UNZEFILOZOFSKI FAKULTETB/H/S jezik i književnost

SEMINARSKI RAD iz predmeta: Književnost BiH

TEMA: Tesavvufska poezija Abdurahmana Sirrije

Mentor: doc. dr. Muris Bajramović Studentica: Amna Čunjalo

SADRŽAJ :

Uvod…………………………………………………………………...... 2

Glavni dio……………………………………………………………….. 3

Zaključak………………………………………………………………... 6

Literatura………………………………………………………………… 7

1

I Uvod

Poezija Abdurrahmana Sirrije na turskom jeziku teško je razumljiva i teško prohodna,

stoga što slijedi tesawwufske simbole i alegorije, pa treba razgrtati sloj po sloj da bi se

stiglo do ogoljenosti stiha. Njegove pjesme su nastajale s ciljem da nahrane dušu, a u ime

Boga. I svojim životom i djelom bio je izraziti sufija i njegove pjesme su pune naboja i

refleksivnosti. I Sirrija, kao i mnogi drugi tesawwufski pjesnici, varirajući simbolima

spaja daleka iskustva, a glavna nit koju pjesnik prati je Vječna Istina. U svojim djelima se

izravno obraća pastvi, savjetima kako treba živjeti, kakav čovjek mora biti u svojoj duši i

svojim poslovima, da bi dobio Božiju naklonost. Pjesničko stvaralaštvo Sirri-babe, čiji

pjesnički opus obuhvata dvadeset i četiri pjesme, od čega tri na narodnom i dvadeset

jedna na turskom jeziku. Sufijska i mistična poezija, koja je svoje najuzvišenije domete

ostvarila na perzijskom jeziku, je postala najprepoznatljivija crta islamske kulture i

civilizacije, a danas se može reći da predstavlja najbolje prodavani brend islamskog

kulturnog naslijeđa

Njegovi književni sastavi na turskom odlikuju se misaonošću i lijepim pjesničkim

figurama, dok su mu stihovi na bosanskom jeziku usiljeni i idejno rastrgani.1

1 Upor.dr Šaćir Sikirić, Pobožne pjesme (Ilahije) Šejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik Islamske vjerske zajednice, IX/11 i 12,studeni-prosinac 1941.,str. 335-350 i 362-373.

2

II Glavni dio

Poezija Abdurahmana Sirrije karakteristična je po simbolima, koji su tipični i statični.

Osnovni simboli su ljubav, vino i ljepota. Ljubav se izražava baš tim terminom, ali je u

ovoj poeziji subjekat sakriven iza profanih pojmova. Vino znači opijenost, i što je

opijenost veća, predanost je iskrenija i jača. Ljepota ima više sinonima i svi su u funkciji

predstavljanja Savršene ljepote. Tu je obavezno i saki – krčmarica, koja simbolizira

pročelnika tekije (šejha), koji dodaje piće, zapravo pruža znanje i uputstva. Još se susreću

soluf i trepavica, koje formalno stoje na licu, a simbol su spoznaje i Božije Jednoće.

Jedan od najprepoznatljivijih simbola ove poezije je leptirica, koja u stalnom kruženju

oko plamena svijeće predstavlja beskonačno traženje Vječne ljubavi, dok ne izgubi svoju

tjelesnost, i ne sagori u Ljubavi.

Upravo mnoštvo simbola i sakriveni subjekat čini njegovu poeziju teško prohodnom. Ona

se zapravo može iščitavati u slojevima i najčešće je prvi utisak varka. Jer, nerijetko se

neka izrazito sufijska pjesma doima kao ljubavna, ovozemaljskog značenja. Ako se

pravilno iščita, u njoj se neće naći ništa od profanoga sadržaja.2

Bio je pripadnik jednog od derviških redova i često je svoju poeziju pisao u osami tekija.

Već iz njegove pripadnosti tarikatima podrazumijeva se pjevanje u slavu Boga i vječne

težnje približavanja Apsolutu.

Iako su divanski tesawwufski pjesnici imali zajednička svojstva, istovjetan pogled na

život i jedinstven kredo, ne može se zanemariti i posebnost od pjesnika do pjesnika.

Pjesme nisu sasvim odjeljene od života, jer već po traženju Univerzalne ljubavi, one su

itetako životne i općečovječanske.

Srce je Božija kuća

2 Upor.dr Šaćir Sikirić, Pobožne pjesme (Ilahije) Šejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik Islamske vjerske zajednice, IX/11 i 12,studeni-prosinac 1941.,str. 362-373.

3

Postojanje ovog svijeta je samo jedna vizija,

Nebo i zemlja su samo posuda jedne vizije

U svemu što postoji, malom i velikom,

nalazi se Jedan

Svoj opstanak u ništavilu prikaza

onaj koji nema znaka.

Tvoji izrazi "ja" i "ti" su samo jedna vizija,

I što god Ti rekneš samo je vizija u viziji.

Prema tome samo tvoje postojanje je vizija u viziji.

Ono što u Tebi kaže "ti" nije li

očevidno samo riječ?!

Ako Gospodar riječi Tebi oduzme svoju riječ,

šta će ostati?

Kad se riječ izgubi budi uvjeren da

će se izgubiti i oblik.

Veliki Poslanik je srce nazvao Božijom kućom.

I u tome je ponos svijeta otkrio mnoge tajne,

A na njegovu se licu pokaza tajna (odredbe)

"Budi, pa bi".

Ovdje je prikazana jedna od Sirrijinih pjesama u kojoj iskazuje pripadnost Jedinstvu Bitka, u kome se čovjek poistovjećuje s Bogom, i u kome je on samo kap u moru Jedinstvenog bitka, te također zanimljiv motiv mistika.

4

Šejh Abdurrahman Sirrija (Tajanstveni) nije samo bio veoma učeni i cijenjeni šejh, nego i

veoma talentirani tesawwufski pjesnik. Iz toga proizilaze i njegove pjesme s potpunim

duhovnim posvećenjem Bogu, sa fanatičkim intenzitetom odanosti, uvjerenja, saznanja,

nose pune oznake mističkog transa, izražavaju atmosferu tekije i obreda u njoj, ponekad

sa poistovjećenjem individualnog i kolektivnog zanosa u izrazu niza želja, koje imaju

društveni religiozno-humani karakter. One imaju sličan stimulativan smisao koji se svodi

na poruku : gledaj dušu i Boga, svjetski život ostavi po strani, ništa bolje nema od

derviškog obreda, koji ugrije srce i miluje dušu. Drugi put dobivaju oblik zanimljivih

mističnih dijaloga derviša sa vlastitom dušom, poprimajući oznake duhovnoetičke

bipolarnosti i samosvojnosti suđenja i priklanjanja, ili derviškog dijaloga sa

personificiranim poglavljem iz Kur’ana, u kome se nalaze odgovori na pitanje.

U nekim pjesmama iznosi konkretne uvjete koje je potrebno ispuniti da bi čovjek bio

derviš, koji su etičke i religiozne prirode, s napomenom da derviš ne smije griješiti više

kad se jednom pokaje, kad spozna prolaznost svijeta, očisti srce i napuni ga gorućom

ljubavi prema Bogu ( ‘’ Ako hoćeš derviš bit ‘’ ). 3

Ova goruća, zanosna, čežnjiva ljubav prema Bogu, njeno stalno izražavanje,

potvrđivanje, glavna je karakteristika derviških ilahija, jer u njihovoj mističnoj poetici

predstavlja put i način spoznaje Boga.

Sirrija, u većini pjesama iznosi ljepotu i prednost Božije milosti, čijem se dostizanju

derviš posvetio.

Svaka od njih ima refren koji sadrži poentu mističkog zanosa.

U njima se, pored toga, provlači misao o poslušnosti derviša svome šejhu.

III Zaključak

3 Priredio dr. Muhamed Huković,Alhamijado zbornik,Bošnjačka zajednica kulture ''Preporod'', Sarajevo 1997. str.12-13

5

Kao što je već rečeno, ono što bitno obilježava poeziju Abdurrahmana Sirrije jeste

sufijski zanos, ushićenje ljubavlju koja je usmjerena Bogu. Nadahnut tom ljubavlju,

pjesnik stremi jednom cilju – što većem približavanju Stvoritelju.

Put do sastanka sa Stvoriteljem je zahtjevan i dug, traži od predanog vjernika da se

odrekne svih ovozemaljskih uživanja, da ubije svoj ego, kako bi pročišćen stigao do cilja.

U ovoj poeziji zaljubljenik sagorijeva u svojoj ljubavi.4

Pjesme Abdurrahmana Sirrije su pjesme koje imaju jaku poruku i cilj.

4 Enes i Esad Duraković, Fehim Nametek, Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Alef, Sarajevo 1998. str.872

6

IZVOR:

Enes i Esad Duraković, Fehim Nametek, Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Alef,

Sarajevo 1998.

Muhamed Huković,Alhamijado zbornik,Bošnjačka zajednica kulture ''Preporod'',

Sarajevo 1997

LITERATURA:

Abdurahman Nametak, O alhamijado književnosti

Šaćir Sikirić, Pobožne pjesme (Ilahije) Šejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik Islamske vjerske zajednice, IX/11 i 12,studeni-prosinac 1941

7