QIIIEtJIAJ.NI J,NSTliYI Jl f4RAJIVJ1

41. 1991.

UDK: 9.J (OS8) YU ISSN 055$..1153

PRILOZI ~ ORUENTALNU FILOLOGIJU

Iuw Jedanput godinje Nauni skup "irenje istama i islamska kultura u bosanskom ejaletu"

Urednik Dr FEHIM NAMET AK {Sarajevo)

. lanovi redakcije . Dr OUANKA BOJANI (Beograd), !vfr LFJLA OAZJ (Sarajevo),

Dr NIMETULLAH HAHZ {Priitina). Dr ISMET KASUMOVI (Sarajevo). Dr ESAD DURAKOVI {Sarajevo}. PrALEK$ANPAR STOJANOVSKI

(Skopje) i Dr IONACIJ VOJE (LJubljana}

J POF . 1 l . VOL. 41 -450 l SA~O l 11991. l

J.:J ~ J l._,. ."J.e ~.rJ l.:. WJ l.;;..:. u...1-ll "':' bS' ._,. .ui.J l l;.. u l ~..s j.,JI J.:;roJ l ~ .;$J J. \\\t l" \.. J ~ 1 \t.. i .i-P.' J ,raJ "':' ".., l i-t ~

~ _rJ l,::d-l,~l-1 1 ~.::.. 4,.,_ ~l ..s~ 1) "':'; .. H ~UJ 1 u-t.u.-11;.;.; Ill ~l ~l.:. 1."~, ~~J ,.::.. U.".Lu...J l ~ l..t ~ ~ 1_,.. \t ..

"':' bS'J l t;.. t.,.J JS' Y....u ,.4-t'_,..-cl ... ,n-IIJ ~~'t.) .. ~~- ~~'u~~ .,.~,

. ~ .rJ 1..;:. WJ l~.::.. l,i...W l '-:' bS' ._,. ;,W l l;..~~ i J\.. l .::.....J ~.AW l

Ova~ bro~ Prilo5a 1a ori~entalnu tilolop;Ju izaiao ;je iz ltatllpe neposredno pred rat, u m~u 199~. ~ne. V pola~ izazvanom l);'anatama srpskih taiista uz c;jeloltupan l'ukopisni 1 la:l~iiki toncl stradala su i iz.an;fa Instituta, med;fu n;jims i ova;f bro;f Priloga. Dobrotom "ISLAMIC RELIEPA u.r.. predstavniitv. za Bosnu 1 Heree-r;ovinu - SaratJevo, potJavl;Ju;Je se reprint izdan.Se ovos asopisa.

L'INSTITUT ORIENTAL A SARAJEVO

41. 1991.

UDK: 93 (0.58) YU ISSN 0555-1153

REV UE DE PHILOLOGIE OJUENTAL~

Annuaire

Reunion scientifique "L'expansion de l'islam et la civilisation islamique dans l'eyalet de Bosnie"

. . Rdacteur Dr FEHIM NAMET AK (Sarajevo)

Les membres de la redaction Dr DUANKA BOJANI (Beograd), Mr LEJLA GAZI (Sarajevo),

Dr NIMEfULLAH HAFIZ (Pritina}, Dr ISMET KASUMOVI (Sarajevo), Dr ESAD DURJ\.KOVI (Sarajevo), Dr ALEKSANDAR STOJANOVSKI

(Skopje) et Dr lGNACIJ VOJE (Ljubljana)

POF VOL.41 l- 4.50 SARAJEV'o l 1991.

Odgovorni uiednik Prof. AHMED S. ALII Tehniki urednik i korektor

FARUK BABI Adresa redakcije

Orijentalni institut, Sarajevo V eljka ubrilovia S/III

U finansiranju ovog broja asopisa uestvovao je Savez republikih i pokrajinskih Fondova naune djelatnosti u SFRJ

SADRAJ .. SOMMAIRE

a) Uvodni dio

Ahmed S. Aliit,etrdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta ll

Avdo Sueska,Uvodna rije 21

b) irenje i$lama u BiH Branislav urev~ Neke napomene o islamizaciji i bo!lljaitvu u istoriji

BosM i Hercegovine-FewNotes Concerning lslamir.ation and BoshniQks m t/ul History of BoS1Jia m1d Herzegovina 25

Adem Handjt. O Jirenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu-About Spreading of Jskun in Bosnia with Special &gfJI'd to Midd/8 &mia 37

Nenad Filipovi, lslamizacija BosM u prva dva desetljea osmanske vlasti-lslamt;.ation Pr~ess in Bosnia Dwing the first Two DecQIJes of Ottol'lf(ln Rule 53 Abm~ S. Alii. $irenje islama u Hercegovini-~patuion of Islam in

Heey~govina . 67 Faz.leta Hafizovi. lirenje islamQ u po!elkom i pakr~kQm

sand!aku-/!xpanslon of Islam in the Sa:'!jak of Poteg

Mustafa Memi, Nastanak i irenje islama u sadanjim granicama Crne Got:e-Developmellt and Expansion of Islam in Today's Montenegro 155

Nenad Moaanin, Islam izmeu Save, Drave i Dunava-Der Islam zwischen der StrtJme Sava, Drava und Donaz.. 187

Hatida ar, Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav stanovnitva u visokoj nahiji-Demographic Movements, Social and Cortfessional StructUre of the Population in Nahiya Visoko 195

Behija Zlatar, irenje islama i islamska. kultura u Sarajevu i okolini-Expansion of Islam and ISlamic Culture in Sarajevo and Its Surrozmdings 253

Ramiza Ibrahimovi, Struktura vojnike klase u 15. i poetkom 16. vijeka s posebnim o~vrtom na irenj(f islama u Bosni-Structure of Military Class in the l jth C. and the Beginning of the J61h Century with Special Regard to the Expansion of Islam in Bosnia '269

Fehim D. Spaho, Prihvatanje islama kod stanovnitva klikog sandfaka-lslamization in the Sanjak of Klis 283

e) Islamska kultura u bosanskom ejaletu

Darko Tanaskovi,Is/amska ili muslimanska kultura u Bosni? -Islamic or Muslim Culture in Bosnia? .. , . 291

Ismet Kasumovi, kolstvo i njegova uloga u stvaranju pretpostavki za razvoj kulture u BiH u osmanskom periodu-School System tmd Its Influence on the Development.ofCulture in Bosnia and Henegovina During the Ouoman Period 303

Fehim Nametak, Drutveno-tstorijskfl uslOvljenost divanslce knjit:evnosti u BiH~Divan Literature in' Bosnia and Hezegovina as a form

of Islamic Culture 311 Amir Ljubovi, irenje arapsko-islamske filozo.fi)e (/alsafa) u naim'

krajevima-The Spread of Arabic-Islamic Philosophy (jalsafa) in Our Land 319

Slobodan Ili, Hamzevijska i humfijska jeres u Bosni kao reakcija na politiku krizu Osmanske Imperije u drugoj polovini 16. vijeka-Heresy of Hamzevi and Hurufi Orders in Bosnia as a Reaction on the Political Crisis of Ottoman Empire in the SecondHalfofthe J61hCentury 329

Boris Nilevi, Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred oS1'1fa1Uki dolazak- Religio11s in Medieval Bosnia Prior to Ottoman Collquest 337

Oental Cli. Domae i orijentalno u materijalnom kulturnom nas/jedu bosanslco-hercegovakih Muslimana- Native and OrientQl in the Material Cultural Heritage of Bosni4n and He'f,egovinian Moslems 347 ~da Beirbegovi, Ur/:)anizacija i prosvjetni objekti u bosanslcom

ejaletu-Jnjl~nce of Educational Institutions and Urbtu~n of BosniQ/1 Eyalet on tire Ex~JSion of /slami~; Cu/lure 359

Marjeta Cigleneki, Turqerije v Ptujskem muz.eju-Turkish Portraits in the Mtaeum of Ptuj 369

Ekrem amevi, Bosanski turski i njegova autentina obilje!ja-uBosnian Turkish and Its Authentic Ch4racteristics 385 Beir Dalal, $ta je pomoglo prihvat anju per:.ijsklt kflji!evnosti u Bosni i

Hercegovini? - What Contributed to the Acct{!plance of Persian Literature in Bosnia and Her..egovilla ? 395

Muhamed Hukovi, Gaibija, Iejh Mustafa~mistik i buntovnik-Gaibi Shei/cll Mustafa-Mystic and Rebel 40 l

Muhamed dralovi, &rgivi u Bosni-Bergivi in Bosnia 409 Milan V asi,/slamizacija u jugoslovenskim zemljama-Islamization in

Yugoslavian Coulllries 425

d) Diskusije

Ahmed S. Alii, Osvrt na izlaganje M. Vasia Jslamizacijd u jugoslovenskim zemljama 443

Mumfer Had!asi. 'ZAmke t!Jko islamske i bo/njake kulture 445 Hilmo Neimarlija, Osvrt na izlaganje D. Tanaslcovia Islamska ili

muslimanska kultura u Bomi? 449

Orijentalni institut u Sarajevu proslavio je etrdesetu obljetnicu svoga postojanja i rada 7~9. morta 1991. godine, sveant?m sjednicom i naunim skupom Sirenje islt.una i islalnska kullum u bostuukom ejtlletu.

Proslava je odrtana pod visokim pokroviteljstvom predsjednika PredsjedlriJtva SR Bosne i Hercegovine gospodina Alije Izetbegovia.

Proslavu su svojim prisustvom uvelia/e najvi/e delegacije islamske vjerske zajednice na elu sa reis~ul-ulemom H. J akub ef. Selimoskim i katolike crkve u BiH na elu sa Monsignorom dr. Vinkom Puljiem. Ovoj manifestaciji je prisustvovao predsjednik Vlade SR BiH gospodin Jure Pelivan, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i fiziku kulturu gospodin Nihad Hasi, raniji ministar istog resora gospodin Milenko Brki. Sveanosti je prisustvovao generalni konzul libijske Dtamahirije gospodinlbr

AHMED S. AUI (Sarajevo)

ETRDESET GODINA POSTOJANJA (RADA ORIJENTALNOG INSTITUf A

Dame i gospodo,

U ovim tekim i sumornim vremenima svakojakih sukoba i podjela teko je vjerovati da je bilo kome stalo do slava i proslava.

Uvjereni da Orijentalni institut u Sarajevu, kao nauna institucija, izvan nacija i partija, izvan dnevno-politikih dogaaja, predstavlja jednu malu sponu koja nas sve povezuje preko svoga nauno-istraivakog rada i rezultata koji oplemenjuju i pojedinca i drutvo u cjelini, drimo da nam nee niko zamjeriti to elimo da obiljeimo 40 godina postojanja i rada ovog Instituta, odluni da i u svom daljem postojanju on poslui opem duhovnom napretku naih naroda.

etrdeset godina postojanja jedne naune institucije, na prvi pogled, nije veliki period, ali ako se znade ili ako bi trebalo da se znade da je Orijentalni institut u Sarajevu, poslije Zemaljskog muzeja, najstarija samostalna nauna institucija iz oblasti drutvenih nauka, iji je osniva drava, onda etrdeset godina jest znaajan jubilej. Po naem uvjerenju, Institut je izrastao u potpuno zrelu programski i organizacijski konzistentno osmiljenu naunu instituciju. koja se svojim dosadanjim radom i rezultatima potpuno ravnopravno i uspjeno

ukljuila u jugoslavensku i meunarodnu JXXljelu rada u oblasti nauke. Dame i gospodo, zadovoljstvo nam je kazati da mi, u stvari, na odreeni nain obiljeavamo gotovo itavo stoljee od kako je poela na ovim prostorima da se raa nauka u oblasti orijentalistike. Drugim rijeima, na ovim prostorima ivjelo je uvjerenje da je orijentalistika jedna Od najznaajnijih nacionalnih disciplina, podjednako vana za sve. narode koji su bili u vlasti Osmanlija. S osobitim zadovoljstvom istiemo da je nukleus ovog Instituta zaet u naoj eminentnoj kulturnoj i naunoj instituciji, prvoj u naoj zemlji, Zemaljskom muzeju. Njemu zahvaljujemo prvo organizirano prikupljanje i

uvanje arhivskog i rukopisilog blaga stvorenog na orijentalnim jezicima i sauvanog na naim prostorima. Iako su tu radili samo pojedinci i nije se bila razvila organizirana nauna djelatnost u toj disciplini, mi se iskreno zahvaljujemo i odajemo priznanje Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Ideja o organiziranom bavljenju orijentalistikom i prouavanjem

12 Ahmed S. Alii

orijentalne kulture i istorije pod Osmanlijama sazrijevala je dosta dugo. Prvi znak da se ta ideja primie svojoj realizaciji bilo je osnivanje Katedre za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1926. godine. Tada su se

poeli stvarati i prvi kadrovi koji su na ozbiljan nain mogli da se bave orijentalistikom. S te katedre su potekli i ljudi koji su bili osnivai ovog Instituta. Prema tome, dunost nam je da se s punim potovanjem sjetimo osnivaa te katedre i dugogodinjeg profesora na toj katedri pokojnog Fehima

Bajraktarevia. Ne .bismo svoju dunost obavili kako treba ako se ne bismo sjetili, sa najveim pijetetom, naih predasnika: Safvet-bega Baagia, Alekseja Olesnjickog, ire Tn.::helke, Glie Elezovia, ejha Sejfulaha Kemure, Vladislava Skaria, Osmana Sokolovia, Hadi-Mehmeda Handia. Molimo da nam oprostite to smo ovdje spomenuli samo one iji su rezultati rada i danas aktuelni i koji su osigurali sebi trajno mjesto u orijentalistici i jugoslovenskoj nauci u cjelini.

Dosta brzo nakon zavretka II svjetskog rata, a u jeku obnove ove opustoene zemlje, 0snovan je Orijentalni institut u Sarajevu. Zasluga za to pripada, prije svih, akademiku gospodinu Branislavu urevu i veseli nas to je on i danas meu nama. Mi se zahvaljujemo i onima koji su tada vodili ovu Republiku, koji su shvatili kao istorijski nuno i nauno opravdano da se osnuje jedna ovakva institucija.

Orijentalni institut osnovan je Uredbom vlade Bosne i Hercegovine 1950. godine, te zakonom o Orijentalnom institutu 1 m. godine koji je donijela Skuptina SR BiH kao njegov osniva. Poetak rada nije bio naroito lak. Kadrova je bilo malo, a i ono to je bilo kolovani su za razliite svrhe. No, Branislav urev je, bez ikakvog sektatva i bez obzira na politika uvjerenja pojedinih ljudi, okupljao u Institut sve one koji su objektivno mogli da daju svoj prilog za unapreenje ili bolje .rei za utemeljenje naunog rada ove novoosnovane institucije. Prvi meu njima bio je izuzetni poznavalac erijatskog prava i islamskih nauka, vrli i plemeniti Hamid Hadibegi, a potom Hazim abanovi, Nedim Filipovi, Adem Handi i nekoliko spoljnih saradnika koji su dali svoj doprinos razvoju Orijentalnog instituta. Nekako u isto doba, osnovana je i Katedra za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koju su vodili ~jajni orijentalisti-profesor air Sikiri, Nedim Filipovi i Besim Korkut. Njihovi uenici su naredni saradnici Orijentalnog instituta, a danas i uenici njihovih uenika. Zahvaljujui njima, do danas je

sauvan kontinuitet obrazovanja kadrova u oblasti orijentalistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Ako smo rekli da zasluga za osnivanje Instituta pripada Branislavu urevu, bili bismo nepravedni ako ne kaemo da Hazimu abanoviu pripada beskrajna zasluga za profiliranje programa Instituta i usmjeravanje kadrova u

naunom i metodolokom pogledu, posebno upuivanje na naune projekte relevantne za oblast kojom se mi bavimo.

Sa ponosom moemo izjaviti da su radili stalno ili povremeno u

etrdest godina postojanja i rada Orijentalnog instituta 13

Orijentalnom institutu gotovo svi najbolji orijentalisti koje je ova zemlja imala. Zahvaljujui tome, Orijentalni institut se relativno brzo razvijao u jednu od najuglednijih naunih institucija u Bosni i Hercegovini f Jugoslaviji u oblasti

humanistikih nauka. Na ovom mjestu odajemo iskreno i duno potovanje svima onima

koji danas nisu meu nama: Hamidu Hadibegiu, Omeru Muiu, Hazimu abanoviu, Besimu Korkutu, Aliji Bejtiu, Muhamedu Mujiu i Demalu ehajiu, a svoju zahvalnost izraavamo naim umirovljenim kolegama Bmnislavu urevu, Ademu Handiu, Teufiku Muftiu, Biseri Nurudinovi, A vdi Sueski, Erefu Kovaeviu i Salihu Traki.

Zahvaljujemo se i onima koji su krae vrijeme radili u Institutu: gospoi Duanki Bojani, gospoi Aji Simi, gospoici Neveni Krsti, gospoi Gordani Mabi, gospoi Jeleni elevi, gospoi Munibi Korkut, Saiihu H.

Ali u. Dame i gospodo, dunost nam je i s ponosom kaemo da meu

spomenutim umrlim ili ivim nalazi se nekoliko naunika koji su stekli meunarodni ugled iz podruja nauka kojima se bavi Institut, a to su: Branislav urev, Nedim Filipovi, Hazim abanovi, Besim Korkut, Adem Handi, Teufik Mufti, Avdo Sueska , i mi smo ponosni na njih.

Moramo izraziti nae aljenje to drutvo nije na zadovoljavajui nain odalo zaslueno priznanje ovim naunicima, ali njihovi rezultati nadivljavaju vrijeme u kome su oni stvarali i ostaju trajni.

Orijentalni institut u Sarajevu osnovan je sa zadatkom da prikuplja, uva, obrauje i publicira arhivsku i rukopisnu grau iz oblasti orijentalistike,

.

14 Ahmed S. Alii

Unutranja organizacija Instituta primjerena je njegovim programskim zadacima, tako da Institut ima filoloko odjeljenje, istorijsko odjeljenje, odjeljenje za dokumentaciju, referat za Bliski i Srednji istok i referat za orijentalnu umjetnost. Prva tri navedena odjeljenja su kompletirana i obavljaju zadatke koji su im propisani. Referati za Bliski istok i umjetnost povremeno su bivali kompletirani, ali zbog deficitarnosti kadrova njima predstoji dalje kompletiranje i usavravanje.

Orijentalni institut finansiran je iz budeta Republike Bosne i Hercegovine dO 1986 .. godine, a od tada preko SIZ-a za nauku BiH u okviru drutvenih ciljeva XIII/ 2 i 4 i slobodno programiranih projekata. Prema sadanjoj organizaciji nauke, Institut e biti finansiran iz Javnog naunog fonda, opet iz bUdeta Republike. Mi ne bismo eljeli .S'Worimo na ovom mjestu o karakteru finansiranja, ovog ili onog, i odno~.. :va prema nauci. To je za neke druge razgovore. Uglavnom, Institut je dijelio sudbinu nauke u cjelini, a posebno humanistikih nauka.

Institut ima relativno zadovoljavajui smjetaj, s tim to se mora pronai bolje rjeenje za smjetaj fondova Instituta. Mislimo da smo na pragu i toga rjeenja. Fondovi Instituta predstavljaju rukopisnu zbirku sa oko 15. 000 rukopisa iz svih oblasti orijentalno-islamskih znanosti, arhivsku zbirku sa preko 250.000 dokumenata, razne provenijencije, meu kojima su najvaniji oni iz Vilajetskog arhiva, zatim Acta Turcica. Orijentalni instutut raspolae i sa nekoliko desetina hiljada fotokopija, tzv. deftera iz prva dva vijeka osmanske vladavine. Konano, Institut raspolae sa bogatom strunom bibliotekom koja je dobrim dijelom nastala razmjenom naih publikacija, ali i kupovinom. Po svojim zbirkama, Institut spada u red najbogatijih institucija ove vrste izvan prostora Republike Turske.

Prema programskim zadacima Institut ima izdavaku djelatnost, koja se ogleda u nekoliko edicija:

l. Monumenta Turcica, iji je puni naziv Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Ilustrantia. Iz naziva se vidi da je edicija zamiljena kao juno-slavenska. U ovoj ediciji objavljeno je vie knjiga raznih dokumenata za istoriju naroda Jugoslavije. Ova edicija je od izuzetnog znaaja, jer se uglavnom u njoj objavljuju originalni nekoriteni arhivski materijali. Monumenta Turcica su vrlo skupa za objavljivanje, u emu se moe nai razlog to nije objavljeno vie djela u ovoj seriji. Mi smo doli do saznanja da se ovoj seriji moraju u najveem dijelu podrediti planovi rada saradnika Instituta,

naroito onih iz istorijskog odjeljenja. Nedostatak ovih izvora veoma zorno i veoma negativno se ogleda u obradi i prouavanju gotovo svih pitanja iz domena istorije naroda Jugoslavije pod osmanskom vlau. Mnogi istraivai jo uvijek lutaju i koriste se u svom radu manje znaajnim ili beznaajnim istorijskim izvorima. Zbog toga je. veliki dio pitanja iz istorije naroda

Jugoslavije lQe obraeno ili je na samom poetku obrade. Nadamo se da e nai projicirani zadaci u oblasti osmanistike, posebno izdanje Monumenta Turcica,

etrdest godina postojanja i rada Orijentalnog instituta lS

naii ili nailaziti na razumijevanje kod naih osnivaa i finansijera. Samo da napomenemo da bismo u rolal od godinu dana uz odgovarajua sredstva mogli objaviti est krupnih tomova turske arhivske grae, bez 'kojC posve sigurno nema temeljitog i sveobuhvatnog prouavanja istorije naih naroda pod Osmanlijama.

2. Posebna izdanja je druga naa edicija u kojoj Orijentalni institut objavljuje monografske radove svojih radnika ili spoljnih saradnika, a odnose se na razne oblasti orijentalistike. Mi ponekad ujemo kritike na raun Instituta kako mu nisu programi dobri ili kako nije uradio onoliko koliko je trebalo. Tvrdimo da je to jednostrano posmatranje, jer, ako kaemo da su radnici Instituta do sada objavili vie od ezdeset raznih monografija, onda to nije mali broj u odnosu na broj radnika koji je u Orijentalnom institutu radio. Osim toga, treba imati na umu da su svi ti radovi pionirskog karaktera i da Institut nije bio u mogunosti da pravi i objavljuje sinteze iz razliitih nauka. Meutim, i to je u dobrom dijelu postignuto tako da se uskoro oekuju sinteze u oblasti knjievnog stvaralatva koje su raene u Institutu, a u sklopu drutvenog cilja XIII/ 4. Mislimo, kako je jedan uvaeni recenzent ocijenio te radove, da nakon objavljivanja ovih monografija " nema pravo niko da kae da nije obavjeten" o toj knjievnosti. Nadamo se da ni udbenika literatura vie nee moi biti verificirana bez segmenta orijentalne knjievnosti koju su ~arali nai ljudi. Mi, s jedne strane, alimo to sve te monografije nismo mogli mi objaviti, s druge strane, smatramo da radimo za ovo drutvo, pa ako su nae monografije objavljene u drugim izdavakim kuama, posebno Kulturnom nasljeu, smatramo da smo dali svoj doprinos i ispunili zadatak koji nam je drutvo postavilo.

Konano, ponos ovog Instituta, njegov godinji asopis -Prilozi za orijentalnu filologiju, iji prvi broj nosi naziv Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju naroda Jugoslavije, prema opoj kritici spada u red najorginalnijih asopisa iz oblasti drutvenih nauka u Jugoslaviji. On ima referencu jugoslavenskog asopisa, pa je kao takav i finansiran od strane Saveza SIZ-ova nauke Jugoslavije a i njegova redakcija je jugoslavenskog karaktera. Meutim, on ima referencu svjetskog asopisa, naime, jedna od najveih izdavakih kua u Evropi, pa moda i u svijetu, bar kad se tie nauke, izdavaka kua Brill, Priloge za orijentalnu filologiju svrstao je meu trideset referalnih asopisa iz oblasti drutvenih nauka koji se objavljuju u svijetu. Ne moemo kriti zadovoljstvo zbog toga. Na asopis izlazi jedanput godinje i on je u potpunosti auriran, odnosno objavljeno je etrdeset brojeva tog asopisa. U asopisu je objavljeno preko hiljadu bibliografskih jedinica iz svih oblasJi orijentalistike. To je ogromni potencijal za stvaranje ili pisanje sinteze, kako u oblasti istorije tako i u oblasti knjievnosti, filozofije, jezika i drugih Naa izdanja razmjenjujemo sa preko stotinu biblioteka, naunih ustanova i izdavakih kua izvan Jugoslavije. Ona vie nisu rijetkost ni u egzotinoj zemlji Japanu, a gotovo ni jedna visokostruna biblioteka u svijetu nije bez naih izdanja. Naa izdanja u zemlji razmjenjujemo i aljemo u preko 120 biblioteka i naunih institucija. Na

16 Ahmed S. Alii

taj nain, smatramo, da smo pored naune izvrili i kulturnu misiju. To nam daje podstrek da i vie i kvalitetnije radimo, jer smo svjesni da e se i u naim prilikama, a posebno u vanjugoslavenskim prilikama, sve vie traiti kvalitet. Sto se tie asopisa, on okuplja gotovo sve orijentaliste u Jugoslaviji, a objavljujemo radove saradnika i izvan Jugoslavije. On jest, stvarno, jedini

asopis iz orijentalistike u Jugoslaviji i u njemu se ogleda naa saradnja izmeu pojedinih centara. Do sada se nismo na to mogli potuiti. Po tom asopisu cijenimo da Orijentalni institut zaista predstavlja centar jugoslavenske orijentalistike i mi emo uiniti sve da tako i ostane. Mi imamo nekih problema oko izdanja i asopisa i Monwnenta Turcica i Posebnih izdanja Naime, mislimo da metodologija finansiranja naunih institucija, koju je imao SIZ nauke BiH nije na najbolji nain rijeila pitanje finansiranja instituta drutvenih nauka. Nae je miljenje da, ako tehnoloke nauke pomau privrednom razvoju zemlje, drutvene nauke obogauju duhovnu stranu ovjeka i drutva, oblikuju njegovu svijest i povrh svega, one nas ponajvie zbliavaju ako su pravilno usmjerene.

Upravo pred etrdesetogodinji jubilej ili tanije-do prije godinu i pol dana, Orijentalni institut je u kadrovskom pogledu bio dostigao svoj najvii kvalitet, a tada igrom sudbine Orijentalni institut za godinu dana ostaje bez estorice najizraslijih svojih radnika, ime je kadrovsko pitanje u Institutu postalo najvei problem i na prvi zadatak da pokuamo na svaki nain popuniti tu prazninu i stvoriti pretpostavku za dalji rad i razvoj Instituta. Zbog toga smo mi najprije dovodei mlade ljude eljeli stvoriti osnovu za dui vremenski period rada Orijentalnog instituta. Osim toga, u svoje redove smo pri~li i dvojicu izraslih orijentalista izvan Orijentalnog instituta za koje smatnnno da e se sasvim lahko uklopiti u rad Instituta i preuzeti na sebe ozbiljne naune zadatke .. Osim toga, planirali 'smo da u ovoj. godini primimo jo dvojicu saradnika u poetnim ili viim zvanjima. Uglavnom, zbog nastale kadrovske situacije i onog to smo poduzeli moda e nevjerovatno zvuati da je Orijentalni institut po starosnoj dobi svojih saradnika jedan od najmlaih instituta u zemlji. Kako je odgajanje i nauno usavravanje mladih kadrova dosta dug proces i kako to iziskuje i velika materijalna sredstva, mi se nadamo da emo biti shvaeni u drutvu i da e nam drutvo materijalno pomoi da to prije stignemo na stepen razvijenosti kadrova koji e nesmetano moi izvravati programske zadatke Instituta. Da bismo ublaili osipanje kadrova iz Instituta, mi danas pokuavamo da radom i meusobnom saradnjom ipak obavljamo sve zadatke koje nam je drutvo postavilo.

Osim navedenog iznenadnog kadrovskog problema, Institut je sada u stagnaciji, ali naravno bez svoje krivice, u obavljaju svog prvog i osnovnog zadatka-prikupljanjaa arhivske i rukopisne grae. Ovaj problem ve smo iSicali poodavno, ali to zbog nerazumijevanja, to zbog materijalnih nemogunosti, nismo uspjeli to pitanje pokrenuti i uiniti neto vie na obavljanju te, svoje funkcije. Na neke stvari, npr. prikupljanje grae, mi ne moemo ozbiljnije ni uticati. Naime, politika turske vlade u dozvoljavanju prikupljanja i koritenja

~irest godina postojanja i rada Orijentalnog instituta 17

grae iz arhiva i biblioteka Republike Turske bila je restriktivna. Do nedavno omoguavalo se da u jednokratnom studijskom borav~j~ istraiva moe mikrofilmovati ili kopirati samo 100 dokumenata. Kasnijom liberalizacijom ovog stava otvorena je mogunost da se mikrofllmuje i kopira neogranieni broj

pojedinanih dokumenata, ali uz plaanje koje je izuzetno skupo i povrh toga raste progresijom broja dokumenata. Nde ranije vlade i nam diplomatski radnici u Turskoj u tom pogledu nisu uinili gotovo nita. Mi smo odluni da insistiramo kod sadanje vlade BiH i njenog ministarstva za meunarodne odnose da preko saveznih organa ovo pitanje postave kao jednu od znaajnih

taaka u naim odnosima sa Turskom. Mislimo da je to mogue, pa ak i da imamo pravo na to, jer iskustvo nas ui da su neke zemlje vrlo naklono gledale na ustupanje arhivskog materijala koji se odnosi na nau zemlju, npr. Austrija. Uvjereni smo da e i turska vlada shvatiti da je i J1jen interes gotovo koliko i na da naim naunicima, odnosno naoj zemlji, daju odreenu koncesiju u pogledu koriteqja tih materijala, naroito raznih vrsta protokola i popisa koji premtavljaju arhivski materijal. Ako materijalne prilike budu dozvoljavale, mi emo ve u ovoj godini traiti sredstva od republike vlade ili Javnog fonda za

nauni rad kako bismo obavili jedan ozbiljniji poduhvat prikupljanja arhivske grae iji priliv je gotovo potpuno presahnuo, a mi nemamo mnogo koristi od onoga to pojedinci donose za svoje line projekte i u svoj privatni posjed.

Orijentalni institut ima relativno dobro razvijenu saradnju sa naunim institucijama izvan zemlje. Toga je moglo biti i vie, ali zbog odreenih administrativnih prepreka ili nekih drugih Institut nije mogao da uspostavi bogatiju saradnju sa srodnim institucijama. S nekim srodnim institucijama imamo i potpisanu zvaninu saradnju razmjene kadrova i strunjaka preko Zavoda za meunarodnu nauno-tehniku i kulturnu saradnju, ali realizacija je. zbog pomanjkanja sredstava s nae strane, gotovo nikakva. Mislimo da InstitUt u pogledu sklapanja saradnje sa srodnim institucijama treba da ima punu autonomiju. a da mu nadleni organi za nauku materijalno to omogue. Naime, mi takvih ponuda imamo, i mislimo da to ne bi ni na koji nain uticalo na eventualnu bczbjednost zemlje to je do sad bilo uglavnom najvea prepreka. Osim toga, naune discipline kojima se mi bavimo ba niim ne ulaze u krug bezbjedonosno-intercsantnih faktora .

. Mi smo naroito zainteresirani da nai republiki organi zadueni za nauku pokuaju obezbijediti Orijentalnom institutu kao i drugim drl.avnim institutima postdiplomsko kolovanje i doktcrantsko usavravanje u onim zemljama koje za to pruaju realne mogunosti. Time bismo ubrzali usavravanje svojih kadrova, a istodobno obezbjeivali i mogunost da usavre jezike kojim se mi sluimo. elimo da kaemo da, iako je kolovanje u Jugoslaviji na visokonaunim institucijama metodoloki dosta kvalitetno, ono ne moe pruiti sve ono to pruaju ustanove u zemljama matinih jezika kojim se mi bavimo. Dosada nismo imali takVe' mogunosti. Sve se svodilo na

f kratkorone studijske boravke ili speci.Wizaciju od nekoliko mjeseci.

18 Ahmed S. Alii

to se tie saradnje Instituta sa srodnim institucijama u zemlji, po naem miljenju. ona je izvanredna. Odmah elimo da kaemo da je Orijentalni institut pridruena lanica Univerziteta u Sarajevu Po toj osnovi, trebalo bi .. da imamo i stvarnu korist za nauno usavravanje ili saradnju sa institucijama sa kojima sarauje Univerzitet. Do sada je toga bilo vrlo malo.

S druge strane, saradnici Orijentalnog instituta veoma aktivno uestvuju u procesu nastave na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Pritini i Skoplju. Sa Odsjekom za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ostvarili smo izuzetnu saradnju. tako da nai saradnici u pojedinim periodima,

ak i po petorica njih. uestvuju na izvoenju nastave na ovom odsjeku. Gotovo da smo ostvarili neku vrstu personalne unije. Mislimo da je tu i zasluga ljudi koji sada vode Odsjek i koji ele da obezbijede i da ojaaju kvalitet nastave na svom odsjeku. Takvu saradnju mogli smo ostvariti i sa odsjecima za jugoslavensku knjievnost, istoriju i filozofiju. jer nam je poznato da na svim tim odsjecima nedostaju kadrovi koji bi mogli meritorno da predaju svoje predmete kojima se bavi Institut, ali to nije stvar koja zavisi od Instituta. Nadamo se da e i to doi na svoje mjesto, pogotovo jer mi imamo ljude osposobljene za to. Nai saradnici izvodili su ili izvode nastavu na katedrama za orijentalistiku u Pritini i Skopllju. ak u nekim momentima je izvoenje te nastave zavisilo od naih saradnika. Mi smo na takvu saradnju uvijek spremni. Mi dosta dobro saraujemo sa institutima za istoriju u Sarajevu, Beogradu i Skoplju. a naroito sa katedrama za istoriju i orijentalistiku Univerziteta u Beogradu.

Saradnici Instituta aktivno sarauju sa Enciklopedijom Jugoslavije i drugim institucijama koje izdaju enciklopedijska izdanja

Saradnici Instituta spremni su da sarauju na kolektivnim projektima bilo koje institucije u naoj zemlji iz domena nae djelatnosti, a to bismo eljeli naroito sa Akademijom nauka i umjetnosti BiH. Sasvim smo uvjereni da se ni jedan projekat iz istorije naih naroda pod Osmanlijama ili iz istorije knjievnosti i drugih nauka ne mogu valjano uraditi bez naih saradnika.

Sa Institutom za istoriju u Sarajevu i Institutom za knjievnost od 1986. godine uestvujemo zajedno na realizaciji drutvenog cilja XIII/ 2 i 4.

Pred Orijentalnim institutom stoje vro ozbiljni zadaci koje emo mi, uvjereni smo, i pored trenutnih kadrovskih tekoa ostvariti. Tu spada prije svega intenziviranje i kvantitativno i kvalitativno na obradi i publiciranju izvora. arhivskih i narativnih, koji se odnose na istoriju naih naroda pod Osmanlijama. Tu nam nisu potrebna vie nikakva lutanja. Jedino nam je potrebna i materijalna i moralna podrka drutva. Pred Institutom stoji zadatak dubljeg estetskog osmiljavanja knjievnog i kulturnog stvaralatva naih naroda na orijentalnim jezicima. Naime, dosada su stvoreni znaajni preduvjeti. biografski i bibliografski pa smatramo da sada treba prii dubljem estetskom vrednovanju. tog stvaralatva. Mi i sada imamo u tom pogledu zavreno nekoliko ozbiljnih

etrdeSt godina postojanja i rada Orijentalnog instituta 19

studija. a nadamo se da terno imati i sredstva da ih publiciramo. Gotovo da je najvanije da imamo kadrove koji to mogu uraditi. s tim t mi nikako netemo bjeati od toga da angairamo i spoljne saradnike.

Dame i gospodo. rekli smo ko je osnovao. s kakvim ciljem i za koje potrebe Orijentalni institut. Isto tako. rekli smo da je Institut dijelio sudbinu cjelokupne nauke BiH sa stajalita materijalnih mogutnosti. ali sa zadovoljstvom istiemo da ni jedan radnik Instituta svojim radom i svojim objavljenim rezultatima nije se ogrijeio ni o jedan narod niti o ciljeve koji su postavljeni Institutu. Isto tako. sa zadovoljstvom kaemo da na Institut nije vren nikakav pritisak u njegovom programskom pogledu i da nikad nije sluio dnevnopolitikim potrebama. Konano. vjerujemo da je Orijentalni institut institucija u kojoj se najmanje deavalo ideoloko ili politiko sektatvo. Prema tome. meuljudski odnosi u Orijentalnom institutu i odnos Instituta prema dMtvU bili su gotovo stalno veoma korektni. Nadamo se da i u promijenjenim uslovima drutveno-politikog ivota u ovoj zemlji Bosni nete nita djelovati da se takav kontinuitet i dalje ne nastavi. Naa institucija je nauna institucija. ona moe djelovati i raditi samo u miru bez pritisaka. bezbonih udara i bez bilo kakve iskljuivosti. Drugim rijeima. on svoje zadatke moe izvriavati samo kao potpuno autonomna nauna institucija koja e. naravno. uvijek prihvatati nove i bolje ideje. ali redefiniranje njegovih programskih zadataka ovaj bi Institut potpuno izbacilo iz njegove koloteine. Mislimo da to nikome ne treba. bez obzira postojale nacionalne institucije ili ne. i bez obzira kakve one bile. uvjereni smo da ovaj Institut mora ostati zajednika institucija svih naroda i narodnosti ove zemlje i da samo tako moe sauvati svoju visoku afirmaciju koju je stekao i u zemlji i u inozemstvu.

AVDO SUESKA (Sarajevo)

UVODNA RIJE Dame i gospodo, potovani uesnici Skupa

Dozvolite mi da kaem nekoliko rijei o znaaju teme i njen~ sadraju, kojom e se baviti ovaj znanstveni Skup. Kao to je poznato, jedno oo najkrupnijih pitanja istorije Bosne od njenog osvojenja od strane Osmanlija, jeste pitanje irenja islama u BiH i prelazak na islam velikog broja domaeg sta-novnitva. O tom pitanju je ranije pisano uzgred i spbradino (Baagi,1

Handi,2 Kreevljakovi,3 Skari,4 V. ubrilovi5 i dr.). U njihovim :radovima objav~jeni su Z."laajni }XXbci, koje e odmah poslije drugog svjetskog rata upo-trijebiti. A Solovjev u svom poznatom radu " Nestanak bogomilstva i islamiza-cija BiH"6 Postavljajui u tom radu pitanje ta je bilo sa pripadnicima tzv. "vjere bosanske" (crkve bosanske) dolaskom Turaka u Bosnu, Solovjev je snano potencirao tzv. bogomilsku komponentu u objanjenju pitanja porijekla bosanskih Muslimana, naroito porijekla muslimana seljaka. Ideoloki razlog toj pojavi Solovjev je naao u navodno slinom dogmatskom uenju bogumilstva i islama, a drutveni u mizernom poloaju srednjovjekovnih bosanskih kmetova koji e prihvatiti vjeru osvajaa u nadi da e poboljati ekonomski i drutveni poloaj bez obzira to su zadr.11i status turske raje. Solovjev je u svom radu da-lje izveo zakljuak, na osnovu nedovoljno argumentovanih podataka, da je ve prilikom pada bosanskog kraljevstva dolo do masovnog prelaska Bosanaca, vlastele i kmetova, na islam.

Ove, neto pojednostavljene teze A. Solovjeva ubrzo su bile podvrg-m."te naunoj kritici naih istoriografa- osmanista. Imajui pri ruci pouzdani ju is-l. S. Ba!agi, Kratka uputa u prolo:.t Bos1ze i Hercegovine, Sarajevo 1900., 18- 19. 2. M. Handi,lsk:unizcteija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1940. 3. H. Kreevljakovi, Odakle su i ta~su bili bosansko-hercegovaki muslimani, Danjca Koled& za 1916. g., Zagreb 1915,326. 4. Vl. Skari, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar" Gajrct" za 1940. , 32-33. S. V. Ubrilovi,"Porijeklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercego,ini", Jug. !stor.

asopis, I, 1935,368-403. 6. A. Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak istor. dr. Bosne i Hercegovi11e, l, Sarajevo 1949, 2-40. (Osvrt na to Br. Nedeljkovi, Sarajevski sid!.il iz godine 1555-58, Arhiv za pravne i drutvene nauke 41. , knjiga 9. novog (III) kola, br. 2, Beograd 1954).

22 Avdo Sueska

torijsku grau, u prvom redu najstarije sauvane turske popisne defterc za bo-sanski, hercegovaki, kliki i zvorniki sandak, oni e biti u stanju da pitanje irenja islama u pojedinim krajevima Bosne prate u daleko veoj istorijskoj konla:etnosti i da toj pojavi trae druge razloge. Ovim pitanjem najvie su se kod nas poslije rata bavili N. Filipovi, A. Handi i M. Hadi jahi.

Na osnovu najstarijih sauvanih turskih deftera, N. Filipovi je u ne koliko radova pratio razvoj irenja islama u dijelovima jugoistone Bosne,

istone i june Hercegovine od poetka vladavine Turaka u tim krajevima do kraja 16. stoljea,7 a A. Handi u zvornikom sandaku, odnosno u sjeverois'!. tonoj Bosni.8 Na osnovu istraivanja, N. Filipovi je utvrdio da je proces irenja islama u poetku bio neto intenzivniji samo meu pripadnicima feudal-nog stalea, dok je prihvatanje islama od strane bosanskih seljaka teklo neto sporije. Time N. Filipovi opovrgava shvatanje ranije istoriografije o navodno masovnom prelasku bosanskog stanovitva na islam jo u prvim godinama turs-kog gospodstva u Bosni. Neto masovnije prihvatanje islama u Bosni od strane svih drutenih slojeva dolazi tek kasnije i kulminira u drugoj polovini 16. sto-ljeat. S obzirom na injenicu da su, pod uticajem turskog osvajanja Bosne, mno-gi krajevi bili znatno opustjeli i ostali bez starosjedilakog stanovnitva, Turci-Osmanlije u te krajeve naseljavaju stoare-Vlahe iz brdskih krajeva Hercegovine i Crne Gore. To bitno utie na promjenu etnike strukture u Bosni. A kako zna-tan broj Vlaha prima islam, to sve zajedno otvara put traenju odgovora na pi-tanje porijekla bosanskih Muslimana. Po miljenju N. Filipovia, u takvim okol-nostima teko se moe govoriti da su muslimani u Bosni preteno nastali od bogumila pa ak i od tzv. kriptobogumila. Tek iz kasnijih podataka uoljiva je injenia: da se meu muslimanima sree vei broj pojedinaca koji se oznaavaju kao sinovi bogumila, i to poglavito meu seoskim stanovnitvom.

7. N. Filipovi. Pogled na osmanski feudalizam", Godi!tl}ak istor. dr. BiH, IV, Sarajevo 1952; Isti pisac, "0 nastank-u posjeda muslimanskog plemstva". Pregled br. 5, Sarajevo 1953, 386-393; "Osvrt na neke probleme istorije BiH". Pregled br. 2, Sarajevo 1953, 89-94; "Osvrt na neka pitanja iz ranije istorije osmanskog timara", 'Zbornik Filozofskog fakulteta u Sarajevu, J, Sarajevo 1963, 61-118, Princ Musa i ejh Bedredi11, Sarajevo 1971;

"Specifl.tosti islamizacije u Bosni", Pregled 1968 (vanredni broj). "Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV v." , Godi/njak VII, AN UBIH, Centar za balkanoloka is-traivanja, knj. S, Sarajevo 1970; "O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i ifluenja", Prilozi iiJStituta IfJ istoriju, XVII. br. 18, Sarajevo 1981,25-44. & A. Handi, "Etnike promjene u sjeveroistonoj Bosni i Posavini u XV i XVI v.", Jug. is-tor. asopis br. 4, Beograd 1969, 31 . 37; "lslamizacija u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku," Prilozi za orijentalnu filologiju, XVI-XVII, Sarajevo 1970; "Tuzla i njena okolina u XVI vijeku." Sarajevo 1975, str. 402. Ovim pitanjem bavio se u nekoliko svojih radova

Hadijahi ("Jedan bogumilski relikt u kulturi bosanskih Muslimana," Pregled, 4-5, Sarajevo 1969; , "O jednom manje poznatom domaem vrelu za prouavanje crkve bosanske," Prilozi Instituta za istoriju, 10/2, Sarajevo 1974; "0 nestajanju crkve bosaqske." Pregled, JJ-12, Sarajevo 1975) i S. M. Daja, Die" Bosnische Kirche" und Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegowina in der Forscltunger- nach dem Zwei ten Weltkrieg, Munchen 1978.

Uvodna rije 23

Kako u isto vrijeme znatan broj ve teritorijaliziranih Vlaha, koji su u meuvremenu postali zemljoradnika raja, prelazi na islam. N. Filipovi zak-ljuuje da u svim tim strukturama treba traiti porijeklo bosanskih Muslimana. Time on negira miljenje koje nastanak bosanskih Muslimana tumai iskljuivo, ili gotovo iskljuivo, bogumilskim faktorima irenje islama u Bosni jo~ od !>vog poetka imalo je " znatnog udjela u formiranju JX>sebnih crta u biu islamizova-nih masa u onom postarnentu koji je naslijeen iz naeg srednjovjekovlja U da-ljem vremenu te posebne crte Muslimana dobie jedinstven fizionomijski izraz etnije". zakljuuje najednom mjesru N. Filirx>vi.

Ispitivanje irenja islama u sjeveroistonoj Bosni A. Handi je zapoeo prikazom stanja konfesionalne strukture u tim krajevima prije dolaska Turaka. On je zakljuio da su u Podrinju u to doba ivjeli izmijeani katl.olici, pravoslavni i pripadnici bosanske Grkve (bogumili) , dok su zapadnije od Drine ivjeli izmijeani zajedno pripadnici bosanske crkve (bogumili) i katolici, meu kojima se nalazio znatan broj svjee pokatolienih bogumila. Dolaskom Turaka u te krajeve, naroito poslije potiskivanja Maara iz Posavine, padom srebre-

nike banovine, kada je znatan broj katolika zajedno sa franjevcima pobjegao preko Save, u te krajeve naseljavani su Vlasi-stoari iz Crne Gore, Hercegovine i Srbije. Time je takoer bitno izmijenjena ranija etnika struktura te regije. U novonastaloj situaciji stanovnitvo te regije se sastojalo od bogumila, kripto-bogumila, katolika i pravoslavnih stoara koji su uskoro bili zahvaeni proce-som teritorijalizacije. U isto vrijeme, na tom podruju iri se islam meu pripad-nicima svih spomenutih konfesija. I ovdje je taj proces imao svoju evoluciju, a najintenzivniji je bio u drugoj polovoini 16. stoljea. Na osnovu podataka iz mrskih izvora (deftera), Handi je izraunao daje u tim krajevima do rx>lovine 16. stoljea na islam prelo oko 40 ~.:>sto stanovnitva.

U jednom svom radu objavljenom nedavno post mortem, M. Hadi jahi je korigovao miljenja nekih istoriara koji su donekle minimizirali bogumilsku komJX>nentu u irenju islama u Bosni i Hercegovini. 9

U naoj nauci se mnogo raspravljalo, i jo uvijek se raspravlja, o raz-lozima masovnog prelaska na islam svih slojeva bosanskog stanavnitva. Osobito je za mnoge zagonetno pitanje prelaska na islam bosanskih seljaka. to predstavlja jedinstvenu pojavu u istoriji junoslovenskih zemalja pod Turcima. Zadugo vladajua teza da su bosanski plemii prihvatili islam, koji je bio vlada-jua religija u muslimanskoj osmanskoj drlavi da bi sauvali svoje posjede, oz-biljno je poljuljana saznanjem da je u spahijskoj oqanizaciji, kao uostalom i u drugim naim zemljama pod vlau Tumlnegdje i vlake starjein~ (knezovi i primiuri), 9. M. Hadijahi, Porijeklo M!L~/inuma u Bosni i Hcrcego~ini, Sarajevo 1990.

24 AvdoSueska

pritisnuti opasnou da ostanu bez timam, prihvataju islam. Isto tako, ozbiljno je dovedena u pitanje ranije iroko rasprostranjena teza o iskljuivom ili prevalent-nom djelovanju bogumilske komponente kao odluujueg faktora u opredjelji-vanju veeg broja bosanskog stanovnitva za islam. Nepobitno je utvreno, ba- rem za neke krajeve istone, sjeveroistone Bosne i Bosanske krajine, kao i za dijelove Hercegovine, da je u tim krajevima islam prihvatio i znatan broj

domaih katolika i pravoslavnih Vlaha-stoara. Najzad, u nauci je uglavnom odbaena teza o nasilnom nametanju islama stanovnitvu Bosne, iako neki isto-

riari ne iskljuuju mogunost postojanja razliitih oblika psiholokog i eko-nomskog pritiska u politici irenja islama u Bosni od strane Osmanlija. Sve to pokazuje da nauka, po naem miljenju, nije jo dala zadovoljavajui odgovor na sva ova vana pitanja, ak ni u objanjenju razloga prelaska na islam Vlaha-

stoara za koje se tvrdi da je jedan njihov dio preao na islam da bi sebi obezbi-jedio bolje drutvene pozicije prelaskom u status zemljoradnike raje.

Na kraju, moe se zakljuiti da, i pored toga to su postignuti znaajni rezultati u pogledu naune elaboracije ovog problema, ostaje da se izui pitanje tempa, obima i razloga irenja islama u svim dijelovima bosanskog ejaleta, a

naroito u matinoj zemlji Bosni (bosanskom sandaku) u ~oku 16. i na poetku 17. stoljea, gdje je ovaj proces bio najintenzivniji, ideoloki i organizaciono najdublji, odakle je vren snaan uticaj na periferne oblasti bosanskog ejaleta, koje su donedavno preteno bile u ii interesovanja nae nauke.

Polazei od sadraja tematike ovog Skupa, oekujemo da emo o svim ovim pitanjima u referatima dobiti vie podataka i novih saznanja, ime e biti

uinjen krupan korak u razrjeavanju ove, moglo bi se rei, jedne od najveih enigmi istorije Bosne pod osmanskom vlau. Polazei od znaaja teme, u us-lovima koji omoguuju snaan prodor nauke u njenoj obradi, Orijentalni institut se, na prijedlog svog Naunog vijea, opredjelio da njome obiljei svoj jubilej-

etrdesetu godinjicu svoga postojanja. Iako je jo uvijek u znatnoj upotrebi u nauci termin " islamizacija" u

BiH, Nauno vijee Instituta opredjelila se za naziv teme Skupa " irenje isla-ma ... ",smatrajui, iz vie razloga, daje taj naziv nauno adekvatniji i primjere-niji. Sigurno je da e i o tom pitanju biti razgovora na ovom Skupu, to e, po naem miljenju, obogatiti f\iegov sadraj.

BRANISLAV UREV (Sarajevo)

NEKE NAPOMENE O ISLAMIZACin I BONJATVU U ISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

I

Gore naslovljenom temom nisam se bavio poblie, istraivaki. Ali sam je esto susretao u irem saglasju u svojim radovima o etnikom razvitku jw..noslover.skih naroda i u svojim nastojanjima da se ponu rjeavati kljuna pi-tanja etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, i to naroito kad je rije o pri-premama oko izrade Istorije naroda Bosne i Hercegovine.1

Komisija za izradu Istorije naroda Bosne i Hercegovine pri Akademiji Bosne i Hercegovine, kojoj sam u poetku i gotovo itavo vrijeme njenog aktiv-nog rada2 bio na elu, organizovala je dva nauna skupa svih saradnika na izradi Istorije i gostiju koji su mogli doprinijeti da diskusija bude to plodnija. Na nji-ma su se razmatrala neka krupna pitanja iz istorije naroda Bosne i Hercegovine da bi se dobila polazita za njihovu obradu u Istoriji naroda Bosne i Hercegovine.

Prvi od tih sastanaka, odran u dvije sjednice (19. novembra i 8. de-cembra 1975. godine). posveenje bio problematici etnikog razvitka u istoriji Bosne i Hercegovine. O problemima etnikih procesa u vrijeme turske vladavine dali su svoje priloge Nedim Filipovi, Branislav urev, Adem Handi, Muhamed Hadijahi i Hamid Hadibegi, a jednom primjedbom u diskusiji o tom periodu uestvovao je i beogradski profesor Sima Cirkovi. Materijal sa tog skupa je objavljen.3 Kao prilog diskusiji na tom skupu bio je priloeni moj umnoeni referat pod naslovom Uloga patrijarhalne kulture u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, pa je kasnije posebno objavljen.

Referati i prilozi diskusiji na tom skupu, ukoliko raspravljaju o tur-skom periodu istorije Bosne i Hercegovine, zahvataju mnoga vana pitanja o l. Projekt Istorija 11aroda Bosne i Hercegovi11e tako se zvao kad je pokrenut i itavo vrijeme dok sam ja bio na elu Komisije za izradu toga projekta Ne znam kad je nazvan Istorija naro-da i narodnosti Bosne i Hercegovine, to smatram da nema opravdanja (Uporedi: JI 1-2, XXII, Beograd 1987. 178-179). 2. Dao sam ve jednom ranije ostavku prilikom prvog estokog sukoba oko pitanja kako se moe ostvariti projekat. Poslije nekoliko mjeseci dao sam se namoliti da ponovo preuzmem tu dunost Govorili su otprilike ovako: " Bez tebe to nete ii ! " Ali ni sa mnom nije ilo. 3. Prilozi (Inst. za istoriju) XI- XII, Sarajevol975- 1976, 261- 320.

26 Branislav urev

kojima i mi ovom prilikom treba da raspravljamo. Taj se materijal ne smije zao-bii. .

Drugi skup je bio posveen pitanjima osmanskog cJI'mtvenog ureenja i njegovom uticaju na drutveni ivot u Bosni i Hercegovini.5 Tematika toga skupa ne odnosi se izravno na teme o kojima ovom prilikom raspravljamo. Ali taj skup ne navodim samo potpunosti radi, ve i zato to se ta problematika u naim sadanjim razgovorima,kad je rije i o okvirnoj temi i o temi koju sam . odabrao da kaem o njoj nekolike napomene, ne moe ne uzeti u obzir.

Da ne priam mnogo o tome da tim naprijed navedenim prilozima koji su proizali iz rada na pripremama za izradu Istorije naroda Bosne i Hercegovine, u naoj nauci nije pokfanjana duna panja, da ak nisu spominja-ni ni ondje gdje ne bi smjeli biti nenavedeni. Da ukaem samo da ti prilozi ne samo da nisu uneseni u drugu knjigu publikacije pod naslovom Prilozi za istori-ju Bosne i Hercegovine, koja je navodno obuhvatila ,. ostvareni dio proje)cta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine koji je u Akademiji nauka us-vojen 1968. godine", to mo'..e da se izvjesnom mjerom ospori da treba da ue u pomenutu publikaciju, ve nisu ni spomenuti ni u predgovoru redakcionog cxibo-ra niti na kojem drugom mjestu u tom izdanju, to se nije smjelo dogoditi.6

U potkomisiji, u kojoj sam bio, napisani su vani prilozi koje su dali Alija Bejti i Muhamed Hadijahi. Ti tekstovi su u potkomisiji prodiskutovani i poslije ispravaka i dopuna primljeni. Zato ti tekstovi nisu uli u publikaciju ne bih ovdje izlagao. To je duga pria, kao to je jo dua pria zato sam konano podnio ostavku na duno~t predsjednika Komisije. Ostaviu za kasnija, smireni-ja vremena da o tome neto kaem. Sada u samo rei da me poslije ostavke u vrijeme iZrade naunog surogata umjesto pravog istoriografskog djela, Istorije naroda Bosne i Hercegovine, niko nije nita pitao, ak ni to ta mislim da treba da ue u izdanje. 7

Smatrao sam da je potrebno ovo kazati prije nego to dam neke napo-mene o istorijskim izvorima koji nam stoje na raspolaganju za rjeavanje pitanja

4. Godi/11jak ANUBJH X/JJ, Centar za balkanololka istraivanja ll, Sarajevo 1976, 377- 383. S. Od materijala sa tog skupa objavljeni su samo moj uvodni referat pod naslovom Prilog dis-lalsiji o osmanskom druJtvenom poretku i prilog A. Handia pod naslovom O uraaju putova za razvitak gradskih naselja u Bos11i u XVI i XVII stoljeu, Prilozi ( Inst. za istoriju) XIII, Sarajevo 1977, 63-72; 73-76: 6. Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine J ( Posebna izdanja ANUBIH LXXIX, Odjelj. drutvenih nauka 17) Sarajevo 1987, 5-6; II (Posebna izd. ANUBiH LXXIX, Odjelj. dr. nauka 18) , Sarajevo 1987, 5-98. 7. Kad sam se preselio u Novi Sad dobio sam jednog dana dopis od nove Komisije koja je tre-balo da projekat dovede do kraja ( tj. da saini surogat umjesto Istorije) da napiem tekstove koji su bili predvieni da ih obradim. To su bile ove teme: Postanak plemena u Hercegovini, Srpska crkva i kultura srpskog naroda u Bosni i Hercegovini do pretkraj XVIII vijeka. Nisam htio to napisati, iako sam to mogao uiniti lako. Mislim da sam dobro llr!ldio ito sam se uzdrao od saradnje u takvom izdanju kakvo je ono.

Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji BiH 27

o kojima sada razgovaramo. . Postoji znatna razlika u pogledu istorijskih izvora za pitanje islamiza-

cije u Bosni i Hercegovini, kad je rije o XV i XVI vijeku, o vremenu kada ima-mo turske katastarske deftere, odnosno kada raspolaemo statistikim materija-lom u izvjesnom smislu rijei,8 i kad je rije o kasnijoj istoriji, kada za istraivanja moramo prikupljati vrlo razasuti istorijski materijal i pojedinana svjedoanstva, vrlo esto nepouzdana, da ih kao takve iskoristimo za istorio-grafsko uoptavanje. To to sam rekao ne odnosi se samo na pitanje islamiza-cije. ve uopte na problem etnikih procesa i odnosa u Bosni i Hercegovini u vrijeme turske vlasti dok se nisu ustalile osnovne konture u etnikoj strukturi kojom Bosna i Hercegovina ulazi u XIX vijek. U neku ruku, ovdje imamo pos-la sa 11 statistikom i poslijestatistikom erom" (neka mi bude doputeno da ov-dje parafraziram shvatanje francuskih istoriara o predstatistikoj i statistikoj eri, ali hronoloki u obratnom smislu).

Spomenuti prilozi Alije Bejtia i Muhameda Hadijahia obuhvataju ponajvie period iz" poslijestatistike ere". U njihovim prilozima-koliko se sjeam-ima veliki broj ispitanih i obraenih podataka i izvedenih uoptavanja i

zakljuaka koji bi dobro doli tematici o kojoj ovom prilikom razgovaramo i naroito temi koju sam odabrao u okviru osnovne tematike da o njoj ovdje dam nekolike napomene.9

Kad sam ve spomenuo turske katastarske deftere, pa ak i nagovijes-tio potrebu kritikog prilaza tim istorijskim izvorima, smatram da je potrebno usput istai da se ti izvori ee nekritiki objavljuju i jo ee nekritiki isko-riavaju u istoriografskim radovima i djelima. Ne vodi se dovoljno rauna u koju su svrhu nainjeni katastarski defteri, pa se esto poStUpa sa njima tako kao da su popisi stanovnitva u modernom smislu. Mora se imati u vidu da su se u katastarskim defterima popisivala domatinstva, odnosno kue, i objekti sa stano-vita davanja dabina. Pri tome, svi defteri ne postupaju za sva vremena i sve prilike jednako sa neoporezovanim i privilegovanim stanovnitvom. Neki defteri ga unose, neki unose samo neke kategorije, a neki ga ne unose. Naroito su u tom pogledu katastarski defteri nejednaki kad je rije o popisima vojnika, posa-da utvrenih mjesta i vojnikih redova. Ta primjedba vai i za objekte. Na prim-jer, neki defteri unose posjede vakufa (neki tu ubrajaju i posjede manastira) u posebne popise, a neki ih ne unose. Mogu se iste osobe u popisima javljati po dvaput ili ak moda i vie puta, jednom u jednom svojstvu, drugi put u drugom. Navodim kao primjer da su u opirnom defteru za hercegovaki sandak iz 1477. godine, gdje takav sluaj nije tako izraen kao u otprilike istovremenom

8. Katastarski defteri spadaju u statistiki materijal, ali nisu popisi stanovniltva u modernom smislu. Ipak, posredno mogu posluiti da se dobiju priblino tani podaci o broju i sastavu sta-novnitva. Zbog toga je pri tome potrebna dodatna kritinost pri njihovom kori!enju. 9. Ne znam Ita je sada s tim materijalom. Primjerci koje sam imao izgubili su se prilikom mog preseljenja u Novi Sad ili prilikom povratka u Sarajevo.

28 Branislav urev

opirnom defteru za smederevski sandak, Vlasi prvo popisani u posebnom po-. pisu Vlaha, a zatim neki od njih ponovo u selima i nabi jama koje se nisu

raunale kao vlake, kad dre timarsko zemljite.10Tako se u ta dva deftera na-vode i njihovi glavari, vetina samo u svojim katunima u Hercegovini, odnosno u svojim kneinama (sa primiurimaj u sjevernoj Srbiji, a neki od njih suposebno upisani kao vojvode, posjednici zemlje, dobijene od turskih vlasti, u Hercegovini, odnosno kao spahije u sjevernoj Srbiji.11 Posebno treba istai da ta dva spomenuta deftera, mimo svih nama poznatih deftera, imaju naprijed u okvi-ru popisa sultanskih basova opiran popis Vlaha. Takav postupak je, oigledno, nastao zbog momentalne potrebe carske vlasti.

Uopte, momentalna potreba da sc tako ili ovako postupi prilikom rada na katastarskim defterima vie je igrala ulogu nego to smo mi, zadovolja-vajui se optim pojmovima o tim popisima, skloni da to usvojimo.

Treba naroito istai da se veinom ne obraa dovoljna panja kako se odnosi" novi defter" (defter-i cedid), u samom popisu nainjeni (tj. onaj koji je pred nama u ispitivanju) , prema " starom defteru" ( defter -i atik) , koji je sluio kao podloga pri popisu. Ni u tom pogledu nisu svi defteri jednaki, neki su vrlo ovisni o" starom defteru", a drugi nisu, mnogo vie postupaju po novim in-strukcijama i nastalim promjenama. Pri tome jedni registriraju promjene, a drugi ne. Jedni defteri imaju naprijed kanun-namu koja odreuje opte odredbe i ubi-ljeene kanune i opirne biljeke u tekstu popisa, a drugi to nemaju. Ponegdje se

nae tekst i podaci i preneseni iz " starog deftera" , naroito kad su nastale ad-ministrativno-teritorijalne izmjene.

Katastarski defteri pretkraj XVI vijeka, i ukoliko ih ima iz XVII vije-ka, znatno su nesigumiji kao istorijski izvori od onih ranijih. Opadanje osmans-kog ureenja vidno je i na njima. Mnogo se vie prepisuje iz starih popisa nego to se radi na terenu. Ali i tu se ne smije ocjenjivati odsjekom ve svaki defter

10. Kontrolisao sam izvjesna djela i radove koji operiu statistikim podacima iz turskih ka-tastaskih deftera, za koja znam da su raeni tako ito su saradnici jednostavno zbrajati podatke bez obzira da li se oni ponavljaju u popisu. Tako su dobijene uveliane cifre. ll. Uzmimo.primjer, u Hercegovini u defteru iz 1477. godine upisan je gomjomoraki vojvo-da Radosav Stjepanov da dri od turskih vlasti dobijene zemlje. da on te zemlje " zajedniki uiva sa svojim bratom Hamzom i osobama Obrad i Todor" ( A. Alii, Poimeni11t. popis sandf.llka vilajeta Hercegovi11a, Sarajevo 1985, 36) i da nahiji Onogolte. inae "uzapenoj" (mevkuf), koja je upisana posebno od nabija u popisu" vlaha" i posebno i od "vlake" nahije Onopte u tom popisu, dri sa bratom Hamzom polovinu opustjelog sela Miloani ( Isto, 604) . Taj upis je vrlo indikativan. Inae je taj vojvoda jo jednom upisan. Milorad sa jo dvojicom iselio se iz Gornje Morae u vilajet Popovo, ali se jo vode da pripadaju vojvodi Radosavu (Isto, 157) . Radove o razvitku naih plemena putem razvitka kneina i vojvodstva teritorijalizacijom ka~ tunske organizacije" vlaha" prikupio sam u knjizi Poslallak i razvilllk brdskih, crnogorskih i hercegovotldh plemena, Titograd 1984. O razvitku kneina iz" ':laike" katunske organizacije u sjevernoj Srbiji u XV i XVI vijeku i o hriianima spahijama koji postaju od tako nastalih knezova naj obuhvatnije sam pisao u drugoj knjizi Istorije n&roda Jugoslavije.

Neke napomene o islamizaciji i ~nj~tvu u istoriji BiH 29

ponaosob. Bilo bi potrebno jo poneto istai kad je rije o katastarskim defteri-

ma kao istorijskim izvorima. Mnogo bi se trebalo rei o drugim starim turskim popisima, o njihovoj jednostranosti. AJi ja elim da ukaem da je potrebna pom-na kritinost i kod vrsta istorijskih izvora iz osmanske " statistike ere" ,

Samo po sebi se razumije da je potrebna daleko vea kritinost kad je rije o pojedinanim, neregistrovanim podacima u svjedoanstvima istorijskih izvora, naroito kad ulazimo u istoriju Bosne i Hercegovine u periodu koji sam uslovno nazvao osmanskom " poslijestatistikom erom" . Nedostatak pravih sta-tistikih izvora ili njihova samo sporadina pojava i nesigurnost u svje-doanstvima daju veu mogunost za subjektivnu interpretaciju i proizvoljno zakljuivanje. A ja bih u tim sluajevima, pozivajui se na Leopolda Rankea, os-nivaa prvih iskoraka ka modernom kritikom prilazu istorijskim izvorima uz-viknuo: " N ur kein Gehimgespinst" (Samo ne prea mozga) !

Danas, kad u istoriografiju sve vie prodire subjektivni prilaz, ak i u zanatskoj strani rada istoriara, a kod mnogih nacionalnih istoriografija (meu njima i kod nae) kad se pojavljuju snani ukloni nacionalizmu, nije zgoreg sje-titi se starog Rankea koji je istakao kao vrhovni.princip graanske istoriografije objektivnost, bez obzira na pitanje koliko je on sam u svim svojim istoriografs-kim radovima uspio da dostigne taj princip.

Ovaj dio mojih napomena, po prirodi svojoj uvodni, iako po obimu teksta najdui, kao da je sadd.ajem izaao van granica okvirne teme. To je samo prividno tako. Istoriografija zapoinje izvorima i dotadanjim postignuima u is-pitivanjU, literaturom, kritikim prilazom njima. U tom pogledu, ovdje je samo ukazano na neke kljune take tog kritikog prilaza, da bismo krenuli dalje.

Za etrdeset godina postojanja Orijentalnog instituta u Sarajevu, to u njegovim okvirima to dobrim dijelom njegovim podsticajem, prikupljen je ogroman materijal za ispitivanje turskog perioda istorije jugoslovenskih naroda. a naroito za prouavanje istorije Bosne i Hercegovine. Ali se jo uvijek postav-lja pitanje kako emo mi tim materijalom ovladati. To se javlja kao problem i kad je rije o istoriji Bosne i Hercegovine, mada se tu najvie u naoj zemlji radi da ovladamo tim materijalom.

Htio sam jo da izrazim svoje zadovoljstvo to se ova naa tematika uklapa u dalju razradu onoga to smo zapoeli naunim skupovima koje sam na

poetku spomenuo. Jer ja se nadam jo uvijek da emo pokrenuti rad na istoriji naroda

Bosne i Hercegovine u vrijeme' turske vladavine, odnosno u neku ruku oivjeti ono to je dobro zapoelo.

II Na savjetovanju, odranom ll. i 12. februara 1982. godine u

Branislav urev

Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine o poslijemtnom razvitku is-toriografije u Bosni i Hercegovini, nauni skupovi o etnikom razvitku i karak-teru turskog drutvenog ureenja, odrani u okviru priprema za izmdu Istorije naroda Bosne i Hercegovine, nisu kako treba navedeni ni u referatu koji obuhva-ta md na istoriji turskog perioda, a nisu ni spomenuti u diskusiji u kojoj je pokre-nuto pitanje neuspjeha u izmdi Istorije naroda Bosne i Hercegovine.12

Ne znam ta da mdim, da li da se samo pozovem na publikaciju ili da ipak ponovim ono to sam rekao. Mislim da je najbolje da po119vim to sam re-kao uz ispmvke i skraivanja koje tmi ovaj trenutak:

Kad je rije o formiranju muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, moram istai da se proces formimnja bosanskohecegovakog muslimanskog na-roda ne sastoji samo u islamizac:ji nego i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvirima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija bosanskohercegovakih masa, koja se sastojala u ouvanju srpskohrvatskog jezika i drugih domaih etnikih specifinosti u ivotu tih masa, razumije se, dolazi u prvi red. Ali je to moralo biti ispunjeno drutvenim sadrajem da bi bosanskohercegovaki musli-manski narod bio narod u feudalnom smislu. Pri tome je najvaniji momenat postanak i razvitak domae feudalne klase u Bosni i Hercegovini. U prvim vije-kovima turske vlasti ne moemo govoriti o domaoj feudalnoj klasi kao takvoj,

ve moemo govoriti o domaim ljudima-ntuslimanima u osmanskoj spahijskoj klasi, u vojnikom staleu (~ kojem je bilo u poetku vie, a poslije samo izu-zetno -neto hriana spahija) . Prvo diferencimnje od osmanskog poretka je stvamnje drukijih agrarnih odnosa. Zaeci te diferencijacije se nalaze u zahtje-vima za drukiji poloaj spahija i zaima u Bosni. to se pojavilo i to je ispunje-no krnjem XVI i u prvoj polovini XVII vijeka, ali pmvi proces poinje u XVIII vijeku. Tada se pojaanim iftluenjem stvara domaa feudalna klasa i mijeJ:\ia se poloaj muslimana seljaka u odnosu na hriane seljake. Spoljna opasnost povezuje muslimanski narod i domaa feudalna klasa postaje hegemon musli-manskog naroda.

Mislim da neemo iu~i na krnj ako prihvatimo gledite koje samo u islamizaciji, a ne i u diferencijaciji u okvirima osmanskog drutva, vidi stvaranje muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. I to prvo samo u diferencijaciji koja se sastoji u ouva::tju prirodno-etnikih osobina muslimanskog naroda u

12. Na str. 44 referata spomenut je skup posveen problemima etnikog razvitka u istoriji Bosne i Hercegovine, ali na udan nain i u ne ba opravdanoj vezi. Najudnije je da autor re-ferata ne uzima u obzir daje taj skup odran u okviru priprema za izradu Istorije naroda Bosne i Hercegovine i oekuje da e rezultati diskusije biti objavljeni. u obliku jedne studije. Na taj nain zaobilazi taj skup, pa samo spominje Hadijahiev prilog. Na str. 38 spomenut sam ja sa osobitim iskazima potovanja, ali nisu navedeni moji radovi koji se tiu istorije Bosne i Hercegovine. pa ak ni moj rad o Bosni u Enciklopediji Islama. Vidi: Savjetovanje o istoriogra-fiji Bosne i Hercegovine ( 1945-1982), Posebna izdanja ANUBiH knj. LXV, Sarajevo 1983, 37- 53. Povodom objavljivanja materijala sa tog skupa osvrnuo sam se kritikim napisom "Nakon etvrt stoljea" ( Opredjeljeqja br. 2. Sarajevo 1984, S-20).

Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji BiH 31

Bosni i Hercegovini, a zatim u difemcijaciji koja se sastoji u prvim zaecima obrazovanja naroda u feudalnom smislu. Muslimanski narod u Bosni i Hecegovini uao je u XIX stoljee kao narod u feudalnom smislu ne samo u od-nosu na ostala dva naroda nego u izvjesnoj mjeri i u odnosu prema vrhovnoj os-manskoj vlasti. Za itavo vrijeme postoji prirodno-etnika srodnost domaeg stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Ona postoji i danas. Ali ja ne elim ulaziti u XIX i XX vijek, nije mi to ua specijalnost. Meutim ...

Istoriju smatram procesom iz kojeg se taloe tekovine. Na tome ovjek stie iskustvo i znanje. Naroito je danas potrebno da zna korijene svojih odnosa.

Naveu jednu svoju izjavu iz 1985. godine: " Moram takoer istai da sam sretao odbojnost kojom se doekuje

afirmacija mu

32 Branislav urev

probleme ta oni znae sa gledita onoga momenta, onoga stupnja u razvitku, nego ih moramo gledati ta iza toga ostaje, jer istorija nije samo tok procesa nego istorija za sobom ostavlja tekoyine ( ..... ) Te se tekovine taloe i u onoj sfe-ri koja se zove etniki razvitak. " -

Ne samo ovdje, na rijeima, ve i u naunom prilazu istorijskim poja-vama u svojim radovima trudim se da jh stavim u njihovo vrijeme, da pronaem uzroke i posljedice njihova kretanja i smisao tog kretanja u njhovom vremenu.16 Ali to ne znai da ne treba voditi rauna ta iza tih procesa u prolosti za kasniji razvitak ostaje kao trajno, iako kasnije doivljava istorijom stvorene modifikacije.

Koliko znam, na tlu Bosne i Hercegovine u XV i XVI vijeku ustalile su se odlike novotokavskog koji je kasnije postao osnova srpskohrvatskog knjievnog jezika. Taj na srpskohrvatski knjievni jezik ima svoje istorijsko ishodite i svoju kasnije razvijenu etniku zasnovanost17

Tano je da jezik ne moe biti kriterij za razlikovanje Srba, Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini, ali nije tano da je jezik kao objektivni krite-rij u odreivanju etnikih odnosa " pao na ispitu upravo na Balkanu i na prouavanju nae istorije" (str. 271) . I ovom prilikom se ini osnovna pogreka koja se moe sresti kod veine onih koji su se bavili odnosima meu nrodima koji srpskohrvatski piu i govore. Posmatraju se uticajem raznih civilizacija stvorene kwtumoistorijske razlike meu njima kao da su prirodno-etnike raz-like. Upravo na jednostranosti apsolutnosociolokog prilaza istorijskim pojava-ma umjesto prirodno-istorijskog " pao je na ispitu" taj stav u odreivanju etnikih odnosa u Bosni i Hercegovini. Za svakog je jasno da su se za vrijeme turske vlasti Bo~njaci muslimani jezikom, koji je isti sa jezikom ostalog

domaeg stanovnitva u Bosni i Hercegovini, i jo nekim etnikim odlikama koje ih povezujU sa ostalim domaim stanovnitvom, razlikovali od ostalih mus-limana. To je i danas tako. To je ipak " la longue dur6e " , iako nije "immobile"}8

Nije shvaeno da ja u svojoj primjedbi ne mislim na srednjovjekovnu otadbinu Bosanaca ve na sadanju otadbinu naroda Bosne i Hercegovine, ije su granice manje-vie odreene u XVIII vijeku, da mislim na onu teritoriju koja

16. l u svojim istorijskim radovima trudio sam se da ostvarim ono shvatanje koje sam izloio u svom radu o istorizmu i evolucionizmu u shvatanju istorije (vidi: B. urev, Razvitak lovdanstva i drutvo, Novi Sad 1980, 107-127). 17. Taj problem je dodirnut u Uvodu u drugoj knjizi Istorije naroda Jugoslavije (napisali T adi~. Grafenauer i ja) i u mojoj raspravi Osnovna istorijsko-etnilka pitanja u razvitku jugos-lovenskih 1IIJ1'0(}a do obrMJJvanja nacija (Pregled XII. br.7-8. Sarajevo 1960, 1-13). 18. To su izrazi F. Brodela koji su kod nas postali vrlo popularni. Ali prirodnu postojanost u ljudskoj istoriji ne smatram ni tl nepokretnom" niti tl polunepokretnom" (semi immobile) kao Ito to smatra Brode!, ve usvajam da se razvitak sastoji u razlici od opteg" Ito e rei, od stalnog, postojailog. To je naroito vano istai kad se narod shvati kao tl la longue dureetl .

Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu tt istoriji BiH 33

je za vrijeme austro-ugarske vladavine poela postajati povezano privredno po-druje, pa kao takva ula u predratni jugoslovenski period u kojem je poslije iz-vjesnog vremena administrativno-teritorijalno razbijena, ali je ostala u svijesti naroda, i poslije drugog svjetskog rata potvrdila se kao otadbina naroda Bosne i Hercegovine.

Ovo sve to sam rekao treba dovesti u vezu sa turskim periodom isto-rije Bosne i Hercegovine. U svom referatu, koji se odnosi na taj period, na ovdje spomenutom skupu, dodirnuo sam pitanje ta istorija naroda Bosne i Hercegovine treba da obuhvati teritorijalno u vrijeme turske vladavine:

Da li emo obuhvatiti u turskom periodu itav bosanski paaluk kad se on obrazuje?

Istorija se ne sastoji samo od procesa nego i od rezultata. Upravo zbog svojih rezultata istorija je i najvie aktuelna. Danas postoji Bosna i Hercegovina kao domovina tri nacije, od kojih su dvije dijelovi dvije susjedne nacije. Ono to povezuje ta tri naroda u Bosni i Hercegovini jest tlo na kojem oni zajednki ive i izgrauju svoju budunost, a zatim jest njihovo srodstvo, prirodno-etnike odlike koje ih povezuju.

Pratei teritorijalne promjene koje su nastajale onako kako su se dogaale, ne smije se ispustiti iz vida da mi bacamo teite na krajeve koji su iz,. mzito bosanskohercegovaka teritorija( .... ) To ne znai da mi neemo prikazati ta je sve obuhvatao" bosanski paaluk" (str. 286-287 moga referata).

Smail Bali u svojoj knjizi Kultura Boinjaka-muslimanska komponen-ta (Wien 1973) dijeli muslimansku kulturu na " kulturu kolskog tipa " i na " na-rodnu kulturu" . Sa stanovita kretanja drutvenih odnosa za vrijeme turske vla-davine trebalo bi govoriti o irenju i uvrenju islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini i izrastanju bonjake kulture pod njenim uticajem.

Time smo dodirnuti ogromno polje rada. To je tako sloena tema da se ne usuujem ulaziti u ire izlaganje. Moja suzdranost je, mislim, opravdana, jer mi smo uopte tek zaorati prve bra1.de na tom ogromnom polju rada

NEKE NAPOMENE O ISU.MIZACIJII BONJATVU U ISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Rezime

Autor se poziva na nauni skup odran 1975. godine u okviru pred-radnji da se ostvari nauni projekat u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine koji je trebalo da ostvari objavljivanje Istorije naroda Bosne i Hercegovine u est tomova. Taj skup saradnika na izradi Istorije organizovala je Komisija za izradu tog projekta, a bio je posveen problematici etnikog razvit-ka u istoriji Bosne i Hercegovine. Autor daje kratak osvrt na okolnosti koje su

34 Branislav urev

dovele do toga da ne doe do ostvarenja tog projekta. Kritiki se obzire i na pub-likaciju dvije sveske koje je Akademija objavila navodno kao itav obraeni ma-terijal iz tog naunog poduhvata (Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine I i II, Sarajevo, 1987). Autor naroito ukazuje daje u toj publikaciji veoma oskudno obuhvaen rad na turskom periodu. Podvlai da su u potkomisiji za izradu tree knjige Istorije (XVII i XVIII vijek) prodiskutovana i poslije ispravaka i dopuna dva vana priloga ?..a konanu redakciju primljena koja spadaju u tematiku o ko-joj sada raspravljamo. Oni nisu uli u objavljenu publikaciju. ak u toj publika-ciji nisu ni spomenuta dva nauna skupa koja su odrana u okviru rada na pro-jektu, iako je objavljen itav materijal, i referati i diskusija, sa spomenutog skupa o etnikom razvitku u istoriji Bosne i Hercegovine (Prilozi Instituta za is-toriju XI-XII, Sarajevo 1975-1976, 261-320), a sa drugog skupa posveenog pi-tanjima osmanskog drutvenog ureenja i njegovog uticaja na drutveni ivot u Bosni i Hercegovini, objavljen je uvodni referat i jedan vaan prilog (Prilozi Inst. za istoriju XVIII, Sarajevo 1977. 63-72, 73-75) . U naoj nauci tim naunim prilozima nije obraena panja, a oni se ne mogu zaobii kad rasprav-ljamo o temi ovog naeg sJcupa uopte, a autor se mora na njih pozvati, jer je na tim skupovima izloio svoja gledita o temi o kojoj ovdje govori.

Ali autor smatra da prije izlaganja svojih osnovnih stavova o temi o kojoj raspravlja treba da ukae da ima jo mnogo nerazjanjenih, odnosno tek

naetih pitanja, kad je rije o publikaciji, prouavanju i ocjeni istorijskih izvora koji sc odnose na period u kojem se odigravaju procesi o kojim na ovom skupu raspravljamo. Aktivnou Orijentalnog instituta prije svega i radom u Akademiji za vrijeme dok se radilo na projektu za izradu Istorije Bosne i Hercegovine pri-kupljenje ogroman istorijski materijal, ali njime nismo ni priblino nauno ovla-dalida dobijemo objektivnu sliku problema o kojem raspravljamo u punoj mjeri koju on omoguava.

Kad je rije o formimnju muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, autor smatra da se proces ne sastoji samo u islamizaciji ve i u postepenoj drutvenoj diferencijaciji u okvirima osmanske vlasti. Prirodna diferencijacija u xuvanju srpskohrvatskog jezika i drugih domaih etnikih specifinosti kod muslimanskog naroda dolazi u prvi red. Autor je pristalica naziva Bonjaci za muslimanski narod u Bosni i Hercegovini. Ali je ta prirodna osnova morala biti .spunjena drutvenim sadrajem da bi muslimanski narod u Bosni i Hercegovini )OStao narod u feudalnom smislu. Autor smatra da se u XV i XVI vijeku ne noe govoriti u Bosni i Hercegovini o domaoj feudalnoj klasi, ve da se u :lrutvenom ureenju izraava timarsko-spahijski sistem i s njim povezane od-ike ostalog drutvenog i politikog ivota. Drutvena diferencijacija bonjatva

Xlivana stvaranju drukijih agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Taj proces :apoinje krajem XVI i poetkom XVII vijeka, ali puni zamah i pune odlike do-,ija u XVIII vijeku. Taj proces ne mijenja samo poloaj muslimanske feudalne :lase ve i poloaj muslimanskog seljatva u odnosu na ostalo seljatvo.

)jaani znaaj graninog poloaja Bosne i Hercegovine sudjeluje u uvrenju

Neke napomene o islamizaciji i boinjdtvu u istoriji BiH 35

drutvenog poloaja~ feudalne klase. Sa stanovmta kretanja drutvenih odnosa u vrijeme turske vladavine

trebalo bi govoriti o irenju i uvrenju islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini i izrastanju bonjake muslimanske kulture pod njenim uticajem

FEW NOTES CONCERNING ISLAMIZATION AND BOSHNIAKS IN THE HISTORY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Summary

The author cites symposium held in 1975. in the Academy of Science and Art of Bosnia and Herzegovina. which did not n-..alize its aim-to help realiza-tion of the scientific project entitled " History of the Peoples of Bosnia and Herzegovina" and to publish its results in six volunies. The symposium of the re-searchers included in the project was organized by the Commission for the Realization of the Project. and it was dediCated to the problem of ethnical devel-opment in the history of Bosnia and Herzegov~. The author gives ~ short re-view on the circumstances which stopped the realization of the project as well as a critical review on two books published by the. Academy. books which alleged-ly contained all the material prepared for the project (Contributions to the History of Bosnia and Herzegovina, vol. I. II. -Sarajevo. 1987) . The author points out that very few works concerning Turkish period can be found in these books. He emphaSizes that Subcommission for publishing the third book (171h and 18 Ih centuries) discussed and. after necessary corrections and additions. ac-cepted two very important papers whose subject was equal to the subject of present discussion. But these papers were not published in the book. The book even did not mention two symposiums held during the work on the project. al-though the whole material. papers and discussions. had been published. The ma-

teri~lls from the first symposiuri1 concerning ethnical development of the popula-tion in the h:istory of Bosnia and Herzegovina was published in the annual: Contributions of the Institute for History. vol. XI-XII. -Sarajevo 1975-1976. pp. 261-320. As for the second symposium: Social structure of Ottoman Empire and its Influence on Social Life in Bosnia and Herzegovina. introductory report and one significant paper were published in: Contributions of the Institute for History, vol. XIII. -Sarajevo tm. pp. 63-72 and 73-75. Our science has payed no attention to the mentioned papers and symposiums. but they can not be avoided in our discussion. and the author himself has to mention them because on these symposiwns he already exposed his opinions concerning the subject of the present discussion as well.

The author tbinks that before exposing bis views on the subject of the present discussion. be still has to point out many unexplained questions. i. e. questions that have just been touched. concerning publisbing. studiing and eval-

36 Branislav urev

uation of historical sources related to the period when the process discussed here happened. Thanks first of all to the researches done in the Institute for Oriental Studies as well as to the researches done in the Academy during the work on the project, huge historical material was collected. Scientific analysis of this materi-al could help us to reach the objective picture of the problem we are discussing now.

..

The authors opinion concerning the constitution of Muslim population in Bosnia and Herzegovina, is that the process itself was not only islamization but also gradual social differentiation Natural differentiation through the preser-vation of Serbo-Croatian language and oth~r native ethnical characteristics hap-pened mainly among the Muslcms. The author is adherent of the name Boshniak for the Muslim population of Bosnia and Herzegovina. He thinks that the natural predispositions needed certain social content so that Muslim population in Bosnia could become nation in feudal sense. The author is also of the opinion that in the 15 th and 16th centuries native feudal class did not exist in Bosnia and Herzegovina, but that timar-spahi system was expressed in existing social struc-ture, and it also influenced all the social and politicallife. Social differentiation of Boshniaks was based on the appearance of new agrarian relations in Bosnia and Herzegovina. That process began at the end of the 16 th century and the be-ginning of the 17 1h century, but the real development and the real characteristics of that process appeared in the 18 th century. The process did not change only the position of Muslim feudal class but also the position of Muslim peasants in relation to the rest of the peasants. The position of native feudal class was also strengthened by the growing importance of Bosnian borders.

From the standpoint of social relations during the period of Turkish rule we should talk about the expansion and strengthening of Islamic civilization in Bosnia and Herzegovina and the rising of Boshniaks-Muslim culture under its influence.

ADEM HANDI (Sarajevo)

O IRENJU ISLAMA U BOSNI S POSEBNIM OSVRTOM NA SREDNJU BOSl\TU

Iako je o irenju islama u Bosni, ili o tzv. "islamizaciji" , relativno dosta pisano, to pitanje nije jo dovoljno rasvijetljeno. Premda je do sada na ne-koliko naunih skupova isticana neadekvatnost termina" islamizacija", koji je pogrean, jer podrazumijeva u sebi odreenu prisilu, po nekoj inerciji taj termin se i dalje esto upotrebljava.

Ve zbog injenice to se irenje islama u Bosni i po svom tempu i irini razlikovalo od njegovog toka u ostalim pokrajinama, taj problem e i dalje predstavljati izazov za istraivae tim prije to postoji bogat i jo uvijek upotpu-nosti nesagledan turski arhivski materijal. Treba, ipak, istaknuti da je dosa-danjim istraivanjima uglavnom odgovoreno na glavna pitanja iz ove tematike i da daljnja istraivanja ne mogu znaajnije promijeniti ve utvrena stajalita.

Meutim, upotpunjavanje tih odgovora daljnjim koritenjem i analizama izvor-nih materijala svakako e doprinositi potptmijem rasvjetljavanju tog procesa, tim prije to su postojale i odreene specifinosti u razliitim podmjima i to taj proces vremenski nije bio svuda istog intenziteta.

Kakva je mogla biti razlika u tempu i irini tog procesa koji se u Bosni irio samim dolaskom osmano;ke vlasti, zahvatajui istodobno i gradsko i seosko stanovnitvo, to u drugim oblastima (Srbija, Slavonija, Srem) nije bio ni slian sluaj, a svima tim zemljama upravljao je isti gospodar. Upravo razliitost irenja tog procesa u raznim naim oblastima potvruje da irenje islama u Bosni nije moglo biti rezultat nikakvih represivnih mjera novog gospodara, to potvruju osnovni islamski principi, sadrani u Kur' anu: " vama vaa, a nama naa vjera" i "u vjeri ne smije biti prisiljavanja" kojih se intencija osmanska drava, kao teokratska, morala pridravati. Uostalom, tu injenicu o dobrovolj-nom pristupanju islamu potvruju i brojni domai izvori. Uzroci takvog irenja islama u Bosni nalaze se u prvom redu u politikim, drutvenim i ekonomskim prilikama u vrijeme njenog potpadanja pod osmansku vlast, a i u taktici koju su Osmani primjenjivali u naim zemljama, u njihovom prvobitnom mirenju sa mnogim zateenim ustanovama i preuzimanjem u svoje redove kranskih spa-hija i druge vojske.

Iz veine do sada objavljenih radova proizilazi da se pitanje irenja is-lama u Bosni ne moe posmatrati odvojeno od bogumilskog pitanja, odnosno od likvidacije tzv. " bosanske crkve" . Takva stanovita potiu otuda to se nestanak

38 Adem Handi

bogumilstva vremenski podudarao sa poecima prihvatanja islama, a i na osno-vu izvjesnih, na izgled, slinih etnikih elemenata izmeu bogumilstva i islama. Tako je Baagi, na .osnovu turskih izvora, pvenstveno na osnovu tzv. janiru:skog zakona, pisao da su se jo prilikom turskog osvojenja Bosne brojnije skupine bogumila sa raznih strana poklonite sultanu Mehmedu II pod Jajcem 1463. i istodobno svi primili islam. Ujedno su od sultana zatraili sljedee:"neka se i u naoj pokrajini kupe muka djeca u adami oglane" , to im je udovolje-no.1 Time su dobili povlasticu koja e im" osigurati ne samo gospodarstvo na

roenoj grudi nego i prvenstvo u cijeloj dravi". Za takvu ideju oito su mogli imati uzora u samom sultanovom vojskovoi, Malunud-pai Aneliu, izdanku

hrianske feudalne loze. tavie, Baagi je ovdje citirao znatno ranije autore koji govore o tome dogaaju, Zinkcisena (god. 181 O) i Asbbtha. Kod Asbbtha doslovno o tome stoji (prema prevodu Baagia:) "Bogumili~ njima na elu stara bogumilska aristokracija, koja je ve prije stajala s Turcima u vezi i tursko gospodstvo dovela u zemlju, preli su u ma&ama na islam i od novih gospodam primljeni objeruke u zagrljaj. Poglavito vie i nie plemstvo-primiv islam nije se ograniilo na svoj posjed i vlast nego tavie irilo svoje privilegije im sc lake prilagodilo organizaciji turske vlasti i im se vie istaknulo kao korisno orue za podjarmljivanje velike Ugarske." 1

O vjeri starog bosanskog stanovnitva, kao i o procesu irenja islama bilo je, meutim, i sasvim suprotnih stavova. Od 1924. do 1953. nastalo je neko-liko radova, iji su autori nastojali da dokau kako " bosanska crkva" nije bila nita drugo nego isto pravoslavlje. Naroito V. Gluac,3 kao i Bo. Petranovi i prota Sv. Davidovi u svojim radovima dokazivali su tu tezu Drugi autori, opet, trudili su se da dokau kako su bosanski muslimani uglavnom nastali tek u vri-jeme i poslije bekog rata (16831699) od izbjeglica iz izgubljenih zemalja (Slavonija, Lika i druge zemlje), ili su nastali kao potomci mnogih turskih do-seljenika pa su i po izgledu u veini mongoloidi (Cazin, Buim) , i tome slino (V. Gluac, prota Sv. Davidovi, P. Gakovi i M. Karanovi). U to vrijeme,

meutim, pojavio se poznati rad Mehmeda Handia,4 ozbiljna studija u kojoj je vrlo dokumentovano tretirana cjelokupna ova problematika, a navedenim autori-

ma prueni brojni protudokazi. Handi tim povodom istie: " Treba da nas in-teresira da znamo i ta smo ranije bili, iako je prema islamskom uenju potpuno bez vanosti ta je ko prije islama bio. To naroto treba danas, kada se, kako na-pomenusmo, tendenciozno stvari predstavljaju drugaije i kada se iz ovakvih pi-

l. S. BaJagi, Bol11jaci i Hercegovci u islamskoj knji!el'IIOSti. Izabrana djela, knj. III, lS; Isti Kratka uputa u prolost Bos11e i Hercegovi11e, 16. 2. Johan von Asb6th: Bos11ie11 und die Herzegovi11a, Wien 1888, p. 126; Baagi, Bo11jaci i Hercegovci ..... , 14. 3. V. Gluac, Srednjovjekov11a bosa11ska crl.:va bi/aje pravos/av11a, Beograd 1924. 4. M. Handi, Jslamit.acija Bos11e i Hercegovi11e i porijeklo bosansko- hercegovai!J..ih musli-mana. Sarajevo 1940.

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu 39

tanja izbija neki kapital". 5 Dananja naa nauka stoji na stanovitu da bogumil-stvo, koje je u Bosni bilo raireno od druge polovine Xi:I do sredine XV st, nije bilo ni katoliko ni pravoslavno uenje nego heretiko, specifino bosansko, to dokazuju brojni i latinski i domai izvori. Isto tako je bilo apsurdno dokazivati kako su lx>sanski muslimani nastali od izbjeglica krajem XVII i poetkom XVIII st . budui su se svi gradovi u Bosni urbano bili razvili uglavnom do kraja XVI st. (izuzimajui samo Bosansku krajinu koja je kasnije dola pod tursku vlast) sa mnogobrojnim damijama. Kakvoj su onda svrsi sluile te brojne bogomolje ako. prije kraja XVII st. nije u Bosni bilo muslimana. Prema turskim popisima, to istie i Handi, u samom Sarajevu je prije 1600. godine bilo podignuto 98 damija. Isto tako je nelogino bilo dokazivati da je bogumilstvo bilo identino sa pravoslavljem, a to bi i vremenski bilo nespojivo, jer kada je bogumilstvo uglavnom nestalo (dolaskom turske vlasti), pravoslavlje jo nije poelo hvatati jaeg korijena u Bosni, budui je bilo rezultat snanih imigracija stoarskog sta-novnitva u tursko vrijeme, tzv. Vlaha, to je zapoelo krajem XV st. Stanovita drugih, brojnijih autora koji su pisali o porijeklu bosanskih m}JSlimana, znatno su se razlikovala Uoavati su da su medu muslimanima najzastupljeniji stareni-ci, autohtono ~nsko stanovnitvo, kao to su iro Truhelka, Vladislav Skari, Aleksandar Solovjev, i drugi (Jovan Cviji, Jefto Dedijer, Risto Jeremi, Milenko Filipovi (za visoki bazen) i drugi). Naroito je Solovjev, ~tavljajui pitanje ta je bilo sa pripadnicima tzv. " bogumilske crkve" doiaskom Turaka u Besnu, potencimo bogumilsku komponentu u objanjenju pitanja pori-jekla bosanskih muslimana, posebno rajinskog seoskog stanovnitva u svom po-znatom radu "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne" .6

Od novih radova posebno treba istaknuti upravo pubtikovanu studiju velikog pregaoca-umrlog Muhameda Hadijahia, koji je rasvijetlio razna pita-nja iz historije Bosne, od najranijih poetaka pa kroz kasnije periode. U svom radu pod naslovom:" Porijeklo bosanskih muslimana" (izdanje (Bosanske) mus-limanske biblioteke, Sarajevo 1990, 1-186. ) Hadi jahi je do sada najkomplet-nije zahvatio ovo pitanje. Rad je podijeljen na etiri osnovna poglavlja: a) Postavljanje problema -izvori i literatura; b) Nestanak bogumila i islamizacija; e) Udio migracija; d) Brojano kretanje stanovnitva. Hadijahi u ovoj studiji nije ostavio po strani ni jedno pitanje koje je bilo u vezi sa navedenom proble,.. matikom, pri emu je meritorno pruio pojedinanu analizu i ocjenu postojee literature o ovom pitanju. Posebno se trudio da to bolje objasni podatke iz naj-ranijih turskihpopisa o tzv. krstjanima, njihovim kuama i posjedima, ili o nji-hovim izgubljenim posjedima, i brojne topografske podatke (imena krstjanskih sela, krstjanski~ zemalja, parcela, uma i sl. ) , a koji podaci u ukupnosti pred-stavlaju vijest o " bosanskoj crkvi" u fazi njene konane likvidacije.

Kako objasniti naizgled dvije formalno kontradiktorne injenice, po-

5. Isto, str. 4. 6. GodiJ11jak Istorijskog druitva BiH, I 1949.

40 Adem Handi

datke o prvobitnom ma.Sovnom prilaenju bogumila Turcima pod Jajcom 1.463. godine i njihovom primanju islama, to istiu svi autori koji se pozivaju na tur-ske izvore, sa kasnijim slubenim turskim popisima koji takve podatke ne sadre, nego se u njima irenje islama u Bosni vidi kao postepen proces sa

poetnim pojedinanim sluajevima prihvatanja islama u urbanim seoskim na-seljima. Ne trebi ovdje gubiti iz vida injenicu da slubeni popisi, tzv. spahijski defteri. predstavljaju popise poreskih obveznika, rajinskog stanovnitva. Zatim, ima li se na umu da su Turcima i islamu prvo prilazili vii slojevi bosanskog sta-novnitva (nasilno pokatolieni bogumili, tzv. kriptobogumili i na razne naine prikrivene pristalice " bosanske crkve" ) u emu se slae veina istoriara, zatim da su Turci prvobitno davali i odreene povlastice ba zbog prihvatanja islama, onda stvar postaje jasnija. Jer u biti povlateni stanovnici, pogotovo vii sloj tadanjeg drutva koji ni u ranijoj vlasti nije spadao u rajinski stale, ne bi bio

obuhvaen spahijskim popisima. Od vremena pribavljanja turskih popisa iz turs-kih arhiva, iz ezdesetih godina, nai historiari-defterolozi ne uputaju se u tak-va objanjavanja, ili preutno prelaze preko navedenih pOdataka o prvobitnom masovnijem prelaenju bogumila u islam, ili tu injenicu, na osnovu spahijskih deftera, negiraju. Meutim, ima dosta primjera koji potvruju da spahijski defte-ri ne obuhvataju sve muslimanske stanovnike u jednom mjestu. Slijedeti prim-jer: u apcu (BegUrdelen) god. 1533. (12 god. po turskom zauzeu) u spahijs-kom sumarnom deftcru jo nije bilo zabiljeeno ni jedno muslimansko domainstvo, nego samo 18 kranskih kua sa jo 5 odraslih neoenjenih lanova. Meutim, u drugoj evidenciji, defteru o 1.akupima (mukata) iz istog vremena (od 1528. do 1537. ) u BegUrdelenu se spominje 10 muslimana-zakupnika, jamaca i svjedoka (od kojih estorica novi muslimani, otac kranin) i za svakog je naglaeno " iz Begurdelena) . 7 .

Treba imati u vidu injenicu da korijeni mnogih muslimanskih feudal-nih porodica, tj. prihvatanje sistema njbovih djedova, izdanaka srednjovjekovne vlastele, pada ba u to najranije vrijeme, a nigdje po spahijskim defterima nisu se nali konkretni podaci o tim dogaajima. Nisu li upravo njihovi starenici doekali sultana Muhameda Fatiha pod Jajcem 1463. godine? Na osnovu razruh izvora, dobrim dijelom dubrovakih, moglo se do sada utvrditi preko 180

vienih linosti u Bosni, uglavnom potomaka zateene vlastele, koji su u novoj vlasti doli do visokih poloaja. Od njih-kako istie Behija Zlatar u svojoj znaajnoj studiji-estorica su bili veliki veziri, petorica veziri, dvadeset ih je bilo na poloaju beglerbega po raznim ejaletima, oko etrdeset ih je bilo na poloajima admirala turske flote. Ostali su bili kapetani, seraskeri, miralaji, spa-hije, mutevelije, kadije.8 Svakako je bi~o feudalnih porodica i drugaijeg porijek-la. Interesantan je sluaj nekadanjeg zagrebakog kanonika Franje Filipovia,

7. A. Handi, Sabac u pro/losti. I, Saba

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu 41

koji je 1570. god. bio zarobljen kod Zagreba, a 1574. spominje se kao Mehmed-beg Filipovi. Neto kasnije je u Istambulu u diplomatsk9j slubi, kasnije je do-bio Zijamet u Glamou, poznat kao Mehmed-beg od Glamoa. Od njega su gla-moki begovi Filipovii.

Treba se prisjetiti i injnice da su upravo najmonumentalnije islamske kulturne spomenike u Bosni podigli porijeklom domai ljudi. Utemeljitelj naj-

znaajnijih spomenika u Sarajevu, Husrev-beg, takoer je bio porijeklom sa naeg tla. Otac mu, Ferhad-b