MEHMED-PAA KUKAVICA I NJEGOVE ZADUBINE U BOSNIU nizu brojnih bosanskih namjesnika posljednja tri stoljea osmanskog gospodstva u Bosni, Mehmed-paa Kukavica zauzima istaknuto mjesto. Upravljao je Bosnom u dva maha est i po godina, a rijetki su namjesnici reenog doba, koji su toliko vremena proveli na jednom mjestu. Gotovo sve vrijeme njegove uprave bosanskim paalukom ispunjeno je pobunama i neredima u zemlji. U kulturnoj povijesti nae zemlje je sebi osigurao vidno mjesto. Dok je rukovodio na jednoj strani uguivanjem pobuna, na drugoj je, istovremeno, podizao po Bosni, o svome troku, brojne zadubine. U osam mjesta izgradio je vie od osamdeset takvih objekata. Taj impozantan broj ini Mehmed-pau Kukavicu jednom od najveih bosanskih vakifa uopte. Za bosansku povijest je znaajan i stoga to je potekao iz domae sredine i to je u Bosni ostavio svoje potomke.IVOT I RADOko porijekla Mehmed-pae Kukavice i njegovog mjesta roenja, pisci se razilaze. Jedni kao njegovo rodno mjesto navode Fou, drugi Pljevlje, trei Crnu Rijeku kod Olova, a etvrti Travnik. Meutim danas se sa sigurnou moe ustvrditi da je rodno mjesto Mehmed-pae Kukavice Foa, gdje i danas postoji muslimanska porodica koja nosi Mehmed-paino prezime. U gradu postoji predaja po kojoj je Mehmed-paa porijeklom iz kranske porodice Pavlovia iz sela Popi u podruju ureva. I muslimanska i kranska narodna predaja slae se u tome, da Mehmed-paa vue porijeklo od spomenute porodice u popima, i to se ne treba osporavati. Najvjerovatnije jeste da su prezime Kukavica nosili i Mehmed-paini roditelji, pa ga je on i naslijedio od njih. S druge strane, u Foi ivi, kako je reeno, muslimanska porodica istoga prezimena, a njeni lanovi ne istiu da se potomci Mehmed-pae, samo znaju da su u nekom krvnom daljnjem krvnom srodstvu s njim. Mehmed-paini izravni potomci nastanili su se u Travniku, a njegovi dananji potomci ne znaju uopte da su u bilo kakvoj krvnoj vezi s foanskim Kukavicama. Na kraju pravilna konstatacija bi bila slijedea: Mehmed-paa Kukavica vue porijeklo od pravoslavne porodice Pavlovia iz Popa, ali ne izravno, nego preko svojih predaka, koji su primili nepoznatog doba islam i nastanili se u Foi. Sulejman Kemura navodi jedan podatak, da je Mehmed-pain otac bio alajbeg u Foi i da je ostavio iza sebe dvoje nejake djece, Mehmeda (kasnijeg Mehmed-pau) i Sulejmana. O Sulejmanu nema nekih bitnih podataka, osim da postoji mogunost da je on rodonaeknik foanskih Kukavica. Najvjerovatnije da je Mehmed-paa stupio su slubu u Bosni, a onda preao u Carigrad i dosta napredovao do vezira ili pae s tri tuga. Mehmed Sreyya navodi da je Mehmed-pau uzeo sebi za ehaju Hekim-oglu Ali paa kad je bio namjesnik u Bosni. Prema istom autoru poslije je na Dvoru promaknut u ast kapidi-bae, a 1750. postao ser-au ili aubaa. Krajem septembra 1752. Kukavica je premjeten u Bosnu u istoj lasti kao poseban sultanov izaslanik sa zadatkom koji je imao za srvrhu zavoenje reda. Povod njegovoj misiji bile su bune, koje su jo od 1747. vladale u gotovo cijeloj zapadnoj i sjevernoj Bosni. U sjevernoj Bosni voe toga ustanka bile su, u prvom redu, teanjski kadija Abdurahman-efendija Muharemija, zatim Hadi Sulejman Rasohaa iz Tenja te Din Dafo iz zvornikog sanaka. U zapadnoj Bosni je bio jo vei broj takvih voa. Kukavica je imenovan na novu dunost zasebnim carskim fermanom izmeu 20. i 30. septembra 1752. Ferman je naslovljen najprije na aubau carskog divana Hadi Mehmeda, za kojeg se izriito tvrdi da je iz Bosne, a potom na pogranine bosanske kadije, naibe, kapetane, age, sve asnike svih bosanskih pograninih tvrava i palanaka te na sve nefere (vojnike). U fermanu se, izmeu ostalog, navodi da svi oni kojima se upuuje ferman, odmetnike hvataju i predaju sudu, da se izvri jamevina u narodu i da jedni drugima oproste sve meusobne izmirice. Dalje se navodi kako su se ustanici pojavili u Pruscu i okolini; zatim u Rami, Neretvi, Duvnu i Glamou. Ustanici su inili razne zloine, od obijanja i pljakanja livanjske tvrave i ubijanja njenih slubenika, do napada na prusaku tvravu i opsijedanja tvrave u Tenju. Dok su u okolini Tuzle ometali zaime i timar-spahije u pobiranju njihovih poljoprivrednih prihoda i pobiranja taksita. Svi ovi dogaaji praeni su pljakanjem i ubijanjem raje. Hadi Mehmed-paa se je dolaskom u Bosnu i Sarajevo, predstavio narodu kao milostiv i rekao im da je doao samo da izvidi situaciju. Zatim je pozvao u Travnik najuglednije bae iz zemlje na navodno savjetovanje. Tu ih je dao pogubiti, njih 18. Ostale bae uvi to, razbjeae se svojim kuama, a Mehmed-paa posla za njima svoje ljude da ih pohvataju. U to doba u na namjesnikoj stolici u Travniku sjedio je Ahmed-paa uprili. U Carigradu su stekli uvjerenje da je Mehmed-paa uspjeno obavio svoj posao u Bosni, te je zbog toga promaknut u ast mirimirana i istovremeno proglaen bosanskim valijom umjesto Ahmed-pae uprilia, dana 10. decembra 1752. Mehmed-paa je insistirao na treem tugu, jer je paa sa dva tuga bilo u Bosni na pretek. Dvor mu je udovoljio molbi, i uskoro je dobio trei tug, a time i titulu vezira. To je bilo aprila 1753. dakle tano 3 mjeseca i 20 dana od prvog imenovanja. Pune 3 i po godine sjedio je na namjesnikoj stolici. U poetu nije uopte iao u Travnik, nego je odsjeo u Sarajevu gdje je lake mogao nadzirati i guiti buntovne bae u njihovom najjaem leglu, Sarajevu. Ali odatle je i lake rukovodio velikim poslovima oko zadubina u Foi i Sarajevu, koje su se ve poele graditi. 1754. god. izbile su nove politike trzavice. Naime, te godine su Crnogorci harali pogranina mjesta prema Hercegovini i uskratili godinji danak bosanskom dvoru od 1001 dukat. Tada se Mehmed-paa die lino protiv njih sa svojom gardom i jo malo vojske i bez bitke porazi Crnogorce, koji su mu otplatili 1001 dukat, nakon toga paa se vraa u Travnik. Godine 1756. opet je bilo trzavica na granici Crne Gore i Hercegovine. Mehmed-paa se ozbiljno pozabavio tim problemom. Prva briga bila mu je osiguranje granice prema Crnoj Gori i vanog trgovakog puta iz Dubrovnika za Fou i unutranjost Balkana. Zato je izdao bujuruldiju kojom nareuje da se otpone gradnja kamene straarske kule s pukarnicama u vanom klancu Koritama (izmeu Bilee i Avtovca). Mehmed-paa je poduzimao i vee mjere protiv Crne Gore. Dvoru je tamonje stanje predstavio kao nesnoljivo usljed pljakanja crnogorskih eta i traio ferman koji e dopustiti mjere protiv Crnogoraca. I Dubrovani su se alili na crnogorce sultanu, te on izdade ferman krajem mjesec maja 1756. koji krenu odluno na Crnu Goru. Naredi da se 12. avgusta razviju bajraci u Gacku. No, usred tih priprema paa Kukavica bi dignut s Bosne, a na njegovo mjesto doe amil Ahmed-paa, jo suroviji i odluniji ovjek, i tek on s uspjehom zavri pohod na Crnu Goru prvih dana januara idue godine. Novi namjesnik je bio valija u Solunu prije imenovanja bosanskim valijom 6. jula 1756. Kukavica je, nakon smjenjivanja, imenovan valijom u Negropontu. Kada je otiao iz Travnika, s amil Ahmed-paom susreo se u Novom Pazaru, i tu su njih dvojica ostala tri dana vodei razgovore, u kojim je novi valija traio informacije o prilikama u zemlji i pripremama za pohod na Crnu Goru. Mehmed-paa je ostao u valijskom poloaju u Negropontu neto vie od godinu dana, a onda opet biva vraen u Bosnu. Najvjerovatnije je premjeten po vlastitoj molbi, da moe nadgledati radove na svojim zadubinama od koji su se neke ve i zavrile, a neke gradile u punom jeku. Bosanskim vezirom imenovan je 28. avgusta 1757. U ljeto idue godine bile su sve njegove zadubine gotove, i tada ih je predao na javnu upotrebu svojom vakufnamom ili zakladnicom koju je na svean nain dao legalizirati pred kadijom u samom vezirskom saraju u Travniku. Zbog sukoba s Mostarcima, koji su imali jak lobi na Dvoru,i optuili ga da zatire muslimane u Mostaru, Mehmed-paa biva opozvan s poloaja bosanskog namjesnika, a poslije je on i glavom platio. Na njegovo mjesto je postavljen Muhsin-zade Mehmed-paa, u 2 polovini avgusta 1760. Ivan Franjo Juki, biljei kako je Mehmed-pau Kukavicu jo u putu za Carigrad stigao drugi ferman kojim se zahtijeva od njega da odmah "ispije fildan", tj. otrov, meutim ova se tvrdnja teko moe odrati. Mehmed Sureyya navodi da je Mehmed-paa iz Bosne otiao izmeu 13.8 - 11.9 1760) najprije kao namjesnik u Janinu (Epir), a tu je onda poetkom 1761. lien svih asti i prognan u Resmo (Retino) na Kreti i pogubljen mjeseca juna 1761. Mehmed-paa je bio vrlo imuan ovjek. Njegov dvor u Travniku, to ga je uzdravao narod posebnom daom (taksitom), mnogo je troi. Ostalo je u nauci nerijeeno pitanje Kukavicinog bogatstva, kojim je podizao brojne zadubine.ZADUBINEOd ve pomenutih 80 vakufskih objekata, po 4 su damije, mekteba, esme, 3 karavansaraja, te po jedna medresa, sebilj, hamam i bezistan. Te graevine su podignute u 8 mjesta: Foi, Goradu, Prijepolju, Sarajevu, Visokom, Travniku i u 2 sela kod Travnika, Vitezu i Slimenima. Od svih objekata danas su jo itavi damije u Foi[footnoteRef:2] i Sarajevu, karavansaraj u Foi i djelomino bezistan u Travniku. Ostalo je propalo, najveim dijelom usljed elementarnih nepogoda. [2: Nije vie ni ona itava :D]

Greevine u FoiDamija je sagraena u najprometnijem dijelu stare Foe, u Prijekoj ariji. Masivna je to graevina s kupolom iznad centralnog prostora i s visokom munarom od kamena tesanca. Ulaz, to iz trijema vodi u unutranjost damije, nema bogatstva arhitektonskog dekora naih starijih damija, ali ipak privlai panju izradom samih drvenih krila na tim vratima. Mada je damija graena u doba naglog pada osmanske umjetnosti na itavom dravnom podruju, ipak se pokazuje jo razvijen smisao njenih majstora za oblicima. O tome jasno svjedoi visoka munara, to se uzdie s desne strane objekta iz etverokutnog kamenog podnoja. Iznad ulaza u damiju ugraena je kamena ploam a na njoj uklesan natpis o gradnji objekta u 4 turska dvostiha. Na kraju je brojkama data hidretska godina 1165 (1751/52.), a u samome natpisu osniva se navodi imenom Hadi Mehmed-beg i u ast aubae sultana Mahmuda. Damija je nastala u periodu izmeu proljea pa do kraja septembra 1752. kada je Kukavica imenovan paom. Odatle se zakljuuje da se je odluka o podizanju te damije sazrela u Mehmed-pai kao sinu Foe i prije njegova dolaska u Bosnu, i svakako se poela graditi prije ostalih Mehmed-painih zadubina. Sagradio je pored ove i jo 3 damije, ali jedino ova u Foi ima kupolu i bogatiji graevni oblik.Medresa i Mekteb. Obje ove graevine su bile u jednoj zgradi.Bila je to prizemna graevina od mijeanog materijala, drveta i erpia, kao i veina drugih medresa i mekteba u Bosni, a protezala se u jednom krilu izmeu damije i susjedne ulice. Do same ulice bile su dvije ovee prostorije. U prvoj je bio mekteb, a u drugoj dershana, u kojoj su uenici medrese sluali predavanja. Mehmed-paina medresa najmlaa je ustanova i objekt te vrste u Foi, sagraena je odmah poslije damije i bila je u svoje vrijeme jedina takva ustanova u Foi. Potpuno je prestala s radom po poetku Drugog svjetskog rata.Karavansaraj je sa sagraen u neposrednoj blizini damije i medrese na suprotnoj strani arije ispred spomenutih objekata. TO nije karavansaraj u pravom smislu rijei, mada se tako u vakufnami zove, jer su stari karavansaraji graeni uvijek u 3 ili 4 trakta oko centralnog otvorenog dvorita, a ovaj Kukaviin nema uopte dvorita i cio je pod jednim krovom. To je zapravo han, samo veih dimenzija i neto razvijenijeg prostornog rjeenja. Graen je u dvije etae, donja je bila od kamena, a gornja od erpia i drveta. Od prostorija postojale su: kahvodak, hambar za ito i staja za kiridijske konje. Uz tu staju i druge prostorije hana vodi vrlo prostran i otvoren hodnik. Iz toga hana vodi i jednokrako drveno stubite na sprat. Najprije se izlazi na divhanu, prostran i slobodan prostor, na koje se vee pet soba s konaenje putnika. Iz prolosti hana poznato je da mu je godinja zakupnina iznosila 100 groa, gdje se u jednom nedatiranom obraunu kazuje da se han od starina izdaje pod tu cijenu. 1953. narodni sabor sreza u Foi odluio je prepraviti ovaj han i ponovo ga vratiti staroj najmeni za konaenje putnika. Prema tom projektu, staja je pretvorena u restoran, dok su na spratu bile sobe za konaenje. Pored navedenih graevina, Mehmed-paa je u Foi sagradio i dva mosta: jedan preko ehotine, drugi preko Drine. Graevine u SarajevuU Sarajevu je Mehmed-paa sagradio 3 objekta: damiju, mekteb i sebilj. Mehmed-paina damija u Sarajevu podignuta je u blizini Baarije, u Patkama. To je dananja damija u poetku ulice Sagrdije. Munara je od kamena tesanca i nema visine kao ona kraj Mehmed-paine u Foi, ali je dosta elegantna i odaje preciznu tehniku kojom se izvodila. Takoer je sagraena na temeljima ranije Duradik Hadi-Ahmeda damije nastale jo prije 1554., ali ona je izgorjela, i tu je Mehmed-paa sagradio svoju zadubinu 1756. kako se to vidi iz natpisa nad ulazom u tu damiju. Mehmed-pain sebilj stajao je na samoj Baariji neto nie od onog dananjeg. Po rijeima Baeskije, sagraen je 1754., dakle godinu prije damije, a bio je itav i sluio svrsi do 1858. Do 1868. na mjestu Mehmed-paina sebilja stajala je gradska straarnica, a tada je uklonjena i na istom mjestu sagraen novi sebilj. I ovaj je sluio svrsi do 1891, kada je poruen i njegovom mjestu izgraen onaj dananji drveni, koji je godine 1913. prenesen na dananje mjesto. to se tie Kukaviinog izvornog sebilja, zanimljivo je bilo kameno korito tzv. sebiljkurna, odakle je vodu zahvatao kevijom poseban slubenik i besplatno pojio prolaznike. Voda za Mehmed-pain sebilj uzeta je neto iznad ekrekijine damije iz Gazi Husrevbegova vodovoda, pa je zato Mehmed-pain vakuf, plaao Gazi Husrevbegovom vakufu godinje jednu aku. Mehmed-pain mekteb u Sarajevu bio je takoer na Patkama, a stajao uz samu damiju, s njezine istone strane. To je obina bosanska kua pod eremitnim krovom, podignuta uz samu damiju. Mekteb je radio do iza okupacije 1878. U zgradu je bila dovedena i voda iz susjedne esme sindirue to je stajala kraj same damije. Vjerovatno je na mjestu ovog mekteba postojao neki stariji koji je izgorio zajedno s damijom, pa ga je Kukavica obnovio.Graevine u TravnikuMehmed-paa vrlo je zasluan za razvitak Travnika. On je na podruju dananje Gornje arije podigao, pored damije, mektebe, esmi, i vei broj duana, koji su mnogo znaili za privredni razvoj tog dijela grada i cijelog mjesta. Damija je sagraena u neposrednoj bliti vezirskih saraja, upravo tamo gdje je danas Hadi Alibegova damija. Mehmed-paina damija davno je propala, i njena arhitektura nije poznata, ali po svemu sudei, objekat je bio isti kao i dananja Hadi Alibegova damija. U poaru 1856. propala je Kukaviina damija i objekti u njenoj neposrednoj blizini. Mehmed-pain vakuf nije bio u stanju obnoviti damiju, te je tek 1867. na tom mjestu podigao svoju damiju Hadi Alibeg Hasanpai i svojim dvjema vakufnamama ostavio velik prihod u privrednim objektima za uzdravanje te damije i nekih drugih svojih zadubina. Od stare, Mehmed-paine damije ouvala se jedino munara. Gdje su bili mekteb i one 3 esme iz vakufname ne moe se sa sigurnou rei. Jedino je sigurno da je jedna od tih damija bila uz damiju. Bezistan Mehmed-pae Kukavice drugi je objekat te vrste u Travniku, a esti i posljednji u BiH. Paralelno s nastankom ovog, nastao je i jedan u Donjoj ariji, pod amilijom (dananjom Sulejmanijom) damijom, a sagradio ga je s damijom ve spominjani bosanski namjesni amil Ahmed-paa. Kukaviin je bezistan bio zaseban objekt. Imao je zasebnog slubenika, pasavandiju, koji je po noi uvao robu u duanima, kakav je bio obiaj i drugim bezistanima. I danas je djelomino ouvan, a odavno ne slui svrsi.Graevine u drugim mjestimaGorade. Mehmed-pain most preko Drine bio je od drvene grae i stajao, bez sumnje, na istom mjestu gdje i onaj dananji. Prema jednom podatku iz Dubrovakog arhiva, to ga iznosi K. Jireek, na tome istom mjestu sagradio je most kao svoju zadubinu jo budimski paa Mustafa-paa (Sokolovi) 1568. Takoer, neposredno prije Kukaviina mosta u Goradu bjee tu most to ga je podigao kao svoju zadubinu bosanski namjesnik Kaba-Kulak Ibrahim paa. sagraen je 1730/31. kojeg je odnijela poplava u 1736/37., te je oko 15-ak godina nakon toga nastao Kukaviin most na tom istom mjestu, koji je negdje nakon 1833. propaoVisoko. Mehmed-paina vakufnama je jedini poznati izvor u kojem se sauvao spomen njegova mosta preko rijeke Bosne u Visokom. Stajao je u blizini dananjem armirano-betonskog mosta iz 1928/29. Kukaviin most bio je, bez sumnje, od drvenog materijala i vremenom je dotrajao.Prijepolje. Ovdje je Kukavica uvakufio 2 karavansaraja, jedan duan i veliki most preko Lima. O daljoj sudbini tih objekata nema nikakvih podataka. Iako u Prijepolju danas stoje 4 hana, koji svojim izgledom podsjeaju na Kukaviin han u Foi, ali se ne moe sa sigurnou rei da li bi jedan od njih mogao biti Mehmed-paina zadubina. Mehmed-pain most na Limu bio je takoer od drvenog materijala, a stajao na istom mjestu gdje danas stoji most na putu iz Prijepolja u Pljevlje.Vitez i Slimena. Ovo su dva sela u okolini Travnika. U prvom je Mehmed-paa sagradio mekteb, a u drugom damiju i odredio prihode slubenicima tih ustanova. U vakufnami se odreuje plata imama i mualima u Slimenima, a mektebu u tome selu nema u toj ispravi spomena. Sigurno je legator pod imamom i mualimom u tome selu mislio na jednu osobu. Obje graevine danas su propale.Nove Mehmed-paine graevine U neposrednoj blizini Kukaviine damije i karavansaraja u Foi i danas stoji itava stara sahat-kula, po kojoj se ravnao gotovo cio grad. Postoji predaja u gradu da je i taj objekat gradio Mehmed-paa Kukavica. Dalje, iz nekoliko dokumenata se vidi, da je u Foi bila jedna tekija i turbe u tome mjestu i da su se izdravali iz prihoda Mehmed-paina vakufa. Takoer, postojala je i medresa u Travniku. To to o ovim objektima nema vakufname, nema razloga da ih ne pripiemo Kukavici. Te vakufname on najvjerovatnije nije ni stigao napisati, pa se tako ne zna ni za izvore iz kojih su se ti objekti i njihovi slubenici uzdravali.Sahat kula u Foi graena je od kamena i ima prizmatian oblik od dna do vrha, kao i sve ostale sahat-kule u Bosni. U unutranjost se ulazi kroz vrlo mala vrata, koja su visoka tek 95 cm. Iz jedne isprave od 21. maja 1844. saznaje se da je sat koji otkucava na sahat-kuli bio od nekog vremena pokvaren i da se dobavio sahaija radi popravki. Sahat-kula je radila sve do Drugog svjetskog rata, kada joj se sat pokvaren i dijelovi razneseni. Posljednji sahaija je bio Savo Starovi iz Foe. Nakon 1945. sahat-kula je popravljena i ponovo proradila. Osim u Foi, postojala je i u Travniku jedna sahat-kula koja se pripisuje Mehmed-pai Kukavici. Tekija Hadi Mehmed-pae Kukavice i jedno turbe u Foi su postojali po onome ta govori nekoliko originalnih isprava. Uzdravali su se iz prihoda kranske dizje bosanskog ejaleta. Ova tekija i danas postoji u Foi, a nalazi se na brijegu iznad Kukaviina damije. Pripadala je nakibendijskom dervikom redu.POTOMSTVOMehmed-paa Kukavica je ostavio svoj rod u Bosni. Jedna grana ivi u Foi i Rogatici i nosi prezime Kukavica. To je bona linija Mehmed-paina roda. Druga pak grana njegova roda ivi i danas u Travniku, a to su njegovi izravni potomci, dananji Kukavii, ili kako se radije ee zovu, Ibrahimpaii. Mehmed-paa je pored svojih zadubina i vezirskih saraja u Travniku dao izgraditi za sebe svoj harem i zasebnu kuu, konak s mukim i enskim krajem. Muki kraj bio je musafirhana u kojoj su izvjesni putnici besplatno dobivali hranu i prenoite na neko odreeno vrijeme, obino 3 dana. Tu je Mehmed-paa provodio najvei broj dana u godini. Ali, pored konaka u gradu, imao je drugi u selu Bavicama kod Turbeta, kojih 5 km zapadno od Travnika. Ovi podaci nas navode na zakljuak da je Mehmed-paa jo za svog vezirovanja u Bosni, gradei svoje zadubine, odluio stalno se nastaniti u Travniku. Tu su mu, doista, ostali i potomci. Danas, nijedan od konaka nije sauvan. No, na sve te objekte potomstvo je sauvalo jako sjeanje. Konak na Turbetu, kojem je pripadala i velika povrina zemlje oko njega i po koje mse i danas zove tamonji lokalitet, bio je nekako najdueg vijeka. Do otprilike 1933. bili su itavi pojedini dijelovi, a u neposrednoj blizini i noviji konak Mehmed-painih potomaka. Mehmed-paini potomci, Kukavii i Ibrahimpaii su kod starog konaka podigli ardak, u kojem su neko vrijeme stanovali, ali je danas i taj ardak zaputen i troan. Mehmed-paina posljednja ena bila je Crnogorka, od Nilia i kranka. Pretpostavlja se da joj je prvobitno ime bilo Hajdana, a kasnije muslimansko, Makbula. Porodina predaja i njenom porijeklu govori kako je Mehmed-paa tokom svog pohoda na Crnu Goru, zarobio sina i ki nekog nikikog serdara, i doveo ih u Travnik. Budui da je ki bila za udaju, prela je na islam i udala se za Mehmed-pau. Umrla je u Travniku nepoznate godine i pokopana kraj mueve, odnosno dananje hadi Alibegove damije. O njoj je knez Nikola I Petrovi ispjevao malo poznati ep "Hajdana". Kada je Mehmed-paa zadnji put otiao iz Bosne ona je, po porodinom sjeanju, ostala u Travniku trudna i poslije rodila sina Ibrahima, kasnijeg Ibrahim-pau. Porodina predaja dalje kazuje da je Mehmed-paa kada je posljednji put dignut iz Bosne, na polasku iz Travnika ostavio enu u amanet svoje tajniku (ehaji), nekom Hasan-efendiji. A kada je Mehmed-paa umro, ona se i udala za tog Hasan-efendiju, i s njime, pored tri keri, rodila sina Sunulaha, kasnije Sunulah-pau, koji je prema tome, polubrat Ibrahim-pai. Budui da se Mehmed-paa enio prije Hajdane, i to dva puta. To saznajemo iz genealogije Mehmed-painih potomaka. Tu su kao prvi Mehmed paini potomci navedene dvije njegove keri, Zulejha-hanuma i Hatida-hanuma te sin Ibrahim-paa. Za Zulejha-hanuminu majku se navodi da je rodom Stambolka, Hatida-hanumina je Bosanka, a Ibrahim-paina crnogorska robinja. Mehmed-paa je prvi brak sklopio jo za svog slubovanja u Carigradu prije 1752., a drugi i trei u Bosni poslije septembra 1752.7