KRALJICA MARGODruga knjigaII DIO1.DOBRA BRAASpaavajui Karlu ivot, Henrik je uinio vie nego to je spasio jedan ljudski ivot: on je sprijeio da tri kraljevstva promijene vladara.I zaista, da je Karlo IX bio ubijen, vojvoda od Anu-a bio bi postao kralj Francuske, a vojvoda od Alanson-a. bi po svoj vjerovatnosti bio postao kralj Poljske. to se pak tie Na vare, budui da je gospodin vojvoda od Anu-a bio ljubavnik gospoe de Kon-de, ova bi kruna vjerovatno bila platila muu uslu-nost njegove ene.Dakle, iz itavog tog velikog preokreta ne bi bilo izalo nita dobro za Henrika. On bi bio promijenio gospodara, i to bi bilo sve. Umjesto Karla IX koji ga je podnosio, na prijestolje Francuske bio bi se popeo vojvoda od Anu-a koji je sa svojom majkom bio jedna dua i jedan mozak, koji se bijae zakleo na njegovu smrt i koji ne bi propustio da tu zakletvu ispuni.Sve ove misli proletjele su u jedan mah Henri-kovim mozgom kada je vepar nasrnuo na Karla IX, i vidjeli smo da je posljedak tog poput munje brzog razmatranja bilo rasuivanje da je o ivot Karla IX vezan i njegov vlastiti ivot.Karlo IX bio je spaen uslijed privrenosti iji motiv shvatiti bijae kralju nemogue.Ali, Margerita je shvatila sve i ona se divila Henrikovoj unovatoj hrabrosti koja bi, ba kao i munja, zabljesnula samo u olujama.Naalost, nije bilo sve u tome da je izmakao vladavini vojvode od Anu-a: valjalo je da i sam postane kralj. Valjalo je osporiti Navaru vojvodi od Alanson-a i princu Konde-u. A prije svega, valjalo je napustiti taj dvor gdje je kroio samo izmeu dva ponora, i to napustiti ga pod zatitom jednog francuskog kraljevia,Vraajui se iz Bondi-a, Henrik je putem temeljito porazmislio o poloaju. A kad je stigao u Luvr, njegov plan je bio gotov.I ne skinuvi izme, onakav kakav je bio, jo sav pranjav i okrvavljen, otiao je k vojvodi od Alanson-a, kojeg je zatekao kako veoma uzbueno hoda velikim koracima gore-dolje po svojoj sobi.Ugledavi ga, vojvoda uini jednu naglu kretnju. Da ree Henrik dohvativi obje njegove ruke da, shvaam, dobri moj brate! Shvaani da se ljutite na mene to sam kao prvi upozorio kralja. da j-e vaa kugla udarila u nogu njegovog konja,, umjesto da je pogodila vepra, kao to je to bila vaa namjera. Ali, to ete! Nisam mogao zatomiti usklik iznenaenja. A uostalom, kralj bi to ionako primijetio, zar ne? Svakako, svakako! promrsi vojvoda od Alanson-a. Meutim, ja mogu pripisati samo ra-voj namjeri tu neke vrsti denuncijaciju u koju ste se upustili, i koja je, kao to ste vidjeli, urodila niim manjim, ve posljedicom da je moj brat Karlo postao podozriv prema mojim namjerama, i da se meu nama rairio oblak nepovjerenja. Odmah emo se opet vratiti na tu stvar. A to se pak tie dobrih ili ravih namjera to ih imam u odnosu na vas, ja sam i doao k vama uprave radi toga da se o njima osvjedoite. Dobro! ree vojvoda od Alanson-a sa svojom uobiajenom suzdranou. Govorite, Henrie vas! Poto budem izgovorio, Franjo, vi ete vidjeti koje su moje namjere. Jer, povjerljivo saopenje, koje sam vam doao uiniti, iskljuuje svaku suzdranost i svaki oprez. Poto vam se budem povjerio, vi ete me moi upropastiti. Ta o emu se radi? upita Franjo koji je poeo osjeati zbunjenost. Ipak nastavi Henrik dugo sam oklijevao da vam govorim o toj stvari koja me je dovela amo, a pogotovo nakon naina kako ste se danas ogluili. Doista, Henrie, ree Franjo blijedei ne znam to time elite rei.' Brate moj, vaa dobrobit mi je i odvie na srcu, a da vas ne bih upozorio kako su hugenoti poduzeli pri meni neke korake. Neke korake? upita vojvoda. A koje korake? Jedan od njih, gospodin de Mua de Sen-Fal, sin onog valjanog de Mua-a kojeg je umorio Mor-. vel... znate li ga? Da! Pa eto, on je uz opasnost po svoj ivot doao k meni da mi objasni da se nalazim u zatoenju. On, zar zaista? A to ste mu odgovorili? Brate moj, poznato vam je da njeno volim Karla koji mi je spasio ivot, i da mi je kraljica-majka nadomjestila vlastitu majku. Prema tome, ja sam odbio sve ponude to mi ih je doao podastrijeti. A kakve su to ponude bile? Hugenoti ele uspostaviti navarsko prijestolje, a budui da mi to prijestolje stvarno i pripada po nasljedstvu, oni su mi ga ponudili. Da. A umjesto pristanka kojeg je doao zatraiti, gospoin de Mua je dobio va odustanak? I to sluben, pa ak i napismeno! Meutim, nastavi Henrik otada... "Vi ste se pokajali brate moj? upadne vojvoda. Ne, nisam, samo ini mi se da sam primijetioda je gospodin de Mua, nezadovoljan sa mnom, prenio svoju panju drugom. A kome? upita Franjo ivahno. Nemam pojma. Na princa Konde-a, moda. Da, to je vjerojatno! dobaci vojvoda. Uostalom doda Henrik ja imam naina da posve nepogreivo prepoznam poglavara koji jeizabran...Franjo posta olovno-siv. Meutim nastavi Henrik hugenoti sa izmeu sebe podijeljeni, i de Mua, ma koliko da je valjan i ma koliko da je lojalan, predstavlja samo polovinu stranke. A ona druga polovina, koju ne valja podcijeniti, nije izgubila nadu, da e na prijestolje dovesti toga Henrika Navarskog koji se, poto je u prvom asu oklijevao, mogao odonda predomisliti, Mislite? Oh, svakog dana dobivam od tome dokaza. Ona* grupa koja nam se prikljuila prilikom lova... jeste li zapazili od kojih se ljudi sastojala? Da. Od obraenih plemia. Da li ste prepoznali vou te grupe, koji ml je dao jedan znak? Da! To je bio grof de Tiren. A da li ste shvatili to su htjeli od mene? Dakle ree Henrik uznemirenom Franji Jesam. Predloili su vam da bjeite. oigledno je, prema tome, da postoji druga struja koja eli neto drugo od onoga to eli gospodin de Mua. Druga struja? Da, i to veoma jaka, kaem vam! Tako da bi, kako bi se postigao uspjeh, valjalo ujediniti te dvije struje: Tiren-a i de Mua-a. Zavjera napreduje, ete su rasporeene, eka se samo jo na signal. Dakle,. u toj presudnoj situaciji koja s moje strane zahtijeva neko hitno rjeenje, ja sam razmotrio dvije odluke8izmeu kojih se kolebam. Doao sam da vam te dvije? odluke podastrem kao prijatelju, Bolje recite kao bratu! Da, kao bratu t potvrdi Henrik, Govorite dakle, ja vas sluam. Ponajprije treba da vam izloim stanje svoje.' due, dragi moj Franjo, Nikakvih elja, nikakvih ambicija, nikakvih sposobnosti... Ja sam dobar seoski plemi, siromaan, osjeajan i bojaljiv. Zvanje zavjerenika donosi mi neprijatnosti, a izgled, ak i siguran, na krunu slaba mi je naknada za njih. Ah, brate moj, vi ste nepravedni prema sebi!: alostan je poloaj jednog princa ija je srea ograniena kamenom meaem na oinskom polju ili nekim ovjekom na stazi asti! Ja dakle ne vjerujera u to to govorite. To to vam govorim, brate, toliko je, meutim, istinito ree Henrik da bih se, kad bih imao nekog stvarnog prijatelja, u njegovu korist odrekao moi to mi je eli podati stranka koja se brine za mene. Ali doda sa uzdahom ja takvog, prijatelja nemam. Moda ipak! Sigurno se varate! Ne trista mu! klikne Henrik. Osim vas,, brate moj, ne vidim nikoga tko bi mi bio privren. A prije no to bih dopustio da se u stranim grevima desi neuspio porod jednog pothvata koji bi izbacio na svjetlost dana nekog... nedostojnog ovjeka ... doista, vie volim da upozorim kralja mojeg, brata na ono to se zbiva. Nikoga neu spominjati, neu navesti ni kraja ni dana, ali predusrest u katastrofu. Blagi boe! povie vojvoda od Alanson-a ne. uspjevajui savladati svoje zaprepaenje. to to govorite. Kako?! Vi? Vi, jedina nada stranke nakort admiralove smrti... vi, obraeni hugenot, i to slabo obraeni, bar kako se vjerovalo ... vi biste digli no. na svoju brau! Henrie, Henrie, uinite li to, znate li da biste izruili jo jednoj bartolomejskoj noi sve kalviniste kraljevstva? Zar ne znate da Katarina sa-smo eka na takvu priliku, pa da istrijebi sve ono to je jo preivljelo?Sav uzdrhtao, lica iarana crvenim i olovno-si-vim mrljama, vojvoda stisne Henrikovu ruku, ne bi li ga namolio da odustane od te odluke koja bi ga upropastila. Kako?! klikne Henrik sa izraajem savrene prostodunosti. Mislite da bi se dogodila tolika ne-.srea, Franjo? Uz kraljevu zadanu rije, meutim, ini mi se da bih zatitio te nesmotrenjake. Zadana rije kralja Karla IX, Henrie...! Eh, a zar je admiral nije imao? Zar je Telinji nije imao? Zar je niste i vi sami imali? O, Henrie, a ja vam kaem: ako to uinite, upropastit ete sve njih! I ne samo njih, ve i sve one koji su sa njima stajali u neposrednoj ili posrednoj vezi!Henrik kanda askom porazmisli. Da sam bio neki princ od vanosti na dvoru - ree ja bih postupio drugaije. Na vaem mjestu, na primjer ... na vaem mjestu, Franjo ... koji ste francuski kraljevi, moebitni nasljednik kru-jie...Franjo ironino odmahne glavom. Na mojem mjestu upita to biste uinili? Na vaem mjestu, brate moj odgovori Henrik ja ao kao dobar suprug? Pitajte Margeritu! Kao dobar katolik? Pitajte mojeg ispovjednika! Kao dobar roak? Pitajte sve one koji su prisustvovali jueranjem lovu! Da, to je istina, moj Henrie! ree kralj. Ali, to e! Tvrde da kuje zavjeru!. Protiv koga? Prot.v mene! Sire, da sam kovao zavjeru protiv vas, trebalo je samo da dogaajima pustim slobodan tok onda kada se va konj, budui da mu je noga bila smrskana, nije mogao podii i kad je na Vae' Velianstvo t jurnuo pobjenjeli vepar. ^ Eh, do sto paklenih vragova, majko, znate li da je on u pravu?! Ali, napokon, tko je to noas bio kod vas? upita Katarina. Gospoo, otpovrne Henrik u vremenima kada se tako malo njJi usuuje odgovarati ak i za same sebe, ja nikako ne bih odgovarao za druge. Ja67sam napustio svoje odaje u sedam sati uvee. U deset sati me je moj brat Karlo poveo sa sobom i sa njim sam ostao itavu no. Ja nisam mogao biti sa Njegovim Velianstvom i istovremeno znati to se deava u mojim odajama! Ali primijeti Katarina uza sve to ipak je istina da je jedan va ovjek ubio dvojicu momaka od garde Njegova Velianstva i ranio gospodina de Morvel-a! Jedan moj ovjek? upita Henrik. Koji je to bio ovjek. Imenujte mi ga! Svi optuuju gospodina de La Mol-a. Gospodin de La Mol nije u mojoj slubi, gospoo. Gospodin de La Mol je u slubi gospodina vojvode od Alanson-a, kojemu ga je preporuila vaa ki. Ali, napokon upita Karlo da li je kod tebe bio gospodin de La Mol, Henrie? Otkud hoete da to znam, Sire? Ja ne kaem ni da ni ne... Gospodin de La Mol je veoma usluan kavalir i posve odan kraljici Navare. On mi esto donosi poruke bilo od Margerite kojoj je zahvalan nsij tome to ga je preporuila gospodinu vojvodi od A-lansona, bilo pak od samog gospodina vojvode. Ne mogu ustvrditi da to nije bio gospodin de La Mol. Bio je to on! ree Katarina. Prepoznali su njegov crveni plat. Gospodin de La Mol, znai ima crveni plat? Da. A ovjek koji je tako dobro udesio moja dva momka od garde i gospodina de Morvel-a... .. imao je crveni plat? upita Henrik. Upravo tako! odgovori Karlo. Nemam na to to da kaem! ree Bearnac. No u tom sluaju, ini mi se, umjesto to ste dpozvati mene, mene koji uope nisam bio kod kue, trebalo je da ispitate gospodina de La Mol-a koji je, kao to kaete, bio u mojim odajama. Samo doda Henrik moram Vaem Velianstvu napomenuti jednu stvar.68 Sto to? Da sam se ja, vidjevi jedan nalog potpisan od mojeg kralja, branio umjesto da se tom nalogu pokorim, ja bih bio kriv i zasluivao bih sve mogue kazne. Ali, to nisam bio ja, ve neki neznanac kojeg se nalog nije nimalo ticao. Htjeli su ga nepravedno uhititi, i on se branio, branio ak i odvie uspjeno, ali bio je u svojem pravu! Ali... promrmlja Katarina. Gospoo, upadne Henrik da li je u nalogu stajalo da me valja uhititi? Da! odgovori Katarina. A potpisalo ga je samo Njegovo Velianstvo! Ali, da li je meu ostalim u njemu stajalo i to da se, ukoliko ne bi zatekli mene, uhiti onaj kojeg bi zatekli umjesto mene? Ne! odgovori Katarina. E pa lijepo! ree Henrik. Ukoliko se ne dokae da kujem zavjere, i da ih ovjek, koji je bio u mojim odajama, kuje zajedno sa mnom... taj je ovjek nevin!Potom se obrati Karlu IX: Sire nastavi ja neu naputati Luvr. Pripravan sam ak i da se na jednu jedinu rije V Velianstva uputim u bilo koji dravni zatvor kojeg e Vaem Velianstvu biti po volji odrediti mi. Ali, sve dok se ne dokae suprotno, ja imam prava da se smatram i smatrat u se najvjernijim slugom, podanikom i bratom Vaeg Velianstva!Izgovorivi ovo, Henrik pozdravi Karla sa dostojanstvom kojeg u njega jo ne bijahu vidjeli i povue se. Bravo, Henrie! usklikne Karlo kad je kralj Navare izaao. Bravo za to to nas je potukao?! upita Katarina. A zato mu ne bih odao priznanje? Kada zajedno vjebamo maevanje, i kada me uspije taknuti rapirom, zar mu isto tako ne kaem bravo? Majko, vi grijeite to tako prezire te toga momka!69 Sine moj ree Katarina steui Karlovu ruku ja ga ne prezirem, ja ga se straim! E pa, u krivu ste, majko! Henrik mi je prijatelj, a kao to je i rekao da je protiv mene kovao zavjeru trebalo mu je samo da pusti vepra s milom voljom! Jest! dobaci Katarina. Tako da kraljem Francuske postane vojvoda od Anu-a, njegov osobni neprijatelj?! Majko* svejedno je iz kojeg povoda mi je Henrik spasio ivot, tek ima tu jedna injenica, a ta injenica jest da mi ga je spasio! I, do svih paklenih vragova, ne elim da ga se kinji! A to se pak gospodina de La Mol-a tie, e pa, sporazumjet u se sa svojim bratom d'Alanson-om, u ijoj je slubi.Na taj nain je Karlo IX naznaio svoioj majci da je otputa. Ona se povue pokuavaiui da poda izvjesnu okosnicu svojim nestalnim sumnjama.Gospodin de La Mol usliied svoje male vanosti nije odgovarao njezin'm potrebama.Vrativi se u svoje odaje, Katarina zatekne Mar-geritu koja je na nju ekala, Aj, aj ree ona vi ste to, keri moja! Sino sam bila poslala po vas. Znam, gospoo. Meutim, bila sam izala. A jutros? Jutros, gosooo. dolazim da unozorim Vae Velianstvo da je na putu da poini jednu veliku nepravdu. Kakvu nepravdu? Vi ete dati uhapsiti gospodina grofa de La Mol-a? Vi se varate, kreri moia! Ja n'koga n dajem hapsiti. Kralj je onaj koii da^e hapsiti, a ne ia! Nemoimo se ierati rijeima, eosporfo kad su okolnosti ozbiljne! Uhitit e gospodina de La Mol-a, zar ne? Vjerojatno!70 Pod optubom da se noas nalazio u spavaonici kralja Navare i da je ubio dvojicu momaka od garde i ranio gospodina de Morvel-a? To je stvarno zloin to mu ga pripisuju. Pripisuju mu ga pogreno, gospoo! ree Margerita. Gospodin de La Mol nije kriv! Gospodin de La Mol nije kriv! klikne Katarina poskoivi od radosti i nasluujui da e toga to joj je Margerita netom rekla iskrsnuti neko svjetlo. Ne, on nije kriv! ponovi Margerita. On to i ne moe biti, jer nije bio u kraljevim odajama. A gdje je bio? Kod mene. Kod vas?f Da, kod mene.Katarina bijae duna da odgovori jednim pora-avajuim pogledom na to priznanje jedne francuske kraljevske princese., Meutim, ona se zadovolji time da prekrsti ruke na svojim grudima. I... ree nakon jednog trenutka utnje ako bi gospoina de La Mol-a uhapsili, i ako bi ga ispitivali...------... on bi rekao gdje je bio i sa kime je bio,majko! dovri Margerita, mada je bila sigurna u suprotno. Kad je tako, u pravu ste, keri moja. Ne valja uhapsiti gospodina de La Mol-a.Margerita se strese: uinilo joj se da je u nainu, kojim je njezina majka izgovorila te rijei, bilo nekog tajanstvenog i stranog znaenja. Meutim, ona nije vie imala to da kae, jer ono, to je maloas molila, bilo joj je usliano. Ali upita Katarina ako u kraljevim odajama nije bio gospodin de La Mol, onda je to dakle bio netko drugi?Margerita posuti. A znate li tko je taj drugi, keri moja? nastavi Katarina. Ne, majko! odgovori Margerita nesigurnim glasom.71__De, de, nemojte biti samo polovino iskreni!__Ponavljam vam, gospoo, da ne znam tko jeto bio! ponovi Margerita blijedei i protiv svoje volje.__No, dobro, dobro! ree Katarina naizgledravnoduno raspitat emo se... Idite, keri moja! Smirite se!' Vaa majka bdije nad vaom aMargerita izae._ Aj! promrsi Katarina. Udruuju se! Hen-rik i njegova ena su se sporazumjeli: ukoliko ena bude nijema, mu e biti slijep... Aj, vrlo ste umjeni, djeco moja, i mislite da ste veoma jaki! Ali, vaa je snaga u vaem savezu, a ja u vas skriti jednog za drugim!... Uostalom, doi e dan kada e Mor-vel moi govoriti ili pisati, izgovoriti jedrio ime ili oblikovati est slova, a toga dana saznat e se sve!... Da, ali u meuvremenu do toga dana krivac e biti u sigurnosti! Najbolje e biti da ih razjedinimo smjesta!I dosljedno tom rasuivanju, Katarina se ponovo uputi u odaje svojeg sina, koga zatekne u razgovoru sa vojvodom od Alansona. On, oh ree Karlo IX mrtei obrve vi ste to, majko?__ Zato niste rekli Ve opet? Ta rije vamje bila u mislima, Karlo! Ono to mi je u mislima pripada samo meni, gospoo! otpovrne kralj onim osornim tonom to ga je ponekad znao poprimati ak i kad bi se obraao samoj Katarini. Sto hoete od mene? Bre! Govorite! Pa lijepo! Vi ste bili u pravu, sine ree Karlu a vi, d'Alansone, bili ste u krivu. Glede ega? upitae oba brata. Nije gospodin de La Mol bio taj koji je bio u odajama kralja Navare. Hm, hm! promrmlja Franjo problijedivsi. A tko je to onda bio? upita Karlo. To jo ne znamo, ali emo saznati kad Morvel bude mogao govoriti. Dakle, pustimo tu stvar koja e72se ubrzo rasvijetliti i vratimo se na gospodina de La Mol-a! E pa, to zamjeravate de La Mol-u, majko, kad nije bio u odajama kralja Navare? Ne, odgovori Katarina, on nije bio kod kralja, ali je bio kod... kraljice! Kod kraljice! usklikne Karlo prasnuvi u nervozan smijeh. Kod kraljice! promrmlja d'Alanson problijedivsi poput ljeine. Ma ne, ma ne! dobaci Karlo. De Giz mi je rekao da je sreo Margeritinu nosiljku. Tako je! ree Katarina. Ona ima jednu kuu u gradu. U ulici Klo-Perse! povie kralj. O, o, to je previe! promrsi d'Alanson ukopavajui svoje nokte u meso na svojim prsima. A pritom ga je preporuila meni! Ah, sad sam se domislio! ree kralj zastavi odjednom. Znai da je on bio taj koji se noas branio protiv nas i koji mi je bacio srebrni vr na glavu, taj bezonik! Oh, da! ponovi Franjo -- Taj bezonik! U pravu ste, djeco moja! ree Katarina, a da naizgled nije shvaala osjeaje koji su poticali na te usklike svakog ponaosob od dvojice njezinih sinova. U pravu ste, jer jedna jedina indiskrecija toga plemia moe prouzrokovati strahovit skandal i upropastiti jednu francusku kraljevsku princesu! Za to je potreban samo trenutak pijanstva! Ili tatine! doda Franjo. Svakako, svakako! ree Karlo. Meutim, mi tu stvar ne moemo predati u ruke sudaca, osim, naravno, ukoliko Henrik ne pristane da podnese tubu.. Sine, ree Katarina poloivi ruku na Karlovo rame i stisnuvi ga na dovoljno znaajan n da bi obratila svu kraljevsku pozornost na ono to e predloiti dobro posluajte to u vam rei: posrijedi je zloin, a moe nastati i skandal. Meutim, te vrste prijestupa protiv kraljevskog velianstva ne ka-73njavaju se putem sudaca i putem krvnika. Da ste obini plemi, ne bih imala emu da vas pouavam, jer, obadvojica ste valjani i hrabri. Ali, vi ste prinevi i vi ne moete ukrstiti svoje maeve sa maem tamo nekog seoskog plemenitaa. Gledajte da se osvetite na kraljevski nain! Strijela mu boja! klikne Karlo. U pravu ste, majko!1 Porazmislit u o tome! A ja u vam u tome pomoi, brate! vikne Franjo. A ja, priklopi Katarina odvezujui uzicu od crne svile koja joj bijae trostruko obavijena oko struka i iji su joj krajevi, koji su se zavravali resom u obliku ira, padali sve do koljena ja se povlaim, ali vam ostavljam ovo da bi me zastupalo!I baci uzicu pred noge dvojice prineva. Hm, hm! ree Karlo. Shvaam. Ta uzica... poe d'Alanson diui je s poda. ... to je kazna i utnja! dovri slavodobitno Katarina. Samo doda ne bi bilo zgoreg da u sve to umijeate i Henrika!I izae. Tako mi boga! klikne d'Alanson nita lake od toga!1 A kad Henrik bude saznao da ga njegova ena vara... Znai upita obraajui se kralju vi ste usvojili miljenje ajke? U svim pojedinostima! odvrati Karlo i ne slutei da propada sa hiljadu bodea d'Alanson-ovo srce. _ To e razljutiti Margeritu, ali e obradovati Henrika!A onda pozove jednog asnika svoje 'garde i naredi da mu se dovede Henrik. No zatim se predomisli. Ne, ne ree sam u poi k njemu. A ti, d'Alanson-e, obavijesti d'Anu-a i de Giza!I izae iz svojih odaja te krene malim zavojitim stubitem koje je vodilo na drugi kat i koje je zavravalo kod Henrikovih vratiju.748.PLANOVI ZA OSVETUHenrik je iskoristio trenutak predaha to mu ga je priskrbilo to presluavanje na kome se bijae tako dobro drao, da bi otrao gospodi de Sov. Ondje je naao Ortona koji se bijae posve oporavio od svoje nesvijesti. Meutim, Orton mu nije mogao rei nita osim injenice da su u njegove odaje provalili neki ljudi, i da ga je voa tih ljudi pogodio udarcem titnika svojeg maa koji ga je omamio.to se tie Ortona, nitko se zbog njega nije uzne-miravao. Katarina ga je vidjela onesvijetenog i mislila je da je mrtav.A kako se povratio k svijesti u vremenskom razmaku izmeu odlaska kraljice-majke i dolaska zapov-jedinka garde koji je bio zaduen da oisti to mjesto, to se Orton sklonio k gospoi de Sov.Henrik je zamolio arlotu da zadri mladia sve dok ne bude dobio vijesti od de Mua-a, koji svakako nee propustiti da mu se prismeno javi sa mje-i sta kamo se sklonio. Tada bi poslao Ortona da odnese de Mua-u njegov odgovor te bi, umjesto na jednog odanog ovjeka, mogao ubudue raunati na njih dvojicu.Poto je uglavio taj plan, on se vratio u svoje odaje te je hodajui gore-dolje stao duboko razmiljati, kadli se iznenada otvorie vrata, i pojavi se kralj. Vae Velianstvo! usklikne Henrik pohitav-i kralju ususret. Da, ja sam... Doista, moj Henrie, ti si sjajan deko, i osjeam da te volim sve vie i vie! Sire, ree Henrik Vae me Velianstvo preplavljuje... Ti ima krivo samo u jednoj stvari. U emu? Zar u onome to mi je Vae Velianstvo spoitnulo ve nekoliko puta upita Henrikme da vie volim lov sa hajkom negoli lov sa sokolima?75 Ne, ne, ne govorim o tome, Henrie! Govorim o neem drugom! Vae Velianstvo neka se izjasni, ree Hen-rik koji je po Karlovom smjekanju vidio da je kralj dobro raspoloen i pokuat u da se popravim! Stvar je u tome da, imajui tako dobre oi kao to ih stvarno ima, ne vidi bolje nego to stvarno vidi! Ah! klikne Henrik. Ta zar sam moda,i ne slutei, kratkovidan, Sire? Jo gore od toga, Henrie moj, jo gore od toga! Ti si slijep! Ah, zar zaista? dobaci Bearnac. Ali, ne deava li mi se moda ta nevolja onda kad zatvaram oi? Pa dabome! ree Karlo. Ti si i za to ka-dart U svakom sluaju, ja u ti ih otvoriti! Bog ree: Neka bude svjetlost! I svjetlost bude... Vae Velianstvo je predstavnik boga na o-vome svijetu. Ono dakle moe uiniti na zemlji ono to bog ini na nebu. Evo, sluam! Kad je de Giz s:no rekao da je maloas prola tvoja ena u pratnji nekog gizdelina, ti to nisi htio vjerovati. Sire, otpovrne Henrik kako bih mogao vjerovati da bi sestra Vaeg Velianstva mogla poiniti takvu nesmotrenost?! Ka ti je rekao da je tvoja ena otila u ulicu Klo-Perse ni to nisi htio vjerovati! Kako bih mogao pretpostaviti, Sire, da bi jedna francuska kraljevska princesa mogla javno stavljati na kocku svoj dobar glas? Kad smo opsjedali kuu u ulici Klo-Perse, i kad sam ja dobio jedan srebreni vr na lea, d'Anu kompot od narani na glavu a de Giz jedan srnei but u lice, vidio si dvije ene i dva mukarca? Nita ja nisam vidio, Sire! Vae Velianstvo neka se prisjeti da sam ja ispitivao pazikuu! Da. Ali, sunce mu arko, vidio sam ih jat76 Ah, ako ih je vidjelo Vae Velianstvo, to Je onda neto drugo! To jest, vidio sam dvije ene i dva mukarca. E pa lijepo, sada znam, i to bez ikakve sumnje, da je jedna od Uh dviju ena bila Margo, i da je jedan od te dvojice mukaraca bio gospodin de La Mol. 'Jih... aii ree Henrik ako je gospodin de La Moi bio u ulici i^ios-jrerse, onda nije bio ovdje! JNel oagovori Kano. l\e, nije bio ovdje. Meutim, nije Vise u piuuiju osoba koja je Dua ovuje. Saznat, ce se za nju Kad taj giupan de lVioivei Dude mogao govorni ni pisati, u pitanju je iviaigo Koja te varaI ihl dobaci Henrik. Ta nemojte vjerovati u ta ziouiid naiuapanja! is.d(X sam 11 rekao da si vie nego kratkovid, da si Slijep, do sto vragova, noces i\ nii vec jednom vjerovati, iviaugiavcei j.w*.em u da te lviargo vara, i veeras emu preuintH njezinm nje^nm o^ecaja Udavili!Henrik poskoi iznenaeno i zagleda se zapanjeno u svojeg urjaka. leDi to na dnu srca nije krivo, Henrie, priznaj! Margo ce, aaDouie, graknuti kao sto-Hiljada cav-kii ah, vjere mi, uioi.ko gore! ja ne zeiim aa te une-srecavaju! JNeka samo vojvoda od Anzu-a vara Kon-de-a ja cu tu zazmuriti, jer Konde je moj neprijatelj. Aii ti, ti si mi Drat, ti si mi vise nego brat, u si mi prijatelj! Ali, Sire ... I neu da te kinje, neu da se tobom poigravaju! Ve dosta vremena slui kao lutka za gacianje svim tim fifiriima koji dolaze iz unutranjosti da bi pobirali nae mrvice i da bi se udvarali naim enama! Neka samo dolaze, ili bolje, neka se vrate odakle su doli, sunce mu arko! Prevarili su te, moj Henrie, to se moe desiti svakome. Ali, prisiem ti, ti e dobiti upeatljiviju zadovoljtinu, i sutra e ljudi rei: Do sto paklenih avola, ini se da kralj77Karlo voli svojeg brata Henrika, jer noas je natjerao gospodina de La Mol-a da na smijean nain isplazi jezik!__pa> Sire upita Henrik zar je to uistinuutvreno?__ Utvreno, uglavljeno, odlueno. G'zdelini senee moi potuiti: pohod emo upriliiti izmeu sebe, ja, d'Alanson i de Giz... Jedan kralj, dva francuska kraljevia i jedan suvereni princ! A da i ne spominjemo tebe! Kako ... mene? Pa da, i ti e u tome sudjelovati! Ja?! Da, ti! Probodi mi bodeom tog veseljaka onako na kraljevski nain, dok emo ga mi daviti.__ Sire, ree Henrik vaa me dobrota zbunjuje! Ali, otkud znate ...? Eh, doavola, ini se da se taj svat time hvalisao! Da odlazi k njoj katkad u Luvru, katkad pak u ulicu Klo-Perse. Da zajedniki sastavljaju stihove... volio bih da v;dim stihove tog gizdalina!... Sastavljaju pastorale... Razgovaraju o Bion-u i Mo-is-u, obrauju naizmjenice Dafnu i Koridon-a... De, ponesi mi sa sobom bar jedno dobro milosre!__ Sire, ree Henrik kad o tome porazmislim ... Sto je? Vae e Velianstvo shvatiti da ne mogu sudjelovati u takvom pohodu. Da se u tome naem osobno, bilo bi, ini mi se, nedolino. Ja sam i odvie zainteresiran u toj stvari, a da se moje mijeanje u to ne bi smatralo surovou. Vae Velianstvo osveuje ast svo sestre na jednom razmetljivcu koji se hvalisao kleveui moju enu. Nita jednostavnije od toga, i Margerita, koju smatram nevinom, Sire, zbog toga nee biti obeaena. Meutim, kad bih u tome sudjelovao ja, to bi bilo neto drugo: moja suradnja pretvorila bi in pravde u in osvete. To onda vie ne bi bilo izvrenje smrtne kazne, ve muko umorstvo, a moja ena ne bi bila oklevetana, ve kriva.78 Strijela mu boja, Henrie, tvoje rijei su od zlata! Upravo maloas sam rekao svojoj majci da ima demonski duh!I Karlo prijazno pogleda svojeg urjaka koji se nakloni u odgovor na njegovu pohvalu. Ipak doda Karlo zadovoljan si to emo te otarasiti tog gizdelina? Sve to Vae Velianstvo ini, dobro je uinjeno! otpovrne kralj Navare. U redu, onda, u redu! Prepusti dakle meni da obavim taj posao. Budi bez brige, on zato nee biti loije obavljen! Pouzdaj em se u tom pogledu u vas, Sire! ree Henrik. Samo, u koje vrijeme on obino ide k tvojoj eni? Pa, oko devet sati uvee. A kada odlazi od nje? Prije nego to doem ja, jer ga nikada ne nalazim ondje. Oko ...? Oko jedanaest sati. Dobro. Sii noas u pono, i stvar e biti gotova.Poto je srdano stisnuo Henrikovu ruku i poto mu je ponovio svoja prijateljska obeanja, Karlo izae zvidukajui svoj omiljeni lovaki napjev. Trista mu! - promrmlja Bearnac pratei pogledom Karla veoma bih se varao ako itava ta avolija ne proizilazi opet iz odaja kraljice-majke! Zbilja, ona umije samo izmiljati kako da nas zavadi, moju enu i mene ... tako zgodan brani par!1I Henrik se stane smijati onako kako se smijao kada ga nitko nije mogao vidjeti i uti.Oko sedam sati uvee istog dana u kome se bijahu zbili svi ti dogaaji, jedan lijepi mladi, koji se bio upravo netom okupao, skidao je dlake zadovoljno pjevuei neku malu pjesmicu i etkajui pred ogledalom u jednoj sobi u Luvru.79Pokraj njega je spavao ili, bolje rei, protezao se na postelji jedan drugi mladi.Jedan je bio na prijatelj de La Mol, kojim se bijahu tako mnogo bavili tokom dana i kojim su se sada bavili moda jo i vie, a da to nije ni slutio. A drugi pak je bio njegov drug Kokona,I doista, sva ta velika oluja bijae prohujala oko njega, a da nije uo prasak grmljavine, a da nije vidio bljesak munja. Vrativi se kui oko tri sata ujutro, on je ostao u postelji sve do tri sata poslije podne, napola spavajui, napola sanjarei, gradei kule na tom pokretnom pijesku koji se zove budunost. A onda je ustao, proveo jedan sat u jednom od pomodnih kupatila, otiao da rua kod gazde La Irijer-a, a vrativi se u Luvr, dovravao je svoju toaletu kako bi poao u svoju uobiajenu posjetu kraljici. Dakle, kae da si ruao? upita ga Kokona zijevajui. , Vjere mi, da! I to sa ogromnim tekom! Zato me nisi poveo sa sobom, sebinjakoviu? Vjere mi, tako si vrsto spavao, da te nisam htio probuditi. Ali, zna ta? Sad e veerati umjesto ruka. A prije svega, ne zaboravi od gazde La Irijer-a zatraiti onog laganog vina iz Anu-a, koje mu je stiglo ovih dana. Je li dobro? Zatrai ga! Samo to ti kaem. A ti, kamo e ti? Ja? ponovi de La Mol udei se to ga to njegov prijatelj uope i pita. Kamo u? Idem se poklonim kraljici. Gle! ree Kokona. U stvari, kad bih otiao da veeram u nau malu kuicu u ulici Klo- veerao bih ostatke sinonjeg jela, a meu njima je i neko alikantsko vino koje je okrepljujue. To bi bilo neoprezno, Hanibale, prijatelju moj, poslije onog to se noas dogodilo. A uostalom, nisu li nas natjerali da damo asnu rije da onamo neemo odlaziti sami? Podaj mi, molim te, moj plat!80V Vjere mi, to je istina! ree Kokona. Bio sam to smetnuo s uma. Ali, gdje je, doavola, taj tvoj plat?!... Ah, evo ga! Ne, ti mi daje crni, a ja hou onaj crveni! Karljica me vie voli kad sam u ovome! Ah, vjere mi klikne Kokona poto je zagledao na sve strane potrai ga sam! Ja ga ne mogu nai. Kako? ree La Mol. Ne moe ga nai? Pa gdje je onda? Bit e da si ga prodao! A emu? Imam jo est kuda. Ogrni onda moj! Eh, da! uti plat na zeleni prsluk I Izgledao bih kao papiga! Bogme, ti si odvie izbirljiv! Napravi onda kako ti je s voljom!U tome trenutku, ba kad je de La Mol, poto je sve ispreturao, poeo sipati opirne grdnje protiv kradljivaca koji se uvlae sve do u sam Luvr, pojavi se jedan pa vojvode od Alanson-a sa tim toliko traenim skupocjenim platem. O! usklikne de La Mol. Evo ga napokon! Vaeg plata, gospodine? ree pa. Da! Uzvieni gospodin ga je dao uzeti iz vae sobko bi razbistrio pitanje u vezi jedne oklade koju je bio sklopio o njegovoj boji. Oh ree de La Mol ja sam ga traio samo stoga to sam htio izai. Meutim, ako Njovo Visoanstvo eli da ga zadri jo... Ne, gospodine grofe, to je svreno!Pa izae, a de La Mol prikopa svoj plat. E pa upita de La Mol na to si se odluio? Nemam pojma! Hou li te veeras opet zatei ovdje? Otkud hoe da ti to kaem?! Ti ne zna to e raditi za dva sata? Ja znam to u raditi, ali ne znam to e mi drugi naloiti da radim! Vojvotkinja de Never?6 Kraljica Margo II81 Ne, ve vojvoda od Alanson-a! Stvarno! ree de La Mol. Od nekog vremena primjeujem da ti ukazuje svu silu prijateljskih osjeanja. Eh, dal potvrdi Kokona. Onda je tvoja srea utemeljena! nasmije se de La Mol. Pih! dobaci Kokona. Najmlai brat! Oh! otpovrne de La Mol, On toliko udi za tim da postane najstariji, da e nebo moda uiniti neko udo njemu u prilog... Ti dakle ne zna gdje e veeras biti? Ne znam. Dovraga onda! Ili bolje: dovienja! Taj de La Mol je straan! proguna Kokona uvijek hoe da mu ovjek kae gdje e biti! Ze to moe znati? Uostalom, mislim da mi se spava!I legne natrag u postelju.to se pak de La Mol-a tie, on je pohrlio prema kraljiinim odajama. Stigavi u onaj nama poznati hodnik, sreo je vojvodu od Alanson-a. Ah, vi ste to, gospodine de La Mol-e? ree mu vojvoda. Da, uzjvieni gospodine! odvrati La Mol smjerno ga pozdravljajui. Ta zar izlazite iz Luvra? Ne, Visoanstvo! Idem podastrijeti izraze svojeg potovanja Njezinom Velianstvu kraljici Navare. Oko koliko sati ete izai iz njezinih odaja, gospodine de La Mol-e? Ima li uzvieni gospodin da mi dade neke naloge? Ne, zasada nemam, ali u veeras imati s vama da razgovaram. Oko koliko sati? Pa, izmeu devet i deset. Imat u ast da se u to vrijeme pojavim kod Vaeg Visoanstva. Dobro. Raunam na vas.De La Mol pozdravi i krene dalje.82 Taj vojvoda je ponekad blijed kao kakva Ije-ina! promrmlja. To je udnovato!A onda pokuca na kraljiina vrata. ijona, koja je kanda vrebala na njegov dolazak, odvede ga k.Mar-geriti.Ova je bila zaokupljena jednim poslom koji ju je, kako se inilo, veoma zamarao. Pred njom je leao jedan papir pun precrtanih mjesta i jedan svezak Izokrata. Ona dade de La Mol-u znak da je pusti zavriti jedno poglavlje. Potom, poto ga je nakon kratkog vremena dovrila, odbaci svoje pero i pozove mladia da sjedne do nje.De La Mol je blistao. Jo nikad nije bio tako lijep, nikad jo tako radostan. Grki f klikne on bacivi pogled na knjigu jedan Izokratov govor! to ste naumili sa njim uraditi? Hm, hm, a papir je na latinskom: Ad Sar-matiae legatos reginae Margeritae co-n c i o! Znai da ete tim barbarima odrati govor na latinskom? Morat u, bogme ree Margerita budui da ne znaju francuski! Ali, kako moete sastaviti odgovor prije negoli imate njihovo pozdravno slovo? Neka dopadljivija ena no to sam -to ja pustila bi vas da vjerujete u sastavak bez prethodne pripreme. Ali, za vas, moj Hijacinte, ja nemam takovih prijevara. Meni je unaprijed dostavljeno pozdravno slovo, i ja na to sastavljam odgovor. Izaslanici, znai, samo to nisu stigli? I vie od toga: oni su stigli jutros. Ali to nitko ne zna? Stigli su inkognito. Njihov sveani ulazak utvren je za prekosutra, mislim. A uostalom, vidjet ete da je ono to sam veeras uradila prilino ciceronski! ree Margerita sa izraajem zadovoljstva koji nije bio lien sitniave savjesnosti. Ali, ostavimo se tih nitavnosti! Razgovarajmo o tome to se vama dogodilo!83 Meni?. Da, vama! Ta, to mi se to dogodilo? Eh, moete do mile volje izigravati junaka! Nalazim da ste malko blijedi. To je onda otud to sam previe spavao. Ponizno se optuujem stoga! De, de, ne izigravajmo razmetljivca! Poznato mi je sve! Budite onda tako dobri da me uputite u tok dogaaja, biseru moj, jer meni nije poznato nita! Hajde, odgovorite mi iskreno! to je od vas htjela kraljica-majka? Kralijca-majka od mene?!' Ta zar je imala da govori sa mnom? Kako? Vi je niste vidjeli? Nisam. A kralja Karla? ----Nisam. A kralja Navare? Nisam. Ali vojvodu od Alanson-a, njega ste vidjeli? Da, maloas. Sreo sam ga u hodniku. to vam je rekao? Da ima da mi dade neke naloge izmeu devet i deset sati uvee. I nita drugo? Nita drugo! To je udno! Ali, napokon, to vam je to udno, recite? Da niste ba nita uli. Ta to se dogodilo?. ' Dogodilo se da ste vi, naalost, tokom itavog dananjeg dana visili nad jednom provalijom. Ja?! Da, vi. A u vezi ega? Evo ujte. De Mua, zaskoen noas u spavaonici kralja Navare, kojeg su htjeli uhititi, ubio je tro-84jicu ljudi i umakao je, a da se od njega nije prepoznalo nita do onog famoznog plata trenjeve boje.. Pa onda? E pa onda, taj plat trenjeve boje koji je jednom doveo u zabludu mene, doveo je u zabludu i druge: vas su osumnjiili, pa ak i optuili za to trostruko ubistvo. Jutros su vas htjeli uhapsiti, suditi vama tko zna, moda i osuditi vas. Jer, da biste se spasli, vi ne biste bili htjeli rei gdje ste bili, zar ne? Rei gdje sam bio! povie de La Mol. Dovesti vas u nezgodan poloaj, vas, lijepo moje Velianstvo! Da, u pravu ste! Bio bih umro pjevajui, kako bih utedio jednu suzu vaim lijepim oima? Avaj, jadni moj plemeniti gospodine! ree Margerita. Moje lijepe oi bi itekako bile plakale i Ali, na koji nain se slegla ta velika oluja? Pogodite! Otkud da znam! Postojao je samo jedan jedini nain da se dokae da niste bili u odajama kralja Navare. Koji to? Da se kae gdje ste bili. I onda? I onda, ja sam to kazala! A kome? Svojoj majci. A kraljica Katarina ... Kraljica Katarina znade da ste moj ljubavnik. Oh, gospoo, poto ste za mene toliko uinili, vi moete od svojeg sluge zahtijevati sve! Oh, zaista, Margerito, to to ste uinili je veliko i lijepo! Oh, Margerto, moj ivot je posve va! To se i nadam, jer ja sam ga preotela od onih koji su mi ga htjeli oduzeti! No sada ste spaeni! I to po vama! usklikne mladi Po mojoj oboavanoj kraljici.U tome se trenutku zau jedan buni prasak koji ih natjera da pretrnu. De La Mol se baci unazad sav proet nekom neodreenom prepau. Margerita kri-kne i osta pogleda prikovana za razmrskano okno jednog prozora.Kroz to okno je netom uletio jedan kamen veliine jajeta, koji se jo kotrljao po podu.Tada i de La Mol sa svoje strane ugleda razmrskanu etvorinu i shvati razlog te buke. Tko li je taj drznik?! povie. I pojuri prema prozoru. Trenutak samo! ree Margerita. ini mi se da je o taj kamen neto privreno. Stvarno f potvrdi de La Mol. Reklo bi se da je to nekakav papir.Margerita poletje prema tom udnom projektilu i strgne sitni listi koji je poput iroke vrpce obavijao kamen po sredini.Taj papir je podravao jedan konopac koji je izlazio kroz otvor razbijenog prozora.Margerita razmota papir i stane itati. Nesretnice! klikne.I prui papir de La Mol-u, blijeda, uspravna i nepomina poput kipa Prepasti.De La Mol, kojemu se srce steglo uslijed nekog bolnog predosjecaja, proita ove rijei:Gospodina de La Mol-a ekaju sa dugakim ra-pirima u hodniku koji vodi u odaje gospodina vojvode od Alanson-a. Moda bi vie volio da izae kroz ovaj prozor i da poe da se pridrui gospodinu de Mua-u u Mant (Mantes). Eh upita de La Mol poto je proitao ta zar su ti rapiri dui od mojega? Ne, ali ih moda ima deset protiv jednoga! A tko je taj prijatelj koji nam alje to pisamce? nastavi de La Mol.Margerita ga ponovo uzme iz mladievih ruku i upre u njega svoj usplamtjeli pogled. To je rukopis kralja Navare! klikne. Ako on opominje, onda je opasnost zaista stvarna. Bjeite, La Mol-e, bjeite! Ja vas molim! A kako hoete da bjeim? upita de La Mol.86 Pa kroz ovaj prozor! Zar se ne spominje taj prozor? Zapovijedajte, kraljice moja, i ja u skoiti kroz taj prozor da bih vas posluao, pa makar se i dvadeset puta smrskao padajui! Ta ekajte, ta ekajte ree Margerita. ini mi se da taj konopac podrava neki teret. Da vidimo! ree de La Mol.I oboje povukoe predmet koji bijae objeen o taj konopac te sa neizrecivom radou ugledae kako se pojavljuje kraj jednih ljestvima iz konjske strune i svile. Ah, spaeni ste! klikne Margerita. To je pravo udo s neba! Ne, to je dobroinstvo kralja Navare! A ako bi to, naprotiv, bila neka klopka? upita de La Mol. Ako bi te ljestve trebalo da puknu pod mojim nogama? Gospoo, niste li danas priznali svoje njene osjeaje za mene?Margerita, kojoj je radost bila vratila boju, ponovo smrtno problijedi. U pravu ste! promrmlja. To je mogue' I pohita prema vratima. Kamo ete? povie de La Mol. Idem da se sama uvjerim je li istina da ekaju na vas u hodniku. Nikada! Nikada! Pa da se njihov gnjev obor* na vas! to biste htjeli da uine jednoj francuskoj kraljevskoj princesi? Kao ki i ena kraljevske krvi ja sam dvostruko nepovrediva!Kraljica je te rijei izgovorila sa tolikim dostojanstvom, te de La Mol shvati da ona doista nita ne stavlja na kocku i da je mora pustiti da postupa po svojem nahoenju.Margerita stavi de La Mol-a pod Zijoninu pasku, preputajui njegovoj otroumnosti da, ve prema tome to e se dogoditi, pobjegne ili eka na njezin povratak. A sama se uputi u hodnik koji je jednim svojim ogrankom vodio u biblioteku kao i u nekoliko salona87za primanje, a koji je na drugom kraju itave svoje duine graniio s odajama kralja i kraljice-majke, kao i sa onim malim skrivenim stubitem koje je vodilo gore U odaje vojvode od Alansona i u Henrikove odaje.Ma da je bilo jedva devet sati uvee, sva svjetla bijahu pogaena i hodnik se, izuzev laganog odsjeva koji je dolazio iz ogranka, nalazio u posvemanjem mraku. Kraljica Navare je napredovala vrstim korakom. Meutim, kada je dospjela jedva do treine hodnika, zauje kao neko ukanje tihih glasova, a brinost kojom je netko nastojao da te glasove prigui pridavala im je neto tajanstveno i zastraujue. No to ukanje gotovo smjea presta kao da ga je uutkala neka vrhovna zapovjed i sve utone u mrak jer se i onaj odsjaj, ma koliko da je bio slab. kanda jo i smanjio.Margerita nastavi svojim putem, stupajui ravno prema opasnosti koja ju je, ukoliko je postojala, ondje ekala. Bila je naizgled mirna, ma da su njezine zgrene ruke ukazivale na silnu ivanu napetost. Postepeno kako se pribliavala, ta se tiina udvostrua-vala, a jedna sjenka nalik na sjenu neke ruke zaklanjala je drhtavo i nestalno svjetlo.Iznenada, kada je stigla na ravanje hodnika, jedan ovjek stupi dva koraka naprijed, otkrije svje-njak od pozlaena srebra koji baci svjetlost na njegaP i vikne: Evo ga!Margerita se nae licem u lice sa svojim bratom Karlom. Iza njega je stajao vojvoda od Alanson-a sa svilenom uzicom u ruci. U pozadini, u mraku, nazi-rale su se dvije sjene, stojei jedna pokraj druge, od kojih nije dolazila nikakva druga svjetlost do od- bljeska koji se odbijao od njihovih golih maeva to su ih drale u rukama.Margerita obuhvati itavu tu sliku jednim kratkim pogledom. Uloivi krajnji napor nasmijei se Karlu i odgovori: Htjeli ste rei Evo je!, Sire?88Karlo ustukne korak natrag. Svi ostali ostadoe nepomini. Ti, Margo? ree. A kamo ide u ova doba? U ovo doba? upita Margerita. Ta zar je tako kasno? Pitam kamo ide! Da potraim jednu knjigu Ciceronovih govora koju mislim da sam ostavila kod nae majke. Ovako bez svjetla? Mislila sam da je hodnik osvijetljen. A dolazi iz svojih odaja? Da. A to to radi veeras? Pripremam svoj sveani govor poljskim izaslanicima. Ne odrava li se sutra vijee, i nije li dogovoreno da e svatko podnijeti svoj govor Vaem Velianstvu? A nema li nekog tko ti pomae u tom poslu? Margerita skupi sve svoje snage. Da, brate! ree. Gospodina de La Mol-a.. On je veoma uen. Toliko uen upadne vojvoda od Alanson-a da sam ga zamolio, kada bude zavrio sa vama, sestro, da doe k meni kako bi me posavjetovao... mene koji nisam tako potkovan kao vi I I vi ste ekali na njega? upita Margerita najprirodnijim tonom. Da! odgovori d'Alanson nestrpljivo. Ako je tako dobaci Margerita ja u vam ga poslati, brate, jer mi smo zavrili. A vaa knjiga? Poslat u ijonu po nju. Dvojica brae izmijenie jedan znak. Idite! ree Karlo. A mi emo nastaviti svoju ophodnju. Svoju ophodnju? upita Margerita, Ta to to traite?83- Malog crvenog ovjeuljka? odgovori Karlo. Zar ne znate da postoji jedan mali crveni ovjeuljak koji se pojavljuje u starom Luvru? Moj brat d'Alanson tvrdi da ga je vidio, i mi ga vrebamo. Dobar vam lov! dobaci Margerita.I povue se. Bacivi zatim jo jedan pogled unatrag, ugleda na zidu hodnika etiri sjene kako se skupljaju i kako oito vijeaju.U tren oka ona se nae kod vratiju svojih odaja. Otvori, Zijono! ree. Zijona poslua.Margerita pohita u svoje odaje i zatekne de La Mola kako je eka miran i odluan, ali sa maem u ruci. Bjeite! ree ona. Bjeite ne gubei ni sekunde? Oni ekaju na vas u hodniku da bi vasuki ubili! Vi to nareujete? upita de La Mol. Ja to hou! Treba da se rastanemo kako bismo se opet ponovo nali!Za vrijeme Margeritinog izleta de La Mol bijae privrstio ljestve za prozorsku dasku te sada zakora-kne na.nju. Meutim, prije negoli je stavio nogu na prvu preku Ijestava, on njeno poljubi kraljiinu ruku. Ako su te ljestve neka klopka, i ako bih umro za vas, Margerito, sjetite se svojeg obeanja! To nije obeanje, La Mol-e, to je zakletva! Nita se ne bojte! Zbogom!Ohrabren, de La Mol vie sklizne nego to se spustio niz ljestve.Istoga asa netko pokuca na vrata.Margerita isprati pogledom de La Mol-a u njegovom pogibeljnom pothvatu te se odvrati od prozora tek u trenutku kada se uvjerila da su se jegove noge dotakle tla. Gospoo! vikne Zijona. Gospoo! Da? upita Margerita. Kralj lupa na vrata! Otvorite mu!90Zijona poslua.etiri princa, bez sumnje izgubivi strpljenje da ekaju, stajala su na pragu.Karlo unie.Sa smijekom na usnama Margerita poe svojem bratu ususret.Kralj baci hitar pogled oko sebe. to to traite, brate? upita Margerita. Pa odgovori Karlo traim ... traim ... eh, sunce mu arko, traim gospodina de La Mol-a! Gospodina de La Mol-a? Da! Gdje je?Margerita uzme svojeg brata za ruku i odvede ga k prozoru.Upravo u tom trenutku dvojica mukaraca udaljavala su se najbrim galopom na svojim konjima. Stigavi do drvenog tornja, jedan od njih skine svoju earpu te u znak posljednjeg pozdrava pusti bijeli saten zaleprati kroz no. Ta dvojica bijahu de La Mol i Orton.Margerita pokaza Karlu prstom tu dvojicu. E pa upita kralj ta znai ovo? Ovo znai otpovrne Margerita da gospodin vojvoda od Alansona moe staviti svoju uzicu natrag u svoj dep, i da gospoda d'Anu i de Giz mogu vratiti svoje maeve u korice, budui da gospodin de La Mol noas vie nee proi hodnikom!9.ATREJEVICIOd svojeg povratka u Pariz, Henrik d'Anu jo nije bio neometano vidio svoju majku Katarinu, kojoj je on, kao to svatko znade, bio najmil'ji sin.Za njega to nije bilo isprazno udovoljenje eti-keciji, ni tegobno izvravanje ceremonijala, ve ispunjavanje jedne dunosti koja je bila veoma draga91tome sinu koji je, ako ve svoju majku nije volio, bio barem siguran da ga ona njeno voli.I doista, Katarina je stvarno najvie voljela ovoga sina, bilo zbog njegove poletne neustraivosti, bilo zbog njegove ljepote, jer u Katarini osim materinstva bijae i enskog nagona, bilo pak, napokon, stoga to je, prema nekim zlobnim prepriavanjima, Henrik d' Anu, podsjeao Firentinku na izvjesna sretna razdoblja tajanstvenih ljubavnih veza.Jedino je Katarina znala za povratak vojvode d'Anu-a u Pariz, povratak koji je bio nepoznat i Karlu IX da ga sluaj nije doveo pred palau Konde u istom trenutku kad je njegov brat odanle izlazio. Karlo ga je oekivao tek sutradan, a Henrik d'Anu se nadao sakriti od njega svoja dva podviga koji bijahu njegov povratak ubrzali za jedan dan, to jest svoju posjetu lijepoj Mariji de Klev (Cleves), princesi de Konde, i svoj razgovor sa poljskim poslanicima.Upravo u ovom potonjem koraku, o ijim je namjerama Karlo bio u neizvjesnosti, valjalo je da se vojvoda d'Anu objasni sa svojom majkom. A italac koji je, ba kao i kralj Navare, bio glede tog koraka u zabludi, moi e se okoristiti tim objanjavanjem.Kada je taj tako dugo oekivani vojvoda od An-u-a uao k svojoj majci, Katarina, obino tako hladna, tako odmjerena, Katarina, koja poslije odlaska svojega sina-ljubimca bijae poljubila sa izljevom osjeajnosti jedio Kolinji-a koji je trebao sutradan da bude muki umoren, raskrili svoje ruke svojem ljubljenom djetetu i pritisne ga na svoje grudi u jednom naletu materinskog osjeanja koji se kao nekim udom jo mogao zatei u tom otvrdlom srcu.A onda se odmakne od njega, zagleda se u nj pa ga zatim stane ponovo ljubiti. Ah, gospoo ree joj on kad mi je nebo pruilo to zadovoljstvo da mogu svoju majku zagrliti bez svjedoka, utjeite najnesretnijeg ovjeka na svijetu! Oh, boe moj, drago moje dijete! usklikne Katarina ta to vam se dogodilo?92__Nita to ve ne biste znali, majko. Zaljubljensam, voljen sam. Meutim, upravo ta ljubav mi stvara moju nesreu! Rastumaite mi to, sine moj! ree Katarina. E pa, majko ... ti izlaslanici, taj odlazak ... Da! ree Katarina ti izaslanici su doli, taj odlazak je prean... Nije on prean, majko, ali e ga pospjeiti moj brat. On me mrzi! Ja ga zasjenjujem, i on me se eli otarasiti.Katarina se osmijehne. Pruajui vam jedno prijestolje, ubogi nesretni okrunjenie! Oh, svejedno, majko! nastavi Henrik tje-skobno. Ja ne elim otii! Ja, jedan francuski kraljevi, odgojen u profinjenostima uglaenih obiaja, blizu najbolje majke, voljen od jedne od najarobnijih ena na svijetu, da poem" onamo," u" one snjene smetove, na kraju svijeta, pa' da polagano umirem meu onom nezgrapnom eljadi koja se opija od jutra do mraka i koja ocjenjuje sposobnosti svojeg kralja onako kako se ocjenjuje neko bure, prema koliini to moe u njega stati! Ne, majko, ja neu otii! Ja bih od toga umro! De, Henrie ree Katarina stiui obje ruke svojeg sina de, zar je to onaj pravi razlHenrik obori oi kao da se ne usuuje ak ni samoj svojoj majci priznati to mu se zbiva u srcu. Nema li tu jo i neki drugi, manje romantian, razboritiji, vie politian? upita Katarina. Majko, nije moja krivnja ako mi se ta misao zadrala u duhu i ako tu moda zauzima vie mjesta no to bi smjela zauzimati. Ali, niste li mi i sami rekli da horoskop sainjen pri roenju mojeg brata Karla... da ga osuuje na ranu smrt? Da! odgovori Katarina. Meutim, horoskopi mogu i lagati, sine moj. I sama sam trenutno prinuena nadati se da svi horoskopi nisu istiniti. Ali, napokon, zar to njegov horoskop nije kazivao?93 Njegov horoskop govorio je o etvrtini stoljea. Meutim, nije reeno vai li to za njegov ivot ili za njegovu vladavinu.' Pa lijepo, majko. Uinite da ostanem! Mojem bratu je gotovo dvadeset i etiri godine. Unutar godinu dana pitanje e biti raieno.Katarina duboko porazmisli. Da, sigurno! ree. Bilo bi bolje kad bi se moglo udesiti ovako. Oh, prosudite i sami, majko! povie Henrik. Kojeg li oaja za mene kad bi mi se dogodilo da sam zamijenio francusku krunu za poljsku! I da se onda tamo izjedam milju da sam mogao vladati u Luvru, posred tog elegantnog i prosvijeenog dvora, pokraj najbolje majke na svijetu, iji bi mi savjeti bili utjedeli polovinu posla i napora, i koja bi, navikla da zajedno sa mojim ocem ponese jedan dio dravnikog tereta, bila voljna da ga ponovo ponese zajedno sa mnom! Ah, majko moja, ja bih bio postao veliki kralj! Hajde, hajde, drago dijete? ree Katarina kojoj je ta budunost takoer odvajkada bila najslaa nada. Hajde, nemojte oajavati! Zar niste i sa svoje strane razmiljali o nekom nainu kako da se udesi ta stvar? Oh, svakako, da! A upravo radi toga sam se najvie i vratio dva ili tri dana ranije nego to su me oekivali, putajui svojeg brata Karla u uvjerenju da je to bilo zbog gospoe e Kone. Poslije toga sam poao ususret Lasku, najvanijem meu izaslanicima, udesio da me prepozna i uinio prilikom tog prvog vienja sve to je bilo mogue da bih se prikazao mrskim, a nadam se da sam u tome i uspio. Oh, drago moje dijete ree Katarina to je ravo! Trebalo bi da vam je dobrobit Francuske prea od svih sitnih osjeaja odbojnosti! Majko, zar dobrobit Francuske zahtijeva, u sluaju da mojeg brata zadesi nesrea, da zavlada vojvoda od Alanson-a ili kralj Navare?94 Oh, kralj Navare! Nikada! nikada! promrsi Katarina, a uznemirenost prekrije njezino elo onim oblakom zabrinutosti koji bi se njime rasprosti-rao svaki puta kad bi iskrslo ovo pitanje. Vjere mi nastavi Henrik ni moj brat d'Alanson ne vrijedi nimalo vie i ne voli vas nimalo vie! Uostalom upita Katarina a to je rekao Lasko? Lasko je i sam oklijevao kad sam ga pourivao da zatrai audijenciju. Oh, kad bi mogao pisati u Poljsku, ukinuti taj izbor! To je ludost, sine moj! Ludost! Ono to je posvetio dravni sabor, to je sveto! Ali, napokon, majko, zar ne bismo mo'gli navesti te Poljake da umjesto mene prihvate mojeg brata? To je, ako ne nemogue, a ono u najmanju ruku veoma teko! odgovori Katarina. Svejedno! Pokuajte, nastojte, razgovarajte sa kraljem, majko! Prebacite sve na moju ljubav prema gospoi de Konde... recite da sam od toga poludio, da zbog toga gubim razum! On me je upravo i vidio da izlazim iz prineve palae sa de Giz-om koji mi u tome ini sve usluge dobra prijatelja. Da, da bi napravio Ligu! Vi to ne vidite, ali ja to vidim! Kako da- ne, majko, kako da ne! Ali, u meuvremenu se njime koristim. Eh, nije li za nas srea kad nam netko slui sluei se nama? A to je rekao kralj kad vas je sreo? Izgleda da je povjerovao ono u to sam ga uvjeravao, to jest da me je jedino ljubav dovela u Pariz. A nije li zatraio da mu poloite raun o preostalom dijelu noi? Tako je, majko. Meutim, ja sam bio na veeri kod Nantuje-a, gdje sam upriliio strahovit skandal, kako bi se o tom skandalu proirile glasine, i kako kralj ne bi posumnjao u injenicu da sam bio ondje.95If Znai da mu je vaa posjeta Lasku nepoznata? Apsolutno, U redu. Utoliko bolje! Pokuat u dakle da razgovaram sa njim za vas, drago dijete. Meutim, i sami znate, na tu oporu prirodu nemam nikakvog stvarnog utjecaja! On, majko, majko, koje li sree kad bih ostao ovdje! Koliko bih vas volio jo vie nego to vas ve volim, kad bi to bilo mogue! Ako ostanete ovdje, ponovo e vas poslati u rat. Oh, nije vano, ukoliko samo ne moram napustiti Francusku! Jo ete i poginuti! Majko, ovjek ne umire od zadatih udaraca! ovjek umire od boli, od amotinje... Ali, Karlo mi nee dozvoliti da ostanem. On me mrzi! On je ljubomoran na vas, moj lijepi pobjednice! To je neosporno. Zato ste, uostalom, tako od-vani i tako sretni? Zato ste sa nepunih dvadeset godina ve dobili bitke poput Aleksandra i Cezara? Ali, u meuvremenu, ne otkrivajte se nikome, hinite da ste se predali svojoj sudbini, udvoravajte se kralju. Upravo danas svi se sastaju na tajno vijeanje, da bi se proitali i pretresli govori koji e biti odrani prilikom ceremonije. Izigravajte kralja Poljske, a meni prepustite brigu za ostalo... to sam ono jo htjela pitati... a va sinonji pohod? Nije uspio, majko. Udvara je bio upozoren i umaknuo je kroz prozor. Najposlije, ree Katarina jednog u dana saznati tko je taj zloduh koji tako ometa sve moje planove! A dotle, ja to nasluujem i... jao njemu! Dakle, majko? upita vojvoda od Anua. Pustite mene da vodim tu stvar!Ona ga njeno poljubi u oba oka i izgura ga iz svojeg kabineta.Uskoro dooe u odaje kraljice-majke prinevi njezine kue.96Karlo je bio dobro raspoloen, jer ga je smioni nastup njegove sestre vie uveselio negoli uzrujao. On inae nije bio kivan na de La Mol-a, a vrebao je na njega u hodniku sa poneto ara samo s toga to je to predstavljalo neku vrst lovake eke.D'Alanson je, naprotiv, bio veoma zabrinut. Odbojnost koju je oduvijek osjeao protiv de La Mol-a pretvorila se u mrnju onog trenutka kada je saznao da njegova sestra voli de La Mol-a.Margerita je bila zamiljena, a u isti mah je drala otvorene oi. Valjalo joj je sjeati se i istodobno bdjeti.Poljski izaslanici bili su poslali tekstove sveanih govora koje je trebalo da odre.Margerita, kojoj vie nisu spominjali sinonju scenu kao da ta scena nije ni postojala, proita te govore, a svatko, izuzev Karla, pretrese ono to e odgovoriti. Karlo pusti Margeritu da odgovori po svojem nahoenju, a kod Alanson-a se pokaza veoma teak pri izboru izraza. Pri pretresanju govora Henrika d'Anu-a, meutim, ispolji i vie od zlonamjernosti: bio je sav pomaman da ispravlja i ponovo sastavlja.Ova sjednica, ma da jo nije dovela ni do kakvog ispada, teko je zatrovala duhove.Henrik d'Anu, koji je morao malone sasvim iznova sastaviti svoj govor, izae da bi se dao na tu dunost.Margerita, - koja nije dobila nikakvih vijesti od kralja Navare sve od onih posljednjih to joj bijahu dostavljene na tetu okana njezina prozora, vrati se u svoje odaje u nadi da e se on tamo pojaviti.D'Alanson, koji je proitao kolebanje u oima svojeg brata d'Anu-a i uhvatio jedan znaajan pogled uzajamnog sporazumijevanja izmeu ovoga i njihove majke, povue se kako bi razmiljao o toj stvari koju je smatrao jednom spletkom u nastajanju.Karlo, napokon, bio je upravo na tome da prijee u svoju kovanicu kako bi dovrio jedno lovako koplje koje je sam izraivao, kadli ga zaustavi Katarina. Kraljica Margo II97Nasluujui da e kod svoje majke naii na neko protivljenje svojoj volji, Karlo zasta i netremice se zagleda u nju. Pa lijepo, upita to jo imamo? Imamo da izmijenimo jo rije-dvije, Sire. Bili smo tu rije-dvije smetnuli s uma, meutim, to je prilino vano. Koji emo dan odrediti za javnu sjednicu? Ah, to je istina! ree kralj ponovo sjedajui. Porazgovorimo o tome, majko! E pa, za kada vam je s voljom da odredimo taj dan? Ja sam mislila odgovori Katarina da upravo u utnji Vaeg Velianstva, u tom prividnom zaboravljanju ima neka dublja proraunanost. Ne! ree Karlo. A zato, majko? Zato odgovori veoma blago Katarina jer mi se ini, sine moj, da ne bi valjalo da Poljaci vide kako smo se sa tolikom lakomou ustrali za tom krunom! Naprotiv, majko! ree Karlo. Ba oni su se pourili i doli u ubrzanim marevima iz Var ovamo! ast za ast, utivost za utivost! Vae Velianstvo moe biti u pravu s jednog gledita, kao to pak u nekom drugom ja mogu da ne budem u krivu... Dakle, vae je miljenje da valja pouriti sa javnom sjednicom? Vjere mi, da, majko! Zar to moda nekim sluajem nije i vae miljenje? Poznato vam je da nemam miljenja do onih koja mogu pridonijeti vaoj slavi. Ja u vam dakle rei da se plaim, ukoliko se budete toliko urili, da vas ne optue da se urite iskoristiti tu priliku koja vam se prua kako biste kraljevsku kuu Francuske odteretili obaveza to joj ih namee va brat, no koje on svakako uzvraa slavom i odanou. Majko, ree Karlo ja u svojeg brata pri njegovom odlasku iz Francuske tako bogato obdariti da se nitko nee usuditi ak ni pomisliti ono to se plaite da e govorkati. No, dobaci Katarina predajem se, budui da imate tako dobar odgovor na svaku moju prim-98jedbu... Meutim, da biste doekali i primili tu ratniku eljad koja ocjenjuje mo drava po vanjskim znakovima, potrebno vam je da pokaete znatnu koliinu eta, a ne vjerujem da u podruju Il-de-Frans-a (Ile-e-France) ima dovoljno skupljene vojske. Izvinite, majko, ali ja sam predvidio taj dogaaj, pa sam se pripremio. Pozvao sam dva bataljo-na iz Normandije i jedan iz Gijene (Guvenne). Juer je iz Bretanje stigla moja eta strijelaca. Tokom dana nai e se u Parizu laka konjica koja je bila ratrkana po Tureni (Touraine). I tako, dok se vjeruje da raspolaem sa jedva etiri regimente, ja imam dvadeset hiljada momaka spremnih da se pojave. Hm, hm? primijeti iznenaeno Katarina. Onda vam nedostaje samo jo jedno, ali i to emo pribaviti. to to? Novaca. Mislim da njime niste ba prekomjerno opskrbljeni! Naprotiv, gospoo, naprotiv! klikne Karlo IX. Imam u Bastilji milijun i etiri stotine hiljada kuda. Moja osobna tednja donijela mi je ovih prolih dana osam stotina hiljada kuda koje sam zakopao u svojim podrumima u Luvru. A u sluaju krajnje nude, Nantuje mi dri na raspoloenju jo tri stotine hiljada kuda.Katarina pretrnu. Jer, ona je Karla dotada poznavala kao silovitog i estokog, ali nikada kao obazrivog i promiljenog. Gle! dobaci ona Vae Velianstvo misli na sve! To je divno! A koliko se krojai, vezilje i draguljari budu iole pourili, Vae e Velianstvo biti u stanju da odri sveano zasjedanje u roku od nepunih est tjedana. est tjedana! povie Karlo. Majko, krojai, vezilje i draguljari rade ve od dana kadamo saznali za imenovanje mojeg brata. Za silu sve bi moglo biti spremno ve i za danas. Ali, da idemo nasi-gurno, sve e biti spremno za tri ili etiri dana.99 Oht promrmlja Katarina. Vi se urite jo i vie no to sam mislila, Sire! ast za ast! Ta rekao sam vam! Dobro. Vama, znai, laska ba ta ast koja se ukazuje kraljevskoj kui Francuske, zar ne? Svakako! I vaa je najvea elja da na prijestolu Poljske vidite jednog francuskog kraljevia? To je istina. Prema tome, vas zaokuplja ba sama ta injenica, ta stvar kao takova, pa ma koji da tamo vlada... Nipoto, nipoto, majko! Doavola, ostanimo pri ovome na emu jesmo! Poljaci su dobro izabrali! Ta eljad je vjeta i vrsta. Kao ratnika nacija, kao narod vojnika, oni za vladara uzimaju jednog vojni-kod zapovjednika. Prokletstvo, pa to je logino! D'Anu e se prihvatiti njihovih poslova: heroj od arnajca i Monkontura pristajat e im kao saliven!... Ta koga biste htjeli da im poaljem? D'Alanson-a? Jednog kukavicu? To bi im pruilo lijepe predodbe o porodici Valoa!... D'Alanson! On bi pobjegao pri prvoj kugli koja bi mu prozvidala kraj uiju! A Henrik d'Anu, on je ratnjfk, dobar, vazda sa maem u aci, vazda kroi naprijed, pjeke ili na konjut Smion! Bode, tue, sijee, ubija! Aj, ljudina je taj moj brat d'Anu, junak koji e ih' nagoniti da se tuku od jutra do .mraka, od prvog do posljednjeg dana u godini! On ne pije mnogo, to je istina. Ali, on e ih natjerati da ubijaju hladnokrvno, eto, to je! On e tamo biti u svojem elementu, taj dragi Henrik! Naprijed, naprijed! Na bojite! Bravo, trubai i bubnjari! ivio kralj! ivio pobjednik! ivio vojskovoa! Proglaavat e ga imperatorom tri puta na godinu! Bit e to divno za kraljevsku kuu Francuske i za ast porodice Valoa!... Moda e i poginuti, ali... strijela mu boja!... bit e to velianstvena smrt!Katarina se strese, a iz oiju joj sijevne munja. Samo recite da elite udaljiti Henrika d'Anua! vikne ona samo recite da ne volite svojeg brata!100 Ha, ha, ha! prasne Karlo u nervozan smijeh. Vi ste se domislili tome da ga elim udaljiti?! Vi ste se domislili tome da ga ne volim?! Pa sve da je tome ta)ko? Pa onda? Da volim svojeg brata? A zato bi trebalo da ga volim? Ha, ha, ha! Zar mi se elite narugati? Postepeno kako je govorio, njegovi su obrazi poprimali neko grozniavo rumenilo. Zar on moda voli mene? Zar me moda volite vi? Zar, osim mojih pasa, Marije Tue i moje dojkinje, postoji itko tko me je ikada volio? Ne, ne, ja ne volim svojeg brata! Ja volim samo sebe, ujete li? A ja ne prijeim svojem bratu da u tom pogledu postupa jednako kao i ja! Sire, upadne Katarina razestivi se sad i sama budui da mi otkrivate svoje srce, treba da vam i ja otvorim svoje. Vi postupate kao slab kralj, kao nesmotren vladar. Vi udaljavate svojeg drugog brata, prirodnu podrku prijestola, brata koji je u svakom pogledu dostojan da vas naslijedi ako bi vas zadesila nesrea, i preputate za taj sluaj svoju krunu posvemanjem rasulu. Jer, kao to ste i sami rekli, d'Alanson je mlad, nesposoban, slab, i vie no slab... kukavica! A za njim se die Bearnac, ujete li? Eh, do sto paklenih vragova! povie Karlo. to me se tie ono to e se dogoditi kad me vie ne bude! Za mojim bratom se die Bearnac, kaete? Sunce mu arko, utoliko je bolje!... Rekao sam da ne volim nikoga... Zabunio sam se! Ja volim mojeg Henrika! Da, ja ga volim, tog dobrog Henrika! On ima izraaj otvorenosti i toplu ruku, dok oko sebe vidim samo prijetvorne oi i dotiem samo ledene ruke. On nije kadar da poini prema meni izdaju, na to bih se zakleo! A uostalom, ja sam mu duan jednu odtetu: otrovali su mu majku, tom nevoljnom djeaku! I to eljad iz moje porodice, po onome to sam uo ... A osim toga, ja se osjeam dobro. A ako bih obolio, ja bih ga pozvao, ja ne bih htio da me napusti i ne bih uzimao nita osim onoga to bi mi dolazilo iz njegove ruke, a kad bih umro, uinio bih ga kraljem Francuske i Na vare... I, tako mi boje brade.101.umjesto da se od srca smije prilikom moje smrti, kako bi to uinila moja braa, on bi zaplakao, ili bi bar izigravao da plae!Da je pred Katarinine noge udarila munja, to bi je bilo manje uasnulo negoli ove rijei. Ona osta zgromljena, zagledavi se u Karla divljim pogledom. A onda najposlije, nakon nekoliko sekunda krikne: Henrik Navarski!' Henrik Navarski da bude kralj 't Francuske na tetu moje djece! On, sveta bogorodice!\ No, vidjet emo! Zbog toga ste dakle naumili udaljiti / mojeg sina...?! Vaeg sina... A ja, to sam ja? Sin vuice, poput Romula?! povie Karlo tresiii se od gnjeva, dok su mu se oi krijesile kao da s i se mjestimino zapalile. Va sin... u pravu ste1 Kralj Francuske nije va sin, kralj Francuske nema brae, kralj Francuske nema majke ... Kralj Francuske ima samo podanike. Kralju Francuske nije potrebno da ima osjeaje, on ima prohtjeve. On e se odrei toga da ga vole, ali on hoe da mu se pokoravaju! Sire, ravo ste protumaili moje rijei! Nazvala sam svojim sinom onoga koji e od mene otii Ja ga u ovom asu volim najvie, jer se u ovom asu aa njega najvie bojim da u ga izgubiti. Zar je to zloin za jednu majku ako eli da je njezino dijetene napusti? A ja vam kaem da e otii od vas, ja vam kaem da e napustiti Francusku, da e otii u Pku, i to u roku od tri dana! A ako kaete jo samo jednu jedinu rije, otii e ve sutra! A ako ne prignete elo, ako ne priguite prijetnju u svojim oima, ja u ga veeras zadaviti kao to ste sino htjeli da se zadavi ljubavnik vae keri! Samo, on mi nee izmai kao to nam je izmakao La Mol!Pod tom prvom prijetnjom Katarina je prignula elo. Meutim, ona ga gotovo smjesta opet pridigne. Oh, jadno dijetef klikne ona. Tvoj te brat hoe umoriti! Pa dobro! Budi bez brige, tvoja e te majka tititi!102 Aj! Vi mi prkosite! vikne Karlo. Pa lijepo! Tako mi krvi Kristove, on e umrijeti, ne veeras, ne odmah, ve sada, ovog istog trena! Aj! Oruje amo! Bode! No! Aj!Poto se uzalud zagledavao oko sebe kako bi naao ono to je traio, Karlo uoi maleni bode o ga : je njegova majka nosila za svojim pojasom. On se baci na nj, istrgne ga iz njegova srebrom ukraenog agrinskog toka i pojuri iz sobe da udari na Henrika d'Anu-a ma gdje ga bude naao. Meutim, kad je stigao u predvorje, njegove snage, prenadraene i preko ljudske moi, iznenada ga napustie. On zabaci ruke, ispusti iljato oruje koje se zabode u parket, krikne bolno, klone sam u sebe i skotrlja se na pod.Istovremeno mu iz ustiju i nosa ikne obilata krv. Isuse! zahropta. Ubili su me! Upomo! Upomo!Katarina koja je bila pola za njim, vidje kako se sruio, askom se zagleda u nj, neosjetljiva i nepomina. A onda se prenu, ne uslijed materinje ljubavi, ve uslijed teine poloaja, otvori vrata i vikne: Kralju nije dobro! Upomo! Upomo!Na taj krik itavo se mnotvo slugu, asnika i dvorjana ustra oko mladog kralja. No prije svih njih bijae pritrala jedna ena, razmaknula gledaoce i pridigla Karla koji je bio blijed poput mrtvaca. Ubili su me, dojkinjo, ubili su me! promrmlja kralj sav okupan u znoju i krvi. Ubijaju te, mali moj Karlo! vikne dobra ena prelazei preko svih tih lica pogledom od kojeg uzmaknue svi, pa ak i sama Katarina. A tko je taj koji te ubija?Karlo ispusti slab uzdah i onesvijesti se dokraja. Ah! ree ljekar Ambroaz Pare po koga su bili smjesta poslali. Ah! Kralj je, eto, veoma teko bolestan!No, sada e, milom ili silom, morati odobriti odgodu! ree u sebi neumoljiva Katarina.103I napusti kralja da bi otila k svojem drugom sinu koji je u molitvenoj odaji tjeskobho oekivao ishod ovog za njega tako znaajnog razgovora.10.HOROSKOP) Izaavi iz molitvene odaje gdje je obavijestila> Henrika d'Anu-a o svemu to se bijae dogodilo, Katarina zatekne u svojoj sobi Rene-a.Od one posjete to mu je kraljica-majka bijae uinila u njegovoj kuici na mostu Sen-Miel, ovo je bilo prvi puta to su se ona i astrolog ponovo vidjeli. Sinonje veeri mu je kraljica bila pisala, a Rene joj je sada osobno donio odgovor na to pisamce. Dakle? upita ga kraljica jeste li ga vidjeli? Jesam. Kako mu je? Prije bi se reklo bolje nego loije. A moe li govoriti? Ne! Ma mu je probio larinks.__Rekla sam vam da ga u tom sluaju natjerateda se izrazi pismeno. Pokuao sam. On je i sam sakupio sve svoje snage. Meutim, njegova je ruka mogla zacrtati semo dva gotovo neitljiva slova, a onda se onesvijestio. Otvorila mu se vratna ila, a krv koju je izgubio odnijela mu je sve njegove snage. Jeste li vidjeli ta slova? Evo ih!Rene izvadi iz svojeg depa jedan papir i prui ga Katarini koja ga urno rastvori. M i O ... promrmlja da to nije ba upravo taj La Mol, i da sva ta Margeritina komeda moda nije samo sredstvo da se odvrate sumnje? Gospoo, ree Rene ako bih se smio usuditi da izrazim svoje miljenje u jednoj stvari u ko-104joj Vae Velianstvo oklijeva da stvori svoje, ja bih rekao da vjerujem da je gospodin de La Mol odvie zaljubljen a da bi se ozbiljno bavio politikom. Mislite? Da. A prije svega odvie zaljubljen u kraljicu Navare a da bi odano sluio kralju. Jer, nema istinske ljubavi bez ljubomore! Vi dakle vjerujete da je on dokraja zaljubljen? U to sam siguran. Da se moda nije utekao vama? Jeste! I zatraio je od vas neki napitak, neki ljubavni eliksir? Nije, Zadovoljili smo se figuricom od voska. Probodenom u srce? Probodenom u srce. ' I ta figurica jo postoji? Da. Ona je kod vas? Da, ona je kod mene. Bilo bi udno ree Katarina kad bi ti kabalistini postupci stvarno imali onaj uinak to im ga pripisuju! Vae je Velianstvo vie od mene u stanju da to prosudi. Voli li kraljica Navare gospodina de La Mol-a? On ga voli do te mjere da se zbog njega upropatava. Juer ga je spasila od smrti stavljajui na kocku svoju ast i svoj ivot. Vi to vidite, gospoo, a ipak jo sumnjate! U to? U znanost! To je stoga to me je i znanost izdala! re& Katarina zapiljivi svoj pogled u Rene-a koji ga izvrsno podnese. A kojom prilikom? upita Rene. Oh, dobro znate to hou da kaem... osim, naravno, ukoliko je to moda bio znanstvenik, a ne znanost!105- Ne znam to elite rei, gospoo! odgovori Firentinac. Rene, zar su vai mioimirisi izgubili svoju mo? Ne, gospoo, ukoliko ih upotrebljavam ja. Meutim, ukoliko prou kroz neije druge ruke, mogue je da...Katarina se osmjehne i zavrti glavom. Vaa pasta od opija je stvorila pravo udo, Rene, ree. Usnice gospoe de Sov su svjeije i rumenije no igda. To ne treba pripisati u zaslugu mojoj pasti od opija, gospoo. Jer, koristei se pravom to ga svaka lijepa ena ima da bude hirovita, barunica de Sov mi vie nije spominjala tu pastu, a ja pak sa svoje strane smatrao sam poslije one preporuke to mi ju je dalo Vae Velianstvo, da je shodnije da joj je uope i ne poaljem. Prema tome, sve su kutijice jo kod mene u kui onako kako ste ih ostavili, osim jedne koja je nestala, a da nemam pojma koja mi ju je osoba odnijela, ni to je ta osoba sa njom naumila uiniti. U redu, Rene! ree Katarina. Moda emo se kasnije jednom opet vratiti na to. A dotle, porazgovarajmo o neem drugom, Sluam, gospoo. to je potrebno da bi se odredilo predvidivo trajanje ivota neke osobe? Najprije valja znati dan njezina roenja, njezinu starost i pod kojim znakom je ugledala svjetlost dana. - A zatim? Valja imati neto njezine krvi i neto njezine kose. A ako vam donesem njezine krvi i kose, ako vam kaem pod kojim znakom je ugledala svjetlost dana, ako vam kaem koje je starosti i dan njezina roenja, vi ete mi rei predvidno doba njezine smrti? Da, sa priblinou od nekoliko dana. Dobro je. Imam njezinih vlasi, a pribavit u i njezine krvi.,106 Je li ta osoba roena po danu ili u noi? U pet sati i dvadeset i tri minute poslijepodne. Budite kod mene sutra u pet sati. Postupaktreba da se provede tano u vrijeme roenja te osobe U redu! ree Katarina Bit emo t a n i.Rene pozdravi i izae, a da kanda nije zapazio ovo bit emo t a n i, koje je, meutim, nagovjetavalo da Katarina, protivno svojem obiaju, nee doi sama.Sutradan, u osvit jutra, Katarina prijee u odaje svojeg sina. U pono je bila poslala da se raspita kako mu je, a bili su joj odgovorili da je kod njega metar Ambroaz Pare i da se sprema da mu pusti krv, ukoliko bi isto to ivano uzbuenje potrajalo i dalje.Jo uvijek podrhtavajui u svojem snu, jo uvijek blijed od krvi to ju je izgubio, Karlo je spavao na ramenu svoje dojkinje, koja, oslonjena o njegovu postelju, ve tokom tri sata nije promijenila poloaja, iz bojazni da ne uznemiri poinak svojeg dragog djeteta.S vremena na vrijeme na bolesnikovim usnama pojavljivala bi se lagana pjena, a dojkinja ju je oti-rala jednim finim vezenim batistom. Na uzglavlju je leala jedna maramica, sva iarana velikim mrljama krvi.Katarini naas doe pomisao da se domogne te maramice, no zatim se sjeti da ta krv, pomijeana sa slinom koja je bijae raskvasJa, moda ne bi imala jednako uspjeno djelovanje. Ona upita dojkinju da li je lijenik njezinom sinu pustio krv, kao to joj je bio poruio da e to morati uiniti. Dojkinja odgovori da jeste, i da je isputena krv bJa toliko obilata, da se Karlo dva puta onesvijestio.Kraljica-majka, koja je posjedovala poneto medicinskog znanja poput svih princesa onoga doba, zatrai da vidi tu krv. Nita nije bilo jednostavnije od toga, jer lijenik bijae preporuio da se krv sauva, kako bi na njoj prouio pojave.107Nalazila se u jednoj posudi za umivanje u kabinetu pokraj spavaonice. Katarina prijee onamo da bi je ispitala, napuni tom crvenom tekuinom jednu malenu boicu koju je u toj namjeri bila ponijela sa sobom, a potom se vrati, sakrivajui u svojim depovima svoje prste, iji bi vrci bili odali svetogre to ga je netom poinila.U trenutku kad se pojavila na pragu spavaonice, Karlo ponovo otvori oi i bude iznenaen pogledom na svoju majku. A onda se, kao poslije nekog sna, prisjeti svih svojih mrnjom obiljeenih misli. Ah ,vi li ste to, gospoo? ree e pa lijepo, objavite svojem ljubljenom sinu, svojem Henriku d'Anu-u, da e se to obaviti sutra! Dragi moj Karlo odgovori Katarina to e se obaviti onog dana kada e vam biti s voljom. Smirite se i spavajte!Kao da se povinuje tom savjetu, Karlo stvarno zatvori oi, a Katarina koja mu bijae povlaivala kao to se to ini da bi se utjeio neki bolesnik ili dijete, izae iz njegove spavaonice. Meutim, iza nje, kad je uo da su se vrata opet zatvorila, Karlo se uspravi te iznenada vikne glasom koji bijae priguen uslijed napadaja od kojeg je jo uvijek trpio: Mojeg kancelara! Peate! Dvorjanstvo! Neka mi se sve to sakupi ovdje!Dojkinja vrati njenom silom kraljevu glavu na svoje rame i pokua, da bi ga ponovo uspavala, da ga ljulja kao u doba njegova djetinjstva. Ne, ne, dojkinjo, neu vie spavati! Pozovi moje ljude, jutros hou da radim!Kad je Karlo govorio na ovaj nain, valjalo je pokoriti se, te se i sama dojkinja, usprkos povlasticama to joj ih je ostavilo njezino kraljevsko dojene, ne usudi da se usprotivi njegovim nareenjima. Poz-vae one koje je kralj zatraio, i zasjedanje bude zakazano ne za sutradan, jer to je bilo nemogue, ali za peti dan.Meutim su se u dogovoreno vrijeme, to jest u pet sati,, kraljica-majka i vojvoda od Anu-a uputili108 k Kene-u koji je, unaprijed obavijeten o toj posjeti, kao to znamo, bio sve pripremio za to tajanstveno sijelo.U desnoj prostoriji, to jest u rtvenoj odaji, crven jela se na jednoj uarenoj grijalici jedna elina ploica koja bijae predodreena da svojim hirovitim arama predstavlja sudbinske dogaaje o kojima e se zapitati proroite. Na oltaru je bila pripremljena knjiga osuda,- a tokom noi, koja je bila veoma vedra, Rene bijae mogao prouiti kretanje i poloaj saz-vjea.Kao prvi unie Henrik d'Anu. Nosio je lane vlasi; lice mu je prekrivala maska, a jedan prostran plat sakrivao mu je stas. A zatim stigne njegova majka. Da nije unaprijed znala da je to na nju ekao njezin sin, ni sama ga ne bi bila mogla prepoznati.Katarina skine svoju masku, a vojvoda od Anu-a pak, naprotiv, zadra svoju. Je si li noas izvrio svoja promatranja? upita Katarina. Jesam gospoo! odvrati Rene. Odgovor zvijezda me je ve obavijestio o prolosti. Onaj za koga me pitate posjeduje poput svih osoba roenih pod znakom raka, srce ispunjeno arom i besprimjernom oholou. Moan je. ivio je blizu etvrt stoljea. Dosad mu je ne podarilo slavu i bogatstvo. Je li tako gospoo? Moda! odgovori Katarina. Imate li kosu i krv? Evo ih.Katarina preda vrau jedan uvojak blijedo-plave kose i malenu boicu krvi.Rene uze boicu, protrese je da bi opet spojio fibrin i seroznu tekuinu, te ispusti na uarenu ploicu jednu veliku kap tog tekueg inkarnata, koji istog trenutka zakipi i uskoro se razlije u raznolike are. Oh, gospoo! povie Rene. Vidim ga kako se previja u uasnim grevima... ujete li kakoeca, kako vie upomo?! Vidite li kako se sve oko njega pretvara u krv? Vidite li, napokon, kako se oko nje-109gove samrtne postelje spremaju veliki bojevi! Gle, evo kopalja ... gle, evo maeva!- Hoe li do toga proi mnogo vremena? upita Katarina drhui od neizreciva uzbuenja i zaustavljajui rukom Henrka d'Anu-a koji se u svojoj poudnoj radoznalosti naginjao nad grijalicu.Rene pristupi oltaru i izgovori jednu kabalistiku molitvu, unosei u tu radnju toliko ara i toliko uvjerenja, da mu od toga nabreknue ile na sljepoonicama, i da je zapao u one proroanske grevite trzaje i nervozna podrhtavanja koja bi obuzimala drevne Pitije na njihovim tronocima i progonila ih sve do njihove smrtne postelje.Napokon ustane i objavi da je sve spremno te uzme u jednu ruku boicu koja bijae jo do tri etvrtine puna, a drugom pak dohvati uvojak kose. Potom naloi Katarini da otvori knjigu onako nasreu i da baci svoj pogled na prvo mjesto to e joj doi pod oi, a sam pak izlije na elinu ploicu svu krv i baci na ar u grijalici svu kosu, izgovarajui neku kabalistiku reenicu koja se sastojala iz hebrejskih rijei od kojih ni sam nita nije razumio.Vojvoda od Anu-a i Katarina odmah vidjee kako se na ploici ispruio neki bijeli lik poput ljeine umotane u svoj mrtvaki pokrov.Drugi jedan lik, koji kao da je bio enski, nadvio se nad onim prvim.Istovremeno se vlasi zapalie proizvevi jedan jedini plamsaj, jasan, kratak, iljat poput crvenog je-zica. Godinu dana! povie Rene. Nepunih, godinu dana, i taj e ovjek biti mrtav, a jedna jedina ena e plakati za njim... Ali ne, ondje, na ivici ploice ima jo jedna ena koja dri neto kao neko dijete u svojem naruju,Katarina pogleda svojeg sina, i, ma koliko da je bila majka, inilo se da ga pita tko su te dvije ene.Meutim, tek to je Rene zavrio, a elina ploica ve opet pobijeli, i sve na njoj postepennestane.110Tada Katarina nasumce otvori knjigu te proita glasom, iju promjenu usprkos svoj svojoj snazi nije mogla sakriti, slijedei distih:Taj, kog se bojahu, tako poginu Ranije, prerano oprez ga minu ...Duboka tiina zavlada neko vrijeme oko grijalice. A onoj izvjesnoj tebi poznatoj osobi upita naposljetku Katarina kakvo joj je znamenje za ovaj mjesec? Cvatue kao i uvijek, gospoo. Osim ukoliko sudbina ne bi bila pobijeena nekim sukobom izmeu dvaju boanstava, tome je ovjeku budunost posve sigurna. Meutim... Meutim, to? Jedna od zvijezda, iz kojih se sastoji njegova plejada, ostala je za vrijeme mojih promatranja pokrivena jednim crnim oblakom. Ah! klikne Katarina jednim crnim oblakom? ... Znai da bi mogla postojati neka nada? O kome to govorite, gospoo? upita vojvoda od Anu-a.Katarina odvede svojeg sina podalje od svjetlosti ara u grijalici i stane mu neto potiho govoriti.Za to vrijeme Rene klekne i izlije pri svjetlosti plamena na svoj dlan jo jednu posljednju kapljicu krvi koja bijae zaostala na dnu boice.udne li proturjenosti ree koja dokazuje koliko malo su pouzdana svjedoanstva obine znanosti kojom se bave prosti ljudi! Za svakog drugog osim za mene, za nekog lijenika, za nekog uenjaka, pa ak i za samog metra Ambroaza Pare-a, evo krvi tako iste, tako izobilne, tako pune kiselina i ivotnih sokova, da obeava mnogo godina tijelu odakle je proizala. A ipak, sva ta snaga treba ubrzo da nestane, sav taj ivot treba da se ugasi jo prije nego to proe godina dana!111Katarina i vojvoda od Anu-a bili su se opet pribliili i sluali su.Prineve oi krijesile su se kroz otvore njegovemaske, Ah, nastavi Rene stvar je u tome toobinim uenjacima pripada jedino sadanjost, dok nama pripadaju i prolost i budunost. To dakle znai da ostajete pri tome da vjerujete kako e on umrijeti prije nego to e proi godina dana? Tako sigurno kao to smo ovdje tri ive osobekoje e i same jednog dana poivati u lijesu! Meutim, rekli ste da je ta krv ista i izobil-na... rekli ste da ta krv obeava dug ivot?Da, kad bi stvari pole svojim prirodnim tokom. Ali, nije li mogue da neki nesretni sluaj... Ah, da! ujete li? ree Katarina Henriku, Neki nesretni sluaj... Avaj! odgovori ovaj razlog vie da ostanem! Oh, to se tie toga, na to vie nemojte pomiljati! To je nemogue!Tada se mladi obrati Rene-u. Hvala! ree promijenivi boju svojeg glasa hvala! Primite ovu kesu! Doite, grof e! pozva Katarina svojeg sina, namjerno ga oslovljavajui titulom koja je morala Rene-ova nagaanja navesti na krivi put.I izaoe,. Oh, majko, vidite li? Neki nesretan sluaj...! ree Henrik d'Anu. A ako se taj nesretni sluaj desi, mene nee biti ovdje! Ja u biti etiri stotine milja daleko, od vas! etiri stotine milja se mogu prijei unutar o-sam dana, sine moj! Da, ali tko zna hoe li me ta eljad pustiti da se vratim? Oh, kad bih mogao priekati, majko! Tko zna? ree Katarina. Taj nesretni sluaj, o kome govori Rene, nije li to ova nezgoda koja112od juer dri kralja u bolesnikoj postelji? ... Sluajte, vratite se kui, dijete moje, a ja u pak ui na mala vrata u samostan Augustinki. Ondje me eka moja pratnja. Idite, Henrie, idite, i uvajte se da ne razdraite svojeg brata, ako se budete sa njim vidjeli!11.POVJERAVANJE TAJNIPrvo to je vojvoda od Anu-a vrativi se u Luvr saznao, bijae da je sveani ulazak izaslanika odreen za peti dan. Krojai i draguljari su ekali na princa sa velianstvenim haljinama i divnim nakitom to ga kralj bijae za njega naruio.Za vrijeme dok je on sve to isprobavao sa bijesom koji mu je vlaio oi, suzama, Henrik Navarski se uvelike radovao jednoj divnoj ogrlici od smaragda, jednom rapiru sa zlatnim titnikom i jednom skupocjenom prstenu, to sve mu je istoga jutra bio poslao Karlo.Vojvoda od Alansona bio je upravo primio jedno pismo te se zatvorio u svoju sobu kako bi ga posve nsometano proitao.Sto se pak tie Kokona-a, on se na sve strane raspitivao za svojeg prijatelja.Ustvari, kao to moemo i zamisliti, Kokona, koji nije bio nimalo iznenaen to se de La Mol nije vratio kui za vrijeme itave noi, poe tokom prijepod-neva osjeati neku uznemirenost. Dosljedno tome on se dade na potragu za svojim prijateljem, poevi svoje istraivanje od svratita K lijepoj zvijezdi, otiavi od Lijepe zvijezde u ul'cu Klo-Perse ulice Klo-Perse u ulicu Tizon, iz ulice Tizon na most Sen-Miel, i napokon sa mosta Sen-Miel natrag u Luvr.Ta istraga bijae prema onima, kojima je bila upuena provedena na nain koji je bio as tako originalan, a as opet tako izazovan to je lako shvat-8 Kraljica Margo II U3lj'ivo kad se znade Kokona-ova osebujna narav da je izazvao izmeu njega i trojice dvorske gospode objanjavanja koja zavrie po modi onoga razdoblja, to jest dvobojem.Kokona je u te susrete unio onu savjesnost to ju je obiavao unositi u tu vrstu stvari: jednog je ubio, a ostalu dvojicu ranio. I to svejednako ponavljajui: Taj ubogi de La Mol! Tako je dobro znao latinski !I to u tolikoj mjeri, da mu je onaj posljednji, koji je bio barun de Boasi (de Boissev), padajui rekao: Oh, tako ti nebesa, Kokona, unesi malo promjene i reci barem da je znao grki!Najposlije se prou glasina o pustolovini na hodniku. Kokona-a preplavi bol, jer je naas pomislio da su mu svi ti kraljevi i svi ti prinevi njegovog prijatelja ubili ili bacili u neku doivotnu tamnicu.Saznavi da je u tome sudjelovao i vojvoda od Alanson-a, Kokona poe k njemu te, prelazei preko velianstva to okruuje princa kravljevske krvi, zatrai od njega razjanjenje, kao to bi to bio uinio pri nekom obinom plemiu,D'Alanson-u isprva doe velika elja da izbaci kroz vrata tog drznika koji je doao da od njega zatrai da mu poloi raun o svojim postupcima. No Kokona je govorio tako odsjenim glasom, njegove su oi plamtjele tolikom vatrom, a pustolovina triju dvoboja unutar manje od dvadeset i etiri sata toliko je podigla Pijemonteaninov ugled, da se vojvoda predomisli te da, umjesto da se prepusti svojem prvotnom porivu, odgovori svojem plemiu sa ljupkim osmijehom: Dragi moj Kokona, istina je da su se kralj, ljut to je dobio na plea jedan srebrni vr, vojvoda od Anu-a, nezadovoljan to je na glavu dobio kompot od narani, i vojvoda de Giz, uvrijeen to je dobio uku u vidu jednog srneeg buta, udruili da ubiju gospodina de La Mol-a. Meutim, jedan prijatelj vaeg prijatelja je odvratio taj udarac. Pothvat je dakle neuspio. Na to vam dajem svoju rije kraljevia.114 Ah I klikne Kokona odahnuvi uslijed ove izjave poput nekog kovakog mijeha. Ah, sto mu gromova, uzvieni gospodine, to je dobro, i htio bih da saznam tko je taj prijatelj, da mu dokaem svoju zahvalnost!Gospodin vojvoda od Alansona ne odgovori nita, ve se samo nasmijei jo Ijupkije no to je to inio dotle, to Kokona-a navede da povjeruje kako taj prijatelj nije bio nitko drugi, ve vojvoda osobno. Pa lijepo, uzvieni gospodine ree kad ste ve toliko uinili da ste mi rekli poetake prie, dovedite svoju dobrotu do vrhnuca i ispriajte mi njezin kraj! Htjeli su ga ubiti, ali ga nisu ubili, kaete. Hajde, to su uin.li s njim? Ja sam hrabar! Hajde, recite, a ja u umjeti da podnesem jednu ravu vijest. Bacili su ga u neku rupagu, u neku tamnicu, zar ne? Utoliko bolje, jer to e ga uiniti razboritim. On nikada nije htio sluati moje savjete. Uostalom, izvui emo ga odande, sto mu gromova! Kamenje nije tvrdo za svakoga!D'Alanson zavrti glavom. Najgore je na svemu tome, valjani moj Kokona ree da je poslije te pustolovine tvoj prijatelj nestao, a da se ne zna kamo se djeo! Sto mu gromova! povie Pijemonteanin problijedivi ponovo. Pa sve da se zavukao u pakao, ja u saznati gdje je! Sluaj, ' ree vojvoda od Alansona koji je ali iz posve drugaijih pobuda, udio ba kao i Kokona da sazna gdje je de La Mol dati u ti jedan prijateljski savjet. Dajte, uzvieni gospoine! klikne Kokona dajte! Idi i potrai kraljicu Margeritu. Ona mora da znade kamo se djeo onaj koga oplakuje. Ako je potrebno da priznam Vaem Visoan-stvu ree Kokona ja sam na to ve pomiljao, i se nisam usuivao. Jer, osim to mi gospoa Mar-gerita ulijeva strahopotovanje i vie no to to umijem izrei, ja sam se plaio da je ne naem svu u suzama.115Meutim, budui da me Vae Visoanstvo uvjerava da La Mol nije mrtav i da Njezinom Velianstvu mora da je poznato gdje se on nalazi, to u skupiti svoju hrabrost i poi u k njoj. Poi, prijatelju, poi! ree vojvoda Franjo. A ako bude saznao neto novo, javi t i meni, jer ja sam zaista isto tako uznemiren kao i ti. Samo, dri na umu jedno, Kokona ... Sto to? Nemoj rei da dolazi od mene, jer, ako bi poinio tu nesmotrenost, moe ti se desiti da nita ne sazna! Uzvieni gospodine ree Kokona im mi Vae Velianstvo preporua diskreciju u stvari, ja u biti nijem kao riba ili kao kraljica-majka! To je dobar princ, izvrstan princt To je velikoduan princ! mrmljao je Kokona idui prema odajama kraljice Navare.Margerita je ekala Kokona-a, jer je do nje bio dopro glas o njegovom oajanju. A doznavi kakvim se junakim djelima taj ovjek bijae ispoljio, ona je Kokona-u malone oprostila poneto surov nain na koji je ovaj postupao sa njenom prijateljicom, gospoom vojvotkinjom de Never, kojoj se Pijemonte-anin uope nije obraao uslijed jedne velike svae to je meu njima postojala ve dva ili tri dana. On dakle bude uveden k kraljici tek to se najavio.Kako ue ne mogui savladati tu izvjesnu zbunjenost koju bijae spomenuo vojvodi od Alansona i koju je vazda osjeao pred kraljicom, a koju mu je ulijevala mnogo vie nadmoi njezina duha negoli nadmo njezina stalea.Meutim, Margerita ga doeka sa smijekom koji ga ve odmah u poetku ohrabri. O, gospoo! klikne on vratite mi mojeg prijatelja, preklinjem vas! Jer, bez njega vie ne mogu ivjeti. Zamislite Eurijala bez Niza, Damona bez Piti-je, Oresta bez Pilada, i imajte samilosti sa mojom nesreom radi tih junaka to sam vam ih netom na-116veo, a ija srca, priseem vam, nisu bila zanesenija njenim osjeajima no to je to moje!Margerita se osmjehne, pa poto je Kokona-a natjerala na obeanje da e zadrati tajnu, ona mu ispri-povjedi o bijegu kroz prozor. to se pak tie mjesta , de La Mol-ova boravka, ma koliko uporne da su bile Pijemonteaninove molbe, ona je u toj taci ostala nepokolebljivo nijema. To Kokona-a zadovolji tek upola, i on se upusti u diplomatska razglabanja vrhunskog dometa. Posljedica toga bude da je Margerita posve jasno uoila da je vojvoda od Alanson-a bar sa polovinom udjela uestvovao u toj elji to ju je osjeao njegov plemi da sazna to se dogodilo de La Mol-u. Pa lijepo, ree kraljica ako na svaki nain elite saznati neto odreeno o svojem prijju, zapitajte kralja Navare. Jedino on ima prava da progovori. Sto se tie mene, sve to vam ja mogu rei jest injenica da je onaj koga traite iv. Vjerujte mi na moju rije! Vjerujem neem jo sigurnijem, gospoo odgovori Kokona. To jest, vjerujem vaim lijepim oima koje uope nisu plakale.A onda, smatrajui da vie nema to da doda jednoj reenici koja je imala dvostruku prednost da izree njegovu misao kao i da izrazi visoko miljenje to ga je imao o de La Mol-ovim zaslugama, Kokona se povue premeui u svojim mislima mogunost pomirenja sa