata Purani 11.5.38-40 pie:

ktdiu praj rjankalv icchanti sambhavamkalau khalu bhaviyanti

nryaa-paryakvacit kvacin mah-rjadravieu ca bhria

tmrapar nad yatraktaml payasvin

kver ca mah-puypratc ca mah-nad

ye pibanti jala tsmanuj manujevara

pryo bhakt bhagavativsudeve malay

Moj Dragi Kralju, stanovnici doba Satya Yuge i drugih doba arko se ele pojaviti u ovom dobu Kali Yuge, budui da e se u ovom dobu pojaviti mnogo bhakta Gospodina Narayana u razliitim mjestima, a posebno na jugu Indije. O uitelju, u dobu Kali, osobe koje piju vode svetih rijeka Dravida desa, poput Tamraparni, Krtamala, Payasvini, neobino pobonu Kaveri i Pratici Mahanadi postat e isti Gospodinovi bhakte, Boanske Osobe Vasudeva.

Pojava tih velikih bhakta takoer je predskazana u Naradiya Purani:

Angira kae: isti bhakte gospodina Vinua pojavit e se u zemlji Dravida, i propovijedat e istinu kroz njihove pjesme. Sesa, unuk uenik Natha Munia pojavit e se u Kali Yugi da uspostavi pravo znaenje Vedanta Sutre. Osobe zlobnih namjera, koje su bile ubijene unitenjem tri grada biti e ponovno roene samo da bi probale

unititi Vainava filozofiju. Vayu e se inkarnirati samo da bi iskorijenio sva zlobna uenja i da bi uspostavio prava uenja Veda. Ta uenja e pokazati svijetu pravo znaenje religije.

Ta inkarnacija Vayua je Madhva Acarya, veliki Vainava koji se pojavio u trinaestom stoljeu i propovijedao je filozofiju istog dualizma. On je osniva dvaita kole koja se zasniva na vedskim uenjima. Napisao je nekoliko knjiga koje kompletno opovrgavaju filozofiju koju je propovijedao Sankaracarya. Pojavio se u mjestu Udupi na jugu Indije. Uzeo je sannyasu u dobi od dvanaest godina, putovao je cijelom Indijom i imao je izravan daran rila Vyasadeva na Himalayima u mjestu Badarikasrama. Pokazao mu je svoj komentar na Bhagavad-gitu. Od Vyasadeva je primio salagrama-silu zvanu Astamurti. Bio je veoma snanog tijela i otre inteligencije i smatra se inkarnacijom Vayua, poluboga vjetra.

Bhakte treba oboavati zajedno s Gospodinom. Taj sistem je slijeen u prolosti. Gospodin Vinu, kojeg nosi Garuda dao je specijalnu instrukciju kojom je naglasio vanost oboavanja njegovih velikih bhakta kao i Njega samog.

Takoer Gospodin Vinu je opunomoio Alvare da nakon prakticiranja velikih strogosti i vrenja bhakti yoge na vrhovima Gandhamadana Planine sastave Prabandhe, slavei Njegovu veliinu. Rije Alvar na tamilu znai onaj tko roni duboko.

Drugim rijeima, bili su potpuno uronjeni u sluenje Svevinje Boanske Osobe i preplavljeni eljom da uvijek budu uz Gospodina. Nadalje, Alvari su bili inkarnacija Gospodinove parafenalije na Vaikunthi, a pojavili su se na Zemlji meu obinim ljudima da bi poduili drutvo kako sluiti Gospodina i to je duhovno znanje.

Dvanaest Alvara s njihovim Tamil i Sanskrt imenima, datumima njihove pojave i njihove izvorne forme, opisani su na slijedei nain:

1. Poigai Alvar (Saro Yogi), 2202 prije Krista, inkarnacija Gospodinove koljke, Pancajanya.

2. Pudatt Alvar (Bhuta Yogi), 2202 prije Krista, inkar-nacija Gospodinovog topuza, Kaumodaki.

3. Pey Alvar (Bhranta Yogi), 2202 prije Krista, inkarnacija Gospodinovog maa, Nandaki.

4. Tirumalisai (Bhakti Sara), 2202 prije Krista, inkarnacija Gospodinovog diska, Sudarana.

5. Madhurakavi, 2222 prije Krista, inkarnacija; nepo-znato

6. Nammalvar (Sathakopa), 2102 prije Krista inkarnacija Gospodinovog senapatia (glavni vojnik), Visvaksena.

7. Kulasekhara, 2075 prije Krista, inkarnacija Gospo-dinovog Kaustubha dragulja.

8. Periyaalvar (Vinucita ili Bhatanatha), 2056 prije Krista, inkarnacija Gospodinovog nositelja, Garude.

9. Andal (Goda Devi), 2005 prije Krista, inkarnacija Gospodinove supruge, Bhu Devi.

10. Tondaradipodi Alvar (Bhakta Anghrirenu), 1803 prije Krista, inkarnacija Gospodinovog cvijetnog vijenca, Vanamala.

11. Tiruppani Alvar (Munivahana), 1758 prije Krista, inkarnacija Gospodinovog rivatsa znaka na prsima.

12. Tirumangai Alvar (Nila ili Parakala), 1702 prije Krista, inkarnacija Gospodinovog Saranga luka.

Prema nekim uenjacima, pojava Alvara dogodila se mnogo kasnije, izmeu petog i devetog stoljea nakon Krista, ali ti datumi nisu sigurni. Tako su npr. moderni uenjaci smatrali da se Goda Alvar pojavila prije Periyalvara, koji ju je usvojio kao ker to je praktino nemogue.

Pojava tako velikih bhakta u Kali Yuga dobu predviena je u spisu rimad Bhagavatam. rimad Bhagavatam je izreen na poetku Kali yuge i kada je Krina napustio ovaj planet sa sobom je odnio i religiju. Vedska dharma je u tom trenutku nestala i duhovno znanje je postalo nejasno.

U jednom stihu rimad Bhagavatama reeno je da je Krina na odlasku s ovog planeta ostavio rimad Bhagavatam za ljude u Kali yugi tako da mogu primiti duhovno znanje.

Takoer, osim knjige Bhagavata, veoma je vana i osoba Bhagavata, odnosno osoba koja ivi ivot po uputama Bhagavata Purane. Drugim rijeima ljudi trebaju duhovnog uitelja.

Tako su se na poetku ovog doba dvanaest Alvara pojavili na jugu Indije, da bi uspostavili osnovu uenja koja su se kasnije pojavila u etiri sampradaye koje imaju svoje korijene na jugu Indije, a njihovi su osnivai bili pod utjecajem koji su ostavili dvanaestorica Alvara, na prvom mjestu Laksmi (ri) sampradaya, a onda i ostale poput Brahma-Madhva sampradaye.

Radha Krina kult se dalje razvijao do stupnjeva ljubavi prema Bogu u odnosima poput relacije ene i mua ili njenog ljubavnika. Ova tendencija je prisutna i u spisima Alvara koji se nazivaju Prabandhe.

Te molitve koje sadre 4000 stihova podijeljene su na etiri dijela i objanjavaju glavne mantre ri sampradaye. Prvi dio je sastavljen od deset knjiga i objanjava smisao Tirumantre om namo narayanaya i znaenje prvog dijela mantre, rijei om i rijei namah.

Drugi dio je sastavljen od tri knjige i objanjava rije narayanaya.

Trei dio ima ukupno sedam knjiga i poduava znaenje jednog od najvanijih stihova iz Bhagavad Gite sarva dharma parityajya mam ekam saranam vraja.

etvrti dio ovih knjiga molitvi namijenjen je da potakne osjeaj potpune predaje i oVinosti prema Gospodinu Vinuu (saranagati-predaja) i s obzirom da objanjavaju esenciju i sr svih Veda poznate su pod nazivom Tamilske Vede. Za razliku od Veda nema restrikcije u pjevanju molitvi iz tih knjiga. ak i danas se moe vidjeti i uti njihovo recitiranje u Vainava hramovima na jugu Indije, bez obzira na kastu, spol ili vjeru.

Alvari su putovali od sela do sela, od hrama do hrama, od jednog svetog mjesta do drugog i skladali prekrasne pjesme o Boanskoj Osobi Vinuu, kao izraz njihove ljubavi prema Njemu. Svatko moe uvidjeti da je ta poezija tako privlana, a u isto vrijeme strastveno i filozofski nastrojena. Rijei tih pjesama namijenjene su svima, bez obzira kojoj kasti ili klasi osoba pripadala. Oni su na taj nain zapoeli novo razdoblje u religiji koja se zasniva na osjeajnoj bhakti ili ljubavi prema Bogu, iji je utjecaj i sve do danas prisutan u religioznom ivotu Indije.

Sara, Bhuta i Bhranta Yogi

Prva tri Alvara, Sara, Bhuta i Bhranta Yogi (ponekada poznati kao Poygai, Putattalvar i Peyalvar) su vrnjaci i bili su roeni na poetku Kali Yuge. Sara Yogi je roen u mjestu Kancipuram. Pronaen je u sredini zlatnog lotosa. Bhuta Yogi je roen u mjestu Mallapuri (danas Mahabalipuram),a pronaen je u cvijetu jasmina. Bhranta Yogi se pojavio iz latica crvenog lotosa u mjestu Mylapora (u blizini dananjeg Madrasa). Svi su roeni iste godine, istog mjeseca, istog tjedna u utorak, srijedu i etvrtak.

Sva trojica Alvara su lutali naokolo od mjesta do mjesta provodei noi ispod drveta i hranei se onime to bi dolo milou Gospodina. Nitko od njih nije sreo prethodno jedan drugoga, pa je tako Gospodin napravio plan da se sretnu na jednom mjestu u isto vrijeme.

Te dane kia je padala poput bujice praena divljim vjetrom i olujom bez prestanka. Obzirom na takve uvjete seljani su bili u svojim kuama i molili se za prestanak burne oluje. Oni koji su bili siromaniji, koji nisu imali

dom, otili su u brda gdje su potraili utoite peina i upljih drvea da izbjegnu tu estoku oluju koja nije prestajala.

Sara Yogi je bio dovoljno hrabar da se odvai izai van na oluju. Obuen samo u stare dronjke, drhtei od hladnoe, vukao se preko opustoene zemlje prilijepljen za jedinu stvar koju je imao, tanak al, koji je bio natopljen kiom. Poput svjetleih linija preko neba, veliki komadi tue padali su udarajui ga. Sara Yogi urno je skakao po putu pokuavajui pretrati livadu. Trei tako, al mu je poeo padati i u trenutku je bio u rukama vjetra. Svetac se, dakako, nije uznemirio. Ve istog trenutka sastavio je prekrasnu molitvu u slavu Gospodina.

O Gospodine Hari! Ti si tako nepredvidljiv,

Ti juri svugdje naokoloDa uini druge da pleu

Ti sam plee

Dakako, prekrasan si sa svojim stalnim smijekomA druge poput gopija, armira svojom flautom,

Kroz cijelu kreaciju koja potie iz tvog pupkapronae zadovljstvo jednostavno u krai maslaca.

Nesvjesne tvojih aktivnosti, gopije,U svojoj ljutnji svaaju se s Majkom Yashodom.

Ti se pretvara ljutitim i mrko gleda svoje prijatelje pastire,Ali u trenutku ih jednostavno zarobi svojim zagrljajem.

Ponekada si nepodnoljiv,Ponekada osvaja naa srca

Ponekada si hirovit,Ponekada si miran.

Ponekada oblai kraljevsku odjeu,Ponekada se oblai poput prosjaka.

Tko moe opisati Tvoje Duhovne kvalitete?

Uzimajui od mene alTi se glasno smije,

Ali, o Lukave jedan,Ja sam progledao kroz ovu Tvoju malu alu.

Igraj se Moj Gospodine, zabavljaj se,Tvoj vjeni sluga je sretan kada ti uiva.

Iako je oluja i dalje udarala po tijelu Sara Yogia, izmuen glau, veselo je plesao pjevajui ovu molitvu. Ne dugo nakon toga, doao je do male kolibe, ali ulaz je bio zatvoren. Odluio se skloniti na verandi, te je uao i razgledao naokolo.

Krov je proputao, nije bilo svjetla i mjesta je bilo svega da jedna osoba legne na pod. Sara Yogi nije bio zabrinut,

ipak je tu bilo puno bolje nego vani na oluji. Legao je na pod i spremio se otii na poinak. Oi su mu se sklapale i ba prije nego to je zaspao uo je kucanje na vratima i neiji glas. Bio je to Bhuta Yogi.

Ima li nekoga unutra? Ima li jo mjesta za ovjeka koji je promrzao i koji je gladan i neispavan? upita Bhuta Yogi.

Sara Yogi ustade i veselo odgovori: Da, svakako, dobrodoao moj prijatelju. Ui unutra! Tamo gdje ima mjesta za jednu osobu da spava, ima i za dvojicu da sjednu. Bhuta Yogi brzo ue u malu kolibicu. Prije nego to su se smjestili da bi otili na poinak, jo jedan glas se uo izvana.

Molim vas, budite dovoljno ljubazni i pustite me unutra. Putujem ve danima i jako sam iscrpljen. Glas je pripadao Bhranta Yogiju.

to je sada ovo? udio se Sara Yogi.

Kako emo se sva trojica smjestiti unutra kad jedva ima mjesta za nas dvojicu da sjednemo? Bhuta Yogi upita Sara Yogija .

Tamo gdje ima mjesta za dvojicu da sjede, trojica mogu zasigurno stajati!, uo se odgovor izvana.

Sara i Bhuta Yogi ostali su za trenutak tiho i razmislili o trenutanoj situaciji.

Ui, odgovori Sara Yogi. Bhranta Yogi ue unutra, skidajui mokru odjeu, stao je rame uz rame s ostalom dvojicom svetaca i poeo se raspitivati o njihovom identitetu.

Sara Yogi odgovori, citirajui iz Svete knjige Pancaratre bhagavacch esa bhutoham ananyaartho citah parah: Ja sam razliit od materijalne prirode i ovog tijela. Ja sam sluga Svevinjega.

Citirajui iz Naradiya Purane, Bhuta Yogi ree daso ham vasudevasya sarvaloka mahatmanah: Ja sam sluga Vasudeva, odravatelja triju svijetova.

Bhranta Yogi izgovori stih iz Ramayane daso ham kausalendrasya rama syaklista karmanah: Ja sam sluga kralja Ramacandre, pokrajine Kosala.

Trojica Alvara razgovarali su cijelu no o Gospodinovim slavama i Njegovim neogranienim zabavama. Iznenada tako razgovarajui, postali su svjesni da je tu prisutna i etvrta osoba, gurajui se izmeu njih.

Bhuta Yogi je mislio u sebi: Ve je dovoljno teko za nas trojicu da stojimo ovdje, a sada se ini da netko jo eli biti s nama.

Neugodna situacija se pojavila u srcu Sara Yogija. to se to dogaa? Trebalo bi upaliti neko svijetlo da vidimo tko je taj mistini stranac meu nama. ree Sara Yogi.

Ali brate, uzvikae ostala dvojica, mi nemamo nikakvu svjetiljku ovdje. Sara Yogi tada pone pjevati pjesmu:

Neka moja svjetiljka bude napravljena od zemlje,I ulje neka bude napravljeno od mora,

I svjetlo neka doe od Sunca .Tada e ovaj stranac biti razotkriven.

Sluajui ovu pjesmu Bhuta Yogi postade entuzijastian i uzvikne: Dajte da zapalim moju svjetiljku!

Moja svjetiljka je napravljena od mudrosti,To je posuda ljubavi prema Bogu,

Drei unutar ulja intenzivne emocije,U kojoj je natopljen vosak moga uma.

Moram zapaliti moju svjetiljku, ree Bhranta Yogi iako se osjeam nekvalificiranim nakon vaih prekrasnih pokuaja. Moje ime je Bhranta to znai luak, jer moja me ljubav za Gospodinom ri Padmaramanom i Njegovim lotosovim stopalima dovodi do ludila.

Moja ljubav za Njim ini me da se tresem i znojim. Moje oi rone bujice suza. Moj glas se gui i pleem od radosti,

bivajui potpuno nezainteresiranim za svijet oko sebe. Poto ste vi zapalili svoje lampe, sve to mogu kazati je ovo:

Vidim Laksmi devi,Vidim Gospodinov sjajan oblik

Vidim Njegovu sjajnu boju,Vidim velianstveni disk

I transcendentalnu koljku,O Gospodine moga srca,

Sve to vidim danas.

Na pjevanje Bhranta Yogija, slabi traak svjetla doao je u kolibu i trojica bhakta su razotkrili identitet etvrte osobe. Stojei sa koljkom, diskom, topuzom i lotosovim cvijetom, okien cvjetnim vijencem Vijayantimalom i ukraen sa Kaustubha draguljem, ri Narayana, Svevinja Boanska Osoba bio je u sredini male grupe bhakta.

U ekstatinoj ljubavi svaki Alvar je otpjevao stotinu himni u ast Gospodina. Jedan od njih je slavio Gospodina kao Univerzalni oblik (Virata rupa).

Drugi je pjevao Gospodinu oslovljavajui ga Narayanom, a trei je slavio Narayanu dodavajui ri uz Njegovo ime.

Gospodin je prihvaajui sve te ponude Njegovih bhakta ubrzo nestao. U trenutku jako nevrijeme i kia

su prestali, na nebu su se pojavile zrake Sunca i ptice su poele ponovno pjevati. Tri putnika su izali iz kolibe i pogledali na jutarnje zrake Sunca koje je obasjavalo horizont. Radosni, imajui u umu prethodni dogaaj koji se odigrao i imajui drutvo jedni drugih, Sara Yogi, Bhranta Yogi i Bhuta Yogi su se pozdravili i svatko je nastavio svojim putem.

Tirumalisai Alvar

U skladu sa Brahmanda Puranom, sveti ljudi voeni Atri Munijem, Bhriguom i Vasisthom zaputili su se kod Gospodina Brahme i zamolili ga da im pokae povoljno mjesto na zemlji gdje mogu prakticirati meditaciju i svoju sadhanu.

Brahma im je odgovorio da je najbolje mjesto za vrenje duhovnih strogosti Mahisara Ksetra, jer je to mjesto proieno nazonou velike osobe rajarsija (sveti kralj) Videha. Sluajui ovo mudraci su otili na Zemlju i nastanili se u tom svetom mjestu.

Svi mudraci su svoja mjesta stanovanja napravili u razliitim dijelovima Mahisara Ksetre. Bhargava Rsi je zauzeo zapadni dio i provodio je dane oboavajui Gospodina Vasudeva. Nakon nekog vremena njegova ena je na svijet donijela dijete. Ustvari bila bi to greka zvati njenog potomka djetetom, jer to je bilo tijelo bez udova ili oblika.

Siromani mudrac i njegova ena bili su zgroeni. Bhargava Rsi je razmiljao: Kako nepovoljno! to mogu

napraviti s ovom odbojnom stvari. Bolje da se rijeim toga to je prije mogue.

Tako je uzeo taj grumen mesa, otiao u umu, bacio ga u bambusovu trsku i vratio se natrag u svoj aram, sretan to se rijeio te grozne stvari. Ne tako zadugo nakon to je bio odbaen, bezoblini komad se poeo razvijati i dobivati ruke, noge i oblik. Tada je poeo disati.

U stvari, taj komad mesa sada je dobio oblik djeteta. Poeo je osjeati nagon gladi i uslijed nedostatka hrane dijete je poelo plakati. Djetetovo plakanje je postajalo sve glasnije i glasnije, ali uslijed mrane duboke ume nitko ga nije mogao uti. Tada se zauo glas: Ne brini, moj prijatelju. Dajem ti blagoslove i nikada nee osjeati glad i e u ovom ivotu.

Djetetove male oi se otvorie i kada je pogledao prema gore ugledao je Svevinju Boansku Osobu Narayana. Ta vizija Gospodina trajala je samo nekoliko trenutaka i kada je dijete vidjelo da je opet samo poelo je plakati. Tada je naiao drvosjea po imenu Tiruvalan. Njegovi ljudi su mislili da se uje lisica, ali nakon paljivijeg sluanja mogli su prepoznati da se radi o djetetu.

Kako je mogue da se ovo dijete nalo samo u ovoj ogromnoj umi? zapitao se drvosjea.

Uzimajui sjekiru, Tiruvalan i ostali su krenuli u pravcu iz kojeg se uo djetetov pla i ubrzo su naili na mjesto gdje je dijete lealo. Tiruvalan se ekao po glavi i razmiljao: Ovo je uistinu udno! Jadno dijete sigurno gladuje, nema sumnje. Moja ena e biti zadovoljna ako donesem ovo dijete, jer ona je uvijek eljela imati potomka. Tako je drvosjea uzeo dijete i zaputio se kui.

Kada je njegova ena, Pankaja Selvi, vidjela dijete bila je preplavljena emocijama. Suze su se slijevale niz njene obraze i iako je ve bila stara mlijeko je poelo da curi iz njenih grudi uslijed ljubavi prema djetetu.

Ali kada je pokuala nahraniti dijete, ono nije htjelo popiti ak ni kap. Otkada ga je Gospodin blagoslovio nije vie osjeao ni glad ni e. Kako je dijete sve vie i vie raslo i postajalo snanije i zdravije, oni su poeli uviati da njihov sin nije obina beba.

Vijest se brzo proirila i svi stanovnici Mahisara su priali o tom novom dogaaju: Da li ste uli vijesti o Tiruvalanu i njegovoj eni? Oni su bili tako dugo bez djeteta i sada su dobili sina. I to kakvog sina! Djeak nikada nita ne jede, a ipak izgleda kao najsnanija beba koju ste ikada vidjeli.

Tako su se te vijesti proule do jednog starog ovjeka koji je po kasti bio udra (neto poput obinog radnika) i njegove ene. Razmiljao je: Moja ena i ja smo bez djece.

Ako dobijemo blagoslove ovog nevjerovatnog djeaka, moda emo i mi postati blagoslovljeni sa sinom.

Jedno rano jutro on i njegova ena zaputili su se u kuu Tiruvalana na izlazu iz ume. Bili su dobro doekani od strane drvosjee i njegove ene i odveli su ih da vide njihovog sina. im su vidjeli dijete, bili su udom pogoeni. Djeak je bio tako obasjan svjetlom i njegovo ponaanje je bilo nadprosjeno za nekoga od njegove dobi. Oni su samo sklopili ruke u znak potovanja i tada je stariji udra uzeo posudu sa mlijekom i poeo upuivati molitve: uo sam da ti ne jede nita i ne pije ak ni mlijeko, ali molim te uzmi ovo kao znak skromne ponude.

Dijete je reagiralo na ovu molitvu i poelo je piti mlijeko. Slijedeih nekoliko dana stari je par donosio mlijeko za djeaka i on bi ga popio.

Jednog dana nakon to je popio mlijeko, ostavio je neto mlijeka u posudi. Tada se dogodila jo jedna neobina stvar, poeo je priati. Moji prijatelji, kae, razumio sam vae namjere. Popijete li ovo mlijeko koje sam ostavio, dobit ete dobrog sina.

udra i njegova ena vratili su se kui i popili mlijeko. Ubrzo nakon toga osjetili su kako im se tijelo pomlauje. Uskoro je njegova ena zatrudnijela i nakon devet mjeseci rodila je sina. Njegovo ime je bilo Kani Kannar i roditelji

su ga obrazovali onoliko koliko im je drutveni status omoguavao.

Prolo je sedam godina kada je stariji sin napustio ognjite i zaputio se prema planinama. Odluio je slijediti put Astanga Yoge. Budui da je bio upuen u proces slijeenja sadhane poeo je razmiljati o razliitim filozofijama poput Budizma, Vaiseike, Sankye, Patandalijevog Yoga sistema, aivizma, Mayavade, Njaya astre, Purva Mimamse i poeo ih je prouavati.

Meutim, bilo koji sistem je prouavao i dalje je ostajao nezadovoljan u srcu. U stvari, on je pronaao sve te sisteme nepotpunima. Na taj nain prolo je sedam stotina godina i tada je poeo prouavati Vede i Vedanta Sutru.

Otkrio je da je Svevinja Boanska Osoba Apsolutna Istina i krajnji zakljuak Veda. Svetac Tirumalasai je bio preplavljen sreom. Odluio je da od tog trenutka slijedeih sedam stotina godina provede sluei i meditirajui na Boansku Osobu Narayana na obalama rijeke Gajendra Kunda kod Kairavanija (dananji Tiruvallikkeri, blizu Madrasa).

Tirumalasai Alvara je imao jo jedno ime i tako su ga zvali obini ljudi - Bhaktisara. ivio je vrlo skromno u ri Rangamu. Sjedio bi u ri Rangamu, koji je okruen sa 7 zidova, a izmeu su ulice po kojima ljudi etaju.

Bhaktisara bi sjedio na suncu i ivao svoje zakrpe na odjei.

Nosio je staru odjeu i uvijek bi je ivao i na taj nain je odravao sve dok se ne bi doslovno raspala, a onda bi nabavio noviju. Budui da je bio siromaan ivao je slamicom od metle, koja mu je posluila umjesto igle.

Jednog dana Gospodin iva i Parvati prolazili su preko horizonta ri Rangama iznad prekrasnog hrama. Prolazei tako, njihova sjena je padala na zemlju. Gdje god bi sjena pala ljudi bi dobili materijalne elje. Kada je sjena pala na Bhaktisara, zaustavili su se i posmatrali ga. Bhaktisara je i dalje ivao. Bilo mu je jasno da sjena djeluje na razvijoj materijalnih elja. Tako razmiljajui ostao je izvan sjene.

Tada se Parvati okrenula ivi i rekla: to je ovo? Svatko je tako eljan da dobije nae blagoslove za materijalno uivanje, ljudi bivaju ushieni ak i ako malo nae sjene padne na njih. Ali ova osoba se izmie od nae sjene. to to znai?

Gospodin iva odgovori: On je veliki bhakta Gospodina Vinua i mi nemamo puno posla s njim. On ne treba nita od nas.

Parvati ree: Ne, ne, ne. Svatko treba neto od nas. Svatko ima materijalne elje i eli da mu se ispune. Idemo dolje da ga posjetimo.

Parvati i iva krenuli dolje i stigli do Bhaktisara koji je i dalje ivao svoju odjeu. Tada je Parvati koja je stajala iza ive rekla: Ponudi mu raj.

iva ree: Dragi moj bhakta Gospodina, doli smo ti ponuditi blagoslov. Nudimo ti rajske planete, Svargaloka. Mora poi tamo. Bhaktisara ak nije ni pogledao prema njima. I dalje je ivao svoju odjeu ignorirajui ih.

Tada je Parvati rekla: Ponudi mu poloaj poput onoga koji ima Gospodin Brahma.

Bhaktisara je ignorirao te rijei i nastavio je ivati svoju odjeu. Parvati je postajala sve ljua i kae: Ponudi mu mjesto poput tvoga.

iva tada kae: eli li zauzeti poziciju ili oblik koji je poput moga?

Tada Bhaktisara pogleda i kae: Vi imate ionako dosta problema.

To se odnosilo na injenicu da Gospodina ivu, iako velikog bhaktu Gospodina Vinua, ena Parvati ponekada kontrolira. Tada Parvati kae: On mora neto traiti od nas. Samo mu reci da zatrai bilo to.

iva kae: U redu, ako ne eli nita od ovih stvari koje smo ti ponudili, izaberi neto, jer mora neto traiti od nas.

Tada Bhaktisara progovori: Dobro, dajte mi osloboenje od ove materijalne egzistencije.

iva odgovori: To je stvar koju ne mogu dati. iva je sam rekao u svetim spisima da onaj tko eli mukti mora prii Gospodinu Vinuu.

Tako je iva bio u neugodnoj poziciji kada je Bhaktisara zatraio od njega neto to on ne moe dati.

Bhaktisara kae: Koja je, onda, svrha svega? Koja je svrha svih tvojih blagoslova?

iva kae: Moe neto drugo traiti od nas, zato to smo doli ovdje da ti ispunimo elju.

U redu kae Bhaktisara, ponekada ivajui, konac mi ispada iz igle, jer zapravo to i nije igla nego slamica od metle. Napravi neki aranman da se konac privrsti za slamicu i da na taj nain mogu dovriti ivanje moje odjee.

Na to Parvati postade jako ljuta i kae: On te vrijea! Ti mu moe dati cijeli univerzum, a on te pita za tako bijednu stvar. To je uvreda. Mora neto uiniti.

Tada je iva otvorio svoje tree oko i jezici plamena su krenuli prema Bhaktisaru. Bhaktisara je to vidio i neuznemireno je pritisnuo svoje stopalo prema zemlji.

Na mjestu gdje je pritiskao stopalo poeo je dolaziti jo vei plamen i poeo je gutati plamen koji je dolazio od Gospodina ive.

Plamen se pribliavao ivi i poeo ga slijediti. iva je poeo bjeati uokolo ri Rangam hrama dok ga je vatra slijedila. Tako je iva otiao do Gospodina Ranganatha (Vinu) i poeo moliti: Moj Gospodine, napravio sam veliku greku danas uvrijedivi tvoga slugu. Molim te, pomozi mi.

Tada je Gospodin Vinu stvorio Vaikuntha oblak i poelo je kiiti. Poto je to bio Vaikuntha oblak, za veoma kratko vrijeme cijela povrina ri Rangama je bila poplavljena. Na taj nain vatra koju je stvorio Bhaktisara je bila ugaena, ali cijeli hram i okolina su bili poplavljeni i stvorilo se veliko jezero.

Bhaktisar je sjedio na vrhu jezera i dalje ivajui svoju odjeu. Ubrzo nakon toga voda se povukla. iva se pojavio ispred Bhaktisara i blagoslovio ga. On mu je dao ime Bhaktisara (bhakti znai devocija, ljubav, dok sara znai esencija).

iva je rekao: Tvoje ponaanje i ljubav prema Gospodinu Vinuu je esencija sve ljubavi, jer ak iako se pojavi netko poput mene, koji ti mogu ispuniti sve elje, ti ne eli nita.

Nekoliko godina kasnije, pojavio se maioniar koji je letio na svome tigru. Bhaktisara je jo uvijek ivao svoju odjeu. Ba kada je prolazio iznad Bhaktisara, njegov tigar vie mogao letjeti i poeo je padati. Hodajui po tlu u uenju se pitao zato vie nije mogao letjeti.

Tada je ugledao Bhaktisara i odmah je shvatio da uslijed utjecaja ove svete osobe njegove moi ne djeluju. Maioniar je postao jako sretan jer je znao da je ispred njega velika sveta osoba i da uslijed njegove istoe svi trikovi koje poznaje ne djeluju.

Tako bivajui zadovoljan njime, maioniar mu je elio neto pokloniti. Uzeo je sa svoga ramena skupocjeni ogrta koji je imao po sebi uivene dijamante, rubine i ostalo skupocjeno kamenje.

im je ruka Bhaktisara dotakla ogrta on se probrazio u stare dronjke, sa rupama i zakrpama, ba onakve kakve je on najvie volio nositi. Tada je Bhaktisara uzeo svoju staru odjeu i poklonio je maioniaru. im ju je maioniar uzeo odjea je opet postala optoena draguljima i ostalim dragim kamenjem. Maioniar je bio jako zadovoljan i oprostio se od Bhaktisara.

Slian dogaaj se odigrao nakon posjete maioniara po imenu Konkana Sidhana kada je doao posjetiti Tirumalisaija. On je uo o njegovim moima i elio ga je testirati. Priao mu je i rekao da je alkemiar i ponudio

mu jednu tabletu . Tvrdio je da ona moe promijeniti bakar u isto zlato.

Ne trebam tvoju pilulu odgovori Tirumalasai i nastavi: Uzmi ovo! Ovo ti nee samo dati nekoliko zlatnika, nego milione i milione.

Tako govorei, uzme par kapljica znoja sa svoga tijela i pomijea s voskom kojeg je dobio iz svoga uha, i tada stvori malu kuglicu, koju je dao iznenaenom alkemiaru. Konkan Sidhan uzeo je tu kuglicu i odnio je kui kako bi provjerio njenu mo. Preko noi ovjek je postao bogat i odmah se zaputio prema Tirumalasaiu i poeo ga oboavati.

Poslije ovog dogaaja, Tirumalisai je odluio promijeniti mjesto boravka. Bilo je previe uznemirenja za njega u Kairavani. Prvo sa ivom, pa onda maioniari. Netko bi uvijek dolazio i uznemiravao njegovu meditaciju. Tako se zaputio prema jednoj peini i poeo je tamo raditi otre strogosti.

Jedan dan se dogodilo da su ba kroz taj kraj prolazila trojica Alvara, Sara, Bhuta i Bhranta Yogi. Kako su prilazili otvoru peine, vidjeli su neko prekrasno svijetlo unutra. to je to? udili su se oni. Voeni intuicijom krenuli su prema ulazu peine i unutra su opazili kako netko meditira.

Osjeali se se blaeno u prisustvu te osobe i zakljuili su da je to zasigurno Tirumalisai Alvar.

U meuvremenu Tirumalisai se vratio iz transa i pozdravio ih. Odali su mu potovanje i meusobno se izgrlili. Tri Alvara su ostala tamo jo neko vrijeme, provodei trenutke slavei Gospodina kroz razne molitve koje su sami sastavili.

Nakon izvjesnog vremena provedenog u peini, Tirumalisai je otiao u svoje rodno mjesto, Mahisaru. Kada je stigao tamo, otkrio je da na elu nema uobiajan tilak.to sada da napravim? razmiljao je. Ako nemam tilak kako mogu pjevati Gayatri molitvu, kako mogu studirati svete spise, oboavati Gospodina ili astiti prasadam? Tako je sjeo dolje i poeo razmiljati o tom problemu koji se pojavio, sve dok nije zaspao.

Dok je tako spavao, usnio je kako Gospodin Narayana dolazi do njega i odvodi ga do oblinjeg mjesta gdje je mogao pronai tilak. Iznenada se probudio i odmah otrao do tog mjesta. Dolazei na to mjesto ugledao je tilak, tono na mjestu gdje mu je Gospodin Narayana pokazao.

Iz Mahisare se zaputio prema Kancipuru, rodno mjesto njegovog prijatelja Sara Yogija. Kancipur je poznat i kao Satyavrata Ksetra i glavno oboavano Boanstvo je Gospodin Vardaraja, koji lei na Ananta Seshi. Tirumalisai je ostao tamo slijedeih sedam stotina godina.

U meuvremenu mu se pridruio Kani Kannar (sin starog udre) koji ga je uvijek sluio sa bezuzronom ljubavlju. Tamo je postao poznati pjesnik i skladao je nebrojeno mnogo pjesama koje su slavile i opisivale Gospodina Narayana zahvaljujui duhovnoj inspiraciji Tirumalisaija.

Jedna starica takoer je odluila provesti svoje posljednje dane sluei tu veliku svetu osobu. Ona bi tako obiavala istiti mjesto gdje je on ivio, ukraavala ga cvijeem, prala posude za kuhanje i slino. Jednog dana, nakon meditacije Tirimalisai je vidio staricu kako isti pod i rekao joj da zbog toga to ga tako nesebino slui, podarie joj blagoslov koji eli. Sluajui to starica je bila tako ushiena da je odmah upitala da je blagoslovi tako da opet bude u cvijetu mladosti. Samim pogledom Tirumalisaija, starica iznenada poprimi mlado tijelo koje je nalikovalo onima s viih rajskih planeta.

Ba u to vrijeme, prolazio je kralj Tonda Provincije, Pallava Raya i im je opazio ljepotu mlade djevojke zamolio ju da mu postane ena. Ona je pristala i tako su otili u kraljevsku palau.

Pallava Raya je pronaao veliku sreu u prisustvu svoje ene, ali s godinama je opazio jednu udnu stvar. Njegova ena nije starila. Kralj se onda sa uenjem obratio kraljici: Kako je mogue da izgleda vjeno mlada? U emu je tajna ?

To je zbog blagoslova velikog bhakte po imenu Tirumalisai, kraljica odgovori i nastavi, i ti moe dobiti isti blagoslov. Da li si uo za velikog pjesnika Kani Kannara? On dolazi svaki dan u palau i moli za milostinju. Ti bi ga trebao na neki nain zadovoljiti jer je on uenik i prijatelj Tirumalisaija. Ako ga zadovolji, sigurna sam da e ti taj veliki svetac dati blagoslov da bude ponovo u svojoj mladosti.

Taj dan, Pallava Raya je nestrpljivo iekivao dolazak Kani Kannara. Kada je konano stigao, kralj se urno uputio k njemu.

Nemogue! ree Kani Kannar, moj Guru ne ulazi u kue, pa ak bio on i kralj poput tebe.

Pallava Raya nije bio do tada nikada odbijen. uvi te rijei, on postade razbijenjen i kae: U redu, ako tako mora biti. Ali poto si ti doao kao prosjak na moja vrata i ja sam tvoj kralj, pjevaj pjesmu koja velia moje kraljevske kvalitete.

Kani Kannar, unato tome, zapjeva drugu pjesmu,

O, moja usta nikada nee pjevati takve vrste pjesama,Jer su blagoslovljena da pjevaju u ast Gospodina.

Nisu napravljena da izgovaraju ovozemaljske slave vladara,Niti ja mogu potkupiti moj um za takve ljudske razloge.

Kralj unato svemu nije poputao i uporno je inzistirao da Kani Kannar pjeva pjesmu u njegovu ast. Ovaj put Kani Kannar zapjeva:

Tko posjeduje velianje voljenoga, osim Njega,On tada uroni njega u ljubav prema Svevinjoj Milosti.

Taj voljeni, ije Boanstvo sjedi, ponekada stoji ,A takoer i spava, sveprisutno je u mjestu Kancipuru.

To je bilo previe za Pallava Rayu. to! uzviknuo je. Naredivi ti ak dva puta da pjeva o mojim slavama, ti pjeva ove udne pjesme? Prognat u te iz mog kraljevstva. Izlazi!

Kani Kannar se vratio svom Guruu, odao mu potovanje i ukratko ispriao dogaaj koji se odigrao u kraljevoj palai. Tirumalisai zakljui: Ako ti ide, kako ja mogu ostati? Ako ja idem, da li e na Gospodin ostati ovdje (u obliku Boanstva)? Ako On ode, svi polubogovi e htjeti da pou sa Njim. Otii u u hram Narayana, probuditi Ga i dovesti ovdje.

Tirumalisai ue u hram, stade ispred Boanstva Narayana i uputi slijedee molitve:

Molim te pouj o prekrasni Gospodine Kancipura,Na dragi Kani Kannar sada odlazi.

Tog prekrasnog pjesnika kojega moram slijediti.

O, prekrasni Gospodine, uzmi svoj krevetI molim te zaputi se s nama.

Boanstvo Narayane, uvi ovu molitvu, spremi se i pone slijediti svoga bhaktu. Tirumalisai izae iz hrama praen Kani Kannarom i Gospodinom Narayanom. Bili su tu prisutni i svi polubogovi poput: ive, Brahme, Indre i ostalih bhakta Gospodina spremajui se da napuste Kancipuru.

Budalasti Pallava Raya je to popodne odmarao, sve dok jedan od ministara nije doao i obavijestio ga o novom dogaaju koji se dogodio u hramu. Kralj izae na terasu i mogao je vidjeti veliku kolonu kako naputa grad. Tada se u gradu pojavie svi nepovoljni znaci. Veliki oblaci su se skupili na nebu i prekrili suneve zrake. Rijeke su se poele isuivati i biljke su prestale rasti. Ljudi su bili u panici i poeli su naputati grad.

Zvuk ljudi koji su panino vikali dolazio je i do kralja i tek je onda shvatio to je napravio. Oh kako sam bio glup! Ova nesrea se dogodila samo zbog mog nekontroliranog ponosa. razmiljao je kralj.

Brzo je pozvao svoje ministre i vojsku i dao se u potragu za Tirumalisaijem i Kanni Kannarom. Naao ih je na mjestu nedaleko od Kancipura zvanom Oriavirukai i skoivi sa svoga konja brzo je doao do Alvara i sklopio ruke u znak potovanja, traivi oprost od njih. uvi

molbu koju je uputio Pallava Raya, Tirumalisai mu oprosti. Tada hodajui prema Gospodinu Narayani, on uputi slijedeu molitvu:

Molim te pouj, o prekrasni Gospodine Kancipura,Na dragi Kanni Kannar se sada vraa.

Taj slatkorjeivi pjesnik kojega moram slijediti.O ti koji si poput safira, molim te vrati se sa nama.

I uzmi svoj krevet koji je sam Anantadeva.

Gospodin Narayana poslua molbu svoga bhakte i zaputi se prema hramu u Kancipuru. S njegovim povratkom sva svjetla, voda i srea vratili su se u kraljevstvo sada poniznog sluge Narayana, kralja Pallava Raye.

Prolo je neko vrijeme i Tirumalisai je poelio da ode na hodoae i ima daran Gospodina Aravamudana u mjestu Kumbakonam. Na putu se zaustavio u selu Perumpuliyur gdje je ugledao grupu brahmana kako recitiraju Vede.

Kada su ga brahmane primjetili kako ih promatra, zaustavili su svoje recitiranje molitvi, mislei da je to neki nisko-roeni udra koji ne smije uti poruku Veda. Ali kada su pokuali nastaviti sa recitiranjem molitvi tamo gdje su zastali, nisu se mogli sjetiti daljnjeg teksta.

Tirumalisai je mogao razumijeti njihovu nevolju i uzimajui komadi rie bacio ga je na tlo ispred brahmana.

Istog trenutka kada je ria dotakla tlo, brahmanama se vratila mo pamenja i mogli su nastaviti sa recitiranjem molitvi.

Dio koji su recitirali bio je o vrenju Rajasuya Yajne, gdje kralj treba uzeti riu i ponuditi je u vatru kao dio obreda. U tom trenutku svi brahmane su se u udu gledali i odali odmah potovanje Alvaru, molei za oprost. Kada je konano stigao u Kumbhakonam, otiao je na darshan sa Gospodinom Aravamudanom, koji je leao na Ananta Sesi i poeo je pjevati,

O Gospodine, zato lei cijelo vrijeme? Da li je to stoga to si umoran od hodanja uokolo po umi Dandakaranyi? Ili moda zbog plesa cijelu no po umama Vraje sa gopijama iz Vrndavana? Zato mi ne kae?

Istog trenutka kada je Alvar otpjevao pjesmu, Boanstvo Aravamudana se poelo dizati sa kreveta koji je inila Ananta Sesa da bi odgovorio svom bhakti. Tirumalisai se osjeao vrlo posramljeno i poeo je plakati izgovarajui molitve Gospodinu:

O molim te oprosti mi, Gospodine. Nisam imao namjeru da te uznemiravam, molim te lezi ponovno na svoj krevet i odmaraj se! Tirumalisai Alvar je ostao uronjen u meditaciju na Svevinjeg Gospodina slijedeih 2300 godina. Nakon dugog boravka u ovom materijalnom svijetu, Tirumalisai

se vratio u duhovni svijet (Vaikuntha) u svoj izvorni poloaj kao Gospodinov disk Sudarshan.

Goda Alvar i Periya Alvar (Vinucita)

Periya Alvar ili Vinucita se pojavio u ortodoksnoj brahmanskoj obitelji u ri Villiputturu u junoj Indiji. Kao to i samo ime indicira, bio je veliki bhakta Gospodina Vinua ukljuen u slubu Gospodina u oblinjem hramu. Brinuo se za vrt i cvijee i pazio da budu ponueni Gospodinu u dnevnom oboavanju.

Jedan od Alvara se zvao Goda to u prijevodu znai dar majke zemlje. To je jedini Alvar ena. U stvari, ona je inkarnacija Bhu Devi-Laksmi. Andal, koje je jo jedno ime za Godu slavi se itanjem njenih pjesama svakog prosinca i sijenja kada se odigrava veliki festival u junoindijskoj dravi Tamil Nadu.

Jednog dana Alvar po imenu Vinucita je ureivao svoj vrt, kada se iznenada zauo pla malog djeteta iz Tulasi vrta. Otiao je tamo i ispod svete biljke tulasi naao malu bebu. Uzeo ju je i odnio kui. Do tada je Vinucita bio brahmacari. Nije imao obitelji, a sada je tu bila mala djevojica za koju je trebalo brinuti.

Tako je on otiao u selo i rekao starijim enama: Molim vas doite kod mene i pomozite mi zbrinuti tu malu djevojicu. ene su preuzele brigu za dijete.

Budui da je njegova sluba bila briga oko vrta i sakupljanje cvijea za oltar u hramu, djevojica mu je kada je malo porasla, pomagala oko pravljenja cvjetnih vijenaca. Obino je uzela cvjetni vijenac na koji bi prethodno paljivo nanizala mirisno cvijee i dala bi Vinuciti da ga odnese na oltar i preda Boanstvu Vinua.

Jednog dana doao je malo ranije. Obino bi cvjetni vijenac ve stajao spreman u koari ali danas jo nije bio tamo. Onda je provirio kroz prozor da vidi to se dogaa i da li je vijenac spreman za ponudu Boanstvima. Imao je to i vidjeti. Djevojka je stajala ispred ogledala i nosila je oko vrata taj vijenac od cvijea i smijeila se.

Vinucita je ljutito uao i poeo vikati: to si to uinila? Napravila si veliku uvredu. Ovo cvijee se treba prvo ponuditi Boanstvu Vinua. Ti si obino ivo bie, jiva. Mora znati da je ovaj vijenac bio namijenjen za Vinua. Napravila si veliku uvredu. Sada si diskvalificirana da dalje radi ovu slubu. Ne elim ove vijence vie od tebe.

Vinucita je tada istrao na ulicu i poeo moliti novac da moe kupiti cvijetni vijenac za Vinua. Tada su svi ljudi sjeli skupa i napravili vijenac kojeg je potom

Vinucita uzeo i otiao u hram da ga ponudi. Na kraju puje (oboavanja), Vinucita ponudi Boanstvu Vinua cvjetni vijenac, meutim istog trenutka vijenac padne s Boanstva i slomi se.

Tada je Vinucita aranirao da se napravi jo jedan vijenac, meutim i taj vijenac se slomio. Jo par puta je Vinucita pokuavao, meutim svaki put bi se dogodila ista stvar. Tada je odustao, legao na pod i postao veoma tuan jer nije mogao sluiti Vinua na ispravan nain.

Nakon toga, kada je utonuo u san, Boanstvo Vinua mu se pojavilo u snu i poruilo mu da e prihvatiti samo cvjetni vijenac kojeg je njegova kerka ve nosila, a da ostale vijence nee prihvatiti. Tako se Vinucita zaputio svojoj keri i ovaj put joj pokuao objasniti da mora staviti cvjetni vijenac prvo na sebe, a zatim proslijediti njemu.

Ali to nije nain na koji se to radi. Ne bih smjela nositi vijenac prije nego to ga prvo ponudi Gospodinu. Pa to si mi i sam rekao, odgovori kerka.

Vinucita kae: Zbunjen sam. Prihvatio sam Vinua kao Svevinju Boansku Osobu, a sada vie ni sam ne znam to je ispravno.

Ker kae: Nosila sam vijenac da bih vidjela kako e izgledati na Boanstvu, jer smo otprilike iste veliine. Pravim ovaj vijenac i araniram razno cvijee u njega,

lotose, jasmin, rue i eljela sam vidjeti kako e izgledati na tijelu Gospodina Vinua. To je jedini razlog zbog kojeg sam isprobala vijenac na sebi i tako poinila uvredu prema Gospodinu Vinuu.

O, pa to je kada bolje razmislim ak i vea istina i filozofija nego sam ja uspostavio. Da bi zadovoljila Svevinjeg Gospodina ti ide preko pravila i ogranienja u oboavanju koje je propisano u svetim spisima. Razmilja uvijek da li e se to Njemu dopasti ili ne. Pa to je najvei oblik oboavanja Svevinje Boanske Osobe, zakljuio je Vinucita.

Jednog dana Vinucita je pozvao svoju ker i rekao: Jutros sam se kupao i uo nae susjede kako priaju o nama. Svi ve govore kako ti je vrijeme za udaju, a ja ne inim nita u svezi toga. Mislim da je vrijeme za tvoju udaju.Ona na to kae: Nemoj mi spominjati ljudska bia! Ona su runa, treba biti netko tko e parirati mojoj ljepoti.

Tada je Vinucita poeo opisivati razna Boanstva i kada je opisivao ljepotu gospodina Ranganatha u ri Rangamu, ker kae: Udat u se za ovu osobu.

Vinucita pogleda svoju ker i kae: Sluaj moje drago dijete, ja sam se samo alio. Ne moe se udati za Njega, pa to je Boanstvo.

Kerka na to odgovori: Ako on moe primiti od mene cvjetne vijence, kakva je onda tekoa u tome da se udam za njega?

Vinucita odgovori: To je zbog toga to je on tako milostiv da prima nae sluenje. Ali nemoj razmiljati o tome da se uda za Njega. To je protivno naoj filozofiji.

Ona kae: Ako se ne mogu udati za Njega onda se neu uope udavati. Jedan dan glavni sveenik iz hrama je doao kod Vinucite i rekao: Imamo instrukciju koju smo dobili u snu od Boanstva Ranganathe da uzmemo tvoju ker jer e uskoro poeti vjenanje.

Vinucita je tada rekao: to se dogaa? Sada i ti govori o snovima i vjenanju izmeu Ranganatha i moje keri. Ve sam to uo od nje. Nemoj govoriti o tome mojoj keri, jer ona je i onako dovoljno zbunjena. Idi sada !

Nakon nekog vremena mogla se vidjeti velika povorka koja pristie iz ri Ranghama raspitivajui se za Vinucitu i njegovu kerku. Zamolili su da njegova ker sjedne na nosiljku i krene u procesiju.

Vinucita je jo uvijek bio uznemiren i raspravljao je sa glavnim sveenicima o tome kako je mogue da se Boanstvo eni, jer o tome nikada nitko ranije nije uo. Meutim sveenici su ga nakon razgovora sa Gospodinom Ranganathom uvjerili u ispravnost. Tako

ubijeen, Vinucita je dao svoj blagoslov i povorka je krenula prema ri Ranghamu.

Putem je Goda poela pjevati prekrasne pjesme u slavu Gospodina sretna to e se ispuniti njeni snovi. Kada su konano stigli u hram, po obiaju su obili tri puta oko njega, te uli unutra u glavni hramski prostor.

Tada je Goda, prema upustvima brahmana, krenula odati potovanje Gospodinu. Meutim na mjestu gdje se tre- bala zaustaviti krenula je dalje i unato tome to ju je Vinucita upozoravao krenula je dalje prema unutranjosti hrama gdje je leao Gospodin Ranganathan.

Vinucita se jako uznemirio, pobijelio je u licu i zamalo se onesvijestio. Slijedei trenutak kada je pogledao prema Boanstvu Vinua, Andal vie nije bilo. Vratila se natrag na Vaikuntha planete da slui Gospodina Narayana u svom izvornom poloaju kao Bhu Devi, jedna od ekspanzija Lakmi.

Mnoge stvari koje su okruivale njen ivot mogu se i danas vidjeti i posjetiti u mjestu po imenu riviliputur. Tamo je jo uvijek vrt sa tulasi biljkama gdje se ona pojavila, a takoer se moe i vidjeti Vinucitina kua, koja je sada pretvorena u hram Vinua.

Andal se najvie pamti po svojim pjesmama u kojima opisuje ljubav koju osjea prema Vinuu. Napisala je

dvije knjige za svoga kratkog ivota. Obe su na Tamilu i posebne su po svom literarnom, filozofskom, religioznom i umjetnikom sadraju.

Prvo djelo se zove Tirupavai, poema od trideset strofa u kojoj se Andal zamilja kao jednu od gopija (pastirica) za vrijeme ivota Gospodina Krine. Ona udi da ga slui i da dostigne sreu ne samo u ovom ivotu nego za sva vremena. Tu se opisuju jo i zavjeti koje je odluila slijediti da bi dobila drutvo Svevinje Boanske Osobe Krine.

Drugo djelo se zove Naciyar Tirumoli, poema od 143 strofe. Tirumoli, literarno znai tajni govor i pisana je takoer na Tamilu. Naciyar znai Boica pa tako cijeli naslov znai Tajni govor Boice. Ova poema u potpunosti otkriva Andalinu intenzivnu udnju prema Vinuu. Koristei klasini Tamil i neke prie iz sanskritskih Veda i Purana, Andal je kreirala literaturu koja nema premca u cijeloj indijskoj religioznoj literaturi.

Utjecaj ove zbirke pjesama je toliko izraen na jugu Indije da ljudi nikada nisu umorni od sluanja pjesama Tirupavai koje zajedno sluaju djeca, ene i ostali sa velikom panjom.

Ove zbirke pjesama, osobito Tirupavai je nebrojeno puta komentiran i tumaen od strane mnogih uenjaka i lingvista. Danas su te zbirke pjesama prevedene na

mnoge druge jezike i recitirane su diljem cijele Indije posebno tijekom prosinca i sijenja.

Kalidvamsa ili Nila

Kalidvamsa ili Nila je bio jedan od poznatijih Alvara. Kalidvamsa znai onaj koji unitava utjecaj Kali yuga doba. Postao je poznat pod tim imenom nakon to je postao bhakta. Prije su ga zvali Nila i to se odnosilo na onoga koji ima veoma tamnu put.

Bio je mleccha (onaj koji ne slijedi Vedsku kulturu), dolazio je iz junoindijske Dravidske rase poznatoj po ljudima tamne puti. Takvi ljudi su smatrani niom klasom. Bio je veoma jak i miiav.

Nauio je u svojoj mladosti borbene vjetine poput boksa, hrvanja i maevanja. Imao je oko sebe nekolicinu veoma opasnih ljudi, koji su bili spremni uiniti sve za njega.

U to vrijeme, na poetku Kali yuge, mistine moi su bile daleko vie prominentne meu ljudima. Jedan od njegovih ljudi imao je mo da se sakrije u svoju vlastitu sjenku. Drugi je pak imao tu sposobnost da otvori bilo koji klju ili bravu i to velikom brzinom.

Mogao je shvatiti samo po izgledu kako taj mehanizam radi i u slijedeih par poteza i najsigurnija vrata bila bi

otvorena. Imao je i tu mo da ue bilo gdje, pokrade to god eli, napusti mjesto neopaeno i vrati bravu na isto mjesto, neoteenu.

Trei prijatelj je imao sposobnost da ubije bilo koga na najtii mogui nain. To su bili Nilini prijatelji i ljudi u okolici bili su uplaeni od cijele grupe. Kralj te pokrajine je odluio da je najbolja stvar da zaposli Nilu i prijatelje u svoju slubu. Tako ih je ukljuio da ubiru takse i bili su veoma uspjeni. Nitko nije niti pokuavao da ne plati taksu kada bi se Nila i prijatelji pojavili.

Tako su dani prolazili sve do jednog susreta koji je Nili izmjenio ivot. Pokraj sela u kojemu je ivio Nila postojalo je predivno mjesto za kupanje, poput manjeg jezera gdje su ponekada dolazile ljepotice sa rajskih planeta.

Tako je jednog dana jedna mlada djevojka sila sa viih planeta i ostala tamo, te se nije mogla vratiti natrag u raj. Jedan lijenik iz sela koji je prolazio blizu tog mjesta ugledao je mladu djevojku i poeo se raspitivati za njen identitet.

Tko si ti?, upita lijenik.

Ne znam, odgovori ona.

Lijenik je mogao odmah shvatiti da djevojka pati od amnezije i da se ne moe vratiti natrag na rajske planete.

Tako je lijenik uzeo mladu djevojku sa sobom i odveo je kui, gdje ju je predstavio svojoj eni. ena je bila snano inspirirana djevojkom i odmah je poeljela da se brine o njoj kao o vlastitoj kerki.

Tako su je zadrali i kao to je bio obiaj u to vrijeme nije izlazila izvan kue. Ukoliko je poeljela izai van, mogla je to uiniti tako to bi otila na krov kue. U to vrijeme to je bio obiaj, jer mlade neudane djevojke nisu mogle slobodno etati u drutvu.

Jednog dana dok je bila na krovu, Nila i njegova grupa su prolazili ulicom. Nila je bio poznat po zainteresiranosti za ene. U jednom trenutku pogleda prema krovu kue gdje je ivjela djevojka i odmah je bio oaran njome. Istog trenutka ve je bio ispred kue.to moemo uiniti za tebe? upita lijenik.

Nila odgovori: Upravo sam vidio tvoju prekrasnu ker i elio bih da mi ona postane enom.

Lijenik kae: Oh, tu stvarno ne mogu puno pomoi jer ona, u stvari, i nije moja ker. Morat e nju pitati i ako pristane moete biti mu i ena. (Prema vedskoj tradiciji roditelji odluuju za koga e udati ker.)

Njeno ime je Kumuda (lotos) kae lijenik.

Nila je odmah upitao djevojku da li mu eli postati ena. Potom se poeo hvalisati i opisivati svoje kvalitete.

Da li vidi ovu ruku? Ova ruka moe u isto vrijeme sruiti stotine ljudi na pod samo jednim udarcem.

Djevojka, smijeei se, srameljivo odgovori, Nisam zainteresirana za te stvari, ali ako me uistinu eli oeniti postoji jedan uvjet. Mora postati vainava.

Zbog toga to je Nila bio oaran djevojkom odmah je pristao, iako ba i nije imao jasnu ideju o tome to to znai postati vainavom. Bilo mu je poznato samo da biti vainavom znai imati neku vezu sa hramom. Sam nikada nije otiao u hram niti je ikada bio zainteresiran da to uini.

Uao je u hram, sreo glavnog monaha i upitao ga moe li ga uiniti vainavom. Stari monah je odgovorio da vainava znai biti potpuno predan lotosovim stopalima Gospodina Vinua.

Objasnio mu je da vainava znai biti neprekidno ukljuen u slubu Gospodina i ostalih vainava. Nila je samo potvrdno klimao glavom i pristajao na sve to je stari monah priao. Onda je vainavski monah uzeo vijenac cvijea sa glavnog Boanstva i stavio ga Nili oko vrata.

Nila se ushien vratio do kue lijenika i pokazivajui Kemudi vijenac cvijea koji je dobio od monaha objavio da je postao vainava. Meutim Kumuda mu je objasnila da nije dovoljno samo tako slubeno postati vainava ve da mora tako i djelovati.

Ako me eli oeniti onda e kroz ovu godinu svakodnevno morati hraniti po tisuu vainava, prati njihova stopala i staviti tu vodu kasnije na svoju glavu kae Kumuda.

Nila je ubrzo okupio svoje prijatelje i objavio im novi zadatak koji e imati kroz slijedeu godinu. Objasnio im je da e svakog dana kroz narednu godinu morati dovesti tisuu vainava, koje e potom nahraniti i oprati im stopala. Prijatelji su ga u udu gledali i pitali se to se to dogodilo s njim.

Nakon nekon vremena dovodei vainave i sluei ih, Nila se poeo mijenjati. Svi simptomi vainave pojavili su se u njegovom srcu. Na kraju se oenio sa Kumudom iako ona vie nije bila glavni motiv njegovog sluenja.

Postajao je vrlo entuzijastian u sluenju vainava tako da je na kraju radio sve ljepa i ukusnija jela da bi ih nahranio. Na taj nain je potroio sav novac koji je imao. Poto nije imao namjeru prestati hraniti sadhue, odluio je potroiti novac koji je bio namijenjen kralju skupljajui prihode.

U meuvremenu, kralj je oekivao novac koji je Nila sakupio. Kada je vidio da ne dolazi, upitao je svoje ministre da mu objasne razlog zbog ega se Nila ne pojavljuje. Ministri su mu odgovorili da su uli da Nila svakodnevno hrani tisuu vainava i da je najvjerojatnije da je novac zavrio tamo. Kralj je postao ljut i odmah je pozvao svoje glavne zapovijednike i naredio im da uhvate Nilu.

Ubrzo nakon odlaska vojske, vojnici su se vratili i ispriali da ih je Nila osobno istukao. Kralj je zatim krenuo sa cijelom svojom vojskom meutim Nila ih je sve porazio u borbi. Nila i kralj sklopili su dogovor da e sav novac koji je potroio do tada vratiti kao pozajmicu. Ministri ba i nisu bili najsretniji to uju takvu odluku, pa su osmislili nain na koji e Nila biti kanjen. Objasnili su mu da je njegov postupak protivan zakonu i da bi trebao biti kanjen zbog toga. Nila, koji je bio proien prethodnim sluenjem vainava, pristade i ministri su ga odveli u zatvor.

Nakon nekog vremena Nila je postao veoma nesretan, jer nije mogao uiniti nikakvu slubu za Gospodina Vinua. Poeo se intenzivno moliti i nakon nekog vremena Vinu se pojavio ispred njega i rekao mu da treba otii do kralja i zamoliti ga za premjetaj u Kancipuram.

Objasnio mu je da e u Kancipuramu na jednom mjestu pokraj hrama nai blago koje e mu biti dovoljno da bi ostatak ivota svakodnevno hranio vainave. Kralj ga

je poslao u Kancipuram s pratnjom i kada su doli na mjesto gdje je trebalo biti blago, poeli su kopati.

Svi su bili iznenaeni kada su pronali ogromne koliine blaga, a Nila je odmah elio vratiti kralju dug koji je prethodno pozajmio. Meutim kralj se iznenaen cijelom situacijom poklonio i odao mu potovanje, smatrajui ga velikom duom jer ga je sam Gospodin Vinu uputio na ovo mjesto.

Nakon nekog vremena Nila je imao novi plan i predloio ga je svojim prijateljima. Plan je bio da pljakaju bogate trgovce koji svoju zaradu ne ele dati u slubu Gospodina Vinua. Na taj nain oni su poeli prikupljati velike svote novaca koji im je koristio u njihovoj nakani da svakodnevno rade festivale za vainave i slue ih sa najbolje pripemljenim jelima, koja su prethodno ponuena Gospodinu Vinuu.

Jednog dana naila je karavana sa prekrasnim koijama. Kao i obino Nila i prijatelji su bili spremni da preuzmu sve blago koje se tamo nalazilo. Nila je istupio ispred koije i rekao: Gospodine, izgledate mi veoma bogati. Trgovac se samo nasmijao i odgovorio:

Da, u stvari sve bogatstvo pripada meni. Nila se okrene svojim prijateljima i sa smjekom im kae da e veeras imati dobru zabavu.

Trgovac im je objasnio da bogatstvo koje im slui jedino za sluenje vainava. Nila je objasnio da su oni vainave

i da sve bogatstvo treba dati njima. Meutim trgovac je i dalje bio uporan i nije poputao. Nila i prijatelji su ga zatim vezali i uzeli sav nakit s njegove ene. Kada je Nila osobno pokuao skinuti prsten sa eninih stopala, dogodilo se neto neubiajno.

Pri samom dodiru stopala, Nilu su proeli simptomi ljubavi prema Bogu. Zaboravio je da treba uzeti prsten i neko vrijeme je stajao nepokretan. Na kraju je prsten sam pao sa stopala i kada ga je Nila pokuao uzeti, bio je preteak i nije ga mogao podignuti. Tada se okrenuo trgovcu i pitao ga da mu kae mantru sa kojom je zatitio prsten. Trgovac mu je rekao da postoji mantra koju ako eli uti treba prii blie. Zatim mu je na uho izgovorio Om Namo Narayanaya.

Kada je Nila uo mantru shvatio je da su trgovac i njegova ena, u stvari, Laksmi i Narayana. Tada je ugledao njihov izvorni oblik, dotakao im je stopala i ispriao se da mora poi nahraniti vainave. Na taj nain Nila je uvijek razmiljao kako da slui vainave.

Slijedei dan se vratio u umu te je na istom mjestu zatekao Lakmi i Narayanu i poeo ih oboavati. Nakon oboavanja obratio se Narayanu i upitao ga kako mu moe pomoi u njegovoj slubi i zamolio ga da mu osigura blago sa kojim bi uvijek mogao nahraniti vainave.

Gospodin Narayana mu je odgovorio: U blizini postoji toliko mnogo budistikih hramova, a Gospodin Buda je

moja inkarnacija. Ti su hramovi bogato ukraeni, moe uzeti blago iz tih hramova. Ima moju dozvolu.

Ono to se kasnije dogodilo je legenda. Nila i prijatelji su uzeli zlatni kip Bude i odnijeli ga u ri Rangam. Kasnije su ga istopili i napravili prekrasnu kupolu iznad hrama Narayana.

Nila je bio poznat po tome to je svakoga primorao da postane vainava. Za vrijeme festivala kada bi iznijeli Boanstva u procesiju, Nila bio marirao ispred sa svojim maem i pogledavao bi lijevo i desno da li sluajno postoji jo netko tko nije vainava. Na taj nain Nila je snagom svoje bhakti i tjelesnom snagom utjecao da se vainavizam proiri po junoj Indiji.

Zadovoljstvom vainava, Nila je dobio darshan Lakmi-Narayane. To je bilo vrijeme kada je Lakmi sampradaya poela postojati, tonije u trenutku uzimanja prstena sa stopala Lakmi. Ramanuja je kasnije uspostavio Lakmi sampradayu s Vedskom siddhantom i proirio uenja diljem june Indije.

Kulasekhara Alvar

Kulasekhara je bio kralj Chera kraljevine Tamil Nadua (danas u Kerali). On je napisao jednu poemu po imenu Perumal Thirumozhi (Gospodinova sveta poema) koja sadri 105 strofa na Tamilu, od kojih su mnoge posveene Gospodinu Ramachandri i Gospodinu Krini.

Toliko je bio uronjen u sluenje Gospodina Rame da je jednog dana, za vrijeme recitiranja Ramayane, naredio generalima i svojoj vojsci da napadnu Ravanu i pomognu Gospodinu Ramachandri osloboditi Situ.

U tom kraljevstvu bio je obiaj da se kraljevi nikada ne smatraju glavnim vladarima. Gospodina Ananta Padmanabhu (Vinu) svi su slavili za istinskog vladara, a kralj je bio njegov ministar. Jedan od takvih kraljeva bio je i Maharaja Kulasekhara koji je inkarnacija Gospodinovog kaustubha dragulja.

Svi susjedni kraljevi su bili pod njegovim nadzorom. Bio je kralj kojeg su smatrali da posjeduje sve dobre odlike i svi su se osjeali sretno i sigurno u njegovom kraljevstvu. Iako je cijeli ivot ivio pobono, svoju mladost je proveo kao svjetovan ovjek.

Nakon nekoliko godina koje je proveo pokuavajui nai sreu u materijalistikom nainu ivljenja, dogodila se jednog dana velika promjena u njegovom ivotu.

Povijest kae da dok se jednog dana odmarao u svojim kraljevskim odajama, imao je prekrasnu viziju Gospodina Krine. Kada se probudio i poeo se prisjeati tog prekrasnog darana Gospodina, uao je u devocijski trans te nije uo sviranje glazbenika koji su doli s njegovim ministrima da ga probude.

Napokon kada su uli u kraljeve odaje i kada se kralj vratio iz transa mogli su uti kralja kako opisuje prekrasan daran koji je imao sa Gospodinom Krinom. Nakon tog dogaaja kralj vie nije bio zainteresiran za vladanje nad svojim kraljevstvom.

Poeo je uviati kako su ljudi sluge svojih tijela i osjetila. Vidio je kako su im njihova tijela vana. Blizina takvih ljudi za njega je predstavljala stanje ludila. Uivati kraljevske uitke za njega je postalo poput ulaska u plamteu vatru.

Donio je odluku da svoj ivot pone provoditi druei se sa svetim ljudima i sluei ih. Dane bi provodio pozivajui uene vainave i s njima bi razgovarao o raznim spisima poput Ramayane, Purana i Upanisada. Uzimajui samu esenciju tih spisa, napisao je molitve pod nazivom Mukunda mala.

Njegova omiljena knjiga bila je Ramayana koju bi svakodnevno sluao sa velikom pozornou. Jednog dana recitirala su se dogaanja iz jednog dijela Ramayane u kojoj se Gospodin Rama treba sam boriti protiv 14 000 zlih demona. Istog trenutka kada je Kulasekhara uo te rijei, razbijesnio se i poeo vikati:

O, moj dragi Gospodin Rama je sam, okruen tim demonskim biima. Ima li netko da mu pomogne? Laksmana je ostao uvati majku Situ. Moram uiniti neto! Gdje je moj oklop? Zovite vojsku! Krenimo da pomognemo Gospodinu Rami.

Svi ministri su bili zbunjeni. Da li je kralj postao lud? pitali su jedan drugoga. Kako emo ga vratiti u normalno stanje? Jedan od ministara predloi da formiraju malu vojsku koja e kralju opisati situaciju kako je vojska Gospodina Rame ubila sve demone. Svi ministri su se sloili s tom idejom i ubrzo nakon toga mala grupa vojnika je prila kralju Kulasekharu i obavijestila ga o ishodu bitke u kojoj je Gospodin Rama odnio pobjedu.

Kada je kralj uo te vijesti, nije bilo vee sree za njega. To je prekrasno! uzvikivao je kralj, vratimo se svi natrag i proslavimo pobjedu Gospodina Rame. Ministri su od toga dana upozorili recitatora Ramayane da bude oprezan i da pazi koje poglavlje ita.

Dani su prolazili kao i obino, kralj je bio uronjen u sluanje o zabavama Gospodina Ramacandre, a recitator je uvijek

pazio koja poglavlja treba izabrati da se sluajno ne bi ponovila slina stvar. Kralj je tako sluajui o pobjedama Gospodina Ramacandre skoro svakodnevno prireivao festivale. Cijeli grad je bio ukraen, ljudi bi se veselili, dijelio se prasadam Gospodina Rame, a na ulicama bi se okupilo mnotvo ljudi.

Jednog dana recitator se osjeao slabo, te je poslao svog sina da ga zamijeni. Sin je ne znajui kraljevu slabu toku otvorio knjigu i poeo recitirati dogaaj u kojem je Ravana oteo Situ. Kako je sin sve vie recitirao, kralj je postajao sve uznemireniji. Konano u jednom je trenutku kralj ustao i objavio svojim ministrima da se spreme za pohod na Lanku kako bi ubili Ravanu i sve njegove demone. Sakupio je svu vojsku i krenuo prema moru dok su za to vrijeme ministri bespomono stajali i promatrali cijeli dogaaj.

Nakon nekog vremena sluajui svakodnevno rijei svetih ljudi i spise poput Ramayane i Upanisada kralj je odluio podijeliti poloaje i odgovornosti svojim ministrima, a sam se jo vie posvetio predanom sluenju.

Ubrzo nakon toga otiao je u sveto mjesto ri Rangam i proveo ostatak ivota sluei Gospodina Vinua u glavnom hramu.

U ri Rangamu kralj Kulasekhara je sastavio dva velika djela, Mukunda Mala Stotru na sanskritu i Perumal-Tirumoli na tamilu.

U njegovoj Perumal-Tirumoli Kulasekhar oponaa uloge velikih bhakta Gospodina Ramachandre i Gospodina Krine, poput kralja Dasarathe, Kausalye, Devaki i gopija iz Vrindavana. Opisuje sve svoje realizacije u poniznom stavu, bez imalo ponosa. Moli se za roenje u slijedeem ivotu kao ptica, riba ili cvijet u mjestu gdje Gospodin Krina provodi svoje zabave i na e taj nain imati drutvo Gospodinovih bhakta.

Mukunda Mala Stotra, sastavljena na sanskritu, jednostavan je izraaj kralja Kulasekhara o njegovoj devociji prema Krini i njegovoj elji da je podijeli sa drugima.

Ovdje donosimo neke od najzanimljivih strofa s prijevodom i komentarom Njegove Boanske milosti A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada i njegovih uenika.

STIH 5

nastha dharme na vasu-nicaye naiva kamopabhogeyad bhavyam tad bhavatu bhagavan purva-karmanurupametat prarthyam mama bahu matam janma janmantare pitvat-padambhoruha-yuga-gata niscala bhaktir astu

Prijevod

O moj Gospodine! Nemam nikakve privlanosti ka religioznosti, za prikupljanjem bogatstva ili za uivanjem u osjetilnim zadovoljstvima. Neka te stvari dou u skladu s mojim prolim djelima. Jedini blagoslov za koji molim je nepokolebljivo sluenje Tvojih lotosovih stopala ivot za ivotom.

Smisao

Ljudska bia napreduju prema Bojoj svjesnosti kada su iznad grubog materijalistukog ivota koji se sastoji od jedenja, spavanja, branjenja i razmnoavanja i kada pone razvijati moralna i etika naela. Ta neela se kasnije razvijaju u religijsku svjesnost, koja vodi prema imaginarnoj koncepciji Boga bez praktine spoznaje istine.

Ti stupnjevi u svjesnosti Boga nazivaju se religioznost koja obeava materijalno blagostanje na razliitim nivoima. Ljudi koji su razvili koncepciju religioznosti vre razna rtvovanja, daju dobrotvorne priloge, vre razne strogosti i pokore, a sve zbog toga da bi bili materijalno nagraeni.

Vrhovni cilj takve takozvane religije je raznoliko osjetilno uivanje. Za osjetilno uivanje neophodno je materijalno

blagostanje i zbog toga ljudi vre razne religiozne rituale samo da bi kao rezultat dobili, ime, slavu i materijalni dobitak.

Autentina religija je neto sasvim drugo. Na sanskritu se takva izvorna religija naziva dharma to znai sutinska odlika ivog bia. Sveti spisi kau da ta sutinska odlika znai sluiti vjeno Gospodina Krinu, koji je Vrhovna Istina i Svevinja Boanska Osoba.

Ta vjena transcendentalna sluba Gospodinu je sada iskrivljena pod utjecajem materijalne prirode i poprima oblike (1) religioznosti, (2) ekonomskog razvitka, (3) osjetilnog zadovoljstva i (4) osloboenja ili pokuaj negiranja svega to je materijalno raznoliko zbog frustriranosti.

Istinska, izvorna religija ne dostie svoj vrhunac bilo u ekonomskom napretku, osjetilnom uivanju ili osloboenju. Savrenstvo religije je kada se dostigne potpuno zadovoljstvo due, a to se postie ukljuivanjem u predano sluenje Gospodina, koji je iznad naih materijalnih osjetila.

Kada ivo bie usmjeri svoje sluenje prema vjenom Vrhovnom Biu, takva sluba ne moe nikada biti zaustavljena materijalnim preprekama. Takva transcendentalna sluba je iznad spasenja i zasigurno nema za cilj nikakvu vrstu materijalnih uvjetovanosti poput imena, slave ili materijalnog dobitka.

Osoba koja se ukljui u predano sluenje Vrhovnog Bia automatski dostie odvojenost od materijalistikih uvjetovanosti, elje za slavom i dobitkom, za kojima inae ude osobe koje nisu shvatile da su sve te stvari poput slave i dostignua samo odraz prave realnosti. Materijalistika slava i dostignue su samo iskrivljeni odraz prave slave i obilja koje posjeduje Gospodin.

Zbog toga je isti bhakta Gospodina Vasudeva prosvijetljen sa stavom sluenja, nema privlanost za takve imaginarne stvari poput religije, ekonomskog napretka, osjetilnog zadovoljstva i spasenja koje je zadnja zamka Maye.

Smisao slijeenja prave religije je ta da se razvije vezanost prema sluanju i pjevanju o Gospodinovim slavama. Materijalistiki ljudi su vezani za obine stvari zbog manjka duhovne svjesnosti. Prava religija razvija duhovnu svjesnost i vezanost sa porukom o Bogu, bez kojih je sav rad u vrenju religioznosti samo gubitak energije.

Dakle, osoba ne bi trebala prakticirati religijska naela s ciljem da pobolja svoju ekonomsku situaciju, niti bi trebala upotrebljavati bogatstvo za svoje osjetilno uivanje. Takoer ne treba nakon frustracije u planiranju za osjetilnim uivanjem biti inspirirana da slijedi put osloboenja od materijalnih uvjetovanosti.

Umjesto ukljuivanja u osjetilno uivanje s plodovima svoga rada, osoba bi trebala raditi samo da odri tijelo i duu zajedno, s ciljem da se raspituje o svrsi ivota. Drugim rijeima, osoba se treba raspitivati o Apsolutnoj Istini.

Apsolutna Istina se moe spoznati na tri naina, kao impersonalni Brahman, lokalizirana Paramatma i kao Svevinja Boanska Osoba. Osoba koja dostigne najviu duhovnu spoznaju, spoznaju Svevinje Boanske Osobe, automatski je na nivou kralja Kulasekhara.

Samo ona osoba koja slui Gospodina moe dostii nivo na kojem je indiferentna prema lanim i prolaznim dostignuima u ovom svijetu. Takvo predano sluenje nije samo umna izmiljotina izopaene osobe. Ono je stvarni proces u kojem se spoznaje Bog u skladu sa Vedskom literaturom i rezultira da osoba postaje spoznata i odvojena. Takozvano predano sluenje koje nema uporite u pravilima i propisima iz Vedske literature koji se nazivaju jo i ruti, smriti, Purana i Pancaratra nisu pravomoni.

Samorealizirane osobe nas savjetuju da odbacimo takve pseudo procese koji kreiraju uznemirenja na putu prema duhovnoj spoznaji. Iskrenim stavom u predanom sluenju Gospodina u skladu sa zakljucima svetih spisa osoba moe postepeno postati bhakta Gospodina bez obzira dostigli to u ovom ili slijedeim ivotima.

Tekst 33

Krina tvadiya-pada-pankaja-panjarantamadyaiva me visatu manasa-raja-hamsah

prana-prayana-samaye kapha-vata-pittaihkanthavarodhana-vidhau smaranam kutas te

Prijevod

O Gospodine Krina, neka kraljevski labud moga uma ue i zaplete se u stabljike Tvojih lotosovih stopala. Inae, kako e biti mogue da se u trenutku smrti sjetim Tebe kada moje grlo bude prigueno sa sluzi, ui i zrakom?

Smisao

Od svih stihova Mukunda-mala-stotre ovaj stih je bio najdrai rila Prabhupadu. esto ga je citirao i pjevao kao bhajan. Bhakte koji su ga sluili esto su uli kako ga ponekada pjeva za vrijeme svojih uobiajnih aktivnosti, a ponekad kada bi bio sam u sobi.

Nebrojeno puta citirao ga je u svojim komentarima. rila Prabhupadov komentar koji se nalazi u osmom poglavlju Bhagavad Gite u kojem komentira rijei prayana-kala, koje nose slino znaenje poput prana-prayana koje se nalaze u stihu kralja Kulasekhara.

Rije prayana-kale u ovom stihu Bhagavad Gite je vrlo vana. Bilo to da uinimo u ovom ivotu biti e testirano u vrijeme smrti. Arjuna eli saznati to se dogaa sa onima koji su neprekidno ukljueni u sluenje Krine u trenutku smrti.

U trenutku smrti sve tjelesne funkcije su poremeene, a um osobe takoer ne funkcionira ispravno. Tako uznemirena sa tjelesnim stanjem, osoba nije u mogunosti sjeati se Svevinjeg Gospodina. Maharaja Kulasekhara, veliki bhakta moli: Moj dragi Gospodine, sada se osjeam zdravo i zbog toga je bolje da napustim tijelo odmah tako da se labud moga uma moe zaplesti u stabljiku Tvojih lotosovih stopala.

Ova metafora je upotrijebljena zbog toga to labud, vodena ptica, uzima zadovoljstvo uranjajui meu stabljike lotosa. Maharaja Kulasekhara se moli Gospodinu: Moj um je sada neuznemiren i zdravlje mi je prilino dobro. Napustim li tijelo mislei na Tvoja lotosova stopala, siguran sam da e moje predano sluenje dostii savrenstvo.

Ako u ekati prirodnu smrt, ne znam to se moe dogoditi, jer u to vrijeme sve e tjelesne funkcije postati poremeene i moje grlo moe biti zagueno sa sluzi. U tom stanju ne znam da li u biti u stanju pjevati Tvoje ime. Bolje da napustim tijelo sada.

Kasnije u osmom poglavlju Bhagavad Gite Gospodin Krina kae da je vrijeme smrti presudno: Bilo kojeg stanja da se osoba sjea u trenutku naputanja tijela...to stanje e sigurno dostii. (Bg.8.6).

U svom komentaru rila Prabhupada na nekoliko mjesta preporuuje pjevanje Hare Krina mantre kao najbolji proces za sjeanje na Krinu u trenutku smrti. Na taj nain osoba moe doi sigurno u duhovni svijet.

Praktina potekoa koja je iznesena u stihu kralja Kulasekhara je sjeanje na Krinu u trenutku smrti kada su tijelo i um jako uznemireni. rila Prabhupada objanjava da smrt nastaje kada tijelo postane puno boli tako da je za duu nepodnoljivo da i dalje bude u istom tijelu. Javlja se slijedei paradoks. U vrijeme kada bi trebali biti najvie meditativni, usredotoenog uma na Krinu i spremni za odlazak u duhovni svijet, susreemo se sa najveom boli i na taj nain na um biva odvuen od Krine.

Zbog toga kralj Kulasekhara moli da napusti tijelo odmah, dobrog zdravlja, tako da moe usredotoiti um na Krinina lotosova stopala.

Acarye nas uvjeravaju da je esencija svjesnosti Krine da kroz cijeli na ivot prakticiramo svjesnost Krine. Krina nas nee udaljiti ili umanjiti nae prikupljene zalihe u predanom sluenju zbog sluajnog pada. Ipak, trebamo

uvijek pjevati Hare Krina maha mantru tako da na kraju ivota moemo proi test i vratiti se u duhovni svijet.

U Iopaniadi (17) bhakta se moli Gospodinu sa slijedeim molitvama: U trenutku smrti, molim te sjeti se svega to sam uinio za Tebe.

U svom komentaru rila Prabhupada nas obavjetava da Krinu nee biti potrebno podsjetiti. On je svjedok u naem srcu i eli da se vratimo u duhovni svijet. Tako razmatrajui traumu koja dolazi za vrijeme naputanja tijela Maharaja Kulasekhara se moli da odmah napusti tijelo i ne eka starost, jer u starosti, u agoniji koju donosi smrt, moe zaboraviti na Krinu.

Tondaradippodi

On je poznat jo i kao Bhaktanghrirenu. Pojavio se u ortodoksnoj brahmanskoj obitelji u mjestu Tirumandagudi u dravi Tamil Nadu u junoj Indiji.

Od djetinjstva je osjeao devociju prema Gospodinu Vinuu. Sluio je kao vrtlar u ri Rangamu i bio je potpuno posveen toj slubi. Toliko je brinuo oko biljke tulasi da esto ne bi primjeivao nita drugo osim cvijea koje je bilo za oboavanje Vinua i tulasi biljke, bez kojih oboavanje Gospodina nije potpuno.

Jednog dana u taj vrt su dole Devadevi, prekrasna prostitutka i njena starija sestra. Devadevi je bila poznata po tome to je mogla zavesti bilo koga u kraljevstvu pa ak i kralja. Poznavala je razliite vrste pjesama i plesova u kojima je vrlo vjeto, ali i ponosno pokazivala svoje talente.

Jednog dana djevojke su ugledale prekrasan vrt na putu prema kraljevoj palai. U tom trenutku Tondaridoppodi je naiao u potrazi za cvijeem i susreo se sa dvije sestre. Meutim, nije ih primjetio.

Bio je toliko usredotoen u branje cvijea za Gospodina Vinua da je proao pokraj njih i nastavio dalje u potrazi za cvijeem.

Devadevi se nala jako uvrijeeno i nazvala ga je slijepcem i neinteligentnom osobom. Njezina sestra je ipak bila malo mudrija i rekla je Devadevi da on radije izgleda kao bhakta Gospodina Vinua i da je bolje da ga zaobiu, jer bhakte nisu zainteresirane za osjetilna zadovoljstva. Meutim Devadevi je bila odluna i izjavila je da e u desetak dana Tondaridoppodi postati njezinim slugom.

Starija sestra je znala da je to ipak velika sveta osoba i da mu ne bi trebale uiniti bilo kakvu uvredu. Devadevi je jo izjavila da e svetac umjesto imena Gospodina Vinua zazivati njeno ime i da e umjesto plaa za Gospodinom, plakati za njom.

Tako se Devadevi odmah zaputila prema Ton-daradippodiu i poela ga zavoditi plesom. No, to nije ni najmanje uznemirilo sveca. On je nije primjeivao. To je jo vie uznemirilo Devadevi i to je prihvatila kao jo vei izazov. Postala je zainteresiranija da ga zavede i slijedei put se pojavila u odjei osobe koja je napustila ovaj materijalni svijet zbog duhovnog ivota.

Vezala je kosu, stavila jednostavnu odjeu, tulasi ogrlicu oko vrata, tilaka na elu i krenula u susret Tondaradippodiu. Pjevala je pjesme u slavu Vinua

svirajui na vini, a ponekada je ak i plakala. Poznavala je tu umjetnost plakanja i pjevanja s glasom koji je bio emotivan, jer je bila veoma uena u izvoenju raznih drama.

Svetac jednostavno nije mogao, a da ne primjeti tu atraktivnu izvedbu. Kada je uo pjesmu koja je opisivala slave Gospodina Vinua, odluio je da joj prie i razgovara s njom. Pitao ju je to ovdje radi i moe li joj pomoi.

Ona mu je odgovorila da njena majka, koja je prostitutka eli da i nju ukljui u taj obiteljski posao, ali ona to ne eli. Rekla mu je da e se to dogoditi nakon devet dana i da je ovdje dola da uzme utoite bhakta i Gospodina.

Tako je Vipra Narayana (koje je jo jedno ime za ovog Alvara) dao utoite i rekao da moe pjevati za Gospodina, a kada ne pjeva moe raditi cvjetne vijence. Ona je bila zadovoljna s tim planom.

Jednog dana dok je Devadevi sjedila u vrtu i pjevala poela je padati kia. Narayana Vipra je sjedio u svom aramu, ali ubrzo se poeo osjeati krivim jer je vidio da djevojka i dalje pjeva unato tome to je stajala na kii. Poeo ja razmiljati o njoj kao o velikom bhakti i elio ju je pozvati u njegov aram.

Kada je ula unutra nakon nekoliko pjesama koje je otpjevala poela je plakati. Ispriala mu je da joj je ostalo

samo jo nekoliko dana i da e je nakon toga njezina majka odvesti kui. Poeo ju je tjeiti i u jednom trenutku kada je vidio da djevojka drhti od hladnoe dao joj vlastitu odjeu da se presvue.

Nakon toga djevojka mu je predloila da je uzme za enu i na taj nain je zatiti od njene majke. Vipra Narayana je pristao i tako se se vjenali. Nakon samo nekoliko dana u kojima je Vipra Narayana bio potpuno obuzet mislima o svojoj eni, ona ga je ostavila i otila natrag u majinu kuu.

Kada Vipra Narayana nije zatekao Devadevi kod kue, poludio je od ljutnje. Bio je njezin rob. Trao je na sve strane i vikao njeno ime, traio ju je posvuda, meutim nije ju pronaao.

Gospodin Vinu, promatrajui situaciju u kojoj se naao Njegov bhakta, odluio je napraviti neto za njega. Uzeo je iz hrama zlatnu posudu koja je sluila za oboavanje i predao je Devadevinoj majci. Rekao je da ga alje Vipra Narayana i da je to plaa koju on alje za Devadevi.

Ubrzo nakon toga stigao je i Vipra Narayana i pitao da li je tu djevojka po imenu Devadevi. Objasnio je da mu je ona ena i da je eli vidjeti.

Devadevi nije bila ni najmanje zainteresirana da ga vidi. Uinila je to samo da prekine njegove strogosti

i da ga ponizi. Meutim majka je uporno pokazivala zlatnu posudu i naredila joj da ide s njim mislei da e u budunosti dobiti jo takvih posuda. Narayana Viprinoj srei nije bilo kraja kada je ponovno ugledao Devadevi.

U ri Rangam hramu je istovremeno dignuta uzbuna zbog nestanka zlatne posude. Kralj je poslao ljude da pretresu cijelo mjesto i nau tu posudu. Konano su doli u Devadevinu kuu i tamo pronali posudu. Poto se Devadevi eljela rijeiti Narayana Vipre poela ga je optuivati da je ukrao posudu i isplatio je nakon to je uivao sa njom.

Kralj nije mogao vjerovati kada je vidio Narayana Vipru kao osobu koju su optuili za krau. Otiao je u hram i poeo se moliti u nadi da e shvatiti tko je kradljivac te zlatne posude.

Gospodin Vinu je kralju razotkrio da se on krije iza svega toga i da je on ukrao svoju vlastitu posudu samo da bi pomogao svom bhakti.

Prije nego je kralj protjerao prostitutku iz kraljevstva zbog zavoenja svete osobe, ona je shvatila situaciju u kojoj se nala i njeno srce se poelo mijenjati. Otila je kod Narayana Vipre da joj kae posljednje upute kako da postane bhakta Gospodina Vinua.

Tirupani Alvar

Po tradiciji ri sampradaye, Tirupanalvar se pojavio poslije Tondaradippodia. Rodio se u mjestu Woraiyur blizu ri Rangama na jugu Indije u obitelji koja je pripadala nioj klasi. Za njega se kae da je bio izuzetno glazbeno i pjesniki nadaren.

Zbog roenja u nioj klasi bio mu je zabranjen ulazak u hram Gospodina Ranganatha. Kao osoba koja je bila izrazito naklonjena devocijskoj slubi prema Bogu, obiavao je dane provoditi na obali rijeke Kaveri, pjevajui prekrasne pjesme u slavu Gospodina Ranganatha.

Jednog dana, sjedei na obali rijeke Kaveri, uronjen u trans, nije primjetio da dolazi glavni sveenik iz hrama i da mu sjedi na putu prema ulazu u rijeku. Lokasaranga Muni, sveenik, vidjevi da se Tirupani Alvar ne mie sa puta, ak i nakon glasnog vikanja na njega, uzeo je kamen i povrijedio Alvara. Vidjevi to kao svoju pogreku, Tirupani Alvar se odmah pokajao za ono to je uinio.

Te noi, Gospodin Ranganatha se pojavio glavnom sveeniku u snu i naredio mu da slijedei dan dovede Alvara u hram nosei ga na ramenima.

Slijedei uputu Gospodina, glavni sveenik je na svojim ramenima uveo Alvara ispred samog Gospodina Ranganatha i rakao mu da sada moe ponuditi Gospodinu arati.

Taj dogaaj se slavi kao Munivahana ili u prijevodu, onaj koji je bio doneen na ramenima Munija. Alvar je bio toliko inspiriran tim dogaajem, tako da su istog trenutka nastale prekrasne pjesme pod nazivom Amalanadiparan. Te himne opisuju svaki dio Gospodinovog tijela poevi od stopala, pupka, struka, grudi, vrata, crvenkastih usana i oiju i usporeuje ih sa prekrasnim lotosom. U jednom stihu on slavi Gospodina s rijeima: Moje oi ugledavi Tebe, ne ele vie vidjeti nita drugo.

Smatra se da je tog dana dostigao samadhi i vratio se u vjene zabave Gospodina u Vaikunthu.

Madhurakavi Alvar

Madhurakavi je roen u brahmanskoj obitelji u mjestu Tirukkoluru na jugu Indije. U skladu sa tradicijom ri sampradaye, Madhurakavi je otiao na hodoae po sjeveru Indije i tamo se susreo sa Namaalvarom.

Prvi susret se dogodio kada je Madhurakavi ugledavi svijetlo iz daljine, poeo traiti njegov izvor i na taj nain doao do tamarin drveta i tamo ugledao samoobasjavajueg mudraca koji je sjedio uronjen u meditaciju. Od tog trenutka Madhurakavi je poeo sluiti sveca i prihvatio ga za svog gurua. Vjeruje se da je on zapisao neke od pjesama Namaalvara koje su nastale spontanim izrazima ljubavi prema Gospodinu Narayani.

Jedini zapis koji je iza sebe ostavio Madhurakavi su jedanaest stihova na Tamilu pod nazivom Kanninun-siratambhu koje veliaju odlike svete osobe i njegovog gurua Namaalvara.

U tim pjesmama pjesnik uzima potpuno utoiste svog gurua i moli se za osloboenje od materijalistikog ivota. Sluenje acarye ili gurua u Vainava teologiji uzima se kao najvei stupanj u predanom sluenju.

Pjesme Madhurakavi koje su pune acarya-bhakti tvore osnovu Vainava filozofije i pokazuju to znai prava predaja Gospodinu.

Nammaalvar

Nammaalvar je jedan od najpoznatijih Alvara i ima najvei doprinos u vainava filozofiji i teologiji. Roen u Tirukkuruhuru (dananji Tirunagari u junoj Indiji) od oca po imenu Kariyar i majke Udaiya Nangaiyar koji su bili bhakte Gospodina Vinua. Njegova pojava je takoer predskazana u Bhavisya Purani:

Na poetku Kali Yuge, kada pun mjesec bude u konjukciji sa zvijezdom Visakha, Gospodinov bhakta, glavni zapovijednik Visvaksena e se pojaviti da bi propovijedao istu ljubav prema Bogu. U ri vainava sampradayi, Nammaalvar se smatra jednim od najvanijih Alvara i stoga Nammaalvar u prevodu znai na vlastiti Alvar.

Jednog dana njegovi su roditelji, u vrijeme kada jo nisu imali djece, otili na hodoae u hram Tirukkurungudi blizu planine Mahendra gdje su se molili da dobiju sina. U vrijeme molitve jedan pujari je doao i ponudio im tulasi vijenac, caranamritu i prasadam.

To su vidjeli kao povoljan znak i osjeali se zadovoljno, te su se vratili u Tirunagar. Ubrzo nakon toga, Udaiya Nangaiyar je rodila sina. Dijete nije nikada plakalo, niti je ikada pilo mlijeko, samo je sjedio tiho s poluzatvorenim oima smjekajui se.

Njegovi roditelji su bili zaprepaeni ponaanjem djeteta, ali ipak su to uzeli kao Gospodinov znak. Jedanaesti dan nakon roenja po vedskoj tradiciji roditelji se okupaju, stave svetu tilaku na elo i sa djetetom odu uzeti daran u najblii hram. Kariyar i njegova ena su slijedili tu tradiciju i nakon posjete hrama stavili su dijete ispod svetog tamarin drveta koje se nalazilo blizu hrama.

Kada su eljeli uzeti djete i vratiti se kui, na neki nain nisu mogli podii malo dijete. Kae se da je po naredbi Gospodina Narayana, Njegov sluga Ananta Sesa, uzeo oblik drveta samo da bi zatitio svog bhaktu. Prolo je slijedeih 16 godina i Nammaalvar je jo uvijek bio ispod istog tamarin drveta.

U vrijeme kada se pojavio Nammaalvar, Madhurakavi se takoer rodio. On je bio inkarnacija Garude, Gospodinovog nositelja u obliku velike ptice. Rodio se u brahmanskoj obitelji i prouio je sve grane vedskog znanja. Poslije svog kolovanja, odluio je otii na hodoae po sjeveru Indije.

Posjetio je mnoga mjesta poput Ayodhye, Dwarake, Kaia, Mathure, ali na putu natrag, kod Badrinatha dogodilo se neto veoma neubiajno. Jednu no se probudio ranije nego obino i vidio je neobino svijetlo koje je dolazilo s june strane.

Poeo je slijediti to svijetlo i zaustavljao se samo na nekoliko sati da uzme odmor i odmah bi nastavio. Tako je nakon nekog vremena doao do ri Rangama i u mjestu Tirunagari svjetlo je konano nestalo sa horizonta.

Madhurakavi je bilo reeno od lokalnih ljudi da izvor svjetla kojeg je slijedio sa Himalaya dolazi od oblinjega tamarin drveta, ispod kojeg se nalazi neobino dijete, koje nikada ne pria niti otvara oi. Kade je doao na mjesto gdje se nalazilo tamarin drvu ugledao je djeaka kako meditira sjedei u padmasana poloaju.

Njegove oi su bile zatvorene, a desna ruka je pokazivala jnana mudru. Madhurakavi, elei provjeriti da li je mladi uope iv, odlui ga testirati bacivi kamen ispred njega. Nammaalvar blago otvori oi i nasmjei se.

Vidjevi da je iv i da nije gluh odluio je provjeriti njegove duhovne realizacije. Pitanje se odnosilo na suptilno bie koje se pojavi u matrenici te to mu je hrana i gdje ivi. Odgovor koji je Nammaalvar dao bilo je jo vie zbunjujue, nego li samo pitanje: Jede ono i ivi tamo.

Kada je Madhurakavi to uo, obuzela ga je neopisiva srea. Djeak je tono odgovorio na pitanje. Maternica predstavlja ljudsko tijelo, suptilno bie znai dua i ona se nalazi unutar tijela, a to jede znai na koji nain uiva.

Drugim rijeima on je rekao da uiva ono tj. tijelo i kroz tijelo se ponekada javlja osjeaj sree a ponekada prevladava osjeaj boli. Madhurakavi je bio uvjeren da to nije bio obian djeak. Bacio se na zemlju ispred njega i zamolio ga da postane njegov uenik. Nakon tog dogaaja Svevinja Boanska Osoba Narayana je postao veoma zadovoljan sa dvojicom Alvara i blagoslovio ih pojavljujui se zajedno sa Laksmi Devi iznad njih. Nammaalvar je postao jo vie ispunjen ljubavlju imajui daran sa ri Narayanom tako da je odmah ispjevao etiri molitve, koje se smatraju esencijom etiri Vede.

Poslije odlaska Nammaalvara sa ovog svijeta, njegov uenik Madhurakavi je snano propovijedao poruku svoga uitelja. Napisao je deset stihova pod nazivom Kanninum Sirutambu koje otkrivaju veliinu Gospodinovih bhakta. U to vrijeme ivio je u Madhuraiu pjesnik po imenu Kambanattalvan koji je bio voa svih kraljevskih pandita (uenjaka).

Svaki pandita-pjesnik morao je proi ispit pred vijeem i tek be se onda smatrao pravim panditom. Postojala je mistina daska koja je plutala u malom jezercu po imenu Padma Sarovara u Madhuraiu. Pjesnikovi radovi bili bi

stavljeni na jednu stranu daske, a na drugu stranu radovi uglednih pjesnika. Pjesme su bile ocjenjivane u skladu s pokretima te daske.

Kambanattalvan je uo o slavama Nammaalvara koje su bile proirene zahvaljujui Madhurakavi i imao je primjedbu. Prigovor se odnosio na neautentinost pjesama, te je zahtijevao da se njegove pjesme, kao i pjesme njegovog uitelja procijene ispred koncila. Madhurakavi im je dao palmin list na kojem je bio prvi stih iz Nammaalvarove zbirke Tiruvaimoli. im se palmin list naao na dasci, ostale pjesme koje su bile na drugoj strani potopile su se u vodu. Kumbanattalvan i njegovih tri stotine pandita su se na taj nain uvjerili u veliinu Nammaalvar, te da bi pokazali svoju zadivljenost svi su se predali stopalima Madhurakavia i postali njegovi uenici.

Poto je Nammaalvar bio jedan od poznatijih Alvara, donosimo ovdje neka od njegovih uenja i nekoliko poznatijih stihova koji se nalaze u zbirci Tirvyamoli.

U prvim stihovima te zbirke, Nammaalvar ukazuje da je jedino predanim sluenjem mogue dostii duhovni svijet. U narednim stihovima proiruje tu temu i kae da predaja Gospodinu znai odvajanje od svih vrsta objekata materijalnog uivanja. U istim stihovima se nalazi instrukcija da osoba treba uzeti utoite Narayane, Svevinje Boanske Osobe.

U narednim stihovima detaljnije opisuje predaju Gospodinu: Stopala Damodara su jedini cilj koji treba dostii i to je mogue samo za onu osobu koja slijedi put bhakti yoge. Tiruvyamoli- I.3.5

U narednim stihovim obraa se u potpunoj predanosti Krini kroz slijedee stihove: Nitko osim Gospodina Krine nije utoite. On se pojavio u Mathuri da razotkrije tu istinu. Predaj sebe i sve to posjeduje Njegovim stopalima bez imalo aljenja jer sve pripada Njemu. Tiruvyamoli- IX.1.10 Na kraju treba zakljuiti da su Alvari dali Vedsko uenje na lokalnom tamil jeziku i na taj nain pribliili poruku Veda obinom narodu koji nije mogao razumjeti sanskrit, mantre Upaniada i etiri Vede. U ovoj knjizi o Alvarima probali smo upoznati itatelje s njihovom pojavom, nekim od zanimljivosti iz njihovih ivota, dok bi djela koja su napisali i filozofiju koju su poduavali u skladu s uenjima Veda premaili opseg i ideju ove knjige.

Oboavanje Avatara

Postoji vie vrsta Avatara i neke od njih Alvari su spominjali u svojim pjesmama. Vrsta vibhava Avatara koje Pancaratra opisuje kao 39 razliitih oblika Gospodina je na istaknutijem mjestu koje su Alvari opisali u njihovim Divyaprabandhama. Od tih 39 razliitih oblika Gospodina, slijedeih deset se uzimaju kao mnogo vaniji i poznati su kao Dasa Avatara (deset Avatara).

Tih deset Avatara su: Matsya, Kurma, Varaha, Narasimha, Vamana, Parasurama, Rama, Krina & Balarama, Budha i Kalki. Svi Alvari su veinom opisivali neke od ovih Avatara s izuzetkom Kalkija, kojega su samo Namaalvar, Tirumangai i Periyalvar veliali u svojim pjesmama. Od ostalih oblika Gospodina koji su spomenuti u pjesmama Alvara su Hayagriva, Nara-Narayana, Nyagrodhsayi, Ksiradokasai, Hamsa.

Posebno istaknuti oblik Gospodina koji je opisivan u pjesmama Alvara je oblik Krine kao malog djeteta na banjanovom listu koji pluta na vodi unitenja ovog univerzuma. Razlog za takvu privlanost Alvara prema tom obliku Krine lei u injenici da Alvari vide u tom obliku dvije velike odlike Gospodina, koje su opisane

kao nirhetuka kripa (bezuzrona milost) i raksakatva (zabrinutost za pruanje zatite u univerzumu).

Od deset Avatara, Alvari su bili veoma privueni oblikom Gospodina Vamane kojeg su slavili u svojim pjesmama. Svi Alvari su spominjali nain na koji je Vamana prevario Bali Maharaja, prosei za milostinju od samo tri koraka. Kada vie nije imao to za ponuditi Vamani, nakon dva koraka kojima je obuhvatio cijeli univerzum, Bali Maharaja je ponudio sebe Gospodinu i na taj nain Vamana je blagoslovio Bali Maharaja. Detaljna pria je opisana u rimad Bhagavatamu, osmom pjevanju.

Alvari su takoer na mnogim mjestima opisivali Gospodina Krinu i njihov odnos s Njim. Tako Periyalvar zamilja sebe kao majku Yaodu pa su u njegovim pjesmama opisani izljevi njegovih emocija prema Krini kao malom djetetu. Tirumangai Alvar u ulozi gopije (pastirice), takoer opisuje zabave sa Gospodinom Krinom. Andal ezne u svojim pjesmama da susretne Krinu iz Vrndavana. Nammaalvar opisuje cijeli ivot Krine od Njegove pojave u Mathuri pa do odlaska iz ovog univerzuma.

Narasimha i Ramacandra Avataru je posveeno nekoliko pjesama u kojima su Alvari opisivali Njihove djelatnosti za vrijeme pojave na ovom planetu. U Gospodinu Narasimhi vidjeli su spremnost da se zatiti Gospodinov bhakta. Slino su opisali i Gospodina Ramu i to su nazvali

arita-rakana ili zatita bhakte koji je potpuno predan Gospodinu.

U Gospodinu Varahi Alvari su vidjeli Gospodinovu prekrasnu odliku da zatiti cijeli univerzum i Njegovu izrazitu privrenost prema Bhu-Devi, boanstvu zemlje. Cijela pria je podrobno opisana u treem pjevanju rimad Bhagavatama.

Jedan od motiva Alvara da opisuju aktivnosti raznih Avatara