A. Kostjuk: NO PADA U PODNE Besplatni e-roman na npup.kostjuk.net
Kostjuk.net - Nešto poput dizajna Usluge grafikog dizajna, ilustracije i
animacije - www.kostjuk.net
Kako je g. O traio istinu (i posao) Pratite strip o pustolovinama luckastog
maka na Koprivnica.net i Nezavisni.hr
A. Kostjuk: NEMAJU KRV Besplatna zbirka kratkih pria na
nemaju-krv.kostjuk.net
Netko &e no&as umrijeti.
Svrab mu se "irio tijelom, po(ev"i od ko$e u nezavidnim dijelovima tijela pa preko cijele povr"ine, napreduju&i poput sitnih insekata ispod njegove zimske odje&e, da bi prodro duboko u meso i – da, po prvi put u $ivotu svrbjele su ga kosti. Svrab, o(ito nezadovoljan vlastitim podvigom i izostankom prikladne reakcije na istoga, ustupio je svoje mjesto otvorenom bolu pa je mer Paaorë, u suglasju s vlastitim i nikada zapostavljenim osje&ajem samosa$aljenja, odlu(io cijelo ovo putovanje identificirati s osje&ajem bola.
Boljele su ga prepone, pa le)a, pa vrat, pa (eljust, a sada mu je poput armade pomahnitalih bubnjara nadirala u$asna glavobolja koja je, po njegovoj procjeni, bila u stanju rastopiti mu mozak i probiti svoj put kroz njegovu lubanju i na gorku slobodu.
Mer Paaorë nikada nije volio jahati konje – blago re(eno! – a sada se ta antipatija razvila u mr$nju koja je bila (istokrvna poput dalekog pretka ove $ivine ispod njega prije nego "to je bio prisiljen pariti se s tko zna kakvim mje "ancima, ogavnim stvorovima s kojima je bio srodan samo po pripadnosti istome planetu i biti predmetom silovanja za zabavu svojih nedvojbeno nesimpati(nih vlasnika – (ija su imena s vremenom sasvim sigurno postale uvrije$ene psovke preko kojih se te"ko prelazilo bez barem minimalnog prolijevanja krvi ili blagog saka&enja – a na "tetu vlastitog psihi(kog i reproduktivnog zdravlja.
Tko je uop&e izmislio jahanje konja? Zacijelo nekakav bolesni um koji je imao previ"e slobodnog vremena pa je mogao smi"ljati takve... takve... neudobne ideje.
Zar nije ta osoba mogla bolje razmisliti o implikacijama svoje izopa (enosti? I  zar nije mogla voditi ra( una o tome kakve & e to posljedice imati za mene? Sada!
Uop&e nije bilo pitanje je li on pobornik nemilosrdnog izrabljivanja $ivotinja. Dapa(e! 'ak su mu i konji simpati(ni kada su upregnuti u ko(iju i komotno bi(evani sa sigurne udaljenosti. Isto je vrijedilo i za "ia-volove, ingove, karlanske kljuna"e i ostale tegle&e be"tije. Iako, mer je osobno ipak preferirao udobnost i brzinu T-kapsule.
I gdje bi bila na"a civilizacija bez saroskarabeja? Nezamislivo. Ali posjesti (ovjeka na prljavu zvijer i o(ekivati da na njoj provede sate i dane, da se pretvara kako je to ne"to posve prirodno i da povrh toga jo" razgovara s drugim ljudima o tome kao o ne(emu – vrijednom razgovora?
Potpuno neprihvatljivo! Sunce je bilo na zalasku. To mu se nije svi)alo. Konj mu je zateturao i mer
skoro ispadne iz svoga sedla. Njegov pratitelj – u nedostatku bolje rije(i – osvrnuo se prema njemu i uputio mu pogled koji je oslikavao, ako ve& ne privla(an, onda originalan spoj krute nezainteresiranosti i $elje da nekome prere$e grkljan. Gledao ga je tako nekoliko sekundi, ali to je bilo dovoljno meru da ga pro)u trnci. I po(ne razmi"ljati o izlo$enosti svoga grkljana. Okrenuo mu je ponovno le)a i zare$ao: "Pazi kuda ide"  s tom konjuzinom, ljigavi s'tryatahu. Ako kljuse slomi nogu, ostavit &u te ovdje da zajedno istrunete." Pljunuo je glasno na tlo.
4
Aleksandar Kostjuk
Nje$ne rije(i njegova suputnika nisu mogle pobolj"ati njegove jaha(ke sposobnosti. A i nije bila njegova krivnja. Kako su zalazili sve dublje u "umu, tako je teren postajao sve grublji. Kamenje je izlazilo iz crnoga tla i predstavljalo bi izazov (ak i za ljudske noge. A bivalo je sve mra(nije.
Mer Paaorë se zaista nadao da &e se konj mo&i nositi s ote$anim uvjetima jer uop&e nije sumnjao da bi (ovjek koji mu je navodno dodijeljen kao (uvar i vodi(, a koji inzistira da ga se zove Kola(i&, bez razmi"ljanja obistinio svoju prijetnju.
Kola(i& je bolje navigirao svojim konjem kroz zamke na tlu, ali on je i imao vi"e iskustva s tim stvarima.
Nije to bilo kamenje. Shvatio je to kad je po(eo primje&ivati artfakte uz stazu. Cestu. To je nesumnjivo nekada bila cesta. Kameni gnomi, prikazi stvorenja iz no&nih mora, kamene table s neraspoznatljivim urezima, maleni obeliski svih oblika, veli(ina, namjena kojih se danas nijedan $ivu&i um vi"e ne sje&a. Bilo je tu i cijelih oltara. Priroda je te ljudske tvorevine uzela pod svoje, na njima su svakojake biljke i najraznovrsnija gamad na"li svoj komadi&   povr"ine za pre$ivljavanje.
Komarac ga je ugrizao za vrat. Dobro ga je opalio "akom. Zaboravljeni jezici, razjapljena usta puna o"trih zubiju, nepoznate geometrije i
zapisi polo$aja zvijezda, sve to je pratilo nekada, u davninama, ljude koje su koristili ovu cestu od koje su danas ostale uglavnom rupe i pokoji ostatak kolnika koji su ovo podru( je uredno odr$avali jedva prohodnim.
Nisu to bili artefakti jedne civilizacije, ve& nekoliko njih, bio je siguran u to. Sezali su zasigurno daleko prije Deprivacije, u Prvo razdoblje Launnsaraga. Po(etak Prijelaza.
Bilo je to razdoblje koje si niti jedno ljudsko bi &e danas ne mo$e predo(iti. U to su doba nevjerojatnim tempom, gotovo eksplozivno nicale fantasti(ne, veli(anstvene, napredne civilizacije koje su stekle do dana dana"njeg nedostignuto znanje i mudrost koji su nestali zajedno s njima. A te civilizacije nestale su jo"  br$e nego su nastale. Preko no&i.
Nitko ne zna kako je to moglo biti mogu&e. Mera Paaorëa to i nije odve&  interesiralo. Zapravo uop&e. Ono "to ga jest interesiralo je za"to te civilizacije, kada su ve& morale nestati, nisu po(istile za sobom na odlasku, nego su ostavile ovaj oduran kr" kroz koji on mora voditi svoga konja bez da mu polomi noge.
A mer Paaorë nikada nije volio jahati konje. Konjem je krenuo lijevom stranom drevne ceste jer je primjetio da tu nema
velikih gromada. Ponovno ga je ugrizao komarac. Nije ni primjetio. Po(e"ao se radije po bedru s
nadom da &e to donijeti olak"anje donjoj polovici njegova tijela. Nije. Morat &e uskoro riskirati i predlo$iti Kola(i&u da malo predahnu. Jer jo" dugo
ovako ne&e izdr$ati. Kretali su se dalje stazom, napreduju&i sve dublje i dublje u Okru, u smjeru
Ebzaharii doline. Kako su se udaljavali od svega ljudskoga, nevinost tin'jau stabala zamijenila je nakaradnost a(ur stabala. Ljudi znaju (esto re&i kako su sva
5
IOX
stabla ista. Barem neuki ljudi. No koliko god netko bio neuk, a mer Paaorë je bio neuk do gotovo vulgarnih razmjera, takvo ne"to ne&e re&i za a(ur stabla. Nisu postojala dva istoga oblika.
Kada ih (ovjek vidi, prvo po$eli vidjeti ne"to drugo. Tada, ako ih unato(  svojim $eljama mora ponovno vidjeti, dobiva asocijaciju na one deformirane ljudske i $ivotinjske fetuse koji se izla$u u prljavim staklenkama pod "atorima putuju&ih paracirkusanata koji sabla$njivanjem svoje malobrojne, a nerijetko i od natpolicije progonjene publike $ele odvratiti pa$nju od (injenice da se njihova zabavnost zadr$ava (vrsto u okvirima nedostatka bilo kakve zabavnosti, a time opet $ele odvratiti pa$nju od (injenice da su to ljudi koji zbog svoje odbojnosti naj(e"&e – uz iznimku one male manjine koja mora samo trpjeti prijeke poglede narogu"enih vjeverica kojima otpada krzno – nalije&u na bode$e koji se sasvim slu(ajno na)u u rukama nevinih prolaznika koji ni"ta ne slute. U mra(nim uli(icama, naravno.
Neke podsje&aju na nadrealne slike golookih umjetnika koji vole $ivjeti svoje no&ne more i dijeliti ih s drugima.
No&ne more. Ti umjetnici o(ito nikada nisu pro"li ovdje. Ili jesu? A(ur stabla su djelovala poput skulptura od mesa. Mrtvog mesa. Mrtvog sivog
mesa, pro$etog crvenim krvnim $ilama. Uvijala su se u svim mogu&im oblicima, u svim mogu&im pravcima. Imala su nabore, udubljenja, pore, kraste, (ak i bodlje. Li"&e im je bilo grimizno. Uvijek grimizno.
Jo" mu je nekakav insekt sletio na nos. Trzajem glave ga je otjerao. Kako se kretao, svjetlost i sjene su se poigravali na tim $ivotinjskim
strukturama a(ur stabala. Dobivao je dojam da se mi"i&i ste$u, kapilare "ire, da drve&e pulsira. Di"e. No znao je da je to samo varka. Kora a(ur drve&a je ne"to najtvr)e na "to (ovjek uop&e mo$e nai&i. Obi(nom sjekirom ili pilom ne mo$e"  kroz nju. To je otprilike sve "to je znao o a(ur drve&u.
Vi"e i nije $elio znati. To je bila samo jedna od mnogih (udnovatosti nastalih nakon Deprivacije.
Svijet se na naglo zatamnio. Sjena je pala na putnike, samo na sekundu. Kada su mer i Kola(i&   digli poglede, vidjeli su samo prazno nebo izrezuckano kro"njama drve&a. Mer je osjetio kako mu se sti"&e grudni ko". Dah mu je zastao. Odjednom mu je bilo jako hladno.
"!to je to bilo?" vikne Kola(i&u. "A "to ti ja znam!" re(e ljutito, ne osvr(u&i se. "Ali bilo je veliko! Sjena je-" "Glupi s'tryatahu, ako &e" skakati na svaku sjenku, onda ti je bolje da se vrati" 
u svoju pala(u i li$e" si rane na dupetu. Okra je prepuna svakakvih be"tijetina. Ni"ta (udno..."
Kola(i& jedva da je okrenuo glavu prema njemu dok je govorio. Iako ga je poku"ao prikriti ljutnjom, mer je bio siguran kako je osjetio strah u Kola (i&evu glasu. !to god to bilo "to ih je preletjelo, u(inilo ga je nervoznim.
To je mera jo"   vi"e prepla"ilo. Ako se ljudeskara poput Kola(i&a dade
6
Aleksandar Kostjuk
uznemiriti, kako bi se, dovraga, on trebao postaviti? Ako je sada zaista bio izba(en iz takta, mo$da bi ovo bio dobar trenutak da mu
predlo$i maleni predah. S druge strane, ovo je mo$da najgori mogu&i trenutak. Nije bio dovoljno upoznat s Kola(i&evim psihi(kim ustrojem da bi mogao procijeniti kada je povoljan trenutak predlagati mu ne"to, bilo "to, iako nije bio siguran ni posjeduje li on uop&e psihi(ki ustroj. Barem s jednog ljudskog gledi"ta.
Morat &e se odva$iti. Dojahao mu je sa strane i krenuo govoriti kada se Kola(i&  naglo okrene prema njemu.
"Ovdje &emo stati, s'tryatahu. Konji trebaju predah. Jo" je velik komad puta pred nama. !to tako blene" u mene? Lijep sam ti, kurvi"u?"
Mer Paaorë se nije uop&e vi"e obazirao na njegove uvrede. Bio je presretan "to &e napokon mo&i udijeliti malo milosti svome, u to uop&e nije sumnjao, uni"tenom tijelu.
"E, tamo &emo se skloniti sa staze," re(e pokazuju&i prstom malu (istinu s lijeve strane ceste bez drve&a i s pokojim grmom.
Kad je napokon sjahao, mer Paaorë je napokon shvatio kolika je zapravo bol u njegovu tijelu. Jedva je uspio skupiti noge. Kosti su mu krckale dok je poku "avao uspostaviti ne"to sli(no ljudskome dr$anju, a mogao se zakleti da je (uo namje"tanje vlatitih crijeva u utrobi. Ispu"tao je jecaje olak"anja, iako je sada bio prili(no siguran kako bi bilo bolje da uop&e nije sjahao. S vremenom bi mu tijelo obamrlo i vi"e ni"ta ne bi osje&ao.
A sada... Sada je osje&ao sve. "!to je, s'tryatahu? Navikli smo putovati u nosiljci? Ako $eli", mogu ti nogu
svezati za svog konja i vu&i te ostatak puta, ha, ha! Tvoj se konj onda ne&e morati toliko mu(iti." Smijao se i dok je otpio iz svoje polote pa mu je voda curila niz bradu i obraze.
Meru je ve&  bio pun nos njegovih uvreda. Vi"e nisu bile toliko uvredljive koliko naporne i neoriginalne. "Predobri ste, gospodine. No dr$at &u se konja. Ali kad ste to ve& spomenuli, navikao sam putovati T-kapsulom. To je puno br$e i mnogo manje smrdljivo." Na ovo se Kola(i& uko(io i zamrznuo svoj pogled na meru, no ovaj je nastavio. "Svatko iole civiliziran koristi takav na(in prijevoza s vremena na vrijeme."
Kola(i& nije odgovarao, nego ga je samo mrko gledao s otvorenom polotom jo"  u ruci. Mer se upla"io da mo$da nije pretjerao. Sukob s ovakvom mrcinom imao bi vrlo izvjestan kraj.
"To je za gradske pizdeke," re(e napokon. "Ali ako ba" $elite, Va"e Gospodstvo mo$e slobodno nastaviti put u svojoj kapsulici ili kako ve&  zovete toga vraga. Naravno, ako nai)e koja." Osvrtao se afektivno oko sebe. "Ne vidim ni jednu. Mo$da im nije sezona. Izgleda da &e"   morati jahati sa mnom, civilizirani s'tryatahu." Posprdno se hihotao pa onda otpio jo" malo iz svoje polote, okrenuv"i meru le)a.
Mer Paaorë je o$ednio gledaju&i ga pa je i sam posegnuo za svojom polotom koja je visjela sa bisaga, odmah do jedne od dvije vre&a koje su bile pune zlatnih
7
IOX
ognara. Otvorio ju je i prinio ustima. Voda koja mu je potekla niz grlo bila je poput melema i gotovo se zadavio
njome kada je za(uo glasni "um iz blizine i zvuk Kola(i&eva ma(a kako izlazi iz korica koji je uslijedio gotovo trenutno.
U djeli&u sekunde u Kola(i&evim rukama na"li su se striglar i divovski ma(. Njegov je (uvar istr(ao ispred mera i prema izvoru "uma dok se ovaj jo" borio s vodom koja je u"la na krivi ulaz.
"!to je to bilo?" upita prepla"eni mer. "Ku"!" odbrusi mu Kola(i& kroz zube. Dr$e&i striglar uperen prema naprijed, s prstom (vrsto na okida(u, spreman
svakome neprijatelju raznijeti meso s kostiju, oprezno se pri"uljavao. Kretao se oprezno, a mer iza njega jo" opreznije. Toliko oprezno da se uop&e nije micao. Primjetio je ono "to je Kola(i& zasigurno spazio prije njega.
Netko je tamo bio. Me)u drve&em. I (ini se da se nije ni poku"avao sakriti. Kola(i& je ve& toliko bio prekriven deblima stabala da ga je jedva nazirao. Mer
se odjednom osjeti vrlo izlo$enim. Koliko god neugodan njegov pratitelj bio, morao je priznati da mu je davao osje&aj sigurnosti. Krenuo je polako njegovim stopama kako bi bolje vidio "to se doga)a. Mo$da mu mo$e pru$iti potporu u slu(aju izbijanja borbe.
 Nisam ratnik, ali nisam ni bespomo& an. Gromki Kola(i&ev glas ga prene. "Mo$e" dopuzati ovamo, kukavni s'tryatahu!
To su samo nekakvi isu"eni prljavci." Mer Paaorë ubrza korak i stigne do mjesta gdje je stajao Kola(i&. Tamo ugleda
u malome prostoru izme)u uvijaju&ih stabala tri mu"karca koji su sjedili na tlu, okru$uju&i nekakvu okruglu kamenu plo(u koja je bila duboko ukopana u tlu. Plo(a se "irila u koncentri(nim krugovima, a u svakom pojasu bili su nanizane inkrustacije, pismo njemu nepoznato. U sredi"njem krugu bio je urezan besmislen, iako u$asno kompleksan geometrijski lik. Barem mu je tako djelovalo u ovom polumraku pred zalaz Sunca.
Mu"karci su bili stari. Vrlo stari. Imali su duge, sjede kose koje su djelovale poput slame. Nisu bile potpuno bijele. Jedan od njih imao je glatko tjeme pa mu je mogao vidjeti lice bolje nego ostaloj dvojici, iako je i on sjedio pogrbljen pred plo(om.
Lica su im izgledala izmu(eno. A tijela jo" vi"e. Mo$da su bili mla)i nego "to su izgledali. Imali su na sebi samo istro"ene "iroke hla(e od pralana obavijene cijelom du$inom ko$nim remenjem. Tijela koja su razotkrivali bila su ispijena, naborana i prepuna o$iljaka, ali unato(   tome najupe(atljivije na njima bila je njihova $ilavost. Poput kore drveta koje mo$e odolijevati svim izazovima. Ovi su o(ito tako)er mogli odolijevati neprijateljskim uvjetima jer kako bi ina(e mogli sjediti na ovoj hladno&i, a da se ne smrznu na smrt.
Iako nisu odavali previ"e $ivosti. Na ko$i je primjetio i ne"to "to bi mogle biti tetova$e, ali bile su toliko sitne i
razbacane da je puno vjerojatnije da su to jo" nekakve rane. Ne bi se (udio da su si
8
Aleksandar Kostjuk
ih, uklju(uju&i i ove o$iljke, sami nanijeli. Ti fanatici si to vole raditi. !tovatelji prirode ili "to ve&. Nije o(ekivao da nai&i
na takvo ne"to ovdje. Ovo mjesto nije namijenjeno ljudima. "Tra$ite ne"to, gosparu?" prozbori onaj s (elom tihim, ali sna$nim glasom. "Molim?" "!to tra$ite?" Okrene se prema njemu. O(i su mu bile blijede. Prazne. Gotovo
kao da nije imao zjenice. Zar je slijep? Ali zuri ravno u njega. "Ne tra$im ni"ta," re(e ljutito mer Paaorë, uznemiran pojavom ove spodobe. "La$ete," re(e glasom poput lahora. "!to?!" "Da... Da, vi (esto la$ete." "Zna" li ti s kime razgovara"?" "O(ito zna," ubaci se Kola(i&, "pa zar ne vidi" da te poznaje, gnoju tupavi?"
Tada se stane slatko smijati jer, kao "to je to njegov obi(aj, sebe smatra neodoljivo duhovitim.
U meru je kipio bijes. Ve& mu je bilo previ"e stalno slu"ati Kola(i&eve psovke i dobacivanja, ali da ga sada poni$ava otvoreno pred nekakvim obra"tenim klo"arima? #elio je nekako izraziti svoj bijes, ali nije znao kako. Potu&i se s Kola(i&em nije dolazilo u obzir, a napad na ove star(eke ne bi bio ba" nekakav podvig koji bi u"ao u anale juna(kih djela.
Kola(i& se kona(no prestao smijati. "He, he, dobro, dosta "ale. Da ih ubijem?" "Molim?!" "Da ih ubijem? Vidjeli su nas, a re(eno mi je..." On napravi gestu jednim od
svojih bode$a, ali ako je to trebalo ne"to zna(iti, mer to nije uspio shvatiti. "Nisu nas vidjeli. Mislim da su slijepi." Na licu starca koji mu se obratio pojavi se smije"ak. Neznatan, ali dovoljan da
se mer (itav naje$i. "Da? A da ih svejedno ubijem? Dobro bi mi do"la vje$ba." Mer zaista nije znao kako odgovoriti na takvo pitanje. Rekreativno ubijanje
nije mu bio stran pojam, ali to nije bilo ni ne "to "to je osobno iskusio. Bio je tu, naravno, onaj nemili doga)aj iz njegove mladosti s ro)akinjom Roralom i njenom odvratnom sluzavom $ivotinjom za koju je tvrdila da je pas, iako je ta stvar s psom imala veze koliko i epidemija kuge s Ev-Navalovom najnovijom poemom, Ovoga puta bez poveza, draga. Ipak, taj se incident ne ra(una.
"Mo$da bi bilo dobro da pripazite na konje... ovaj..." priop&i mu mer oprezno. Kola(i& mu se unese u lice. "A, je li? Ba " dobro "to imam jednog tako velikog
stratega uz sebe! Prljavi s'tryatahu," dobaci mu jo" dok se zaputio prema njihovim konjima, ali ne prije nego "to je pljunuo u smjeru trojice staraca na tlu.
"La$ete dobro, gosparu," obrati mu se ponovno pro(elavi starac. Mer ga probode pogledom. Stari mu je ve& stvarno i"ao na $ivce. "Za"to? Zar
niste slijepi?" "Svi su ljudi slijepi, gosparu." Mer Paaorë zakoluta o(ima. I u ovoj divljini uspio je naletjeti na lu)aka koji
9
IOX
oko sebe sipa dubokoumne filozofske misli. A tada shvati da jo" uvijek u ruci dr$i polotu. Bio je grubo prekinut kada je poku"ao uta$iti $e). Ovoga je puta dobro potegnuo. Godila mu je svje$a voda, iako je malo te$e gutao. Dosada"nji napori nisu po"tedjeli nijedan dio njegova tijela, kako je i sumnjao.
Kada je zatvorio polotu, ugledao je starca kako uko(eno dr$i svoj mrtva(ki pogled na njemu. Ostala se dvojica do sada nisu pomakla ni cincu.
"Koga vraga bulji"? Zar niste zauzeti "tovanjem prljav"tine na toj va"oj... "to ve& jest?"
"Mi ne "tujemo, gosparu. Mi slu" amo." "Aha. A "to to slu"ate?" "Ono "to ne $elimo (uti." Mer o(ajno uzdahne. S ovakvima ne mo$e" nikada pobjediti. "Mo$ete li biti
malo konkretniji? Koga vraga uop&e radite ovdje? Ne provodite valjda svoje dane ovako?"
"Slu"anjem ukazujemo po"tovanje. Ono "to ljudi obi(no (uju jest jeka njihovih strahova. Grade utvrde u svojim srcima i hvale se visinom njihovih zidina. Misle da &e, ako okamene svoje du"e, dignu svoj glas i nao"tre svoj ma(, pobijediti tamu koja zjapi pod njima poput hladnog oceana koji, kao i sve u prirodi, na pra"ta i ne tuguje. Misle da mogu pobjediti istinu."
"Uh... A "to je istina, star(e?" "Istina? Istina je da pobjede nema. Nemogu&a je. Istina je da su na"i najgori
strahovi... potpuno... utemeljeni." "Aha..." procijedi mer koji primjeti kako mu se grlo osu "ilo, iako je tren prije
pio vodu. "Samo u potpunoj skru"enosti pred prirodom mo$emo na&i uto(i"te od
demona. Samo potpuna predaja daje nam istinsku slobodu i istinsku mo &  da budemo... ljudi." Okrene se prema svojoj plo(i na tlu i prije)e prstom preko teksta ispisanog u drugom pojasu od sredi"njeg simbola. "'Zasllanuöar yeh ir kyoge ëel wggesa obo'lrrwaeqar kyoge'. Kada tama konzumira pokornog, svjetlost se ra)a, a nada slijedi."
"Hm, da... vrlo originalna filozofija, ali-" "Vi nosite svoje strahove sa sobom. Ovdje. A time uskra&ujete ovom mjestu
po"tovanje koje zaslu$uje. To ne mo$e pro&i bez posljedica, gosparu." "Je li to prijetnja, star(e?" "Prijetnja? Je li izlazak Sunca prijetnja? Je li A"ámuva na nebu prijetnja? Ono
"to uvjetuje prirodu nije prijetnja. Samo (ovjek slaba uma to ne shva&a." "Je li tako? Bolje da vas ja ostavim prije nego mi do)e ipak pustiti svog kolegu
da vam odere ko$u." Okrene se od njih i zaputi prema Kola(i&u. "Kart+atomasuri to ne&e trpjeti. Njihov dom je nepovrediv. Slijedit &e svoje
instinkte. Nepogre"ivo." Mer se naglo okrene natrag prema starcu. Jeza ga pro)e. "!to si rekao? Ovo
nije teritorij kart+atomasura. To je mnogo sjevernije. Nikad-" "Cijela Okra je teritorij kart+atomasura. Cijela Nesska. Oni ne zalaze u ovo
10
Aleksandar Kostjuk
podru( je jer po"tuju ono "to ovo mjesto predstavlja. !tuju duh pro"losti, ono "to je prethodilo, i ono "to &e iz toga uslijediti." Stavio je ruku na plo (u kao da miluje ma(ku. "Znakove mo$ete vidjeti posvuda. Ono "to su Drevni upisali svojim du"ama u tlo bezvremeno je i njegova snaga ne jenjava. Kart+atomasuri osje&aju duboko strahopo"tovanje pred tom snagom koja (eka bu)enje. I ne pra"taju onima koji to ne (ine."
Stari je zaista si"ao s uma. Otkad gamad "tuje bilo "to? "Zanimljivo, ali sad si rekao da kart+atomasauri ne obilaze ovo podru( je. Kako &e nas onda kazniti? Zar &e prekr"iti svoje pravilo? Proturije(i" sam sebi, starkeljo." Mer Paaorë ni sam nije vjerovao da se upu"ta u besmislenu raspravu s nekakvim lu)akom. Ovakvo laprdanje nije morao slu"ati jo" od dana kada se napozvan u"uljavao na bankete radi besplatne hrane i o(ijukanja s djevojkama koje su bile ili previsoko ili prenisko na razgranatom stablu plemenita"kih linija da bi ih mogao o$eniti, a ceh  je morao platiti pomnim pra&enjem ko"marnih predavanja majki tih istih djevojaka o destilaciji njihovih nokata i utjecaju koji to ima na tapiserije u njihovim ku&ama koje mu$evi uporno odbijaju promijeniti. Ali sada ga je ve&  toliko uzrujao...
"Oni su vjerni svojim instinktima," re(e starac i stavi se u polo$aj u kojem je bio u kakvom ga je na po(etku na"ao. "Uvijek postoji na(in," doda jo". Tiho.
"!to to zna(i?" Starac je "utio. "Ne ignoriraj me, star(e, ne&e"  sa mnom razgovarati kao s budalom, a onda
mudro "utjeti! Odgovori mi!!" Ni"ta. Mer Paaorë odmahne rukom i napokon krene, odlu(an vi"e se ne osvrtati.
Toliko se ve& uzrujao da je bio siguran da je ve& crven u licu. Tako mu i treba kad ulazi u rasprave s olinjalim senilcima. Senilcem. Ona su dvojica mo$da (ak bila mrtva. Ali kad je smrt do" la, mo $ da nisu primjetili promjenu, he, he, he, na"ali se u sebi zlobno.
Kad je do"ao do Kola(i&a, ovaj je ve& bio na svome konju, spreman za polazak. Njegov konj je za to vrijeme brstio nekakav ru$ni tamni grm s crvenim to(kicama. Odvukao ga je od njegove gozbe i s mukom se popeo na be"tiju. "Za"to si ga pustio jesti to grmlje? 'uo sam da ovdje ima mnogo otrovne vegetacije."
"Brini se sam za svog konja, s'tryatahu. Ali ako je grm bio otrovan, onda &e" to ubrzo saznati, zar ne?" Po(ne se zdu"no smijati.
Mer je tmurno jahao za njim. Nije imao pojma da su pla&enici tako u$asno duhoviti.
"!to si se tamo derao? One okamine su te razljutile? Da nisi mo $da ubio kojega, ha?"
"'emu? Besmislena blebetanja lu)aka."
Iss'xu je promatrao dvojicu konjanika kako bezbri$no idu svojim putem. Ve&  dugo $ivi u Svijetu, ali nikada se ne mo$e prestati (uditi ljudskoj gluposti. Za"to
11
IOX
ljudska bi&a toliko ustraju na vlastitoj propasti? Zar ne streme ni(emu drugome osim la$nome potvr)ivanju svojih la$nih iluzija? La$ im je u krvi. Navikli su se na nju kao "to su se navili na udisanje zraka. Koje li bijedne egzistencije.
Upozorio ih je. Barem je poku"ao. Onaj mu"karac njegovana lica kojeg je onaj naprasiti Dolorac nazvao
s'tryatahom do"ao je jako blizu da ga slu"a. Da ga (uje. Ali on je impregniran strahovima. Strah mu prije(i vidjeti ono "to mu je jasno
pred o(ima. Kakav to strah mora biti! Doslovce smrdi na njega. Nanju "it &e ga nadaleko. I gostiti se njime.
O da, njegova bol bit &e znatna.  Reci rije( i. Stigao je! Kako me do( ekujete? "Jedino kako mo$emo. Jedino kako znamo." ! to ste nau( ili? "Ni"ta. Tko smo mi da spoznajemo?"  Reci rije( i. "'Zasllanuöar yeh ir kyoge ëel wggesa obo'lrrwaeqar kyoge'. Kada tama
konzumira pokornog, svjetlost se ra)a, a nada slijedi."  Jesi li spreman? "Koliko spreman mogu biti, gosparu."  Jesu li oni spremni? Iss'xu pogleda Z'snüa i Kr'qa. Nikada nije vjerovao da &e do&i ovako daleko. A
 jo" manje da &e to u(initi svi zajedno. "Gotovo."  Je li to ponos? "Nikako, gosparu." Gdje ste? "S vama." Tko & e trpjet? "Vjekovi." ! to & e uslijedit? "Tama." Gdje je tama? "Iza nas!" Tko je ' ovjek? "Onaj koji stremi. Onaj koji bje$i."  Jesi li ti ' ovjek? "Ne!" Tko sam ja? "Nitko. Glasnik. Tama." Gdje sam ja? "S nama."  Da.
12
Aleksandar Kostjuk
Po(eo je odmah s Z'snüom. Ovaj se dr$ao zaista dostojanstveno. Bio je ponosan na njega. 'ak i pomalo zavidan. No ne smije imati takve osje &aje. Ne u ovome trenutku. Krv je po(ela natapati tlo. Ne"to je moralo pobje&i, to je neizbje$no.
Ve&   je krenuo na Kr'qa. I"lo je brzo. Br$e nego "to je o(ekivao. Uistinu impresivno. Ono "to je (ekao cijeloga $ivota odvijalo se u ovome trenutku. A on  je imao (ast vidjeti to vlastitim o(ima – i poni$enje biti posljednji.
Iss'xu osjeti istinsku sre&u kako mu buja u grudima. Po prvi put u $ivotu do"lo mu je da zapla(e.
Ali nije. !teta "to onaj napuhanko i njegov ubojica nisu imali jo" mrvicu strpljenja i
ostali ovdje. Mogli su svjedo(iti ne(emu "to &e kroz eone koji slijede do$ivjeti samo "a(ica $ivih bi&a.
No (ast je to koju ne zaslu$uju. Ne takvi. Ne bi oni ni znali cijeniti "to se doga)a ovdje. U ovome trenutku. Dah mu je
zastao. Za nekoliko sekundi bit &e njegov red. Za nekoliko sekundi nastupit &e vrhunac. Apetit ovoga bi&a bit &e zadovoljen, a on... On &e biti predan.
Konzumiran.
Za(udo, po mraku se nekako lak"e jahalo. Ako se zanemarila tjeskoba zbog zjape&e tame sa svake strane staze i povremeni neznatni "um od kojeg se meru Paaorëu svaki put $eludac stisnuo u grudu. Lak"e je bilo jahati jer je bilo manje izgleda za spoticanje konja. One kamen(uge, ostaci zaboravljene ceste, ovdje su se pojavljivali samo u tragovima. No tlo je bilo nekako druga(ije. Mer tome uop&e ne bi pridavao pa$nju, ali njegov je konj pokazivao o(itu nelagodu zbog toga. Kola(i&ev tako)er. Zemlja je ovdje bila meka, ali nekako zrnata. Koliko je mogao raspoznati.
A"ámuva, Krnji Mjesec bio je visoko na nebu, sjao punim sjajem. Sre&a, jer ina(e ne bi vidjeli ni prst pred sobom. Ovako je staza bila prepoznatljiva, barem u svojim osnovnim linijama. Ipak, (udno je gledati A"ámuvu ovako, po no&i. Ne sje&a se kada ga je posljednji put tako gledao, ako uop&e. No&  ne pripada ljudskome rodu.
Konj ponovno napravi njemi trzaj u znak negodovanja zbog nepoznatog i nadasve sablasnog ambijenta u koji je ba(en bez pitanja. Mer ga pogladi lagano po vratu kako bi se smirio i po prvi put od kada su se sreli, suosje&ao je s jadnom $ivinom.
Ponovno "um. Mer je sko(io u svome sedlu. 'itava ko$a mu se naje$ila i strava mu se popela
po ki(mi poput horde ljutitih igala. Uko(io se gledav"i u smjeru iz kojeg mu se (inilo da je do"ao zvuk. Nije mogao biti siguran. Nije bilo glasno. Dr$e&i glavu  jo" uvijek u istom polo$aju, nespretno je rukom tra$io svoje oru$ je. Napipavao je, ali nije ga mogao na&i.
Od toga je po(eo jo" vi"e pani(ariti. Sada je uklju(io i o(i u potragu. Kako ga
13
IOX
 je mogao smjestiti tako da ga ne mo$e na&i? Da su ga, primjerice, sada napali, imao bi vjerojatno najvi"e sekundu za djelovanje. Na Kola(i&a se nije smio previ"e oslanjati. Nije mogao znati bi li pla&enik prisko(io i njemu u pomo& ili bi spa"avao isklju(ivo svoju ko$u. Znao je za "to je pla&en, ali to je bila velika razlika od onoga "to &e zaista u(initi.
Prona"ao ga je. Ali je predugo trajalo. Sljede&i put mora imati na umu gdje dr$i oru$ je kako bi mogao brzo reagirati. No to je zna(ilo da bi u trenutku kada nastupi opasnost morao biti sposoban razmi"ljati u stanju duboke i kroni(no uznapredovale panike, a za to je jedva bio sposoban i pod normalnim okolnostima.
Kola(i& je tako)er reagirao na zvukove. Dodu"e, ne tako nervozno poput mera Paaorëa. Nije se (ak ni postavio da dohvati neko oru$ je iz svoga bogatog pokretnog arsenala. To je meru na jedan iracionalan na(in davalo utjehu. Ako ovaj ubojica smatra da nema opasnosti, onda je vjerojatno i nema. Samo "to nije bio siguran zna li Kola(i&   dobro procijeniti situaciju. Je li djelovao, odnosno susprezao se od djelovanja na temelju iskustva ili (iste arogancije?
Zapravo su ti "umovi najvjerojatnije bili padanje li"&a i kretanje sizomi"a kroz travu. Problem s tim "umovima bio je "to su bili tako rijetki. Kada si je mer prije polaska na svoju misiju predo(avao suludo lutanje "umom usred mra(ne no&i, zamislio si je huktanje sova, kri(anje raznoraznih nepoznatih zvijeri, kvrckanje, "i"tanje, me"koljenje, ci(anje i zavijanje.
Ali ni"ta. !umom je vladala grobna ti"ina. Muk. 'ak ni vjetar nije povremeno uznemirio kro"nje stabala. Kao da nije bilo ni(eg $ivog u Okri.
Naslu"ao se svakakvih pri(a o ovoj "umi, poput onih kako je to zapravo grobnica divovskoga bi&a iz davnina koje ne voli kada netko prekida njegovu mrtvo&u ili kako u njoj $ivi narod sablasti koji kultivira cijelo ovo podru( je u skladu s nekakvim onostranim urbanisti(kim planom. Bilo je tu i apsurdnih pri(a, poput one o djevoj(ici koja je u trenutku Deprivacije progutala svoju jaha(u "alicu pa je zbog silne tuge kao rezultata toga (ina lila suze koje su napojile ravnicu na kojoj od tada smiju rasti samo stvari koje (ine ljude tu$nima ili ih, u najmanju ruku, duboko deprimiraju. I mo$da pokoja paprat. Bila je tu i pri(a kako je Okra mjesto velikih opasnosti i neprirodnih pojava s kojima se nositi mogu samo kart+atomasuri, nikako (ovjek.
Potonja je pri(a bila poprili(no neodre)ena, ali vjerojatno je zbog toga bila i toliko to(na.
Ipak, u ovome trenutku sve te pri(e nisu mu bile od velike koristi. Mer Paaorë  je u tome trenutku zaklju(io kako bi me)u narod trebalo biti dopu"teno plasirati samo one legende s razumnom koli(inom provjerenih, prakti(nih informacija i mo$da (ak uputstvima koja se mogu brzo primijeniti na licu mjesta.
"!to je, s'tryatahu? Ne"to smo nervozni, ha? Nadajmo se da ne&e nai&i koja krtica. Ne $elim da ti zataji srce ovako blizu cilja." Smijao se sebi u bradu.
"Jako smije"no," odvrati mu mer, "ho&ete li u borbi napadati svojim oru$ jem ili &ete neprijatelja jednostavno na brzinu zatu&i svojom jezi(inom?" Morao mu je
14
Aleksandar Kostjuk
vratiti milo za drago. Ve& mu se popeo na vrh glave. Kola(i&  naglo okrene svoga konja prema meru. "!to bi to trebalo zna(iti,
pseto?! #eli"  mo$da vidjeti moje ratni(ke vje"tine? Malu demonstraciju, ha? Vjeruj mi, ne&u prozboriti ni rije(. A ne&e" ni ti." Sada mu je na svome konju bio udaljen pola metra. Preblizu.
"Hm... da... siguran sam da biste protivnika poput mene lako pobijedili, ali ako  je to vrhunac va"eg borila(kog umije&a, bojim se da &e va"  ugled vrhunskog pla&enika biti kratkoga daha."
"!to je sad to? Udar na moju (ast?" Na trenutak je umuknuo i mer je gledao njegov kameni izraz lica koje je bilo tek napola vidljivo samo zahvaljuju&i mjese(ini. "Ugled?" napokon ponovno progovori. "Ti ni"ta ne shva&a", zar ne, glupi s'tryatahu?"
Nije ni vidio kretanje njegove ruke. Samo mu se odjednom vrat na "ao u $eljeznom stisku, a zrak je jedva pronalazio svoj put uz piskutavo cviljenje. Kola(i&eva "aka bila je nevjerojatno sna$na. Mer ju je svojim rukama poku"avao ukloniti sa svoga vrata, ali to je bilo isto kao i kad bi poku "ao njima smrviti kamen.
"'ast? Ugled? Time se valjda razbacujete vi plemi&ki gmizavci. Ali ovdje... u divljini... time si mo$e"  obrisati dupe. Ja ubijam da bih ubio. Bolesnike, $ene, djecu, naoru$ane stra$are, s le)a, na spavanju, dok bu"e svoje kurve. Ubijam kako  je god potrebno i koga je god potrebno ako ja imam od toga koristi. Ako je onaj drugi mrtav, a ja $iv i mo$da jo" k tome s par nov(i&a u ruci, boli me dupe "to netko misli o mome umije&u i kako sam trebao ubiti. Jer krajnji rezultat je uvijek isti. A taj rezultat je moje pre$ivljavanje. To je moja jedina (ast i druga mi ne treba. A tebe ne&u ubiti jer mi trenutno vi"e vrijedi" $iv. Trenutno. Kada tvoje pre$ivljavanje vi"e ne bude bitno za moje, tada &u mo&i bez oklijevanja izrezati tvoje bubrege i prodati ih na crnome tr$i"tu. Je li to jasno?"
Mer je bio bez rije(i, poglavito jer je jedva disao kroz Kola(i&ev stisak. "Jasno?!" Protresao mu je glavu u svojoj "aci. "Jasno," uspije iscijediti bespomo&ni mer. "Dobro, a sad &emo se ovdje ulogoriti. Tu," re(e mahnuv"i rukom prema stablu
(iji je vrh groteskno bio uvijen prema tlu i koje je sa svojom bogatom kro "njom djelovalo je poput nekog pogrbljenog starca koji vu(e svoju dugu kosu po tlu. "Tu &emo imati dobar zaklon."
Mer Paaorë nije $elio ulaziti u raspravu o tome za"to se moraju odmarati kada su ve& tako blizu, pogotovo sada nakon "to je Kola(i& maknuo ruku s njegova vrata, daju&i mu time priliku u$ivati u obi(nome zraku kao nikada do sada u $ivotu.
Sjahali su sa svojih konja i poveli ih pod okrilje a(ur stabla. Mjese(ine je nestalo i bili su u potpunom mraku. A(ur stablo potpuno ih je sakrilo od okolnoga svijeta. A tada se $uta svjetlost pojavi. Kola(i& je upalio bak-krabur, ali tek ga je neznatno raspirio. Svjetlosti je bilo tek toliko da mogu vidjeti ispred sebe. Stavio  je bak-krabur na tlo, a onda sa svoga konja odvezao le$aljku od trilige i razmotao
15
IOX
 ju na tlu. Tada je ne"to izvadio iz torbe koja je visjela s konja i otrgnuo to zubima. Su"eno meso, valjda.
"Ako ima" "to za jesti, s'tryatahu, onda jedi. Poslije &emo odspavati sat-dva." Mer Paaorë je u ti"ini uzeo svoju deku koju je kupio na onoj odvratnoj postaji,
a onda pogledao "to ima za jesti. Imao je tako)er samo su"eno meso. Kockice svinjetine i plo(ice piletine. Izbor je bio te$ak, ali odlu(io se za plo(ice. Sjeo je na svoju deku na tlu nasuprot Kola(i&u i po(eo jesti. Bak-krabur na tako niskoj postavi uop&e nije grijao. Blaga svjetlost koju je zra(io jedva je sezala do "zidova" njihova privremena uto(i"ta. Zaklon je zaista bio dobar, morao je priznati. Imao je osje&aj da je u velikom "atoru. Kola(i& je mo$da sadisti(ki psihopat s neugodnim sklonostima, ali zato zna svoj posao.
Naka"ljao se da privu(e Kola(i&evu pa$nju. Ovaj ga kratko o"ine pogledom i vrati pogled natrag na slabo tinjaju&i bak-krabur. "Ne bih nikako $elio da ovo zvu(i poput kritike, ali zanima me za"to smo se ulogorili ovdje ako smo tako blizu Nambuu. Jo" koji zarat i tamo smo, zar ne?"
Kola(i& ga nije gledao. "Preblizu smo. Na"... tvoj dolazak je najavljen tek za tri sata."
Mer je bio zbunjen. "Da... i?" "I... ti ne zna"  kakvi su papupari. Paranoi(ni guliko$e. Ne vole kada netko
kasni na dogovor s njima. Ali jo"  manje vole kada netko urani na dogovor s njima. Da sada do)emo, zasuli bi nas sa sumnji(avim pitanjima i nijedan ih odgovor ne bi zadovoljio. Otkinuli bi nam glave tek toliko da budu sigurni da su... sigurni."
"Da, ali... To nema nikakvog smisla." "Ma nemoj..." "Ho&u re&i... za"to bi bili sumnji(avi na nekoga tko dolazi na dogovor ranije?
Takvo ne"to se obi(no smatra-" "Kome ja govorim? Zidu? Zar nisi slu"ao "to sam ti sada govorio, s'tryatahu?
Misli" li da su to ljudi koje bi pozvao na svoje pizdolike (ajanke? Zapravo, mo$da i bi. Jer su oni kao i ti – pseta. Imaju izrazito sku (ene nazore i njihovo je poimanje svijeta ograni(eno na ono "to trenutno vide. Naviknuti su da stvari budu onakve kakvima su ih oni zamislili. Ako ne"to iska(e iz obrasca, oni ne&e razmi"ljati za"to  je to tako jer im uop&e ne pada na pamet da bi ne"to moglo biti druga(ije od onoga "to to po njihovom mi"ljenju jest. Svemir je za njih ono "to su si oni zamislili, a oni su u njegovu sredi"tu. To je jo" ne"to po (emu su sli(ni tvojoj plemi&koj bagri.
I zato si uzimaju za pravo ubiti bilo koga tko iska(e iz njihovog malenog svijeta. Zbog toga i zbog svakakvih droga koje stalno $deru, snifaju i guraju si ih tko zna kamo."
"Ali za"to..." Mer je prigu"io ostatak svoje misli. Nije ni znao "to bi mislio o svemu ovome.
"!to za"to? Za"to tvoji nalogodavci posluju s takvim (oporom? Ne znam "to tvoji aristokrati-stratezi to(no ovdje rade, a prema tvojoj glupoj faci zaklju(ujem da ne zna" ni ti, ali o(ito im za to trebaju papapuri. Unato( svojoj ograni(enosti ili
16
Aleksandar Kostjuk
mo$da ba" zbog nje, papapuri su idealna radna snaga. Znaju se postaviti prema ovoj divljini i znaju kako je ukrotiti. Koliko je to uop&e mogu&e. Tako su i pre$ivjeli tako dugo tako duboko u Okri. Navodno su tu doma&i ve& stolje&e-dva. Nitko ne zna kako im to uspijeva. Pre$ivjeti, mislim. Zna se samo da su im mozgovi dovoljno spr$eni da to uop&e poku"avaju." Cini(no se nasmijao i stavio u usta posljednji komad mesa.
Mer Paaorë bio je zate(en Kola(i&evim znanjem, ali misli su odjednom odlutale u potpuno drugome smjeru. "Kola(i&u?"
Kola(i& bijesno istisne zrak kroz zube. O(ito se nadao da &e mer biti miran neko vrijeme. "!to sad?"
"Onaj starac je rekao da-" "Koji vra$ ji starac?" "Jedan od one trojice oko onoga oltara... znate..." "Ah, one mumije." "Tako je. Jedan od njih je rekao kako je cijela Okra teritorij kart+atomasura. Je
li mogu&e da je to to(no jer..." Mer utihne nakon "to Kola(i&ev pogled naglo postane leden. 'eljusti su mu se stisnule na spomen kart+atomasura.
"Da je to to(no, budaletino, misli" li da bih bio ovdje usred no&i? Nitko ne ide ni blizu te gamadi. Nitko tko $eli $ivjeti. A ja volim $ivjeti. Njihovo podru( je su Triotra, Dram-Hrataaga i jo" neki manji dijelovi. Nikako cijela Okra. Ovdje nisu vi)eni ve&... nitko niti ne pamti. Druga pri(a je s gradovima, tamo znaju navratiti, ali ti to zna" bolje od mene, zar ne?"
"Da, ali ne bi li bilo-" "Slu"aj ti mene, ti iritantni s'tryatahu!! Pla&en sam otpratiti te do Nambua i
natrag. To &u i u(initi. No ne&u slu"ati tvoje idiotske pri(e inspirirane razgovorom s nekakvim olinjalim senilcem. Ako te takve pri(e zabavljaju, mo$e" ih pri(ati na banketima svojim plemi&kim sugovnarima. No "to se mene ti(e, nisam pla&en i ne moram slu"ati idiotsko blebetanje nekakvog nalickanog poludebila. Na"e su teme za razgovor ovime do kraja putovanja iscrpljene. A sad &emo le&i i spavati. Predla$em to i tebi jer &emo na povratku ubrzati tempo i vjerojatno ne&emo imati mnogo prilika za spavanje. Ako ti se ne spava, onda samo le$i. U svakom slu(aju, ako prozbori" jo" jednu rije(, ja &u te uspavati dr"kom svoga ma(a, prljavo pseto!" Ugasio je bak-krabur i onda se samo jo" (ulo kako se namje"ta na svojoj le$aljci.
Mer je sjedio u potpunoj tami, jo" pod utjecajem Kola(i&evih rije(i. Te rije(i bile su sna$ne poput njegove "ake. Trebalo je nekoliko trenutaka da shvati kako je svjetlost uga"ena i kako bulji u crnilo.
U ruci mu je jo"  bila mesna plo(ica. Nije ju stigao pojesti, bio je zauzet. Konverzacijom. Na brzinu ju je pojeo i legao "to je ti"e mogao. Kola(i& je ve&  spavao. 'uo je duboko disanje. Nevjerojatno. A jo" prije nekoliko sekunda kipio  je od bijesa.
Konji su vjerojatno tako)er zaspali. Uglavnom, nije ih (uo. Dodu"e, ti se konji nisu ni za cijeloga putovanja nijednom oglasili. Tiha pasmina, valjda.
Njegova se deka pokazala kao slaba zamjena za krevet. Najudobnije mu je bilo
17
IOX
le$e&i na le)ima. Brzo je morao ustanoviti da je takva vrsta le $anja tek ubla$ena ina(ica jahanja. Ve& su ga boljele lopatice, ki(ma, rebra, a i po(eo mu se u no$nim prstima javljati osje&aj koji mu je dosad bio nepoznat, ali koji nije obe&avao ni"ta dobro, barem ne "to se njegovih no$nih prstiju ticalo.
Le$anje na le)ima o(ito je osu)eno na neuspjeh. Poku"ao se namjestiti na bok. Pitao se za"to se Kola(i& toliko uzrujao kada je spomenuo kart+atomasure. Bio
 je jo" bjesniji nego kada mu je kritizirao umje"nost u borbi. S druge strane, sam spomen kart+atomasura budi u ljudima najve&e strahove. Ono duboko zakopano u njima, "to susre&u samo u no&nim morama. Da, oni su poput no&ne more. A taj ugled sasvim je opravdan. Nije mu bilo poznato postoji li netko tko je imao bliski susret s tim vragovima koji nije uklju(ivao standardni deset cinci debeli (eli(ni zid izme)u njih, a da je to pre$ivio ili barem po$ivio dovoljno dugo da prozbori koju rije( o tome prije nego "to ga je lije(nik ili iridij-lije(nik odbio lije(iti jer ne voli dirati osobe koje su ranjene, bolesne ili bilo "to drugo "to bi ih odvratilo od investiranja u industriju potapanja kvaki za nehendikepirane papkare.
Mo$da je Kola(i&  bio jedan od tih rijetkih. Je li se on na "ao u okr"aju s najve&im ljudskim neprijateljem – izuzev"i ljude – i pre$ivio? Kada bi ga (ovjek pogledao, rekao bi da je za to kadar.
Sje&a se kakav je dojam ostavio Kola(i& na njega kada ga je prvi put ugledao. Jedna rije( odmah (ovjeku pada na pamet kada ga vidi. !iroko. Sve je na njemu bilo "iroko. Njegovo tijelo bilo je "iroko i nosilo je "iroke ruke, "iroke noge, "iroki vrat na kojemu je sjedila "iroka (elava glava. Glava mu, kako se meru (inilo, nije bila prirodno bez kose, ali nije bila ni obrijana. Djelovala je vi "e kao da je bila $rtva neke u$asne prirodne katastrofe koja je zacijelo uklju(ivala ogromne, o"tre predmete koji su letjeli ogromnom brzinom i mo$da (ak komadi&e drva koji su nenamjerno gorjeli. To se barem dalo zaklju(iti na temelju ogromnog o$iljka koji se pru$ao sve od njegova potiljka pa do lijeve obrve koja je gotovo potpuno ustuknula pred o$iljkom, i jo"   nekoliko manjih razmje"tenih po njegovoj nezavidnoj lubanji.
Ve& je tada bio naoru$an do zuba kao i sada. To mu je vjerojatno normalan na(in odijevanja. Na le)ima je imao (ak dva ogromna ma(a, za pojasom su mu bila smje"tena dva striglara, punjenja za striglar te niz bode$a razli(itih veli(ina. Preko normalne odje&e, koja, prema svemu sude&i, nije pratila aktualnu modu, nosio je ko$ni oklop i mre$u remenja koji su mu slu$ili kao spremi"te za arsenal, a vjerojatno i kao "tit. Za obje podlaktice imao je zataknute no$eve, na jednoj nozi  je imao ne"to poput sjekire, a na drugoj malene kose. Ima tu jo"   svakakvih predmeta posvuda po njegovom tijelu, a za koje mer nije znao re&i "to su, ali se sa sigurno"&u moglo re&i da im je namjena ubijanje, a malo vjerojatno je da su slu$e... neubijanju.
Kola(i&   je od prvoga njihova susreta dao do znanja da &e pomagati meru Paaorëu u obavljanju njegova zadatka i da &e ubiti svakoga tko bi mogao i pomisliti na to u tome ga sprije(iti, (ak i ako za to mora ubiti i samoga mera. Tako)er je odmah dao do znanja da mu se osoba koju &e pratiti uop&e ne svi)a, "to
18
Aleksandar Kostjuk
 je odmah obznanio pljuvanjem na merovu (izmu, insinuiranjem da je imao intimne odnose s merovom majkom i majkom njezine majke, detaljnim opisom merova ru$noga lica i podrobnim obja"njenjem za"to mer nikako ne mo$e biti ru$niji.
Na to su slijedile kontinuirane psovke i uvrede, naj(e"&a od kojih je bila s'tryatah. Mer je bio prili(no siguran da je to iz e(koga jezika. Taj se jezik uglavnom koristi na krajnjem jugozapadu Nesske, u Doloru i Imakysiji. Kola(i& je zacijelo $itelj jedne od tih zemalja, to se pozna i po jetkom naglasku koji ima kad govori vatski.
E(ki se zapravo i nije pro"irio izvan granica Dolora i Imakysije. Istina je da se i tamo sve manje koristi, "to zbog sna$noga utjecaja Skriptoruma, "to zbog (injenice da je to jezik s premalo rije(i koje imaju neukusno previ"e zna(enja. Nije bilo rije(i koja nije predstavljala barem dvadeset razli(itih pojmova i nije bilo (ovjeka s e(koga govornog podru( ja koji si svaki pojam nije tuma(io na trideset razli(itih na(ina. Navodno cijeli jezik raspola$e s nekih stotinjak rije(i, s tendencijom opadanja, "to je nedvojbeno razlog mnogim nesporazumima.
Neki zlobnici zato tvrde da je upravo to razlog, a ne nedostatak infrastrukture i financijske potpore prijestolnice, za u(estalo nasilje koje se odvija u tim zemljama. Njihovi oponenti im pak uzvra&aju da se upravo pojmovi u( estalo  i nasilje najbolje sla$u u samim centrima mo&i Nesske i da bi tim nepismenim budalama bilo bolje kada bi se umjesto kritiziranja tu)ih jezika potrudili nau(iti vlastiti kako bi mogli "to bolje sro(iti pismenu molbu za vlastitom eutanazijom. Tada bi se po(ele razmjenjivati uvrede i prijetnje smr&u, da bi potom uslijedilo razdoblje izostanka bilo kakve rasprave. Tome bi opet uslijedilo razdoblje slu(ajnih trovanja hranom, nesretnih prehladom induciranih dekapitacija i misterioznih nestanaka negdje izme)u jedanaest nave(er i tri ujutro. Nakon toga se svi protivnici ujedine u izjavi kako se to ne smije nikada vi"e dogoditi, samo "to nitko ne $eli re&i "to bi to to zapravo trebalo predstavljati.
Rije(  s'tryatah zacijelo ima tako)er tucet zna(enja. Koliko mer zna, jedno od njih je bolest koja napada ljude ili galebe slaba srca nakon "to im vjerovnici ili kaligrafi zapale ili prebojaju ku&u i potruju ili siluju stoku. Jedno drugo je vezano za jednu vrstu lopo(a (iji rubovi podsje&aju na prizor (ovjeka koji lizanjem kamenja $eli izraditi svrdlo za zamrzavanje vilica.
No kad bi Kola(i&   rekao meru s'tryatah, vjerojatno je mislio na naj(e"&e zna(enje te rije(i, a to je osoba koja nevje"to barata izmetom stajskih $ivotinja.
Iako kao (ovjek iz fina dru"tva nije navikao biti predmetom uzastopnog obasipanja najgorim uvredama – ako ne ra(unamo tematske ve(eri mera Criöskama, oho! – vrlo se brzo navikao na Kola(i&ev rije(nik i (ak izgradio s njim  jedan stabilan odnos koji se odr$avao zahvaljuju&i uzajamnom ignoriranju do maksimalne mogu&e mjere.
To je barem palilo do maloprije. Zamalo je postao $rtvom Kola(i&eve izvje$bane brutalnosti.
Sad ga grozno boli rame. Okrene se na drugu stranu.
19
IOX
Ni to ne obe&ava. Dosad je Kola(i&a do$ivljavao kao neku vrstu dresirane $ivotinje s velikim
propuhom u lubanji. Dresirane da ubija. I sakati. No njegovom demonstracijom okrutnosti pokazalo se i da (ovjek zna razmi"ljati. Njegove rije(i duboko su ga dojmile, iako mu to nikada ne&e priznati. Vjerojatno je to zato "to je ovo potpuno druga(iji svijet od onoga na koji je naviknut. Koliko god nasilne bile spletke me)u ku&ama i u dr$avnoj politici, ovaj milje u koji je ba(en odlikovao se nasiljem koje  je bilo druga(ije. Ne nu$no ve&e od doma&ega. Mo$da nekako – prirodnije.
Primjerice, kad su stigli u onu bezimenu "umsku postaju na rubnom dijelu Okre koja bi pro"la kao seoce da su ljudi vi"e nalikovali na ljude, a ku&e vi"e na ku&e ljudi, bio je prisiljen bode$om iz obiteljske zbirke kojeg je ponio sa sobom probosti (ovjeka koji mu je nju"kao oko vre&a s novcem na konju. Dobro, mo$da  je rije(   prisiljen  pretjerana, no Kola(i&  mu je rekao kako ga nitko u ovom dra$esnom mjesta"cu ne&e po"tivati ako samo otjera znati$eljnika. A kad je rekao da ga ne&e po"tivati, mislio je da &e ih sve pozvati da mu u(ine sve u rasponu od silovanja, preko ubijanja, pa sve do ubijanja i silovanja.
Stoga ga je brzo probo no$em. S le)a. Sre&om, jer gospodin je bio velik i ve& s le)a je izgledao opasno. Osje&ao se ushi&eno. Nikada prije nije ubio (ovjeka. S le)a. I mogao ga je samo ostaviti tamo na tlu, bez podmi&ivanja organa reda i mira, bez izmi"ljanja glupih izgovora i bez dostavljanja sitne naknade obitelji putem neslu$benih kanala.
A kasnije, nakon "to su se u jedinoj kr(mi nave(erali – Kola(i& je ve(erao, mer  je samo gledao u svoj tanjur poku"avaju&i odgonetnuti koliko je puta morao biti ubijen njegov obrok – kada je mer ve& zajahao svoga konja, Kola(i& je sru"io na tlo ogromnu groteskno na"minkanu gazdaricu kr(me i po(eo ju silovati pred njim i jo"  nekolicinom gledatelja koji su iza"li iz kr(me, pijuckaju&i pritom svoju halpu.
Meru, naravno, nije palo na pamet intervenirati. Samo je s (u)enjem gledao taj (in koji ga je podsje&ao na lutkarske predstave koje je njegova $ena znala organizirati za njegova nemirna deri"ta. Nekako je to bilo zabavno.
Kad je zavr"io, mer je dobio dojam kako to ipak nije bilo silovanje jer je gazdarica po(ela ljubiti Kola(i&a po licu, govoriti mu prosta(ke po"alice od kojih su se oboje zdu"no smijali i nuditi mu besplatno pi&e i jelo ako ostane jo" malo s njom. Kola(i&, naravno, nije imao nikakvu namjeru ostati, ali gazdarica ga nije imala namjeru pustiti pa ga je vukla za nogu kada je on ve& bio na konju. Na to ju  je Kola(i& nogom gurnuo i ona je spektakularno pala u blato da bi odmah po(ela plakati. Kako su odmicali, mer je imao priliku vidjeti u daljini gazdaricu kako – vjerojatno iz tuge zbog Kola(i&eva odlaska – re$e nekoj zalutaloj ma(ki grkljan i njome premla&uje jednu svoju mu"teriju koja je stajala pred kr(mom.
Tada je Kola(i& ostavio dojam da ba" i ne zna razmi"ljati u previ"e pravaca, ali sada se dojam promijenio. Vjerojatno krvo$ednost nije dovoljna za pre$ivljavanje u poslu pla&enika. Ako $eli" ostati u poslu, zasigurno mora" uklju(iti i mozak.
Zna Kola(i& vi"e nego "to da naslutiti.
20
Aleksandar Kostjuk
No u jednom je bio u krivu glede mera. Njegovi nalogodavci, kako ih je Kola(i& nazvao, rekli su mu "to rade ovdje. Jedino "to mu nisu rekli i "to nikako nije mogao shvatiti jest  za" to  to rade. Kada je pitao, govorili su mu nekakve neodre)ene stvari kojima su mu zapravo $eljeli re&i da se to njega ne ti(e i da se koncentrira na svoj zadatak.
Tp je vrlo opasan pothvat. Za njegovu osobu pogotovo, ali opasno je za sve. To bi moglo promijeniti mnoge stvari. No stvari se ionako uvijek mijenjaju, obi (no nagore. Promjena s kojom je on ra(unao, a koja mu je bila obe&ana za igranje klju(ne uloge u projektu, uz, naravno, gomilu ognara, bila je promjena statusa ku&e Paaorë.
Orar Paaorë. To mi jako dobro zvu( i. A ako dobro odigra svoje karte, mogao bi biti i sazár Paaorë!
To su mu (vrsto obe&ali. Bio je toliko ushi&en tom idejom da je ne"to od toga dao naslutiti i svojoj jezivoj $eni kada se opra"tao od nje. Nije da je od nje o(ekivao odobravanje ili iskaz po"tovanja i divljenja. Nije da je od nje o(ekivao bilo "to. Njihov brak je bio daleko od sretnoga. I jo"  dalje od braka. Njihovi odnosi su ve& dugo vremena nepopravljivo naru"eni. Ona njemu ve& godinama zamjera "to ju je o$enio, a on njoj ve& godinama zamjera "to njena krvna loza nije istrijebljena jo" prije nekoliko stolje&a.
Nije da on mrzi svoju $enu. Samo ima odre)ene rezervacije glede njenog sebi(nog inzistiranja da $ivi na ovome planetu kad – barem kolaju glasine o tome u nekim znanstvenim krugovima – ima toliko drugih. Sigurno ona ima sli (no mi"ljenje o njemu, ali, sre&om, mogao se tje"iti (injenicom da ga za to uop&e nije briga.
Le$anje na boku se, dakle, pokazalo kao lo"a ideja. Vratio se le$anju na le)ima "to se, u odnosu na prvi put, sada (inilo i ne ba" tako lo"e.
Nije istina. Gore je. Njegova supruga Skia bila je poput boli koju je osje&ao sada. Kad god bi se
ona pojavila u nekoj prostoriji, hladno&a bi naglo zahvatila sve prisutne, a svjetlost bi izgubila onu uro)enu sposobnost brzoga kretanja kroz zrak pa se zato oko Skie uvijek "irila neka aura sumraka. Takav je barem dojam stekao mer o svojoj imeri.
Njegovi sinovi sre&om nisu naslijedili demonska obilje$ ja svoje majke, iako nisu naslijedili ni neke njegove dobre karakteristike. Dodu"e, do sada nije uspio razabrati koje bi to to(no bile. Svejedno, bojao se da bi njegovi nasljednici mogli ipak poprimiti neke od maj(inih neugodnih karakternih crta pa se zato trudio svoditi njihove kontakte na minimum, prepu"taju&i odgoj djece sposobnim rukama naoru$anih guvernanti i demoraliziranih u(itelja (ija je sklonost ekscesima vezanih uz pljevu zaista malena.
Nije bio ni to(no siguran kako su uspjeli za(eti tu djecu. Dok je bila mlada, nije bila toliko odbojna, ali svejedno je moralo biti mnogo unutarnje volje, iako se nikako ne mo$e sjetiti kako se to to(no dogodilo. Mora da su se u tome trenutku nekako poklopile brojne astronomske pojave, a u sam proces morala je biti
21
IOX
uklju(ena ogromna koli(ina laganja i igala sa zelenkasto otrovnim vrhovima, zavjese (ije "velje nisu marile za stanje na prigradskim cestama, prijetnje, ucjene i ultimatumi koji su nesumnjivo sadr$avali pojmove kao "to su bol, vatra, sivilo, ra(un za krumpir, pisalo s okusom nesimetri(nog brda i izostanak gra)evnog materijala za pje"(anu luku.
I po"to imaju tri sina, to se moralo dogoditi najmanje tri puta. Da, njegova imera nije bila dru"tvo kojem se (ovjek nada kad do)e ku&i nakon
radnoga dana koji bi, po svemu logi(nome sude&i, trebao biti naporan, ali zapravo nije uop&e. Mer i nije volio raditi. Ali je zato nakon posla volio odlaziti svojoj ljubavnici Kareoli. Ona je pravo nalazi"te nje$nosti i topline.
'isto tehni(ki, ljubavnica mo$da nije najbolja rije( kojom bi se opisala Kareola i merov odnos s njom. Kurva bi vjerojatno bila mnogo prikladnija. Vrlo prometna kurva bio bi jo" bolji opis. Mer Paaorë je tolerirao "to je svoje vrijeme s Kareolom morao dijeliti s posjetiteljima koje je iz razloga s kojima jo" uvijek nije bio na(istu odbijao zvati mu"terijama, no volio bi kada bi mu Kareola, njegova ljubavnica, barem jednom to(no izgovorila ime. Stalno ga je zvala Romi, Danko, a ponekad i Mica. On bi joj svaki put kada bi joj do"ao u posjet rekao da ga zove Anttuuro, a ona bi ga upitala za"to bi ga tako zvala. On bi joj rekao zato "to je to njegovo primime, a ona bi ga nakon toga gledala na na(in koji je ostavljao dojam da ga nije pozorno slu"ala, da bi se onda ubrzo pokazalo da ga zaista nije uop&e slu"ala, a nakon toga bi na neko vrijeme potpuno prestali govoriti. A onda bi mu rekla da se brzo odjene jer joj za koji trenutak dolazi majka, brat, sestri(na ili teta.
Njegov $ivot je tu$an. Ali ne zadugo. Sazár Paaorë, da, da. Kad obavi ovaj zadatak i primi nagradu nakon dovr"etka projekta, do&i &e do
zna(ajnih promjena u njegovu $ivotu. O, da, zna(ajnih. Za po(etak bi mogao ne"to u(initi glede svoje supruge koja je u obitelji po$eljna poput nasljedne bolesti. Ako bi je se nekako uspio rije "iti, mo$da bi se (ak mogao i ponovno o$eniti. Nije da mu je potreban nasljednik, tri su sasvim dovoljna, no ne bi bilo lo"e imati rezervu u smislu odre)enog ugleda, utjecaja na visokim polo$ajima. Nova plemi&ka titula (ak i s mnogo novaca koji mu je obe&an nema preveliku te$inu bez jedne... genetske podloge.
Mer Paaorë je imao iluzija o ugledu svoje ku&e tek do one mjere koja ga sprije(ava da otvoreno pita svoje prijatelje za"to njegovu obitelj ba" nitko ne voli. Savez s nekom starijom ku&om, (ak i ako vi"e ne raspola$e velikim bogatstvom, bio bi dobra investicija u budu&nost. Na pamet mu pada ku&a Deii"i.
Ili mo$da (ak Trpimirovi&. Skoro je uskliknuo na tu pomisao. Mora biti oprezan. Te planove mora zadr$ati za sebe sve do povoljnoga trenutka.
Odjednom mu (udne misli po(nu prolaziti kroz glavu. Do"le su nepozvane, ali za(udio se za"to na njih nije naletio i prije.
Ovaj zadatak i nije neki veliki pothvat. Vi"e formalnost nego prijeka nu$da. Ako mo$e postojati ne"to poput formalnosti u Okri. Ipak... da nije on odabran za ovu misiju jer je smatran potro"nom robom? Utroba mu se stegne na tu pomisao.
22
Aleksandar Kostjuk
Zaista, ako on obavi svoj dio, ne&e vi"e biti potreban. Dodu"e, ovakve &e stvari trebati ponavljati. Kanali komunikacije moraju biti otvoreni. No za to mogu na &i nekog novog. Tako)er potro"nog. To bi imalo i smisla. Posebno mu je nagla"ena va$nost o(uvanja diskrecije u ovoj stvari. A to je njega (inilo suvi"nim svjedokom. Kojeg bi bilo mudro ukloniti. Napokon, to bi i on u (inio da ima dovoljno inteligencije, resursa, utjecaja i hrabrosti da pokrene ovakav plan.
To zna(i da mora ostati $iv samo do susreta sa papuparima. Na povratku njegova sigurnost vi"e ne&e biti prioritet. Igra li Kola(i& ovdje zna(ajnu ulogu? Je li dobio tajni nalog da ga u odre)enom trenutku zakolje? Njegovog za"titinika su mu dodijelili, nija ga sam prona"ao.
 Ma samo sam paranoi( an... Ako to i jest istina, onda vi"e ni ne mo$e ne"to u(initi glede toga. Kola(i& je
ubojica s iskustvom. Ako taj trenutak do)e, ne&e mo&i u(initi ba"  ni"ta da to sprije(i.
Na jedan (udan na(in ta mu je misao donijela izvjestan spokoj. Mer Paaorë je polako, ali sigurno utonuo u san.
Bu)enje je bilo daleko od ugodnog. Zurio je u tamu i nije znao koliko je dugo spavao. Kao da je to sada bilo bitno. Znao je samo da mu se golema ruka nalazila preko usta, ste$u&i mu (eljust do bola i (vrsto priti"(u&i njegovu glavu o tlo. Osje&ao je topli dah na svome obrazu. Prema snazi "ake koju je ve& imao prilike iskusiti, zaklju(io je da se radi o Kola(i&u.
Zar su njegovi strahovi bili opravdani? Ovo bi bio zaista lo" trenutak da po(ne imati pravo. A on je u ovaj posao u"ao s ozbiljnom namjerom ne umrijeti. Ali jo "   je prerano! Ako ga sada ubije, cijelo putovanje &e biti besmisleno.
Osjeti dah na svom uhu i jedva (ujni "apat odjekne u njemu. "Nismo sami." Kola(i&eva ruka mu polako okrene glavu i on ugleda slaba"nu mjese(evu svjetlost kako osvjetljava Kola(i&evo lice. A"ámuva se valjda smjestio tako da se ne"to njegovih zraka probijalo kroz malene pukotine guste kro"nje koja ih je skrivala. A kroz te pukotine mogao je vidjeti kako se ne"to kre&e.
Gran(ice zakrckaju pri koraku ne$eljenog posjetitelja. Tko god to bio – "to god to bilo! – nije bio samo u prolazu. O(ito se "uljao ovdje. Napravi jo" dva koraka. Stajao je. Nejasna silueta se micala na mjestu, ali o (ito nije imala namjeru negdje drugdje gurati svoj nos.
Kola(i&ev "apat ponovno. "Ako ima" neko oru$ je, primi ga se, ali ne (ini ni"ta i ne govori ni"ta dok ti ne dam znak." Polako mu je odmaknuo ruku s glave i tada je mer mogao vidjeti kako je Kola(i&  ve&   isukao svoj ma(, a sada je drugom slobodnom rukom izvukao striglar.
Mer posegne za svojim oru$ jem i ovoga puta ga odmah na)e. Zaista nije mogao razaznati radi li se o (ovjeku ili $ivotinji. I "to to radi? Tra$i
li njih? Ili ih je ve& na"lo? Na"ao. Mo$da ih okru$uju sa svih strana i (ekaju da iza)u van. Ali za"to ne navale unutra jednostavno? Ovo stablo i nije neka utvrda. To vjerojatno zna(i da ne znaju da su mer i Kola(i& ovdje sakriveni. Ali "to $eli,
23
IOX
tko god to bio? Za"to se zadr$ava ovdje? Napravio je nekoliko brzih koraka. Mer se strese, ali nije proizveo ni zvuka. Do vraga, " to ja radim ovdje? Nikada
ga u $ivotu nije bilo ovoliko strah. Zatresao je grane njihova stabla. Mer prigu"eno sikne, a Kola(i& mu vrati ruku
na usta. Sljede&ih nekoliko trenutaka stajao je nepomi(an. A tada se ne"to (ulo. !kljocavi zvuk. Ne"to je "krgutalo. To nije (ovjek! Dobro "to je Kola(i&eva ruka  jo" uvijek dr$ala merova usta za(epljenim jer bi ina(e ispustio takav jecaj koji bi ovom uljezu otklonio svake sumnje o mo$ebitnoj prisutnosti ljudi pod ovim drvetom.
Ako sumnja da su ovdje, za"to se ne zagleda pod kro"nju? Mo$da ih zaista okru$uju. Ne $ elim biti ovdje! Ne  $ elim biti ovdje!
Ponovno se kretalo. Ovoga puta bez zastajkivanja. Zvu(alo je kao da odmi(e. Ti"ina. Je li oti"lo? Kola(i& mu prinese glavu. "Pri(ekat &emo," "apne mu i ponovno makne ruku s
njegovih usta. 'ekali su ne zna ni sam koliko dugo. Sekunde? Sati? Mer je bio toliko
preplavljen strahom da je ve&  po(eo umi"ljati prijete&e "umove od kojih se smrznuo na mjestu.
Ni"ta. Ni zvuka. Kola(i& ponovno tiho prozbori. "Slu"aj me. Ako su nas prona"li, mo$da nas
sad (ekaju vani. Ako je tako, vjerojatno su spremni (ekati dovoljno dugo da nas uvjere kako nema opasnosti. Mi ne&emo (ekati. Ustat &emo i polako i tiho uzjahati. Kada ti dam znak, jurnut &emo van na cestu. Ako nas napadnu, brzina &e nam biti najbolje oru$ je. Jasno?"
"Da," pro"ap&e mer jedva jedvice jer mu se grlo doslovce zgr(ilo od straha. Kola(i&  je ustao i mer za njim. Popeli su se tiho na konje koji cijelo ovo
vrijeme nisu ispustili ni najmanji zvuk. Zaista ih je po(eo voljeti. Nije bilo lako penjati se na njih u mraku jer ono malo mjese(ine "to se probijalo bilo je jedva spomena vrijedno. Na tlu je ostavio svoju deku. Nije bilo vremena za pospremanje. Sada su bili spremni za akciju. To(nije, Kola(i& je bio spreman za akciju. Mer Paaorë je bio spreman bje$ati glavom bez obzira i ostaviti Kola(i&a na cjedilu ako to zna(i spa"avanje njegovog $ivota. Zaista nije $elio biti ovdje!
"Sad!!!" uzvikne Kola(i& i potjera svog konja kroz granje. Mer je zahvaljuju&i svome kukavi(luku reagirao sekundu kasnije nego "to je trebao, ali svejedno je i on potjerao svoga konja i zagalopirao kroz kro"nju, urlaju&i dok su mu grane grubo "ibale lice.
Obojica urlaju&i, isko(ili su na cestu, spremni se suo(iti uzvrle krvi s neprijateljem. Da, (ak i mer Paaorë. Ali nije bilo nikoga. Cesta je bila prazna. Okretali su se na sve strane, ali nisu mogli vidjeti ni "ta. Nikoga. Samo mra(na, drevna cesta i mra(na, utihla "uma.
Kola(i& nije djelovao zadovoljno. "Hajdemo! Haj!" Potjerao je konja i odjurio u no&, a mer je slijedio njegov primjer, samo "to je pritom zamalo pao s konja.
24
Aleksandar Kostjuk
Galopirali su bez prestanka vjerojatno nekoliko zarata da bi nakon toga usporili. I odahnuli.
"!to je to bilo?" upita mer bez suzdr$avanja. "A otkud bih ja to trebao znati? Mo$da samo neka $ivina koja nas je nanju"ila,
ali nije se odva$ila ne"to poduzeti glede toga." "Ne zvu(ite ba" uvjereni u to." Kola(i& ga probode svojim ubojitim pogledom. A onda se okrene natrag prema
stazi i ne re(e ni"ta. Sada su samo kaskali, i iako nisu bili glasniji nego "to su bili na prevaljenom
putu, mer Paaorë je smatrao kako su preprebu(ni. Jo" pod dojmom neposrednog u$asavaju&eg iskustva, mer je bio jako zabrinut zbog buke koju su proizvodili. Zaista su trebali prona&i diskretniji na(in prolaza kroz ovu ukletu "umu. Neka vrsta kamufla$e tako)er ne bi bila naodmet. 'udio se "to ih ve& nisu rastrgale divlje zvijeri i "to nisu rasprostrti na jelovniku ovda"nje "arolike flore i faune.
"!to je, gmizavi s'tryatahu? Napunio si ga&e, ha? !to se toliko me"kolji"?" "Ah, oprostite "to sam nervozan, nisam naviknut na susrete s nemanima." "Nemani? Bila je to sjena. #ivina u potrazi za hranom, a mo$da i neki skitnica,
lu)ak koji se zabavlja lutaju&i "umom, jedu&i korov i nude&i se kao hrana zvijerima, ha, ha! Ima svakakvih manijaka na ovom svijetu!"
Ti bi trebao znati. "Morate li tako glasno govoriti? Mo$da nas jo" slijedi. Ne moramo ga jo" navoditi. Osim toga, to sigurno nije bio (ovjek, ali ako je bila zvijer, onda je to neka posebna, jer je ova bila visoka i hodala uspravno. Takav sam barem dojam dobio prema kretanju sjenke."
"Pametnjakovi&. Ni"ta ti nisi vidio, glupi s'tryatahu. Mogao je to biti mi", a ti bi vidio zmaja. Toliko si se tresao od straha, hah! A ako nas ta stra"na 'neman' slijedi, onda nas slijedi. Nije nas mogla izgubiti iz vida pa ni ne treba na"u pomo&. Neka samo do)e..."
"Osvr&ete li se zato vi"e nego prije? Ipak ste nervozni zbog ovoga, zar ne?" "Oprezniji sam, da, pseto! Nervozan? Nikako. Ako se prepusti"  strahovima,
onda te bilo tko mo$e pobijediti. Osim mo$da tebe." Nasmijulji se. Opet duhovitosti. Nije ga prevario. I on je bio uznemiren njihovim no&nim
posjetiteljem i nije bio siguran da je to bilo ne "to s (ime se mo$e nositi. No u  jednom je Kola(i&  bio u pravu. Ono "to je rekao o strahovima. Hrabro"&u se vjerojatno mo$e pobijediti sve. To meru nije bilo od velike pomo&i. On je u strahu bio jako dobar i nije imao ni sklonosti ni volje s time prestati. Zna (i li to da je ve&  izgubio?
Ne. Napokon, za"to postoje pla&enici? "Ipak je bilo gusto. 'udo "to se konji nisu uznemirili. Nisu ni zucnuli," re(e
mer. "'udo?" nasmije se Kola(i&. "Nije to nikakvo (udo. !to misli"  za"to sam
odabrao ove konje, s'tryatahu? To su kal'glanci, najotpornija pasmina koja postoji. Mogu prije&i stotine zarata s ogromnim teretom na le)ima bez hrane i vode. U glavi imaju organ koji hvata vlagu iz zraka koji udi "u i izdi"u. Tako se mogu
25
IOX
napojiti jednostavnim disanjem. I da, kada se dobro ukrote, ostat &e mirni i tihi (ak i kad bi ih stotinu tvojih kolega aristokrata poku"alo naguziti na jednoj od va"ih (ajanki."
 Jo"  duhovitosti. Stvarno ima ( udne predod  $ be o na" em dru" tvenom  $ ivotu.  Iako... "Znate, palo mi je na pamet, ako je ono ipak bio (ovjek, mo$da je to bio papupar. Mogu&e je, zar ne?"
"Postavlja"   mnogo pitanja, s'tryatahu. T o "kodi zdravlju. Ali ako $eli"  odgovore, pitaj njih," re(e Kola(i& pokazuju&i glavom prema naprijed.
Mer ne shvati "to mu ovaj pokazuje jer je vidio isto "to i do sada, mra(nu "umu. No sada kad je bolje pogledao, ne"to je tu bilo... Zavoj pred njima bio je obra"ten granjem i tek kad su ga pro"li, mer ugleda pred sobom mra(ni zid preko (ijeg se gornjeg ruba prevaljalo svjetlo.
"Nambu?" upita mer. "Nambu." Bila je to velika (istina, o(ito ne prirodno nastala, u (ijem se sredi"tu nalazila
pravokutna utvrda. U mraku se nije moglo dobro vidjeti od (ega je izgra)ena, ali prema osvijetljenim rubovima izgledalo je kao da se zidovi sastoje od velikih kamenih blokova. Na svakome kutu nalazilo se "iljasto ispup(enje. Promatra(ki toranj? Uz lijevi bo(ni zid, iz smjera iz kojeg su dolazili, ugledao je ogromne zaobljene objekte. Jeza ga preplavi. Mer povu(e svoga konja i on stane.
"!to je sad?" upita iznervirano Kola(i&. "Jesu li... jesu li ono..." zamuckivao je pokazuju&i prstom ogromne kukcolike
pojave. "!to... Aha, to. To su te njihove naprave. Pokretni strojevi s debelim metalnim
oklopom. Ne&e ti ni"ta, juna(ino." Mer krene ponovno naprijed, sad ve&   iznerviran svojim vlastitim strahom.
Prepla"io se glupih strojeva. Jesu li to strojevi kojima obavljaju posao? A "to bi drugo bili? Bila su dva, sada je bolje vidio, i vrhovi su im sezali skoro do vrha zidova utvrde. Bili su kolosalni. Zar su ih ti primitivci sami izradili ili su ih kupili? Vjerojatnije je da su ih ukrali. Dodu"e, jo"  nikada nije vidio ne"to takvo. Da papupari nisu civiliziraniji nego im to glas koji ih prati pripisuje?
Ta bi se misao zasigurno zadr$ala u merovoj glavi, no bila je naglo isprana valom smrada u koji je naletio kako su se pribli$avali utvrdi. Ve& je naslu&ivao "to taj smrad obe&ava, ali do sada se ve& nau(io ne naga)ati o takvim stvarima, nego se jednostavno prepustiti njihovom traumatiziraju&em u(inku. ! to ja, dovraga, ovdje radim?
Vrata koja su se nalazila to(no pred njima nije mogao vidjeti jer ih je skrivala tama. Primjetio ih je tek kada se iz njih prolomilo svjetlo. Otvor se ra "irio i razotkrio osvjetljenu unutra"njost utvrde, ali samo nakratko jer su kroz vrata izletjele (etiri osobe nose&i u rukama nekakve glomazne predmete. Kola(i&   je ponovno munjevitom brzinom izvukao svoj ma(. Jedan od njih je nosio bak- krabur koji mu je visio s jedne ruke. S obje je dr $ao glomazni metalni predmet. Ti predmeti o(ito nisu bili ukrasne prirode nego – barem sude&i prema
26
Aleksandar Kostjuk
prenagla"enim bodljama koje su str"ile na njihovim krajevima, a koji su bili upereni prema meru i Kola(i&u – oru$ ja. Izgledala su kao da su sklepana od razli(itih prona)enih dijelova, a nazirao je i podosta hr)e.
Sli(an bi se opis dao primijeniti i na papupare. Odje&a im je bila jedna kaoti(na hrpa prljavih krpetina spojenih tko zna kako u jednu cjelinu, vise &i s njihovih tijela poput trulih listova. Lica su im bila obra"tena kosom i bradom, s uo(ljivim tragovima poku"aja brijanja i "i"anja. Ti su poku"aji o(ito bili neuspje"ni, a jesu li bili namjerni ili slu(ajni, bolje je ne znati.
Kola(i&   je digao glavu, a mer ga je slijedio kako bi vidio "to je to tako zanimljivo. Red papupara koji su preko ruba prednjeg zida uperili svoje ma"tovito oru$ je prema njima te"ko bi se mogao nazvati zanimljivim, ali svakako zabrinjavaju&im.
Ovo nije slutilo na dobro. "Lozinka!" dovi(e jedan iz skupine za dobrodo"licu. "Bolje ti je da ka$e"  prave rije(i, s'tryatahu, ina(e smo gotovi," progun)a
Kola(i& diskretno u merovu smjeru. Mer uzdahne. Bojao se ovoga trenutka, ali nije se mogao izbje&i. Bilo bi puno
neugodnije isprobavati oru$ je ovih dragih ljudi s pogre"ne strane. "Led se ne topi, golubica je bijela i ru$na, a njena majka je kurva."
Kola(i& ga pogleda razroga(enih o(iju. Jo" nikada nije vidio takav zapanjeni izraz na njegovu licu. Mer na njegovo (u)enje odgovori slijeganjem ramena.
Papupar se okrene prema zidu i uzvikne ne"to na nekom nepoznatom jeziku. Rulja na vrhu zida odmah se povukla, a potom su se otvorila vrata. Odbor za do(ek zaputio se prema utvrdi, a jedan od njih im dade znak da ih slijede.
Pro"av"i kroz vrata, smrad je dosegao svoj klimaks. Meru Paaorëu se zavrtjelo u glavi i borio se protiv nesvjestice koja ga je dozivala kako bi mu ubla$ila "ok koji je njegovo tijelo do$ivljavalo sa svakim novim udisajem. Bilo je to ne "to najodvratnije "to je ikada u"lo u njegov nos. Ni Kola(i&  nije bio imun na tu grozotu. Skvr(io se u svom sedlu, no dr$ao se mnogo bolje od mera. Ovo je izmicalo svakoj definiciji zraka. Mer je stavio ruku preko usta i nosa, ali to nije previ"e pomoglo. Od smrada su mu ve& o(i suzile, a sadr$aj njegova $eluca ve& je pokazivao vrlo iskrene namjere za revoltom. Umrijet & u od trovanja! Kako mo$e smrdjeti tako stravi(no na mjestu pod otvorenim nebom?
Odgovor na to pitanje dale su mu njegove suzne o(i. Ova utvrda bila je pretrpana papuparima. Zapravo je ovo mjesto bilo premalo da bi se moglo nazvati pravom utvrdom, ali je ljudi zato bilo dovoljno da bi ih se nazvalo ve &im selom. Sve je bilo nekako kockasto. Ova mala utvrda imala je oblik kvadrata, a (etiri zgrade unutara zidova bile su kockastog oblika. Te vi"ekatnice su, (ini se, bile izgra)ene od blata koje se neplanski nabacivalo i su"ilo. Vidjelo se prema strukturama kako su zidovi tih domicila rasli u slojevima. Iz njih je str "ila slama, trstike, kosti, pokoja lubanja i ne"to "to je podsje&alo na krzno. A ako se ne vara, vidio je i nekoliko okamenjenih ljudskih ruku!
Te"ko je opisati prizor koji se odvijao pred merovim o (ima. Odvratnost i
27
IOX
grotesknost mije"ali su se u dosad nespojivim kombinacijama, guraju&i ljudske granice opiranja onoga "to je zdrav um spreman prihvatiti kao podno"ljivo silovanje lucidnosti prema onome "to je tako neljudsko i nesveto da si to ni najmra(niji um nije poku"ao predo(iti, eksplodiraju&i u grobu vlastite infizitezamalnosti poimanja tako stra"no nepojmljivog.
I morao je ponovno naglasiti smrad. Smrdjelo je u$asno. Iako su mu pogled prema (itavoj savr"eno osvjetljenoj unutra"njosti utvrdice
prije(ile te zgrade, bilo je sigurno da je svaka cinca slobodne povr"ine bila pokrivena ovom trulom ruljetinom. Doslovce su se svojim konjima morali probijati kroz inertnu masu papupara koja je o(igledno polagano tekla upravo prema njima. Ona (etvorica koja su ih do(ekala probijali su put prema, koliko se dalo naslutiti, uglu jedne od kockastih nastamba, ali to nije previ"e pomagalo. U (itavoj utvrdi doslovce je bio (ovjek do (ovjeka. Naguravali su se kako bi se pribli$ili do"ljacima, nezinteresirano gazili jedne druge, teku&i poput $itke, trule mase. Vidio je (ak jednog papupara kako davi drugog u$etom, samo "to je taj nakon davljenja krenuo u suprotnom smjeru od toka pa onda to ubojstvo vjerojatno nije bilo motivirano gorljivim nestrpljenjem za susret sa strancima.
Mer je prou(io njihove nastambe. Iz otvora na njima koje bi jedan ma "toviti (ovjek mogao nazvati prozorima str"ale su glave jednako znati$eljne kao i one na tlu. Ti prozori bili su tako)er pretrpani ljudima i po du$ini i po "irini "to je meru sugeriralo da je unutra"njost tih zgrada jednako prenatrpana kao i njihove ulice. Na nekim su se prozorima ljudi toliko natiskali da su shvatili kako su zaglavili. Pa su se bacakali, ritali – da, nekima su str"ile noge – stenjali, a neki su samo mlohavo visjeli preko ruba "to je vjerojatno zna(ilo da od sada nadalje ne&e pokazivati interes za bilo "to. U tom naguravanju pao bi i pokoji mu"karac ili $ena na tlo, odnosno na gomilu, "to je prolazilo prli(no neprimje&eno. Na jednom prozoru su (inili ne"to "to je sli(ilo na... O, Bo $ e! Bolje da gleda dolje.
Kako ljudska bi&a mogu $ivjeti ovako? Ovo je vi"e sli(ilo nekakvoj koloniji kukaca nego ljudskom naselju. Kako mogu raditi, jesti, spavati, disati ovako natrpani? Kamo sam to dospio?
Na dva-tri mjesta primjetio je visoke rebraste konstrukcije koje su bile razli(itih i vrlo intenzivnih boja. Jako su se isticale u ovoj monokronoj okolini. Na njihovim "iljcima bile su nabodene malene $ivotinje koje su se jo"  vrpoljile. Malena gola djeca, crna od prljav"tine, visjela su po tim konstrukcijama iznad gomile koja je tekla i zadirkivala su te malene $ivotinje koje iz nekoga razloga jo"  nisu umrle.
Zanimljivo je to da nije bilo mnogo razgovora ni buke. Samo lagani mrmor. Samo su zurili. Izrazi na licima bili su ekvivalenti njihova mirisa. Svi su gledali Kola(i&a i mera izbuljenih o(iju i iskrivljenih usta "to je dalo naslutiti kako im zasigurno $ele ne" to u(initi i kako bi to ne"to najvjerojatnije bilo na isklju(ivo  jednostrano zadovoljstvo.
Kona(no su se zaustavili kod ugla jedne zgrade kojeg su (inila dvokrilna vrata od kore a(ur drve&a. "Ovdje," vikne jedan od vodi(a dignuv"i svoje oru$ je prema
28
Aleksandar Kostjuk
vratima. Dvojica papupara pri"la su vratima i djelomi(no ih otvorila. "Sada," vikne ponovno onaj isti.
Dakle, bio je red na njemu. Sjahao je s bolom u preponama i nezgrapno stao na tlo. Tada je s mukom s konja skinuo dvije te"ke ko$ne vre&e povezane remenom i stavio ih na svoja bolna ramena. Pri"ao je Kola(i&u koji je ostao na svome konju i strate"ki odmjeravao ovu smrdljivu gomilu. "Mo$da bi bilo dobro da ne ma"ete tim ma(em previ"e. Ne $elimo da pomisle kako-"
"Ti radi svoj posao, a ja &u svoj. I po$uri! Ne&u te vje(no (ekati." Okrene se natrag hordi koja je zurila u njega.
Primiv"i na znanje Kola(i&eve rije(i, Mer Paaorë je krenuo, nose&i vrijedni teret prema vratima. Ona su se otvorila pred njim i zatvorila (im je u"ao u prostoriju. Sama prostorija bila je trokutasta, a u dva ugla nalazili su se mali stoli&i na kojima su stajali bak-kraburi i zra(ili svoju svjetlost i toplinu. Mogli su svjetliti i ja(e, ali o(ito se ovdje "tedjelo. Po podu prostorije bilo je razbacano mnogo ljudi. #ivi ili mrtvi, bilo je te"ko re&i, osim za one koji su svako malo napravili pokoji trzaj. Njemu nasuprot, u sredini prostorije, za ve&im stolom sjedio  je mu"karac razjapljenih usta. S druge strane stola bila je stolica, o(ito rezervirana za mera. On sjedne.
"Hm... dakle... drago mi je "to smo se napokon na"li. Ja sam mer Paaorë, o(ekivali... ste..." Nije dovr"io ono "to je $elio re&i. 'ovjek kojem je govorio bio  je nepomi(an u svom stolcu, glave nagnute naprijed, opu"tene (eljusti koja je razotkrivala i pokoji zub, o(iju uvrnutih u glavu pa mu je vidio samo bjeloo(nice. Mer je to, naravno, primjetio odmah po ulasku, no nije to shvatio kao ne "to neobi(no po"to se takve denominacije o(ito ne mogu primijeniti na ovaj ogranak ljudske rase. Pod normalnim bi okolnostima odmah zaklju(io da se pred njim nalazi jedna potpuno imbecilna osoba koju bi, tako)er pod normalnim okolnostima, predao u ruke svojim posilnima koji bi ga pak predali nekoj bri $noj ustanovi koja bi ga prodala obli$njoj tvornici ljepila kao svoj doprinos razvitku lokalnog gospodarstva. Dakako, i pod ovim okolnostima mora re&i da se radi o potpuno imbecilnoj osobi, samo "to je ovdje problem "to s njom mora poslovati i "to u blizini nema niti jedne tvornice ljepila koja bi bila u stanju barem ubla $iti tu (injenicu.
Mo$da je ovo ispit. Mo$da mora ustrajati. "Da... mislim da trebamo ovo "to br$e rije"iti. Ja vama predam novac i upute i svatko mo$e krenuti svojim putem. Dakako, vrlo sam impresioniran va"im... hm... naseljem... i... jako mi je drago-"
Iz usta njegova sugovornika po(ela je curiti slina. Prelijevala se preko njegove brade i kapala po stolu. Iako je ovo bila jedina aktivnost ove osobe do sada, bila je dovoljna da mer okrene glavu iz ga)enja. Nije znao koliko &e dugo jo"  mo&i podnositi ovu no&nu moru.
O(ito radi ne"to krivo. "Znate...ja-" Kroz vrata iz slinavog gospodina bane u prostoriju veliki mu"karac, pri)e
merovom sugovorniku s le)a, primi ga za kosu i jednim ga potezom ruke baci
29
IOX
preko prostorije kao da je nekakva prljava krpica koja smeta. Kao da se ni "ta nije dogodilo, mu"karac sjedne u sada slobodnu stolicu i obrati se meru: "Ja sam Lotar. Ti si iz grada?"
"Tako je. Zovem se mer-" "Ti si iz grada?" "Em... da..." "Ti si iz grada i "alje te Bijeli (ovjek?" "Bijeli (ovjek? Aha... da. !alje me Bijeli (ovjek." "Odgovara" opisu osobe za kontakt, osim "to si znatno ni$i. Objasni!" !to? O (emu on to govori? Rekli su mu prije polaska koji im je opis dan. Nije
se mogao toliko promijeniti za vrijeme putovanja, iako je to zaista bilo izazovno tjelesno iskustvo. Osim ako... Nije valjda?
Mer Paaorë s velikim oprezom po(ne ustajati. Uspravljao se polako, a Lotar ga  je pratio svojim o(ima koje nisu ni na trenutak trepnule ni skrenule pa$nju na ne"to drugo. Kada je mer kona(no stajao uspravno u svojoj punoj visini, Lotar re(e hladno: "Shva&am."
Mer sjedne natrag u svoju stolicu. Dakle, imam posla s idiotima. Lotar tada iz svoga odijela koje je bilo jednako $ivopisno kao i ono njegovih
sunarodnjaka, ako ne i vi"e, izvu(e komad presavinuta krumpirova papira. Izravna ga na stolu i mer na njemu ugleda otisnuti pe(at. Svoje ku&e. Tada na stol stavi crni, smolasti komadi& – ne(ega. "Moram provjeriti pe(at," re(e Lotar.
"Naravno, izvolite," odgovori mu i ispru$i mu ruku na kojoj je bio prsten s pe(atom kojim je nedavno napravio ovaj otisak pred sobom.
Lotar nije gledao prsten. "Moram provjeriti pe(at," ponovi Lotar, ne obaziru&i se uop&e na njegov prsten.
!to sad ho&e?  Ah, da, shva& am. Skine prsten s ruke i razma$e ga po onom crnom komadi&u koji je sada prepoznao kao uljani ugljen. Uzme papir i napravi svje$i otisak odmah do onog starog. Pritom je pazio da bude jednako okrenut kao i stari. Ne $ elim ovdje provesti cijelu no& .
Lotar uzme papir i duboko se zadubi u njega. Nakon abnormalno mnogo vremena promatranja, Lotar zgu$va papir u gluntu, baci ju na pod i digne pogled prema meru.
"I? Jeste li sada sigurni u moj identitet?" "Ne." "Molim?" "Odgovara" opisu (ovjeka za kontakte i nosi" njegov pe(at, ali to ne zna(i da si
ti on. Lobar ovdje ka$e da bi mogao imati brata blizanca koji te zamijenio i ukrao tvoj pe(at. Zna on, govori iz iskustva."
Kakva je sad to glupost? Kako uop&e odgovoriti na takvo ne"to? I tko je sad taj Lobar? Valjda je to jedan od ovih crkotina na podu. "Lobar... ima brata blizanca?"
"Ne." Naravno. Nasmijao se "armantno. "Uvjeravam vas... da nemam brata blizanca." "Mi to ne mo$emo znati. Trebamo dokaz."
30
Aleksandar Kostjuk
"Dokaz?! Kako vam mogu-" U"utio je. Ne smije dizati glas. Mora ovome smireno pristupiti. "Dakle... gospodine Lotar... nemate razloga vjerovati da imam blizanca. A kamoli da me on zamijenio."
"Imam. Izgledate kao prava osoba i po"tivali ste dogovor i do"li na vrijeme. To  je to(no "to bi u(inio varalica kako ne bi pobudio sumnju."
Takvoj se logici zaista ne mo$e proturije(iti. Sad ga je ve& hvatala panika. Zar &e umrijeti ovdje, pod o"tricom ovih paranoi(nih izroda? "Slu"ajte, kako bih vam  ja trebao dokazati da nemam brata blizanca?"
"Kako je ime tvojemu bratu?" Slutio je ovdje priliku. "Ja... ne znam?" Lotar kimne glavom. "Da ste znali, to bi zna(ilo da imate brata blizanca i da ste
vjerojatno on. Sada znamo da ga mo$da nemate i da v