30394056 ograde i prozori

7/28/2019 30394056 Ograde i Prozori

1/125

NAOMI KLEIN

OGRADEI

PROZORI


2/125

VBZZagreb

s engleskoga preveo:LUKA BEKAVAC

BIBLIOTEKA

Knjiga 12.

Urednik: NENAD RIZVANOVI

Copyright @ za hrvatsko izdanje:V.B.Z., d.o.o., 10010 ZAGREB, Draevika 12

Tel.: 01/6235-419 i faks: 01/6235-418e-mail: [email protected]

WWW. vbz.hr

Za nakladnika: Boko ZatezaloKorektura: Ivana Zima Galar

Grafika priprema: V. B. Z. studio, ZagrebTisak: Tiskarna LJUBLJANA d.d., Ljubljana, 2003

CIP-Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica-Zagreb

UDK 339.9KLEIN, Naomi

Ograde i prozori / Naomi Klein ; s engleskoga preveo Luka Bekavac. Zagreb:

V. B. Z., 2003. -(Biblioteka Tridvajedan; knj. 12)Prijevod djela: Fences and windowsISBN 953-201-261-3ISBN 953-201-262-1

953-201-261-3953-201-262-1


3/125

PredgovorOgrade sputavanja, prozori mogunosti

Ovo nije nastavak knjige o usponu antikorporacijskog aktivizma No Logo, koju sam napisala izmeu1995. i 1999. To je bio istraivaki projekt s tezom. Ograde i prozori su registar vijesti s prvih linijafronte jedne bitke koja je planula upravo u trenutku kad je No Logo objavljen. Knjiga je bila u tisku

kad su uglavnom slabo poznati pokreti koje je opisivala prodrli u veinsku svijest industrijaliziranogasvijeta, to je ponajvie bila posljedica prosvjeda protiv Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu

studenoga 1999. Preko noi sam baena usred meunarodne debate o najneodlonijem pitanju naegavremena: koje e vrijednosti upravljati globalnim dobom?

Ono to je poelo kao dvotjedna promotivna turneja pretvorilo se u avanturu koja se protegla nadvije i pol godine i dvadeset i dvije zemlje. Odvela me u Quebec City i Prag na ulice ispunjenesuzavcem, na skuptine susjedstva u Buenos Airesu, na kampiranje s antinuklearnim aktivistima u

pustinji June Australije te na formalne rasprave s europskim dravnicima. etiri godine istraivakeosame, potrebne da bih napisala No Logo, nisu me dobro pripremile za sve to. Usprkos medijskimizvjetajima koji su me nazivali jednom od voa ili glasnogovornika globalnih prosvjeda,zapravo nisam nikada bila ukljuena u politiku i nisam pretjerano voljela mase. Kad sam prvi put

morala drati govor o globalizaciji, spustila sam pogled u svoje biljeke, poela itati i nisam gaponovno podigla iduih sat i pol.Ali to nije bilo vrijeme za stidljivost. Ljudi su se u desecima, a zatim u stotinama tisu a

pridruivali novim prosvjedima svakoga mjeseca, a mnogi su od njih bili ljudi poput mene, kojizapravo nikad prije nisu vjerovali u mogunost politike promjene. inilo se daje odjednom postalonemogue ignorirati neuspjehe vladajueg ekonomskog modela a to je bilo prije Enrona. U imeispunjenja zahtjeva multinacionalnih ulagaa, vlade diljem svijeta nisu ispunjavale potrebe ljudi kojisu ih izabrali. Neke od ovih nezadovoljenih potreba bile su osnovne i hitne potrebe za lijekovima,smjetajem, zemljom, vodom. Neke su bile manje opipljive potrebe za nekomercijalnim kulturnim

prostorima u kojima se moe komunicirati, okupljati i dijeliti, bilo na internetu, u eteru ili na ulici.Osnova svemu tome bila je izdaja temeljne potrebe za demokracijama koje su utemeljene na

razumijevanju i sudjelovanju, umjesto onih koje potkupljuje i financira Enron ili Meunarodnimonetarni fond.

Kriza nije potivala dravne granice. Pokazalo se da globalna ekonomija u naglom razvoju,usredotoena na potragu za kratkoronim profitima, nije7

sposobna reagirati na sve neodlonije ekoloke i ljudske krize. Nesposobna je, primjerice, zamijenitifosilna goriva odrivim izvorima energije. Nesposobna je, unato svim sveanim obeanjima i krenjuruku, posvetiti nuna sredstva zaustavljanju irenja HIV-a u Africi. Nesklona je prihvatitimeunarodne ugovore o smanjivanju problema gladi, pa ak i govoriti o temeljnim propustima ukontroli sigurnosti hrane u Europi. Teko je rei zato je prosvjedni pokret planuo upravo onda kad

jest, poto je veina ovih drutvenih i ekolokih problema bila kronina ve desetljeima, ali diozasluga zasigurno pripada samoj globalizaciji. Prije je krivica za nedostatke sredstava u kolama ilizagaivanje zaliha vode bila svaljena na nesposobnu financijsku upravu ili izravnu korupciju

pojedinanih nacionalnih vlada. Sada se takvi problemi, zahvaljujui bujanju razmjene informacijapreko granica, prepoznaju kao lokalne posljedice jedne specifine globalne ideologije koju politiariprovode na nacionalnoj razini. Osmislila ju je aica gospodarskih interesa i meunarodnih institucija,ukljuujui Svjetsku trgovinsku organizaciju, Meunarodni monetarni fond i Svjetsku banku.

Etiketa antiglobalizacije koju su nam nametnuli mediji jest ironina, jer smo u ovom pokretupretvarali globalizaciju u stvarnost koju ivimo, moda i vie nego rukovoditelji najmultinacionalnijihkorporacija ili najneumorniji pripadnici jet-seta. Na skupovima poput Svjetskog socijalnog foruma uPorto Alegreu, na kontrasamitima tijekom sastanaka Svjetske banke, te na komunikacijskimmreama poput www.tao.ca i www.indymedia.org, globalizacija nije ograniena na uski niztrgovinskih i turistikih transakcija. Umjesto toga, ona je zamren proces kojim tisue ljudi povezujusvoje sudbine jednostavno dijelei ideje i pripovijedajui prie o tome kako apstraktne ekonomske
http://www.tao.ca/http://www.indymedia.org/http://www.indymedia.org/http://www.tao.ca/


4/125

teorije utjeu na njihove svakodnevne ivote. Ovaj pokret nema voe u tradicionalnom smislu samoljude odlune da steknu i prenesu znanje.

Poput drugih koji su se nali u ovoj globalnoj mrei, pristigla sam opremljena samo ogranienimznanjem o neoliberalnoj ekonomiji, uglavnom o njezinom odnosu s mladima Sjeverne Amerike iEurope koji odrastaju s vikovima trine ponude i manjkom radnih mjesta. Ali ovaj me pokret, kao itolike druge, globalizirao: prola sam kroz intenzivan i neposredan teaj o tome to je opsjednutosttritem znaila seljacima bez zemlje u Brazilu, uiteljima u Argentini, djelatnicima fast-food

restorana u Italiji, uzgajivaima kave u Meksiku, stanovnicima sirotinjskih predgraa u Junoj Africi,djelatnicima telemarketinga u Francuskoj, putujuim beraima rajica na Floridi, organizatorimasindikata na Filipinima, djeci bez doma u Torontu, gradu u kojemu ivim.

Ova zbirka opisuje strmu krivulju mog vlastitog uenja, jedan mali dio ogromnog procesadijeljenja informacija meu obinim graanima, koji je8

pruio mnotvu ljudi ljudi koji nisu obrazovani ekonomisti, pravnici za meunarodnu trgovinu ilistrunjaci za patente hrabrost za sudjelovanje u debati o budunosti globalne ekonomije. Ove sukolumne, eseji i govori, pisani za The Globe and Market, The Guardian, The Los Angeles Times imnoge druge publikacije, bivali skicirani u hotelskim sobama tijekom noi poslije prosvjeda uWashingtonu i Mexico Cityju, u neovisnim medijskim centrima, u bezbrojnim avionima. (Piem nasvojem drugom laptopu nakon to je, u putnikom razredu Air Canada aviona, ovjek na skuenomsjedalu ispred mene spustio svoj naslon, poslije ega sam ula uasan zvuk drobljenja.) Sadrenajsnanije injenice i najtee dokaze krivnje kojih sam se mogla dokopati za uporabu u raspravama sneoliberalnim ekonomistima, kao i najdirljivija iskustva proivljena na ulicama s aktivistikimsudruzima. Pokatkad predstavljaju uurbane pokuaje upijanja informacija koje su mi pristigle u inboxtek nekoliko sati ranije, ili pobijanja nove kampanje dezinformiranja koja napada prirodu i ciljeve

prosvjeda. Neki od eseja, pogotovo govori, nisu ranije objavljivani.emu okupljanje ovih zbrkanih zapisa u knjizi? Djelomino stoga to je, nekoliko mjeseci

nakon to je otpoeo rat protiv terorizma Georgea W. Busha, nastupila spoznaja da se neto

okonalo. Neki su politiari (pogotovo oni iju su politiku prosvjednici paljivo preispitivali)uurbano izjavili da se okonao sam pokret: tvrdili su da pitanja koja je postavljao o neuspjehuglobalizacije nisu samo neozbiljna, nego i korisna neprijatelju. Zapravo, eskalacija vojne sile irepresije tijekom protekle godine izazvala je najvee proteste dosad na ulicama Rima, Londona,Barcelone i Buenos Airesa. Takoer je nadahnula mnoge aktiviste, koji su ranije zamjeivali samosimbolina neslaganja izvan samita, da poduzmu konkretne korake prema suzbijanju nasilja. Meuovim je koracima bilo postavljanje ljudskih titova tijekom opsade Crkve Kristova roenja uBetlehemu, kao i pokuaj blokade ilegalne deportacije izbjeglica u europskim i australskim logorima.Meutim, dok je pokret ulazio u tu uzbudljivu novu fazu, shvatila sam da sam svjedoila neemuneobinom: jasnom i zadivljujuem trenutku u kojem je svjetina iz stvarnog svijeta nepozvana upala uklub strunjaka u kojemu se odluuje o naoj kolektivnoj sudbini. Stoga ovo nije zapis o kraju, nego o

tom znaajnom poetku koji je u Sjevernoj Americi oznaen radosnom eksplozijom na ulicamaSeattlea, a katapultiran u novo poglavlje nezamislivim razaranjem 11. rujna.

____

Neto drugo me nagnalo da okupim ove lanke. Prije nekoliko mjeseci, dok sam prelistavala izreske izsvojih kolumni traei jedan izgubljen statistiki podatak, zamijetila sam nekoliko tema i slika koje suse ponavljale. Prva je9

bila ograda. Slika se javljala neprestano: zapreke koje odvajaju ljude od resursa koji su bili javni,

zabranjuju im pristup prijeko potrebnoj zemlji i vodi, ograniavaju njihovu sposobnost da prelazegranice, da izraavaju politiko neslaganje, da javno prosvjeduju na ulicama, zapreke koje akspreavaju politiare u provoenju politike koja e biti smislena ljudima koji su ih izabrali.


5/125

Neke od ovih ograda nije lako zamijetiti, ali one svejedno postoje. Virtualna se ograda uzdieoko kola u Zambiji kad se, na savjet Svjetske banke, uvede pristojba za korisnike koja stavljanastavu izvan dosega milijuna ljudi. Ograda se uzdie oko obiteljske farme u Kanadi kada politikavlade pretvori poljoprivrednu proizvodnju na malo u luksuz kojeg si, u okruenju tvornikih farmi idrastinog pada cijena robe, nitko ne moe priutiti. Postoji stvarna, makar i nevidljiva ograda koja seuzdie oko iste vode u Sowetu, kad zbog privatizacije cijene lete nebu pod oblake, a stanovnitvo se

prisiljeno okrenuti zagaenim izvorima. A postoji i ograda koja se uzdie oko same ideje demokracije

kad se Argentini kae da e dobiti zajam Meunarodnog monetarnog fonda samo ako dodatno smanjisocijalne trokove, privatizira jo resursa i ukine podrku lokalnim granama privrede, sve to usredekonomske krize koju je upravo takva politika produbila. Ove su ograde, naravno, stare poputkolonijalizma. Takvi su lihvarski postupci postavili reetke oko slobodnih naroda, napisao jeEduardo Galeano u Otvorenim venama Latinske Amerike. To se odnosilo na uvjete britanskoga zajmaArgentini 1824. godine.

Ograde su oduvijek bile dio kapitalizma, jedini nain da se vlasnitvo zatiti od tobonjihrazbojnika, ali dvostruki su standardi, koji su podupirali te ograde, odnedavno postali sve oitiji.Izvlatenje korporacijskih dobara jest moda ponajvei grijeh koji socijalistika vlada moe poiniti uoima meunarodnih financijskih trita (samo pitajte Huga Chaveza iz Venezuele ili Fidela Castra sKube). Meutim, zatita imovine zajamena kompanijama pod ugovorom o slobodnoj trgovini nije se

proirila i na argentinske graane koji su poloili svoju ivotnu uteevinu na raune Citibanka,Scotiabanka i HSBC-a, te sada saznaju da je veina njihovog novca jednostavno nestala. Duboko

potovanje koje trite gaji prema privatnom bogatstvu nije obuhvatilo amerike namjetenike Enrona,koji su otkrili da im je uskraen pristup njihovim privatiziranim mirovinskim dionikim portfeljima, teda ne mogu prodavati, dok su rukovoditelji Enrona sumanuto unovavali svoje dionice.

Istovremeno su na udaru neke krajnje neophodne ograde: u navali za privatizacijom, sruene sugotovo sve granice koje su neko postojale izmeu mnogih javnih i privatnih prostora, zadravajui,

primjerice, reklame izvan kola, profiterske interese izvan zdravstva, ili spreavajui novinske10

podrunice da djeluju tek kao promotivno sredstvo za druge posjede svojih vlasnika. U svaki jezatien javni prostor izvrena provala, samo da bi ga nakon toga trite ponovno ogradilo.Jo jedna granica od opeg interesa kojoj prijeti ozbiljna opasnost jest ona koja razdvaja

genetski modificirane usjeve od usjeva koji jo uvijek nisu prepravljani. Gigantski su proizvoaisjemena toliko loe osigurali susjedna polja od dolijetanja svojega modificiranog sjemenja, njegovogukorijenjivanja i unakrsnog opraivanja, da u mnogim dijelovima svijeta konzumiranje hrane koja nijegenetski modificirana vie ak nije niti mogue cijela je zaliha hrane kontaminirana. ini se daograde koje tite ope interese sve bre nestaju, dok se one koje ograniavaju nae slobode upornomnoe.

Kad sam prvi put primijetila da se slika ograde uporno javlja u raspravi, sporovima, te u mojimvlastitim spisima, to mi se uinilo znaajnim. Naposljetku, proteklo je desetljee ekonomske

integracije bilo pothranjivano obeanjima o ruenju barijera, poveanju pokretljivosti i veoj slobodi.A ipak, dvanaest godina nakon slavljenog pada Berlinskoga zida, ponovno smo okrueni ogradama,odsjeeni jedni od drugih, od zemlje i od svoje sposobnosti da zamislimo da je promjena mogua.Ekonomski proces poznat pod benignim eufemizmom globalizacija sada dopire do svakog aspektaivota, preobraavajui svaku djelatnost i prirodni resurs u izmjerenu i posjedovanu robu. Kako istiehongkonki istraiva rada Gerard Greenfield, u trenutnoj se fazi kapitalizma ne radi samo o trgoviniu tradicionalnom smislu prodaje veeg broja proizvoda s druge strane granice. Radi se i o tome da senezasitna glad za rastom trita utauje tako da se cijeli sektori koji su neko bili smatrani zajednikimdobrima, te nisu bili na prodaju, redefiniraju kao proizvodi. Najezda privatnoga u javno dosegla je,naravno, kategorije poput zdravstva i obrazovanja, ali i ideja, gena, sjemenja, koje se sada kupuje,

patentira i okruuje ogradom, jednako kao i tradicionalni aboridinski lijekovi, biljke, voda, ak i

ljudske matine stanice. Meunarodno trgovako pravo, kao najvei ameriki izvozni proizvod uzautorsko pravo (vei od tvornike robe ili oruja), ne smije biti shvaeno samo kao ukidanje biranihgranica u trgovini nego, preciznije, kao proces sustavnog podizanja novih granica oko znanja,tehnologije i odnedavno privatiziranih resursa. Sporazumi o trgovinskim aspektima prava


6/125

intelektualnoga vlasnitva spreavaju farmere da ponovno sade svoje sjemenje, jer ga je patentiraoMonsanto; te zakonski onemoguavaju siromanim zemljama proizvodnju generikih lijekova koje bimogle dati svojem siromanom stanovnitvu.

Globalizaciji se sada sudi jer su na drugoj strani svih tih virtualnih ograda stvarni ljudi kojima jeonemoguen pristup kolama, bolnicama, radnim11

mjestima, njihovim vlastitim farmama, domovima i zajednicama. Masovna privatizacija i preputanjeslobodnom razvoju izrodili su vojske iskljuenih ljudi ije usluge vie nisu potrebne, iji se stiloviivota otpisuju kao zaostali, ije se osnovne potrebe ne zadovoljavaju. Ove ograde drutvenogiskljuenja mogu ukinuti cijelu jednu granu privrede, a mogu i otpisati cijelu zemlju, kao to sedogodilo Argentini. Sluaj Afrike pokazuje da cijeli kontinent moe biti izgnan u globalni svijet sjena,

potjeran sa zemljopisnih karata i iz vijesti, pojavljujui se samo tijekom ratova, kad se na njezinegraane gleda s nepovjerenjem kao na potencijalne lanove milicije, tobonje teroriste ili antiamerikefanatike.

Zapravo, iznimno se malo ljudi koje je globalizacija izolirala okree nasilju. Najjednostavnije,kreu se: iz sela u grad, iz zemlje u zemlju. A upravo se tada suoavaju s izrazito nevirtualnimogradama, onima koje su napravljene od pletene i bodljikave ice, ojaane betonom i uvanestrojnicama. Kad god ujem frazu slobodna trgovina, moram si predoiti okovane tvornice koje sam

posjetila na Filipinima i u Indoneziji, potpuno okruene pregradama, straarskim tornjevima ivojnicima sredstvima koja spreavaju visoko subvencionirane proizvode da izau, a organizatoresindikata da uu. Pomislim i na svoje nedavno putovanje u pustinju June Australije, gdje sam

posjetila ozloglaeni izbjegliki logor Woomera. Smjetena petsto kilometara od najbliega grada,Woomera je biva vojna baza pretvorena u privatizirani zatvor za izbjeglice, kojega posjeduje

podrunica amerike zatitarske tvrtke Wackenhut. Tamo stotine afganistanskih i irakih izbjeglicakoje su pobjegle represiji i diktaturi svojih zemalja toliko oajniki ele pokazati svijetu to se dogaaiza ograde da organiziraju trajkove glau, skau s krovova svojih baraka, piju ampon i zaivaju siusta.

Ovih dana, novine su pune uasnih izvjetaja o ljudima koji trae azil, pokuavajui prijeidravne granice skrivajui se meu proizvodima koji uivaju znatno veu pokretnost od njih samih. Uprosincu 2001., tijela osmero rumunjskih izbjeglica, ukljuujui dva djeteta, otkrivena su u teretnomkontejneru punom uredskog namjetaja; uguili su se tijekom dugog putovanja preko mora. Istegodine, mrtva tijela jo dvije izbjeglice pronaena su u Eau Claireu u Wisconsinu, u jednoj poiljkiinstalacija za kupaonicu. Godinu prije toga, pedeset i etiri su se kineske izbjeglice iz pokrajine Fujianuguile u kamionu za dostavu u Doveru u Engleskoj.

Sve su ove ograde povezane: stvarne, napravljene od elika i bodljikave ice, potrebne su da bise nametnule virtualne, one koje tolikima uskrauju resurse i blagostanje. Jednostavno nije moguestaviti pod klju toliko zajednikih dobara bez popratne strategije kontrole javnih nemira i pokreta.Zatitarske tvrtke najbolje posluju u gradovima u kojima je jaz izmeu bogatih i siromanih najvei

Johannesburgu, So Paulu, New Delhiju gdje12

prodaju eljezna vrata, oklopna vozila i sloene sustave za uzbunjivanje, te iznajmljuju vojskeprivatnih uvara. u Brazilu se, primjerice, na privatno osiguranje godinje troi 4,5 milijarde dolara, a400 000 naoruanih policajaca na iznajmljivanje brojano nadjaava stvarne policajce gotovo uomjeru 4:1. U duboko podijeljenoj Junoj Africi, godinji su trokovi privatnog osiguranja dosegli 1,6milijardi dolara, vie od trostruke svote koju vlada godinje potroi na izgradnju jeftinih stanova. Sadase ini da su ovi zatvoreni kompleksi, koji tite one koji imaju od onih koji nemaju, zapravomikrokozmi globalne policijske drave u nastajanju ne globalnoga sela koje nastoji spustiti zidove i

barijere, kao to nam je bilo obeano, nego mree tvrava povezanih snano militariziranim

trgovinskim koridorima.Ako se ova slika ini pretjeranom, to je moda samo stoga to veina nas na Zapadu rijetko vidi

ograde i artiljeriju. Kontrolirane tvornice i logori za izbjeglice ostaju skriveni na zabitim mjestima,gdje predstavljaju manji izazov zavodljivoj retorici svijeta bez granica. Tijekom proteklih godina je,


7/125

meutim, nekoliko ograda silom postalo potpuno vidljivo nerijetko, primjereno, tijekom samita nakojima se ovaj brutalan model globalizacije promovira. Sada se uzima zdravo za gotovo da e svjetskivoe, ako se ele okupiti da bi raspravljali o novoj trgovinskoj pogodbi, morati izgraditi suvremenutvravu da bi se zatitili od gnjeva javnosti, ukljuujui oklopne tenkove, suzavac, vodene topove idresirane pse. Kad je Quebec City ugostio Samit Amerika u travnju 2001., kanadska je vlada

preduzela korak bez presedana izgradivi kavez ne samo oko konferencijskoga centra, nego i okogradskog sredita, prisiljavajui stanovnike da pokazuju osobne isprave da bi stigli kui ili na posao.

Jo jedna popularna strategija jest odravanje samita na nepristupanim lokacijama: sastanak skupineG8 odran je 2002. duboko u kanadskom Stjenjaku, a sastanak WTO-a 2001. u represivnoj zaljevskojdravi Katar, gdje emir zabranjuje politike prosvjede. Rat protiv terorizma je postao jo jednaograda iza koje se moe skrivati, koju organizatori samita koriste da bi pokazali zato ovaj put javniiskazi neslaganja jednostavno nee biti mogui ili, jo gore, da bi povukli prijetee usporedbe izmeuzakonitih prosvjednika i terorista opsjednutih razaranjem.

Ali ono o emu se izvjetava kao o zlokobnim sukobima su nerijetko radosni dogaaji,eksperimenti u alternativnim nainima organiziranja drutava koliko i kritike postojeih modela.Sjeam se da sam, kad sam prvi put sudjelovala u jednom od takvih kontrasamita, imala jasan osjeajda se otvara neka vrsta politikog portala prolaz, prozor, pukotina u povijesti, da upotrijebim

prekrasan izraz Subcomandantea Marcosa. To otvaranje nije imalo puno veze s razbijenim prozorom ulokalnom McDonald's restoranu, prizoru koji televizijske kamere toliko vole. Bilo je to neto drugo:osjeaj mogunosti, snaan dah svjeeg zraka, kisik koji navaljuje u mozak. Ovi su13

prosvjedi koji zapravo predstavljaju jednotjedne maratone intenzivnog obrazovanja o globalnojpolitici, kasnonona strateka zasjedanja u simultanom prijevodu na est jezika, festivale glazbe iulinog kazalita slini stupanju u paralelni svemir. Preko noi, mjesto prosvjeda se pretvara u nekuvrstu alternativnog globalnog grada gdje gorljivost zamjenjuje rezignaciju, gdje oruani uvari morajutititi korporacijske logotipe, gdje ljudi preotimaju automobile, umjetnost je posvuda, strancirazgovaraju jedni s drugima, a mogunost radikalne promjene politikoga kursa ne izgleda kao udna

i anakrona ideja, nego kao najloginija zamisao na svijetu.Aktivisti su kooptirali ak i tiranske mjere sigurnosti kao dio poruke: ograde koje okruujusamite postaju metafore za jedan ekonomski model koji progoni milijarde u siromatvo i izolaciju. Naogradama se insceniraju sukobi ali ne samo oni koji ukljuuju palice i cigle: limenke suzavca su seodbacivale natrag palicama za hokej, vodene se topove bespotedno izazivalo pitoljima na vodu, azujeim su se helikopterima izrugivali rojevi papirnih aviona. Tijekom Samita Amerika u QuebecCityju, skupina aktivista je izradila drveni katapult srednjovjekovnoga stila, dovezla ga do tri metravisoke ograde koja je okuivala gradsko sredite, te preko nje prebacivala pliane medvjedie. UPragu je tijekom sastanka Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda, talijanska skupina zadirektnu akciju Tute Bianche odluila da se nee sukobiti sa crno odjevenim policijskim odredima zasuzbijanje nemira odjevena u podjednako prijetee skijake maske i alove s uzorcima. Umjesto toga,

marirali su do policijskih redova odjeveni u bijele kombinezone podstavljene stiroporom i napunjenegumenim zranicama. U neodluenom sukobu izmeu Darth Vadera i vojske Michelin-ljudi, policijanije mogla pobijediti. U meuvremenu, u drugom dijelu grada, strma je uzbrdica koja vodi dokonferencijskog centra bila prekrivena gomilom ruiastih vila odjevenih u burleskne vlasulje,srebrnoruiaste veernje haljine i cipele s visokim petama. Ovi su aktivisti prilino ozbiljni u svojojelji da poremete trenutni ekonomski poredak, ali njihova taktika odraava tvrdoglavo odbijanje da seupletu u klasine borbe za vlast: njihov cilj, koji sam poela istraivati u zavrnim tekstovima oveknjige, nije to da sami preuzmu vlast, nego da naelno prkose centralizaciji vlasti.

Otvaraju se i druge vrste prozora, tihe zavjere kojima je cilj ponovno preuzimanje privatiziranihprostora i imovine za javnu uporabu. Moda su to uenici koji izbacuju reklame iz svojih uionica, ilirazmjenjuju glazbu preko interneta, ili osnivaju neovisne medijske centre s besplatnim softwareom.

Moda su to tajlandski seljaci koji sade organski uzgojeno povre na poplavljenim terenima za golf, ilibrazilski farmeri bez zemlje koji rue ograde oko nekoritenih zemljita i pretvaraju ih upoljoprivredne zadruge. Moda su to radnici koji u Boliviji ponitavaju privatizaciju svojih zaliha14


8/125

vode, ili stanovnici junoafrikih opina koji svojim susjedima ponovno ukljuuju struju podsloganom Power to the People12. A kad se te prostore jednom ponovno prisvoji, njih se ujedno

ponovno stvara. Na skuptinama susjedstava, u gradskim vijeima, u neovisnim medijskim centrima,u umama i farmama pod upravom zajednice, nastaje nova kultura blistave, neposredne demokracije,koju pothranjuje i jaa izravno sudjelovanje, umjesto otupljujueg i obeshrabrujueg pasivnog

promatranja.

Usprkos svim pokuajima privatizacije, pokazuje se da postoje neke stvari koje ne ele bitiposjedovane. Glazba, voda, sjemenje, elektricitet, ideje oni uporno probijaju granice koje se podiuoko njih. Priroen im je otpor zatvaranju, sklonost bjeanju, unakrsnom opraivanju, protjecanju krozograde i odlijetanju kroz otvorene prozore.

Dok ovo piem, nije jasno to e nastati iz tih osloboenih prostora, ili hoe li ono to nastanebiti dovoljno otporno da odoli sve eim napadima policije i vojske, budui da se crta izmeuterorizma i aktivizma namjerno brie. Zaokuplja me pitanje o tome to slijedi, kao i svakoga drugogtko je sudjelovao u izgradnji ovog meunarodnog pokreta. Ali ova knjiga nije pokuaj da se odgovorina to pitanje. Ona jednostavno nudi pogled na poetak ivota pokreta koji je planuo u Seattleu a razviose kroz zbivanja 11. rujna i njihove posljedice. Odluila sam ne prepravljati ove lanke, osimnekolicine neznatnih promjena, obino naznaenih uglatim zagradama objanjenja aluzija, razvijanjaargumenata. Oni su ovdje predstavljeni (vie ili manje kronolokim redoslijedom) kao ono to jesu:razglednice iz dramatinih vremenskih razdoblja, biljeke o prvom poglavlju jedne vrlo stare priekoja se ponavlja, one o ljudima koji se opiru granicama to ih pokuavaju zadrati, koji otvaraju

prozore i duboko udiu, kuajui slobodu.15


9/125

I.PROZORI NESLAGANJA

[Gdje aktivisti rue prve ograde na ulicama i u svojim glavama]


10/125

SeattleDebitantska zabava jednog pokreta

prosinac 1999.

Tko su ovi ljudi? To se pitanje ovoga tjedna postavlja diljem Sjedinjenih Drava u kontakt-emisijama na radiju, u uvodnim lancima novina te, najvie od svega, u hodnicima na sastankuSvjetske trgovinske organizacije u Seattleu.

Trgovinski su pregovori donedavno bili otmjen posao rezerviran samo za strunjake. Pokraj njihnije bilo prosvjednika, a kamoli prosvjednika odjevenih u divovske morske kornjae. Meutim,ovotjedni je sastanak WTO-a sve samo ne otmjen: u Seattleu je proglaeno krizno stanje, uliceizgledaju kao bojno polje, a pregovori su propali.

U opticaju je mnotvo teorija o tajanstvenom identitetu pedeset tisua aktivista u Seattleu. Nekitvrde da su to nadobudni radikali koji eznu za ezdesetima. Ili anarhisti potpuno opsjednutirazaranjem. Ili luditi u dvoboju s plimom globalizacije koja ih je ve potopila. Michael Moore,ravnatelj WTO-a, opisuje svoje protivnike kao puke sebine protekcioniste koji su odluili nauditisvjetskoj sirotinji.

Razumljiva je odreena zbrka oko politikih ciljeva prosvjednika. Ovo je prvi politiki pokret s

porijeklom u kaotinim stazama interneta. U njegovim redovima ne postoji vertikalna hijerarhija kojamoe razjasniti glavni plan, nema opepriznatih voa koji daju jednostavne izjave, i nitko ne zna to

slijedi.Ali jedna je stvar sigurna: prosvjednici u Seattleu nisu protivnici globalizacije, njih je virus

globalizacije zahvatio jednako sigurno kao i trgovake pravnike na slubenim sastancima. Zapravo,ako je ovaj novi pokret anti bilo ega, on je antikorporacijski, suprotstavljajui se logici sputanja

blagostanja s vrha nanie, prema kojoj e se ono to je dobro za kompanije manje propisa, veapokretnost, laki pristup pokazati jednako dobrim za svakoga drugog.

Pokret ima korijenje u kampanjama koje osporavaju ovu logiku inzistiranjem na oajnomdossieru koji aica multinacionalnih kompanija ima po pitanju ljudskih prava, rada i ekologije.Mnogi mladi ljudi koji se ovoga tjedna nalaze na ulicama Seattlea ispekli su svoj aktivistiki zanat

vodei kampanje protiv Nikeovih eksploatacijskih tvornica, Royal Dutch/Shellovog krenja ljudskihprava u delti Nigera ili Monsantovog preureivanja svjetskih zaliha hrane. Ove su korporacije tijekomprotekle tri godine postale simboli19

neuspjeha globalne ekonomije, u konanici pruajui aktivistima konkretne i dobro poznate tokeulaska u tajanstveni svijet WTO-a.

Fokusiranjem na globalne korporacije i njihov utjecaj diljem svijeta, ova aktivistika mrea svebre postaje pokret meunarodnih nazora i globalne povezanosti kakvoga nikad prije nije bilo. Nemavie bezlinih meksikih ili kineskih radnika koji kradu nae poslove, djelomice stoga to su

predstavnici tih radnika sada na istim e-mail listama i konferencijama kao i zapadni i aktivisti, a

mnogi su ak doputovali u Seattle da bi se pridruili ovotjednim prosvjedima. Kada prosvjednici viuo grijesima globalizacije, veina njih ne poziva na povratak uskogrudnom nacionalizmu, nego nairenje granica globalizacije, na povezivanje trgovine s pravima radnika, zatitom okolia idemokracijom.

Po tome se mladi prosvjednici u Seattleu razlikuju od svojih prethodnika iz ezdesetih. U dobaWoodstocka se smatralo da odbijanje igranja po pravilima koja nameu drava i kola predstavlja

politiki in samo po sebi. Danas su protivnici WTO-a ak i mnogi koji sebe nazivaju anarhistima ogoreni zbog nedostatka pravila koja se nameu korporacijama, kao i zbog oitih dvostrukih kriterijau primjeni postojeih pravila u siromanim i bogatim zemljama.

Doli su u Seattle jer su otkrili da tribunali WTO-a ukidaju zakone o zatiti okolia i ugroenihvrsta jer ti zakoni, kako se ini, predstavljaju nepravedne granice trgovini. Ili su doznali da je WTOosudio odluku Francuske o zabrani govedine s dodatkom hormona kao neprihvatljivu smetnjuslobodnom tritu. U Seattleu se ne sudi trgovini ili globalizaciji, nego globalnom napadu na pravograana da postavljaju pravila koja tite ovjeka i planet.


11/125

Svi, naravno, tvrde da se svim srcem zalau za pravila, od predsjednika Clintona dopredsjednika Microsofta, Billa Gatesa. Neobinim slijedom zbivanja, potreba za trgovinomutemeljenom na propisima postala je mantra doba deregulacije. Meutim, WTO je dosljedno

pokuavao, to je prilino neprirodno, odsjei trgovinu od svega i svakoga na koga ona ima utjecaja:od radnika, okolia, kulture. Zbog toga se predsjednik Clinton toliko prevario u svojoj jueranjoj

pretpostavci da se jaz izmeu prosvjednika i delegata moe izgladiti malim kompromisima isavjetovanjima.

Ne radi se o sukobu izmeu globalizatora i protekcionista, nego izmeu dvije radikalno razliitevizije globalizacije. Jedna je drala monopol proteklih deset godina. Druga je upravo odrala svojudebitantsku zabavu.20


12/125

Washington, D.C.Kapitalizam pokazuje svoje pravo lice

travanj 2000.

PRIJEMoj se prijatelj Mez u subotu ukrcava na autobus za Washington. Pitala sam ga zato. Odgovorio jevrlo ustro: Gledaj, propustio sam Seattle. Ne dolazi u obzir da propustim i Washington.

I prije sam ula da ljudi govore s takvom nesputanom enjom, ali je predmet njihovenaklonosti obino bio nekakav blatnjavi glazbeni festival ili njujorka predstava s ogranienim brojemizvedbi, poput Vagininih monologa. Nikad nisam ula da netko tako govori o politikom prosvjedu.Pogotovo ne o prosvjedu protiv dosadnih birokracija poput Svjetske banke i Meunarodnogmonetarnog fonda. A sasvim sigurno ne kad ih se poziva na red zbog niega privlanijeg odstrukturalne prilagodbe, desetljeima stare politike zajmova.

A ipak, eto ih: studenti i umjetnici, anarhisti bez prihoda i radnici u eliani koji se ukrcavaju uautobuse na svim krajevima kontinenta. Njihovi su depovi i torbe prepuni papira s podacima oomjeru trokova za zdravstvenu zatitu i otplatu duga u Mozambiku (dva i pol puta vie za dug), te o

broju ljudi koji diljem svijeta ive bez elektrine energije (dvije milijarde).

Prijeetiri mjeseca, ista je ova koalicija ekolokih, radni

kih i anarhisti

kih grupa zaustavilasastanak Svjetske trgovinske organizacije. U Seattleu je impresivan raspon kampanja okrenutih

pojedinanim problemima od kojih su se neke fokusirale na kontroverzne korporacije kakve su Nikeili Shell, a druge na diktature poput one u Burmi proirio svoj fokus prema strukturalnijoj kriticiregulativnih tijela koja igraju ulogu arbitara u globalnoj utrci prema dnu.

Zagovornici ubrzane slobodne trgovine, zateeni snagom i organiziranou oporbe, odmah supreli u ofenzivu, napadajui prosvjednike kao neprijatelje siromanih. Vrijedi spomenuti da je TheEconomiststavio na naslovnicu sliku indijskog djeteta koje umire od gladi i ustvrdio da je to osobakoju prosvjedi zapravo pogaaju. ef WTO-a Michael Moore ostao je gotovo bez rijei: Onima kojitvrde da bismo trebali prestati s radom, kaem: recite to siromanima, marginaliziranima diljemsvijeta koji oekuju nau pomo.

Preobraaj WTO-a, pa i samoga globalnoga kapitalizma, u tragino neshvaen program ukidanjasiromatva nedvojbeno predstavlja najodbojnije21

nasljee Bitke u Seattleu. Prema onome to nam se govori iz eneve, trgovina bez granica je jedanveliki filantropijski plan, a multinacionalne korporacije koriste ogromne dionike prihode irukovoditeljske plae samo da bi prikrile svoje prave namjere: izlijeiti sve bolesne svijeta, povisitiminimalne plae te spasiti drvee.

Ali nita ne pokazuje koliko je ovo tobonje izjednaenje humanitarnih ciljeva s dereguliranomtrgovinom lano poput dosadanjih dostignua Svjetske banke i MMF-a, koji su zaotrili svjetsku

bijedu svojom gorljivom i gotovo mistinom vjerom u irenje blagostanja s vrha nanie.

Svjetska je banka posuivala novac najsiromanijim i najoajnijim narodima da bi izgradilaprivrede utemeljene na megaprojektima u inozemnom vlasnitvu, na uzgoju trinih kultura, na niskoplaenoj proizvodnji za izvoz te na financijskim pekulacijama. Ovi su projekti bili blagoslovbezbrojnim multinacionalnim poduzeima koja se bave rudarstvom, tekstilom i poljoprivredno-industrijskim kombinatima, ali su u mnogim zemljama takoer doveli do unitenja okolia, masovnihmigracija u gradska sredita, krahova valuta te beznadenih poslova u eksploatacijskim tvornicama.

Na tom mjestu u priu ulaze Svjetska banka i MMF sa svojim ozloglaenim sanacijama kojimasu redovito pridrueni dodatni uvjeti. Na Haitiju je to bilo zamrzavanje minimalne plae, u Tajlanduukidanje ogranienja stranog vlasnitva, a u Meksiku je iznueno povienje sveuilinih pristojbi. Akada te posljednje mjere tednje ponovno ne dovedu do odrivog ekonomskog razvoja, ove zemlje jouvijek ostaju vezane naslagama svojih dugova.

Okretanje meunarodne pozornosti Svjetskoj banci i MMF-u tijekom ovoga vikenda mnogo epridonijeti pobijanju tvrdnji da su prosvjednici u Seattleu bili pohlepni sjevernoameriki protekcionistikoji odluno ele zadrati plodove ekonomskog procvata za sebe. Kad su lanovi sindikata i ekoloki


13/125

aktivisti izali na ulice da bi prosvjedovali protiv uplitanja WTO-a u propise o radu i zatiti okolia,oni nisu pokuavali nametnuti nae standarde svijetu u razvoju. Pokuavali su sustii onaj pokret zasamoodreenje koji je nastao meu narodima na jugu svijeta, gdje se rijei Svjetska banka negovore nego pljuju, a IMF se na prosvjednikim transparentima parodira kao kratica za I MFired3.

Poslije Seattlea, Svjetskoj je trgovinskoj organizaciji bilo razmjerno lako pobijediti upropagandnim ratovima. Prije prosvjeda je toliko malo ljudi uope ulo za WTO da se tvrdnjama

organizacije uglavnom nije suprotstavljalo. Meutim, Svjetska banka i MMF su druga pria: gurniteih samo malo i sve e njihove sramotne tajne ispasti van. Te se tajne obino mogu vidjeti samo usiromanim zemljama kole i bolnice na rubu ruenja, zemljoradnici izbaeni sa svojih posjeda,

prenapueni gradovi, toksini vodovodni22

sustavi. Ali ovoga se vikenda sve to mijenja; sramota prati bankare u glavni ured, u Washington, D.C.

POSLIJEOK, priznajem: zaspala sam.

Otila sam u Washington zbog prosvjeda protiv Svjetske banke i Meunarodnog monetarnogfonda, ali kad mi je mobitel zazvonio u neki bezboni sat s porukom da je, prema novom planu,sastanak zakazan za ponedjeljak u 4 ujutro, jednostavno nisam imala snage.

OK, vidimo se tamo, mrmljala sam, rkajui krianja ulica olovkom kojoj je ponestalo tinte.Jednostavno nije ilo. Premorena nakon jueranjih trinaest sati na ulici, odluila sam sustiidemonstracije u neko civiliziranije vrijeme. ini se da je istu odluku donijelo jo nekoliko tisua ljudi,doputajui delegatima, dovezenim autobusima prije zore, da se krmeljivih oiju mirno posvetesvojem sastanku.

Poraz!, proglasile su mnoge novine, jedva ekajui da ostave ovu zbrkanu provaludemokracije iza sebe.

Kanadski prognanik u Washingtonu David Frum poletio je prema svojem kompjuteru,

proglaavajui prosvjede fijaskom, katastrofom i, povrh svega, ispuhanim nabujkom. PoFrumovoj procjeni, aktiviste je toliko obeshrabrila njihova nesposobnost da obustave sastanak MMF-au nedjelju da su sutradan radije ostali u krevetima nego prkosili kinim ulicama.

Istina je da je u ponedjeljak bilo teko izvui guzicu iz kreveta, ali ne zbog kie ili policije. Biloje teko jer je do tada, tijekom samo jednog tjedna prosvjeda, ve toliko toga bilo postignuto.Prekidanje sastanka bez sumnje daje aktivistima pravo na hvalisanje, ali prave se pobjede zbivaju uokolini takvih dramatinih trenutaka.

Prvi znak pobjede pristigao je tjednima prije prosvjeda, kad je meu bivim dunosnicimaSvjetske banke i MMF-a zapoela utrka za prijelaz na stranu kritiara i odricanje od svojih bivih

poslodavaca. Najznaajniji je bio istup biveg glavnog ekonomista Svjetske banke Josepha Stiglitza,koji je rekao da MMF-u oajniki treba velika doza demokracije i transparentnosti.

Zatim se predala jedna korporacija. Organizatori prosvjeda su najavili da e sa svojimzahtjevima za potenom trgovinom, suprotstavljenom slobodnoj trgovini, doi na vrata lancakave Starbucks, te traiti da trguju kavom zemljoradnika kojima nadnice mogu pokriti ivotne

potrebe. Prologa tjedna, samo etiri dana prije planiranoga prosvjeda, Starbucks je objavio da edrati vrstu kave proizvedenu pod certifikatom o potenoj trgovini to nije epohalna pobjeda, ali je,u najmanju ruku, znak vremena.23

Konano, prosvjednici su odredili uvjete pregovora. jo prije nego li su se osuile divovske lutke odljepenke, u novinama i radio-emisijama su izloeni neuspjesi brojnih MMF-ovih sanacija imegaprojekata koje je financirala Svjetska banka. tovie, kritika kapitalizma se upravo vratila u

modu poput Santane.Radikalni je anarhistiki kontingent Black Bloc promijenio ime u Anti-Capitalist Bloc. Studenti

su kredom ispisivali na plonicima: Ako mislite da se treba plaiti MMF-a i Svjetske banke, samoekajte da vidite to je kapitalizam. Momci iz bratstava na American University odgovorili su svojim


14/125

sloganima, pisanim na plakatima i izvjeenim na prozore: Kapitalizam vam je pruio blagostanje.Prihvatite ga! ak su i strunjaci koji nedjeljom gostuju na CNN-u poeli koristiti rijekapitalizam umjesto jednostavno ekonomija. A ta se rije na naslovnici jueranjeg New YorkTimesa ne pojavljuje jednom, nego dva puta. Nakon vie od jednog desetljea nekontroliranogtrijumfiranja, kapitalizam je (suprotstavljen eufemizmima poput globalizacije, vladavinekorporacija ili rastueg jaza izmeu bogatih i siromanih) ponovno postao legitiman predmet javnerasprave. Ova je vrsta utjecaja toliko znaajna da pored njega prekid rutinskog sastanka Svjetske

banke izgleda gotovo nebitno. Dnevni red sastanka Svjetske banke, kao i tiskovna konferencija koja jeuslijedila, potpuno su preoteti. Zavjeti na ubrzano olakanje duga osiromaenih naroda te na troenjeneogranienih svota na AIDS-krizu u Africi istisnuli su uobiajene razgovore o slobodnomtrinom razvoju, privatizaciji i nunom discipliniranju trita Treeg svijeta.

Ovo je, naravno, samo poetak jednog dugotrajnog procesa. Meutim, ako se u Washingtonuneto moglo nauiti, to je da se barikada moe osvojiti duhovnim juriem jednako kao i tjelesnim.Kasno ustajanje u ponedjeljak nije bilo drijemanje poraenih, nego dobro zasluen odmor pobjednika.24


15/125

to slijedi?Pokret protiv globalnog korporativnog ureenja drutva ne mora potpisati plan u deset toakada bi bio djelotvoran

srpanj 2000.Ova konferencija nije poput drugih konferencija.

To je bilo reeno svim govornicima na skupu Ponovno osmiljanje politike i drutva prijenegoli smo stigli u Riverside Church u New Yorku. Kad smo se obraali delegatima (bilo ih je okotisuu tijekom tri svibanjska dana), trebali smo rijeiti vrlo specifian problem: nedostatak jedinstvavizije i strategije u voenju pokreta protiv globalnog korporativnog ureenja drutva.

Priopeno nam je da je to vrlo ozbiljan problem. Mladi aktivisti koji su otili u Seattle obustavitirad Svjetske trgovinske organizacije i u Washington prosvjedovati protiv Svjetske banke iMeunarodnog monetarnog fonda bombardirani su u tisku kao budale koje se odijevaju u stabla ilupaju bubnjeve prerueni u janjad. Naa je misija, prema organizatorima konferencije pri Fondaciji zaetiku i smisao, bila silom utjerati taj kaos na ulicama u nekakav strukturiran oblik prilagoenmedijima. Ovo nije bila samo jo jedna brbljaonica. Trebali smo roditi ujedinjeni pokret za cjelovitudrutvenu, ekonomsku i politiku promjenu.

Dok sam kradom ulazila u predavaonice ili izlazila iz njih, upijajui vizije koje su nudili

Arianna Huffington, Michael Lerner, David Korten, Cornel West i deseci drugih, upala mi je u oiuzaludnost cijele ove dobronamjerne vjebe. ak i kad bismo uspjeli doi do plana u deset toaka

blistavo jasnog, ujedno elegantnog i suvislog, svjetonazorski jedinstvenog kome bismo tonoprenijeli ove zapovijedi? Antikorporacijski prosvjedni pokret kojeg je svijet zamijetio prologstudenog na ulicama Seattlea nije ujedinjen nekom politikom strankom ili nacionalnom mreom sglavnim uredom, godinjim izborima i podreenim partijskim elijama i mjesnim podrunicama.Oblikuju ga ideje pojedinanih organizatora i intelektualaca, ali pokret ne tuje nijednog od njih kaovou. U tom amorfnom kontekstu, ideje i planovi skovani u Riverside Churchu nisu bili ba sasvimnevani, ali jednostavno nisu bili vani na nain na koji smo se nadali. Umjesto da budu prihvaenikao aktivistika politika, bilo im je sueno da budu pometeni i razbacani u plimnom valu informacija

internet-dnevnika, manifesta nevladinih organizacija, znanstvenih radova, kunih video-snimki, cris

de coeur koje globalna antikorporacijska mrea proizvodi i troi svakog pojedinog dana.25

To je druga strana upornih kritika koje tvrde da klincima na ulici nedostaje sigurno vodstvo njima nedostaju i sigurni sljedbenici. Onima koji trae kopije pothvata ezdesetih, antikorporacijski se

pokret zbog ovog odsustva ini iritantno ravnodunim: ovi su ljudi toliko neorganizirani da se, oito,ne mogu dovoljno sabrati niti da bi reagirali na savreno organiziran pokuaj da ih se organizira. Ovosu aktivisti koje je odgojio MTV, gotovo moete uti staru gardu kako govori: raspreni, nelinearni,nefokusirani.

Lako je povjerovati ovakvim kritikama. Ako postoji jedna stvar oko koje se ljeviari i desniarislau, to je vrijednost jasne, dobro strukturirane ideoloke rasprave. Meutim, stvari moda nisu tako

jednostavne. Moda se prosvjedi u Seattleu i Washingtonu ine nefokusiranima jer uope nisu biliprosvjedi jednog pokreta nego radije stapanja mnotva manjih, a nazore svakoga od njih je uobliiootpor nekoj pojedinanoj multinacionalnoj korporaciji (poput Nikea), konkretnoj grani privrede (poputindustrijsko-poljoprivrednih kombinata) ili novoj trgovakoj inicijativi (poput Amerike zoneslobodne trgovine (FTM)). Posve je jasno da ovi manji pokreti jasnih namjena predstavljaju dijelove

jedne zajednike borbe: oni dijele uvjerenje da svi disparatni problemi s kojima se bore imajuporijeklo u globalizaciji predvoenoj korporacijama, planu koji sabire mo i bogatstvo u sve manjem imanjem broju ruku. Naravno, postoje neslaganja o ulozi nacionalne drave, o tome moe li sekapitalizam iskupiti, o brzini kojom bi se promjena trebala dogoditi. Meutim, u veini ovihminijaturnih pokreta nastaje konsenzus da su decentralizacija moi i izgradnja potencijala odluivanjautemeljenog u zajednici bilo kroz sindikate, susjedstva, farme, sela, anarhistike kolektive iliaboridinsko samoupravljanje kljuni za suprotstavljanje vlasti multinacionalnih korporacija.

Usprkos tim zajednikim stavovima, ove kampanje nisu srasle u jedan pokret. Bolje rei, one suzamreno i vrsto povezane jedne s drugima, vrlo slino nainu na koji hotlinks povezuju njihove


16/125

stranice na internetu. Ova analogija nije sluajna ona je zapravo kljuna za razumijevanjepromjenjive prirode politikog organiziranja. lako su mnogi primijetili da bi nedavni masovniprosvjedi bili nemogui bez interneta, previdjeli su nain kojim komunikacijska tehnologija kojaolakava ove kampanje ujedno daje pokretu svoju vlastitu mreastu formu. Zahvaljujui internetu,mobilizacije se zbivaju uz oskudnu birokraciju i minimalnu hijerarhiju; prisilni konsenzusi i ukoenimanifesti povlae se u pozadinu, a njihovo mjesto zauzima kultura neprestane, labavo strukturirane i

ponekad kompulzivne razmjene informacija.

Ono to se pojavilo na ulicama Seattlea i Washingtona jest jedan aktivistiki model kojiodraava organske, decentralizirane, meusobno povezane staze interneta interneta koji je oivio.26

Vaingtonski cemar za istraivanja TeleGeograpny preuzeo je na sebe mapiranje arhitektureinterneta kao da se radi o sunevom sustavu. TeleGeography je nedavno objavio da internet nije jednadivovska mrea, nego sustav glavina i bica. Glavine su sredita aktivnosti, bice su veze s drugimsreditima, koja su nezavisna ali meusobno povezana.

To izgleda kao savren opis prosvjeda u Seattleu i Washingtonu. Ove su masovne konvergencijebile aktivistike glavine sainjene od stotina, moda i tisua autonomnih bica. Tijekom prosvjeda,bice su poprimale oblik interesnih grupa koje broje izmeu pet i dvadeset prosvjednika, od kojih jesvaka izabrala predstavnika koji e ih zastupati na redovitim vijeanjima bica, lako su se interesnegrupe sloile da e tovati skupinu naela o nenasilju, djelovale su i kao zasebne jedinice, ovlatene dadonose svoje strateke odluke. Na nekim mitinzima, aktivisti nose stvarne mree od tkanine kojesimboliziraju njihov pokret. Kad je vrijeme za sastanak, poloe mreu na zemlju, pozovu sve bicena mrei i struktura postaje ulina prostorija za sastanke.

Tijekom etiri godine prije prosvjeda u Seattleu i Washingtonu, zbile su se sline konvergencijeglavina pred samitima Svjetske trgovinske organizacije, skupine G7 i Foruma za ekonomsku suradnjuna azijsko-pacifikom poduju u Aucklandu, Vancouveru, Manili, Birminghamu, Londonu, enevi,Kuala Lumpuru i Kolnu. Svaki je od ovih masovnih prosvjeda bio organiziran prema naelimakoordinirane decentralizacije. Umjesto da uspostave koherentnu frontu, male su jedinice aktivista

okruile svoju metu iz svih pravaca. A umjesto da izgrade razraenu narodnu ili meunarodnubirokraciju, na brzinu su podigli privremene strukture: prazne zgrade su pretvorene u sreditakonvergencije, a neovisni su medijski producenti uspostavili improvizirane aktivistike centre zainformiranje. Ad hoc koalicije iza tih prosvjeda nerijetko su se nazivale prema datumu planiranogdogaaja: J18, N30, A16 i, za nadolazei sastanak MMF-a u Pragu 26. rujna, S26. Kad se ta zbivanjasvre, oni ne ostavljaju gotovo ni traga iza sebe, osim arhivirane web-stranice.

Cijela ova pria o radikalnoj decentralizaciji moe prikriti vrlo stvarnu hijerarhiju utemeljenu natome tko posjeduje, razumije i kontrolira kompjuterske mree koje povezuju aktiviste jedne sdrugima. To je ono to Jesse Hirsh, jedan od utemeljitelja anarhistike kompjuterske mree TaoCommunications, naziva treberskom adhokracijom.

Model glavina i bica predstavlja vie od taktike koritene na prosvjedima; sami su prosvjedi

sainjeni od koalicija koalicija, da posudimo izraz od Kevina Danahera iz centra Global Exchange.Svaka je antikorporacijska kampanja sastavljena od mnotva grupa, uglavnom nevladinih udruga,radnikih sindikata, studenata i anarhista. Oni koriste internet, kao i tradicionalnija27

sredstva organiziranja, da bi uinili sve od katalogiziranja najnovijih prijestupa Svjetske banke, prekobombardiranja Shell Oila telefaksima i e-mailovima, do distribuiranja obavijesti o prosvjedima protiveksploatacijskih tvornica u Nike Townu, uoblienih u letke pripremljene za download. Grupe ostajuneovisne, ali njihova je meunarodna koordinacija vjeta i, za njihove mete, nerijetko ubojita.

Optuba da antikorporacijskom pokretu nedostaje vizija raspada se kad se promotri ukontekstu ovih kampanja. Istina je da su masovni prosvjedi u Seattleu i Washingtonu bili zbrka

slogana i ideja, te da je usputnom promatrau bilo teko deifrirati vezu izmeu postupanja premaamerikom osueniku na smrt Mumia Abu-Jamalu i sudbine morskih kornjaa. Meutim,

pokuavajui pronai koherenciju u ovim velikim demonstracijama snage, kritiari brkaju vanjske


17/125

manifestacije pokreta sa samom stvari ne vide umu od ljudi odjevenih u drvee. bice ovog pokretajesu taj pokret, a bicama ne nedostaje vizije.

Studentski je pokret protiv eksploatacijskih tvornica, primjerice, brzo napredovao odjednostavnog kritiziranja kompanija i upravitelja sveuilita do izvedbe nacrta alternativnih pravilnikao upravljanju i stvaranja kvaziregulacijskog tijela, Konzorcija za radnika prava (Worker RightsConsortium), u suradnji s radnikim aktivistima globalnoga juga. Pokret protiv genetski proizvedene imodificirane hrane skakao je od jedne politike pobjede do druge, prvo postigavi uklanjanje mnotva

genetski modificiranih prehrambenih proizvoda s polica britanskih supermarketa, zatim ubrzavidonoenje zakona o posebnom oznaavanju takve hrane u Europi, nakon ega je postigao ogromannapredak s montrealskim Protokolom o biosigurnosti. Za to su vrijeme protivnici modela razvojaSvjetske banke i MMF-a utemeljenih na izvozu stvorili cijele police materijala o razvojnim modelimautemeljenim u zajednici, agrarnoj reformi, ponitenju duga i naelima samouprave. Kritiari naftne irudarske industrije su takoer puni ideja o odrivoj energiji i odgovornom iskoritavanju resursa iako rijetko imaju priliku ostvariti svoje vizije u praksi.

injenica da su ove kampanje toliko decentralizirane ne znai da su i nesuvisle. Prije bi se reklodaje decentralizacija razumna, ak i ingeniozna prilagodba otprije postojeoj fragmentaciji u

progresivnim mreama, kao i mijenama u iroj kulturi. Ona je nusproizvod naglog mnoenjanevladinih organizacija koje, nakon samita u Riju 1992., zadobivaju sve vie snage i vanosti. Postojitoliko nevladinih organizacija ukljuenih u antikorporacijske kampanje da bi se malo to osim modelaglavine i bica moglo prilagoditi svim njihovim razliitim stilovima, taktikama i ciljevima. Poputsamog interneta, nevladine su organizacije, kao i mree interesnih grupa, beskonano proirivi sustavi.Ako netko osjea da se jednostavno ne uklapa u nijednu28

od nekih trideset tisua postojeih nevladinih organizacija ili tisua interesnih grupa, moejednostavno utemeljiti svoju i prikljuiti se. Jednom kad je ukljuen, nitko se ne mora odreiindividualnosti zbog vee strukture; kao i sa svim drugim stvarima na internetu, slobodni smo u njihui i iz njih izai, uzeti ono to elimo i obrisati ono to ne elimo. Na trenutke se ini da se radi o

surferskom pristupu aktivizmu, koji odraava paradoksalnu kulturu krajnjeg narcisizma na internetuspojenu s intenzivnom eljom za komunikacijom i povezivanjem.Meutim, dok je mreasta struktura pokreta djelomice odraz njegovog organiziranja putem

interneta, ona je ujedno odgovor politikoj stvarnosti koja je i izazvala prosvjed: potpunom neuspjehutradicionalne stranake politike. Diljem svijeta, graani su radili na izabiranju socijaldemokratskih iliradnikih stranaka, da bi ih zatim gledali kako priznaju svoju nemo pred silama trita ili diktatomMMF-a. U ovim uvjetima, moderni aktivisti nisu tako naivni da bi vjerovali da e promjena doi izglasake kutije. Zato ih vie zanima suprotstavljanje mehanizmima koji ine demokraciju

bezopasnom, poput korporacijskog financiranja stranakih kampanja ili sposobnosti WTO-a da krinacionalni suverenitet. Najkontroverzniji je od ovih mehanizama bila MMF-ova politika strukturalne

prilagodbe, koja otvoreno zahtijeva da vlade smanje socijalne trokove i privatiziraju resurse u

zamjenu za zajmove.Jedna od provjerenih najjaih strana ovog modela laissez-faire organiziranja jest to to ga jeizvanredno teko kontrolirati, u velikoj mjeri zbog toga to je tako razliit od naela organiziranjainstitucija i korporacija koje su mu na meti. On odgovara na korporacijsko koncentriranjefragmentacijom, na globalizaciju svojom vrstom lokalizacije, na konsolidaciju vlasti njezinomradikalnom disperzijom.

Joshua Karliner (Transnational Resource and Action Center) naziva ovaj sustav nehotinosjajnim odgovorom globalizaciji. A zbog toga to je bio nehotian, jo nam uvijek nedostaje ak irjenik kojim bismo ga opisali, to bi mogao biti razlog razvijanja prilino zabavne industrije metaforakojima se pokuava ispuniti praznina. Moj su doprinos glavine i bice, ali Maude Barlow iz VijeaKanaana (Council of Canadians) kae: Suoeni smo s velikim kamenom. Ne moemo ga

pomaknuti, pa pokuavamo proi ispod njega, oko njega i preko njega. John Jordan, aktivistbritanskoga pokreta Reclaim the Streets, kae da su meunarodne kompanije poput ogromnihtankera, a mi poput jata riba. Moemo brzo reagirati; oni ne mogu. Koalicija za slobodnu Burmu(Free Burma Coalition), utemeljena u Americi, govori o mrei paukova koji pletu dovoljno jaku


18/125

mreu da sputaju najmonije meunarodne kompanije. Ameriki se vojni izvjetaj o ustanku zapatistau Chiapasu u Meksiku ak ukljuio u igru. Prema istraivanju koje je proveo29

RAND, istraivaki institut koji sklapa ugovore s amerikom vojskom, zapatisti su objavili rat buhakoji se, zahvaljujui internetu i globalnoj mrei nevladinih organizacija, pretvorio u rat roja. Vojnoiskuenje rata roja, zamijetili su istraivai, jest to to on nema sredinje vodstvo ili zapovjednu

strukturu; vieglavje, nemogue ga je dekapitirati.Ovaj vieglavi sustav ima, naravno, i svoje slabosti, a one su bile jasno vidljive na ulicama

Washingtona tijekom prosvjeda protiv Svjetske banke i MMF-a. Oko podneva 16. travnja, na dannajveega prosvjeda, sazvan je sastanak predstavnika onih interesnih grupa koje su blokirale svaulina krianja oko sredinjice Svjetske banke i MMF-a. Krianja su bila blokirana od 6 sati ujutro, alidelegati koji su trebali odrati sastanak su se, kako su prosvjednici upravo saznali, potkrali kroz

policijske barikade prije 5. S obzirom na te nove informacije, veina je predstavnika mislila da jevrijeme da odustanu od raskrija i pridrue se slubenom maru kod Ellipsea. Problem je bio u tometo se nisu svi sloili: aica interesnih grupa je htjela vidjeti moe li blokirati delegate na njihovomizlasku sa sastanaka.

Kompromis do kojeg je vijee dolo bio je dojmljiv. OK, sluajte svi, vikao je u megafonKevin Danaher, jedan od organizatora prosvjeda. Svako je krianje nezavisno. Ako krianje eliostati zatvoreno, to je u redu. Ako eli doi na Ellipse, i to je u redu. Odluite sami.

To je bilo besprijekorno poteno i demokratino, ali postojao je samo jedan problem apsolutnonije imalo smisla. Blokiranje toaka pristupa bila je koordinirana akcija. Ako bi se neka krianja sadaotvorila, a druga buntovnika krianja ostala zaposjednuta, delegati bi na izlasku sa sastanka

jednostavno mogli skrenuti desno umjesto lijevo i slobodno otii kuama. to je, naravno, upravo onoto se i dogodilo.

Dok sam gledala grupice prosvjednika kako ustaju i odlaze, dok su druge ostale sjediti, prkosnouvajui, zapravo, nita, uinilo mi se da je to prikladna metafora za snage i slabosti ove aktivistikemree u nastajanju. Nema sumnje u to da je komunikacijska kultura koja vlada internetom bolja u

brzini i opsegu nego u sintezi. Ona je sposobna dovesti desetke tisua ljudi na sastanak na istom uglu,s transparentima u rukama, ali je mnogo manje osposobljena pomoi istim tim ljudima da se sloe okotoga to zapravo ele prije nego to dou do barikada ili nakon to odu.

Iz tog se razloga nakon svakoga prosvjeda poela javljati neobina vrsta nemira: Je li to bilo to?Kad je sljedei? Hoe li biti jednako dobar, jednako velik? Da bi se odrao zamah, velikom brzinomnastaje kultura serijskog prosvjedovanja. Moj je inbox zatrpan preklinjanjima za dolazak na ono za tose obeava da e biti novi Seattle. 4. lipnja 2000. je okupljanje organizirano u Windsoru i Detroituradi obustavljanja rada Organizacije30

amerikih drava (Organization of American States), a tjedan dana kasnije u Calgaryju zbog

Svjetskog naftnog kongresa (World Petroleum Congress); zbog skupa republikanaca u Philadelphiji usrpnju, te zbog skupa demokrata u Los Angelesu u kolovozu; zbog Samita o ekonomskoj suradnji naazijsko-pacifikom podruju Svjetskog ekonomskog foruma 11. rujna u Melbourneu, nakon ega suubrzo uslijedili anti-MMF prosvjedi 26. rujna u Pragu, a zatim, u nastavku, Quebec City, gdje je utravnju 2001. odran Samit Amerika. Netko je poslao poruku na e-mail listu organizatora prosvjeda uWashingtonu: Kamo god odu, bit emo tamo! Nakon ovoga, vidimo se u Pragu! Ali je li to stvarnoono to elimo pokret ljudi koji se okupljaju da bi kradom slijedili trgovake birokrate kao da suGrateful Dead?

Izg1edi su opasni zbog nekolicine razloga. Od ovih se prosvjeda previe oekuje: organizatorivaingtonskog prosvjeda su, primjerice, najavili da e doslovno obustaviti rad dvije transnacionalneinstitucije teke 30 milijardi dolara, istovremeno pokuavajui prenijeti publici opsjednutoj

dionicama sofisticirane ideje o zabludama neoliberalne ekonomije. Jednostavno nisu to mogli izvesti,nijedan prosvjed to ne bi mogao, i to e biti sve tee. U Seattleu je taktika direktne akcije upalila jer jeuhvatila policiju na prepad. To se nee ponovno dogoditi. Policija je sada pretplaena na sve e-mail


19/125

liste. Grad Los Angeles je ve zatraio sigurnosnu opremu i novac za osoblje u vrijednosti od etirimilijuna dolara da bi obranio grad od roja aktivista.

Pokuavajui izgraditi stabilnu politiku strukturu kojom bi se pokret unaprijedio izmeuprosvjeda, Danaher je poeo skupljati sredstva za stalni centar konvergencije u Washingtonu.Meunarodni forum o globalizaciji (IFG) je, u meuvremenu, odravao sastanke od oujka, nadajuise da e do kraja godine sastaviti dokument od 200 stranica o svojoj politici. Prema ravnatelju IFG-aJerry Manderu, to nee biti manifest, nego skup naela i prioriteta, prvi pokuaj da se, kako se izrazio,

definira nova arhitektura globalne ekonomije. [Zavravanje spisa je mnogo puta odgaano, jouvijek nije bio dostupan u vrijeme objavljivanja ove knjige.]

Kako god bilo, ove se inicijative, poput organizatora konferencije u Riverside Churchu,suoavaju s tekom bitkom. Veina se aktivista slae u tome da je dolo vrijeme da se sjedne i poneraspravljati o pozitivnom programu ali za ijim stolom, i tko e imati pravo odluivanja?

Ova su pitanja postala najkritinija krajem svibnja, kad je eki predsjednik Vaclav Havelponudio svoje posredovanje u razgovorima izmeu predsjednika Svjetske banke JamesaWolfensohna i prosvjednika koji su namjeravali prekinuti praki sastanak banke od 26. do 28. rujna.Meu organizatorima prosvjeda nije bilo konsenzusa oko sudjelovanja u pregovorima u Prakomdvorcu i, to je vanije, nije postojao operabilan proces kojim bi31

se to odluilo: nije bilo mehanizama kojima bi se odabrali prihvatljivi lanovi aktivistike delegacije(neki su predlagali glasovanje internetom), niti prihvaenog skupa ciljeva pomou kojih bi se mogleodmjeriti prednosti i zamke sudjelovanja. Da je Havel pruio ruku grupama koje se posebno bavedugovanjima i strukturalnom prilagodbom, poput Jubilee 2000 ili 50 Years Is Enough, s prijedlogom

bi se postupalo izravno. Meutim, budui da je pristupio cijelom pokretu kao da je jedna cjelina,gurnuo je organizatore prosvjeda u tjedne internih sukoba.

Problem je jednim dijelom strukturalan. Meu veinom anarhista koji obavljaju velik diomasovnog organiziranja (i koji su se ukljuili na internet davno prije afirmiranijih ljeviara),neposredna demokracija, transparentnost i samoodreenje zajednice nisu uzvieni politiki ciljevi, to

su temeljne postavke kojima se rukovode njihove organizacije. Ipak, veina je kljunih nevladinihorganizacija, iako u teoriji mogu dijeliti ideje anarhista o demokraciji, i sama organizirana poputtradicionalnih hijerarhija. Vode ih karizmatini voe i upravni odbori, dok im njihovi lanovi aljunovac i bodre ih sa strane.

Kako, dakle, iznuditi suvislost od pokreta punog anarhista, ija je najjaa taktika strana do sadabila njihova slinost roju komaraca? Moda je, kao i s internetom, najbolji pristup nauiti surfatistrukturama koje nastaju organski. Moda nije potrebna jedna politika stranka, nego bolje veze meuinteresnim grupama, moda je, umjesto pomicanja prema veoj centralizaciji, zapravo potrebannastavak radikalne decentralizacije.

Kada kritiari kau da prosvjednicima nedostaje vizija, zapravo prigovaraju nedostatku krovnerevolucionarne filozofije poput marksizma, demokratskog socijalizma, dubinske ekologije ili

drutvene anarhije s kojom se svi slau. To je apsolutno istina, i na tome bismo trebali bitiizvanredno zahvalni. U ovom su trenutku antikorporacijski ulini aktivisti opkoljeni ljudima koji bieljeli biti voe, te koji jedva ekaju priliku da unovae aktiviste kao pjeatvo svoje privatne vizije.

Na jednom je kraju Michael Lerner i njegova konferencija u Riverside Churchu, pruajui svoj tojnerazvijenoj energiji iz Seattlea i Washingtona gostoprimstvo u okviru svoje Politike Smisla. Nadrugom je John Zerzan iz Eugenea u Oregonu, koga ne zanima Lernerov poziv na izljeenje, negovidi nerede i unitavanje vlasnitva kao prvi korak prema slomu industrijalizacije i povratku uanarhoprimitivizam predagrarnu lovako-skupljaku utopiju. Izmeu njih su deseci drugihvizionara, od uenika Murraya Bookchina i njegove teorije socijalne ekologije, preko odreenihmarksistikih sekti koje su uvjerene da revolucija poinje sutra, do pristaa Kalle Lasna, urednikaasopisa Adbusters i njegove razvodnjene verzije revolucije kroz culture jamming. A tu je i

nematoviti32


20/125

pragmatizam nekih sindikalnih voa koji su prije Seattlea bili spremni prilijepiti postojeimtrgovakim ugovorima socijalne klauzule i odustati od otpora.

Ovom mladom pokretu ide na ast to se do sada uspio obraniti od svih ovih programa i odbitisve velikoduno darovane manifeste, uvajui se za dovoljno demokratian predstavljaki proceskojim bi se njegov otpor prenio na sljedeu razinu. Moda pravi izazov ovoga pokreta nije

pronalaenje vizije nego odupiranje porivu da se prebrzo prihvati jedna od vizija. Ako mu uspije

odbiti ekipe vizionara u zasjedi, bit e nekih kratkotrajnih problema u odnosima s javnou. Serijskoe prosvjedovanje istroiti neke ljude. Raskrija ulica e proglaavati neovisnost. I da, mladi e seaktivisti poput janjadi nerijetko obueni u prave janjee kostime nuditi kolumnistima The NewYork Timesa na ismijavanje.

Ali to onda? Ovaj je decentralizirani, vieglavi roj od pokreta ve uspio obrazovati iradikalizirati jednu generaciju aktivista diljem svijeta. Prije negoli se pretplati na bilo iji plan u desettoaka, on zasluuje priliku da provjeri moe li se iz njegove kaotine mree glavina i bica roditineto novo, neto u potpunosti njegovo.33


21/125

Los AngelesRendgenska snimka braka novca i politike

kolovoz 2000.

Ovaj je govor odran u Los Angelesu na Shadow Convention, samo nekoliko ulica od StaplesCentera, gdje se odrava Democratic National Convention. Shadow Convention je bila jednotjednakonferencija na kojoj su se istraivala vana pitanja poput rata protiv droge i reforme financiranjakampanja kakva su velike amerike politike stranke ignorirale na svojim konvencijama. Ovaj jegovor bio dio javne rasprave pod imenom Suprotstavljanje kulturi novca.

Raskrinkavanje korporacija naina kojim su progutale nae javne prostore i ideje o pobuni, te kupilenae politiare vie nije posao rezerviran za kritiare kulture i znanstvenike. Ono je, u samonekoliko kratkih godina, postalo meunarodni kontakt-sport. Diljem svijeta, aktivisti govore: Da,shvatili smo. Proitali smo knjige. Bili smo na predavanjima. Prouili smo u The Nationu mape slinehobotnicama koje pokazuju da sve posjeduje Rupert Murdoch. I znate to? Neemo samo jadikovatizbog toga. Uinit emo neto po tom pitanju.

Je li antikorporacijski aktivizam bacio korporacijsku Ameriku na koljena? Ne. Ali nije ni

beznaajan. Samo pitajte Nike. Ili Microsoft. Ili Shell Oil. Ili Monsanto. Ili Occidental Petroleum. IliGap. Pitajte Philipa Morrisa. Oni e vam rei. Ili e, vjerojatnije, naloiti svojem novonamjetenom

dopredsjedniku za korporativnu odgovornost da vam kae.ivimo u dobu razvijenoga fetiizma robe, da posudimo izraz od Karla Marxa. Bezalkoholna

pia i marke kompjutera u naoj kulturi igraju uloge boanstava. Upravo oni stvaraju nau najmonijuikonografiju, grade nae najvee utopijske spomenike, pruaju nam artikulaciju naeg vlastitogiskustva: ne religije, ne intelektualci, ne pjesnici, ne politiari. Svi su oni sada na platnom popisu

Nikea.Reagirajui na to, nali smo se usred prvih faza organizirane politike kampanje defetiizacije

robe: govorimo ne, ta tenisica, zapravo, nije simbol pobune i transcendencije. To je komad gume ikoe koji je netko zaio, a ja u vam rei kako i koliko je plaena za to, i koliko je sindikalnih

organizatora moralo biti otputeno da bi cijena ostala niska. Defetiizacijom robe se eli rei da Mackompjuter nema nikakve veze s Martinom Lutherom Kingom Jr., ali ima veze s industrijom koja jeopsjednuta izgradnjom informacijskih kartela.34

Radi se o priznavanju da svaki komad nae blistave potroake kulture odnekud dolazi. Radi seo tome da se mree tvornica pod ugovorom, lanih podrunica i inozemne radne snage prate da bi seotkrilo gdje se svi dijelovi proizvode, pod kojim uvjetima, koje su interesne grupe postavile pravilaigre, te koje su politiare usput kupile. Drugim rijeima, radi se o rendgenskom snimanju potroakekulture, dekonstruiranju ikona doba kupovine i istovremenom stvaranju stvarnih globalnih veza meuradnicima, studentima, borcima za zatitu okolia. Svjedoci smo novom valu istraivakog aktivizma

koji proziva konkretna imena: on ima osobine Crnih Pantera, Black Bloca, situacionizma, slapsticka,marksizma i marketinga.

A ovoga tjedna sve to gledamo diljem Los Angelesa. U nedjelju je prosvjed odran u hoteluLoews, mjestu ogorenog spora izmeu potplaenih radnika i uprave. trajkai su odabrali ovaj tjedanza svoj skup jer su htjeli privui pozornost na injenicu da je generalni direktor Loewsa vaan sponzorkampanje Ala Gorea. eljeli su utvrditi dvije stvari: da se ekonomski procvat gradi na leima nisko

plaenih radnika, te da nai politiari odvraaju pogled od toga jer su uzdravani ljudi. Kasnijetijekom istog dana, odran je miting pred Gapom. I ovaj je skup imao dvije svrhe. Prva je bila

privlaenje pozornosti na nain kojim je kompanija t1nancirala sve one otkaene reklame za kaki-odjeu jeftinim pogodbama s eksploatacijskim tvornicama koje su ih proizvele. Druga je bilaukazivanje na vezu izmeu priloga kampanjama i korporacijskog lobiranja. to je omiljeni hobiDonalda Fishera, direktora Gapa?, pitali su leci. Kupovanje politiara, odgovarali su, istiuivelikodune donacije te kompanije Georgeu Bushu i Billu Bradleyu. U ponedjeljak je na meti bioGoreov osobni udio u Occidental Petroleumu, naftnoj kompaniji upletenoj u spor oko ljudskih prava u


22/125

Kolumbiji, gdje namjerava buiti na teritoriju U'wa, usprkos prijetnji plemena masovnimsamoubojstvom ako njihova zemlja bude oskvrnuta. [Kompanija se otada povukla iz projekta.]

Vjerujem da e ova konvencija ostati u sjeanju kao mjesto gdje je brak novca i politikedefinitivno izvuen iz sjene ovdje, na Shadow Convention, te na ulici, gdje se Milijarderi za Busha(ili Gorea) simboliki gue lanim novanicama od milijun dolara. Ideje za koje je bilo briga tekaicu politikih trebera reforma financiranja kampanja, koncentracija medija zaivjele su svojimivotom. Vraaju nam se kao ulini skeevi na Figueroa Street, te kao zapanjujue uspjene

sudionike komunikacijske mree poput Indymedia, koja je zauzela esti kat ove zgrade (PatrioticHall).

Uzevi u obzir da se toliko toga naglo pojavilo za samo par godina, kako se usuujemo bitibeznadeni razmiljajui o mogunosti promjene u budunosti? Zapamtite, mladi ljudi koji se naulicama suprotstavljaju moi korporacija su upravo oni koji su bili otpisani kao da im nema spasa. To

je35

generacija koja je u potpunosti odrasla pod marketinkim mikroskopom. Upravo su njima reklamebile u uionicama, a na internetu su ih vrebali pohlepni istraivai trita. Njihove su mladenakesupkulture bile u cijelosti kupovane i prodavane. Govoreno im je da njihova najvea ivotna ambicijatreba biti postajanje internet-milijunaem s osamnaest godina. Njih su uili da, prije negoli budugraani, trebaju nauiti biti generalni direktori tvrtke Ja d.o.o. ili, da upotrijebimo trenutnu krilaticu,marke s Vaim imenom. Ovi su ljudi u venama umjesto krvi trebali imati Fruitopiu od groa, aPalm Pilote umjesto mozgova.

I, naravno, neki od njih i imaju. Ali mnogo ih upravo ide u suprotnom smjeru. Iz tog razloga,ako namjeravamo izgraditi pokret iroke baze koji prkosi kulturi novca, trebamo aktivizam kojidjeluje na razinama konkretne politike. Ali on mora ii i dublje, baviti se kulturnim i ljudskim

potrebama koje je stvorilo pretvaranje samog identiteta u robu. Morat e osvijestiti potrebu zanefetiiziranim iskustvima, te ponovno probuditi nau udnju za uistinu javnim prostorima i elju daneto izgradimo zajedniki. Moda si trebamo postaviti pitanje jesu li Napster i pokret za besplatni

software dio ovog fenomena. Moda moramo poeti oslobaati vie privatiziranih prostora, kao toini putujui aktivistiki karavan Reclaim the Streets, organizirajui lude tulume usred prometnihkrianja, samo da bi podsjetio ljude da su ulice nekad bile i graanski prostori, ne samo komercijalni.

Na mnogim se frontovima ovo ponovno prisvajanje ve dogaa. Diljem svijeta, zajednikeprostore ponovno prisvajaju medijski aktivisti, seljaci bez zemlje koji okupiraju nekoriteno zemljite,farmeri koji odbijaju patentiranje biljki i ivotinja.

A ponovno se prisvaja i demokracija: to ine ljudi u ovoj sobi, kao i oni koji su vani na ulicama.Ona ne eli biti zatvorena u Staples Centeru, ili zatoena propalom logikom dviju korporacijskihstranaka. A onaj aktivizam koji je u Seattleu privukao panju svijeta ovdje, u Los Angelesu, probijasvoje vlastite granice, pretvarajui se iz pokreta suprotstavljenog vladavini korporacija u pokret koji se

bori za osloboenje same demokracije.

36


23/125

PragAlternativa kapitalizmu nije komunizam, nego decentralizirana vlast

rujan 2000.

ini se da delegate na ovotjednom sastanku Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda uPragu ponajvie ljuti pomisao na to da moraju raspravljati ak i o osnovnim prednostima globalizacijeslobodnog trita. Ta se rasprava trebala zavriti 1989., kad je Berlinski zid pao, a povijest se svrila.Ali eto nas starih, mladih, na tisue nas u doslovnom juriu na barikade njihovog iznimno vanogsamita.

A sami delegati, dok preko rubova svojih loe zatienih tvrava proviruju dolje prema masama,motrei transparente na kojima pie Kapitalizam ubija, izgledaju uasno zbunjeno. Nisu li ovineobini ljudi dobili memorandum? Ne razumiju li da smo svi mi ve zakljuili da je kapitalizamslobodnoga trita posljednji, najbolji sustav? Naravno, nije savren, i svi su na sastanku stranozabrinuti za sve te siromane ljude i zbrku s okoliem, ali nije kao da postoji izbor postoji li?

Beskrajno se dugo inilo da postoje samo dva politika modela: zapadni kapitalizam i sovjetskikomunizam. Kad se Sovjetski Savez raspao, preostala je samo jedna alternativa, ili se tako barinilo.Institucije poput Svjetske banke i MMF-a uurbano su prilagoavale privrede Istone Europe i

Azije da bi im pomogle da se ukljue u program: privatizirale su usluge, ublaavale kontroluinozemnih korporacija, oduzimale snagu sindikatima, stvarale ogromne izvozne industrije.

Zbog svega je ovoga toliko vano da se jueranji direktan napad na ideologiju koja vladaSvjetskom bankom i MMF-om dogodio ovdje, u Republici ekoj. Ovo je zemlja koja je proivjelaoba ekonomska pravovjerja, zemlja u kojoj su biste Lenjina zamijenjene logotipima Pepsija ilukovima McDonald'sa.

Mnogi od mladih eha koje sam upoznala ovoga tjedna kau da su ih njihova izravna iskustva skomunizmom i kapitalizmom pouila da ta dva sustava imaju neto zajedniko: oba centralizirajuvlast u rukama nekolicine, i oba se odnose prema ljudima kao da nisu posve ljudska bia. Tamo gdjeih je komunizam gledao samo kao potencijalne proizvoae, kapitalizam ih vidi samo kao

potencijalne potroae; tamo gdje je komunizam izgladnjivao njihov prekrasni glavni grad,

kapitalizam ga je prederavao, pretvarajui Prag u zabavni park posveen Barunastoj revoluciji.37

Iskustvo odrastanja bez iluzija o bilo kojem sustavu objanjava zato toliki broj aktivista kojistoje iza ovotjednih zbivanja naziva sebe anarhistima, te zato osjeaju intuitivnu povezanost saseljacima ili urbanom sirotinjom u zemljama u razvoju, koja se bori s ogromnim institucijama i

bezlinim birokracijama poput MMF-a i Svjetske banke.Ono to povezuje ove probleme nije kritika onoga tko je na vlasti drave nasuprot

multinacionalnim kompanijama nego kritika naina raspodjele vlasti, te vjerovanje u to da jedonoenje odluka uvijek odgovornije kad je blie ljudima koji s tim odlukama moraju ivjeti. ukorijenu svega toga jest odbacivanje kulture povjerenja, bez obzira na to tko se u ovom trenutku

izdaje za strunjaka. Tijekom Barunaste revolucije, roditelji mnogih mladih prakih aktivistauspjeno su se borili za promjenu vlasti u svojoj zemlji. Njihova su djeca, osjeajui da na vlasti jouvijek nije eki narod, danas dio globalnog pokreta koji prkosi samim mehanizmima centralizacijemoi.

Na konferenciji o globalizaciji koja je bila uvod u praki sastanak, indijska je fiziarka VandanaShiva manje tumaila masovno odbijanje projekata Svjetske banke kao spor oko odreene zapreke ilisocijalnog programa, a vie kao borbu za lokalnu demokraciju i samoupravu. Svjetska je banka u

prolosti, rekla je, oduzimala vlast zajednicama, davala je sredinjoj vladi, a zatim preputalakorporacijama putem privatizacije.

Mladi su anarhisti u publici klimali glavama. Zvuala je upravo poput njih.38


24/125

TorontoAktivizam protiv siromatva i debata o nasilju

lipanj 2000.

Kako se organiziraju neredi? To je u ovom trenutku vano pitanje za Johna Clarkea, najpoznatijeglana organizacije Ontario Coalition Against Poverty (OCAP). Prologa je tjedna OCAP odraomiting da bi prosvjedovao protiv spirale beskunitva koja je dovela do dvadeset i dvije smrti u sedammjeseci. Nakon to se to pretvorilo u pravu bitku u kojoj su se prosvjednici ciglama i daskamasuprotstavili konjskim juriima i policijskim odredima za suzbijanje nereda, Clarke je smjestaizdvojen kao makijavellijevski lutkar koji povlai konce povodljive, potkupljive i bezumne mase.

Nekoliko je sindikata zaprijetilo da e povui svoja sredstva iz fonda za borbu protivsiromatva, a sam se Clarke nalazi pred kaznenim optubama za navodno poticanje nereda. [Sluaj jouvijek nije rijeen.] Veina je komentatora prihvatila pretpostavku da prosvjednici nikada ne bi moglisami odluiti uzvratiti napad nakon to je policija na konjima, naoruana palicama, izvrila juri namasu. Naposljetku, oni su doli opremljeni naoalama za plivanje i maramama namoenim u ocat, pa

je jasno da su bili spremni za bitku (nije vano to je ova oprema zapravo bila namijenjena zatiti odneizbjenog suzavca i OC-spreja4 koje su, naalost, ak i najmiroljubiviji i zakonu najpokorniji

prosvjednici poeli o

ekivati od policije). Netko je morao organizirati uporabu sile, re

i im da uzmucigle, odrati radionice za spravljanje Molotovljevih koktela. Zato bi Clarke sve to uinio? Kako se

ini, prema novinskim izvjetajima, da bi postao slavan i bogat.U nekolicini je novinskih lanaka istaknuto da sam John Clarke nije beskunik, nego da gle

uda! ivi u iznajmljenom bungalovu u Scarboroughu. Jo skandaloznije: na prosvjedu je bilo idrugih ljudi koji takoer nisu beskunici. to pretpostaviti? Da su prosvjednici uvijek sebini, te elezatititi vrijednost svoje imovine, smanjiti svoje kolarine ili dobiti poviice? U ovom se kontekstustavljanje svoga tijela na kocku zbog odreenog niza uvjerenja o tome kako bi drutvo trebalofunkcionirati promatra kao neto prijetvorno, ak zlokobno. Mladima i radikalnima naloeno je dazaveu i zaposle se.

Godinama poznajem nekolicinu profesionalnih aktivista OCAP-a. Neki su se od njih prvo

ukljuili u rad na suzbijanju siromatva kao tinejderi kroz grupu Food Not Bombs, koja vjeruje da jehrana temeljno ljudsko pravo, te da ne bismo trebali traiti opinsku dozvolu da bismo je kuhali ipodijelili s gladnim ljudima.39

tovie, da su to htjeli, neki su se od ovih mladih aktivista mogli unosno zaposliti i iseliti izsvojih skuenih, sustanarskih stanova. Zapanjujue su snalaljivi i dobro obrazovani, a neki od njihtako lukavo rukuju operativnim sustavom Linux da su bez potekoa mogli postati jedni od onihmaloljetnih internet-milijunaa.

Ali oni su odabrali drugaiji put, onaj koji glatko odbija sustav vrijednosti u kojem jediniprihvatljiv nain uporabe naih vjetina i talenata predstavlja njihova razmjena za novac i mo.

Umjesto toga koriste te vrlo utrive vjetine da bi radili na rasprivanju moi: da bi uvjerilinajobespravljenije lanove drutva u Ontariju da imaju odreene moi mo kolektivnogorganiziranja, obrane od brutalnosti i zlostavljanja, zahtijevanja krova nad glavom, moi koje ostajuneiskoritene.

OCAP postoji samo u svrhu osposobljavanja siromaha i beskunika, zbog ega je tolikonepravedno to su prolotjedni prosvjedi predstavljeni kao spletkarsko djelo ruku jednog ovjeka kojikoristi siromane kao rekvizite i pijune. Koalicija je jedna od vrlo malobrojnih grupa za borbu protivsiromatva koje naglaavaju vanost organiziranja, nasuprot pukom milosru i podrki. U OCAP-usiromani ljudi nisu samo usta koja treba nahraniti ili tijela kojima trebaju vree za spavanje. Oni suneto potpuno drugo: grupa koja ima pravo glasa. Izvanredno je teko pronai nain kojim beskunicimogu prepoznati svoja politika prava i suprotstaviti se protivnicima, zbog ega aktivisti diljemsvijeta esto ukazuju na OCAP kao priu o uspjehu.

Kako organizirati beskunike, lutalice, siromane? Znamo da se radnici organiziraju utvornicama, kuevlasnici u svojim susjedstvima, uenici u svojim kolama. Ali glasako je tijelo


25/125

OCAP-a po definiciji raspreno i stalno u pokretu. I dok radnici i studenti mogu postati politiki lobijiosnivanjem sindikata i odlaskom u trajk, beskunike su sve institucije koje bi uope mogli omesti veodbacile.

Zapreke poput ovih navele su veinu grupa za borbu protiv siromatva na zakljuak da morajugovoriti i djelovati u ime siromanih i beskunika. Izuzetak je OCAP, koji pokuava stvoriti prostor ukojem siromani mogu sami govoriti i djelovati. A tu stvari postaju sloene: veina nas zapravo neeli uti srdbu u njihovim glasovima, vidjeti gnjev u njihovim djelima.

Zato je toliko ljudi ogoreno na Johna Clarkea. Njegov zloin nije organiziranje nereda. On jekriv jer je odbio uljepati siromatvo u korist kamera i politiara. Koalicija ne trai od svojih lanovada se dre gospodskih protokola politikoga prosvjeda. I ne govori gnjevnim ljudima da ne bi trebali

biti gnjevni, pogotovo kad se suoe s nekima od policajaca koji ih tuku u zabaenim ulicama ilipolitiara koji su donijeli zakone kojima su im uskraeni domovi.40

Niti John Clarke niti OCAP nisu organizirali nerede. Oni ih samo nisu zustavili.41


26/125

II.OGRADE U DEMOKRACIJI


27/125

TRGOVINA I USTUPCI

[Gdje graani otkrivaju da je stvarna cijena"slobodne trgovine" samoupravna vlast]


28/125

Demokracija u okovimaKome koristi slobodna trgovina?

lipanj 2001.

Tijekom Samita Amerika u Quebec Cityju u travnju 2001. ameriki je predsjednik George W. Bushproglasio da e predloena Amerika zona slobodne trgovine (FTAA) pomoi stvaranju hemisfereslobode. Izravno povezujui globalizaciju i demokraciju, Bush je tvrdio da ljudima koji djeluju uotvorenim gospodarstvima s vremenom trebaju otvorenija drutva.

Potie li globalizacija uistinu demokraciju? Ovisi o vrsti globalizacije koju stvaramo. Usadanjem sustavu, pravo odluivanja jednostavno kupuju nerazumljive i nepredstavnike institucije,ali raspoloivi su nam i drugi izbori. Kod kue i na svjetskoj pozornici, demokracija je izbor kojizahtijeva stalnu budnost i obnavljanje.

ini se da predsjednik Bush ima drugaije nazore. Poput mnotva drugih zagovornikasadanjega globalnog ekonomskog modela, on tvrdi da demokracija nije toliko aktivan izbor, koliko

posljedica ekonomskog rasta koja se, skupa s blagostanjem, sputa s vrha nanie: slobodna tritastvaraju slobodne narode. Stvarala bi, kad bi demokracija stvarno bila takav laissez-faire posao.

Naalost, ulagai su dokazali da su vie nego voljni podravati represivne monarhije poput Saudijske

Arabije ili autoritarni komunizam u Kini sve dok ti reimi silom stvaraju trita inozemnimkompanijama. U utrci za jeftinom radnom snagom i dragocjenim prirodnim resursima, pokreti zademokraciju su nerijetko pregaeni.

Naravno, kapitalizam cvjeta u predstavnikim demokracijama koje prihvaaju trine mjerepoput privatizacije i deregulacije. Ali to kad graani demokratski izaberu neto to se ne sviainozemnim ulagaima? to se dogaa kad odlue, primjerice, nacionalizirati telefonsku kompaniju ili

poveati kontrolu nad svojim naftnim ili rudnim bogatstvom? Odgovor pruaju leevi.Tijekom pedesetih, kad je demokratski izabrana vlada u Gvatemali uvela iroku reformu

zemljoposjednitva, razbijajui monopol koji je drala amerika United Fruit Company, zemlja je bilabombardirana, a vlada sruena. U to su vrijeme SAD tvrdile da se radi o unutranjem slomu, ali jedevet godina kasnije predsjednik Dwight D. Eisenhower izjavio da smo se morali rijeiti

komunistike vlade koja je preuzela vlast. Kad je general Suharto 1965. godine priredio svoj krvavidravni udar u Indoneziji, uinio je to uz suradnju Sjedinjenih Drava i Europe. Roland Challis,tadanji dopisnik BBC-a za46

Jugoistonu Aziju, tvrdi daje dio pogodbe bio ponovni povratak britanskih kompanija i Svjetskebanke na to podruje. Slino tome, 1973. su godine u Sjedinjenim Dravama upravo snageslobodnog trita poticale vojno ruenje demokratski izabranog ileanskog predsjednika SalvadoraAllendea, to je konano dovelo do njegove smrti. (U to je vrijeme Henry Kissinger dao svoj slavnikomentar da se jednoj zemlji ne smije dopustiti da postane komunistika zbog neodgovornosti svoganaroda.)

Otvoreni razgovori o potrebi da se zbaci venecuelanski predsjednik Hugo Chavez, koji su utijeku u Washingtonu, pokazuju da ova pogubna logika nije umrla s Hladnim ratom. Ali danasuplitanje slobodnog trita u demokraciju obino poprima profinjenije oblike. To moe biti direktivaMeunarodnog monetarnog fonda kojom se od vlada zahtijeva da uvedu pristojbe za korisnike uslugazdravstva, ili da povuku milijarde iz prorauna za javne slube, ili da privatiziraju snabdijevanjevodom. To moe biti plan koji je Svjetska banka smislila da bi podigla ogromnu branu, osmiljenu

bez savjetovanja sa zajednicama koje e taj projekt raseliti i iji e tradicionalni nain ivota nestati.To moe biti izvjetaj Svjetske banke koja zahtijeva vie fleksibilnosti na tritu rada u tekozaduenim zemljama ukljuujui ograniavanje kolektivnih pogodbi da bi privukla inozemneulagae. (Ako prue otpor i obrane se, mogli bi vrlo lako biti svrstani u teroriste, pa e postatidopustiva sva sredstva da ih se svlada.)

A ponekad uplitanje moe izgledati kao prituba Svjetskoj trgovinskoj organizaciji da je javnovlasnitvo nacionalne potanske tvrtke pristrano na tetu inozemne kurirske kompanije. Moeizgledati kao objava trgovakog rata zemljama koje demokratskim putem odlue zabraniti govedinu s


29/125

hormonskim dodacima ili pruiti svojem stanovnitvu besplatne lijekove za AIDS. Moe izgledatipoput neprestanih bunih zahtjeva za smanjenjem poreza, koje poslovni lobiji trae u svakoj zemlji,opravdavajui se stalnom prijetnjom da e kapital pobjei ako ne ispunimo sve na najnovijem popisuelja korporacije. Koje god metode koristila, slobodna trita rijetko podravaju i toleriraju uistinuslobodne narode.

Kad govorimo o vezi globalizacije i demokracije, ne trebamo razmatrati samo to imaju li narodipravo glasovati svakih etiri ili pet godina, nego i to smatraju li graani jo uvijek to glasovanje

smislenim. Ne smijemo traiti samo prisustvo izborne demokracije, nego i razmotriti svakodnevnukakvou i dubinu tih sloboda. Stotine tisua ljudi se ne okupljaju na ulicama oko trgovinskihsastanaka jer se protive samoj trgovini, nego zbog toga to se vrlo stvarna potreba za poslovima iulaganjima sustavno iskoritava za razaranje svake demokracije. Neprihvatljiva trgovina jest ona koja

potkopava pravo na suverenost u zamjenu za inozemna ulaganja.47

Ponajvie odbojna strana prie o irenju demokracije s vrha nanie jest njezino nepotenjeprema ljudima koji su se borili, i jo se uvijek bore, za istinsku demokratsku promjenu u svojimzemljama, bilo za pravo glasa, bilo za pravo pristupa zemljitima, bilo za pravo osnivanja sindikata.Demokracija nije djelo nevidljive ruke trita, ona je djelo stvarnih ruku. esto se navodi, primjerice,da Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) donosi demokraciju u Meksiko.Zapravo su radnici, studenti, domae starosjedilake grupe i radikalni intelektualci oni koji polaganonameu demokratske reforme nepopustljivoj meksikoj eliti. Proirujui jaz izmeu bogatih isiromanih, NAFTA ini njihove napore ratobornijim i teim.

Predsjednik Bush umjesto takvih zbrkanih, buntovnih, stvarnih demokratskih pokreta nudispokojnu i utjenu uspavanku: samo se opustite i ekajte da vam stignu vaa prava. Ali protivno ovojletarginoj viziji demokracije koja se razvija s vrha nanie, globalizacija u svojem sadanjem oblikune donosi slobodu. Kao to to ne ini niti slobodno trite, niti velika dostupnost Big Machamburgera. Stvarna se demokracija istinska mo odluivanja u rukama naroda uvijek zahtijeva,nikada ne dobija na dar.

48


30/125

Amerika zona slobodne trgovineVoe se moda slau, ali na ulicama latinoamerikih gradova bjesni debata

oujak 2001.

Sljedeeg e se petka ministri trgovine iz trideset i etiri zemlje koje raspravljaju o Amerikoj zonislobodne trgovine sastati u Buenos Airesu. Mnogi u Latinskoj Americi predviaju da e ministredoekati prosvjedi mnogo vei od onih koji su buknuli u Seattleu 1999.

Navijai FTAA-a se vole pretvarati da su njihovi jedini kritiari bijeli studenti s Harvarda iMcGilla koji jednostavno ne razumiju koliko siromani buno zahtijevaju FTAA. Hoe li ova javnademonstracija protivljenja Latinske Amerike tom trgovinskom ugovoru promijeniti sve to? Ne budite

blesavi.Masovni prosvjedi u svijetu u razvoju ne ulaze u nae rasprave o trgovini na Zapadu. Bez obzira

na to koliko ljudi izae na ulice Buenos Airesa, Mexico Cityja ili Sao Paula, zagovornicikorporacijske globalizacije jednostavno uporno ostaju pri tome da je svaki mogui prigovor koji im sedobaci izmislio netko sa svjee ispletenim dreadlocksima, srui svoj espresso u Seattleu.

Kad govorimo o trgovini, nerijetko se opravdano usredotoavamo na to tko postaje bogatiji, atko siromaniji. Ali u igri je jo jedna podjela: koje se zemlje predstavljaju kao raznovrsne,

komplicirane politike kulture gdje gra

ani imaju niz raznolikih pogleda, a koje na svjetskoj pozornicinaizgled govore ideoloki monotono.

U Sjevernoj Americi i Europi bjesne sporovi oko neuspjeha

30394056 ograde i prozori

Documents