LJETOPIS M.M. BAESKIJE KAO HISTORIJSKI IZVOR

O ljetopiscu M.M. Baeskiji znamo samo ono to je on sam zabiljeio u svome ljetopisu pa je to ustvari jedini izvor za prouavanje njegovog ivota i djela. Meutim, pored tog postoji i ne znatan broj podataka o samome Baeskiji u jednome dokumentu u kojem se govori o ueu ljetopisca u pravnim raspravama kod sarajevskog kadije. Puno njegovo ime bilo je Mula Mustafa Baeskija koji je bio poznat i po nazivu evki to ustvari predstavlja pjesniki pseudonim. Roen je u Sarajevu, ali se ne zna tana godina roenja predpostavlja se da je roen 1731. ili 1732. godine kao sin Ahmeda. Baeskija je bio svestrana linost i veliku panju pridavao je svome obrazovanju, poetno obrazovanje stekao je u mektebu, gdje se i isticao od drugih uenika to se vidi po tome da je zapravo bio kalfa. Pored toga zavrio je i kazazski zanat kod majstora ahinbaia. Poslije toga Baeskija odustaje od kazazskoga zanata i nastavlja sa svojim obrazovanjem pa je tako 1757. godine postavljen za sibjan-mulaima u mektebu kod Ferhadije, a nedugo zatim nakon dvije godine prelazi na dunost imama i hatiba Buzadi hadi-Hasanove damije.Meutim, Baeskija poslije toga odluuje da napusti sve funkcije koje je do tada obavljao te sada poinje da se bavi poslom koji ga je oduvijek privlaio te tako 1763. godine postaje narodni pisar katibi-am. Od tada ovo postaje njegovo glavno zanimanje, a kako je elio da radi sam iznajmio je sebi radnju pod Sahat kulom. Njegov glavni posao bio je sastavljenje nepismenom svijetu pisama, molbi, albi, ugovora, potvrda, popisivanje ostavtina umrlih itd. U to vrijeme ovo je bio izuzetno unosan posao pa tako Baeskija iznajmljuje i vei duan te ak angauje vei broj pomonika koji su mu pomagali u ovom poslu. Kako je ve ranije spomenuto da je pridavao panju obrazovanju, tako on poinje da se bavi prouavanjem erijatskoga prava i astronomije kod muderisa Gazi Husref begove damije, te izuavanjem misticizama da bi naposlljetku stupio u derviki red Kaderija.U svome ljetopisu Baeskija nam daje i podatke o svome linome ivotu te o svojoj porodici i stalnome ivotu. Tako on navodi da je kao veoma mlad ostao bez svoga oca Ahmeda, a njegova majka Fatima se preudala te je ostao sam. To ga je natjeralo da se veoma mlad oeni sa Safijom sa kojom e kasnije dobiti ak devetero djece, od koji je preivjelo samo dvije kerke i jedan sin Mustafa koji je uio berberski zanat. Gotovo cijeli svoj ivot Baeskija je ivio u Mimar Sinanovoj mahali. Zanimljivo je da je Baeskija jedno vrijeme sa svojom porodicom boravio u selu Zgoe kod Kaknja 1781. godine gdje je obavljao dunost mulaima ali se ve 1782. godine vraa sa porodicom u Sarajevo. Do danas nije tano utvren datum kada je umro Baeskija, ali naunici predpostavljaju da je to bilo 18. augusta 1809. godine, a ni do danas nije tano locirano mjesto gdje je ukopan neki predpostavljaju da je u groblju u Mimar Sinanovoj Mahali. O njemu moemo zakljuiti da on ustvari nije poticao iz neke ugledne porodice nego da je sva svoja dostignua postigao prije svega upornim radom i zalaganjem.Ono po emu je Baeskija svakako najznaajniji jeste njegov ljetopis koji predstavlja pravi historijski izvor za prouavanje historije ne samo Sarajeva nego i drugih dijelova Bosanskog ejaleta. Na osnovu ovog ljetopisa moemo da uvidimo kakvo je bilo politiko, ekonomsko, drutveno stanje u dijelovima ejaleta, jer njegovo djelo predstavlja prvotan izvor. Svoj ljetopis Baeskija je poeo da pie kada mu je bilo svega 25 godina, dakle 1756. godine. Na poetku svoga djela on nastoji odmah ukazati na to koliko ustvari hronoloko zapisivanje dogaaja znai za historiju jednog kraja jer u poetku djela kae : Ovdje u biljeiti datume nekih dogaaja koji se zbie u gradu Sarajevu i Bosanskom ajaletu, jer sve to se zabiljei ostaje, a sve to se pamti nestaje. Ono to je veoma znaajno u Baeskijinom ljetopisu je to da je on zapravo zabiljeio i neke dogaaje koji su se desili i prije nego je poeo pisati ovaj ljetopis pa se 1756. godina uzima samo kao godina kada je djelo nastalo, ali dogaaji u njemu seu neto ranije. Ono to on stavlja na sam poetak svog djela jesu desetogodinje bune koje su se desile u Sarajevu koje su upravo uguene 1756 godine pogibijom brae Mori, Sari-Murata i Halilbaia i drugih. Mnogi historiari upravo ovaj dogaaj uzimaju kao glavni povod pisanja ovog ljetopisa. Kako je ova pobuna poela 1746 godine i trajala do 1756 godine moemo uzeti 1746 godine kao godinu poetka ljetopisa u kojem su zabiljeeno neprekino biljeenje dogaaja sve do 1804-1805 godine.U poetku svoga ljetopisa Baeskija je dogaaje biljeio uglavnom u kratkim crticama, da bi kasnije tek poeo da dogaaje opisuje dosta opirnije uz pojedine vlastite komentare. Glavnim razlog tome bio je taj to nije elio da njegovo djelo bude opirno, pa je klasificirao dogaaje njihovoj vanosti.Vijesti koje se nalaze u ljetopisu su raznovrsne prirode, tako on biljei podatke o tome kakva je bila protekla godina suna, rodna, koliko je rodilo voa, povra pa ak navodi i cijene pojedinih artikala, dok nekad samo kae da je vladala skupoa. Iz ovih biljeki vidi se da je u Sarajevu 1782. godina bila izuzetno teka i suna. Pored ovih podatka kazuje nam i o kugama koje su vladale u gradu, zatim odlaske na vojne i drugo.Iz cijelog ljetopisa mogu se izdvojiti godine koje su obiljeene nekim pojavama koje su uveliko uticale na razvoj grada. Tako se navodi da je u Sarajevu 1791. godine bila velika bujica, a ranije 29 juna 1778. godine grad je zadesio veliki poar prilikom ega je uniteno 17 hanova, 50-60 kafana, Sahat kula, Begova damija te drugi krucijalni objekti.Posebnu panju Baeskija je pridodao i kugi koja se desila u Sarajevu 1762. godine prilikom ega je stradalo brojno stanovnitvo. On kae da je ta kuga usmrtila 15 000 sarajlija, a druga koja se desila 1781 godine pokosila je 8 000 ljudi. Koliko je ovo za njega bio znaajan dogaaj govori i to da je ak sastavio pjesmu jednu vezanu za ovaj dogaaj.Meutim pored ovih podataka on biljei i druge podatke koji su moemo rei slobodno vezani za obini ivot graana gdje nam kazuje na koji nain su se ljudi zabavljali, opisuje dogaaje sa raznih teferia i igara koje su organizovane. On takoer vri popis obrazovanih ljudi u Sarajevu meu koje ubraja i sebe. Ono to je znaajno za njegovo djelo jesu dogaaji koji govore o sukobu kadizadelija iji je i sam bio pripadnik i dervia. Kadizadelije su predstavljale sektu koja se znaajno rairila meu naim stanovnitvom i koji su ustvari bili protivnici svih novotarija koje su uvoene. On takoer pravi popis svih pripadnika ove sekte koji se umrli, ali ne pridrava se tog pravila nego popisuje i osobe koje ne pripadaju ovome redu pa je tako u cijelome njegovom djelu navedeno 4 000 osoba koje su umrle a koje je on poznavao, meu kojima se nalazi i znatan broj krana koji su bili njegovi prijatelji i komije. Zanimljivo je da je pridavao veliku panju opisu umrlih osoba pa pored imena i nadimka ukoliko ga je ta osoba imala, navodi njegovo zanimanje, bolest od koje je osoba umrla, pa ak spominje kakvu je odjeu ta osoba nosila. On ak biljei i osobe koje su umrle van Sarajeva na Hadu, u vojnim pohodima i dr.Original Baeskijina ljetopisa uva se u gazi Husref begovoj biblioteci u Sarajevu. Ovaj rukopis ima 165 listova iji je format 19X27 cm i pisan je na debljem papiru, ija je boja preteno bijela, ali ima i listova drugih boja zelene, ute, narandaste itd. Meutim, uvidom u djelo primjeuje se da pojedini dogaaji ne teku kontinuirano nego se nastavljaju na drugim stranicama na to je i sam pisac upozorio, a do toga je dolo vjerovatno prilikom uvezivanja samoga djela. Svoje djelo Baeskija naziva zbirkom jer pored ljetopisa djelo sadri druge dogaaje kao to je : popis osmanskih vladara, popis nekolicine vladara iz svjetske historije, popis sarajevski mahala, popis demata oko Sarajeva, neki poznatiji datumi iz Osmanskog perioda, pjesme, zagonetke i krialjke, prie, dosjetke itd. Ljetopis Mula Mustafe Baeskije napisan je na turskom jeziku i to onakvom turskom jeziku kakav je upotrebljavan u Sarajevu i ostalim dijelovima Bosne. Osmanlije ovaj jezik nazivaju bosanskim dijalektom. Iz djela se moe vidjeti kako je turski jezik iz ovog vremena sadravao mnoge elemente srpskohrvatskog jezika. Beeskija je zapravo moe se rei mislio na maternjem, a pisao na turskom jeziku to se vidi i jedne njegove reenice gdje kae da je bosanski jezik bogatiji od arapskog, turskog i perzijskog jezika. U poetku pisanja svoga djela 1769. godine ljetopisac je dogaaje pisao ispreturano, iz razloga jer bi ponekad dodavao dogaaje kojih bi se naknadno sjetio ali je navodio uz njih godinu tako da nije moglo doi do zabune. Na nekim mjestima je ak navodio i dan i mjesec kad se odreeni dogaaj desio. Nekrologija koju je Baeskija vodio bila je odvojena od ljetpisa iz prostog razloga to on nije mogao na poetku godine znati koliko mu je prostora potrebno da zabiljei broj umrlih ljudi.Tekst ovog ljetopisa pisan je arapskim neshi-pismom. Rukopis u mlaim godinama mu je izrazito lijep i razgovjetan, dok kasnije poinje da pie sve krupnije i slabije pismo. Nakon to se razbolio 1801. godine vijesti su dosta oskudne a dvije stranice napisane 1804. i 1805. godine gotovo su nerazumljive. Kasnije dolazi do toga da se u djelo primjeuju sve ee gramatike greke jer pisac jednu rije u vie navrata napie ispravno, a kasnije opet vie puta nepravilno, isto mu se deavalo i sa pisanjem linih imena i prezimena. Ljetopisac dogaaje prvenstveno datira po hidretskim godinama i mjesecima, ali postoje i odreena odstupanja jer ponegdje se koristi i julijevskim kalendarom, takoer primjetna su datiranja po hrianskim svetkovinama i to po narodnim nazivima: Jurjev, Kasum, Bozgun ( Boi), Gospojina itd.Ljetopis Mula Mustafe Baeskije predstavlja dosta pouzdan izvor iz razloga to su dogaaji biljeeni dosta pouzdano i tano, to se vidi iz toga da se pojedini dogaaji iz ljetopisa podudaraju sa dogaajima koji su zabiljeeni u ljetpisima pojedinih fratara te sa sidilima koji ustvari predstavljaju dopunu Baeskijinog djela. Primjetno je da Baeskija nakon opisa nekog dogaaja daje i svoje komentare koji su poprilino objektivni i uglavnom se odnose na dogaaje koji su politike prirode.Mula Mustafa se okuao i u pisanju pjesama pa je tako za sobom ostavio i est pjesama od koji su 4 napisane na turskom jeziku dok su 2 napisane na naem jeziku. U tekst ljetopisa je uvrstio i dvije due pjesme, od koji jedna govori o haranju kuge u Sarajevu 1762. godine a druga govori o Mahmut-pai Buatliji kojeg je on izuzetno cijenio iz razloga to je ovaj pomagao obinu sirotinju.Zanimljivo je to da je nakon smrti Mula Mustafe njegov sin Mustafa Firajkija poeo da biljei dogaaje koji su ustvari predstavljali nastavak na ljetopis M.M. Baeskije. Original ovoga ljetopisa nalazi se u Arhivu gada Sarajeva ali je sauvano u fragmentima i to svega 32 stranice i biljei dogaaje za period od 1806 do 1813 godine. Predpostavlja se da je Firajkija Mustafin sin a kao najjai argument navodi se to da da je Firakijinom ocu ime Mustafa te da je umro 1809 godine. Osim toga poznato je da Baeskija meu svojim najboljim prijateljima navodi Hadi-hafiz Ahmeda, a sin ovog Ahmeda je poznati Mula Muhamed Mestvica koji je opet najbolji prijatelj sa Mustafom Firakijom to ovaj navodi u jednoj Kronici. Takoer smatra se da nije sluajnost da i Baeskijin i Firajkijin ljetopis imaju istu dimenziju stranica 19X27 i da obojica esto dogaaje datiraju po kretanju zvijezda.