Klasina metafizika

Nije rije o povijesti filozofije.

Rije je o razliitim povijesnim modelima.

Modeli su selektivno izabrani.

Obiljeja nastave

Predsokratovci nisu bili metafiziari u pravom smislu rijei.

U suglasju s onim to su oni o razdoblju od 550. 400. god. pr. K. podrazumijevali pod filozofijom, naime, sabirati spoznaje, oni su se bavili mnogim to danas spada pod pojedinane znanosti, religiozno promiljanje ili opu ivotnu mudrost.

Pa ipak, pitali su ono pitanje koje e se kasnije nazvati metafizikim pitanjem, odnosno pitanjem prve filozofije.

Predsokratovci

Svoje su pitanje predsokratovci postavljali drukije od pjesnika koji su im prethodili.

Traili su davanje razloga i desakralizirali su svoje pojmove te su svoje teorije postavljali pod zahtjev istine.

To se dogaalo u opreci prema onima koji se nisu trudili oko spoznaje kao i prema onima koji su se umjesto oko istine trudilo oko privida (pseudea - pjesnici).

Pjesnici - filozofi

Predsokratovci su postavili pitanje o zbilji u svojoj cjelini.

Oni su ga vezali uz pitanje o podrijetlu (arhe, aition, stoiheion) svih stvari (apanta ta onta).

Ono to stoji na poetku, to traje. Sve e opet morati natrag u svoj poetak.

Stoga je no to tvori poetak ujedno i bit (ousia) svega to jest. Poznajemo li poetak i izvor svih stvari, moemo rei u emu se sve stvari nalaze, odnosno moemo izricati reenice o zbilji u njezinoj cjelovitosti.

Zbilja u cjelini

Poetak je, meutim, razliito odreen.

Tales voda

Anaksimen zrak

Heraklit vatra

Empedoklo jedinstvo vode, vatre, zraka i zemlje.

Anaksimandar ne-ogranieno (apeiron)

Parmenid predodba o bitku kao jednom, stalnom, nepromjenjivom.

Poetak

U svakom sluaju poetak nije apstraktni princip ili statina struktura, nego stvaralaka mo (fisis) iz koje proizlazi sve to na bilo koji nain jest.

Fisis

to neto to jest, (to on) bie, blie stoji u svezi s izvorom to je blie u dodiru sa svim to jest kao i sa svojom biti.

To izlazi iz dva razmiljanja.

Prvo: posebnost se nekog bia moe ustvrditi samo ako ustvrdimo razliku prema svim drugim biima. Kako emo ustvrditi razliku ako prije toga nema onog to je svima zajedniko, ono to tek doputa razlike.

Bie

Drugo: neko se bie shvaa tek kada ga shvaamo iz njegova izvora.

Poetak je ono to traje i ono to ve na neki nain sadri sve kasnije razlike.

Poetak je tako ono najtemeljnije to se moe rei.

Izvor

Teza kako se zbilja u cjelini spoznaje preko poetka/izvora koji je uvijek i telos/cilj povezana je s drugom tezom:

poetak svega tvori za sve to iz njega proizlazi ujedno i red/kosmos.

Red pokazuje i to da zbilja u svojoj cjelini posjeduje ujedno i identitet, to jest sve zbiljsko, zahvaljujui zajednikom sudjelovanju na poetku/izvoru ima svoj identitet iz poetka.

Red

Poetak je, meutim, teko pronai. On sve vie izmie.

Hesiod ga imenuje haos, u smislu neodreene praznine, pred-ureeno, a-peiron.

Metafizike se reenice tako mogu izrei samo o redu kao postvarenju zbilje.

Poetak

Kako valja razumjeti red predsokratovci su odgovarali razliito. Slagali su se u tom da red mora biti neto

1. nematerijalno, idealno, da mora posjedovati mo vladanja, u smislu kojeg su Grci pripisivali moiri (usudu), ananke nunosti. Red je red fisisa, ali je i

2. dinamina snaga jer uvijek iznova daje novo fisein i to uvijek uspostavi kratein. Red je nadalje

3. boanski. Theion u grkom znai mono, snano.

Red

Dosljedno je ako se red poneka poistovjeti s Theos, s bogom, jer theos nije osobni bog, nego mono dogaanje.

Red - mono

O ova tri elementa valja voditi rauna kada Heraklit ili Parmenid red tumae kao pravednost dike - koja se dogaa prema vremenu.

Isto vai i o Heraklitovu Logosu koji prisiljava sve ono to tei prema suprotnom na jasne odnose i proporcije tako da se jedno preokree u svoju suprotnost i da se bez nje ne moe misliti.

Red - pravednost

Slino valja razumjeti i brojeve (arithmoi) kod pitagorejaca, jer njima brojevi nisu jednostavno neto matematiko, nego su kozmike veliine koje predstavljaju i nebeske sfere i glazbene odnose (konsonance) prema kojima cijela zbilja posjeduje svoje suglasje.

Sve to vai, dakako, i za duh svijeta (nous) Anaksagore koji rastvara poetni vrtlog i upravlja onim to iz njega proizlazi.

Isto vai i za par principa ljubav (filia) i svaa (neikos, eris) Empedokla koji dri u ispravnom odnosu etiri elementa: vodu, zemlju, vatru i zrak.

Razmjeri

Temeljni problem koji se nametnuo predsokratovcima i koji e konano razbiti njihove misaone pokuaje jest sljedei:

kako valja shvatiti odnos izmeu poetka/izvora, onog jednog to se pokazuje u svemu i onog to iz njega proizlazi, zbilji u svojoj cjelovitosti, to jest mnotvu bia?

Odnos oito postoji.

Moe ga se misliti s dvije strane.

Poetak - zbilja

Najprije poevi od poetka/izvora: iz njega proizlazi mnotvo i mnotvo se u njega vraa. Ukljuuje li to da poetak potpuno prelazi u mnotvo i takorei sam prolazi proces nastanka i prolaznosti ili valja pretpostaviti da on poiva u sebi samom nedirnut procesom nastajanja?

Moe ga se misliti i s druge strane: prelazi li poetak u mnotvo, on sam postaje dio na mnotvu. Poiva li u sebi i ako izmeu poetka i procesa nastajanja postoji lom, tada valja pitati o vrijednosti mnotva u odnosu na poetak.

Ima li mnotvo jo svoju samostalnu opstojnost? Ne svodi li se na privid?

Poetak - mnotvo

Prvo rjeenje, ono po kojem je proces nastajanja i prolaznosti dogaanje na koje je poetak posve navezan pretpostavljao je Heraklit.

Princip da je sve jedno za njega je temeljna struktura odnosa poetka i mnotva, dijalektika koja se uvijek iznova raa, odnos u kojem su dva suprotstavljena partnera tako povezana da jedan bez drugoga niti mogu opstati niti bi ih se moglo spoznati.

Sve je jedno

Poetak/izvor (hen) i mnotvo (panta ta polla) su podjednako upregnuta u ovu dijalektiku strukturu kao i suglasje suprotnosti (palintonos harmonie) kao to su to ivot i smrt, bogovi i ljudi, zemlja i voda, zrak i vatra, spavanje i budnost, mladost i starost.

Suglasje suprotnosti

Spojevi su cjelina i necjelina, jedno i dvoslono, suglasno i nesuglasno, i iz svega jedno i iz jednog sve.

Rat kao otac svih stvari stoji izmeu poetka i mnotva, ali podjednako i unutar mnotva bia. Kod Heraklita time poetak prelazi u mnotvo.

Rat: otac svih stvari

Kod Paremenida, naprotiv, mnotvo prelazi u jedno. On strogo razdvaja poetak/izvor od mnotva.

Poetak je bitak (jest), mnotvo je nita (nije).

Bitak - nita

Nuno je rei i gledajui misliti da bie jest. Jer jest je i nije nije.

Bitak i nita tvore apsolutno proturjeje.

U mnotvu su, meutim, bitak i nita oito pomijeani. Jer dijelovi nastaju i nestaju prelazei iz nita u bitak i obratno. Dijelovi se meusobno razlikuju ukoliko jedan dio jest neto to drugi nije. Kao dijelovi nisu cjelina te tako na sebi nose ono ne od nita.

Parmenid

Nuno je biti potpuno ili uope ne biti.

Parmenid se odluuje za ovaj princip i stoga odluuje kako mnotvo ne moe biti.

Ono je isti privid iza kojega se krije bitak.

Bitak - privid

Time je podruje mnotva radikalno obezvrijeeno u odnosu na poetak/izvor.

Izmeu njih sada postoji apsolutna razlika.

Bitak kao izvor jest, a mnotvo nije.

Bitku odgovara miljenje, mnotvu mnijenje i dojmovi.

Tom odgovara i poznata reenica:

to gar auto noein estin te kai einai isto je ono to se moe misliti i ono to moe biti.

Misliti - biti: isto

I Heraklit i Parmenid otvaraju mnoga pitanja.

Prihvati li se Heraklit ostaje otvorenim: ostaje li ita od samog poetka/izvora. Naime, ako je ista dijalektika struktura odnos izmeu poetka i mnotva kao i izmeu mnotva u svom meusobnom odnosu, to ostaje samom poetku?

Heraklit

Prihvati li se Parmenid, valja pojasniti zato pored bitka jo postoji i privid.

Osim toga valja izii na kraj s apsurdnim posljedicama konkretne zbilje koje proizlazi iz prihvaanja da bitak jest a nebitak nije. (Zenonove aporije).

Parmenid

Tako pred nama stoje dvije teorije.

Jedna u korist mnotva nijee bitak,

a druga u korist bitka nijee mnotvo.

Jedno - mnotvo

To otvara potrebu za novim pitanjem. Ne vie kako se poetak moe svesti na mnotvo ili mnotvo na poetak, nego kako se poetak pokazuje u mnotvu?

Tim se najavljuju novi problemi. Nadasve spoznajni, jer samopokazivanju poetka unutar mnotva mora odgovarati specifini nain spoznaje.

Poetak