A. 2. 2Slikani sloj – princip gradnje

A. 2.2.1Uvodne napomene

Kako su davno zaključili mnogi stručnjaci i kako navodi Lionello Ventura...

„...Postoji1 samo dobra tehnika i loša tehnika:ona koja se gubi u umjetničkom djelu je uvijek dobra,

a ona koja se ističe sama po sebi, kad slikar voli da se prikaže virtuoz više nego umjetnik, uvijek je loša...“

Razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski.Ali,

„- sve možemo razumjeti onog časa, kad se vratimo do izvora2.“

Prema enciklopedijskoj definiciji3 – „slikarstvo je jedna od osnovnih grana likovnog stvaralaštva, umijeće koje pomoću linija i boja daje na plošnoj podlozi prikaz pojava viđenih u stvarnosti.“

Time ploha dobiva novo, ne isključivo dekorativno značenje.Za razliku od crteža, slikarstvo je ona umjetnost koja se izražava u prvom redu pomoću boje.

Ova distinkcija između slike i crteža u zadnje se vrijeme u suvremenim klasifikacijama sve više dovodi u pitanje. Sve više se kao bitni aspekt pripadnosti određenoj slikarskoj tehnici postavlja kao uvjet unikatna metoda rada – original u suprotnosti sa tzv. umnoškom – multioriginalom u umjetničkoj grafici, u tehnikama manualnih grafičkih vještina4.Originalnost umjetničkog djela se prepoznaje ne samo u tehnici, već i u mnogim drugim elementima :

- u koncepciji, - rukopisu, - virtuoznosti, - gami, - dramatskoj napetosti - u onom što je Paul Valéry nazvao...

„... POETSKA TEHNIČNOST 5 :umjetnost je... sinteza htijenja i moći ;

sposobnosti koju umjetnik stiče zahvaljujući korištenom materijalu...“

Već smo zaključili, navodeći mišljenje Azre Begić, da je6““...Selmanović bio ono što se atelijerskim žargonom naziva „čisti likovnjak“ :

1 Lionello Ventura: Come su guarda un Quadro / Od Giotta do Chagalla ; Zagreb, 1952 /str. 230-2352 É. Faure:Duh oblika/str. 113 Dr. Luc Menaše: Slikarstvo, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966 knj. 4, str. 2234 Hozo Dževad: Umjetnost multioriginala, Mostar, 1988 / s. 4725 Gvido Morpurgo-Taljabue: L’esthétique contemporaine une enquête, Milano, 1960 /str. 1756 Azra Begić: u katalogu: Umjetnost Bosne i Hercegovine od 1945 – 1974

...kod njega nema brzih spontanih izljeva, svaka slika rješava jedan likovni problem.Vodeću ulogu preuzima redovno boja, ona gradi prostor i oblike...“

Sa tehnološkog stanovišta – u pitanju je slikanje u slojevima kao prikriveno al prima slikanje – što predstavlja u stvari skraćeni klasični postupak, gdje gradnja „teče“ u slojevima samo na pojedinim mjestima, ali sa materijalima koji izuzetno brzo hlape. Tako je svojim studentima u Pragu već savjetovao Vlaho Bukovac da

„... velikim kistom skiciraju predmet u glavnoj boji razrijeđenoj terpentinskim uljem, možda u malo tamnijem tonu, a onda nanose svjetliju boju...“

To mogu biti vodene boje, vodene emulzione boje, u praksi francuskih slikara između dva svjetska rata (što je prakticirano u majstorskoj radionici Krste Hegedušća u Zagrebu i u kasnije vrijeme), ili jako razrijeđene uljene boje sa terpentinskim uljem, kako rade ekspresionisti, ili brzosušeće lak-boje, što je poznata tehnika Dalija...

Tako slika već Delacroix.

Naime, prema Langlaisovoj1 klasifikaciji različitih metoda slikanja, uzimajući u obzir uljene tehnike, od Van Eycka do Cézannea, u tehnološkom smislu je do velikog raskida došlo već za vrijeme Delacroixa. Tako je Xavier de Langlais klasificirao štafelajske uljene tehnike na sljedeći način:

1. prva flamanska manira,(van Eyck)2. druga flamanska manira, ( Rubens)3. prva talijanska manira,( Leonardo)4. druga talijanska manira,( Tizian)5. brza manira ( Watteau )6. veliki raskid ( Delacroix)7. revolucija impresionista,8. la periode contemporaine

VELIKI RASKID - u tehnološkoj gradnji, prema Langlaisu podrazumijeva... „... vračanje upijajućim osnovama, korištenje otapala, uvijek na bazi mineralnih ulja,

relativno posne paste, nanesene često u pretjerano debelim slojevima;defekti se javljaju kao posljedica brzine, improvizacije ili neprestanih ispravljanja...“

Ova neprestana ispravljanja sigurno predstavljaju jedan od razloga alteracije slikanog sloja na Selmanovićevim slikama. Naime, kako smo već više puta naglasili navode Azre Begić ...2 „Selmanović je ... radio teško,

mukotrpno slažući potez do poteza poput srednjevjekovnog zanatlije...“

1 Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l’huile, de van Eyck à nos jours, Paris, 1959 / str. 82 ; 2 Azra Begić: u katalogu: Umjetnost Bosne i Hercegovine od 1945 – 1974

Ali, srednjevjekovne zanatlije, kasnije i renesansni i barokn , slijedili su uhodani put svojih predhodnika, poštujući neka opća pravila gradnje, iako je raskid sa tradicijom bio prisutan u kontinuitetu.Naime –

- prvi raskid sa tradicijom desio se u vrijeme Van Eycka – smanjenim tempernim podslikavanjem i inauguracijom ulja; zahvaljujući velikoj pažnji koju su flamanski slikari posvećivali glatkoj, idealno svijetloj preparaciji, te izuzetno tankim slojevima (u tradiciji minijaturista), postizali su izuzetnu kvalitetu i trajnost slikanog sloja; nedostaci se javljaju tek kod Rafaela...

- drugi raskid sa tradicijom donosi venecijanska škola : na grubim platnima preparacija više nije bitna svijetla komponenta, već često čak i smeđa; tek Veronese se usprotivio ovim tamnim osnovama, te ponovo podslikava temperom i kasnijim lazurama zadržava luminoznost prosijavanjem svijetlih osnova; i holandski majstori baroka osjećaju nostalgiju za emajlnim sjajem prve flamanske manire; tako se budi Vermeerov tašizam...

- treći raskid sa tradicijom postiže Delacroix u suprotstavljanju Davidu i njegovim glatkim i sjajnim preparacijama i tehnološki dobro građenim slikama; suprotno od Ingresa, zadnjeg učenika Davida, koji je osvojio jednu solidnu tehniku, inspiriranu starom tradicijom, Delacroix i Gericault zapostavljaju zanat; mnogi su primijetili zanatske zablude ovih genijalnih slikara , prije svega u zloupotrebi lakova za retuše, preranom nanošenju laka, razrjeđivanju uljenih boja masnim oksidirajućim uljem, upotrebi neprovjerenih pigmenata a pogotovo bitumena, retuša u polusuhu boju...

- četvrti raskid sa tradicijom izvršili su impresionisti; ipak, sretnu okolnost pored tolerancije i poštovanja osnovnih zanatskih principa, prije svega zahvaljujući Degasu, Ingresovom učeniku, predstavljalo je samo okruženje... tako je Monet – sve što mu je bilo potrebno za slikanje kupovao u postojećim manufakturama:posno preparirano i napeto platno, boje i ostalo... „brzina i spontanost je samo doprinosila dobroj tehnološkoj gradnji!“

Suprotno ovom posljednjem principu – kod Selmanovića ... nema brzih spontanih izljeva...a to zatim predstavlja, ponekad, i tehnološki problem.Defekti se javljaju kao posljedica brzine, improvizacije ili neprestanih ispravljanja...

A. 2.2.2Faze gradnje slike kod Behaudina Selmanovića

1. iscrtavanje i podslikavanje:Ogroman trud i samodisciplinu možemo pratiti već u početnim skicama – pokazateljima približavanja onom idealnom rješenju...Sačuvano je bezbroj studija rađenih perom i tušem, pogotovo za njegove aktove (datirane u 1966. godinu);Nakon početnih studija pristupao je iscrtavanju...Poznato je da je za Selmanovića osnovno izhodište bila , dakako, priroda: ništa nije mogao raditi napamet, bez modela, bez dodira sa stvarnim i konkretnim...Kako je navela Azra Begić, kod Selmanovića je ...„...1crtež ( arabeska) podređen , mada funkcionalan, čak može izgledati naivan i nezgrapan – nedopadljiv u

svakom slučaju, kao što se na prvi pogled čini cijelo Selmanovićevo slikarstvo, dok nas postepeno ne uvuče u svoje čudesne tokove mira i spokojstva...“

Iscrtavanje i podslikavanje izvodi najprije skiciranjem ugljenom, a zatim jako rijetkim uljenim bojama, obilno razrijeđenim terpentinskim uljem2, koje izuzetno brzo suše; ponekad ovaj prvi sloj čak i „cijedi“ odnosno ekstrahira sušivo masno ulje pomoću upijajućeg papira; lokalni tonovi su plošno naneseni; dakle, kako navodi Maliha Husedžinović...

„3u konture predmeta i pozadine, blago iscrtane ugljenom stavljao bi kratko i ravnomjerno nanesene određene boje i potom ih uslojavao...

Na taj način put do slike je bio dug i na njemu nije moglo biti ničeg slučajnog.Najčešće bi kao završnica dolazila debela kontura, za koju je do krja slikanja ostavljao neoslikane ivice

predmeta...Po njemu kontura je trebala da podijeli boje i forme jedne od drugih da predmet ne bi bio u potpunosti

utopljen u pikturalnu cjelinu, a i da uvrsti kompoziciju..“.

Selman dakle započinje gradnju primjenjujući poznatu tehniku koju je koristio i Rubens i mnogi nakon njega, a koju Goulinat naziva la technique alliant les transparences et les pates:

- boja rastopljena uljem, postavljena je na platno brzim kistom u nanosu gdje boju gomila za svjetlost a zaglađuje za prijelaze...

- to je tehnika koja dozvoljava brzo slikanje, brilijantno, divlje i snažno, pa zato i tehnološki zdravo;- vezivo je isključivo ulje, ali građeno brzo, gotovo bez tradicionalnog podslikavanja i preslikavanja, sa

sigurnošću koja je omogućila svježinu...; - tako su slikali i Degas, kao i Renoir; naslijedili su „zdravu“ tehnološku gradnju, onu poznatu Rubensovu

tehniku, onu tehniku za koju je Goulinat 4, diveći se, zaključio da je u pitanju „... MISTERIJA MATERIJE, epiderm slike..

to je ono što nas može posebno oduševiti ili ostaviti hladnim

1 Azra Begić: u katalogu: Umjetnost Bosne i Hercegovine od 1945 – 19742 Tako je Degas radio svoje peinture à l'essence.3 Predgovor katologa : Selman, Retrospektiva, Umjetnička galerija, Sarajevo 1986.str.20.4 J.G.Goulinat: La Technique des Peintures , Paris 1926, str. 109.

što zavisi od temperamenta slikara i njegovih avantura..“.

Tehnika se nadovezuje na Rubensov princip: - podslikavanje minimalnim slojevima boje, odnosno samo u jednom sloju.

Ali, kako smo već naveli, suprotno ovom posljednjem principu, kod Selmanovića ... nema brzih spontanih izljeva...a to zatim predstavlja, ponekad, i tehnološki problem.Defekti se javljaju kao posljedica brzine, improvizacije ili neprestanih ispravljanja.put nije bio lak.Jednom prilikom potvrdio je mukotrpnost svog izbora, govoreći, kako navodi Edo Numankadić1...

„da mu je trebalo dvadeset godina da dođe do linije ( konture) koja savršeno spaja izuzetno bogatstvo pikturalnosti oslikane plohe i grafije ritma konture

u čvrstu strukturu bogate likovne koncepcije...“

2. slikanje - impasto i lazure:Kkako navodi Azra Begić „...2rijetko poštenim traženjem vlastitog izraza...“ Selmanović je izgradio autentičan pikturalni jezik; izgradio je svoj svijet, protkan samo dalekim reminiscencijama: „Samo iz daljina odzvanjaju i neki akordi, koji ponekad podsjećaju na Matissea, Degasa ali i Cézannea.“ Matisse je na pariškoj akademiji, prošao kroz atelier Gustavea Moreaua3, slikara, značajnijeg kao izuzetnog pedagoga, poznatog po svom insistiranju , da svojim studentima otkrije ljepotu boje, ali bez sputavanja njihove težnje za individualnim izražavanjem. Kako je o Moreau zapisao Dorival4

„... njegovo inteligentno učenje stimulira razvoj ličnosti...“

Utjecaj Matissea pronalazimo kod Selmanovića već u samom crtežu – arabeski. Ali Selmanovićeve bojene harmonije po svom koloritu podsjećaju više na Degas-ove etude: naime, zahvaljujući pjesniku Valéryju , mladom Degasovom učeniku, zapisana su promišljanja starog majstora o viđenju komplementarnog kontrasta:

„5O bojamaNaranđasto oboji, zeleno neutralizira, ljubičasto zasjenjuje...“

Selmanovićev profesor Marino Tartalja , prema kome je sačuvao poštovanje i divljenje do kraja života, ulio mu je i ljubav prema Cézanneu i modernoj umjetnosti.

1 Edo Numankadić: Podneblje na planeti, Odjek, 15.10.1974, Sarajevo.2 Azra Begić: u katalogu: Umjetnost Bosne i Hercegovine od 1945 – 19743 GUSTAVE MAUREAU (*Paris, 1826-1898) školovan na pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-Paris, 1826-1898) školovan na pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-, 1826-1898) školovan na pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-kolovan na pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- na pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-na pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-pariškoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-škoj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-koj akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-akademiji, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-, gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-gdje je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-je kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-kasnije i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-i nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-nastavnik ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- ( nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-nakon boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-boravka u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- u Holandiji bio je oduševljen Rembrand-u Holandiji bio je oduševljen Rembrand- Holandiji bio je oduševljen Rembrand-Holandiji bio je oduševljen Rembrand- bio je oduševljen Rembrand-bio je oduševljen Rembrand- je oduševljen Rembrand-je oduševljen Rembrand- oduševljen Rembrand-oduševljen Rembrand-ševljen Rembrand-evljen Rembrand- Rembrand-Rembrand-tom). Kod njega se je školovala plejada učenika različitih predispozicija, među kojima fantast Odil Redon, te kasniji fauvisti Henry Matisse, G. Rouault i A. Marquet. Bio je i kolekcionar: sve je poklonio državi i to je danas Musée Gustave Moreau.4 Kod Matissea je bio prisutan i utjecaj Apollinaira, kojeg ipak , kako smatra Dorival ...ne razumije do kraja. (Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb, 1959, str. 285).5 Valéry: Degas, danse, dessin, Paris 1934 ( prijevod: Degas-ples, crtež , Zagreb) str. 101.

Kako je zapisao Basin1 „Cézanne objekte utapa u melodiozne arabeske, a svi elementi svrstavaju se u strogu „arhitekturu“ koju lagano gradi njegova oprezna i razumna ruka, služeći se bojom izdašno ali sigurno...“

U lakoj strukturi bojenih mrlja, u maniri „touche de Cézanne“ oslobođenoj svakog literarnog tumačenja, modulira svoju autentičnu „arhitekturu“ Sam je na jednom mjestu rekao da „...kada boja zadobije sve svoje bogatstvo, oblik dobiva svoju punoću...“

Ali, u Selmanovićevim dijelima, kako nadahnuto zaključuje Muhamed Karamehmedović 2 „...progovara jednostavnost široke plohe na kojoj trijumfuje gusta materija, hromatizam boje, lirizam linije, dostojanstvo likova, čulnost ekspresije i uprošćenost predmeta...

boja je utkana u samu strukturu materije... ... linija nije samo svečana pratnja duha već istovremeno otkucaj njegova srca.“

Tehnološki problemi:Već smo napomenuli da kod Selmanovića ... nema brzih spontanih izljeva...a to zatim predstavlja, ponekad, i tehnološki problem.Defekti se javljaju kao posljedica brzine, improvizacije ili neprestanih ispravljanja.

Kako bi u potpunosti razmotrili način gradnje Selmanovićevih slika, korisno je razmotriti neke tzv. „zdrave tehnološke gradnje“ njegovih suvremenika; razlikujemo najmanje tri, jednako uspješna načina tehnološke gradnje:

1. već Bukovac je sliku započinjao tako da...velikim kistom skicira predmet u glavnoj boji razrijeđenoj terpentinskim uljem, možda u malo tamnijem tonu, a onda nanosi svjetliju boju... ; ovim načinom gradnje, i pored izuzetne brzine samog procedéa slikanja, majstor je , poštujući ona tradicionalna pravila gradnje od posnijeg prema masnijem , osigurao zdravu tehnološku gradnju...tako slika i Mica Todorović.

2. mnogi kasniji majstori zagrebačke škole, poštujući ovaj osnovni princip, koristili su još jedno dodatno pravilo, poznato već Tizianu: sukcesivno struganje masnih naslaga, prije nanošenja novog sloja...tipičan primjer ovog načina gradnje su platna Becića...

3. kod drugih majstora zagrebačke škole, za razliku od upravo razmotrenih primjera, evidentno je vračanje tradicionalnoj, ali skračenoj gradnji, kod koje sliku započinju crtanjem kompozicije posnim bojama, a zatim, zahvaljujući brzom sušenju, u sljedećoj fazi nastavljaju slikanje na osušenom sloju koloriranog crteža, miješajući uljene boje tempernom emulzijom... tako je ubrzavano i sušenje ovog skraćenog podslikavanja; sve je na kraju akcentirao pikturalnim potezima, podcrtavajući konture, ritam i pokret...; ovaj način gradnje možemo primijetiti ponekad3 i kod Selmanovića, kod Selmanovićevog učitelja - Marina Tartalje, odnosno kod slikara koji su prošli majstorsku radionicu Krste Hegedušića, kod Gabriela Stupice4, kao i kod našeg Ismeta Mujezinovića i drugih.

1 Germain Basin: Vrhunska dela scetske umetnosti, Beograd 1962/ str. 2762 Muhamed Karamehmedović: POEZIJA BOJE I CRTEŽA; Oslobođenje, Sarajevo , 23. IV 1971.3 Na izložbi 1954. prema pretpostavkama koje navodi Meliha Husedžinović ( katolog Selman, Retrospektiva, Umjetnička galerija, Sarajevo 1986.str.12) slike Portret snahe i Dunje rađene su kazeinskom temperom, koju je sam spravljao i sa ostavljenim dijelovima čistog platna...4 (učitelja autora ovog teksta)

Kako je zapisao Basin1 „Cézanne objekte utapa u melodiozne arabeske, a svi elementi svrstavaju se u strogu „arhitekturu“ koju lagano gradi njegova oprezna i razumna ruka, služeći se bojom izdašno ali sigurno...“

U lakoj strukturi bojenih mrlja, u maniri „touche de Cézanne“ oslobođenoj svakog literarnog tumačenja, modulira svoju autentičnu „arhitekturu“ Sam je na jednom mjestu rekao da „...kada boja zadobije sve svoje bogatstvo, oblik dobiva svoju punoću...“

Ali, u Selmanovićevim dijelima, kako nadahnuto zaključuje Muhamed Karamehmedović 2 „...progovara jednostavnost široke plohe na kojoj trijumfuje gusta materija, hromatizam boje, lirizam linije, dostojanstvo likova, čulnost ekspresije i uprošćenost predmeta...

boja je utkana u samu strukturu materije... ... linija nije samo svečana pratnja duha već istovremeno otkucaj njegova srca.“

Tehnološki problemi:Već smo napomenuli da kod Selmanovića ... nema brzih spontanih izljeva...a to zatim predstavlja, ponekad, i tehnološki problem.Defekti se javljaju kao posljedica brzine, improvizacije ili neprestanih ispravljanja.

Kako bi u potpunosti razmotrili način gradnje Selmanovićevih slika, korisno je razmotriti neke tzv. „zdrave tehnološke gradnje“ njegovih suvremenika; razlikujemo najmanje tri, jednako uspješna načina tehnološke gradnje:

1 Germain Basin: Vrhunska dela scetske umetnosti, Beograd 1962/ str. 2762 Muhamed Karamehmedović: POEZIJA BOJE I CRTEŽA; Oslobođenje, Sarajevo , 23. IV 1971.

Degas: Žene koje glačaju, detalj Cezanne: Jabuke i narandže, detalj Selman: Mrtva priroda detalj

1. već Bukovac je sliku započinjao tako da...velikim kistom skicira predmet u glavnoj boji razrijeđenoj terpentinskim uljem, možda u malo tamnijem tonu, a onda nanosi svjetliju boju... ; ovim načinom gradnje, i pored izuzetne brzine samog procedéa slikanja, majstor je , poštujući ona tradicionalna pravila gradnje od posnijeg prema masnijem , osigurao zdravu tehnološku gradnju...tako slika i Mica Todorović.

2. mnogi kasniji majstori zagrebačke škole, poštujući ovaj osnovni princip, koristili su još jedno dodatno pravilo, poznato već Tizianu: sukcesivno struganje masnih naslaga, prije nanošenja novog sloja...tipičan primjer ovog načina gradnje su platna Becića...

3. kod drugih majstora zagrebačke škole, za razliku od upravo razmotrenih primjera, evidentno je vračanje tradicionalnoj, ali skračenoj gradnji, kod koje sliku započinju crtanjem kompozicije posnim bojama, a zatim, zahvaljujući brzom sušenju, u sljedećoj fazi nastavljaju slikanje na osušenom sloju koloriranog crteža, miješajući uljene boje tempernom emulzijom... tako je ubrzavano i sušenje ovog skraćenog podslikavanja; sve je na kraju akcentirao pikturalnim potezima, podcrtavajući konture, ritam i pokret...; ovaj način gradnje možemo primijetiti ponekad1 i kod Selmanovića, kod Selmanovićevog učitelja - Marina Tartalje, odnosno kod slikara koji su prošli majstorsku radionicu Krste Hegedušića, kod Gabriela Stupice2, kao i kod našeg Ismeta Mujezinovića i drugih.

svi ovi načini predstavljaju, u stvari, kompromis između klasičnog i modernog pristupa uljenim tehnikama; kod klasičnih majstora ovakvi kompromisi nisu imali nikakav negativni predznak, jer se uvijek striktno poštovala specifičnost određene materije, odgovarajuće vrijeme sušenja,

pravilo postepenog prelaska od posnog prema masnijem sloju, kao i

od tanjeg sloja prema debljem...posebna pažnja posvećivala se izboru medijuma za određeni sloj na slici.

U slučaju da slikar započinje gradnju brzim skiciranjem kompozicije i nanošenjem obojenih ploha, ali kasnije prilikom slikanja, čestim korigiranjem , preslikavanjem određenih partija, u dugotrajnom traženju konaćnog rješenja likovnog problema, sve više komplicira gradnju, doći će do tehnoloških nedostataka.tako se u kontinuitetu remeti „zdrav „ proces sušenja.Naime, prilikom uljenog slikanja ne smijemo zaboraviti na one osnovne principe gradnje:

- po mogućnosti gradimo sliku uvijek od tanjih nanosa boje prema debljim i od posnijih prema masnijim ( raskid sa klasičnim zanatom, u kontekstu sukcesivne gradnje slike od posnog prema masnijem, desio se onog trenutka, kada su slikari „zaboravili“ na imprimiture; istina, već Tizian, koji je poznat po izuzetno „zdravoj gradnji“, „zaboravlja“ na imripimiture, ali, zato gradi sukcesivnim slojevima iscrtavanja posnim i emulzionim bojama, preko kojeg dolazi ekspresivno uljeno podslikavanje, koje je ostavljeno da suši mjesecima a kasnije i preventivno sastrugano, prije nanošenja definitivnog sloja impasta i lazura....),

- nikada ne slikamo na pola osušenu boju,- slikamo ili mokro u mokro ili na dobro osušene slojeve boje,- neki pigmenti , kao što je ultramarin, kromhidroksid zelena i druge lazure, ne smijemo nanositi sa

velikom količinom ulja...- oduzimanje nepogodne boje sa slike pomoću špahtle ( kako je radio već Tizian) dovodi prije ka cilju

nego nanošenje novih nanosa kao korektura.

1 Na izložbi 1954. prema pretpostavkama koje navodi Meliha Husedžinović ( katolog Selman, Retrospektiva, Umjetnička galerija, Sarajevo 1986.str.12) slike Portret snahe i Dunje rađene su kazeinskom temperom, koju je sam spravljao i sa ostavljenim dijelovima čistog platna...2 (učitelja autora ovog teksta)

Neki nedostaci, evidentni i na slikama Behaudina Selmanovića, možda bi ipak ostali u okvirima prirodne alteracije da nije bilo i ratnih nepogoda, čime su neki prirodni procesi starenja ubrzani.

pucanje slikanog sloja može biti posljedica ekstremne promjene temperature ( stajanje više zima zaredom u hladnim prostorijama)...; u tom slučaju javlja se karakteristično pucanje u koncentričnim krugovima i to sve do preparacije ( osjetljivi su pogotovo slojevi u kojima ima kopala i drugih mješavina firnisa).

plikovi se javljaju, između ostalog, zbog neadekvatnog odnosa između nosioca, preparacije, vlažnosti, a mogu se javiti i radi nedostatka veziva u određenom sloju ( neravnomjerna koncentracija, greška u materiji...).poznato je da Selmanović često sam trvio boje1; kod impasta će se , u tom slučaju, imajući u vidu različit potrošak ulja kod pojedinih pigmenata, nužno javljati problemi.plikovi, kao i lakune na površini slike uvijek su posljedica razdvajanja pojedinih slojeva – slikanog sloja od preparacije ili od sloja podslikavanja ili slikanog sloja i preparacije od samog nosioca (uslijed vlage koja dolazi sa naličja ili nedostatka veziva u određenom sloju ili na određenom mjestu – ako je u pitanju greška u materijalu...)Ako je, na primjer, na sloj sa posnom bojom nanesen sloj sa jačim i brzo sušivim vezivom, koje nije dovoljno penetriralo u donji sloj, te kada počinje da se steže u procesu sušenja, povuče sa sobom donji sloj, vezan za preparaciju.

Raslojavanje ili ljuštenje slikanog sloja može biti posljedica vlage koja je penetrirala u nosilac sa naličja, ali i posljedica slikanja na neupojnoj, glatkoj površini ili pogrešno prepariranoj površini, pogotovo ako je došlo, prilikom sušenja preparacije do promjene temperature, te na taj način i promjene napetosti među pojedinim slojevima.

1 Poznato je da nije volio ..."kupovne boje" i da je sve svoje boje sam spravljao dugotrajnim taloženjem pigmenta... ;da li je to predstavljalo i izvjesni "ritual" ...Tek pred kraj života, kada njegove boje postaju nekako "ugašene", prestao je sam praviti boje, ali, prema svjedočenjima Ede Numankadića i Abdulmedžida Selmanovića ...sa kupovnim bojama nikako nije bio zadovoljan...

A. 3. Rezimé

Kako je zapisala Azra Begić1 „...djelo ovog najvećeg askete bosanskohercegovačke umjetnosti je trezor kome ćemo se vraćati

i čije tajne ćemo postepeno otkrivati...iza prividne lakoće stoji ogromna koncentracija, ogroman trud i samodisciplina...“

Ljubinka Kojić2 naglašava, da je ovaj slikar izuzetno rafinirane kulture, .„..uspio da sačuva svoj urođeni senzibilitet za čisto i suptilno nijansiranu boju...

boja je gusta, zasićena, punog zvuka, a posna faktura formirana lakim dodirom četke podsjeća na tehniku tempere...“

Realizaciji slike pristupa studiozno, već od pripreme boje, koje slikar sam miješa „...udubljuje se u strpljiva istraživanja u njegovim okvirima da bi proniknuo u nove, još skrivene svjetove tananog tkiva boje i vibratnog poteza...

poteza, koji mora da bude nježno i nenametljivo stavljen na platnoda bi, po riječima samog slikara bio tako lak i neupadljiv

" kao kada bi pčela na njega sletjela "

Kako navodi Meliha Husedžinović3“...na kraju, do danas nepomaknuta i na štafelaju, i u aranžmanu pored štafelaja, ostala je...

1 Katalog povodom samostalne izložbe u Sarajevu 1979. godine.2 Katalog povodom izložbe u Tuzli 1974. godine.3 Predgovor katologa : Selman, Retrospektiva, Umjetnička galerija, Sarajevo 1986.str.19

... nedovršena još jedna slika...Na osnovu nje skoro da je moguće

rekonstruisati njegov slikarski postupak.

Selmanu ne da je bilo potrebo stalno oslanjanje na ikoničku predstavu,

na motiv,već se čini da je strukturu

i raspored oblika u kompoziciji kojoj je kao skupu predmeta

uvijek posvećivao posebnu pažnjumorao i

taktilno da osjeti...“

Atelier Behaudina Selmanovića snimljen oktobra 1986. godine