INFORMATIVNI LIST ZA PODRUČJE MJESNOG ODBORA DRENOVA

Broj 19 Rujan 2009. Godina 4.

IIIZZZ AAAKKKTTTUUUAAALLLNNNOOOGGG KKKOOOMMMEEENNNTTTAAARRRAAA PPPRRREEEDDDSSSJJJEEEDDDNNNIIIKKKAAA VVVMMMOOO::: DDD RRR EEE NNN OOO VVV AAA NNN AAA WWW III KKK III PPP EEE DDD III JJJ III !

444000 GGGOOODDDIIINNNAAA PPPOOOSSSVVVEEEĆĆĆEEENNNIIIHHH VVVJJJEEERRRNNNIIICCCIIIMMMAAA DDDRRREEENNNOOOVVVEEE VVVEEELLLEEEČČČAAASSSNNNIII GGGAAABBBRRRIIIJJJEEELLL BBBRRRAAATTTIIINNNAAA

PPPAAARRR BBBEEESSSEEEDDD PPPOOO DDDOOOMMMAAAĆĆĆUUU MMMIIILLLJJJEEENNNKKKOOO ŠŠŠTTTEEEFFFAAANNN

VVVIIINNNAAARRR,,, VVVIIINNNOOOGGGRRRAAADDDAAARRR III MMMUUUZZZIIIČČČAAARRR

IIIZZZ PPPRRROOOŠŠŠLLLOOOSSSTTTIII DDDRRREEENNNOOOVVVEEE UUUZZZ DDDAAANNN GGGRRROOOHHHOOOVVVAAA

Volonterski rad i kako pomoći zajednici u doba rebalansa Proteklih mjeseci riječ rebalans postala je gotovo poštapalica u svakodnevnom govoru. Trenutna ekonomska kriza stvara potrebu da se reduciraju planovi i određeni projekti odgode za bolja vremena. Prema svemu sudeći potrebna su nova promišljanja što su prioriteti i koje se alternativne metode financiranja projekata mogu pronaći. Činjenica je da u dobrom dijelu aktivnosti/projekata koje se provode u zajednicama postoji značajan udio ljudskog rada, a tu bi se odgovarajućim motiviranjem građana moglo postići velike koristi za lokalnu zajednicu. I sada dolazimo do onoga što bi nam iznimno koristilo – a to je volontiranje. Iako smo već o tome pisali podsjetimo se na par činjenica: Što je (ili tko je) volonter? Zakon o volonterstvu u Hrvatskoj volontiranje definira kao "dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge i aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit…bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade" (NN, 58/2007.) Zašto bi netko volontirao? Motivi su različiti - za neke ljude volontiranje je povremeni doprinos društvu, dok je za druge to način života. Mnogo je razloga za volontiranje u zajednici - pomoći zajednici u kojoj borave, podići razinu vlastitog zadovoljstva da radim nešto korisno u životu, unaprijediti društvene odnose i steći nove prijatelje, poboljšati stečene vještine ili steći novo radno iskustvo koje kasnije može pomoći kod zapošljavanja… Gdje se najčešće volontira? Volonteri najveću promjenu mogu ostvariti u svojoj zajednici. Oni utječu na živote drugih i mijenjaju ih u pozitivnom smislu. U današnje doba posvemašnjeg otuđenja i zatvaranja u sebe – zajednički rad na nekom projektu može pomoći mnogima da pronađu sebe i nauče se suradnji i dijalogu. Volonterski rad proteže se kroz mnoge segmente života: umjetnost, razvoj zajednice i rad sa mladima, očuvanje mira i zaštita ljudskih prava, obrazovanje, hitne humanitarne intervencije, sport i rekreacija, turizam te čuvanje i čišćenje okoliša. Velik broj onih koji mijenjaju svijet oko sebe slažu se u jednom: volontiranjem možete puno više dobiti od onoga što možete dati – zadovoljstvo nakon uspješno obavljenog posla teško se može bilo čime mjeriti. Ukoliko ste odlučili svoj život obogatiti volonterskim iskustvom, razmislite i o bazičnoj edukaciji koja će unaprijediti vaše razumijevanje i znanje o volonterizmu, civilnom društvu, mogućnostima volontiranja …. Ove vještine doprinose uspješnijem uključivanju u organizaciju koja vas treba i pomaže vam da sami osmislite i provodite projekte. Centar za volontere "VOLONTER - RIJEKA" provodi edukacije na temu "Biti volonter za pojedince/inke koji žele dati volonterski doprinos zajednici u kojoj žive". Koji je financijski doprinos? Zapravo je nevjerojatno da je volontiranje najrazvijenije u najbogatijim zemljama (netko će reći – zato i jesu najbogatije jer "uzgajaju" kulturu rada i pomoći). Bogatije društvo = više volontera. U Americi, skandinavskim zemljama, Kanadi, Velikoj Britaniji, Australiji, Japanu i Nizozemskoj dobrovoljan ili društveno koristan rad (kako ga zovu) predstavlja veoma važnu stavku i za samu državu. Prema nekim računicama u Engleskoj ovaj vid angažiranja, kada se preračuna u novac, zauzima treće mjesto po uštedi u nacionalnoj ekonomiji. U Americi 49% stanovništva volontira na najrazličitije načine, sličan postotak je i u skandinavskim zemljama dok je volontera u Njemačkoj oko 35%. Zanimljivo je i da većinu volontera predstavljaju učenici, studenti, zaposleni i umirovljenici dok je udio nezaposlenih vrlo malen.

U ovim zemljama je i sistem simboličnog nagrađivanja razvijeniji. Kape i značke, zahvalnice sa upisanim satima dobrovoljnog rada nose se s ponosom, ali imaju i konkretnu "korist" jer na različitim natječajima angažirani volonteri prije dobiju posao. Upravo na tom tragu i Direkcija za mjesnu samoupravu priprema neke projekte, no o tome uskoro. A kako je kod nas? Nažalost mi volimo "volontirati" po kafićima i sportskim kladionicama. Čak smo svjedoci i komentara visoko obrazovanih sugrađana (na prijedlog da organiziraju akciju čišćenja oko svojih objekata gdje bi MO pomogao s bajama, opremom i hranom za sudionike): "Zašto bi mi to radili, pa postoje službe koje su za to plaćene“. Ovaj komentar pokazuje suštinu nerazumijevanja cijelog problema i nesklonost da se osobnim radom pomogne zajednici u kojoj se živi i sredi situacija oko zgrade u kojoj oni sami stanuju. Po toj logici još bi manje trebali raditi prije spomenuti Skandinavci ili Nijemci jer su bogatiji?! Osim toga dobar dio sugrađana se ponaša upravo suprotno i "volontiraju" na uništavanju komunalne opreme ili stvaranju onečišćenja koje onda "netko drugi" mora rješavati. Međunarodni dan volontera, 5. prosinca, proglasili su Ujedinjeni narodi 1985. godine. Od tada širom svijeta, vlade, UN i civilno društvo provode individualne ili zajedničke akcije s ciljem obilježavanja Međunarodnog dana volontera kako bi se sve aktivnosti koje uključuju volontiranje i volontere učinile vidljivijima na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Naš MO uključit će se tijekom sljedeća dva mjeseca u promoviranje volonterskog rada predavanjima i prijedlozima zanimljivih projekata koji bi se mogli realizirati i time pomoći da se ipak ugleda svjetlo dana čak i u vrijeme besparice. Sigurnost, nadležnosti, mišljenja, semafori …

Raskrsnica kod Osnovne škole

Ponovni početak školske godine ponovo je aktualizirao problem sigurnosti raskrsnice kod O.Š. Fran Franković. Ovo je proteklih godina bila stalna tema i VMO je poduzelo nekoliko mjera koje ipak (i nažalost) nisu riješile problem sigurnosti naših mališana na putu u školu. Osnovni problem je krajnja prometna nekultura i nepridržavanje propisa od strane dijela sugrađana čime se direktno ugrožavaju životi djece. Stalno smo svjedoci divljanju i jurnjavi po spomenutoj prometnici što ne mogu spriječiti ni trake (ležeći policajci) ispred pješačkog prijelaza, postavljeni mjerači brzine, a bogami ni pravi

AAAKKKTTTUUUAAALLLNNNIII KKKOOOMMMEEENNNTTTAAARRR PPPRRREEEDDDSSSJJJEEEDDDNNNIIIKKKAAA VVVMMMOOO DDDRRREEENNNOOOVVVAAA

policajci koji u skladu s mogućnostima povremeno nadgledaju promet. Rješenje koje se samo nameće je postavljanje semafora, no prethodni pokušaji nisu uspjeli jer je semaforizacija bila odbijena s argumentacijom da nije "prometno opravdana". To je možda i moguće, no što je sa "sigurnosnom opravdanošću" – koliko vrijedi život ili zdravlje djeteta ? Isto pitanje postavili bi i građanima koji su podijeljeni u dvije skupine – one za (uglavnom roditelji školaraca i posebno prvašića) i one protiv koji tvrde da će postavljanje semafora samo stvarati gužvu i usporiti promet na glavnoj drenovskoj prometnici. Sigurno je da danas postoje korektna tehnička rješenja ("inteligentni semafori" i sl.) – uostalom Grad Rijeka se diči najnaprednijim upravljanjem prometa u Hrvatskoj - koja bi omogućila optimalno prometno rješenje uz maksimalno povećanje sigurnosti. Jasno je da danas u vremenu krize investicija u semafor nije mala stavka (a sigurno i drugi MO imaju slične zahtjeve), no VMO Drenova drži da je sigurnost uvijek na prvom mjestu pa i ovim putem apeliramo na sve nadležne službe (a posebno da se izbjegne međusobno prebacivanje problema) da se ovom problemu pristupi strukturirano (sagledaju i drugi MO) te da se pokrenu razvojni projekti koji bi ovo pitanje dugotrajno riješili. Da li je jednostavnije organizirati cirkus s televizijom nego pozvati mjesni odbor ? "Incident" kojem smo svjedočili prije par tjedana u najmanju ruku nas je ražalostio kao vijećnike koji su toliki trud u transparentnost našeg rada uložili u proteklom razdoblju – o svemu informiramo građane putem lista koji čitate, WEB stranicama našeg MO, a da ne kažem da je naša vrijedna tajnica Dolores uvijek na raspolaganju građanima za bilo kakvu informaciju. I onda doživimo da skupina građana, a da se nije prethodno informirala ili kontaktirala MO, pozove lokalnu televiziju KanalRi i napadne MO da se ne brine o potrebama stanovnika Gornje Drenove, a poglavito djece i omladine – u konkretnom slučaju uređenju igrališta u Ulici Put k igralištu. Pa je onda navodno potrebno samoorganiziranje da bi se bilo što napravilo. Da su naši sugrađani uložili samo 5% truda i provjerili neki od prethodno navedenih izvora informacija, vidjeli bi da je uređenje tog igrališta bilo više puta tema na sjednicama vijeća MO, da su vijećnici podržali aktivnosti na uređenju te da je odlukom vijeća prošle godine (!) uvršteno na listu prioriteta za ovu godinu s planiranim sredstvima u iznosu od 20.000,00 kn (stavka 16. Dodatno uređenje igrališta u Ulici Put k igralištu) te da će se projekt i realizirati kada se obave potrebne pripreme, odnosno sklope ugovori s izvođačima. U svakom slučaju malo je neobično da su se građani – zapravo djeca - tako samoorganizirali i izveli cijelu operaciju, no eto možemo to prihvatiti kao dio naših lokalnih "političkih nadmudrivanja". Ali kako je to doista tako, neka se ti isti "politički bodovi" sakupljaju na pozitivnim i konstruktivnim projektima u suradnji s MO, a ne jeftinim politikantstvom koga ima i previše u svakodnevnom životu i čime nas neprekidno zasipaju mediji. Drenova na Wikipediji ! Danas kada vam zatreba neka informacija najjednostavnije je otići na Internet i "progooglati" (za one koji nisu vični modernim tehnologijama radi se o korištenju najpopularnijeg Internet pretraživača Google). Danas kažu ako nekog podatka nema na Internetu onda nije ni relevantan. Veliki pomak ostvaren je prisutnošću MO Drenova na WEB stranicama Grada Rijeke, no ako želimo enciklopedijski prikaz podataka i činjenica onda postoje i za te namjene specijalizirani servisi kao što je Wikipedija. Wikipedija je javna on-line enciklopedija bazirana na besplatnom radu volontera koju sami kreiraju stranice i informacije. Pokazalo se da o Drenovi, a i o važnim povijesnim osobama iz našeg kraja postoji vrlo malo informacija. Ponukani upravo tom činjenicom odlučili smo na Wikipediji otvoriti posebne stranice o Drenovi gdje ćemo pokušati

sistematizirano publicirati sve podatke koju su nam na raspolaganju. Kako to izgleda pogledajte na http://hr.wikipedia.org/wiki/Drenovai ili u engleskoj verziji na http://en.wikipedia.org/wiki/Drenova Naravno posao je tek na početku pa ovim putem pozivamo sve Drenovčanke i Drenovčane da se uključe u sakupljanje relevantnih podataka i nadogradnju naših stranica.

Naslovna stranica Drenove na Wikipediji

Još jedan je razlog zbog čega se i putem Wikipedije pokušava Drenovu približiti žiteljima koji se bave Internetom i proširiti broj zainteresiranih korisnika. U priloženoj tablici je statistika pristupa WEB stranicama mjesnih odbora Rijeke gdje se vidi da smo u samom vrhu (to je statistika tijekom jednog mjeseca). Imamo najviše jedinstvenih (različitih) korisnika što pokazuje najširu korisničku bazu i drugi smo po broju posjeta našoj stranici na www.rijeka.hr.

Damir Medved, predsjednik VMO

Naslovna stranica Broj posjeta -mjesec

Jedinstv-enih posjeta

Prosječno vrijeme na stranici

Mjesni odbor - Podvežica 1306 825 0:00:42 Mjesni odbor - Drenova 1280 890 0:00:54 Mjesni odbor - Srdoči 1266 803 0:00:45 Mjesni odbor - Škurinjska Draga 899 599 0:00:49 Mjesni odbor - Zamet 760 508 0:00:58 Mjesni odbor - Kantrida 699 434 0:00:45 Mjesni odbor - Brašćine - Pulac 494 320 0:00:48 Mjesni odbor - Orehovica 475 254 0:00:50 Mjesni odbor - Kozala 458 288 0:01:16 Mjesni odbor - Trsat 457 339 0:00:55 Mjesni odbor - Draga 445 302 0:00:43 Mjesni odbor - Sveti Kuzam 437 227 0:00:30 Mjesni odbor - Gornja Vežica 423 278 0:00:49 Mjesni odbor - Pehlin 423 292 0:00:40 Mjesni odbor - Bulevard 380 213 0:01:11 Mjesni odbor - Školjić 362 253 0:00:37 Mjesni odbor - Luka 332 221 0:01:01 Mjesni odbor - Brajda- Dolac 329 226 0:00:55 Mjesni odbor - Belveder 315 198 0:00:50 Mjesni odbor - Turnić 312 174 0:00:49 Mjesni odbor - Banderovo 289 181 0:00:54 Mjesni odbor - Grbci 278 202 0:00:51 Mjesni odbor - Mlaka 272 152 0:00:55 Mjesni odbor - Pećine 262 165 0:00:49

U razgovoru za naš list Omiljen među župljanima, pogotovo među mladima

Na misi zahvalnici Nakon 40 godina služenja vjernicima Drenove, 30. kolovoza ove godine msgr. Gabrijel Bratina, za sve Drenovčane velečasni Gabrijel, održao je misu zahvalnicu kojom je obilježen odlazak u mirovinu ovog skromnog i samozatajnog svećenika i čovjeka. Zahvalnost za dugogodišnji predan svećenički rad izrazili su najmlađi, djeca i njihovi vjeroučitelji te vrhovna Časna majka Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s. Felicita Špehar. U ime vjernika Drenove zahvalu velečasnom izrazila je gospođa Mirjana Palada Kmetović nadahnutim i dirljivim riječima. Obraćanje gospođe Mirjane iz kojeg možemo doznati ponešto i iz života vlč. Gabrijela prenosimo u cijelosti:

* * * * * Kada su me zamolili da sročim nekoliko riječi u povodu umirovljenja našeg župnika msgr. Gabrijela Bratine, u glavi mi se počelo rojiti bezbroj ideja, bezbroj situacija koje bih trebala spomenuti, ali, naravno, vrijeme za ovih par riječi je ograničeno i svoja sjećanja sam trebala ograničiti na neke najupečatljivije trenutke. Želim ponoviti riječi našeg nadbiskupa koji je za našeg skromnog i voljenog župnika prilikom obilježavanja njegova zlatomisništva prije pet godina rekao da živi vjerodostojan, autentičan svećenički život, do kraja predan Kristu, braći ljudima i Crkvi. Put duhovnog poziva našega župnika počeo je u Rijeci kada je došao vlakom u naš grad i kada je, raspitujući se po gradu za put za sjemenište, bio poslan u sjemenarnicu. Nije ga to pokolebalo, kao ni mnoge nedaće kroz koje je prošao. Čak je i neposredno nakon ređenja 1954. godine, u ono vrijeme nesklono vjeri i vjernicima, zbog zlonamjerno protumačene propovijedi, proveo mjesec dana u zatvoru. Do naše župe prošao je više ličkih župa: Slunj, Cvitković i Generalski Stol gdje je sasvim sigurno ostavio svoj pečat. Kako svi putovi našega župnika vode u Rijeku, vratio se Rijeci kao ekonom Sjemeništa. Prije točno 40 godina, davne 1969. godine čovjek je prvi put stupio na Mjesec, a naš župnik u našu župu! U to vrijeme ona je brojila svega 485 duša, tako da je župnik jedno vrijeme: od 1971. do 1981. godine služio pored naše župe i u župi sv. Jurja na Gornjoj Drenovi.

Nije nas bilo puno pa je on, tada mlad i pun poleta, s lakoćom obnašao župničke dužnosti u objema župama. Pred njegovim očima Drenova se mijenjala i iz sela izrasla u veliko gradsko naselje. Od onda je naša župa višestruko narasla, ali nije nadrasla veliko srce našega župnika, njegovu predanost i njegov duh. Ja pamtim dobrotu našega župnika od svojih najmlađih dana, preko mladenaštva pa do sada. U svakom dijelu moga života ostavio je svoj biljeg: podijelio mi prvu svetu pričest, bio je sa mnom kod svete potvrde, uveo mog supruga i mene u brak. Gotovo svaka drenovska obitelj je imala trenutke sreće i trenutke tuge kroz koje ju je vodila sigurna ruka našega dobroga župnika Gabrijela Bratine – velikog Brata. Prije pet godina, dok je slavio svoju zlatnu misu, on koji nam svima može biti uzor dobra, u svojoj neizmjernoj skromnosti molio je nas -grješno svoje stado za oprost ako je koga uvrijedio, ako je koga sablaznio. A mi možemo bez ustručavanja i s ponosom reći da kraj sebe imamo živoga blaženika, živoga sveca – radišnog, tihog, mirnog, razboritog, predanog i nenametljivog čudotvorca koji je stvorio čudo zajedništva kod nas novih Drenovčana. Sretni smo što će naš voljeni župnik ostati s nama i u svojim umirovljeničkim danima, što će biti uz nas i što će biti uz našeg novoga župnika Marijana Benkovića za kojega vjerujemo da je dobar učenik velikom učitelju Gabrijelu i kojemu želimo sreću i Božji blagoslov u vođenju naše župe. Poslužit ću se sportskim rječnikom: naš župnik Gabrijel visoko postavio je letvicu! Ali sigurni smo da, uz podršku našeg župnika u mirovini i uz našu podršku, Marijan može doskočiti do te letvice. Dragi naš župniče, zahvaljujem Vam u ime naše župe i svih stanovnika Drenove na Vašoj dobroti i na svemu što ste učinili za svakog od nas i za cijelu našu župu. Zahvaljujem Vam u svoje ime, u ime svih koji su ovdje sada s nama i u ime svih s kojima ste se susretali kroz ovih 55 godina Vaše službe, u ime svih nas kojima ste bili svjetionik, jer je svatko od nas dobio dašak Vaše dobrote, strpljenja i svjetlosti Vaše dobre duše. U ime svih mogu reći da se nadamo i želimo da s nama provedete još mnoge mirne i lijepe godine.

* * * * *

40 GODINA POSVEĆENIH VJERNICIMA DRENOVE V E L E Č A S N I G A B R I J E L B R A T I N A

Povodom odlaska u mirovinu msgr. Gabrijela Bratine razgovaramo o njegovih 55 godina svećeničkog života od kojih je 40 proveo u služenju vjernicima naše župe. Velečasni, kako to da ste se odlučili povući u mirovinu? Pokušat ću to ilustrirati stihovima iz 90. psalma Knjige Staroga zavjeta: Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. Započeo bih ovaj razgovor ovim stihovima iz Biblije jer govore o godinama života u kojima se i sam nalazim i koji nas uče kako dođe vrijeme u životu kad moramo postati svjesni prolaznosti vremena i okrenuti se sebi i svome srcu. Za početak ispričajte nam ponešto o sebi.- Rodio sam se u Otlici, selu blizu Ajdovščine u Sloveniji gdje su rođeni i moji roditelji i gdje sam završio osnovnu školu. Gimnaziju sam pohađao u Italiji u Rovigu, Veroni i Veneciji, već prema tome gdje nas je nosio vihor drugog svjetskog rata. Kad je po završetku rata ponuđena mogućnost optiranja za talijansko državljanstvo ili povratak u domovinu, s nekoliko kolega i prijatelja odabrao sam ovo drugo. Vratili smo se u rodnu Sloveniju i još se dobro sjećam dobrovoljnih radnih akcija u ratom porušenoj zemlji. Kako ste se odlučili za svećenički poziv? Ima u tome jedna mala zanimljivost koju ću vam ispričati. Još kao dijete bio sam ministrant u našoj seoskoj crkvi. Jednom je prilikom u selo došao redovnik koji je za potrebite sakupljao hranu i odjeću. Te smo redovnike zvali kapucini. Naš velečasni zadužio me da ga vodim od kuće do kuće gdje su mu domaćini udjeljivali milodare. Dojmio me se taj mladi redovnik kako se žrtvuje za dobro drugih. Taj mi se događaj usjekao u pamćenje i možda je upravo to odlučilo da se opredijelim za studij bogoslovije koji sam započeo i završio u Rijeci. Po završetku studija, 1954. godine započeo je vaš život posvećen svećeničkom pozivu. Tako je, najprije u Lici u župama Slunj, Cvitković i Generalski stol, da bih došao u Rijeku i služio kao ekonom u riječkom Sjemeništu. Konačno, 1969. godine došao sam kao župnik u župu BDM Karmelske na Drenovi gdje sam dočekao i umirovljenje.

Dolaskom na Drenovu, kako bi se narodski reklo, pala mi je sjekira u med. Od samog početka svidio mi se kraj, a pogotovo pitomi domaći narod. Kratko nakon dolaska na Drenovu bio sam ujedno župnik i u crkvi Svetoga Jurja na Gornjoj Drenovi, od 1970. pa do dolaska velečasnog Berislava Humskog koji je 1981. preuzeo župu. Župljani vas znaju i kao, kako bi domaći rekli, velega delavca. Evo, u obnovljenu crkvu i novoizgrađeni župni dvor ugrađeno je mnogo Vašeg osobnog rada. Volim raditi, fizički me posao veseli, pogotovo kada vidim rezultat rada. Osim toga, smatram da se druge najbolje potiče na rad osobnim primjerom.

U gradnju novog župnog dvora i obnovu i nadogradnju crkve vlč. Gabrijel uložio je mnogo osobnog rada Postoji i jedna anegdota vezana baš za taj Vaš rad. Znam na što mislite! Još dok sam službovao i na Gornjoj Drenovi popravljali smo zvonik crkve Sv. Jurja. Jedan radnik i ja u "trlišu" stajali smo visoko na skeli i tukli dotrajalu žbuku. Prolazi je čovjek u smjeru Saršona i viče s ceste radniku do mene: "Pomalo judi, ćete arivat, tr ima pop soldi da vas plati". Radnik nije znao što bi rekao, gleda me, neugodno mu je, a ovaj će ponovo: "Pomalo, kamo silite, ima pop soldi". E sad je ovome mome bilo dosta pa mu vikne: "Trubilo, ča ne vidiš da je ovo pop pul mane!?". Možete misliti kako mu je bilo, bez riječi je otišao. Kad već govorimo o radu, neobično mi je drago da smo uspjeli, premda još uvijek ne do kraja, obnoviti i nadograditi crkvu i izgraditi župni dvor. Ipak nešto vidljivo ostaje iza mene. Na koncu, imate li nešto poručiti župljanima? Ponovit ću riječi prvog drenovskog učitelja i svećenika Ivana Cvetka koji je na odlasku rekao: Ako sam ikoga uvrijedio za moga službovanja, ako sam ikome učinio nažao neka mi oprosti. A ako sam kome dobro učinio neka to i on drugima čini.

Christian Grailach

Početak Dana Drenove, u ponedjeljak, 13. srpnja označilo je predstavljanje 17. broja Drenovskog lista u prostoru MO Drenova. Predsjednik Vijeća Damir Medved pozdravnim se govorom obratio prisutnima, a Christian Grailach, urednik, dao je kratak osvrt na sadržaj lista. Nakon predstavljanja lista, uz mnogobrojne posjetitelje otvorena je izložba slika Alberta Mihicha "75 slik za 75 let". U srijedu, 15. srpnja, u organizaciji Društva Dobrovoljnih darivatelja krvi Drenova, Gradskog društva Crvenog križa i Zavoda za transfuzijsku medicinu KBC-a Rijeka, održana je u prostoru MO Drenova akcija dobrovoljnog darivanja krvi na kojoj je prikupljeno 36 doza krvi. U četvrtak, na Cvetkovom trgu, kao što je i uobičajeno, održana je Akcija mjerenja tlaka i šećera u krvi u organizaciji Crvenog križa, ogranka Drenova. Više od 70- tak Drenovčana, uglavnom starije životne dobi, odazvalo se ovoj akciji. DDK Drenova već tradicionalno u sklopu Dana Drenove održalo je svoju humanu akciju darivanja krvi kojoj se ovoga puta odazvalo 58 darivatelja, od čega i dva nova, a krv je dalo 36 darivatelja. U organizaciji Pikado kluba Romano, koji je ovogodišnji dobitnik nagrade MO Drenova za unapređenje sporta na području MO Drenova, održan je 7. po redu pikado turnir kupa "Romano". Odaziv posjetioca i igrača bio je veći nego inače, a turniru se odazvao i aktualni svjetski, europski i državni prvak u električnom pikadu, Boris Krčmar. Više o turniru pogledajte na Internet adresi www.pk-romano.hr. I dok je u "Romanu" započinjao turnir, na igralištu OŠ "Fran Franković" odigravale su se finalne utakmice malonogometnog turnira u organizaciji MNK Drenova, koji je započeo u ponedjeljak, 13. srpnja. Na turniru su sudjelovale 24 ekipe, a rezultati, odnosno poredak ekipa nakon turnira je sljedeći: 1. mjesto MNK "Marcomatic" Potpićan, 2. mjesto MNK "Saler" Opatija, 3. mjesto "TNT" pizzeria "Mato" Malinska Na svečanoj sjednici Vijeća MO Drenova održanoj u večernjim satima dodijeljene su dvije godišnje nagrade MO Drenova - Demiru Bariću, kao pojedincu, za razvoj sporta na Drenovi, koji je sa ŠPK "Rirockclimbing" pokrenuo uređenje skloništa u Ulici Ružice Mihić u centar slobodnog penjanja te postizao s najmlađim članovima kluba zapažene rezultate i na državnom nivou. Organizator je akcije uređenja šetnice u sklopu programa Riječkog lokalnog partnerstva na Velom Vrhu. Godišnja nagrada dodijeljena je i Pikado klubu "Romano", također za razvoj sporta, a nagradu je u ime kluba primio tajnik kluba Robert Ketović. Uz podjelu zahvala mnogobrojnim pojedincima i udrugama koji djeluju na području MO i pridonose njegovoj uspješnosti u radu, predsjednik vijeća Damir Medved, naveo je da MO Drenova nastoji u potpunosti biti u funkciji građana Drenove. Naglasio je kako se ove godine pri dodjeli nagrada imalo za cilj nagraditi mlade ljude i akcije posvećene oplemenjivanju njihovog slobodnog vremena. Predsjednik Vijeća, uz prigodan poklon, posebno se zahvalio velečasnom Gabrijelu Bratini koji uskoro odlazi u mirovinu. Također se zahvalio i vijećnici Katherini Trinajstić, ovogodišnjoj dobitnici godišnje nagrade Grada Rijeke za humanitaran rad, vijećnici Zorki Ćoso za uspješno vođenje Boćarskog kluba Drenova, te tajnici Dolores Linić za predan i uspješan rad, uručivši im bukete cvijeća.Uz brojne uzvanike sjednici je prisustvovao i Miroslav Matešić, zamjenik gradonačelnika. U svom obraćanju prisutnima naglasio je da iznimno uspješan rad mjesnog odbora Drenova može poslužiti kao primjer kako bi trebala funkcionirati mjesna samouprava. Subotnje jutro i kišno nevrijeme, baš i nije pogodovalo završnim aktivnostima planiranim za taj dan, međutim kiša ipak nije bila dovoljan razlog za odustajanje. Boćarski turnir ženskih i muških ekipa u organizaciji Boćarskog kluba Drenova, preselio se u prvoj

polovici dana u Boćarski dom "Rikard Benčić" na Vežici. Poslijepodne se doigravanje održavalo na Lokvi, jer se vrijeme malo popravilo, a i termin na Vežici bio je namijenjen drugim turnirima. No, boćarice i boćari nisu se dali smesti, njih više od 70 uz cjelodnevno druženje i igru, navečer je sumiralo rezultate i evo poretka: Kod žena najuspješnija bila je ekipa Purisa, za njim slijede Kozala, Škrljevo te Drenova 2. Poredak muških ekipa predvodi ekipa Cetina, za njom slijede Drenova 1, Drenova 2 i Kantrida. Najboljim koštadorima proglašeni su boćarica Meri, a najbolji koštador je Miroslav. Izložba "Pul crekve", na kojoj su izlagali svoje radove : Alberto Mihich, Biserka Mihić, Biserka Pintač, Željko Delač, Pavo Marčinko i Ivo Kajzer preselila se u prostorije mjesnog odbora. Zidovi dvorane vjerojatno nikada nisu ljepše izgledali, jer na njima su bili izloženi mnogobrojni radovi ( sveukupno njih 147) nadarenih drenovskih likovnjaka, ugodnih oku svakog posjetioca. Polaganju cvijeća, na spomenike zaslužnim Drenovčanima, uz predsjednika Vijeća Damira Medveda i predsjednika UABA Drenove, Dragutina Abramovića prisustvovao je i župnik Gabrijel Bratina. Na grobovima zaslužnih Drenovčana: Ivana Cvetka, Frana Frankovića i Iva Grohovca na starom drenovskom groblju, na spomeniku poginulima u NOB na Lokvi, te središnjem križu na Gradskom groblju Drenova upaljene su i svijeće i upućen je blagoslov župnika. Na završnoj svečanosti povodom Dana Drenove, u subotu, 18.srpnja u prostoru MO Drenova, dodijeljene su nagrade u akciji “Birajmo najljepšu okućnicu i balkon” o čemu donosimo posebni članak u ovom broju. Planirani početak kulturno-umjetničkog i zabavnog programa u 19 h na Cvetkovom trgu nije bilo moguće izvesti jer je kiša ponovno omela namjere izvođača i organizatora. No, ne zadugo. Dobra volja i još bolja atmosfera preselile su se u prostor mjesnog odbora. I uz popriličnu gužvu te šarmantnog voditelja programa Nenu Pavinčića, večer je započela, već tradicionalno “Pjesmom Drenovi” u izvedbi Zbora DVD Drenova. Prisutnima su se obratili predsjednik ViMO, Damir Medved i zamjenik gradonačelnika, Miroslav Matešić Prve riječke mažoretkinje, u za njih premalom prostoru, uz zvuke muzike tišem nego što su inače navikle, s lakoćom i gracioznošću izvele su svoja dva plesa, pazeći pritom na izložene slike i blizinu publike. Djeca iz Dječjeg vrtića “Drenova”, uz svoju tetu Snježanu Sekulić izvela su ples pod imenom “Hlače” te recitacije na čakavštini: “Visibaba”, “Ča” i “Po domaću”. I najmlađi se Drenovčani tako uključuju u proslavu dana mjesnog odbora. Najveće iznenađenje večeri bila je pjevačka grupa Kulturno-prosvjetnog društva Rusina i Ukrajinaca “Kaljina" koja je priredbi, kako je naveo voditelj Neno Pavinčić, dala međunarodni karakter. Na oduševljenje publike Izveli su nekoliko svojih autohtonih pjesama. Večer se nastavila plesom na Cvetkovom trgu, uz nastup Jose Butorca i grupe “Vivak” do kasno u noć. U nedjelju su predstavnici Vijeća MO, Crvenog križa Drenove i UABA Drenove posjetili našeg stogodišnjaka Egidia Mihića u njegovom stanu i, uz prigodne poklone i čestitke za 100. rođendan kojeg je upravo taj dan slavio, proveli s njim ugodno prijepodne I na kraju, potrebno je zahvalu uputiti svim organizatorima i izvođačima, koji su uz puno dobre volje i malo improvizacije zbog vremenskih neprilika uspješno priveli Dane Drenove kraju. Naravno, posebne zahvale idu i sponzorima bez kojih ne bi bilo moguće sve navedeno i realizirati: Ugostiteljsko-trgovačkom obrtu “Dominus” i vlasniku gospodinu Blaženku Periću, Pekarama “Drenova” i “Sokol”, “Protectu” Rijeka, firmi “Elida” i gospodinu Dinku Beakoviću, ugostiteljima Brasserie “As”, Cvjetarni “Ilex” i gospođi Tanji Matijević, kao i Dobrovoljnom vatrogasnom Društvu “Drenova”,

Dolores Linić

DDD AAA NNN III DDD RRR EEE NNN OOO VVV EEE 222 000 000 999 ...

Predstavljanje Drenovskog lista 75 slik za 75 let - Alberto Mihich Akcija Crvenog križa

Akcija darivanja krvi DDk Drenova Polaganje cvijeća i blagoslov Plakete nagrađenima

Boćari na Vežici Pikado u Romano klubu Mali nogomet na igralištu OŠ

Izložba "Pul crekve" Izlagači - drenovski slikari Zbor DVD Drenova

Neno Pavinčić i mažoretkinje Djeca iz vrtića Drenova Muzički sastav KPD "Kaljina"

Joso Butorac i grupa "Vivak" Koncert zbora DVD u crkvi 100. rođendan Egidia Mihića

Ukratko o povijesti Župe BDM Karmelske

Prvi zapis o kapeli, koja bijaše izgrađena u neposrednoj blizini sadašnje crkve, datira iz godine 1628. kada je obitelj Antonia i Marie Petrarolo, odlučila svojim troškom podići kapelu - Župnu crkvu Sv. Marije s Karmelskoga brijega. Kamen temeljac blagoslovio je prvi biskup senjsko-modruški (biskupije Senjska i Modruška ujedinile su se u zajedničku biskupiju 1575.g.) Ivan Agatić (Giovanni Battista Agatich) 2. svibnja 1628. godine. Tom

prilikom obitelj Petrarolo preuzela je pismenu obvezu uzdržavanja kapele nasljedstvom po ženskoj lozi te je oporučno 1639. g. skrb o kapeli dodijeljena obitelji Fiorini, koja istu uzdržava sve do posljednjeg potomka, arhiđakona Peria, koji 1810.g. umire i oporučno ostavlja kapelu u posjed svom praunuku Francescu de Terzyu, koji je i na Drenovi imao svoje posjede ("Terčevo selo"). Vrlo je važno i znakovito napomenuti da je već 1633. godine kanonik Ivan Dardić (Giovani Dardich) upravo na Drenovi napisao svoju oporuku na "ilirskom" jeziku. Godine 1789. na Drenovi je utemeljena Kapelanija te je za prvog kapelana imenovan kanonik Munier. U desetljećima koja su slijedila Drenova se "jačala" te je na poticaj mještana peticijom traženo od riječkog kapetana i biskupa senjsko-modruškog Mirka Ožegovića (Emerio Ožegovich de Barlobasevich, biskup od 1833. g.) izdvajanje od matične župe i osnivanje zasebne. Područje naše župe bilo je sve do tada u crkvenoj upravi gradske župe Uznesenja Marijina. Odlukom Gradskog vijeća od 3. rujna 1836.g. odlučeno je da se na Drenovi osnuje župni dvor, a dekretom Biskupskog ordinarijata Senj, od 1.svibnja 1837.godine, osnovana je i nova župa na teritoriju gradske općine Rijeka i to kao prva odcijepljena od tada jedine župe u gradu. Sljedeće godine izgrađen je župni stan na sadašnjoj lokaciji, uz glavnu cestu. Obzirom na starost kapele (iz 1628.g.), istu je bilo potrebno sanirati i značajnije dograditi za potrebe župne crkve. Ustanovljena je njezina trošnost i značajno oslabljeni stabilitet te je odlučeno da se ista ukloni i izgradi nova, veća crkva (1846.godine). Tako je 10.svibnja 1847.g. blagoslovljen kamen temeljac nove crkve, da bi već 22. studenog iste godine i blagoslovljen do tada izgrađeni dio, kako bi se liturgija mogla služiti. Crkva je zgotovljena i svečano posvećena 24.rujna 1863. godine po senjsko-modruškom biskupu dr. Vjenceslavu Šoiću. Posvećenje Blaženoj Djevici Mariji je naravno ostalo. Rimskim sporazumom od 27. siječnja 1924. godine, izvršeno je razgraničenje između kraljevina Italije i Jugoslavije.

Granica je prolazila upravo po župi Drenova te je tada, 28. veljače 1924. godine župa i podijeljena, i ostala nepromijenjena do danas. Naša je župa "potpala" pod Italiju, dok je G.Drenova bila u Jugoslaviji. Upravo i imena Donja i Gornja Drenova potiču iz tih vremena. Podjelom značajno smanjena po broju župljana, izgrađena crkva odolijevala je svim vremenima sve do 2001.g. kad je započeta ozbiljnija rekonstrukcija crkve. Nekoliko godina kasnije, tj. 2006.g. nastavljeno je s radovima na dogradnji crkve, čime cijeli kompleks poprima današnji izgled. Dograđenim dijelom dobiven je pastoralni centar sa svim potrebnim sadržajima koji pružaju mogućnost za kvalitetno obavljanje pastoralnog rada. Također u tom je prostoru riješen i stan župnika. O župnicima Od osnutka pa do današnjeg dana župom je upravljalo 16 svećenika. Neizbrisiv su trag ostavila četvorica svećenika, svaki u svoje vrijeme, koje je bilo po mnogočemu zahtjevno i to: Ivan (Giovanni) Cvetko (rođ.1804. u Gorskom kotaru - preminuo 1884.), prvi župnik (došao iz Delnica, gdje je bio župni pomoćnik), ali i prvi učitelj na Drenovi. Službovao je u župi 33 godine. Za svoje zasluge imenovan je kanonikom Riječkog Stolnog Kaptola (1869.g.). Pokopan na Drenovi, po vlastitoj želji, na bivšem starom groblju (iza samostana). Posmrtni su mu ostaci premješteni na groblje D.Drenova. Drugi župnik je vlč. Mate Polić, koji je službovao u župi od 1911.-1919. godine u izrazito zahtjevno vrijeme 1. Svjetskog rata i osiromašenog poraća. Moralno i materijalno značajno je potpomagao pučanstvo našega kraja (u to vrijeme župa je bila zajednička na cijeloj Drenovi). Nakon 1.svjetskog rata naš je kraj zahvatila još veća strahota 2. svjetskog rata. U to doba (doba Italije od 1924. -1945.) župom je upravljao "osvjedočeni prijatelj čovjeka" vlč. Giuseppe Mariottini, u vremenu od 1927.- 1948.godine. Rođen 1886. u Arezzu, Italia, pokopan po vlastitoj želji na groblju na D. Drenovi. Ovaj članak nije prigodan niti dostatan za životopis vlč.Mariottinija. Njegov je životni put uistinu po mnogočemu poseban i zaslužuje mnogo više prostora (možda nekom drugom prilikom). Na Drenovi je činio mnoga dobra, spašavao ljude od deportacija, progona, strijeljanja (od sigurne smrti strijeljanjem, doslovno ispred zida i streljačkog voda, spasio je i kuma ovoga članka). Msgr.Gabrijel Bratina, ( rođ. 1931. u Otlici kraj Ajdovščine, Slovenija ) stigao je u Riječko sjemenište 1949., zaređen za svećenika 1954., na službi u našoj župi od 1969. godine. Dana 23.listopada 2004. proslavio je svoje zlatomisničko slavlje ( 50 godina svećeništva ), a 30. kolovoza 2009. godine i više nego zasluženo je umirovljen i prepušta župu na upravljanje novom upravitelju. Brojne su njegove zasluge za opće dobro naše župe; brigu i skrb o svim crkvenim građevinama, dogradnju crkve i pastoralnog centra, kapela Svih Svetih ( na novom groblju ) i na Velom Vrhu. Omiljen kod mještana, uvijek pristupačan, tih i nenametljiv. Pravi svećenik, duhovnik mnogim ljudima i uvijek u službi Crkvi i narodu.

UUUZZZ PPPRRREEEDDDSSSTTTOOOJJJEEEĆĆĆEEE RRRAAADDDOOOVVVEEE NNNAAA SSSAAANNNAAACCCIIIJJJIII ZZZ VVV OOO NNN III KKK AAA CCC RRR KKK VVV EEE BBB DDD MMM KKK AAA RRR MMM EEE LLL SSS KKK EEE

O potrebi sanacije i radovima na crkvi

Na slikama unutrašnjosti zvonila vide se oštećenja

Crkva, kao građevina sa svim svojim dogradnjama poprimila je svoj, nadamo se, konačan izgled i sadržaj. Već nekoliko godina razmišlja se o vrlo potrebitoj sanaciji zvonika i dijela starog krova crkve uz zvonik. Očevidom na zvoniku utvrđeno je osjetno slabljenje konstrukcije ziđa pojavom napuknuća i pukotina, poglavito s unutarnje strane i to ispod čeličnih traverzi, nosača zvona i konstrukcije krova što je i vidljivo na priloženim fotografijama. Stanje se pogoršalo tijekom izvođenja radova u novoizgrađenom sveučilišnom naselju kada su brojni kamioni i teški teret prolazili neposredno uz zvonik i stvarali osjetne vibracije. Također prokišnjava i dio starog krova uz zvonik i to već i kroz strop same crkve (kod galerije). Stanje još nije kao što je, pretpostavljam, bilo sa starom kapelom 1846., ali treba krenuti na vrijeme. Sada je napokon situacija zrela i ozbiljno se prionulo realizaciji zamišljenoga.

Napravljen je projekt sanacije zvonika s troškovnikom radova, po kojemu proizlazi da je investicija sanacije oko 300.000,00 kuna uvećano za PDV. Dobrotom msgr. Gabrijela raspolažemo s otprilike trećinom potrebnog iznosa. Realna su očekivanja da će se i Nadbiskupija priključiti sanaciji s također trećinom iznosa, iz čega slijedi da je ostatak potrebno prikupiti uz angažman ekonomskog vijeća Župe, župnika i svih dobronamjernika, poglavito župljana, na način da se pokuša pomoću sponzora, donatora, raznih tvrtki i sl. sakupiti potreban iznos investicije. Tim bi zahvatom, uz manje unutarnje radove u crkvi (bojanje, zaštita od prodora vode u istočnoj bočnoj kapeli i sl.) građevina bila gotovo riješena i sanirana za, nadajmo se, duži niz godina, na opće dobro župljana i na slavu Božju.

Marino Štefan

OŠ "FRAN FRANKOVIĆ" UZ POČETAK NOVE ŠKOLSKE GODINE

U školskoj godini 2008./2009. u OŠ "Fran Franković" završio je 81 učenik osmih razreda, a tekuće smo godine upisali 66 prvaša, tj. jedno odjeljenje manje. Između mnogobrojnih projekata i izvannastavnih aktivnosti izdvajamo ono najzanimljivije: Grupa povjesničara pod vodstvom prof. Daniele Jugo-Superina provodi projekt "Raznolika Rijeka" kojim razvija zanimanje za zavičajnu povijest i toleranciju različitosti kroz upoznavanje manjinskih udruga i njihovih aktivnosti na području Rijeke. Posebnu pozornost posvećuju riječkoj Židovskoj općini. Glagoljaška radionica pod vodstvom prof. Marine Crnić upoznaje učenike s hrvatskom glagoljaškom tradicijom kroz prevođenje latiničnih tekstova na glagoljicu i obrnuto, a djeluju i humanitarno - darivajući likovne radove inspirirane glagoljskim slovima. Da se ne pozabi cakavska beseda je projekt pod vodstvom učiteljice Gordane Nađ. Ciljevi projekta su njegovanje čakavskog dijalekta, upoznavanje nečakavaca s ovim narječjem, prikupljanje riječi u svrhu stvaranja rječnika, istraživanje običaja, literarno stvaralaštvo, ... Na kraju godine objavljuju Libar "". Prevencijom ovisnosti bave se čak tri projekta koji obuhvaćaju različite uzraste. Psihologinja Nedjeljka Ferk i defektologinje Barbara

Fistonić i Stela Bakarčić u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo vode Trening životnih vještina za učenike šestih razreda, a za učenike sedmih i osmih u suradnji s udrugom "Egzodus" projekt pod nazivom "Prevencija ovisnosti - ne daj se smotati". Danica Sinožic Vidić, učiteljica prirode i biologije, vodi "ŠKOLSKI PROGRAM PREVENCIJE OVISNOST" kojim učenici usvajaju vještine dobre komunikacije te razvijaju kritički stav prema medijima i

informacijama. U prostorijama škole djeluje i nekoliko sportskih klubova koje vode vanjski suradnici: KK "Uskok" vodi Davor Žagar, ŽOK "Drenova" Radmila Pešut, Školu nogometa Neven Fabijanić, a TAEKWON-DO klub "Drenova" Vedran Tuta. Naša je škola jedinstvena u Rijeci po Posebnom razrednom odjelu za koji se organiziraju sportske aktivnosti izvan škole: skijanje na Begovom Razdolju i Platku,

terapijsko jahanje i plivanje. Te aktivnosti vode prof. TZK Ivan Štimac te ravnatelj škole mr. sc. Marko Starčević. Više podataka o školi, kao npr. povijest škole, izvannastavne aktivnosti, forum roditelja i mnoge druge možete naći na Internet adresi škole: www.os-ffrankovic-ri.skole.hr

Marina Frlan - Jugo.

Misa pred kapelicom

Misa pred kapelicom

Kad smo u prosincu 2007. u 11. broju Drenovskog lista pisali o Grohovu, rekli smo kako je to malo naselje s ne malo problema. U međuvremenu su s ostvareni vrijedni pomaci (sredstvima iz prioriteta asfaltirana je i uređena druga "glavna" prometnica kroz naselje i poboljšana je ulična rasvjeta) no ostaje još mnogo posla prije svega na realizaciji lijepe ideja o mogućnosti dobivanja prostora za zabavu (napušteni objekt kod okretišta autobusa). Nešto je ipak krenulo jer je Grad Rijeka učinio sve da objekt upiše u svoje vlasništvo tako da bi se voljom i slogom mještana moglo nešto i učiniti.

Povod za ovaj članak bila je proslava Dana Grohova što se i ovu godinu upriličila prvu nedjelju iza Velike Gospe. Taj običaj uveden je od 2000. godine kad je na taj dan otvorena kapelica koju su inicijativom i osobnim zalaganjem Grohovčana Ivana Marića sagradili mještani Grohova.

Odazvao sam se ljubaznom pozivu g. Zlatka Perkovića, vijećnika VMO Drenova i stigao u Grohovo upravo kad se ispred kapelice, na prilaznom putu selu, održavala misa. Kako Grohovo pripada župi Svetoga Jurja, misu je održao velečasni Nikica Jurić.

U središtu sela domaćini su me, kao i sve prisutne, počastili izvrsnim fažolom i čašom domaće belice. Svakako treba reći kako su sve troškove oko organizacije podmirili sami mještani, a glavni organizator bila je kćer Ivana Marića, gđa. Silvana Marić - Borovac.

U neposrednoj blizini, pred ulazom u jednu lijepu kuću postavljen je mlinski kamen kao svojevrsni spomenik na davno doba kad su u mlinove Grohova dolazili iz cijele okolice Rijeke, Kastva i Grobnika.

U svom djelu "Kastavština, građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru" (JAZU, Zagreb 1957.), u dijelu gdje opisuje Županiju Drenova, Ivo Jardas je napisao:

Od Lopači kuntro Reke, a nad Rečinu, je pod jenen kružinon, s kega j' drepnul dole gruh ale grohot, selce Grohovo. Tamo je rojen Ive Grohovac, ki j' pisal po domaću.

Mlinski kamen u središtu sela

Mlinski kamen kao spomen na mlinove

Stari judi deju, da j' va Grohove va staro vreme bilo više kuć i većo selo. Na Rečine da su bili malini, stupi za ponjavi vajat i stupići za hvat ješmik. Na to selo zrušila se j' jenu noć z onega kružini sila božja grohota, ki j' posema šundral jedan bokun sela. Tega grohota j' i dan danas velika grobjetina i zavin tega to lepo selce zovu Grohovo.

O imenu Grohova Ivo Grohovac ima drugačije objašnjenje pa tako u zbirci podlistaka "Negda i sada" (Izdavački centar Rijeka, 1999.) piše: . . .va Grohovu su grofi Zrinski i Frankopani imeli svoji malini na Rečine, pak je od g r o f o v e g a postalo - G r o h o v o. . .

Mislim da je u pravu Grohovac. Jer evo što piše u jednom od podlistaka naslovljenom "Moderna malinica":

Nekada je sva Rešćina, Kastavšćina i dobar del Gromišćine prihajala va Grohovo mlet šenicu i hrmentu za palentu. Leta 1885. se je više od pol malenic zrušilo, je i Grohovo propalo a leta 1898. je povodnja uništila i one malenice, ke su bile ostale prigodom propasti Grohova.

Kako su Zrinski i Frankopani živjeli više od 200 godina prije toga "gruha ili grohota" (pogubljeni su 1671.) vjerojatno ime sela ipak dolazi od "grofovega".

Doznali smo eto od Jardasa i Grohovca kako je 1885. selo pa i većina mlinova nastradalo od velikog odrona, a 13 godina kasnije u poplavi su nestali i preostali mlinovi.

Zanimljiva je geodetska karta općine Drenova kao jedne od tri općine Slobodnog grada Rijeke (Fiume szabad varos - Libera citta di Fiume) iz 1890. godine na kojoj se vidi kako je kroz Grohovo uz Rječinu vodio kanal (vjerojatno umjetni) na kojem su ucrtani mlinovi koje spominju i Jardas i Grohovac.

Christian Grailach

III ZZZ PPP RRR OOO ŠŠŠ LLL OOO SSS TTT III DDD RRR EEE NNN OOO VVV EEE UUU ZZZ DDD AAA NNN GGG RRR OOO HHH OOO VVV AAA

Vinograd Miljenka Štefana Miljenko i njegovi trsi Dva hobija na isten meste Vinogradarstvo i vinarstvo ima na Drenovi dugu tradiciju. Danas, nažalost, ta se tradicija sve više gubi. Nekadašnji vinogradi su zapušteni, i rijetki su Drenovčani koji se još time bave. Jedan od takvih je Miljenko Štefan s Podbrega koji mi je ispričao priču o dva svoja velika hobija: vinogradu i muzici. Reci mi za početak kako je to nekad bilo s vinogradi na Drenove. Moglo bi se reć da na Drenove, pogotovo na Gornjoj, ni bilo domaćinstva ko ni imelo vinograd. Najveći vinogradi su bili okol Grohova, a isto tako puno njih je bilo na području Sela kade se i danas vide ostaci prezida i buči za vodu i modru galicu. Veli vinogradi imeli su na primjer Rapinkini, Jurovi, Macanovi od Dušana, od Liviota Benčana nono, onda Franićev ki je bil veli vinar. Nekad se i živelo od vinogradi? Kako ne. Vino i grozje se j' prodavalo se dok se ni Drenova 1924. leta podelila i storila granica na Dolnjoj Drenove. Preko granice, va talijanski del Drenovi i Reki su mogli pasevat i prodavat vino samo onisti ki su pristali prijet talijansko državljanstvo i imeli "pasaporto". Bilo je fanj takoveh, a bilo je i oneh ki nisu, a mej njimi i moj otac i grupa Drenovčani ki su storili Dom na Lokve ki su bili trdoglavi, oteli su ostat Hrvati pa nisu mogli ni vino prodat, a mi smo bili kruha lačni aš je vino i grozje bilo jedini izvor prihoda. Kad su kašneje došle talijanske penzije opet su "talijani" dobro pasali, a nan opet niš. A kako je z vinogradi danas? Malo je tega zostalo i malo nas je ki imamo vinograd, ako ne računamo brajde pred kućun. Trsi iman ja, ima Marko Samaržija, neš ima Boris Fućak i Dušan Štefan. Ja mislin da je to se i da je moj vinograd najveći va Drenove. Iman oko petsto trsi ča mi je još ostalo i delo oko vinograda i vina moj je veli hobi i vela jubav. Nikad nisan prodal ni litru vina. Vino delan za sebe i moji prijatelji ki mi pridu va konobu na žmuj, poveselit se i poćakulat i to ne bin dal za nikakovi soldi. To ti gre ovako: najprvo črno grozje, trgadba pa fešta, otakalnica pa fešta i onda pride belo i se opet istin redon. Ma sada tega ni više kako je bilo. Takova su vremena prišla. Zakon za nula promili, judi se čuvaju.

Znan da si let i let sopal. Sopeš još ča? Jako malo. Bin da je s ken, a na Drenove ni nikega za zasost. Inače mane to pride za čas. Evo, kad mi pride prijatel Goranin z triještinkun vaje znamen saksofon pa zasopemo skupa. Prvo san sopal trubu, a saksofon san počel sost skupa s pokojnen Vjekoslavon Ćikovićen kad se je v Reke osnoval vojni orkestar. Zato san i kupil saksofon i knjigu z ke san se ga sam navadil sost. Sopen ja celi život. Kad san imel šest let počel san sost tamburu va našen drenovsken tamburašken orkestru ki je bil del KUD-a "Stanko Franković" ko je osnovano zajno pokla drugega rata kot nastavak

tradicije tamburaškega zbora "Drenovčan" va ken je još pred 80 let sopal i moj otac. Pokla ću ti va konobe pokazat tambure na ken smo sopli i moj otac i ja. Sredinon pedeseteh let smo na Drenove osnovali muzički orkestar ki je fanj let dural. S manun su još sopli Milutin Frlanov, pokojni Makso Tomašić, pokojni Vitomir Štefan, Makso Pilepić i Benčo Grohovac z Grohova, Đino Benčan z Dražice, Aldo Štefan kujin mi. Nekoliko let smo sopli zada radio stanice na

Kozale (preko puta marketa na Kozali) pa va Dome ženske omladine, va Tehničkoj škole, a prvi maestro nan je bil Otelo, Celesteta Zrelca sin, a prvo ime nan je bilo "Orion Jazz". Fanj let san sopal va Big bende "Zvuk s Kvarnera" ča ga je Ljubo Mulac osnoval va "Zametsken korenu". Leta 1975. osnovali smo i pjevački zbor na Drenove, a osnivači su bili pokojni Rado Tibljaš, Livio Benčan, Fulio pokojni, Ive Puljanić isto pokojni i ja. Sedeli smo tako va oštarije, ćakulali i da ča ne bimo mogli osnovat zbor. Znali smo da fanj Drenovčani dobro kanta i tako je to počelo. Ja san bil i prvi predsjednik zbora, Sava Štefan je bila tajnica, a Tatjana Grohovac je bila blagajnica. I tako, veli del života san dal muzike i z muzikun san pasal puno lepega. Sad, kot ča san rekal, zasopen nekad sebe za dušu, a zadovoljstvo su mi familija, prijateji i trsi.

Christian Grailach

PAR BESED PO DOMAĆU MMMIIILLLJJJEEENNNKKKOOO ŠŠŠTTTEEEFFFAAANNN --- VVVIIINNNAAARRR,,, VVVIIINNNOOOGGGRRRAAADDDAAARRR III MMMUUUZZZIIIČČČAAARRR

Okućnica Dine Štefan, Drenovski put 124 Okućnica Inke Štefan, Lubanjski put 14 Okućnica Savice Štefan, Sv. Jurja 21 Okućnica Tatjane Cvečić, Podbreg 3 Balkon Željke Biškup, Podbreg 1 Balkon Marije Vrbaški, Brdina 13 Prvonagrađena Dina Štefan s voditeljem Detalj iz vrta Biserke Mihić S dodjele nagrada programa Nenom Pavinčićem Akcija “Birajmo najljepšu okućnicu i balkon” i na području našeg mjesnog odbora svake godine privlači sve veći interes i angažiranost naših sugrađana kojima je ljepota zelenila i cvijeća dio svakodnevnog življenja i koji na taj način oplemenjuju prostor u kojem žive. Cilj akcije je potaknuti što više žitelja da uređenjem okoliša i balkona svojih kuća i stambenih zgrada doprinesu ljepoti Drenove. Na završnoj svečanosti Dana Drenove 2009., u subotu, 18.srpnja u prostoru MO Drenova, dodijeljene su nagrade najboljima u akciji. Nagrade su uručili predsjednik Vijeća MO Drenova, Damir Medved, gđa Suzana Sertić i, na sveopću radost nagrađenih i voditelj programa, šarmantn Neno Pavinčić. Komisija u sastavu Zorka Ćoso, zamjenica predsjednika Vijeća, Suzana Sertić, prošlogodišnja dobitnica prve nagrade za najljepšu okućnicu, Tanja Matijević iz Cvjetarne "Ilex" i Dolores Linić, tajnica MO Drenova, donijela je odluku da se nagrade dodijele kako slijedi:

1- mjesto za najljepšu okućnicu osvojila je gđa Dina Štefan,

Drenovski put 124 2- mjesto za najljepšu okućnicu osvojila je gđa Inka Štefan,

Lubanjski put 1 3- mjesto za najljepšu okućnicu dijele gđa Savica Štefan, Svetog

Jurja 21 i gđa Tatjana Cvečić, Podbreg 3 Gospođa Biserka Mihić, Drenovski put 120 osvojila je posebnu nagradu za očuvanje autohtonih biljnih vrsta. Najljepšim balkonom proglašen je balkon gđe Marije Vrbaški iz Brdine 13, a 2. mjesto pripalo je gospođi Željki Biškup, Podbreg 17.Priznanja za sudjelovanje u akciji dodijeljena su Župnom uredu Donja Drenova, Cvetkov trg1, gđi Biserki Šuperina iz Kuzminačkog puta 17, gosp. Antonu Mladeniću iz Drenovskog puta 142 i gosp. Ivici Brnčiću iz Fužinske 45. Poklon bonove nagrađenima omogućio je Odjel gradske uprave za poduzetništvo, u suradnji s Direkcijom za mjesnu samoupravu, a nagrade se mogu realizirati u poduzeću Parkovi plus d.o.o. Rijeka.

Dolores Linić

AAAKKKCCCIIIJJJAAA """BBBIIIRRRAAAJJJMMMOOO NNNAAAJJJLLLJJJEEEPPPŠŠŠUUU OOOKKKUUUĆĆĆNNNIIICCCUUU III BBBAAALLLKKKOOONNN""" DDD OOO DDD III JJJ EEE LLL JJJ EEE NNN EEE NNN AAA GGG RRR AAA DDD EEE

Drenovski list, informativni list za područje Mjesnog odbora Drenova - Rijeka IZDAVAČ: Vijeće MO Drenova - Pododbor za kulturu, Rijeka, Cvetkov trg 1, Tel: 255- 275, Fax: 504-570, e-mail: mo.drenova@rijeka.hr, web: www.rijeka.hr/drenova ODGOVORNI UREDNIK: Damir Medved UREDNIK: Christian Grailach UREDNIČKI ODBOR: Marinko Boško, Željko Delač, Mladen Frlan, Christian Grailach, Draško Maršanić, Marina Frlan Jugo, Dušan Štefan NAKLADA: 1.200 primjeraka TISAK: DES - Split