7. Štetni puŢevi i golaĆi u - agrif.bg.ac.rs puzevi.pdf · ostrva, novi zeland i australiju....
TRANSCRIPT
7. ŠTETNI PUŢEVI I GOLAĆI U
BILJNOJ PROIZVODNJI
Šta su golaći ?
svi kopneni puţevi plućaši sa redukovanom ljušturom;
veoma raznorodna grupa
naglašene su uzajamne morfološke i ekološke sliĉnosti;
golo i elastiĉno telo
zauzimaju i one niše u biocenozi koje su nedostiţne
puţevima sa kućicom;
mnoge vrste golaća znaĉajne poljoprivredne
štetoĉine, i tamo gde drugih puţeva nema.
7.1. PUŢEVI I GOLAĆI
Razlike u geografskom rasprostranjenju i znaĉaju
• Puţevi sa ljušturom najbrojniji su i najštetniji u juţnim
regionima Evrope, umereno znaĉajni u srednjoj Evropi i
kod nas, a slabo zastupljeni u severnijim podruĉjima;
retki su na svim kiselim podlogama.
• Golaći su najbrojniji i najštetniji u Britaniji i
centralnoevropskim zemljama pod jakim uticajem vlaţne
atlantske klime, umerenije prisutni kod nas, a retki u
juţnim podruĉjima Evrope. Redji su u aridnim
podruĉjima, a u odnosu na podlogu nisu selektivni.
• Navedene razlike, izraţene na nivou ove dve grupe, ne
vaţe za pojedine invazivne vrste.
porast znaĉaja golaća
u evropskim zemljama,
naroĉito
• Nemaĉka
• Francuska
• Velika Britanija
Znaĉaj golaća u Evropi
EVROPA > < SRBIJA
humidna klima > < umerena klima
stalne štete > < periodiĉne štete
velike površine > < male površine
ratarska proizvodnja > < povrtarska proizvodnja
veliki troškovi > < mali troškovi
7.2. Znaĉaj golaća u našoj zemlji
Oštećenja
klijanaca i mladih
biljaka u polju
od golaća:
Deroceras spp.
Arion spp.
Tandonia spp.
Milax spp.
7.3. ISHRANA I ŠTETNOST PUŢEVA I GOLAĆA
sivi poljski golać,
D. reticulatum
"obara" biljĉicu
Tipiĉna šteta
Arion hortensis - oštećenja na repici
A. hortensis -
oštećenja na
suncokretu
A. hortensis - oštećenja na ţitu u proleće
Štete na legminozama od livadskog puţa, Helicela obvia
PRIMARNA
ŠTETOĈINA
KROMPIRA
Arion hortensis
A. hortensis - primarna oštećenja krtola
Tipiĉno oštećenje krtole od golaća
Primarna oštećenja krtola i lukovica
Podzemni golać Tandonia budapestensis
Štete od golaća na jagodi
Golaći u zaštićenom prostoru
Boettgerilla pallens Deroceras agreste
Deroceras sturanyi Deroceras reticulatum
Golaći u zaštićenom prostoru
Limax maximus
Limax maculatus
Štete na rasadu od golaća
L. maximus
oštećenja cvetova na hrizantemama i gerberima
oštećenja cvetova na daliji i geranijumu
Puţevi sa ljušturom u zaštićenom prostoru
(Endodontidae, Vallonidae, Zonitidae)
Discus spp. Helicella spp.
Izazivaĉi šteta na drvenastim biljkama
Cepaea nemoralis Arianta arburostrum
Štetoĉina ruţe – Cepea hortensis
Golaći i puţevi - vektori su biljnih patogena
Virusi: virus mozaika duvana,
X, S i M virus krompira
Bakterije: Corinebacterium insidiosum,
Erwinia carotovora
Gljive: 16 rodova, meĊu njima
Alternaria, Fusarium, Aphanomyces,
Phytophthora, Pseudoperonospora,
Phythium i Puccinia
7.4. VEKTORSKA ULOGA PUŢEVA I GOLAĆA
Uzroci masovnog širenja golaća
• uvodjenje monokultura,
• suţenje izvora hrane herbicidima,
• promena strukture zemljišta,
• preobilno djubrenje,
• vlaţna klima i globalno zagrevanje,
• raznošenje sinatropnih vrsta golaća.
Koliko su veliki puţevi koji se raznose?
Koji su naĉini
raznošenja?
Introdukovana vrsta
Arion lusitanicus
Kod nas je uneta izuzetno štetna zapadnoevropska
vrsta, španski ili luzitanski golać, Arion lusitanicus.
Njenim dolaskom, puţevi golaći prestaju da budu
sporadiĉno štetna grupa, ograniĉena samo na
plastenike, redovno navodnjavane, humusom bogate
površine, ili samo na periode kišnih godina.
Od pojave i prvih lokalnih prenamnoţenja španskog
golaća zapaţenih tokom vegetacije 2002. godine, od
kojih je najveće zabeleţeno na teritoriji Ivanjice,
nastavile su se redovnije pojave većih šteta i u drugim
podruĉjima jugozapadne Srbije - Arilju, Ĉaĉku,
Prokuplju, Prijepolju, Uţicu, Zlatiboru, a vrsta je već
prisutna i severno od Beograda (Krnjaĉa).
Španski golać, Arion lusitanicus Mabille, opisan je još daleke
1868. godine u Portugaliji, potom nadjen u Španiji i Francuskoj.
Tek od polovine prošlog veka ova vrsta je ispoljila invazivni
karakter. Prvo je zabeleţen prodor u Švajcarsku, 1955. godine, a
tokom šezdestih i sedamdesetih godina proširila se u Nemaĉku,
Italiju, Austriju, Holandiju, Švedsku, Andoru, Lihtenštajn,
Nemaĉku, Madjarsku, Ĉešku, Slovaĉku, Poljsku, Bugarsku,
Belgiju, Veliku Britaniju, Irsku, Maderu, Azorska ostrva, Finsku,
Norvešku, Dansku, Rusiju, Alţir, Juţnu Afriku, Kanadu, SAD,
Folklandska
ostrva, Novi Zeland
i Australiju.
Prvenstveno su
raznošena jaja i
mladi golaći sa
biljnim materijalom,
zemljom, biljnim
otpacima, ali i
drugim naĉinima.
Danas ga u Evropi smatraju najštetnijom vrstom golaća:
> sklon je prenamnoţenju, na zahvaćenim površinama
bude >50 puţeva/m2;
> nije izbirljiv u odnosu na hranu, štete izaziva na brojnim
ukrasnim i gajenim biljkama,
>jak je kompetitor i hrani se domaćim vrstama puţeva
lokalno ih istrebljujući
>jedna je od najteţih vrsta za hemijsku kontrolu.
Španski golać spada u
najkrupnije puţeve, sa duţinom
7-12 cm (maks. 15 cm) i teţinom
3-27 g. Boja tela varira od mrke,
ciglaste, crvene, narandţaste,
maslinaste, do bledoruţiĉaste ili
sivkaste (naši su ciglaste ili
ridje boje), a sluz uznemirenih
jedinki je ţutonarandţasta.
U našoj zemlji za sada nema drugih krupnih ariona (Arion
rufus L., Arion ater), a ni sliĉno obojenih golaća, tako da
je lako primetiti ovu vrstu kada se lokalno pojavi.
Arion rufus, crveni golać
Arion ater, crni golać
Španski golać se danju skriva pod naslagama stelje, u bokoru
biljaka, pod trulim drvetom i drugim skloništima, dok je u
sumrak ili noću aktivan. U invazivnoj fazi ove osobine se
menjaju u pravcu pojaĉane, ponekad gotovo celodnevne
aktivnosti, sa neselektivnim osvajanjem prostora. Tada ga
moţemo nalaziti i na asfaltu usred dana, na zidovima i
pragovima kuća, u kontejnerima i drugim netipiĉnim mestima.
DNEVNO-NOĆNA AKTIVNOST ŠPANSKOG GOLAĆA
Tokom 24 ĉasa A. lusitanicus:
- 69% vremena provodi mirujući u skloništu ili na hrani
- 27% vremena u kretanju
- 4% vremena u ishrani (pribliţno jedan ĉas)
U ravnodnevnici, periodi maksimalne aktivnosti su oko 530,
1.5 ĉas po izlasku sunca, u 2100, 1 ĉas po zalasku sunca, a
najmanje se kreće u 1330. Poput drugih krupnih golaća, aktivno
se kreće pri temperaturama 10 - 25oC.
Krupnije jedinke prelaze veća rastojanja i duţe se kreću od
sitnijih golaća. Najveća brzina kretanja odraslog golaća je 9 m/h,
a na dan proseĉno prevali 9.7 m; zavisno od brojnosti golaća na
posmatranoj površini, dnevna aktivnost jedinke pokriva 12-45m2.
Posle nekoliko nedelja moguća je pojava puţeva i na mestima
udaljenim 100-200 metara.
U prvih 24 ĉasa jaĉe ispoljava kućevnost (41.1%), ali u narednim
danima nastavlja migraciju; potreba za migracijom u
prenamnoţenju raste usled kompeticije unutar vrste.
Hrani se brojnim
korovskim i ruderalnim
biljkama, mladim
kukuruzom,
repicom,
jagodastim voćem,
raznim povrćem:
paradajzom,
paprikom,
lisnatim povrćem,
ĉak i krompirom, koji je bogat za puţeve odbojnim
solaninom (cimu, krtole, i trule ostatke),
a uništava i opalo voće
Dnevno pojede hrane do polovine sopstvene teţine, ili 50-100
cm2 lisne površine. Ova krupna vrsta pravi veću štetu od naših
sitnih poljskih golaća, Deroceras spp. , jer pojede više, i ošteti
relativno krupne i ĉvrste biljne organe. Samo nekoliko španskih
golaća potpuno skeletizira glavice kupusa ili salate.
Zagadjuje biljke većim koliĉinama sluzi, a poznato je da su svi
njemu srodni arioni znaĉajni vektori razliĉitih biljnih patogena
(gljiva, bakterija i virusa).
Poput drugih hrani se larvama insekata, i sitnim zglavkarima,
mali Arion jede stonogu
drugim vrstama puţeva i njihovim jajima,
ili kanibalistiĉki.
A. lusitanicus se sliĉno drugim arionima rado hrani organskim
otpacima, na strvini, ţivotinjskom i ljudskom fecesu. Zato moţe
da unese u sebe salmonele i jaja crva, koji posle njegovim
izmetom bivaju naneti na povrće i jagodasto voće. I njegova sluz
ih jako raznosi. Tako ljudi bivaju zaraţeni preko nedovoljno
opranih plodova. Arioni su ĉesto vektori:
ovĉije pantljiĉare (Moniezia expansa Rud.),
pantljiĉare zeĉeva i kunića (Cittotaenia pectinata Goeze),
pantljiĉare ţivine i golubova (Davainea proglotina (Davaine)),
metilja (Fasciola hepatica L.)
ishrana na strvini puţa golać jede mrtvu glistu
RAZVIĆE I RAZMNOŢAVANJE ŠPANSKOG GOLAĆA
Španski golać je hermafrodit, ali nije sposoban za samooplo-
dnju. Ima jednu generaciju godišnje. Ţivotni ciklus ovog golaća
sastoji se od nekoliko faza
1) iz oktobarskih jaja pili se infantilni stadijum, koji traje do
kraja februara, teţine do oko 1 g.
2) od kraja februara do kraja juna traje juvenilni stadijum, teţine
do oko 3 g.
3) muški stadijum traje od kraja juna do polovine septembra, u
ovoj fazi poĉinje kopulacija, a teţina je 4-6 g.
4) ţenski stadijum traje od polovine septembra do kraja
novembra ili decembra, i tokom njega obavlja se
fertilizacija i ovipozicija.
5) Posle ovoga nastupa senilni stadijum i smrt golaća.
Tokom većeg dela vegetacije moţemo naći sve uzraste jer se
stadijumi preklapaju.
Prezimljavaju prvenstveno juvenili iz jesenjih jaja, dugi
oko 1.5 cm, zavuĉeni u zemlju, stelju ili kompost do dubine
oko 10 cm. Pored njih prezime i kasnije poloţena jaja, kao
i retki adulti. Zimska skloništa napuštaju krajem fenruara -
poĉetkom marta.
Oni potom polno sazrevaju, a zreli muţjaci poĉinju da
kopuliraju od polovine jula, nastavljaju u avgustu i
septembru, kada je maksimum reprodukcije golaća.
Jaja se polaţu od sredine avgusta do kasne jeseni. Stadijum
jaja je prisutan od semtebra do aprila. Jaja su poloţena u
iskopano gnezdo i pokrivena slojem zemlje, ili u širokim
naslagama od više legala. Uvek su blizu površine, u zemlji,
kompostu, bokorima trava, stelji i sliĉno. Pravilno su okrugla,
preĉnika 3-4 mm, u poĉetku biserno bela zbog kalcijumske
ljuske, a kasnije poprimaju ţućkasto smedju nijansu. Ova
vrsta je veoma plodna, jer samo jedan puţ proseĉno poloţi
oko 200 (maksimalno 400) jaja, u 4-7 odvojenih gomilica.
Kod ove vrste postoje dva maksimuma piljenja jaja - u jesen i u
proleće, što se poklapa sa klijanjem biljaka. Jesenje piljenje jaja
obiĉno posle 30 - 43 dana po ovipoziciji, a prolećno po prekidu
zimskog mirovanja, preteţno u martu. Teorijski, jedan par
španskih golaća mogao bi naredne godine da ima 640.000
potomaka, što je srećom nemoguće zbog velike smrtnosti jaja i
juvenilnih stadijuma.
1 - hemijske mere
2 - agrotehniĉke mere
3 - mehaniĉke mere
4 - biološke mere
5 - zakonske mere, karantin, samo SAD, Kanada,
Australija, Novi Zeland.
I - do 60-70ih godina mehaniĉki postupci suzbijanja
II - od 60-70 preovladjuje hemijsko suzbijanje
III - od 1990-ih teţi se integralnim merama suzbijanja
Spektar mera
7.6. IZBOR NAJPOGODNIJIH MERA
KONTROLE GOLAĆA
> mikroorganizmi izazivaĉi bolesti golaća nisu prouĉeni
>> znaĉaj se daje predatorima i parazitima
predatori kiĉmenjaci
> ptice, rovĉice, jeţevi, glodari, ţabe, zmije, gušteri;
predatori beskiĉmenjaci
> trĉuljci (Carabus, Pterostichus, Abax), kusokrilci,
svici, mravi;
> stonoge
paraziti
> muve (oko 400 vrsta fam. Sciomyzidae)
> grinje (Ricardoella limacum)
> nematode (Phasmarhabditis hermaphrodita)
>> biopreparat "Nemaslug" (Wilson,1994)
BIOLOŠKE METODE
Jeţ jede španskog golaća
Drozd imelaš razbija puţeve
Kusokrilci i trĉuljci
Vrsta Silpha (Phosphuga) atrata napada jednako puţeve i
golaće
larva svica ubija puţa
Parazitske muve - Sciomyzidae
Larva parazitske muve
Biopreparat nematoda Phasmarhabditis hermaphrodita
za teĉnu primenu
AGROTEHNIĈKE METODE
melioracija
obrada zemljišta (efikasna do 75%)
uništavanje korovskih biljaka
tempirana setva i sadnja
izbor otpornih biljaka
Ċubrenje
MEHANIĈKE METODE
ruĉno sakupljanje
postavljanje barijera
postavljanje klopki i skloništa
7.6.1. Agrotehniĉke metode :
1) Obrada zemljišta je glavna preventivna mera i veoma
efikasan naĉin za uništavanje jaja i mladih golaća. Jaja se dubljom
obradom zatrpaju, ili površinskom obradom izloţe sunĉevoj
svetlosti (ubijaja jaja i tek ispiljene golaće).
Plitko usitnjavanje površine i razbijanje zgrudvanog zemljišta
uklanja potencijalna
dnevna skloništa i
ograniĉava golaće na
kontrolisana mesta.
Najpogodnije
vreme za prolećno
tanjiranje, valjanje,
predsetvenu obradu
ili grabuljanje jeste
kada duva vetar i
kada je sunĉano.
izorana jaja
2) Uništavanje korovskih biljaka tera golaće da se masovno
grupišu u zakorovljenim ivicama oko parcela, gde ih je lakše
pronaći i uništiti. Takodje treba orezati i nisko granje razraslih
ţbunova jer predstavljaju odliĉan zaklon za ove štetoĉine.
3) Uklanjanje ili zaoravanje biljnih ostataka mora se obavljati
redovno. Gomile komposta, pokošena trava, zaostale krtole
krompira, opalo jesenje lišće znaĉajna su mesta za odrţavanje
golaća.
4) Promena reţima zalivanja biljaka, sa veĉernjih na jutarnje
ĉasove obavezna je.
5) Đubrenje treba obavljati mineralnim Ċubrivima, koja imaju
moluskocidna svojstva u kontaktu sa koţom puţeva. Treba ih
razbacivati u periodima površinske aktivnosti golaća, dvokratno
u razmaku od 15-20 minuta na istoj površini. Nasuprot tome,
primena zelenišnih djubriva, komposta i stajnjaka veoma je
riziĉna jer privlaĉi golaće sa okolnih površina. Zato je obavezno
dobro zaoravanje.
7.6.2. Mehaniĉke metode
Pogodne su kao redovna mera na manjim površinama - u
baštama, povrtnjacima, toplim lejama i staklenicima.
1) Uklanjanje skloništa za golaće - sklanjanje kamenja, drveta,
folija, dasaka, limova, Ċubreta i drugih zaklona, u najvećoj
mogućoj meri. Time se uništava deo golaća, a preostali se
skrivaju na manjem prostoru, koji se lakše nadgleda.
2) Ruĉno sakupljanje španskog golaća najekonomiĉniji je metod
na manjim površinama. Ova mera nema smisla za sitne poljske
golaće, niti za sitne juvenile krupnih golaća, ali je pogibeljna za
reproduktivne jedinke A. lusitanicus. Ubijanjem jednog golaća
spreĉavamo polaganje stotina jaja. Tokom leta i jeseni, od ranih
jutarnjih ĉasova, ili posle popodnevnog zalivanja površine (da
se izmame golaći), treba puţeve nabadati na improvizovane
“viljuške” od šiljate ţice ili jakih igala i otresati ih u kanticu sa
rastvorom deterdţenta, soli ili vrućom vodom. U poĉetku se
mera izvodi svakodnevno, a potom moţe i jednom nedeljno.
sakupljeni golaći
3) Postavljanje barijera (u obliku kanala, ograda ili tretiranjem
površine u trake) olakšava prostornu manipulaciju drugim
merama i oteţava prodor golaća sa okolnih površina. Koriste se:
- plitko ukopane (15 cm) niske (20 cm) ograde od bakarnog ili
cinkanog lima, ili mreţe oko parcele, ili folije omotane oko
stabala (bakar vremenom oksidiše ili se površinski zaprlja, pa
ga je potrebno oĉistiti sirćetom ponekad).
-u Evropi se mogu se kupiti niske elektriĉne ograde koje strujnim
udarom ubijaju golaće.
- mnoge su supstance repelentne za puţeve, pogodne za zaštitna
posipanja, prskanja ili premaze, jer su dehidratanti ili nagrizaju
koţu golaća; njima se pune iskopani se kanali ili vrši posipanje
u trake (10- 20 cm široke) ali se moraju ĉesto obnavljati;
za posipanje se moţemo posluţiti pepelom, šljakom, silikatnim
zrnom, kreĉom, ili prskati ivice parcela i ograde Bordovskom
ĉorbom.
bakarne barijere
pocinkovane mehaniĉke barijere
elektriĉna barijera
strujni udar i reakcija španskog golaća
4) Postavljanje skloništa, klopki i mamaca pogodno je za
kontrolisano uklanjanje golaća. Kako deo zateĉenih skloništa za
golaće ne moţemo ukloniti, moţemo ga iskoristiti za redovno
kontrolisanje i proredjivanje štetoĉine.
Klopke-skloništa (daske, crep, saksije, mokri dţakovi,
oluci, vlaţna šperploĉa, karton, i drugi predmeti) pune se
mamcima:
kriškama krompira,
mrkve, jabuke,
salatom, kupusom,
prekrupom,
vlaţnom hranom za
pse, i prazne se u
jutarnjim ĉasovima.
klopka od dinje
skidanje puţeva i golaća
sa drvene klopke u
kanticu sa deterdţentom
linoleumske klopke
punjene
vlaţnom prekrupom
Razliĉite pivske
klopke komercijalno
se proizvode širom
sveta,
u osnovi su sliĉnog oblika,
pogodne za ukopavanje
a koje se lako mogu improvizovati:
ukopa se posuda da viri 2 cm iznad zemlje, napuni sa malo
piva ili mleka, ili fermentisanog voća i vode, i zaseni
odozgo; golaći upadaju i dave se;
> klopka se mora prazniti i dopunjavati svakih nekoliko
dana.
7.6.3. Hemijske metode
Same mere hemijskog suzbijanja, bez ostalih mera,
nedovoljne su za suzbijanje bilo koje vrste golaća u
prenamnoţenju. Introdukovani španski golać jaĉe odoleva
hemijskoj kontroli od drugih golaća
> to je praktiĉno već potvrdjeno u našim zonama napada
> proizvodjaĉi su eksperimentisali sa razliĉitim otrovima
> intenziviranje nenamenskih hemijskih mera povećalo je
toksikološke rizike >> a dugoroĉna akumulacija
ostataka pesticida moţe znaĉajno ugroziti
ţivotnu sredinu.
U našoj zemlji u opticaju su utrobni moluskocidi u
obliku peletiranih ili granulisanih mamaca.
METIOKARB -
Kod nas su poslednjih
godinama u opticaju
granulisani i peletirani
mamci, a
sada se prelazi na peletirane
(preparat “PUŢOMOR” -
Agrosava, crveni mamci,
sa 4% aktivne supstance).
Metiokarb – mamci PUŢOMOR
Metiokarb je najtoksiĉniji utorbni moluskocid, sa slabijim
kontaktnim delovanjem.
(u evropskim zemljama retko se koristi na manjim površinama
i u povrću zbog otrovnosti i nepovoljnog delovanja na korisne
beskiĉmenjake u zemlji, sisare i ptice - zbog ptica se najviše
primenjuju mamci plave boje )
- takodje je i najperzistentniji, jer mamci zadrţavaju otrovnost
preko mesec dana.
-za postavljanje mamaca optimalni su vlaţni i topli uslovi.
- gustina površinsko postavljanja mamaca je 30 - 90
granula/m2 ili jedna granula na svakih 10-20 cm; pri većim
gustinama ili pravljenju gomilica dolazi do repelentnog
dejstva mamaca.
METALDEHID -
preparat GARDENE -
Agromarket, granulisani
plavi mamci sa 5%
aktivne materije.
Metaldehid – mamci GARDENE
Metaldehid je manje manje toksiĉan od metiokarba; izaziva
preterano luĉenje sluzi i isušivanje puţeva
ograniĉen spoljašnjim uslovima u vremenu primene, na suve i
tople periode, mamci najbolje deluju pri povišenim
temperaturama posle kiše; ukoliko po trovanju nastupi sveţije i
vlaţnije vreme, dolazi do oporavka odredjenog procenta golaća
> ne treba zalivati 3-4 dana nakon postavljanja mamaca !
- dvostruko manje perzistentan od metiokarba; u spoljašnjim
uslovima
je dosta nestabilan, i klasiĉne formulacije brzo se raspadaju
na suncu
ili posle kvašenja; postoje u svetu nove postojanije
formulacije ("bait
ribbon", jastuĉići, “bullet” i druge).
- u ekološkom smislu je daleko blaţi, nešto jeftiniji i pogodniji
za
preventivne postupke;
- danas je najbolji za postavljanje preventivnih ogoljenih
barijera
posipanjem mamaca oko parcela, ili za redovno razbacivanje
2) Metaldehid je manje toksiĉan od metiokarba, ograniĉen
spoljašnjim uslovima u vremenu primene, manje perzistentan,
ali je u ekološkom smislu je daleko blaţi, i pogodniji za
preventivne postupke.
TakoĊe je dobar za prskanje po površini jer ima odliĉno
kontaktno dejstvo. Na ţalost teĉne formulacije nema na trţištu.
Mamci na bazi metaldehida najbolje deluju pri povišenim
temperaturama posle kiše. Izaziva preterano luĉenje sluzi i
isušivanje puţeva. Ukoliko po trovanju nastupi sveţije i vlaţnije
vreme, dolazi do oporavka odredjenog procenta golaća.
Metaldehid je najbolji za postavljanje preventivnih ogoljenih
barijera posipanjem mamaca oko parcela, ili za redovno
razbacivanje oko biljaka.
Fe pirofosfat hidrat, iz
grupe Fe(III) fosfata,
(ARION - Unichem,
granulisani mamci sa
0,4% aktivne materije)
3) Fe(III) fosfat je u poslednjim decenijama najveći napredak
u razvoju moluscida.
Za razliku od prethodnih materija, on je ekološki potpuno
prihvatljiv pesticid, sa mogućom primenom i u organskoj
biljnoj proizvodnji. Evropske zemlje ga rado uvode u
primenu.
Deluje utrobno, ĉak i u malim koliĉinama, brzo parališe puţa,
ali smrt sporo nastupa. Biorazgradiv je na biljna hraniva, pa
nema štetnih ostataka, a takodje nije toksiĉan za korisne
organizme.
Zato se moţe slobodno razbacivati i ostavljati po površini (za
razliku od njega, mamci na bazi metaldehida I metiokarba
moraju se sakrivati ili periodiĉno uklanjati).
Fe pirofosfat hidrat, mamci ARION
Svi navedeni granulirani mamci imaju ograniĉeno kurativno
dejstvo, i mahom su predviĊeni kao preventivna mera. To je
naroĉito taĉno u sluĉaju veoma otpornog španskog golaća.
Nenamensko razbacivanje mamaca mora se izbeći
poštovanjem uputstava za optimalnu primenu (gustina, mesta
i rokovi postavljanja).
Metaldehid i metiokarb ne treba posipati po biljkama za
ishranu, ne zbog fitotoksiĉnosti, nego znog otrovnosti za
ljude i ţivotinje. Najcelishodnije je mamce postavljati duţ
puteva kojim se golaći kreću i blizu njihovih skloništa, ili u
linije po obodima parcela. Na taj naĉin se povećava
verovatnoća da golaći pronadju mamac. Treba imati u vidu da
su golaći potpuno slepi, i da im ĉulo mirisa najefikasnije
otkriva mamce na daljinama do 1 m. Mamce treba menjati
posle perioda kiše.