VODA

Voda je, jednako kao i hranjive tvari, bitna za održavanje života jer se svi biokemijski procesi

odvijaju u vodenoj otopini.

Voda čini 50 do 70% tjelesne mase čovjeka, a u organizmu se nalazi kao unutarstanična

(mišići) i izvanstanična (u plazmi, likvor). Najveći dio vode nalazi se u stanicama. Kod

muškaraca oko 60 % tjelesne mase otpada na vodu, dok je kod žena, zbog većeg sadržaja

masnog tkiva, ta vrijednost manja i iznosi 55 %. Mršave osobe oba spola imaju više vode, dok

osobe s prekomjernom težinom imaju manji postotak vode.

Sadržaj vode u organizmu mijenja se sa životnom dobi. Starenje je praćeno smanjenjem

sadržaja vode u organizmu, a manje je izražen i osjećaj žeđi pa starije osobe zaborave popiti

vodu.

Voda je bitna u procesima probave i apsorpcije hranjivih tvari, za izlučivanje otpadnih

produkata tijela, regulator je tjelesne temperature, te je transportni medij za hranjive tvari.

Potreba za vodom zadovoljava se iz pitke vode, iz namirnica koje sadržavaju više ili manje

vode te iz metaboličke (endogene) vode koja nastaje oksidacijom energetskih tvari. Voda se iz

organizma luči preko bubrega, fecesa, kožom (znojenje) i plućima (disanje). Gubitak tekućine

treba stalno nadoknađivati. Nedostatak tekućine uzrokuje naglo opadanje krvnog tlaka,

grčenje mišića, suhoću stanica organizma, a time nemogućnost obavljanja vitalnih funkcija.

Znojenjem se gube velike količine vode zajedno s elektrolitima (natrij, kalij, kalcij, magnezij,

klor, sulfati, karbonati, fosfati i dr.) koji su životno važni za pravilan rad našeg metabolizma.

Za vodu i neke elektrolite (jednovalentne ione) ne postoje zalihe u tijelu. Nakon fizičke

aktivnosti i pojačanog znojenja potrebno je uzeti tekućinu i to obogaćenu elektrolitima. Stoga

se preporučuje konzumiranje izotoničnih napitaka jer sadrže elektrolite i ugljikohidrate kao

izvor energije. Ne treba čekati da se pojavi žeđ, jer ona često nije mjerodavan pokazatelj

dehidracije (smanjenje tjelesne količine vode). Dehidraciju u sportu, uglavnom, uzrokuje

nepravilna nadoknada tekućine.

Ravnoteža vode u tijelu

Sadržaj elektrolita različit je unutar i van stanica, pa tako, kao što je već rečeno, razlikujemo

unutarstaničnu i izvanstaničnu tekućinu. Izvanstanična tekućina najvećim dijelom sadrži

natrijeve ione, dok unutarstanična sadrži veliki udio kalijevih iona. Koncentracija natrijevih i

kalijevih iona je podjednaka i upravo je ta ravnoteža ključna u održanju dinamičke ravnoteže

vode u svim dijelovima tijela.

Promjena u koncentraciji natrija pokreće mehanizme koji dovode do zadržavanja vode (u

slučaju viška natrija), odnosno gubitka vode (u slučaju manjka natrija) s ciljem da se

koncentracija natrija normalizira. Rezultat djelovanja tih mehanizama jest povećanje odnosno

smanjenje izvanstaničnog volumena.

Poznato je da je nakon slanog obroka teško ugasiti žeđ. Sol sadrži natrij koji je povezan s

prometom vode u tijelu, što se očituje željom za uzimanje povećane količine vode nakon

slanih jela. Posljedica je osjećaj napuhnutosti i težine, koju prati i odgovarajući dobitak na

tjelesnoj masi, u manjoj ili većoj mjeri. U tom slučaju, potrebno je konzumirati veće količine

vode jer se tada smanjuje lučenje hormona odgovornog za zadržavanje vode u tijelu kako bi

se izjednačila koncentracija natrija u i van stanice. Potrebno je i konzumirati dovoljno hrane

bogate kalijem, posebno povrće poput rajčice, krumpira, banana i šparoga. Uz sve to, vrlo je

važno smanjiti unos soli.