Albert Camus (1913. – 1960.), francuski je romanopisac, dramatičar i esejist. Rođen je 7. studenog 1913. godine u

malom gradu u Alžiru, Mondoviji. Obitelj s očeve strane potječe iz francuske pokrajine Alsace odakle su se 1871. godine

preselili u Alžir. Majka mu je porijeklom s Mallorke.

Otac je poginuo početkom Prvog svjetskog rata zbog čega se majka s cijelom obitelji preselila u grad Alžir. Camus je

nažalost odrastao u bijedi, a nakon završene osnovne škole zahvaljujući trudu učitelja Louisa Germainea, dobiva

stipendiju i upisuje se u srednju školu.

Nakon srednje škole upisao je Sveučilište u Alžiru kako bi studirao filozofiju. Cijelo vrijeme je bio aktivan u pokretu

otpora zbog čega se pridružuje Komunističkoj partiji, koju će ipak napustiti nakon nekoliko godina djelovanja.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Za Drugoga je svjetskoga rata sudjelovao u Pokretu otpora.

1945. g. postaje glavni urednik lista Le Combat, a od 1947. se posvećuje isključivo književnosti.

Čitav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralački

akt koji tu apsurdnost poriče (“stvarati znači dvaput živjeti”). Ističe poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je

izgubila dodir s prirodom.

Među djelima treba izdvojiti ciklus apsurda: roman Stranac (1942.), esej Mit o Sizifu (1942.) te dramu Kaligula i ciklus

pobune: roman Kuga, esej Pobunjeni čovjek, drama Opsadno stanje, drama Pravednici. Poginuo je u automobilskoj

nesreći jugoistočno od Pariza, 4. siječnja 1960. godine.

Besmislica, nesmisao ili (latinizam) apsurd (od lat. absurditas istog značenja kao absurdus "proturječno" u

prenesenom smislu "nesposobno, nespretno") odnosi se na nešto što je glupost ili bez smisla.

To može biti izuzetno nejasan, nelogičan ili neobičan događaj ili fenomen koji je suprotan umu pojedinca i

suprotan smislu .