QUOTESAny energy that you deny becomes a demon for you. It becomes your inner tormenter. And you don't get rid of your demons. You embrace them. Not indulge them, but embrace them. And if you embrace them in a way I am talking about, they no longer feel like demons. They are just energies that are available to you. They are just part of this whole spectrum of what it is to be conscious and alive and present. And everything becomes joined together back again.A mature emotional life is when all the different parts of yourself emotionally are joined back together. Nothing is put outside, nothing is denied, nothing is hidden. Nothing is unacknowledged. All brought together so that it can all come together.

I have found over the years of working with people, even people who have had very deep and profound awakenings, that most people have a fear of being truthful, of really being honestnot only with others, but with themselves as well. Of course, the core of this fear is that most people know intuitively that if they were actually totally truthful and totally sincere and honest, they would no longer be able to control anybody.We can not control somebody with whom we have beentruthful. We can only control people if we tell half-truths, if we shave down what is true. When we tell the total truth, our inside is suddenly on the outside. Theres nothing hidden anymore. For most human beings, being that exposed brings up incredible fear. Most people walk around thinking, My god, if anybody could look inside of me, if anybody could see what is happening in there, what my fears are, what my doubts are, what my truths are, what I really perceive, they would be horrified.Most people are protecting themselves. They are holding a lot of things in. They are not living honest, truthful, and sincere lives, because if they were to do so, they would have no control. Of course, they dont have control anyway, but they would have no illusion of control, either.~ AdyashantiThe End of Your World

"Grace is constantly available; it is our openness to it that comes and goes. Grace is the experience of being gifted with an insight, understanding, or awakening. By using the word gifted I do not mean to imply a divine entity that gives grace to some and not to others. Rather, I mean the experience of sudden understanding and insight that reveals itself when we access transcendental wisdom. This is a wisdom that exists within everyone as a potential, but only becomes manifest when we go beyond the limitations of the conditioned mind.The phrase All is well is certainly worthy of contemplation. It pertains to the direct experience of Reality. It is not a philosophical statement; it is an existential experience of the ground of being. It could also be stated that, All is well even when it isnt. By contemplating it you may elicit its reality within your own experience."~ AdyashantiThe Way of Liberation Study Course - 2013

All that is necessary to awaken to yourself as the radiant emptiness of spirit is to stop seeking something more or better or different, and to turn your attention inward to the awake silence that you are.

The teacher can light a fire, but the teacher is not going to complete the process for you. Transmission is most powerful for people who feel a sense of resonance with what is being offered. If the resonance is there, a potential is ignited. Once the potential is woken up, then you need to take responsibility for whats happening. Dont just sit around waiting for the teacher or the teachers transmission to do it for you, because then you come into a dependent relationship. And as soon as you come into a dependent relationship psychologically or emotionally, the effect of the transmission is dampened down tremendously. It just kills it right on the spot. Its like putting water on a fire. We need to become responsible for our own transformation because no teacher can in any way do everything for us. Weve got to do it for ourselves. Weve got to look for ourselves. Being in the presence of somebody might light a fire spontaneously, but you yourself have to tend that fire.~ AdyashantiEmptiness Dancing

"It is my experience that most people do not know what is truly trustworthy within themselves. Learning what to trust within yourself is one of the first and most important tasks of any good spiritual teaching. We all know (I hope) how incredibly easy it is to delude ourselves; a good spiritual teaching will help us to see this too. But learning what to trust within ourselves is also extremely important. And here I mean a trust that far transcends our personal preferences andopinions. In a sense it is a wisdom not belonging to us, but to the quiet and silent spaces within us.Wisdom arises out of a spacious mind, a mind not cluttered with resistance to what is. So our trust arises from our alignment with the what-is-ness of each moment. The what-is-ness of the moment is itself the unfolding of Dharma (Truth). And there is no Dharma (Truth) outside of what is.With Great Love,AdyashantiThe Way of Liberating Insight

Here is the Promised Land. The eternal is here. Have you ever noticed that you have never left here, except in your mind? When you remember the past, you are not actually in the past. Your remembering is happening here. When you think about the future, that future projection is completely here. And when you get to the future, its here. Its no longer the future.To be here, all you have to do is to let go of who you think you are. Thats all! And then you realize,Im here. Here is where thoughts arent believed. Every time you come here, you are nothing. Radiantly nothing. Absolutely and eternally zero. Emptiness that is awake. Emptiness that is full. Emptiness that is everything.~ AdyashantiEmptiness Dancing

Anger's other face is often a kind of extraordinary clarity. People don't usually associate anger with clarity. They associate that when they get angry, they get sort of disoriented and not very clear at all. But that is when you either overly express your anger, that means, if you projecting it or acting on it, or denying it, trying to hide from it. But when you experience it purely, it integrates into your system. And it is usually something behind it that is important foryou to see. It is an understanding behind the anger. This is clarity behind it. There is a kind of vivid discrimination that is available for you.And it is not opposite of anger, it is a flipside. Letting anger harmonize into your being can bring a real clarity.~AdyashantiThe Way of Liberating Insight - supplemental teaching

Q. Ive heard it said that the ego must die in order to be enlightened. What does ego death mean?Adya It is said that the ego must die in order for you to truly live. But nothing need die; you simply need to grow up. A child does not die in order to grow into an adult. The child simply grows up; it evolves and leaves behind what is no longer appropriate. See that the ego is no longer useful or appropriate and leave it behind. Only the ego makes its own demise seem dramatic.~ AdyashantiThe Impact of Awakening

Have you ever felt that you really didnt like being here very much and that you wanted some wonderful eternal experience? Thats what is often thought, but not said, when the teacher says, Be here right now, Inside you are feeling, I am here, and I dont like being here. I want to be there, where enlightenment is. If you have a really true teacher, you will be told that you are mistaken, that you have never been here. Youve always been in time; therefore, you have never actually shown up here. Your body has been going through this thing called life, but your head has been going through this thing called my fantasy about life or my big story about life. Youve been caught in an interpretation about life, so you have never really been here.

Standing at the Edge of NothingQ: I cannot find a way of saying this without sounding crazy. Over the course of my search for Truth, my roles in life have fallen away, my body brings pain challenges, and I see that what I thought was a rational mind is actually quite insane (often in amusing ways). Lately, false-self patterns come around more and more frequently, like the bathwater going down the drain spiraling faster as it nears the end. I watch and feel empty as if I stand at the edge of Nothing. Most of me wants to know what to do next because that Void thing looks awfully . . . endless. Whats true, Adya?Adya: As you stand on the edge of Nothing and everything falls away, what is left, what remains? Have you noticed that you are always at the center of it all? Even if you are emptiness, you are still there in each and every experience, as each and every experience. Perhaps you are the capacity, the endless potential, in which everything arises. Perhaps even more. Your question what is true is indeed relevant; it is the only question that is relevant in the end. In this world of veilswhat is real, what is true? When all else spirals down the drain into nothingness when all dreams naturally cease, what remains that is true? I cannot tell you what is true; you must discover it for yourself. But perhaps a little clue would be helpful. And so I offer this:Piercing through the world of endless dreams, emptiness reveals its infinite expanse. Piercing through emptiness, however, reveals eternal delight.~ AdyashantiThe Way of Liberation Study Course

Detachment Can Be TrickyQ: In your meditation instructions you talk about not getting involved with the thoughts that arise. It seems like over the past few years I have become less and less involved in life as well. Part of that is aging, I am sure. However, there is not always a peacefulness about it, even in meditation. It feels more like an indifference that leads to dullness, depression, and fear of life. I am aware at times of the minds subtle strategies to avoid the aliveness in the moment and yet feel helpless about it. Am I still caught in the dream state when this flatness arises?Adya: Thank you for your question. Detachment can be a very tricky territory. It can lead to a type of life-denying indifference where one may feel somewhat more at peace but separate as well.There is a further or deeper form of detachment which allows one to let go of grasping at transcendent detachment and embrace life once again. The deepest detachment is full of vitality and aliveness, not dead or flat. But such detachment is a leaping beyond all fear. It is an infinite yes to birth, life, and death. As we age it is natural that our energies turn more from outer things to God within. And as we do this, we come to see God outside (everywhere) as well.~ AdyashantiThe Way of Liberation Study Course

"Wisdom without love is like having lungs but no air to breathe.Do not seek wisdom in order to acquire knowledge but in order to live and love more fully."

Q. Is the search for it worth the trouble?Without it all is trouble. If you want to live sanely, creatively, and happily and have infinite riches to share, search for what you are.While the mind is centered in the body and consciousness is centered in the mind, awareness if free. The body has its urges and mind its pains and pleasures. Awareness is unattached and unshaken. It is lucid, silent, peaceful, alert and unafraid, without desire and fear. Meditate on it as your true being and try to be it in your daily life, and you shall realize it in its fullness.~ Nisargadatta Maharaj

When were not so attached to thought, theres a knowing that arises from not trying to figure everything out.Theres a different order of intelligence that can come out of seeing a situation as a whole and letting something germinate within you. This is about connecting to a deeper state of knowing and wisdom.The more you utilize the intelligence that comes from outside of the parameters of your thought, the more you open up to that intelligence.

The biggest barrier to realization is your thoughts about it, because thoughts will create images of the awakened state, and those images just belong to accumulated knowledge. No matter what image you have of your true Self, that image cannot be the Truth. When you see this, it becomes easy to experientially recognize whats right here. Just whats right here - eternal consciousness, pure spirit.Everything that exists is consciousness appearing as, or God appearing as, or Self appearing as, or spirit appearing as. The Buddha called it no-self. When thats seen, you see Unity. There is only God. Thats all there is: God appearing as a floor, as a human being, as a wall, as a chair.~ Adyashanti

Everybody has had transcendent wisdom break through into the mind. When youve wracked your brain with a problem for a long time and then, for some reason, youve stopped struggling, and then all of a sudden you got an Aha! Thats it, where does that come from? Wisdom has broken through. It could be something really small, a day-to-day kind of thing. It might register in the mind as an Aha! but it isnt a product of thought. It came from somewhere else, from being. So being has great wisdom. Its a shock because we are not used to operating from that wisdom, which seems to break through only every now and then. But actually your beingness is operating that way all the time.

In order to seek, you must first have an idea, ideal, or an image, what it is you are seeking. That idea may not even be very conscious or clear but it must be there in order for you to seek. Being an idea it cannot be real. Thats why Seng-tsan says only cease to cherish opinions. By opinions he means ideas, ideals, beliefs, and images, as well as personal opinions. This sounds easy but it is rarely as easy as it seems. Seng-tsan is not saying you should never have a thought in your head, he is saying not to cherish the thoughts in your head. To cherish implies an emotional attachment and holding on to. When you cherish something, you place value on it because you think that it is real or because it defines who you think you are. This cherishing of thoughts and opinions is what the false self thrives on. It is what the false self is made of. When you realize that none of your ideas about truth are real, it is quite a shock to your system. It is an unexpected blow to the seeker and the seeking.

Theres an old Zen story where a monks sitting in meditation and his master walks up to him and says, What are you doing?He says, Im polishing my mind so it becomes like a mirror and reflects reality perfectly.Isnt that a nice spiritual idea? The only problem is that its a bunch of bull.So the teacher leans over and picks up this tile off the floor - two tiles - and starts rubbing two tiles together as a response to what his student said.And the student said, What are you rubbing two tiles together for?(Teacher) says, Cause Im trying to make a perfect mirror.And the student, embarrassingly, understood the point. No amount of tile polishing will make the tiles into a perfect mirror. No amount of mind polishing will make the mind unconditioned.Only the unconditioned is unconditioned.Your own awareness itself is unconditioned.Have you noticed?Not what you are aware of, thats conditioned to the hilt. But the awareness itself - is completely unconditioned.Its as unconditioned as the day before you were born. And by paying attention to that, by just resting as that awareness - spontaneously an unconditioned consciousness becomes conscious of itself. Thats what spiritual awakening is - unconditioned consciousness becomes conscious of itself.~ Adyashanti

Awareness is always there, but it doesnt do you much good until you bring consciousness to it, even for brief moments. Dont be too concerned with how long you can sustain it. Its more important how often you check in. If you keep checking in, the sustaining of it happens on its own.

To love means to care, to actually care for something beyond ones limited idea of oneself. And caring often takes action; it requires that we do something, which takes courage. It takes courage to care and to love in a deep way. Jesus acted because he cared, just as the Buddha taught for forty years because he cared. Sometimes love is soft and comforting and sometimes love is sharp and precise. The situation dictates what form love will take.At the end of the day one must judge for oneself if words or actions are expressions of love and wisdom, or confusion and deceit. The wisdom born of silence has an intuitive way of knowing the difference.

Q. How do you suggest we approach obsessive thoughts that consume us like fire twenty-four hours a day, like your initial obsession with the thought that you need to attain enlightenment? Does freedom from those thoughts come only when we reach a point of such complete desperation and failure that the mind caves in and one drops through into truth?Adya So lets start at the beginning. Obsessive thinking arises from fear, anxiety, and struggle. These are the drivers of excessive thinking. So in an addition to the meditation practice, you may want to begin to contemplate what you are afraid of, what you are running away from. What you dont want to deal with within yourself or your life. By contemplate I mean to identify exactly what fears are driving you. What assumptions are they based on? What are you running from?Also, rampant thinking is your mind looking for peace. As if, if you could just think enough and understand enough, your mind could be at peace. But the mind never thinks its way to a lasting peace. In fact, in the minds rush to find peace and security it overlooks the peace that is already present within the presence of awareness.So contemplate what your mind is trying to run away from, and what it is looking for. And begin to show your mind that peace is available in the present. Literally bring your minds attention to the greater peace of awareness. And give your mind something to do in the form of following your breath. Just follow the breath whenever you can during the day, because it will calm your nervous system and give your mind something to do other than to obsessively think. Of course thoughts may come, but anchor them in the breath. Be very, very patient and kind to yourself. Very patient and very kind.With Great Love,Adyashanti

"Awakening reveals that there is no personal self, and that everything is myself. It appears to be a paradox. We find we are nothing and absolutely everything simultaneously. When we see this, we realize there is nothing more happening other than love meeting itselfor we could say you are meeting yourself, or the Truth is meeting itself, or God is meeting itself."

When you allow awakeness in, you will find that it plays games with your life. It doesnt move according to the agenda of the little me, the one who has all these ideas about this or that happening when you awaken. The awakeness could care less about the agendas you have. Its moving, and its not listening to what you want, and you are grateful that its not listening. You discover that it has its own movement, which I suppose is what real surrender is - following thatmovement. This is the real meaning of Thy will be done.~ AdyashantiEmptiness Dancing

Q. But sometimes I rest in not knowing and still I never seem to come to know.Adya You must rest in not knowing with curiosity. Even though you rest in not knowing, you still need to remain curious. You still want to know, but you no longer struggle to know. Just observe and stay sensitive to the movement of knowingness within. Knowingness is experienced in your being as aliveness. It is not in your mind.Listen from the neck down. Be in your being, and you will come to feel what I am speaking of within yourself.~ Adyashanti

Q: From where does desire draw its energy?M: Its name and shape it draws from memory. The energy flows from the source.Q: Some desires are altogether wrong. How can wrong desires flow from a sublime source?M: The source is neither right nor wrong. Nor is desire by itself right or wrong. It is nothing but striving for happiness. Having identified yourself with a speck of a body you feel lost and search desperately for the sense of fullness and completeness you call happiness.Q: But who creates the world?M: The Universal Mind (chidakash) makes and unmakes everything. The Supreme (paramakash) imparts reality to whatever comes into being. To say that it is the universal love may be the nearest we can come to it in words. Just like love it makes everything real, beautiful, desirable.Q: Why desirable?M: Why not? Wherefrom come all the powerful attractions that make all created things respond to each other, that bring people together, if not from the Supreme? Shun not desire; see only that it flows into the right channels. Without desire you are dead. But with low desires you are a ghost.Q: What is the experience which comes nearest to the Supreme?M: Immense peace and boundless love. realise that whatever there is true, noble and beautiful in the universe, it all comes from you, that you yourself are at the source of it. The gods and goddesses that supervise the world may be most wonderful and glorious beings; yet they are like the gorgeously dressed servants who proclaim the power and the riches of their master.Q: How does one reach the Supreme State?M: By renouncing all lesser desires. As long as you are pleased with the lesser, you cannot have the highest. Whatever pleases you, keeps you back. Until you realise the unsatisfactoriness of everything, its transiency and limitation, and collect your energies in one great longing, even the first step is not made. On the other hand, the integrity of the desire for the Supreme is by itself a call from the Supreme. Nothing, physical or mental, can give you freedom. You are free once you understand that your bondage is of your own making and you cease forging the chains that bind you.Q: To become an engineer I must learn engineering. To become God, what must I learn?M: You must unlearn everything. God is the end of all desire and knowledge.Q: You mean to say that I become God merely by giving up the desire to become God?M: All desires must be given up, because by desiring you take the shape of your desires. When no desires remain, you revert to your natural state.Q: How am I to practice desirelessness?M: No need of practice. No need of any acts of renunciation. Just turn your mind away, that is all. Desire is merely the fixation of the mind on an idea. Get it out of its groove by denying it attention.Q: That is all?M: Yes, that is all. Whatever may be the desire or fear, dont dwell upon it. Try and see for yourself. Here and there you may forget, it does not matter. Go back to your attempts till the brushing away of every desire and fear, of every reaction becomes automatic.Q: Why so much insistence on relinquishing all desires and fears? Are they not natural?M: They are not. They are entirely mind-made. You have to give up everything to know that you need nothing, not even your body. Your needs are unreal and your efforts are meaningless. You imagine that your possessions protect you. In reality they make you vulnerable. realise yourself as away from all that can be pointed at as this or that. You are unreachable by any sensory experience or verbal construction. Turn away from them. Refuse to impersonate.~from I Am That, Nisargadatta Maharaj

The aim of spiritual practice is to discover in your own present experience that which the movement of thought never touches. This does not mean to suppress the thinking mind, nor does it mean to attempt to understand by using thought. What I am pointing toward is the Unknown: the already ever-present, silent, still source that not only precedes thought but surrounds it. You must become more interested in the Unknown than in that which is known. Otherwise, you will remain enslaved by the very narrow and distorted perspective of conceptual thinking. You must go so deeply into the Unknown that you are no longer referencing thought to tell you who and what you are. Only then will thought be capable of reflecting that which is true, rather than falsely masquerading as truth.What I am talking about is a condition where the mind never fixates, where it never closes, where it has no compulsive need to understand in terms of ideas, concepts, and beliefs. This is a condition where you are no longer referencing the mind, feeling, or emotions for security in any way. What I am talking about is the complete surrender of all separateness until liberation becomes a permanent condition, and you are forever lost in the freedom of the Absolute.

Mind~"As the fletcher whittles and makes straight his arrows, so the wise direct their straying thoughts. Thoughts are unsteady, they wander at their own will. It is good to diminish them, as a calm mind brings happiness.But how subtle thoughts are, how elusive! The task is to quiet them, and by calming them to find happiness. Seated in the cave of the heart, peaceful awareness discovers freedom.How can a troubled mind understand the way? An untroubled mind, a mind beyond judgments, watches and understands.Your worst enemy cannot harm you as much as your own thoughts, unguarded. But once mastered, no one can help you as much, not even your father or your mother."~Buddha~The Dhammapada

Jesus and the Buddha didnt go to war with their dark side. They simply didnt go with temptation or run away from fear. The basic teaching was to sit tight and just stay here, stay calm, stay present.

You cant try to do non-doing; its more like you start to notice it. Everything is happening all by itself.

"At each moment we are expressing what we know ourselves to be. If we know ourselves very little we will express and manifest that unconsciousness of our true nature.If we know who and what we are very thoroughly, we will express and manifest that in what we do.It is all very simple."

Is it possible to observe without the thinker? I look at everything with an image, with a symbol, with memory, with knowledge. I look at my friend, at my wife, at my neighbor, at the boss, with the image which thought has built. I look at my wife with the image I have about her, and she looks at me with the image she has about me: the relationship is between these two images. This is a fact,it's not an invention on my part,it's a fact! Thought has built these symbols, images, ideas. Can I look, at first, at a tree, at a flower, at the sky, at the cloud, without an image? The image of the tree is the word I have learned which gives a certain name to the tree, tells its species and recalls its beauty. Can I look at that tree, at that cloud, at that flower, without thought, without the image? That's fairly easy to do, if you have done it. But can I look without the image at a human being with whom I am intimate, whom I consider as wife, husband, child? If I can't, there is no real relationship: the only relationship is between the images that we both have. So, can I look at life, the clouds, the stars, the trees, the river, the bird on the wing, my wife, my child, my neighbor, this whole earth -can I look at it all without the image? Though you have insulted me, though you have hurt me, though you have said nasty things about me or praised me, can I look at you without the image or the memory of what you have done and said to me?Do see the importance of this, because it's only a mind that has retained the memories of hurt, of insult, that is ready to forgive, if it is at all inclined that way. A mind that is not storing up its insults, the flatteries that it receives, has nothing to forgive or not forgive; therefore there is no conflict. Thought has created these images, both inwardly and outwardly. Can the images come to an end, and thought look at everything in life afresh? If you can do this, you will find that without your conscious, deliberate effort to change, change has taken place, a radical change. Most people are ambitious; they want to be somebody: authors, painters, businessmen, or politicians. Priests want to become archbishops. Thought has created this society and sees the advantage of becoming powerful, dominant, an important person, which happens only through ambition. Thought has created the image through observation of the man in power and wants the pleasure of owning a big house, having a picture appear in the papers, and all the rest of it. Can one live in this world without ambition, without the image of pleasure which thought has created? Can one function technologically, outwardly, without this poison of ambition? It can be done, but it is possible only when we understand the origin of thinking and understand actually, factually, the unreality of the division between the observer and the observed. Then we can proceed, because then virtue has a totally different meaning. It is not the moral virtue of an ugly, corrupt society, but virtue which is order. Virtue, like humility, is not something to be cultivated by thought. Thought is not virtuous; it is bourgeois, petty, and thought cannot possibly understand either love or virtue or humility.

- Krishnamurti

First you must free yourself from the idea of your voice. From the very sound of it. You must throw off the yoke of familiar language. The habits of rhythms and structures that are familiar. They are limitation. You have to expel even your greatest teachers. They too have become an obstacle to your freedom. But most of all you have to be honest. You have to be yourself. You have to be fearlessno, more than that--you have to be mindless of whatever might be the consequences of being so. Only by this way will you arrive at true revelation.-Alexi Murdoch

When we have enough understanding is having choice. When we feel confined in what we are experiencing we feel we have not choice, we are swept by the emotion or behavior.We are endeavoring to bring into form the deepest things we have realized.You have to have a stability inside and emotional maturity.What am I aligning myself to right now? What is really important? Is this moment important to me to be truly open in a vulnerable way?We can use our spaciousness to hide as an egoic hiding place. I am talking about a totally different thing. We come out of hiding - that is why I am talking about vulnerability. To be truly open and available. If we are not available it is very hard for us to embody the deeper qualities of our being. All the different forms of us embodying our insights depend on our caring. Not just care but to actually love. Embodiment comes down to how willing are we to be truly open hearted, open minded and care.Focus on the little moments where you care. And if you get into conflicts within yourself or personally ask yourself what you really care about in the moment. Choices are indeed being made. When you check into the depth of your love, are you choosing to express your deep caring and love?A lot of embodiment is to be willing to be vulnerable and connected to your caring and love.Just notice what do you really care about. When you are in conflict, what do you really care about? What is driving it along is the quality of your human engagement. Unless we take a look what is operating is our conditioning.~Adyashanti

The Courage to Align with SoulTo align with the soul takes courage. Ramana defined enlightenment as absolute courage at all times and in all situations.If you want to live an awakened life, it takes courage and grit. It takes someone who loves reality enough that they become a servant of it.Whats important is the daily moment-to-moment, when nobody's looking and nobodys paying attention. Youre the only person who will ever know what you acted from in any situation. Those are the moments that are the most important. Thats where youll find out where your orientation is.~ Adyashanti

At any time during the day, you can touch into this ground and bring consciousness to it. You can make the choice to be aware of it. An important thing is the willingness to make a choice. Whether there is a chooser or not, there is certainly the experience of choice.As soon as you start thinking in terms of time, youre already not conscious of awareness. Onlyyour mind thinks in terms of time.Every time you touch upon that foundational quality of awareness, you have touched upon thefundamental nature of your being. Youre noticing that awareness is only being aware.~ AdyashantiThe Way of Liberating Insight

The idea, as well as the direct experience, that all is well can be used to hide from the many challenges of life, both individually and collectively. If the insight into the all-is-wellness of life is genuine, the wellness of life becomes the foundation from which you fearlessly and lovingly engage in life.It is not something that you hide behind. Its about fearless and joyous participation, not rejection and denial. If you can feel directly into the all is well-nessof life right now, you may notice that it is fearless and loving. It is the foundation of wise and loving action, as well as appreciation.The experience of All is well can be interpreted in different ways by the mind. One way is All is ; therefore, nothing really matters. While this has an element of truth to it, it is by no means a complete understanding. At a deeper level All is well gives rise to great love and great caring for all the details of life. All is well also means that all is of immense value and significance. It means thatthere is ultimately nothing to gain or lose, and therefore there is no barrier to embracing all of life as an act of love and as a means of expressing the beauty of All is well-ness. The all-ness of God is the immanence of presence.

Posle vidjenja stvari, onako kako jesu , bar I na trenutak, sve je dobro. Onda posle 2 dana, nedelju dana, mesec dana, um pocinje da razmislja o tome. O boze, ja ne postojim . To je strasno. I vidis , sa tom misli, iluzija o razdvojnistvu se javjla. I strah se javlja. Ali nakon sto to vidis, Makar I na sekundu, on je smrtno ranjen. Sto znaci da moze da pljuje krv u tvoju svest samo odredjeno vreme. Mozda traje duze nego sto zelis. Ali tenedencija da grabi, je ranjena, sto stvara strah u sistemu jos vise. Jer um moze samo da interpretira da ako ja- ego ne postojim, projektuje nepostojanje. To um radi svaki put kad naidje na nesto sto ne moze da razume. Uplasi se. Uglavnom kada ljudi rade nesto, i ne znaju kakav ce ishod biti, oni se plase. Ovo je ono kao jedan od velikih strahova. Tvoj sistem se suocava sa misterijom o sebi, o tome ko si. I ne moze da shvati. I onda um, iz navike, projektuje strah, teror. Kada budes u potpunosti prihvatila strah. Ovo se vise nece dogadjati. I prihvatati strah, ne znaci voleti ga, prigrliti ga, jer je sve to kao upravljanje ega. Jednostavno prihvati strah. Ptretnji straha, istrebljenju, unistenju, kakvu god iluziju strah da stvara. I to u tebi, sto jednostavno kaze da . Ne prekidamo strah tako sto pokusavamo da ga se resimo, vec ga prekidamo tako sto nadjemo to da , jer to da shvata da nema cega da se plasi. Strah ima snagu, u direktnoj proporciji koliko mu se opires. Tu uzima moc. Nema spoljasnju moc. Sva moc dolazi iz otpora prema njemu. I onda dobijes kljucno shvatanje. Sva njegova energija, dolazi od onoga sto si ti. Dolazi od odbijanja. Bez odbijanja, bez energije.

Ako se potpuno soucis sa strahom kad se stvori. On nema snagu. Ako ga izbegnes makar I na sekund. On ima. Ko bi bio ako ne bi hranio bilo koju pricu, u vezi sebe. I sta se desava kada verujes u jednu pricu.? U jednu misao? Mozes da osetis, ogranicenost. I onda kazemo kako da se otarasim ove misli. Vidis, ona nasledno nije istinita. To je moc koju ti imas. Svi je imaju. Da uzmes jednu misao, ili recenicu. I verovanjem u nju, ti kreiras ceo svet. Tvoj ceo unutrasnji emicionalni svet. I onda pogledas u svet, I ceo svet se cini da reflektuje tu jednu misao. To je moc koju mi imamo. To je problem kad si taj . Imas svu moc. Imas kljuc za kosmicka kola. I zapravo ih navodimo, stalno. Ako verujem u misao, ta misao, postaje moja stvarnost. Ako nema misli, ovo je realnost. Ovo , pre misli!

Meditacija ti daje unutrasnju stabilnost. Mnogi nacini meditacije te teraju da se fokusiras na nesto. I taj focus ti daje stabilnost, I osecas se dobro,I nista te ne dotice. Problem je sto to ne mozes da nosis sa sobom. A i da mozes da nosis, blokirao si 99 % postojanja. I onda se pitas kako da ponesem ovaj lepi deo iz meditacije, u svoj zivot. A ne mozes, jer ne mozes ici kroz zivot, fokusirajuci se na jednu stvar. Jednostavnost sedenja u tisini je dovoljna. Svaki put kad postanes situacije, nema problema, jer nisi odovjen od toga. Ali cim postanes, sve sto se dogadja, nema problema, jer nisi odvojen od toga, onda ne postoji ni jedan deo tebe koji ne pokusava da bude anksiozan. Ako imas busy mind, i ni jedan deo tebe ne zeli da prestane da ima busy mind, onda ti busy mind ne smeta. Smeta ti samo kad odlucis da ne zelis Cim odlucis da ne zelis ono sto se dogadja onda si uzbudjen, i izbacen iz ravnoteze U duhnovnim ucenjima je uglavno suprotnost od ovoga sto sam rekao. Vec je kao da se iskljucis iz situacije. I to je uredu. To ja i nekad ohrabrujem. Ali je delimicno. Primer da postanes situacija: prica o penjanju. Cesto mislimo ja sam nesrecan , zgob nacina na koji stvari jesu. Ali zapravo je suprotno. Nisi u harmoniji o tome kako stoje stvari. Stvari su takve kakve jesu, a ti im se protivis. Sto stvara razdor izmedju tebe I zivota. Izmedju tebe I sta god da se dogadja. I da li si primetio da si uvek ti taj koji komentarise, da li je nesto dobro ili lose, ali sta god da se dogadja u datom trenutku nije dobro ili lose, sta god da se dogadja nije ono sto bi trerbalo ili nije trebalo da se dogadja. I to je rodjenje naseg ega. Konstantno komentiranje o onome sto jeste. Ego se u neku ruku prakticno igra boga. Ono zna kako sve treba da bude. Postanemo toliko zavisni od pricanja price. Ono sto se dogadja nije problem, vec pukotina izmedju. Zatvori pukotinu.

Priroda svesnosti ( Awarenes ), je prazna. Jer nema zadrzaja. Ona nije nesto sto mozes da zgrabis. Ne mozes da pokazes gde se nalazi. Nije lokalizovana na jednom mestu negde. Samo jeste. Nije u glavi , iza glave, u srcu, ona je unverzalna. Nema formu. Priroda joj je praznina. Tvoja praznina je takodje samosvesna. U budizmu kazu da je svesnost samosvesna, tj, zna da jeste. Inteligentna je, drugim recima. Nista drugo ne moze da bude svesno sebe. Samo svesnost jeste svesna. Takodje ima veliku dozu ljubavi, saosecanja. Osecaj dobrote . Duh ( spirit ) je druga rec za svesnost. Ima osecaj da je sve dobro, i da sve savrseno, iako ima mnogo katastrofa koje se desavaju . Nema samo blagosranja za sebe, vec se preliva. To postaje tvoja priroda. To je saosecanje, to je ljubav. Ona je jednostavna. Sto znaci da jestei nije lako. Ali zavisi koliko si I ti jednostavan. Koliko si voljan da budes jednostavan. Cak I kada se probudis imaces dublje I dublje prilike da pustas egoistickog sebe . Budjenje ne znaci da je ego napustio stanovanje. Krivicu, osudjivanja, misljenja, to je sve egoisticko ja . Kad vidis tvoju istinsku prirodu, nista od tebe se ne ocekuje, osim da prestanes da se trudis toliko. Prestani da t razis trenutak, pusti ga da se desi. U trenutku otkrivanja svoje prirode, kad se oslobodis ega, nema pitanja, nema sumnje. Barem znas, da kad pustis egoistickog sebe, zauzvrat dobijes ceo univerzum.

Ispitivanje sta je istina , sta je bog je cudno. Jer nas moze odvesti dublje u nase ludilo, u nasu ludost, u nase umove, u srz samog problema. Kaso sto je to bilo za njega. Cim sam se zapitao sta je istina, nikad vise nije bio zapao u iluziju, dok je tragao za istinom. Nikad vise ludji, nego kad je trazio razum,a opet , to je ples zar ne ? Da mi zapravo postajemo jos ludji, uprkos naporima da ne budemo ludi., da bi shvatili istinu. Svako ko zeli da zna ultimativnu stvarnost, nije nesto sto biras izmedju mnogo opcija, kao kad odes da kupis sladoled pa imas 30 ukusa. Isto kao kad odes na duhovno trziste, i mas 1000 opcija, da otole potrebe, teznje, i zelje. A opet zelja za ultimatovnom stvarnoscu, zaista nema prevelike veze, jer sve je namesteno za vise ludnosti, a ne za istinom. Sve je namesteno za vise ludosti, kad bolje pogledas. Jer potraga za istinom, nas tera protiv svojih impulsa koji su u nama. Kao implus da treba neko da se slozi, implus za drustvom.Ono kao da budes clan neke organizacije, isto kad kad sedis u ovoj grupi i kazes o, ima puno ljudi kao ja ovde . Seeking agreement, je upravo ono sto nas vodi u iluziju. Cak i u spiritualnosti, mi zapravo trazimo, podsvesno, agreement. I onda stvorimo grupe, kao budisticke grupe, hriscanske grupe. A istina je zapravo sloboda od svih tih ludosti . Kada trazis sve to jako je tesko spoznati istinu. Istina je zapravo iskorak u nasu samocu( Aloneness ) . Zajednicki motiv u duhovnosti je samoca. ( Buda odlazi na bodhi drvo, isus odlazi u pustinju na 40 dana, muhamed odlazi u planinu, mojsije odlazi u planinu.) Motiv zapravo nije odlazeci od jedne tacke do druge. Nije u pitanju napustati to gde smo, I odlazeci negde drugde. ZApravo je suprotno. Odlazeci upravo tamo gde jesmo. its about ne uzimati ono sto je spolja, kao istinu I ono spolja znaci isto nasi umovi. Jer nasi umovi su stvoreni od spoljasnosti . Primetili ste ? Sve sto vasi umovi imaju, vam je dato od napolje ( from outside ). Od drugog uma. Sam jezik koji pricamo, ove reci koje govorim su pozajmljene spolja, da tako kazem. Tako da je sve pozamljeno spolja.Tako da kad odemo u um, I dalje smo u spoljasnosti. U takozvanoj (internalized), subjektivna spoljasnost. Tako da kad hocemo oslobodjenje od naseg ludila, od naseg zarobljenistva. nemamo luksuz da skupljamo razne ideje. Jer to je ono sto vecina duhovnosti zapravo jeste. To je grupa ljudi, koja imaju slicna misljenja. Sve religije su definisane njihovim verovanjima. Ali u igri istine, verovanje se ne racunaju. I to je ono sto znaci biti sam. Ne znaci biti izolovan, i nemati prijatelje, i nestajati u pecinu negde, I druge gluposti. Jer ces verovatno poneti svoja verovanja u pecinu, I meditirati o stvarima na kojiima ti je receno da meditiras. Mislim na samocu, koja te dublje I dublje odvlaci u tisinu. Jer kranja samoca, nije samo samoca od spoljasnjih stvari, to nije toliko bitno, vec samoca od nashi samih virtuelnih realnosti, uma. I ako ste se ikada pitali koliko virtuelnih realnosti vas um izbaci u jednom trenutku, samo uzmite jedan trenutak, 5 sekundi, da budete tihi. I sve sto nestane u tih 5 sekundi, to nije stvarno. Zato kad ne razmisljas, sve sto nestaje, je ono sto nije stvarno. Za neke ljude to je 99 posto zivota. Ja sam neciji sin, cerka,majka, ja sam covek, zena, ja razumem sta pricam, ne razumem, svidja mi se , ne svidja mi se, da li cu stici tamo, , vec sam stigao,da li necu, relativno sam dobar momak , dosojan, nedostojan . Sve vise I vise misli. I I sve ovo nestane kada thinking mind prestane da razmislja. To se zove virtuelna stvarnost, bolje poznata kao iluzija. Nema krajnje istine. Ako shvatite sve ovo, sokirace vas, ako nikad niste videli. O tome koliko neistine uzimamo za istinu. Jer to je zapravo biti sam. Dublje je od pecine itd itd .. Dublja samoca, samoca I od nashi koncepta, Sve ono sto zamisljas o osobi pored tebe , roditeljima, kad se utisas, I sve sto nestane, je iluzija. Naravno ovo ne znaci da misli nisu korisne, I da nemaju neku uzajamnu povezanost sa istinom, uobicajno nemaju. Zato samo ako uvidis ovaj malecni deo slagalice, u vezi misli, I kako kreiraju samostvorenu realnost , uvideo si nesto sto je veoma mali broj ljudi uvideo, u istoriji covecanstva. Cak I oni koji su meditirali 30 godina, dobro, oni su znali da je um iluzija, ali oni su to procitali. Oni nisu to osetili, udareni u stomak time, ono kao o moj boze, moj ceo zivot, kao kad ukljucim televizor, I pocnem da pricam price I price, oces da kazes da to nije istina ? I ono sto kazem o sebi, nije istina , ono sto kazem o drugima, nista nije istina, cak ni malo, cak ni jedna rec? I sta te to ostavlja, ostavlja te potpuno samog. nema drustva tamo, mada ako stvarno volis da budes sam, naci ces puno drustva tamo, ali nema drustva , nema koncepta, nema razmene verovanja, sam si, poslednje mesto na kojem si zeleo da budes. Mozda nisi saznao istinu, ali sigurno znas sta jeste iluzija. Ovo uznemiruje ego. Njima ne smeta da im se njihov svet modifikuje, ali nikako ne vole kad se urusi. I nemojte da vas zavara, duhovnost, prosvetljenje, zovite ga kako ocete, je totalno destruktivan proces. I ako mislis da je kao coming together onda si uhvacen u jos jednoj iluziji. To je totalno destruktivan process, koji na kraju void jedinstvu. I religija i spiritualnost, je taj kranji lepak , koji drzi nase iluzije zajedno. Oni drze ta nasa verovanja, verovanja za koja smo spremni da umremo. Ako oces da pokrenes raspravu sa nekim, zapocni pricu o 2 stvari. O religiji I o politici. Ako oces da rasplamsas vatru, da okrenes brata protiv sestre, oca protiv majke, spomeni religiju ili politiku. Tu su nasa verovanja i koncepti zacementirani. Mesto gde je nasa iluzija najdublje utemeljena. Uvek, unutar svih, postoji velika tisina. Nije tisina koja je stvorena, ne tisina koja postoji disciplinovanjem uma, blokiranjem misli, zaustavljanjem osecaja, to je lazna tisina, ona je iluzioni brat. To je forsirana tisina, zatvorenicka ( prsionment ) tisina. Sigurna tisina. Ego moze da stavi tu tisinu na onu disciplinovanu tisinu, i da kaze o, ovo je dobro, ovo mi se svidja . Ali prava tisina nema veze sa tom stvorenom stvari, nametnutom stvari, nesto sto je forced upon the mind. Prava tisina dolazi samo vidjenjem nestvarnosti misli. I onda nema razloga uzimati misao kao referentnu tacku za krajnju istinu. Ako oces da ispeces kolace, naparvis bolji most, odleteti na mesec, za to je misao dobra, ali za kranju realnost , zaboravi. Svi su culi za ovo, ali samo ima uticaj, kada zapravo vidis da ti um stvara fabrikovani osecaj stvarnosti. Kada vidis, tada ti ne treba disciplina, ne treba da teras um na nesto, nije bitno onda, jer nemas drugu misao koja kaze ne treba da bude misli . Zato postoji tisina, bilo da postoji misao, ili ne. Prejaka tisina. Prosvetljenje nije nista posebno, vec samo videti stvari onakve kakve jesu. I onda ce um videti ono sto ti jesi, umesto ono sto nisi. Najbitnija stvar je videti sta nismo. I biti voljan da pustitmo to koliko god zelimo da ga pustimo. Sta je svet, kad nemas misli o njemu? Sta mislis o sebi, kad ne razmisljas o sebi ? Jesi li dobar , los, dostojan, normalan ? Na ovo sam mislio za tisinu. Urusava strukturu nasih iluzija. Tesko je otvoriti se tisini, kad u pozadini svoga uma , mislis da postoji realnost negde drugde. Ali tisina postoje laka da joj se otvoris kada shvatis da nema druge opcije. Svuda drugde je vise misli. Mozda shvatis, lako... da bez misli, ti jesi tisina, dok ne kazes da nisi. Nisi cak ni ono sto osecas. To je drugo mesto preko koje ljudi zakljucuju istinu. Misli i emocije su nesto sto se desava u tebi, znaci nisu ti. Zapravo si i ti nesto sto se desava u tebi. To je fazon. Sve u vezi tebe je sve vise sadrzaja, vise stvari. I jos jedna od iluzija, mozda najveca, je da JA sam neko, ko seta ovim beskonacnim univerzumom.. JA hodam, u ovom telu, na ovom svetu. A kad izadjes iz virtuelne stvarnosti, onda vidis da si ti sve to, i neko, i prostran univerzum je sadrzan u tebi. Samo je suprotno. I gledalo te je u lice ceo zivot. I sasvim suprotno da te odvode od ovog zivota, od ljudskosti, zapravo te dovodi tvojoj ljudskosti, ovom zivotu, shvatas da si do sad ziveo u virtuelnoj stvarnosti, misleci da je sve stvarno, da si veoma ljudsko bice, da si veoma ovde. Ne znam da li ste primetili da je svako u svom malom svetu. I svako od njih misli da to sto oni misle da je sve to stvarno., i imamo bilion malih stvarnosti, koje misle da su stvarnost. Da su oni pogodili. I onda odu u rat izmedju njih. Jer nije nista opasnije kada se ljudi izvrnutih realnosti pridruze grupama,kada se iluzije objedine, onda smo veoma opasni. Ali naravno veoma je utesno za iluziju. Nasao sam drustvo, mora da je istina. Kada se probudimo u potpunosti, sve to nestaje. Zato sto je istina, za sve nas, jedna. Kada bi svi ljudi u ovoj sobi spoznali istinu, biio bi isti izvestaj. Bili bismo isti. Ne bi bilo razlike. Nikad nije ni bilo. I kroz ovo pricanje, ja bojim istinu, ustvari, ono sto pricam nije zapravo istina, jer su to koncepti. I to je ok, to je deo nase licnosti. To je veoma unikatna stvar koju svako od nas ima. Na tom nivou, stvari ce uvek biti drugacije od jednog do drugog, i hvala bogu. Mozete li da zamislite ceo svet punim ljudi upravo isti kao ti. Jedinstvo se obojilo, procvetalo na jedinstvene nacine, te naravno da postoji. Unikatnost. Ali samo malo ispod te unikatnosti, to je jedinstvo . U dubini te tisine, ti si potpuno isti kao i najveci svetac koji je ikada ziveo. Potpuno si isti kao isus, to je ista krajnja realnost. Sve dok smo diskonektovani od jedinstva, u nasoj virtualnoj realnosti, uvek se osecamo, nekako izgubljeno. I cim izadjemo is senke istine iz uma onda smo kuci. Ne krajnjoj kuci, vec kao da su sve stvari onakve kakve jesu. Ako nista, onda otresemo mreze nerealnosti, I onda tu je istina koja sija bas unutar tebe. Vec je tamo. Kada udjes u samocu, ( aloneness ), tek tada nisi vise sam.

Nemoj da cekas da ti prosvetljenje resi sve tvoje probleme. Ne cekaj da ti nadje bolji posao, i da ti stavi hranu na sto. Zato resi te stvari. Nikad nisam cuo da postoji stvar koju treba da uradis da bi izbegao stanje patnje. Kada krenes odatle, to je istina koja oslobadja. I mi volimo istinu koju osecamo dobro, i teramo istinu koju ne osecamo dobro. Jer um uvek trazi neki tajni kljuc, I s toga je malo vise u buducnosti, kao da postoji nada u sledecem trenutku. I kada budemo imali malo stabilnosti mozemo da shvatimo, da to nije istina. Moze se ciniti kao mali kljuc, mali uvid u nesto, I biti dobro nedelju dana, I onda se vratiti gde si bio. Barem tada nisi u konfilktu sa sobom.Imas duhovnu bolest. To je kao grip. Nije zapravo tvoj izbor da je imas. Dobijes grip, i zelis da ga nemas. Kada se zaljudis u istinu, onda je ona tu, sve vreme.Bilo da je tih um, ili zauzet um, oba se dogadjaju unutar onoga ko je budan. Um-telo, uvek pokusavaju da nadju svoj put kuci,ali su vec tamo.Uvek je divna stvar kad si istina, kad mozes da pitas sebe, dok primecujes svoje misli , i probleme, da li je ovo budno ja, dotaknut problemima malog ja ? , Dok ovamo malo ja kaze da , imam veliki problem . Pristup je tu. Uvek u tebi. I onda ta ljudskost moze da bude sadrzana u tome, ne odbacivanje, ali sadrzana u toj budnosti. Ne samo posmatrana, vec posmatrana i zadrzena. ( watched and held ). I sve to postane problem, kad shvatis da je nestalo u fantaziji, tj dok ne kazes sebi to. To je moc tvoje percepcije sto ucini da nerealnost nestane, na moc onoga sto radis.Misao nema inteligenciju. Ona crpi inteligenciju odnekud. One su kao stvari na kartonu. Samo simboli. Simboli nemaju inteligenciju. Intertni su, nema intelgenciju, osim inteligencije koju im svest ( consciousness ) daje.

Kao kad citas knjigu. Reci su samo symbol na parcetu papira, ako citas knjigu na spankom , neces znati nista.

Misli dolaze iz praznine takodje. Samos u ekspresija praznine. Ako ne zaboravimo da mislis dolaze niotkuda, mozda ce misli izraziti niotkudnost odakle su dosli. Cim zaboravimo da misli dolaze niotkuda, I da nisu moji, I da nemaju stvarnost. onda upadnemo u koncepte.

I kada um krene da pita da li je ovo korisno, da li ovo nije korisno, uvek se vrati u to da iskusis, uvek ces pronaci sta je korisno,a a sta nije.Ako cekas svoj um, cekases zauvek.Da budes budan se svodi na to da li zelimo da funkcionisemo sa tolikim stepenom praznine. Jer istina ce da funkcionise na taj nacin. Nije da istine nema inteligenciju da vidi istinu od neistine, ali ne nosi sa sobom teret verovanja.

Cudno je kako napustajuci telo, tek ga tad nastanjujemo.

THE END OF TIME

Gorivo psiholoskog ja ( malog ja , egoisticke fikcije ) trazi da prezivi da bi nastavio. Ako ne verujete budite tihi, i videcete. Moze da nastoji da postoji u negativnom smislu. Boze, zeleo bih da imam smireniji um , dakle nastavjla da postoji, davanjem otpora. Nikad nije dovoljno dobro za psiholosko ja , ...dolazi tamo, u najboljem slucaju, stize, ali nikad nije dovoljno. Bira poziciju u odnosu na ono sto jeste, to je psiholosko ja. Moze biti pozitivno i negativno. Znate one ljude koji su uvek veseli u vezi svega. Kao ono kad imate los dan, oni ljudi koje zelite da ubijete . Moze cak i da stvori lazno pozitivnu referentnu tacku. Moze cak i da iskoristi potragu za slobodom, kao nacin da se odrzi. i prosvetljenje da se odrzi. Prosvetljenje jeste. Tacka. Kraj price. Sve ostalo je priholosko ja , koje zeli da nastavi u prostoru i vremenu. Kada ce se desiti meni. Hocu li ikad shvatiti? Da li sam dovoljno dobar da shvatim? Jesam li patio dovoljno, mozda moram jos malo da patim da shvatim. U dubini bica, tibetanci su to nazivali pogled , buda pravi pogled . Um misli, Ok , pravi pogled, prava pozicija da se vidi, umesto pogleda . To je svesnost ( awareness ), nema fiksirani pogled. TOtalna bezuslovno prihvatanje. Nista u tvojoj istinskoj prirodi pokusava da prezivi. Gotovo je I pre nego sto je pocelo. Jer psihlosko ja uvek hoce da pocne. Pocecu od tacke A, I doci do tacke B, a tacka B je prosvetjlenje , Bog, a kad dodjem tamo bice mnogo bolje nego ovde. Ici cu od - gde mislim da jesa - do gde zelim da budem. Na putu sam. To je kao da hodas trotoarom jednog dana, potpuno zadovoljan i neko nacrta liniju kredom. Ako predjes ovu liniju i dodjes ovde, bices prosvetljen. O, u redu . Pre toga nije bilo problema, ali sad oces da odes sa jedne strane imaginarne linije, i mislis da si uradio nesto znacajno. uspeo sam . Stigao sam . Vrlo je bitno imati razumevanje kako psiholosko ja pokusava da opstane. Razlog je ovaj. NESVESNO HRANI IGRU. Tokom 60ih svi su imali Ulceres. Odlucli smo kao kultura da je zato sto smo pod stresom da imamo ULCER. Podsvesnot je bila Nemas ulcer jer si pod stresom, imas Ulcer je nesto nije u redu. Jer je neka bolest. I cim su se svi slozili, dovoljno ljudi se slozilo, da je Ulcer uzrokovan stresom, nije proslo mnogo, i ulcer je pocinjao da nestaje. Zasto ? Razlog je jednostavan. Postali smo previse svesni Odbacili smo nasledne brige, da nesto nije u redu, vec da je samo stres. I ceo mehanizam vise nije bio nesvestan. Sada nema toliko Ulcera, sad svi imaju probleme sa ledjima. Isto kao u 70im. 10 godina od sada, nece biti ni desetina problema sa ledjima, koliko ima sada. Zasto sto smo usli u process , mozda sam samo pod stresom . I kad odlucimo da je od stresa, onda mora da ode negde drugde. Jer ce biti previse svesnoti u sistemu, tako da iluzija ne moze vise opstajati da nesto zapravo nije u redu da je to zapravo iluzija. Tako da ko zna gde ce otici sledeci put. Ovo kazem jer pocinje da bude dublje razumevanje, ubedjenje o razlicitim nacinima kako psiholosko ja nastavlja da postoji. Postajemo da budemo vise svesni o tome sta se dogadja. Kada postanes previse svestan sta se dogadja, on rusi to sto se dogadja. Ne moras mnogo da radis . Postoje I mnogi skriveni nacini kako psiholosko ja zeli da opstane, I to su mnogo vise, dublje ukorenjeni, suptilniji nacini. da budes stvari u koje verujes, a da ne znas da u njih verujes. To ce biti referentne tacke zbog kojih ces se mnogo naljutiti, ako ih neko izaziva. Zato sto mislis, da su toliko istinite, da postoji toliko dokaza koliko su istinite, da kako neko moze uopste da se usudi da kaze kako nisu. Tako da postoje uvek skriveni nacini kako psiholosko ja nastavlja da postoji. Razlog zbog koga sam nzavao ovo okuljanje kraj vremena je zato sto sam hteo da ukazem na cinjenicu, sta stvarno znaci priholosko ja prestane da se ponovo stvara. Jer u suprotnom sve zvuci slatko, a to je stvar koju malo ja radi. Ovaj kraj je u isto vreme i pocetak, sadasnjost. Zasto ga zovemo direktan put. Jer je kraj na pocetku. N moras da odes u tisinu, vec da shvatis da je tu. Ne moras da dodjes u stanje otvorenosti, vec da shvatis da je tu. isto za slobodu. Ne moras da stignes u samospoznanstvo, vec mora da prepoznas da nema nikog tu Ne mora da dodjes u sveto, vec mora da shvatis da je to sve sto se dogadja. Kljuc je da mora da se iskusi. Ako je u glavi, onda je to vise .. glave. stvari ... plivaju. Pusti sebe da iskusis u trenutku, u sadasnjosti. U gotovost svega. Tu je tisina, gotova je. Ta tisina je slobodna. Tu je svesnot, gotova je , vec je tu. Nema self, uradjeno je. Jedino self koje ima je stvoreno kroz misao, i osecanja, ali uradjeno je. To je direktan put. Jednostavno prepoznaj ove stvari. Psiholosko ja moze reci Ok, prepoznacu ih, , ali samo na trenutak, ovo moze da izgubi kontrolu. Nisam resio sve svoje probleme onda Ako jednostavno prihvatim sta je istina, nista se zapravo nije promenilo . Jedno je reci O,da , mirnoca je uvek tu, sjajno! Ali da li si shvatio, da si ti ta mirnoca. I onda psiholosko ja pocinje ponovo je kako mogu da se drzim ovoga? , nastoji da postoji. Cim ubedi sebe, da postoji nesto cega moze da se drzi, i nekoga za koga da se drzi, nastavilo je. Kada gleda ispod tog psiholoskog ja, sta gelda to ja ? To je kao kola. Kola ne idu bez goriva. Psiholosko ja ne ide bez goriva. Nesto mu daje gorivo, nesto ga gura napred. Uvek. Gura, gura , gura napred. Ne mogu u potpunosti da stamen. Mogu imati privremeni odmor, , ali onda moram da krenem ponovo. I uvek je ista stvar koja ga gura ispod. Neverovatna nesigurnost I strah. Gura ga. sta ako se prepustim, mozda necu dobiti ono sto zelim ?( uplaseni uzdah ) Mozda necu razumeti ispravno . I onda pocinje da koristi one psiholoske stvari. Mozda postanem prosvetljena guzica, ne mogu to da dozvolim. Moj prijatelj misli da je prosvetljen, ali ma izludjuje . I stvara neverovatno dobre razloge da opstane. Ono sto ga gura je nevoljnost da iskusimo nesigurnost I strah koji je ispod. To je ono sto ga pokrece. I umesto da iskusimo to, tu je samo ta nesigurnost, koja cvrci kroz telo. Kao prava fizicka nesigurnost. Kretanje enirgije kroz telo. Strah, takodje energija u telu. Za neke veoma snazna, za neke ne toliko strasno. Ali ova energija koja se krece kroz telo, nevoljnost da se iskusi, je problem. I onda se psiholosko ja puni. jeste li primetili da sve u vezi psiholoskog ja, ali sve, je vodjeno strahom. nece me voleti , ... svaki deo. Ako si u stanju da iskusis tu energiju kao energiju koja prolazi kroz telo, kao sto i prolazi. onda nece stvarati ja . Sledeci sloj je, da kad pocnete da primecujete, neko ce ovo raditi na pauzama. Pocinjete postajati svestan svog psiholoskog ja. I donece ti velike brige. Jer ces pokusati da mu stanes na kraj. I onda ces postati previse svestan kad pricas, i onda ces reci o boze, sta da radim? . Moram da se oslobodim sebe. Sada imam Projekat direrektni put, sranje . Ali to je zapravo nesigurnost koja nosi istu masku. A onda imas suprotnost A necu nista da radim, sve je to ionako sve bog , to je nesigurnost isto. To je strah. Kada dozvolis sebi da pustis, na momenat. Cin pustanje, nije zapravo radnja, to je relaksacija, to je sve. Samo se opustis. To je predaja, to je pustanje. NIje veilike stvar. Pusti dah iz pluca. Menjas valute. Hoces da kupis srecu, svojom patnjom. Ja pricam o psiholoskom ja na veoma osnovni nacin. Secenje u korenu. Um misli da ce imati neko slozeno shvatanje koje ce da pomogne. Nece. Ako mogu da dobijem 10 dolara, za svaki put, kada sam imao lep kontekst, i kada sam mislio da je to vrlo znacajna stvar, i da ce mi pomoci, bio bo bogat. Ovo ce mi pomoci da se nosim sa sobom , nece, Zasto se desava kao da mi pomaze to je trik vidis. Ako ne izgleda kao da ti pomaze, ne bi ti prodao foru. Ovo je kraj svih referentnih tacki. ( Tacka od koje se sve ostalo desava ). Jedini nacin da znamo sebe, je da unknown ourselfs. Kompletno, totalno, potpuno. Sve ostalo je samo jedna kutija, jedna nedigurnost. Nista vise, nista manje. To mislim kad kazem kraj vremena . Kraj procesa, razumevanja, . Koliko nesigurnosti dobijes kad prekines razumevanje. Tako da je sve povratak, u prirodno stanje, nevestacko stanje. Nije kraj procesa. Nego sam pocetak. Tacno tamo gde si, vec. Kada pustis, to prirodno stanje, se probudi, shvati se. Velika milost kad se samo-prepozna. Kada se ono sto je prirodno samo-prepozna. Kada se prostorno probudi. Ali priholosko ja ce I dalje nastojati da postoji, Sada ce preuzite rezidenciju u prostronom. Ja sam to. Vracamo se u bivanje. Gde si niko, ne-stvar. I ako nisi pazljiv , a I ako jesi, preuzece rezidenciju u prostornom. ja sam , awareness, consciousness . To je ono sto ja zovem disfunkcionalno prosvetljenje. Postoji jedna lepa pesma koju koriste u zen-u. Sa uvelog drveta, lisce cveta, Sada zamisljas kako lisce cveta, ali pre mesec dana, nema lisca, nema ploda, samo grana, samo praznina, vraca se u ne-stvar. Sve se vraca. Sve odstupa. Cvece odstupa, plod se povlaci. Sve se vraca u izvor. U prazninu. I tako I mi. U nerodjeno. Iz rodjenog, u nerodjeno. Postoji spontano vracanje. Ako se zadrzis tamo, nista ne cveta. ako se zadrsis u nerodjenom, postajes onesposobljen. Ne znas sta da radis, ne zna zasto nesto radis, koje su ti motivacije, nista nije vazno. Prijatno je, veoma fino. Ali ako se zadrzis previse, kao I svako mesto, zgrabices ga. postaces mu privrzen. Postace ti nova referentna tacka. Referentna tacka, da nema referentnih tacaka, postaje nova referentna tacka. Ne bi pretpostavio da tu postoji psiholosko ja , jer je praznina. Postalo je potpuno providno, tako da ne znas da je tu. Ne mozes da vidis psiholosko ja kad si na tom mestu. Ne mozes da ga vidis, kao tokom toka svesnosti, kao ocigledne misli, fiksacije, ocigedne sablone energije itd. Ali u praznini ne vidis, postalo je providno. Znas da je tu samo zbog njenog efekta. Zasto sto cvece ne cveta. Da ne cveta jedno vreme je potpuno prirodno, da ne cveta ikada je potpuno neprirodno. I onda se pustis toga da se pronalazis u praznini. Ptica napolju ce najaviti bozansko, samu prazninu. Nece biti samo pticiji poziv, bice ultimativna istina. Peva sebe , samom sebi. Bice bozansko spontano cvetanje. Neces znati da li si nesto ili nista. Izgubices sve referentne tacke. Samo tada ces ti, poceti da cvetas. Ceo svet je cvetanje praznine. ( emptynes ). Samo tada je psiholosko ja otislo. ne mislim da nemas osnovnu licnost, jer ces je imati. kao ljudsko bice, ali ja, svoje, koje se uvek navodi , je nestalo. To sto ostaje ne zna da li je prosvetljeno ili ne,ovo ili ono, nista od ovih koncepta vise nemal smisla. Ne mozes puno toga da kazes, mozda napises pesmu Sa uvelog drveta, lisce cveta. I znas da bi sva istina mogla biti sadrzana u toj jednoj recenici. Jedino tad si Slobodan od nesigurnosti, psiholoskoj ja. jer se ne pokusavas drzati praznine, svesti, svesnosti Ne da je nesto pridobijeno, vec je nesto izgubljeno. Kretanje Ja je izgubljeno. I razlog za radost, za lepotu , sa blazenstvo toga , nije zato sto si to sve dobio, vec zato sto je to priroda onoga sto jeste, pod jedan. I zbog toga sto prisholosko ja nije vise fiksiran bilo gde. Od pocetka do kraja, proces je u sustini isti. Nailazis na nesigurnost, iili strah kako se javlja u raznim formama. I onda uzimas jedan korak iznad, sto ustvari znaci iza, to je relaksacija,, I stajes iza njih, I iza njih, I iza njih, I onda nalazis na manje nesigurnosti. I onda cak I shvatis da si I to , ti, I onda nadjes nesigurnost I u tome, mozda izgubis to, I onda nastavis dalje. Ovo se desava samo od sebe, nema potrebe da forsiras process, sve je potpuno spontano, ako se sklonis sa puta, sto naravno neces, ali to nece znaciti mnogo . Ne mozes da uradis puno toga, vec da osecas energiju nesigurnosti. Jer cim si voljan da iskusis energiju, otvori se, i onda je manje tebe , i otvori se opet, i manje je tebe , i onda um dodje sa novim pitanjem, to je nesigurnost. I sve je manje tebe . I tako ode.

Jedini razlog zbog koga neko postane prosveceni buljas, je sto stane. Dodje do jednog trenutka, i onda mu se ego obmota oko toga. I ima itentited prosvetljene osobe . Ovo mozes da uzmes pozitivno ili negativno. O, ja ne zleim da budem takav, tako da cu nastaviti da spavam . ili ako ovo znaci biti probudjen, ja necu u tome da ucestvujem . A drugi nacin je da vidis da je tako, i da te inspirise na totalno drugaciji nacin. ocu da vidim celu istinu, nista sem istine, nisam zainteresovan ici na pola puta. jer kad si budan, budnost, ima svoj integritet Prosvetljenost ima etiku, ne etiku koja se moze opistati recima, jer onda postaje jos jedan oblik morala. sto je ono sto radimo kad ne znamo istinu, postajemo moralni. To je etika koja se dogadja spontano, bez spoljasnjih moralnih standarda. To je nesto sto se javlja, kada duboko sagledas istinu, jedinstva svega. Ako voljno povredis drugo bice, to je kao da zgrabis cekic, i uradis sebe po ruci. Jedino kome mozes to da uradis si ti, zato je je sve ti .Govornik : Odavno sam usao rupu, i sad vidim da nema povratka, da sam duboko u njoj, i imam nesigurnost i tome kad ego pocinje da se urusava, kako ce to da bude. Jer imam decu, posao da idem. To bolje da se desi preko vikenda. Nema garancije, da. Ali veruvati da istina nije inteligentna, da nece da vodi racuna o tebi i tvom zivotu, je da drasticno potcenis istinu. Inteligenciju istine. Kako se odvije za tebe, ce biti savrseno za tebe. Tvoje nesigurnosti ce se javiti, naravno. I pogodice te tamo, gde si najslabiji. Tamo gde ti je integritet. ljubav prema deci, familiji, zeni, sve te stvari. Tu ce te nesigurnost pogoditi, jer su ovo veoma vazne stvari u tvom zivotu. I svi imaju razlicite bitne stvari. I sto dublje idemo, zapravo pogadja STVARNO NAJDUBLJE. To je zapravo prirodno. I rec ice kao Ej, mozes sve da ih upropasits decace. Pazi se . To je samo nesigurnost. To je sve. Samo energija. Prosto tece. Ako joj se opires, uzima tvoju licnu pricu. Vidis energije nesigurnosti nije licna. Samo prolazi kroz sistem. Ako joj se opires cak I mallko, uzima tvoju licnu pricu. Zapravo je kao film. Impotentna je. Ali kada se nadje ispred svetla, onda se projektuje. I sada preuzima citvav zivot. I znaci, kad sigurnost ide, i samo joj se malko opires, verovatno da I nisi svestan, I uzima tu ne personalnu energiju, uzima formu tvoje veoma licne price, tvoje veoma licne brige. Ali ispod toga kako se licno manifestuje, je samo energija. I ne mozes znati sta ce se desiti. Mogu samo da kazem ovo : Drama uzima naslov u novinama. Dakle, samo ih primeti. Samo primeti nesigurnosti kako dolaze. Progviri iza price, shvati da je to tvoje licna prica. To je kako ta energija zna kako da uzme tvoju licnu paznju. Zgrabice te tacno tamo gde ces da obracas paznju. I za ovo mislim da je uloga duhovnog ucitelja. Ako se zaglavis negde, to ce biti primetno. Ja znam teritoriju, Piknikovao sam u sumama uma I ega previse dugo. I to je jedna od uloga ucitelja, ako imas poverenja. Zato smo zapravo ovde. Da ti pozelimo dobrodoslicu u ovu crnu rupu, u koju si usisan. I da kazemo hej, nemoj da brines previse o tome. I cesto su ti koji imaju integrated, koji imaju nasledni integratet, to su oni koji ga skoro nikad ne izgube. Vec oni koji ga nisu imali uopste, nije ih previse bilo briga za druge. A oni koji sui mali, ne treba da brinu previse. Vec je tu. Jer integrited jeste aspekt istine. Ili ga imas, ili nisi svestan da ga imas. Ali to je veoma nepersonalna stvari. Istinitost, postenje, briga. Ali ide kroz licnu pricu, I uzima takozvani licni ukus. To je neka vrste inteligencije. Veruj toj inteligenciji integriteta, ne veruj nesigurnostima, To je tvoja licna prica. Shvatas razliku? Samo prolazi kroz tebe. Ili dolazi kao nasledna mudrost, ili kao nasledni strah od ne biti mudar. Ali ako osetis obe te nitne, onaj koji se boji da bude ne-mudar, los, ne-ljubav, i onaj koji to jeste, prati ih do izvora, do tog mesta iznutra, gde energije nije pomesana sa tvojim licnim ljudskim karakteristikama, to je samo energija istine. Bistrine. Vidis sta mislim. Tu je. Bistrina, sa inteligencijom.Covek : Nailazim ne veliku nesigurnost. Dok sam u meditcaciji iskusim da sam nista (no-thing), i onda osetim kako se misao formira. I ocu da iskocim iz koze. Ocu da pricam malo o mom otporu.

Cekanje da se osecanje povuce, je isto forma otpora. Iskusicu ovo, da bi se povuklo . Ne isti nacin mozes da preispitujes na nacin, koji nije veoma koriston.. Ko sam ja, ko sam ja , cim imam lose iskustvo Ko sam ja, ko sam ja ...Covek : Da, izgleda mi kao tehnika koncentracijeDa.Cela energija tvog tela, bica, mora da se reorjentise u praznini ( empiness ). Mora da pronadje svoju harmoniju, jer to je energija. Nesigurnost , strah. I cim joj pruzas optpor, ne moze da se reorjentise u prostoru. U Prostornosti samo bivanja Tako da ovo je preispitivanje ( inquiary) koje je bezrecno. Kao, sta se desava kada samo pustis tu energiju da tece. Ne dodajes je , razbijes je, dramatiras je. Ako ne mozes da se otvoris celoj energiji, otvori se koliko mozes, bez da bude nesvestan. Ako pronadjes sebe da ides u neku unutrasnju reakciju, ili gasenje (shutdown ) , onda mozda pustas sve odjednom. Samo se otvori onome sto mozes. To je nesto sto moras da uradis u svom bicu, u svom telu, nije nesto sto radis u glavi. Zvuci kao sjajna ideja u glavi. Znas kako ti ruka nekada utrne kad je ladno napolju, prosto gori, i boli. Isto tako i telo. Pocinjes da se otvaras, pocinjes da pustas, vise, i vise, i vise, I ponekad moze biti veoma prijatno, nekad nije, uglavnom varira izmedju. Ali kad postaje malo neprijatno I pocnes da se oprires, to je kao da nabijes glavu u pesak. Pustis koliko mozes, to je kao brana na reci. Moze da otvoris sve, a mozes I deo po deo. I naravno ispod, nesigurnost predpostavlja, podsvesno, da ce neko biti povredjen,

Just Sitting

Izvan tvog uma, sve je zadovoljno. Ne poznaje drugi nacin. Sve misli zude da budu poverovane. I cak i to je svasvim ok.

INITIAL AWAKENING PART 1 da bi se probudio moras sve da podredis tom zadatku. Mora da stavis da stranu sva razmatranja I da ti to bude prioritet u zivotu. Um misli da mu je okupacija da sve bude u vezi mnogo stvari. Tako radi I sa spiritualnoscu. Pretvara je u mnogo mnogo stvari. I na kraju pricas o mnogim stvarima koje zapravo nisu mnogo bitne.Fokusiracemo se na jednu stvar, I samo na jednu stvar, ko si ti . To je moc namere. . Prepoznajemo da um misli da sloboda dolazi kroz process razuevanja. I um misli, da zivljenje dolazi kroz process razumevanja. I u ovoj kompulsivnoj nameri uma, on vuce paznju daje od onoga sto je zapravo bitno. Jer ono sto je zapravo bitno ne mozes da razumes umom. I kad se prica o duhonosti, istini, onome sto si ti, slobodi, nem nista, bukvalno nista da se razume. Mora da se vidi kroz kompulsivnost uma koji zeli da razume.. To je kompulsivna stvar koju um radi. Sve kompulsivnosti su iracionalne . Moram . Zasto moras? . Zato sto moram ? . To je priroda kompulsivnosti. Rodjena is straha , nesigurnosti. Ovo je generalno I pridoda uma. Um tezi da bude veoma kompulsivan instrument. Moram da mislim . Moram ovo da provalim. Nikad nije uspevalo, ali moram da nastavim da pokusavam. Moram da razmislim. Um je takve pridode. Moram da znam,moram da razumem, moram da ga skontam ispravno, moram da razumem prosvetljenje, mora da zna kako da zivi zivot, kako da donosi odluke, sta da radi, sta da ne radi. Um koji misli da mora da zna,zna,zna,zna. To je samo kompulsivnost uma. I zrtva koju pravimo time sto hocemo da znamo sve, je bivanje. Sto je ostalih 95 posto onoga sto se dogadja.Sve ovo poznavanje je veoma mala stvar zapravo, moze se ciniti veoma bitnim u glavi, ali veoma mali deo mora da zna. Da bi se otvorili onome sto jeste, sadasnjosti, onoga sto jesmo, moramo pustiti kompulsivnu potrebu uma da zna. A ako niste pazljivi dovoljno, ta mala kompulsivnost, ce ustvari dominirati, celosti vaseg postojanja. Svaki dan ce biti pojedem zeljom da se zna. Da se razume. Da se zna sta ce se dogoditi. Kako se nositi sa nekom situacijom. I razlog zbog koga ljudi ne znaju sta kad da kazu, sta da urade, kad da se pokrenu, kad da se ne pokrenu, je zato sto su vodjeni kompulzijom da znaju. To je paradox. Sve sto vise moras da znas, manje znas ono sto treba da znas, kad ti treba da ga znas. I mozda, na par momenata, na par sati, dana, kada budes skontao prirodu uma, mozda skrenes paznju dalje od te kompulsivne zelje da se zna. Iako je dosta stvari koju bi um zeleo da zna. I kada odmorimo, u ovom kontekstu, od kompulsivne zelje za znanjem. I onda nam um nije fokusiran na ovaj uslovljen deo svesti. I onda sama potreba za znanjem ja uslovljeni deo svesti sam po sebi. To je uslovljeni deo svesti, koji pokusava da dodje do mesta slobdne neuslovljenosti. I nikad ne stigne tamo. Samo dobija vise I vise uslovljavanja. Vise uputstava. Bilo bi kao obrisacu svoj hard disk, tako sto cu da dodajem fajlove I programa jos vise. Ali jedan od ovih program ce imati toliko znanja da ce moj komp biti totalno neuslovljen. To je ludost. nisam imao dovoljno duhovnog iskstva, treba mi jos neko. Imacu jos jedno uslovljeno iskustvo, koje ce me dovesti do neuslovljenog. Mozda zvucim kao da se ponavljam, I mozda zato sto jesam, ali ne cujemo stvari dok nam nisu utabane u glavu nekoliko stotina puta. Kada pricamo o budnjenju, ono o cemu pricamo je budjenje u neuslovljeno. To je jedan nacin gledanja. Sve reci imaju ogranicenja. Ali to je prepoznavanje neuslovljenog stanja svesti. Nikakva kolicina dodavanja znanja=uslovljenosti, uslovljenom delai svesti, ce te odvesti u neuslovljeno stanje svesti. Mnogi ljudi nece pustiti svoju uslovljenu svest, sve dok ne dozive ekstremnu patnju. Mnogi ljudi imaju svoj prvi ukus, prvi nagovestaj, da ima nesto drugo do uslvljenog dela svesti., u veoma teskoj situaciji. Smrt voljenog, bankrotiranje, itd. |Tada se javlja procep. A mnogo ljudi pokusavaju da se rese tog procepa. Problem sa ovom pricepima, kada um prestane da razmislja, je sto tu nema nista da se zna. To je priroda procepa. Nema sta da se zna. U svakom danu, neuslovljeno stanje svesti, trepce u svesnu svesnost.( counsous awareness ). To je procep. Moze se desiti tako sto hodas napolju, I ocaran si kisom, ili ilzazis iz kuce, I o prestala je kisa . Samo zato sto je drugacije, ima nedostatak komentara. I to otvaranje, u neuslovljeno stanje svesnosti , je pozivnica. Vecina umova ne ostane tamo previse dugo, pocinje da komentarise O drago mi je sto je kisa prestala, Kakav divan dan, Ovo je veoma divno, kako sam srecan, tanananananana Oseti prazninu. Kao da ono sto um razmislja je vise stvarno od onoga sto se desava napolju. Duhovnost uvek kaze Gledaj iznutra , sto se mene tice, ljudi su toliko upuceni iznutra, da su neuroticni haos. Vec su iznutra. Ali nazalost kad udju iznutra, jedino mesto gde odo su misli. Zaboravite sve sto sam rekao, procepi su bitni. U tim trenucima kada ima procep, postoji neuslovljeno stanje svesti. To je buda um .Savrseno bistro, savrseno prosvetljeno, totalno neuslovljeno. Duhovno budjenje je cisto shvatanje,samo se otvoriti neuslovljenom stanju svesti. Jer ako je neko Ti, to je istinsko ti. Ovo drugo je ocigledno mentalna tvorevina. Neuslovljenoj stanju svesti, nije potrebna misao da bi se postojala I dalje . Dakle ta svesnost, koja je cista, neuslovljena, slobodna, prosvetljena po prirodi, je vec tu. Vec je dostupna. To je to nosta koje je budno u ovom trenutku. Um ce reci , kada okusi malo to je nista, cekam moju svest da se prosiri, to je nista. Imao sam iskustvo 1974, gde sam video svetla, I moj kundalini je explodirao na vrhu moje glaveto je ono sto ja hocu .. cekam to Samos to cekam da to bude, sve vreme. Bez obzira koliko zeleo da to bude to, nije . Nije sad, I nije bilo 2000 godina ranije. Raspravljaj se sa stvarnoscu I samo mozes da izgubis. Ono sto je krajnja stvarnost, vrata, izvor svega sto postoji, I svega sto jeste, ground of your own being, na prvi ukus, veoma je lako da um kaze, nije to nista.. zato sto nema nista da se zna, nema nista sto mogu da uradim, um kaze, nisam zabavljan, zelim vise.ne zelim da budem Slobodan , vec zabavljan. To je um. To je kao da si otisao u bioskop. Platis 5 dolara. I kada odes u biosko ne zelis istinu. Ako zelis istinu ne idi u bioskop. Samo zamislite ono sto se sada dogadja je krajnja stvarnost, svi duhovni ljudi dodjite u salu 5. Umesto stoje 5, sada je 20 dolara, jer to je prosvetljenje. \prihvacen od dalaj lame. Ramana maharne I puste film, I tu pise rec prosvetljenje. I sve prodje, kraj. Kamerman izadje, producent, producent MGM-a. evo dali smo vam krajnu istinu. I odu sa bine. I ti ostanes sa svojim kokicama, preuvelicanim picem, u stanju potpuog neverovanja. sta se dogodilo ? Zato nasi umovi imaju takvu naviku, da poricu to cisto stanje neuslovljenosti kad god se javi. Jer se cini na prvu loptu kao da nije dovoljno zanimljivo. I onda citas, vau imau sam bozansko budjenje, I bilo je totalno vau stvar.Da moze da bude totalno vau stvar, iz razloga sto um nije porekao najocigledniju stvar. I onda taj mala pukotina neuslovljene svesti, jednnosavno procveta. To nije zapravo malo procep, to se zapravo desavalo sve vreme, iza cele moje buke. I mozes shvatiti da si bio Slobodan sve vreme. I um moze da kaze sta tomoze da uradi za mene ? e, pa , otvori se, I mozda I saznas. Ako sedis I pitas se to pitanje zauvek, nista neces nikad znati. Kako ce to resiti moje probleme sa prijateljima , ljubavi, posao, sta ce uraditi zamene? E pa nikad neces znati, dok mu se ne otvoris. Uvek ostajes napolje, jedini nacin je da udjes na vrata, u taj procep. To Jedini nacin na koji ces da znas. Ali zelim garanciju. Nema ih.. I tako samo krenes da se otvaras, iskustvu da zapravo ima neuslovljeno stanje svesti, unutar tebe. Za neke od vas, ne sve, um moze jos uvek biti veoma identifikovan sa uslovljenim stanju svesti. Budjenje je kada um vise nije identifikovan sa uslovljenim stanjem svesti. Ne znaci da je to stanje uklonjeno. Znaci da stanje sebstva,(self) nije izvlaceno iz uslovljenog stanja svesti. To je probudjeno bice.Nije da treba da se ukloni uslovljenost. Uslovljeno stanje je samo uslovljeno stanje. Nije lose zato sto je uslovljeno, I nije bolje zato sto ne neuslovljeno. Ako je celo svoje ja lezi u uslovljenom stanju svesti, a 99,999 ljudi na planeti ima, to je patnja, to je neznanje, to vodi ka nasilju, beskrajne ljudske dramaticne episode. Ali kad se otvoris neuslovjenom stanju svesti, postaje moguce da prepoznas, da ono sto si uvek trazio, je vec tu. I samo kroz spremnost, da se stavi na stranu potreba uma da zna, da bude siguran, da ima isplaniranu buducnost, samo kroz spremnost da se stave na stranu sve njegove uslovljene zelje,sva se paznja moze vratiti u neuslovljeno. Kao sto pise u bibliji. Trazi kraljevstvo, I raj, I sve ce ti biti dodato. Mnogo ljudi imaju mali ukus neuslovljenog, mali prst im je tamo, I sad moj um zeli da dodje na scenu, I pokusava sve da provali. Ne funskionise na taj nacin. Onda ces I dalje biti podeljen.. sve stvari su savrseno upravljane nerodjenim,( unborn ), Sto znaci ako pustis dovolno, da doyvolis sebi da udjes u neuslovleno stanje svesti, je ono sto ces shvatiti, da u nsuslovljenom stanju svesti, svari se pocinju da se upravljaju sami od sebe. Znas upravo sta ti treba kad ti treba da ga znas. I ako ne znas, onda nisi u neuslovljenom. Veoma je jednostavno. Zato postavljamo pitanje ko smo, jer to nije nesto o cemu se razmislja, veczato sto se stvara procep. I jednostaan odgovor ne znam. Tako da pocnemo bas tu. To znaci staviti na stranu sve ostale stvari, na trenutak, bice tu , ako zelite da im se vratite, verujte mi na rec. Ali ako prodes kroz kapiju bez vrata kako kazu u zenu ( gateless gate ) , bices zaprepascen koliko stvari koje si mislio da mora da znas, zapravo nisi morao. Bices zadivljen kako ce se stvari same resavati kad udjes u istinu svog bica. U taj prostor tihe svesnosti. Pusti sebe tamo.

INITIAL AWAKENING PART 2

Q: Ako je buka toliko velika ( bol u telu ,,,) zasto je ne ispitati \Recimo da dovedes neuslovljeno stanje svesti ka toj odredjenoj tacki. Jel to ima smisla ? Q: ne naravno jer nema sta da se razume. Toliko smo naviknuti da koristimo nase umove za sve, pokusavajuci sve da skontamo. Zasto je ova kompulsivnost tu ? I ako dodjem do srzi problema, otici ce. Ali ne mozes da provalis srz nicega. ( get to bottom of anything ). Zato sto je svo provaljivanje, misao. Dovedi to stanje neuslovljene svesti na bilo sta, ako je kompulsivnost, dovedi je. Mozes reci fokusiraj se na to. Pusti je da bude tamo. I vidi sta se otkriva. Nisam rekao nemoj da preispitujes. ( dont question ). Pitanje sluzi da fokusira (usmeri) svesnost. To je svrha pitanja, u duhovnom smislu. Sta je ovo, zasto je ovo ? Kao lupa. Fokusira sunce na mesto gde hoces da fokusiras sunce. Znam da budjenje moze da bude naprasno, ali to je I process. Osecas se depresivno, nisi za dramu, ne mozed da pricas o iluzijama stalno, itd. I sa procesom dolazi osecanje usamljenosit. Veoma usamljeno, mozda veoma veoma daleko. Nije kraj, ne zavrsava se tu, ali je veoma cesto. Postaje pogresno samo kada se takoreci ukampujes tamo. Samo pusti da process ide. Vise je kao krug. Veoma je korisno imati veliko povreenje u sve ovo. Ima kao inteligenciju. Kao odrastanje. Ne zmamo kako smo odrasli. Mala beba ne treba da zna kako da odraste, kako da joj rastu koske to je prirodan process. Budjenje je isto prirodan process, nesto u nama zna kako da uradi, samo ako mu se sklonimo sa puta. Buka I tisina su jedno. Samo um ume da ih razdvoji. Oslobadja dosta energije kada imamo to podvuceno znanje, da zapravo nije bitno, jer um ima drugacije poruke, Sve je bitno, ovo je bitno, ne sjebavaj ovu odluku, kazi pravu stvar , I kada imamo to stanje svesti, nemamo pristup dubljoj mudrosti. Sve sto se cini da je toliko bitno, zapravo nije toliko bitno. Ako ode u um, nije bitno , postaje filozofija po kojom ce da zivi, I onda je i to gomila budalastina isto kao I sve je bitno. Ali kad je to podvuceni centar bica koje osecas u cistoci neuslovljene svesti, sve je u redu, najgora stvar, je zapravo u redu, I onda imamo pristup dubokoj mudrosti, dubokoj ljubavi. Divna stvar da se shvati. Oslobodi toliko nesigurnosti u umu, kada zapravo nije bitno. Narocito ako shvatis ako umrem sutra, nije bitno, sve je u redu.

INITIAL AWAKENING PART 2

Nije bitno toliko. I um ce kazati kako ce to da izgleda? , kako ce moja veza da izgleda, kako ce moj zivot da izgleda, kako ce bilo sta da izgleda, I odgovor je ne mozes znati . Ili zelis istinu ili ne. A ako zelimo istinu, onda odbacimo pitanje da li ce biti dobro za mene , da li ce biti ugodno za mene, pa sta god da bude . Neverovatno sta se probudi u tvom srcu kad se ta zavesa sve je bitno digne sa tebe. I to nije kad da zamenimo Nije bitno sa Sve je bitno kao koncept, jer onda postanemo emotivno trvdi, odseceni, I to postaje svoj trip. Nego pricam o tome sto se otvara u tebi, taj aliveness, to shvatanje, da nista nije toliko bitno kao sto mislim da jeste. Slobodu u tebi. I to nije nesto to znas, To je sve. Skoro sve nove stvari su strasne. Ovo je samo malo veca. Nema kotrole. Da, to je to, nema kontrole, to je ta velika I kad nesto nije toliko bitno, onda I ne zelis kontrolu. osecam se dezorjentisano koracaci ka buducnosti. Tera me da mi bude malo muka iznutra xD . -I nekoliko puta sam dolazila do toga i onda se vratim, trazim nesto drugo. Ne moj to da radis ovaj put. Radila si to. Ne uspeva. Predivno. Sad znas. Nema cemu da se vratis. Cini se kao da se sve menja. Zar to nisi zelela ? Kao da zivim iz drugih razloga. Da, da. Totalno drugacijih razloga. Novo je. -Imam taj osecaj, da kad ne brinem, sve je u redu. Nemoj da se uvlacis ovaj put. Pusti je. To je samo realnost. Samo si odgojena u ne-istini, kao vecina nas. I to postane udobno. I svi pricaju samo o tome, sve je vazno ( everythin matters ). Videces da se ljudi svadjaju u glavi pod broj jedan, o potpuno izmisljenim stvarima, da misle da je veoma znacajno, ali nije. I videces, o moj boze, to je bukvalno ono sto void svet. Skoro svi to rade. I kada prodjes kroz fazu, soka, besa, cega god, bices u fazonu, oh, to je sve sto se dogadja. Nije dobro, nije lose, I ej, zasto bi ja nesto pricao o tome, I ja sam to radio veci deo zivota. Ali da, navicices se. Cini se da kada treba da donesem odluku, ili samo da se pokrenem, glasovi dolaze o ovoj osobi, onoj osobi, blab la bla. Kada postanes slobodna unutar sebe. Kada dotaknes to stanje sto je slobodno. I kad krenes da se pokreces iz slobodnog stanja. Kada ti budes slobodan, moras da das I drugima svoju slobodu takodje . I sve sto vise shvatas iznutra, da to i nije toliko vazno, samo tad ima slobodnog kretanja iznutra. Ne nije vazno pa cu da sedim na kaucu, nego si veoma otvoren , da pustas da istina struji kroz tebe. -I sta ako opet.. Dodjes u ljudski momenta ? Pa nista , potapses sebe po ledjima kao malo dete koje pokuasva da hoda pa padne, ustanes I uradis ponovo. Sve je u redu. Dal si ikada ocekivala perfekciju od sebe. I onda nisi uhvacena vise . Ne ocekujes vise neko stanje za koje um smatra da je idealno. Usporava tocak, jer ne kontradiktujes realnosti Tvoj um moze da bude o moj boze, sta ako odem u stanje pogubljenosti, pa nista , skoro isto ko i svaki put kad udjes u to stanje, shvatis da si u tom stanju i kazes ne moram vise da radim ovo. I um ponovo kako da imam garanciju da se nece ponoviti . Nemas. Predji preko toga. Opusti se. - Samo je novo. Cini mi se kao da razbijam dosta sablona. Ooo razbija cele zivotne sablone. I bice sokantno koliko toga opada, i koliko sablona ima, i sta pravi zivot zapravo jeste. I cela ta ideja kao da si ponovo rodjen, budjenje ima taj elemenat. Mislim, da probudis se ka onome sto je uvek bilo tu, ali imas tu malu ljudsku stvar koja se desava, tu malo ljudsku licnost, kako god oces da je zoves, i ona je kao, vau, sad kad vidim stvari manje- vise onakve kakve jesu, i vidim ih iz istinske i odgovarajuce tacke gledista, sto otklanja ogroman pritisak sa zivota, izgleda Kao da si ponovo rodjen u toj tacki gledista. Ako si novorodjen u toj tacki gledista, ne znaci da si potpuno funkcionalan u njoj. Nista vise nego kad izadjes iz macijne utrobe i znas kako da racunas. To je kao da si ponovo rodjen u realnosti. Ne funksionises odma kako treba, i to je ok, to je normalno. Ova sadasnjost, ima neverovatan kapacitet, da pronadje put. Pusti je da vozi. Kao bicikl je. Znas kako je bilo da vozis bicikl bez ruku. Trik voznje bicikle bez ruku je da prestanes da njom upravljas kad pustis volan. To je trik. Ako ne pustus u potpunosti, pasces na dupe veoma brzo. Sama upravlja. To je ono sto, pronadjemo. Skloni ruke . Ima jos jedan razlog zbog koje ne idemo dalje na mesta koja su bliza nasem srcu, zato sto kretanje u starom pravcu, tu znamo ko smo, imamo celi osecaj sebe u onome sto smo uradili, pogotovo za uspesne stvari koje smo uradili, I onda cak I kad smo spremni da krenemo dalje, ne mozemo, jer kad krenemo, vise necemo znati ko smo. Ti si podigao decu zar ne. Nije neuobicajeno da kad deca odu da roditelji udju u krizu identiteta, I budu u fazonu duso sta cemo sada da radimo . ko smo sad . Jer je ceo identited bio ugradjen u ulogu roditelja, karijera, pa cak I hobije.. I onda kad smo spremni da krenemo dalje zapitate se zasto ne mogu. Jer onda neces znati ko si vise, kad prestanes to da radis.. I za vecinu ljudkih bica je naprijatno. Da stvarno ne znaju ko su. I to je uvek nova prilika da krenes iznad identiteta, da se ne identifikujemo po onome sto radimo, nasim ulogama u zivotu. Jer oni ne definisu sadasnjost. To su samo uloge.-Bila sam blagoslovena sa mali vise pukotina ptoteklih meseci. Ali u tisini sam shvatila da ih ne pustam da traju mnogo. Pa ja kao primecujem to. Sta ako bi dozvolila da bude pukotina veci period? Primetila sam da misli nastavljaju da dolaze, I tako to, ali nesto drugo sam primetila, I ovo je ponavljajuca stvar za mene, primetila sam je nekoliko razlicitih puta, a to je da cekam. Kad se desi pukotina I sve je dobro, u fazonu sam kao sta ce sledece da se dogodi , I pokusavam da dodje do daha. Postalo mi je veoma jasno da mi cekanje da donosi nista dobro. Da, zato sto u pukotini, postoje momenti kada potraga kao prestaje, i tu je ta neuslovljena svesnot, koja je tu... to je ... to je cilj. To je pocetak, to je sredina to je kraj. -U neku ruku je premestanje paznje. (shifting of attention )To i jeste. To je kao , svesnost, ili svest, koja se fokusira ne stvari ( objects ), u ovom slucaju neka bude objekat misao ( object thought ). Postoji dosta drugih objekata. Svesnost ( awarenes ) je uvek fokusirana na misao, sta joj treba, gde ide, sve to I svesnost koja nije fokusirana na objekte. I ne mozes da kazes na sta je fokusirana, jer ce onda svako fokusiranje da je okarakterise kao fokusiranje ne neki objekat. I onda postoji premestanje paznje, I to je upravo to. U pocetku moze biti kao pitati alkoholicara da zuji po baru ceo dan, sa kvalitetnim picem , sipanim u case, sve oko tebe, I da mu kazes, nemoj to da pijes . Zna da bude tako. Jer to je to neuslovljeno stanje svesti. I onda mozes da vidis da je to kao zavisnost na misli. I ne misli samo zavisnost na teske misli, nego zavisnot na vaznost uma. Osecas je. Moram da mislim. Ali tu je I takodje mogucnost za pozivnicu da vidis kroz to. Vidis sablon. Vidis da je to put kojim taj um ide. Ne kao vecina umova. I na kraju vidis da nije zadovoljavajuce. Ne daje mi