376

Narodna umjetnost XVII

(A. Renoir), Pjesma 0 Nibelunzimai junacka epika (S. L. Wailes), Is-landske sage (T. M. Andersson),Knjizevnost irskih saga (S. O. Cod.-leflin), Francuske Chansons de Ges-te (G. J. Brault), Spanjolska epika(M. E. Simmons), Kuske bHine (F.J. Oinas), Srpskohrvatske junackepjesme (M. P. Coote), Baltijsko-fin-ska epika (F. J. Oinas), Epska tra-dicija turkijskih naroda (I. Basgoz),Africka jUl1acka epika (D. P. Bie-buyck).

Rasprave su koncipirane tako dadaju pregled vaznijih ci,njenica iprikazuju istrazlvanja toga predme-ta, popraeene su biljeskama i kri-tickom bibliografijom, koja upueujezainteresirane u dalji studij. Knji-ga je veoma dobar spoj didakticko·-ga prirucnika i znanstvenog pristupaepskom pjesniStvu.

U srediStu je intresa ovih ras-prava, u prvome redu onih sto sebave veldkim knjizevnim epskimspjevovima, problemodnosa - pre-rna rijecima R. Dorsona - usmeneizvedbe i napisanog teksta, ne to-liko pitanje jesu li usmeni pjesnicinekoe pjevali i recitirali epske spje-vove nego koliko je vjerno usmenapodloga dosla do izraZaja u sacu-vanom tekstu. Na primjeru Homeraodgovor se u ovoj knjizi priklanjadominantnom udjelu usmenostL

Za nase je citatelje, dakako, naj-zanimljiviji clanak 0 usmenom ep-skom hrvatsko-srpskom pjesnistvu,Napisan je kor.ektno, s poznavanjemtemeljne problematike i u skladus opeim odlikama ove knjige stosmo ih vee iznijeli. Prigovora bi seipak naslo. Ako spomenem da unavedenoj bibliografiji nema Naro-dnih epskih pjesama, knj. 1 i 2 uu redakciji O. Delorka .i mojoj ukolekciji "Pet stoljeea hrvatske knji-zevnosti«, neee to biti zbog autor-ske tastine, nego stoga jer bi se uzpomoe tih dviju zbirk.i i njihovihpopratnih clanaka vjerojatno pro-blematizirale neke danas vee stere-otipne postavke u clanku M. Coote.Tada se po svoj prilici ne bi bezrezerve preuzela uobicajena podje-la nasih epskih pjesama prema po-

vijesnim oiklusima; i ne bi se hr-vatsko-srpske epske pjesme smatralegeneralno razlicitima od makedon-skih i bugarskih po naglasenoj rea-listicnosti i histor.icnosti, po navod!1oneznatnome mjestu nadnaravnih po-java u njima (str. 261). U clank~ F.Oinasa, no s drugom crtom razgra-nicavanja, hrvatske epske pjesrne,za razliku od ruskih, ukrajinskih,srpskih, makedonskih i bugarskih,razmatraju se kao demitologizirane,historizirane i psihologizirane (str.236). Takve uopeene distinkcije mogubiti didakticki korisne, ali ih kon-kretna gmda dovodi u pitanje i cinirelativnim. Od spomenutih dvijuknjiga kolekcije »Pet stoljeea ... «prva knjiga donosi povijesne i obi-teljske pjesme, a druga pjesme-baj-ke, mitske pjesme i novelisticke pje-sme - prikazujuei uoCljivo i hrvat-ske epske pjesme s mitskom tema-tikom.

Maja Boskovie-Stulli

Europaische Heldendichtung. Herausge-geben von lUaus von See. Darmstadt,Wissenschaftliche Buchgesellschaft 1978(= Wege der Forschung, 500). VIII +463 str. .

Uvodna studija i opsezan, znalackiizbor tekstova 0 epskom pjesnistvunastoje odgovoriti na pitanje: Stoje to junacko pjesnistvo. IzabranicIanci podijeljeni su u devet sku-pina: 0 junackom pjesnistvu indo-germanskom (R. Schmitt, H. Hum-bach, G. Schramm, S. Wikander),grckom (H. Strasburger, F. Pfister,R. Pfeiffer, W. Schadewaldt, M. Par-ry, F. Combellack, A. Lesky), rim-skom (H. Dahlmann, U. Knoche),germanskom (L. L. Schi1cking, M.Wehrli, W. Mohr), francuskom (A.Kuhn, R. E. Curtius, E. Kohler, D.D. R. Owen, W. Klein), spanjolskom(W. Mettmann, W. Kienast, G. T.Northup, E. de Chasca). srpskom ihrvatskom (I'lLBraun, M. Murko, V.Zirmunski, L. Kretzenbacher), rus-kom (R. Trautmann, D. Gerhardt)i keltskom (E. Windisch).

Odgovor na osnovno pitanje, me-Ciutim, nije naden. Nesporazum je

377

Prikazi i kritike

mozda u samom njegovu postavlja-nju. Postoji Ii, naime, zajednickizanr junacko pjesniStvo, koji bi obu-hvacao spjevove kakvi su na prim-jer oni Homerovi, preko BeowulfaIi Pjesme 0 Rolandu pa do usmenihruskih bilina i epskih pjesama Hr-vata, Srba, Crnogoraca i Muslimanau Jugoslaviji? Autor je svjestan tevelike raznolikosti pa je, oslanjajueise na H. M. Chadwicka i M. Bowru,potrazio odgovor u domeni podrijet-la pjesama, u njihovim herojskimvremenima. No teskoea je u tomesto bi, u jednu ruku, temeljna mje-rila za zanr trebala biti mjerilapoetike umjesto pretpostavke 0 po-drijetlu, dok je, u drugu ruku, sampojam herojskih vremena odvise si-rok. Junacko doba Homerovo ili on~starih Germana pripadaju bitno raz-Iicitim drustveno-povijesnim konste-lacijama od npr. junackog doba Cr-nogoraca u 19. st. (Na donekle sli-can nacin sporno je i misljenje utekstu V. Zirmunskoga, koji idejusrpskih epskih pjesama 0 boju naKosovu god. 1389. tumaci s aspektavremena srpske feudalne ddave,kada se dogadaj zbio, a ne vremenau pocetku 19. st., kada su pjesmezapisane.)Kada bi autor knjige zastupao miS-ljenje 0 usmenom karakteru svihrazmatranih epskih spjevova, moglobi takvo stajaliste biti podlogom zatrazenje zajednickih zanrovskih obi-ljezja. No on - donijevsi u svomeizboru clanke koji 0 tome zauzimajuraznolika i suprotstavljena stajalista_ stoji na poziciji 0 kljucnom razli-kovanju junackih antickih i sred-novjekovnih spjevova, koji su pisanii individualni, od novijih zapisa us-meno izvodene junacke epike. Mis-lim da ee se 0 toj razlici morati josi ubuduee raspravljati, no kada sepolazi sa stajalista vee spomenutogposve jasnoga di£erenciranja, ondabi samim time trebalo odustati odzajednickih zanrovskih kvalifikacija.Time se, naravno, ne iskljucuju mo-guce uzajamne slicnosti pojedinihcrta.

U uvodnoj se studiji razmatrajupoznati anticki i srednjovjekovni ju-nacki spjevovi kao pjesnicke vrijed-

nosti koje pripadaju knjizevnosti,dok su usmene epske pjesme izu-zete iz knjizevnosti i ogranicene nadomenu folklora. Na moguee druga-cije pristupe upucuju, na primjer,CIanci Kohlera iIi Brauna, gdje seu usmenoj izvedbi, u njezinim va-riranjima, ponavljanjima, lirskimretardacijama, paralelizmima itd. vi-de ne sarno pomoena sredstva izved-be nego ujedno i ekspresivna sred-stva stilske realizacije s poetskimuCinkom i sa stvaralackim dopri-nosom izvodaca.

Obratimo li se sad a onim clan-cima koji se izravno bave usmenimepskim pjesnistvom (a koje je uknjizi zastupljeno oskudnije od an-tickoga i srednjovjekovnoga, osobi-to rusko, dok u skupini clanaka 0hrvatsko-srpskoj epici veoma nedo-staje ime Aloisa Schmausa), nuznoje osvrnuti se na pojam junackepjesme - kako ga shvaca u svomeinace odlicnom clanku M. Braun, atako i mnogi drugi autori. Usmenose epsko pjesniStvo juznih Slavenaizjednacuje ondje s tzv. junackimpjesmama, dok se ostale pjesme jed-nakoga oblika s raznolikim pripo-vjednim saddajima uvrscuju medubalade. Adekvatnija je, po mornemiSljenju, ona linija podjele gdje suna jednoj strani podugacke epskepjesme sa saddajima agonalnim,novelistickim, mitoloskim, bajkovi-tim, obiteljskim, a i njihove cestemedusobne interferencije, dok su nadrugoj strani kraee pjesme slicnihpripovjednih saddaja strukturiranezgusnuto u obliku balada. Poetiketih dviju skupina usmenih pjesamaveoma se razlikuju. Time se dobivaobuhvatniji pojam 0 usmenim ep-skim pjesmama, mijenja se slika 0njihovoj regionalnoj rasprostranje-nosti, a medu interpretatorima tihdugackih epskih pjesama dobivajuzene zasluzeno istaknuto mjesto.

Druga tema za diskusiju, kojaizlazi iz Braunova clanka, jest pi-tanje 0 tome nastaju Ii epske pjes-me stilizacijom pojedinacnoga stvar-nog dogadaja, iIi se dogadaji ugra-duju u vee postojeee stilske ,i kom-pozicijskeepske modele. Ukratko,mislim da je prvi postupak karakte-

378

Narodna umjetnost XVII

ristican sarno za relativno novije iIinove pjesme, koje opijevaju kon-kretne povijesne i zivotne zgode,dok je za glavninu epskih pjesamau juznih Slaven a karakteristicandrugi model tvorbe. Knjiga Euro-piiische Heldendichtung plodno po-tice na razmiSljanje i 0 mnogimdrugim ovdje nespomenutim pita-njima.

Kao zavrsnu informaciju navo-dimo da se iste godine pojavila i uAmerici knjiga s posve bliskom te-matikom, komponirana na slicannacin kao izbor studija, premdarazlicita po pristupu problemimaHeroic Epic and Saga, ed. by FelixJ. Oinas, Indiana University Press,1978).

Maj a Boskovie-Stulli

Helga Stein, Zur Herkunft und Alterbe-stimmung einer Novellenballade (DVldrNr. 76 und Nr. 77). Die Schwiegermutterbeseitigt die ihr anvertraute Schwieger-tochter, FF Communioations No. 224,Helsinki 1979, 276 str. + karta.

Monografija Helge Stein bavi sebaladom odnosno novelistickom pje-smom s obiteljskom temom 0 zlojsvekrvi: nakon odlaska svog sina urat (ili s1.) prekrSila je njegov zah-tjev da lijepo postupa s mladomsnahom; nasuprot tome - prematrim a osnovnim redakcijama pjesme- ponizavala je snahu i prisiIila je,na primjer, da bude cobanioa, iliju je zatvorila, iIi cak ubila. Anali-zirana je 441 varijanta - ruska,ukrajinska, litvanska, ceska (mo-ravska) i slovacka, madarska, ru-munjska, grcka, hrvatska i srpska,albanska, talijanska, provansalska,francuska, bretonska, spanjolska,katalonska, katalonsko-balearska,spanj olsko-sefardska, katalonsko-se-fardska, katalonsko-sefardsko-ba-learska, sefardsko-marokanska, se-fardsko-bosanska i flamanska.

Brizljivim trudom prikazana jesiroka rasprostranjenost meau naro-dim a jedne baladeskne obiteljsketeme i prikupljen je impozantanbroj dotle dijelom neprimijeeenih

varijanata - premda one ni U ovo-me velikom broju jos ne svjedoceravnomjerno a svojoj realnoj broj-nosti, gustoCi i rasprostranjenosti.Neka su podrucja, nairne, zahvalju-jud dosadasnjim istrazivanjima, po-znata boIje ad drugih.

Pregled varijanata prikazan je ustudiji prema donekle modificirano-me modelu geografsko-historijskemetode, kakav se inace primjenjujeu monografijama 0 tipovima pripo-vijedaka.

Autorica smatra da stalnost ka-rakteristicnih elemenata i strukturasaddaja iskIjucuje mogucnost poli-geneze ovog tipa pjesme, pa premdazapaza veliku vanijabilnost pjesamai raznolike posebne tokove njihovarazvoja, tumaci ih kao naknadnonastale regionalne ekotipove, kojisu morali imati zajednicko podri-jetlo. Ddi da je pjesma nastala u11. iIi 12. st. u jugoistocnoj Evropii bila odatle prenesena na Zapad,da bi se zatim s krizarskim ratovimavratila Istoku.

Je li tu odista u pitanju tip pjes-me potekle iz zajednickog izvora, ilije priblizna podudarnost osnovnogsizea nastala i kao rezultat tzv. ti-poloskih srodnosti, koje ne morajubiti genetske prirode, tesko je znati,pa i nakon ove monografije. Regi-onalne su osebujnosti veoma velikei mislim da ne iskljucuju mogue-nost samostalnog nastanka nekihgrupa pjesama ovoga tipa.

Plodnijim od rjesavanja te »kva-drature kruga« cini mi se uvid uraznoliko variranje oblika te grupefinih novelistickih pjesama, u dife-renciranost varijanata i lokalnih re-dakcija, sto se iz studije HeIge Steinmoze razabrati, no pozeljeli bismoda je tim pitanjima obraeena i iz-ravna paznja.

Po svojoj vaznosti i argumenta-ciji istice se poglavlje 0 drustvenojpozadini te pjesme; autorica je sa-gledava u prosirenoj obitelji, u zad-ruzi, odakle je potekao osnovni kon-flikt: iz surovoga ponasanja svekrve,koja preuzima vodeeu funkciju uobitelji za odsutnosti sina i glavarakuee.