29685403 uvod u informacione znanosti

8/8/2019 29685403 Uvod u Informacione Znanosti

1/210

Miroslav Tuman, Damir Boras, Zdravko Dovedan

Uvod u informacijske znanosti

Sadraj :

y Predgovory 1. Informacijska znanost: predmet, ishodita, osnovni pojmovi

o 1.1. O terminologijio 1.2. Izvori informacijske znanostio 1.3. Naela i teorijske osnoveo 1.4.Podjela publikacijao 1.5. Dokumentacijski jezicio 1.6. Informacijska politika

y 2. Razvoj informacijske znanostio 2.1. Uvod: ishodita informacijske znanosti (rekapitulacija)o 2.2. O definiciji i podruju informacijske znanostio 2.3. Obavijest - osnovni fenomen informacijske znanostio 2.4. Relevantnost - kljuni pojam informacijske znanosti

y 3. Konsolidacija obavijesti: definicije i pojmovno odreenjeo 3.1.Pregledo 3.2. Obavijest: osnovni fenomeno 3.3. Konsolidirane obavijestio 3.4. Komunikacija: osnovni proceso 3.5. Informacijski sustavi: generika strukturao 3.6.Procesi unutar konsolidacije obavijesti

y 4. Obrada dokumenata

o 4.1. Uvodo 4.2.Priprema rukopisao 4.3. Tokovi obrade dokumenatao 4.4. Dokumentacijski jezici za obradu dokumenatao 4.5. Informacijski proizvodi i usluge

y 5. Jezici za programiranjeo 5.1. Generacije jezika za programiranjeo 5.2.Prevodiocio 5.3. Jezik i programiranje

y 6. Obrada podatakao 6.1.Pojam, struktura i vrste informacijskih sustavao 6.2. Obrada podatakao 6.3. Organizacija podatakao 6.4. Sistemski softver

y 7. Baze podatakao 7.1.Programi za rad s bazama podatakao 7.2. Rad s programom dBASE III Pluso 7.3. Osnove programiranjao 7.4. Novi poboljan program: dBASE IVo 7.5. Zakljuak

y 8. Informacijski alati


2/210

o 8.1.Podjela i vrste informacijskih alatao 8.2.Programi za obradu tekstao 8.3.Problemi koji se javljaju pri pisanju teksta na hrvatskom jeziku

y 9. Informacijski sustavio 9.1. Odrednice informacijskog sustavao 9.2. Struktura informacijskog sustavao 9.3. Tri pristupa informacijskom sustavuo 9.4. Informacijski sustav i informacijsko-dokumentacijske organizacije i slubeo 9.5. Informacijsko-dokumentacijske slube i kompjutori

y 10. Razvoj informacijske djelatnostio 10.1. Trendovi razvoja informacijske infrastruktureo 10.2. Razvoj baza podataka

y 11. Informatizacija i socio-kulturni razvojo 11.1. Informatizacija i razvojo 11.2. Metodologijski pristup informatizacijio 11.3. Globalni trendovi razvoja suvremene tehnologijeo 11.4. Ciljevi i zadaci informacijske politikeo 11.5. Informacijska politika i zatita privatnostio 11.6. Konvencija Europskog savjeta za zatitu pojedinca u vezi s automatskom

obradom podatakay 12. Rjenik odabranih pojmova


3/210


4/210

Meutim, moramo nauiti kako da se koristimo nekim programskim paketom ili programskimjezikom; tj. kako da se sluimo prirunicima, i kako da se sami snalazimo unutar pojedinihprograma ili programskih paketa. Ako ne moemo sve znati ne znai da ne moramo nitanauiti!

Poglavlja u kojima se tumae informacijsko-dokumentacijske pojave i procesi treba uiti s

razumijevanjem a ne napamet. Obino su kljuna mjesta u svakom poglavlju posebnoistaknuta, pa je presudno nae razumijevanje i tumaenje tih pojava, pojmova i procesa;uvijek su vlastiti sudovi vredniji od nekritikog ponavljanja.

Ovaj je udbenik rezultat timskog rada.Pojedina poglavlja napisali su M. Tuman (poglavlja1,2,4,9,10,11,12.), Z. Dovedan (poglavlja 5. i 6.), D. Boras (poglavlja 7. i 8.); tree je

poglavlje prijevod iz knjige T. Saraevia i J. B. Wood (zahvaljujemo prof. dr. TefkuSaraeviu s RUTGERS University of New Jersey, School of Communication Informationand Library Studies, na dozvoli da objavimo to poglavlje); na kraju 11. poglavlja objavljena jeKonvencija Europskog savjeta za zatitu pojedinca u vezi s automatskom obradom osobnih

podataka, u prijevodu Milice Milas-Bracovi.

Crtei i karikature rad su Jasne Budimlije studentice studija informatologije Filozofskogfakulteta u Zagrebu. Ta je suradnja uspostavljena tijekom rasprave sa studentima etvrtegodine informatologije, koji su dali svoje miljenje o prvom konceptu ovog udbenika.

Jasno je da su na konaan oblik i sadraj ovog udbenika utjecali prijedlozi i primjedbemnogih ljudi - od urednika, recenzenata, prosvjetnih savjetnika, znanstvenih i prosvjetnihradnika. Istodobno, ovakav oblik i prikaz sadraja udbenika ne bi bio mogu bez suvremeneopreme i tehnologije za obradu teksta.

Zagreb, kolovoz 1991.


5/210

I.

Informacijska znanost: predmet, ishodita, osnovni pojmovi

1.Informacijska znanost predmet, ishodita, osnovni pojmovi

1.1. O terminologiji

Izrazi informacijska znanost i/ili informatika rabe se u razliitim jezicima s razliitimznaenjem. Termin informatika nastao je od francuske rijei information i automatique

pojavivi se kao sinonim za automatsku obradu podataka. U njemakoj literaturi termininformatika (Informatik) sinonim je za znanost o kompjutorima (eng. computer science). Uruskoj literaturi izraz informatika oznaava integralnu znanost o informacijama, odnosnodisciplinu koja prouava strukturu i svojstva (a ne konkretni sadraj) znanstvenih informacija,te zakonitosti u informacijsko-dokumentacijskoj djelatnosti.

U angloamerikim zemljama uobiajeni naziv za tu djelatnost jest informacijska znanost (eng.information science, usvojen 1961). Angloameriko poimanje informacijske znanostirazlikuje se od onog sovjetskih autora jer se ne ograniava samo na znanstvene informacijeve obuhvaa informacije iz svih podruja ljudske djelatnosti. Ipak, termini informatika iinformacijska znanost (u ruskoj i engleskoj literaturi) uvelike oznaavaju isti sadraj. Naime,rije znanost u ruskome (nauka) ima mnogo ire znaenje nego u engleskome (science) jerobuhvaa sva spoznajna podruja.

Uz termine informatika i informacijska znanost javlja se i termin informatologija kojioznaava teoriju i praksu emisije, transmisije, akumulacije, selekcije i apsorpcije informacija,tzv. e-t-ak-s-a kompleks (B. Teak, 1969).

U nas se rije informatika rabi u oba znaenja: informacijsko-dokumentacijskom i

elektronikoraunarskom.

Iako su se termini informacijska znanost i informatika u Hrvatskojdosta dugo koristili i kao sinonimi, od 80-ih godina izraz kao konceptualna baza tainformacijski i komunikacijski sistem.

informatika sve ee se primjenjuje kao oznaka kompjutorske problematike obradepodataka, a

informacijska znanost oznaava znanstvenu disciplinu o informacijama u najirem smislu -za koju je primjena kompjutora samo jedna od metoda i tehnika obrade informacija.


6/210

Slika 1.1

B. Teak: E-T-Ak-S-A kompleks

1.2.Izvori informacijske znanosti

Informacijska je znanost jo uvijek mlada znanstvena disciplina, a to znai da su razlike uinterpretaciji i definiranju njezina predmeta, podruja i ciljeva velike. Zato postoje i razlike utumaenju njezinih povijesnih i teorijskih izvora. Ipak, najee se upuuje na:

informacijsku tehnologiju,

dokumentaciju i pretraivanje informacija te

niz suvremenih "komunikacijskih" znanosti

kao kljune praktine i teorijske izvore informacijske znanosti.

U ovom emo udbeniku zagovarati miljenje da teite informacijske znanosti nije nasoftverskim i hardverskim problemima obrade i pretraivanja podataka, ve na problemimarazmjene i organizacije znanja openito, odnosno, precizije, na problemima nabave,organizacije, obrade, diseminacije, koritenja i vrednovanja obavijesti, a kompjutori su samo

jedna od metoda i tehnika obrade informacija.

Meutim, njihov utjecaj na razvoj informacijske znanosti nije uvijek bio ni jednakogintenziteta ni eljenog uinka. Tako je izmeu 1940-ih i 1960-ih godina dominiralo uvjerenjeda e informacijska tehnologija (reprografska i telekomunikacijska, ali ponajprijekompjutorska) rijeiti sve informacijske i dokumentacijske probleme, uz uvjet da se osigura"vei i bri kompjutor". Zato ne iznenauje injenica da je kompjutor za veinu definicijanastalih 1960-ih i 1970-ih godina bio okosnica za definiranje informacijske znanosti. Iako jeta veza izmeu kompjutora (informacijske tehnologije) i informacijske znanosti u dijelaznanstvenika stalno prisutna, oni ipak kompjutore ne dovode u vezu s predmetom, ve s


7/210


8/210

Slika 1.2. Eksponencijalni rast publikacija u vremenu (prema D. de Solla Price Little Science,Big Science)

Presudan utjecaj na stvaranje informacijske znanosti (njezinih postavki, teorija imetodologije) imao je, i jo uvijek ima niz znanosti i disciplina to su nastale prije ili poslijedrugoga svjetskog rata; za veinu tih znanosti komunikacija je zajedniko podruje, iako semeusobno razlikuju po predmetu, metodama i ciljevima. Istodobno sve te znanosti utjeu

jedna na drugu, one su "interdisciplinarne" ili "transdisciplinarne".

1938. semiotika (Charles Morris)

1939. teorija odluivanja

1944. teorija igara (John von Neuman, Oskar Morgenstern)

1944. kompjutorske znanosti (John von Neuman, Alan Mathison Turing)

1945. dokumentalistika

1948. teorija informacija (Claude Shannon, Warren Weaver) 1948. kibernetika (NorbertWiener)

1950. opa teorija sustava (Ludvig von Bertalanffy)

1951. strukturalna lingvistika (Noam Chomsky, Zellig S. Harris) 1950-ih utemeljuju sekomunikacijske i behavioristike znanosti 1961. informacijska znanost

Informacijska znanost razvija svoju metodologiju koristei se spoznajama raznih disciplina.Koristi se metodama semiotike (koju neki smatraju teorijskom osnovom informacijskeznanosti) pa se sintaksa, semantika i pragmatika koriste u planiranju sustava za pronalaenjeinformacija i u stvaranju jezika za pretraivanje informacija. Teorija informacija za


9/210

informacijsku znanost nije vana samo kao metoda za kodiranje i dekodiranje informacija veje dugo imala i mnogo vaniju metodologijsku ulogu jer je bila paradigma za tumaenjekomunikacijskih procesa; metodama matematike logike informacijska se znanost koristi ustrukturiranju jezika za pretraivanje informacija i za formalizaciju logikih procesa za

pretraivanje.Povijest knjige i znanost o znanosti vane su za informacijsku znanost jerpridonose razumijevanju komunikacijskih oblika (knjige, periodike) tijekom povijesti,

odnosno razumijevanju uvjetovanosti svakoga komunikacijskog oblika povijesnim prilikama.Zajedno s tehnikim znanostima informacijska znanost sudjeluje u koncipiranju mnogihsredstava i pomagala za realizaciju informacijskih sustava.

Osnovna teorijska zadaa informacijske znanosti jest da prouava ope zakonitosti razmjeneznanja (informacija) i u skladu s tim povijesne pretvorbe informacijskih oblika i sustava zarazmjenu, dakle prijenos i koritenje informacija u razliitim podrujima ljudskih djelatnosti.Posebne su zadae informacijske znanosti prouavanje metode i tehnike to djelotvornijihinformacijskih sustava i optimalne komunikacije posredstvom suvremenih komunikacijskihsredstava.

Meutim, dosadanje rasprave o definiciji informacijske znanosti nisu dovele do konsenzusa

o njezinu predmetu, ali prevladava shvaanje da ona prouava komunikacijske procese;rasprave nisu pojasnile ni to je to informacija, ali je prihvaena tvrdnja da je obavijestosnovni fenomen prouavanja informacijske znanosti; nije usvojena jedinstvena teorija za

prouavanje informacija u komunikacijskim procesima, ali je usvojena relevantnost(svrhovitost) kao kljuni pojam za interpretaciju tih procesa; konano, nema suglasnosti nioko toga je li informacijska znanost (ve) znanost, ali je postignuta suglasnost o tome da to

prije treba definirati njezine teorijske osnove.

1.3. Naela i teorijske osnove

S. C. Bradford prvi je poeo rabiti termin relevantan na nain na koji se taj termin danaskoristi u informacijskoj znanosti. On je izmeu 1930-ih i 1940-ih godina pisao o lancima"relevantnim za temu".Pojavom i razvojem sustava za pretraivanje informacija (od 1950-ih)glavni cilj tih sustava postalo je pretraivanje i osiguravanje relevantnih informacija. Time je i

prije pojave informacijske znanosti uvedena razlika izmeu raspoloivih i relevantnihobavijesti.

Nakon pojave informacijske znanosti relevantnost je postala i ostala kljuni pojam zaprosudbu informacijske djelotvornosti (prakse) i najvaniji teorijski pojam za procjenurazmjene informacija i razumijevanje komunikacijskog procesa.

Naime, predmet 1 podruje informacijske znanosti odreeni su problemima razmjeneznanja openito, odnosno razmjenom (za)pisanog znanja posebno.

Stoga se informacijska znanost na teorijskoj razini bavi prouavanjem ponaanja i uinakaobavijesti kao fenomena, a komunikacije kao procesa; na praktinoj razini relevantne seobavijesti uvijek dobivaju uspostavljanjem odreenih selektivnih mehanizama ukomunikacijskom procesu.

U oba sluaja relevantnost je kljuni pojam, koji i u praksi intuitivno prepoznajemo kao"potrebnu", "nunu" (itd.) informaciju, ali koji je na teorijskom planu tee odrediti.Postojimnotvo razliitih teorijskih interpretacija relevantnosti koje polaze od zajednike premise:


10/210

relevantnost je mjera djelotvornosti izmeu izvora i odredita u komunikacijskom procesu;budui da je mjera odnos, relevantnost je takoer odnos.

S. C. Bradford je istraivao odnos relevantnih lanaka o odreenoj temi prema vrsti i brojuasopisa u kojima se ti lanci pojavljuju. Empirijska istraivanja potvrdila su zakon odistribuciji lanaka koji je Bradford definirao (1948) na slijedei nain:

"... ako su znanstveni asopisi svrstani u niz prema opadajuoj produktivnosti lanaka oodreenom predmetu, oni se mogu podijeliti na nukleus periodike prvenstveno posveen tom

predmetu i na nekoliko grupa ili zona to sadravaju isti broj lanaka kao i nukleus, a pritome broj asopisa u nukleusu i u zonama to slijede biti u omjeru I: n: n : n ...".

Slika 1.3. Bradfordova distribucija

(prema UNISIST/PGI: Guidelines..., 1978)

Taj zakon bio je, i jo je, podloga mnogim teorijskim radovima i empirijskim istraivanjima,ali i osnova za razliite interpretacije. On upozorava na injenicu da npr.20% naslovaasopisa objavljuje oko 80% relevantnih lanaka o odreenom predmetu. Ali, isto tako, odukupnog broja lanaka o nekom predmetu jednu treinu moemo nai u asopisimaspecijaliziranim za tu struku, drugu treinu moemo nai u srodnim asopisima a za treutreinu lanaka ne moemo predvidjeti gdje e se pojaviti.

A. Lotka istraivao je produktivnost autora u odreenom znanstvenom podruju. Utvrdio jeda se, kada se zna broj autora koji su napisali samo jedan lanak, moe predvidjeti i brojautora koji su napisali dva, tri, etiri itd. lanaka.

LOTKIN ZAKON O PRODUKTIVNOSTI AUTORA

Autori lanci

100 1

25 2

11 3

6 4

4 5


11/210

Broj ljudi koji stvaraju n lanaka aproksimativan je odnosu I/n2. Na primjer, ako se eliodrediti broj autora koji su napisali dva lanka (n = 22 = 4), onda se broj autora koji sunapisali samo jedan lanak (I) dijeli sa etiri (n ).

Takva distribucija produktivnosti autora gotovo se redovito javlja u prirodnim znanostima (ilipreciznije u hard-sciences), ali nije jednaka za sve znanosti. Istraivanja o produktivnosti

autora, na primjer u informacijskoj znanosti, pokazuju da bi faktor produktivnosti trebao bitiI/n3.5 prije nego I/n2.

G. K. Zipf je istraivao distribuciju rijei u tekstu i ustanovio slinu pojavu kakva je uoena uprije spomenutim zakonima: mali broj rijei pojavljuje se vrlo esto.

Ako se rijei poredaju po frekvenciji pojavljivanja, onda je umnoak redoslijedapojavljivanja s frekvencijom pojavljivanja konstantan:

fr = c

Grafiki se distribucija rijei prema Zipfovu zakonu moe prikazati kao hiperbolika

krivulja. Zipfov model distribucije rijei u osnovi je jednak modelu Bradfordova zakona,samo je primijenjen u drugom podruju.

Zipfov zakon naao je primjenu u planiranju jezika za indeksiranje i u planiranjuadministrativnih poslova biblioteka.

I u mnogim su drugim istraivanjima otkrivene zakonomjernosti strukturiranja informacijskihfondova i znanja. D. de Solla Price analizirao je mreu citata (engl. citation networks) iutvrdio da je broj lanaka citiranih ee od prosjeka vrlo malen i da tvori "research front". D.J. Urquhart istraivao je koritenje periodike u velikim znanstvenim bibliotekama i ustanovioda su korisnici usmjereni na vrlo mali broj naslova. T. Saraevi je analizirao distribucijuobavijesti poluenih pretraivanjem informacijskih sustava i ustanovio da distribucijadokumenata to su ocijenjeni kao relevantni slijedi Bradfordov zakon.

Slika 1.4. Idealna Zipfova distribucija (prema J. E. Rowley)

1.4. Podjela publikacija


12/210

S porastom znanstvenoistraivake produkcije te s razvojem obavijesne djelatnosti ubibliotekama i dokumentacijskim sustavima fondovi rastu eksponencijalno ali se stvaraju inovi oblici i naini prikaza zapisanog ljudskog znanja (nove vrste publikacija).

Publikacije su (grafikim postupkom) umnoeni dokumenti. (Svaki materijalni medijkojim se prenose poruke naziva se dokumentom.)

Uobiajena je podjela publikacija prema sadraju, vremenu i obliku.Prema sadraju dijele sena:

primarne publikacije, koje sadre neposredne rezultate znanstvenoistraivakog rada, tj.nova znanja ili nove interpretacije poznatih ideja i injenica (to su periodine publikacije,knjige, izvjetaji, disertacije i sl.)

sekundarne publikacije, koje sadre preglede i skraene prikaze radova objavljenih uprimarnim publikacijama (npr. referativni asopisi, specijalizirane bibliografije, enciklopedije,pregledi, kartoteke, bibliografski registri te razne vrste kompilacija i rekapitulacija)

tercijarne publikacije, koje se' sastoje od razliitih vrsta kazala i vodia do sekundarnih iprimarnih dokumenata (npr. tekui indeksi, bibliografije o bibliografijama, adresari, leksikoni,katalozi).

Prema podjeli po vremenu, razlikuju se dvije osnovne vrste publikacija:

vremenski omeene publikacije (monografska graa) i

vremenski neomeene publikacije (periodika i kontinuacije).

Prema obliku zapisa informacija na dokumentu (mediju), razlikuju se

konvencionalne publikacije, kojima je sadraj zapisan prirodnim jezikom i nije potrebnonikakvo tehniko pomagalo za njihovo koritenje

nekonvencionalne publikacije, kojih je sadraj zapisan umjetnim jezikom, u obliku nekogkoda pogodnog za strojno itanje i interpretiranje (npr. buena kartica, buena papirna vrpca,magnetska vrpca, magnetski disk, magnetska kartica, disketa i sl.) ili je pak za njihovokoritenje potrebno neko pomagalo (npr. mikrofilm, mikrofi i sl.).


13/210

1.5. Dokumentacijski jezici

Jedan je od najteih problema u obradi informacija pohraniti sve informacije sadrane udokumentima, a potom ih pretraivati na zahtjev korisnika. Kako broj pohranjenih informacijastalno raste, nuno je precizno upravljanje informacijskim sustavima, tj. pravilan odabirinformacijskog jezika za pohranjivanje i pretraivanje obavijesti.

Dokumentacijski (informacijski) jezici umjetni su jezici to se koriste u informacijskimsustavima, i to za indeksiranje, pohranjivanje i pretraivanje.

Postoje tri glavna tipa dokumentacijskih jezika:

hijerarhijski i/ili facetni klasifikacijski sustavi

(kontrolirane) liste termina

tezaurusi.

Klasifikacijski sustavi

Klasifikacijski sustavi su vrsta dokumentacijskih jezika koji grupiraju pojmove u klase,koristei se najee hijerarhijskim relacijama (generikim odnosima) da bi se uspostaviliodnosi izmeu klasa. Uobiajena je podjela klasifikacijskih sustava na univerzalne,specijalizirane i one koji su orijentirani prema zadatku. Najpoznatiji univerzalni klasifikacijskisustavi jesu: Deweyeva decimalna klasifikacija (Dewey Decimal Classification - DDC),Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), BSO (Broad System of Ordering - sustav irokograzvrstavanja), Meunarodna patentna klasifikacija (IPC), itd.

Liste termina

Kontrolirane liste termina umjetni su jezici koji slue za koordinirano indeksiranje, tj. zaopisivanje sadraja dokumenta pomou termina odabranih iz kontroliranog rjenika.Primjeritog tipa jezika za indeksiranje jesu liste predmetnih odrednica, liste kljunih rijei i druge listetermina za indeksiranje. Svim je tim listama zajedniko da se ne odreuju semantike relacijeizmeu termina za indeksiranje.

Tezaurusi


14/210

Tezaurusi su kontrolirani i dinamiki dokumentacijski jezici semantiki i generiki povezanihnaziva koji pokrivaju odreeno podruje znanja. Sastoje se od deskriptora (normiranihkljunih rijei) i nedeskriptora (zabranjenih termina, npr. sinonima, uz koje obino stojiuputnica na preferirani termin). U tezaurusima se najee odreuju odnosi izmeu terminaekvivalencije (sinonimije), hijerarhije (generiki, partitivni itd.) i srodnosti.Prema broju

jezika, razlikuju se jednojezini i viejezini tezaurusi; prema razini obrade tezaurusi se dijele

na makrotezauruse i mikrotezauruse.

Pod indeksiranjem se razumijeva skup naela, metoda, postupaka i njihovih primjena uinformacijskom procesu, kojima se dokumentu dodjeljuju termini (kljune rijei ili kodovi), ito radi opisivanja njihova sadraja i kasnije njihova ponovnog pronalaenja.

Sam postupak indeksiranja podijeljen je na tri operacije:

analizu dokumenta radi selekcije pojmova koji prema miljenju indeksera mogu biti vaniza korisnike dokumenta (ili kazala)

"prijevod" odabranih pojmova, sadraja ili rijei u neki kontrolirani ili standardizirani

dokumentacijski jezik

odabir i slaganje indeksnih termina prema pravilima dokumentacijskog jezika.

Postoje dva osnovna naina indeksiranja:

slobodno (kada se neposredno iz teksta dokumenta biraju kljune rijei bez obzira nanjihov oblik i semantike odnose)

kontrolirano (kada se za pretraivanje koriste samo oni termini koji su unaprijed odreenidokumentacijskim jezikom).

Najbolje rezultate pretraivanja daje metoda koordinatnog indeksiranja (metoda u kojoj se ufazi indeksiranja koriste indeksni termini iste razine, tako da se u fazi pretraivanja moekoristiti bilo koja kombinacija termina). Ta metoda dobiva iroku primjenu 1950-ih godinauvoenjem Uniterm sustava, ali i sustava za automatsko pretraivanje. Automatskoindeksiranje (automatska selekcija kljunih rijei iz dokumenta) ima praktinu primjenu

posebno u publiciranju kazala "permutiranih naslova" (kazalo u kojemu se ponavljaju svitermini iz naslova tako da se svaki od njih javlja kao odrednica). Dvije najznaajnije

publikacije te vrste jesu Chemical Titles i Biological Abstracts Subjects in Context (BASIC).Miljenja o djelotvornosti permutiranih kazala, a i automatskog indeksiranja, vrlo su oprena.

Indeksiranje citata je metoda pripremanja indeksa citiranih dokumenata (kazala citata) u

kojima se daje pregled svih citiranih dokumenata u (publiciranim) radovima s odreenogpodruja. Indeksiranje citata polazi od pretpostavke da postoji veza izmeu lanka i radovacitiranih u tom lanku; pretpostavlja se da su, u naelu, citirane reference relevantne za temu

jednako kao i lanak u kojemu se citiraju. Zapravo, u traganju za relevantnom literaturomznanstvenici primjenjuju isti postupak: polaze od jednog rada ili lanka, a potom pretraujuradove i lanke to su u njemu citirani.

Postupak praenja lanca citata moe se organizirati kao kazalo autora i/ili naslova kojima supridruene sve reference citirane u jednom radu; meutim, reorganizacijom tih podataka (ako


15/210

se svaki citirani rad uzme kao odrednica) mogu se dobiti pregledi svih radova koji uodreenom periodu citiraju nekog autora (ili neki naslov).Posljednji pregledi nazivaju seindeksima citata. Eugene Garfield osnovao je Institute for Scientiflc Information(Philadelphia), koji od 1961. publicira (kvartalne i kumulativne godinje) indekse citata zaznanstvenu literaturu pod nazivom Science Citation Index (SCI) a potom i Social ScienceCitation Index (SSCI).Podaci za te indekse obrauju se kompjutorski i podloga su mnogim

bibliometrijskim istraivanjima, analizama citiranosti autora, lanaka i asopisa, teumreavanja znanstvene literature, razvoja znanstvenih podruja itd.

1.6. Informacijska politika

S brzim rastom i razvojem informacijskih djelatnosti i infrastrukture nastaju i nove disciplinekoje se bave njihovim sustavnim planiranjem informacijska politika, informacijskaekonomija.

Informacijska politika je djelatnost kojom se regulira razvoj informacijske infrastrukture iinformacijskih potencijala radi postizanja odreenih drutvenih ciljeva. Smatra se daje zadaanacionalnih informacijskih politika identifikacija informacijskih potreba drutva, iznalaenje

sredstava za zadovoljavanje tih potreba te unapreivanje djelotvornih naina uporabeinformacijskih izvora.

Osim termina informacijska politika, javlja se i termin upravljanje informacijskim resursima(engl. information resource management), s istim ili slinim znaenjem, iako se terminominformacijska politika najee oznaava planiranje na globalnim drutvenim razinama, adrugi termin obiljeava aktivnosti na niim razinama planiranja.

Informacijska politika je djelatnost kojom se regulira razvoj informacijske infrastrukture iinformacijskih potencijala radi postizanja odreenih drutvenih ciljeva. Smatra se daje zadaanacionalnih informacijskih politika identifikacija informacijskih potreba drutva, iznalaenjesredstava za zadovoljavanje tih potreba te unapreivanje djelotvornih naina uporabeinformacijskih izvora.

Informacijska ekonomija bavi se prouavanjem i iskoritavanjem informacijskih resursa,proizvoda i usluga kao ekonomskih kategorija.

S prodorom novih tehnologija, a posebno kompjutora, obrada informacija primjenjuje se u sveveem broju razliitih procesa; npr. u procesima kontrole, razmjene, simulacije, oblikovanja iumjetne inteligencije. Otvaraju se nove mogunosti primjene i nastaju nove djelatnosti, kaoto su ekspertni sustavi, elektronsko nakladnitvo, elektronska pota, elektronski asopisi,obrada teksta, obrada prirodnih jezika, kompjutorske slike, robotika itd. Te nove primjene idjelatnosti proiruju podruje istraivanja informacijske znanosti, a od 1980-ih godina teite

istraivanja pomaknuto je prema ekspertnim sustavima i vizualnim jezicima, pa informacijskaznanost nastoji prepoznati i odrediti svoj predmet u svim novim podrujima u kojima seprimjenjuju nove tehnologije obrade i uporabe informacija.

Pitanja za ponavljanje

1. to prouava informacijska znanost?

2. Koje su znanosti vezane za razvitak i podruje informacijske znanosti?


16/210

3. Koje pojave tumae Bradfordov, Lotkin i Zipfov zakon ?

4. to je publikacija?

5. Kako se publikacije dijele prema vremenu, obliku i sadraju ?

6. to su konvencionalne, a to nekonvencionalne publikacije?

7. to su dokumentacijski jezici?

8. to je informacijska politika?


17/210

II.

Razvoj informacijske znanosti

2. Razvoj informacijske znanosti

2.1. Uvod: ishodita informacijske znanosti (rekapitulacija)

Informacijska je znanost jo uvijek mlada znanstvena disciplina, a to znai da su razlike utumaenju i definiranju njezina predmeta, podruja i ciljeva velike. Budui da postoje brojnerazlike u odreivanju njezina predmeta, podruja i ciljeva, to je i prikaz razvitka informacijskeznanosti (razvitka njezine teorije i njezine povijesti) sloen zadatak. Ve smo rekli da senajee ukazuje na:

informacijsku tehnologiju

dokumentaciju i pretraivanje informacija te

niz suvremenih komunikacijskih znanosti kao kljuna mjesta za razumijevanje samepojave, ali i nekih teorijskih postavki informacijske znanosti.

Ako niste zainteresirani za pregled razvitka i podruja informacijske znanosti, preskoite ovopoglavlje. Osim zadnjeg dijela (2.4), onoga o relevantnosti jer je relevantnost kljuni pojaminformacijske znanosti.

Informacijska tehnologija

Izmeu 1940-ih i 1960-ih godina dominiralo je uvjerenje da e informacijska tehnologija(reprografska i telekomunikacijska, ali ponajprije kompjutorska) rijeiti sve informacijske i

dokumentacijske probleme.

Neko vrijeme 1950-ih i ranijih 1960-ih godina bili smo suvie prostoduni u pogledu ulogetehnologije i vjerovali smo u nju kao u panaceju.Potreban je samo vei, bri kompjutor (J.H. Shera, D. B. Cleveland, 1977). Zato je kompjutor za veinu definicija nastalih 1960-ih i1970-ih godina bio okosnica za definiranje informacijske znanosti. Iako je ta veza izmeukompjutora (informacijske tehnologije) i informacijske znanosti za dio znanstvenikaneosporna, oni ipak kompjutore ne povezuju s predmetom ve s podrujem te metodama itehnikama rada informacijske znanosti. To je, na primjer, vidljivo i iz sljedeih definicija:

Francuska akademija, 1966: Informatika je znanost o sistematskom i efikasnomobraivanju osobito uz pomo automata informacija...

H. M. Weisman, 1967: Informacijska znanost je roena iz tehnologije to stvara opremuza obradu podataka i informacija

H. Borko, 1968: Informacijska znanost ... obuhvaa istraivanje prezentacije informacijai u prirodnim i u umjetnim sistemima, uporabu kodova za djelotvornu transmisiju poruka i

prouavanje sredstava i tehnika za obradu informacija, kao to su kompjutori i njihoviprogramirani sistemi


18/210

G. S. danova, 1971: Informacijska znanost... izuava... optimalnu organizacijuinformacijskog rada na osnovi suvremenih tehnikih sredstava.

Dokumentacija i pretraivanje informacija

Smatra se da je dokumentalistika stekla status znanstvene discipline 1948. pojavom knjige S.

C. Bradforda Documentation. Nova je disciplina definirana kao:

postupak skupljanja, klasificiranja i distribucije dokumenata (bez obzira na vrstu, sadraj ioblik) u svim djelatnostima.

Takvo se odreenje dokumentalistike zadralo u Evropi i nakon drugoga svjetskog rata, a1950-ih je godina u SAD nastao novi izraz pretraivanje informacija (informationretrieval), koji je uskoro dopunjen u pohranjivanje i pretraivanje informacija (informationstorage and retrieval).

Calvin Mooers uveo je termin pretraivanje informacija (1950) i definirao ga kao

pronalaenje iz zadane zbirke dokumenata, prema ustanovljenoj vjerojatnosti, onogskupa dokumenata koji ukljuuje ... sve dokumente odreenog sadraja....

Krajem 1950-ih godina etiri su glavna podruja vana za dokumentalistiku:

a) organizacija informacija,

b) oprema za pohranjivanje i pretraivanje,

c) mehaniko prevoenje,

d) informacijske potrebe znanstvenika.

Smatra se, takoer, da je 1957. ona godina kada se dokumentalistika preorijentirala smanualnih na kompjutorski zasnovane sustave za pretraivanje (computer based retrievalsystems).

Primjenom informacijske tehnologije u dokumentacijskim slubama stvoreni su sustavi zapretraivanje obavijesti. Stvaraju se i razvijaju nacionalni i svjetski sustavi za odreenapodruja (kemiju, medicinu, atomsku energiju, aeronautiku, istraivanje svemira itd.), aistodobno je informacijsko-dokumentacijska djelatnost dobila do tada nesluenu financijsku idrutvenu potporu. Meutim, informacijska tehnologija i dokumentalistika (pretraivanjeinformacija) nuan su preduvjet za razvoj informacijske djelatnosti, ali nisu i dostatan razlog

za stvaranje informacijske znanosti.

Komunikacijske znanosti

Na stvaranje informacijske znanosti (njezinih postavki, teorija i metodologije) presudno suutjecale (i jo utjeu) mnoge znanosti i discipline to su nastale (ili se poinju konstituirati)

prije i poslije drugoga svjetskog rata; veinu tih disciplina ili znanosti karakterizira bavljenjerazliitim oblicima komunikacije kao i to da im je komunikacija zajedniko podruje, iako semeusobno razlikuju po predmetu, metodama ili ciljevima. Osim toga, sve te znanosti utjeu


19/210

jedna na drugu, one su interdisciplinarne ili transdisciplinarne i teko je razluiti gdjepoinje jedna i kada se pretae u drugu. injenica je da se informacijska znanost pojavila irazvila kao jedna od tih znanosti to izuavaju razliite vidove komunikacijskih polja.Prisjetimo se ponovo tih znanosti i disciplina, od kojih se svaka na svoj nain baviinformacijama. Obavijest je legitimni predmet istraivanja svih tih disciplina i zato sedesetljeima govorilo o interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti u istraivanju obavijesti.

1938. semiotika (Charles Morris)

1939. teorija odluivanja

1944. teorija igara (John von Neuman, Oskar Morgenstern)

1944. kompjutorske znanosti (John von Neuman, Alan Mathison Turing)

1945. dokumentalistika

1948. teorija informacija (Claude Shannon, Warren Weaver)

1948. kibernetika (Norbert Wiener)

1950. opa teorija sustava (Ludvig von Bertalanffy)

1951. strukturalna lingvistika (Noam Chomsky, Zellig S. Harris)

1950-ih formiraju se komunikacijske i behavioristike znanosti

1961. informacijska znanost

P

aralelno s razvojem tih znanosti podudara se i spektakularni razvoj informacijske tehnologije kompjutorske, telekomunikacijske i reprografske. Razvoj komunikacijskih znanosti iinformacijske tehnologije karakterizira duh vremena to se oznaava sintagmom znanstvenarevolucija ili komunikacijska era. Usmjerenost znanstvenog interesa i primjenatehnologije na rjeavanje komunikacijskih problema, openito, a posebno problemaznanstvenog komuniciranja, bila je odluna i za pojavu informacijske znanosti.

Naime, pretraivanje informacija nije se nikada razvilo u samostalnu znanstvenu disciplinu jersu teoretici pretraivanja informacija doli do spoznaje da je pretraivanje oblikkomunikacije pa moemo oekivati da analize pretraivanja budu potpomognute drugimstudijama iz komunikacijskih znanosti (B. C. Vickery).Posljedica te spoznaje je injenica dasu strunjaci za pretraivanje informacija preusmjerili svoj interes s opreme i pragmatine

orijentacije na probleme ljudske komunikacije, komunikacije u knjinicama, organizacijeinformacija, uma i spoznaje itd. Dakle, njihov je interes usmjeren na razmjenu znanja(obavijesti) openito, a posebno na razmjenu pohranjenog znanja (u dokumentacijama,knjinicama itd).Pohranjivanje i pretraivanje informacija postalo je tako samo fragment u

procesu razmjene znanja.Prouavanje razmjene informacija, openito, zadaa jekomunikacijskih znanosti, tj. svih znanosti to se bave prouavanjem informacijskih procesai sistema, odnosno, informacijska znanost... ograniava se na informacijske procese koji seodnose na rjeavanje problema, s ciljem da ... rasvijetli objektivne i subjektivne initelje


20/210

ukazujui na prirodu zakona razmjene informacija u pojedinim dijelovima drutvenog ivotate u ljudskom drutvu u cjelini.

2.2. O definiciji i podruju informacijske znanosti

O tome to je informacijska znanost jo nema konsenzusa jer definicijski maraton (kako su

J. H. Shera i D. B. Cleveland 1977. nazvali diskusiju o definiciji informacijske znanosti) jotraje. Dosadanje rasprave o definiciji informacijske znanosti nisu dovele do konsenzusa onjezinu predmetu, ali dominira shvaanje da ona prouava komunikacijske procese; nije

pojanjeno to je to obavijest, ali je prihvaeno miljenje da je informacija osnovni fenomenprouavanja informacijske znanosti; nije usvojena jedinstvena teorija za prouavanjeinformacija u komunikacijskim procesima, ali su usvojile relevantnost (svrhovitost) kaokljuni pojam za interpretaciju tih procesa; konano, nije postignuta suglasnost ni o tome je liinformacijska znanost (ve) znanost, ali postoji suglasnost da to prije treba definirati njezineteorijske osnove.

Kako jo uvijek nije jasno stoje informacijska znanost, ee se citiraju definicije kojeodreuju njezino podruje a ne predmet. Najee se, zapravo, citira jedna od najstarijih

definicija, koja je ujedno i uvjetno najprihvaenija jer su mnoge druge njezine varijacije. Rijeje o definiciji to je prihvaena godine 1961. (na konferenciji odranoj u listopadu 1961, itravnju 1962, na The Georgia Institute of Technology), a podruje informacijske znanostiodreuje ovako:

Znanost to istrauje svojstva i ponaanje informacija, sile to upravljaju protokominformacija i sredstva za obradu informacija radi optimalne dostupnosti i uporabljivosti. Ti

procesi ukljuuju nastajanje, diseminaciju, prikupljanje, organizaciju, pohranjivanje,pretraivanje, interpretaciju i uporabu informacija.Podruje je izvedeno iz ili srodnomatematici, logici, lingvistici, psihologiji, kompjutorskoj tehnologiji, operacijskimistraivanjima, grafikom umijeu, komunikacijama, bibliotenoj znanosti, upravljanju inekim drugim podrujima.

Malo kasnije nastaju definicije to odreuju znanstveno podruje informacijske znanosti.Najee se citiraju ove definicije:

Informacijska znanost mora se usmjeriti na sve vidljive injenice i dogaaje to seodnose na pojam informacije. Tako, informacijska znanost mora biti organizirani korpusznanja zasnovan na naelima koja tumae i nastoje otkriti i formulirati u osnovnim crtamauvjete pod kojima se javljaju injenice i dogaaji to se odnose na generiranje, transmisiju iuporabu informacija (W. Goffman, 1975)

Prouavanje svojstava, strukture i transmisije informacija, i razvoj metoda za probitanu

organizaciju podataka i diseminaciju informacija (G.

Wersig, U.

Neveling,1976

)

Informatika je znanstvena disciplina koja istrauje strukturu i svojstva (a ne posebnesadraje) znanstvenih informacija, kao i zakonitosti djelatnosti znanstvenih informacija,njihovu teoriju, historiju, metodologiju i organizaciju (A. J. Mihajlov, R. S. Giljarevskij).

Cilj informacijske znanosti preciziran je iz konteksta ljudske komunikacije:


21/210


22/210

znanosti, od logike do lingvistike, od elektronike do bibliotekarstva, od humanistikihznanosti i umjetnosti do dokumentalistike, od drutvenih znanosti do medicine itd.

Informacija je postala interdisciplinarni fenomen, a svaka je znanost pokuala, i jo pokuava,protumaiti samo jedan dio ili oblik te sloene pojave. Nikada nije bilo sporno da je obavijestkompleksan fenomen, s mnotvom razliitih fizikih, biolokih i drutvenih svojstava. Ve su

Shannon i Weaver upozoravali da se obavijest moe tumaiti na a) tehnikoj, b) semantikoj ic) behavioristikoj razini, odnosno:

Fundamentalni problem komunikacije je da na jednoj toci tono ili priblino reproduciraporuku odabranu na drugoj.Poruke esto imaju znaenje; to znai da one upuuju na nekisustav ili su povezane s njim odreenim fizikim ili konceptualnim svojstvima. Ti susemantiki vidovi komunikacije irelevantni za tehniki (engineering) problem (Shannon,Weaver, 1949).

Izvor: C. Shannon, W. Weaver: The Mathematical Theory of Communcation, University ofIllinois Press, Urbana, 1949.

SHEMA ZA TIPOLOGIZIRANJE DEFINICIJA OBAVIJESTI


23/210

POETNA PODRUJA PRIMJENE DEFINICIJA INFORMACIJE

Polazite definicijePrimjenjivost zainformacijsko-dokumentacijsku znanost

Nadomjesne oznake uinformacijskodokumentacijskoj znanosti

Mogue podrujeprimjene

a. polazite:struktura (odnosi se

na materijal)

ne struktura filozofija

b. polazite: znanje(odnosi se na

poiljatelja)ne znanje

teorijaodluivanja

c. polazite: vijest(odnosi se na

poruku)ne vijest iskaz

teorijainformacija

d. polazite:znaenje (odnosi sena svojstva)

ne znaenjelingvistikafilozofija jezika

e. polazite:

djelovanje (odnosise na primatelja)

da informacija informacija idokumentacija

f. polazite: proces(odnosi se na

proces)ne informacijski proces novinarstvo

Izvor: G. Beling, G. WersigZur Typologie von Daten und Informationssystemen, 1973, str.14.

Meutim, veina je znanstvenika zanemarila injenicu da se matematika teorija informacijane bavi semantikim ni socijalnim aspektima obavijesti, ve se oduevila mogunou

uporabe teorijskih modela za analizu informacijskih i/ili komunikacijskih procesa. Tako jeShanon-Weaverov komunikacijski model postao preteom i paradigmom svih ostalihkomunikacijskih modela.

U svim tim modelima obavijest je kljuni fenomen, entitet to se razmjenjuje ukomunikacijskom procesu ija priroda nikada nije dokraja pojanjena: bilo zato to sudefinicije parcijalne i usmjerene samo na odreene vidove ili fragmente komunikacijskih

procesa, bilo zato to nikada nije postignut konsenzus o ponuenim definicijama.


24/210

Informacijska znanost nastaje 1960-ih godina, kada ve postoji niz spoznaja i tumaenjainformacijskog fenomena. Zato je od samog poetka ambicija informacijske znanosti bila da

prikupi i sintetizira spoznaje i znanja drugih znanosti i disciplina o informacijama i da doedo ope priznate i valjane definicije obavijesti. Kao rezultat tih nastojanja stvorene su novedefinicije i nova tumaenja, ali se otkrilo da je informacijski fenomen jo kompleksniji i dase ne moe jednoznano definirati. Zato je nakon 1970-ih godina poelo prevladavati

miljenje (prema Wienerovu stavu informacija je informacija a nije ni materija ni energija)da je obavijest bazini fenomen, primitivni pojam koji se ne moe definirati; upozorava se dajednako tako ne postoje ni adekvatne definicije kljunih pojmova u drugim znanostima npr. o tome to je ivot u biologiji, zdravlje u medicini, energija u fizici, materija u kemiji,elektricitet u elektrotehnici.Prema tome, ako znanost ne moe definirati svoje osnovnefenomene prouavanja (tj. energiju, materiju, informaciju itd.), ona moe prouavati njihovemanifestacije, ponaanja i uinke.

2.4. Relevantnost kljuni pojam informacijske znanosti

S. C. Bradford prvi se poeo koristiti terminom relevantan na nain kako se taj termin danasupotrebljava u informacijskoj znanosti. On je izmeu 1930-ih i 1940-ih godina pisao o

lancima relevantnim za temu. S pojavom i razvojem sustava za pretraivanje informacija(od 1950-ih) glavni cilj tih sustava postao je pretraivanje i osiguravanje relevantnihinformacija. Tako se od samog poetka, ili preciznije i prije pojave informacijske znanosti,

pravi razlika izmeu raspoloivih i relevantnih obavijesti.

S pojavom informacijske znanosti relevantnost je postala i ostala kljuni pojam za prosudbuinformacijske djelatnosti (prakse) i najvaniji teorijski pojam za procjenu razmjene obavijestii razumijevanje komunikacijskih procesa. Naime, predmet i podruje informacijske znanostiodreeni su problemima razmjene znanja openito, odnosno razmjenom (za)pisanog znanja

posebno. Na teorijskoj razini informacijska se znanost zato bavi prouavanjem ponaanja iuinaka obavijesti kao fenomena a komunikacije kao procesa; na praktinoj razini relevantnese informacije uvijek dobivaju uspostavljanjem odreenih selektivnih mehanizama ukomunikacijskom procesu.

U oba sluaja relevantnost je kljuni pojam koji intuitivno i u praksi prepoznajemo kaopotrebnu, neophodnu itd. informaciju, ali koji je na teorijskom planu tee odrediti.

Ipak, pojam relevantnosti mogue je razumjeti prihvaanjem sljedeih postavki i kriterija.

Relevantnost moemo tumaiti samo u sklopu komunikacijskog procesa. U komunikacijskomse procesu ono to zovemo informacijom prenosi od izvorita do odredita. Izmeu izvorita iodredita postoji dinamina i povratna veza, a osim toga izvorite i odredite mogu mijenjatisvoje uloge.

Komunikacija se pak moe prouavati kao proces neovisan o drugim procesima, ili pak kaoproces to ima uinke na druge procese (u ovom drugom sluaju, kojim se bavi npr.kibernetika, vrlo je vana uloga okoline).

U tom kontekstu javlja se relevantnost kao mjera1 djelotvornosti izmeu izvora i odredita ukomunikacijskom procesu. A budui da je mjera odnos, relevantnost je takoer odnos (T.Saraevi).


25/210

Kljune elemente u komunikacijskom procesu prikazali smo na shemi I.

"Postoji velika razlika izmeu mjere (tj. vremena), mjerne jedinice (sata), mjernoginstrumenta (depnog sata) i mjerenja (odreivanja protoka vremena izmeu dogaaja). Mi semoemo baviti relevantnou kao mjerom bez definiranja drugih aspekata. U informacijskojznanosti postoji stalna zbrka izmeu ovih aspekata, posebno pri testiranju i evaluaciji".

Razmjena znanja

Iako termini informacija i komunikacija u informacijskoj znanosti imaju mnotvo znaenja, tise nazivi tumae unutar podruja razmjene znanja. Zato je razmjena znanja polazna

pretpostavka i za prouavanje relevantnosti; pri tome ne moemo zanemariti narednepostavke. Znanje je organizirano i strukturirano prema predmetima, prezentirano jezikom, azapisano (pohranjeno) u/na dokumentima, odnosno literaturi. Strukture predmetnog znanja i

predmetne literature nisu iste iako su u odreenom odnosu. Isti je sluaj i sa strukturom jezika(odnosno simbolikim sustavima to se koriste za prikaz znanja). Struktura znanja, jezika iliterature kljuni su pojmovi za razumijevanje razmjene znanja. Shematski to moemo

prikazati jo jednim trokutom ili trolanim odnosom (shema II).

Na odreditu, kao i na izvoru, predmetna literatura (dokumenti) i predmetno znanjepohranjeni su i organizirani na odreeni nain. Zato se razmjena znanja moe prikazati kaokomunikacija izmeu fondova (datoteka) na izvoritu i odreditu. Vrste fondova mogu bitirazliite: memorije, zbirke knjiga, katalozi, kompjutorske baze i banke podataka, zbirkedokumenata i si. Uinak razmjene znanja oituje se u promjeni (dodavanju, brisanju ilireorganizaciji) strukture fondova na izvoru i odreditu, odnosno razmjena znanja jedjelotvorna kada i ako obavijest to se prenosi iz jednog fonda rezultira promjenama udrugom. Relevantnost je mjera tih promjena.


26/210

Relevantnost je uvjetovana elementima koje moemo shematski prikazati na sljedei nain(shema III).

Ali ta shema ne iscrpljuje nabrajanje elemenata to uvjetuju relevantnost obavijesti.Informacijski sustavi takoer su posrednici u razmjeni znanja. Njihova je zadaa da osiguraju,

poveaju, zatite ili proire sam proces razmjene. Informacijski sustav selekcionira postojeefondove znanja, predmetnu literaturu (fondove dokumenata ili podataka), osigurava prijenos i

diseminaciju obavijesti do odredita. Meutim informacijski sustavi djeluju i u granicamaodreene okoline: drutvene, tehnologijske, ekonomske itd. Zato se i okolina javlja kaokljuni element za procjenu relevantnosti obavijesti. Nita manje vane nisu ni drutvenevrijednosti. Cjelokupni sustav razmjene znanja (i dokumenata) uvjetovan je vrijednostima:etikim, drutvenim, politikim, filozofskim, religijskim, pravnim.

Tako su za razumijevanje i tumaenje pojma relevantnosti kljuni sljedei elementi:

predmetno znanje

predmetna literatura

jezina ili simbolina prezentacija

izvor (posebno fondovi)

odredite (posebno fondovi)

informacijski sustav

okolina

vrijednosti.

Svi ti elementi sudjeluju u procesu razmjene znanja; pojam relevantnosti vezan je za uspjehrazmjene znanja u nekom komunikacijskom procesu.

Odnosno,

relevantnost je osnovni pojam za mjeru djelotvornosti razmjene izmeu izvora i odredita ukomunikacijskom procesu.


27/210

Razliite interpretacije relevantnosti mogu se klasificirati prema kljunim elementima iliprirodi kljunih odnosa u komunikacijskom procesu. Sljedee vrste relevantnosti prikazane suprema njihovoj poziciji i ulozi u komunikacijskom procesu:

relevantnost sa stajalita sustava

Sustavi za pretraivanje informacija pojavili su se potkraj 1940-ih i poetkom 1950-ih godina.Osnovne postavke pionirskih radova Taubea, Perrya, Mooersa, Luhna i ostalih vrijede i danas.Smatra se, eksplicitno ili implicitno, da je osnovni cilj sustava za pretraivanje informacija

pretraivanje relevantnih informacija za korisnike.Polazi se od pretpostavke da dokumentidobiveni pretraivanjem trebaju biti relevantni a neizlueni dokumenti (podaci, injenice,odgovori) nisu relevantni. Dakle, teorija o relevantnosti sa stajalita sustava zasniva se na

postavci da je relevantnost rezultat internih uinaka i manipulacije sustavom; odnosno da jeselekcija unutar sustava najvaniji initelj to utjee na relevantnost. Kako su istraivanja

pokazala da sve pronaene obavijesti nisu relevantne te da nije uvijek mogue pronai sverelevantne obavijesti u sustavu, relevantnost se poela iskazivati postocima preciznosti(precision) i odziva (recall).Preciznost (ili tonost) i odziv (ili potpunost) izraunavaju se

prema sljedeoj formuli:

Relevantnost sa stajalita odredita

Relevantnost sa stajalita predmetne literature

Relevantnost sa stajalita predmetnog znanja

Relevantnost sa stajalita pertinencije

Relevantnost s logikog i pragmatikog stajalita

Relevantnost i pertinentnost

Budui da postoji razlika izmeu potrebe za informacijama i iskazanog informacijskogzahtjeva, pokazalo se da nijedan informacijski zahtjev ne moe u cijelosti zadovoljiti nekuinformacijsku potrebu. Na razliku izmeu informacijske potrebe i informacijskog zahtjevaupozorili su mnogi autori te na temelju toga zakljuili da je potrebno razlikovati relevantnostod pertinentnosti.

Relevantnost je mjera koja povezuje odreeni broj dokumenata nekog fonda s informacijskimzahtjevom; pertinentost je mjera to te dokumente povezuje s informacijskom potrebom. To


28/210

znai da neki relevantni odgovori mogu biti i pertinentni; ali relevantni odgovori mogu biti inepertinentni, odnosno pertinentni odgovori ne moraju biti i relevantni.

Pitanja za provjeru

1. Kako biste opisali podruje istraivanja informacijske znanosti?

2. Koji osnovni (a) fenomen, odnosno (b) proces istrauje informacijska znanost?

3. to je relevantnost?

4. Koji su elementi u razmjeni znanja presudni za razumijevanje i tumaenje pojmarelevantnosti?

5. Kako se izraunava potpunost i tonost sustava za pretraivanje obavijesti?

III.

Konsolidacija obavijesti: definicije i pojmovno odreenje

3. Konsolidacija obavijesti: definicije i pojmovno odredenje*

* Ovo je poglavlje prevedeno iz knjige T. Saracevic, J. B. Wood: "Consolidation ofinformation. A handbook on evaluation, restructuring and repackaging of scien-tific andtechnical information", Unesco, Pari, 1981, PGI-81/WS/16, str.21-31.

3.1. Pregled

Sve djelatnosti koje se irom svijeta bave obavijestima podlone su brzim i velikimpromjenama. One obuhvacaju: dotok novih ideja iz velikog broja razlicitih podrucja, njihovoirenje i primjenu; koritenje novih sustava, tehnika i tehnologija; irenje novih teorijskih,eksperimentalnih, pa cak i filozofskih temeljnih spoznaja; itd.

Mnoga podrucja u koja se ulau znanstveni, tehnicki, komercijalni, drutveni i kulturni naporisve cece uvode i bavljenje informacijama, a posebno nastojanja da se tzv. "eksplozija


29/210

informacija" stavi pod kontrolu, te da se osigura dise-minacija informacija irem krugukorisnika u zemljama na svim razinama razvoja.

Stoga ne iznenaduje da su terminologija i pojmovi koji se odnose na informacijske djelatnosti,a posebno djelatnosti konsolidacije informacija, podloni stalnim promjenama i cestoizazivaju pravu zbrku. Za istu se stvar cesto koriste razliciti nazivi, i obrnuto, razlicite stvari

dobivaju iste nazive. Jo ne postoji suglasnost o zajednickim nazivima za mnoge novepojmove. Osim toga, velik broj koritenih pojmova cesto dobiva vie razlicitih konotacija(zbroj znacenja, implikacija). Razlike u konotaciji postoje ne samo medu djelima nastalim urazlicita vremena i na razlicitom mjestu, vec cesto i unutar istog djela. To, ocito, oteavakomunikaciju i cesto prijeci daljnji razvoj. Mala je utjeha da je slicno i u drugim (cak starijim)

podrucjima u kojima su multidisciplinarnost i problemski pristup uobicajeni.

Stoga smo smatrali potrebnim cijelo jedno poglavlje posvetiti definicijama i objanjenjimarelevantnih pojmova. Osim toga, jasna terminologija, dosljedno primjenjivana i jednakorazumljiva kako poiljaocu, tako i primaocu, osnovni je preduvjet za djelotvornost bilokakvog napora uloenog u konsolidaciju obavijesti.

3.2. Obavijest: osnovni fenomen

Konsolidacija informacija zasniva se na fenomenu informacije i na procesu komunikacije. Alistoje obavijest? Obavijest je jedna od temeljnih pojava poput energije i materije. Sve ivesustave, od najniih do najviih, od stanice do organa, organizma, grupe, organizacije, drutvado nadnacionalnog sustava, obiljeava obrada materije - energije, s jedne, te informacija, sdruge strane. Obavijesti su potrebne za strukturiranje materije - energije.

Kako je obavijest temeljni pojam, moguce je dati nekoliko radnih definicija pojma obavijesti.Te se definicije nuno ne iskljucuju, vec se, tovie, dopunjuju - do njih se dolo promatrajuciobavijest na razlicitim razinama i iz razlicitih kutova.

U tom cemo smislu navesti cetiri radne definicije pojma obavijesti koje se najlake moguprimijeniti u razradi koncepcije konsolidacije obavijesti. Svaka od njih izvodi se s doneklerazlicitog stajalita i uzima u obzir razlicita svojstva (znacajke) ili ucinke obavijesti. Svaka odnjih osvjetljava vaan aspekt pojma obavijesti. Evo prve radne definicije:

1. OBAVIJEST je izbor jedne od mnotva raspoloivih poruka, izbor koji smanjujeneizvjesnost. Obavijest je upravo ono to uklanja neizvjesnost

U toj se definiciji, izvedenoj iz Shannonove teorije informacija, obavijest smatranepromjenjivim svojstvom necega drugog - poruke, signala ili dokumenta. U veomatemeljnom i univerzalnom smislu obavijest se pritom uzima kao stupanj slobode koji postoji u

odredenoj situaciji izbora izmedu vie signala, simbola, poruka ili uzoraka koje treba prenijeti.Takvo je probabilisticko shvacanje obavijesti omogucilo razvoj bita, odredene (i restriktivne)numericke mjere za kolicinu informacija.

2. OBAVIJEST je znacenje koje covjek pridaje podacima pomocu poznatih konvencija kojeslue za prikazivanje podataka.

Tu je definiciju prihvatio Americki institut za nacionalne standarde (ANSI) nastojeci usmjeritirazvoj terminologije vezane za obradu podataka i kompjutore. Definicija veoma dobro


30/210

osvjetljava kriticnu ulogu koju u odnosu prema obavijesti imaju konvencije za prikazivanjepodataka, uzajamno prihvacena pravila, lingvisticki aspekti itd. Definicija ukljucuje ili dodajepojam znacenja, pri cemu se indirektno znacenje definira kao znacenje to ih informacijeimaju za sustav koji ih obraduje; znacenje je, zapravo promjena u procesima sustava kojuobavijesti izazivaju, cesto kao rezultat asocijacija na dotadanja iskustva danog sustava.

3. OBAVIJEST je struktura bilo kojeg teksta koja moe promijeniti strukturu predodbiprimaoca (TEKST je skup znakova koji je poiljalac namjerno strukturirao da bi izmijeniostrukturu predodbi primaoca).

Ta (pomalo nespretna) definicija, predloena unutar informacijske znanosti, jo je bliaciljevima konsolidacije obavijesti. S tog stajalita, naglasak je na promjenama (dodavanju,

brisanju, potvrdivanju, reorganiziranju) znanja i bivanja ("predodbi") pojedinca. Nae sepredodbe barem djelomicno strukturiraju prema onome to od drugih primamo u oblikuporuka. Kada je prijemljivi pojedinac izloen poruci izvana i prihvaca je on ima sposobnost"u-oblicavanja", unutranjeg oblikovanja, izmjene ili promjene. Tekstovi koji se mogunamjerno strukturirati tako da na pozitivan nacin utjecu na strukturu predodbi ili znanje

primalaca osobito su vani za informacijsku znanost i za transfer obavijesti.

4. OBAVIJESTI su podaci od vrijednosti za donoenje odluka.

Ta varljivo jednostavna definicija preuzeta iz teorije odlucivanja takoder je cvrsto vezana zaciljeve konsolidacije obavijesti.Pritom se obavijesti veu za vrijednost (estetsku, moralnu,eticku, ekonomsku ili drutvenu) i za ljudsko odlucivanje bilo koje vrste.Pojam potencijalnevrijednosti obavijesti za ljudsku je djelatnost osnova opravdanja bilo koje i svakeinformacijske djelatnosti. Medutim, tom se definicijom razumijeva i jo jedno vano svojstvoobavijesti: obavijest sama za sebi nema nikakvu vrijednost Ona postaje vrijedna tek kada seupotrijebi u nekom procesu odlucivanja, bilo na razini pojedinca, institucije ili nacije, bilo nanadnacionalnoj razini. Informacija putem bolje ili poboljane odluke cuva druge resurse.Uporaba obavijesti, a ne obavijest sama za sebe, vrijednost je za pojedinca i drutvo. Nijevano s koliko informacija raspolau pojedinac ili drutvo - ako se ne koriste, informacije su

bezvrijedne.Takvo shvacanje pojma obavijesti izravno utjece na shvacanje prirodeinformacijskih djelatnosti.

Konacno, navedimo jo jednu korisnu definiciju: definiciju javnog znanja.Pojam znanjaizravno se vezuje za pojam obavijesti, a cesto se oba koriste u istom smislu. Teko je, moda inemoguce, detaljno odrediti odnos i razlike izmedu obavijesti i znanja. U filozofiji se znanje

prihvaca kao psiholoko stanje koje se ne moe ni potpuno definirati ni mjeriti. Medutim, zanae potrebe radnih definicija korisno je razlikovanje osobnog i javnog znanja. Osobno znanjeanalogno je strukturi predodbi pojedinca u skladu s trecom definicijom. U tom kontekstu,

JAVNO ZNANJE je racionalni konsenzus ideja i informacija.

Tijekom povijesti ljudskih djelatnosti javno se znanje stalno mijenjalo. Stopa promjenevarirala je od predmeta do predmeta i od vremena do vremena, ali sama promjena bila je, i jo

jest, konstanta. Javno ce se znanje neizbjeno i dalje mijenjati i rasti te postajati sve vece isloenije. Stoga su potrebni stalni napori da se osigura svrsishodno i ucinkovito prenoenje tih

promjena.Polazeci od tih osnovnih definicija moemo identificirati osnovne aspekte idefinicije konsolidiranih obavijesti.


31/210

3.3. Konsolidirane obavijesti

Kao to se moe vidjeti, postoji niz radnih definicija pojma informacija. Isto tako postoji nizdefinicija pojma konsolidirane obavijesti. Navest cemo tri od njih, ali ponovo treba naglasiti:te se definicije medusobno ne iskljucuju, komplemen-tarne su i objanjavaju razlicite aspekte

istog pojma.

UNESCO-ov Simpozij o analizi i konsolidaciji informacija (1981) bavio se, izmedu ostaloga,i definicijama i razlikovanjem izraza "jedinica za analizu informacija", i "jedinica zakonsolidaciju informacija", posebno u odnosu prema njihovoj funkciji. Uoceno je da "analiza"obuhvaca irok spektar funkcija kao to su saimanje, indeksiranje, prevodenje, izradakritickih pregleda, konsolidacija itd. Medutim, postoji mnotvo centara za analizu obavijestikoji se ne bave konsolidacijom obavijesti. Takoder je istaknuto da se djelatnosti konsolidacijeobavijesti mogu provoditi unutar institucija i sustava koji nisu centri za analizu informacija, amogu ih provoditi pojedinci ili grupe pojedinaca. Stoga je odluceno da se izraz "djelatnostikonsolidacije obavijesti" koristi u sljedecem smislu:

Pojam DJELATNOSTI KONSOLIDACIJE OBAVIJESTI koristi se da bi se poblie odredileodgovornosti koje nose pojedinci, odsjeci ili organizacije, a odnose se na vrednovanja isaimanja relevantnih dokumenata kako bi se odredenim grupama korisnika ponudila

pouzdana i saeta nova saznanja.Pojedinci ili grupe pojedinaca to provode djelatnosti vezaneza konsolidaciju obavijesti tvorit ce zasebne JEDINICE ZA KONSOLIDACIJUOBAVIJESTI (Information Consolidation Units - ICU).

Vec smo naglasili da je najvanija funkcija konsolidacije obavijesti vrednovanje, tj.zadravanje samo pouzdanih informacija.Proizvodi djelatnosti konsolidacije informacija su

pouzdani i saeti proizvodi koji obicno imaju dodatnu vrijednost.

Kada se pripremaju za grupu istovrsnih strucnjaka i rukovodilaca, konsolidirane informacijecak ne moraju biti prepakirane ili prestrukturirane. Medutim, obicno se javljaju u

prepakiranom i prestrukturiranom obliku i namijenjene su poduzetnicima i drugimkorisnicima. Konsolidacija obavijesti razlikuje se od procesa indeksiranja, sumiranja isaimanja ponajprije zbog svoje funkcije u vrednovanju informacija. Uzimajuci u obzirupravo opisane aspekte i definicije i pridodajuci ih onima koje smo razmatrali u vezi s

pojmom obavijesti, moemo formulirati sveobuhvatniju definiciju pojma konsolidiraneinformacije:


32/210

KONSOLIDIRANE OBAVIJESTI cine javno znanje selektirano na specifican nacin,analiticki obradeno, vrednovano te, ako je moguce, prestrukturirano i prepakirano da bi

posluilo neposrednom odlucivanju, rjeavanju konkretnih problema i zadovoljavanju potrebaza informacijama odredene klijentele ili odredenog segmenta drutva, koji u protivnomemoda ne bi mogli doci do tog znanja ili ga upotrijebiti djelotvorno i korisno u onakvomobliku u kojemu se ono nalazi u velikom mnotvu dokumenata ili pak u svom izvornom

obliku. Kriteriji za selekciju (odabir), vrednovanje, prestrukturiranje i prepakiranje tog znanjaovise opotencijalnim korisnicima.

U malo kracem i opcenitijem obliku moguca je i ovakva definicija:

KONSOLIDIRANE OBAVIJESTI su tekstovi ili poruke strukturirane iz fonda javnog znanjatako da utjecu na privatno znanje i odluke pojedinaca koji inace moda ne bi mogli doci dotog znanja ili ga djelotvorno i korisno upotrijebiti u onakvu obliku u kojemu se ono nalazi uvelikom mnotvu dokumenata ili pak u izvornom obliku.

Konsolidirane obavijesti su odredeni oblik predocavanja obavijesti za koji vae svi vecspomenuti opci aspekti informacija (prema dosadanjim definicijama), ali uz odredena

ogranicenja; poimence, konsolidirane obavijesti:

jesu skup poruka koji vjerojatno/potencijalno moe smanjiti neizvjesnost, ali uz uvjet daporuke moraju biti odabrane, vrednovane i strukturirane u skladu s potrebama potencijalnihprimalaca

imaju znacenje koje se pridaje podacima na osnovi konvencija upotrijebljenih upredstavljanju podataka; te su konvencije poznate poiljaocu i primaocu, a odabrane su uskladu s karakteristikama i potrebama primaoca

jesu strukturirani tekst koji ima sposobnost da utjece na znanje primaoca, a struktura tekstakonstruirana je prije svega na osnovi potreba primaoca

potencijalno imaju vrijednost u odlucivanju, a problemi i procesi donosilaca odlukaodlucujuce utjecu na kriterije za njihov odabir, vrednovanje i strukturiranje.


33/210

Slika 3.1. Odnos izmedu javnog znanja, konsolidiranih obavijesti i korisnika

Na slici 3.1. prikazani su medusobni odnosi javnog znanja i korisnika, a izmedu njih se nalazeprimarni i sekundarni izvori obavijesti te konsolidirane obavijesti. Kao to se vidi, ni sviprimarni ni svi sekundarni izvori nisu dostupni korisnicima niti su svi primjereni njihovimpotrebama. Uloga konsolidiranih obavijesti jest da budu to primjerenije potrebama korisnika.

3.4.

Komun

ikacija: osn

ovn

i procesPROCES je slijed dogadaja s nekakvim rezultatom. Fenomeni poput energije, materije iliinformacije prolaze kroz mnogo razlicitih procesa; ponekad je cak veoma teko razlikovatifenomen od procesa. Mnogi su procesi vezani za pojam obavijesti, a jedan od njih je ikomunikacijski proces.

Komunikacija je fundamentalni proces u povijesti civilizacije. U svom izvornom znacenju ulatinskom jeziku izraz komunikacija znaci dijeljenje - posebno dijeljenje znanja meduljudima. Ta ideja dijeljenja jo je uvijek osnova za moderno shvacanje pojma komunikacije,iako se izraz komunikacija koristi u razlicitim kontekstima, od kojih su neki sasvimneprimjereni izvornom znacenju komunikacije. Na primjer, prijenos signala ili dokumenata

(za koji se upotrebljava izraz komunikacija) iako je preduvjet, nije isto to i komunikacijaobavijesti.

KOMUNIKACIJA je proces kojim se obavijesti putem zajednickog sustava simbola prenosemedu clanovima populacije.

U razradenom obliku:


34/210

KOMUNIKACIJA je proces kojim se obavijesti prenose odredenim kanalom (odredenimkanalima) od izvora ili poiljaoca do cilja ili primaoca.Proces moe teci u oba smjera a moeukljucivati i povratnu obavijest primaoca; moe imati i sposobnost samoadaptacije. Obicno se

provodi u vie faza.Pritom moe postojati i izvor buke, tj. izvor neeljenih obavijesti.

Slika 3.2. Elementi komunikacijskog procesa

Definicija, prikazana na slici 3.2, iako pojednostavljena, danas je iroko prihvacen modelkomunikacije, a potjece jo od Aristotela. Zajedno s problemima nabrojenim u daljnjemtekstu, ta definicija obuhvaca elemente koji su sastavni dio bilo kojeg komunikacijskog

procesa.

U komunikacijskom procesu susrecemo se s mnogo problema. Warren Weaver istice tri razinekomunikacijskih problema:

1. TEHNICKI PROBLEMI: odnose se na tocnost prijenosa simbola u komunikaciji (jesu lisimboli koje primalac prima jednaki onima koje je poiljalac poslao).

2. SEMANTICKI PROBLEMI: odnose se na preciznost kojom preneseni simboli cuvajuznacenje komuniciranih informacija (jesu li poiljalac i primalac jednako shvatili znacenje

poruke).

3.PROBLEMI RELEVANTNOSTI I DJELOTVORNOSTI: odnose se na djelotvornostucinka primljenih obavijesti na ponaanje primaoca; povezani su s postizanjem cilja

poiljatelja, primatelja ili oboje (je li postignut eljeni ucinak ili cilj, jesu li obavijesti uistinuprenijete).

Tehnicka razina problema zadire u relativno jednostavan proces prijenosa signala (ukljucivi,na primjer, nacin na koji je neto tiskano ili prezentirano), a druge dvije razine zadiru u

mnogo vieznacnije pojmove znacenja i relevantnosti. Medutim te tri razine nisu medusobnoneovisne; dok se bavimo semantickim problemima, moramo zadirati i u tehnicke probleme, adok se bavimo problemima djelotvornosti, nuno zadiremo i u druge dvije razine problema.Svi problemi komunikacije su sloeni, a njihova sloenost naglo raste kako se mijenja razina

problema od tehnicke preko semanticke do, konacno, razine djelotvornosti.

tovie, nikakva se komunikacija ne zbiva u vakuumu. Faktori okoline (drutveni, kulturni,politicki, ekonomski itd.) uvelike utjecu na sve oblike i razine problema u komuniciranju. I


35/210

cesto se posljedice i ucinak komunikacije ne prosuduju samo u odnosu prema primaocu (ilipoiljaocu) vec i s obzirom na faktore okoline.

Uvode se razliciti sustavi i tipovi komunikacijskog procesa radi rjeavanja specificnihkomunikacijskih problema. Konsolidacija obavijesti jedan je od pokuaja da se rijei problemdjelotvornosti komunikacije, a time i problemi na druge dvije razine. Medutim, naglasak je na

stajalitu primaoca. Kao takav, proces konsolidacije informacija veoma je sloen i skupproces. On pripada vie umjetnosti nego znanosti, i to umjetnosti na veoma visokoj razini.

3.4.1. Difuzija

Postoje, naravno, mnoge specificne vrste komunikacijskih procesa, ustanovljene za specificnenamjene, za odredenu klijentelu, vrijeme, prilike...kao to su masovna komunikacija, nastava,

propaganda, reklamiranje itd. Difuzija je specificna vrsta komunikacije posebnog znacenja usklopu djelatnosti konsolidacije obavijesti.

DIFUZIJA je komunikacijski proces putem kojega se nove ideje ili inovacije ire meduclanovima drutvenog sustava (ili unutar definirane drutvene grupe).

Za difuziju nije vana apsolutna novina ideja ili inovacija, vec njihova relativna novina zadrutvenu grupu. Nije vano jesu li neke ideje ili inovacije bile otprije negdje poznate i

primjenjivane. Ono to je vano jest cinjenica da su one novost za odredeni drutveni sustav,grupu ili pojedince. U vezi s tim vano je takoder razmotriti (i) vremenski zastoj u difuziji kaoi brzinu prihvacanja i (ii) posljedice koje se javljaju kao rezultat prihvacanja ili odbijanja nekeideje ili inovacije.

Naglasimo: difuziju treba shvatiti kao komunikacijski proces u kojemu sve komponente -posebno korisnici i prilike (ili drutveni sustav) u kojima se nalaze - zasluuju slicnu inepodijeljenu panju. Na primjer, nacin i brzina kojom tehnologija biva prihvacena ne moguse proucavati i interpretirati neovisno o drutvenom i ekonomskom sustavu u koji se tatehnologija uvodi.

Jedno od ocitih nacela ljudske komunikacije jest da se transfer ideja najcece javlja izmeduizvora i primaoca koji su slicni, tj. homofilni. HOMOFILIJA (prema grckome: slican ili

jednak) jest stupanj slicnosti odredenih atributa, npr. jezika, uvjerenja, vrijednosti,obrazovanja, drutvenog statusa i sl., izmedu parova pojedinaca koji su u interakciji.HETEROFILIJA je upravo suprotno: stupanj razlicitosti odredenih atributa izmedu

pojedinaca u interakciji. Komunikacija je djelotvornija kada su izvor i primalac homofilni.Medutim, jedan od najteih problema u komunikaciji inovacija i novih ideja jest to da je izvorobicno dosta heterofilan u odnosu prema primaocu. Oni jednostavno ne govore istim jezikom,a i sama priroda procesa difuzije zahtijeva postojanje barem nekoga stupnja heterofilije

izmedu izvora i primaoca.

Taj jaz razlicitosti u difuziji mnogo je veci kada izvor i primalac ne pripadaju istoj kulturi, toje slucaj kada je u pitanju transfer tehnolokih inovacija iz razvijenih u manje razvijenezemlje.

Konsolidacija informacija jest problem difuzije, problem premocivanja jaza razlicitosti. To jepokuaj da se pobolja komunikacija novih ideja i inovacija oblikovanjem poruka tako da one


36/210

sadre vrijednosne elemente i da budu primjerenije potrebama korisnika. Nadalje, cilj jeomoguciti djelotvorniju, laku i bru komunikaciju te ostvariti eljene rezultate.

Komunikacijski model prikazan na slici 3.2. moe se lako upotrijebiti za opis specificnihelemenata ukljucenih u difuziju informacija kao stoje prikazano na slici 3.3.

Slika 3.3. Elementi u difuziji inovacija ili ideja unutar komunikacijskog procesa

3.5.Informacijski sustavi: generika struktura

Konsolidacija informacija provodi se u odredenoj vrsti informacijskih sustava unutar jediniceza konsolidaciju informacija, koja i sama ini sustav. Stoga je vano ispitati informacijskesustave openito.

SUSTAV je skup elemenata u interakciji, a SUSTAV KOJI JE NAPRAVIO OVJEK iniintegrirani skup komponenata koje su u interakciji kako bi ispunile unaprijed odreenefunkcije (procese) s danim ciljevima (svrhom).

Nuno je u bilo kojem pokuaju razvoja, upravljanja, vrednovanja i optimizacije sustavaodrediti (i) njegove ciljeve, i (ii) funkcije (procese) koji su u interakciji da bi stvorili odredeniulaz i osigurali odredeni izlaz u postizanju odredenog cilja.Performanse sustava mogu seodrediti, vrednovati i optimizirati samo u odnosu prema ulazu i izlazu sustava i u odnosu

prema njegovim ciljevima. Bez jasno formuliranog cilja i shvaanja namjene sustava, on, akouopce funkcionira, radi stihijski i u vakuumu.

Sustavi se osnivaju da bi nosili odredene procese. Kao to je ve spomenuto postoji cijeli niz

komunikacijskih procesa, pa i niz komunikacijskih sustava (tj. sustava koji su nosiocikomunikacijskog procesa).

INFORMACIJSKI SUSTAVI su vrsta komunikacijskih sustava koji odabiru, organiziraju,pohranjuju i diseminiraju javno znanje (s ciljem) da bi komunicirali s korisnicima.

Drugim rijecima, SVRHA INFORMACIJSKIH SUSTAVA jest rekonstrukcija ikomuniciranje relevantnog javnog znanja medu korisnicima.Pri tome je RELEVANTNOSTmjera djelotvornosti kontakta izmedu izvora i cilja u komunikacijskom procesu.


37/210

Postoji vie vrsta informacijskih sustava - npr. biblioteke, sustavi za pretraivanje ipronalaenje informacija, centri za analizu informacija, sustavi za odgovor na upite, sustavi zarezervaciju avionskih karata, sustavi trinih informacija, centri za strucno pisanje itd. Svakiod tih sustava mora se baviti semantickim problemima informacija, a do odredenog stupnja i

problemima djelotvornosti. Konsolidacija obavijesti moe biti dio bilo kojeg od tih sustava;medutim, neki se informacijski sustavi preteno, ili cak iskljucivo, bave konsolidacijom

informacija. Na primjer, mnogi se (ali ne svi) centri za analizu informacija bave iskljucivo iliuglavnom konsolidacijom obavijesti. Osim toga, postoje i pojedinci ili jedinice koji se bavekonsolidacijom informacija unutar nekog veceg sustava ili organizacije koja se ne baviobradom informacija, npr. centar za strucno (tehnicko) pisanje u industriji. Jo ne postoji opce

prihvacen izraz za sustave ili jedinice koje se bave takvim djelatnostima; najblii standardnomizrazu jest vec spomenuti izraz "jedinica za konsolidaciju obavijesti" (ICU) koji je predloioUNESCO. Moramo naglasiti da svaka jedinica za konsolidaciju obavijesti, bilo da je rijec ocentru za analizu obavijesti ili o organizaciji kojoj informacijska djelatnost nije primarna, imasva svojstva informacijskog sustava koja smo naveli.

Svaki informacijski sustav, ukljucivi i one koji se bave konsolidacijom obavijesti (tj. jediniceza konsolidaciju informacija), ima odredene ciljeve.

Zadovoljenje informacijskih potreba:

dane grupe korisnika

koje se odnose na odredene probleme

pomocu informacija iz danih predmeta

to se nalaze u danim izvorima informacija

uz odredena ekonomska i druga ogranicenja i zahtjeve.

Dakle, da bi se odredili ciljevi svih informacijskih sustava (posebno onih koji se bavekonsolidacijom informacija), moramo proucavati i odredivati navedene aspekte.

Minimalne funkcije ili procesi svakoga informacijskog sustava obuhvacaju:

1. odabir i nabavu izvora informacija,

2. predstavljanje ili prestrukturiranje informacija,

3. organiziranje, pohranu, i/ili stvaranje informacijskih proizvoda,

4. pretraivanje i pronalaenje (analiza upita, pretraivanje),

5. diseminaciju i davanje informacijskih usluga.

Ovisno o njihovoj namjeni, razliciti informacijski sustavi (ukljucivi jedinice za konsolidacijuobavijesti) mogu manje ili vie naglasiti bilo koju od tih funkcija ili imati dodatne funkcije.Medutim, nepostojanje brige o bilo kojoj od tih funkcija u danom informacijskom sustavu cinitaj sustav nepotpunim i nedjelot-vornim. Medutim, zahvaljujuci nedavnom razvoju


38/210

informacijskih mrea, os-tvarivanje nekih navedenih funkcija moe biti zajednickaodgovornost vie sustava ili ih moe potpuno preuzeti neki treci sustav, kao to je slucaj kom-

pjutorskog pretraivanja baza podataka koje su razvijene, strukturirane i or-ganizirane unekom drugom sustavu.

3.6. Procesi unutar konsolidacije obavijesti

U definicijama koje smo do sada iznijeli implicirani su sljedeci osnovni procesi vezani zakonsolidaciju obavijesti:

1. prouavanje znacajki potencijalnih korisnika i okoline kako bi se odredili kriteriji za sveostale procese;

2. selekcija (odabir) izvora obavijesti koji bi mogli sadravati najkorisnije obavijesti zarjeavanje problema neke grupe korisnika i zadovoljavanje njihovih potreba zainformacijama; selekcija se moe ostvariti na osnovi mnogobrojnih primarnih i sekundarnihizvora;

3. vrednovanje obavijesti s obzirom na njihovu stvarnu vrijednost, valjanost i pouzdanost;

4. analiticka obrada radi uocavanja i dobivanja najrelevantnijih elemenata obavijesti;

5. prestrukturiranje (ako je potrebno) dobivenih obavijesti u sadraj i na jezik koji cekorisnicima omoguciti uspjeno i djelotvorno koritenje informacija; prestrukturiranje moeukljuciti sintezu, saimanje, tekstovnu preinaku, prijevod, pojednostavnjenje, kriticki pregled,

prikaz najnovijeg stanja razvoja itd.;

6. pakiranje i/ili prepakiranje prestrukturiranih obavijesti u oblik i medij koji ce omogucitinjihovo bolje iskoritenje (prestrukturiranje se bavi sadrajem ili sutinom informacija, a

pakiranje je usmjereno na medij i oblik prikaza obavijesti);

7. irenje ili diseminacija informacija na nacine koji ce potaknuti i unaprijediti njihovuupotrebu; taj postupak moe obuhvatiti i izobrazbu korisnika o koritenju obavijesti i njihovuukljucivanju u trine tokove;

8. povratna sprega (feedback) od korisnika, to je uvjetom vrednovanja ukupne aktivnosti te,naposljetku, obavljanja potrebnih preinaka i prilagodbi.

Tim se procesima necemo podrobnije baviti. Navest cemo neke radne definicije.

SELEKCIJA (izvora informacija) jest proces odabira potencijalno najrelevantnijih izvora

informacija iz vece skupine izvora koji su na raspolaganju za daljnju obradu u informacijskomsustavu i proces odbacivanja drugih izvora, na osnovi unaprijed odabranih kriterija, nacela ipravila. To je zapravo odluka o tome jesu li izvori informacija korisni i mogu li zadovoljitipotrebe korisnika. S drugog stajalita selekcija se moe smatrati eliminacijom izvorainformacija koji su manje korisni da bismo se lake sluili korisnijima.

VREDNOVANJE je proces utvrdivanja i procjenjivanja inherentne vrijednosti, valjanosti ipouzdanosti obavijesti, usporedba obavijesti o nekoj temi iz vie izvora i, ako je moguce,razrjeenje suprotnih obavijesti.


39/210

ANALITIKA OBRADA (obavijesti) jest proces odredivanja i izoliranja najrelevantnijihobavijesti koje sadri izvor obavijesti i raclanjivanje tih obavijesti na njihove sastavnedijelove na osnovi unaprijed odredenih vrijednosnih i drugih kriterija.

SPAJANJE (obavijesti) je proces kombiniranja najrelevantnijih obavijesti dobivenihanalitikom obradom vie izvora informacija.

PRESTRUKTURIRANJE (obavijesti) jest generiki naziv za procese koji se bave prikazomanaliziranih informacija u novom obliku i cjelini koji se razlikuju od izvornog prikaza iorganizacije. Izmedu ostaloga ti procesi obuhvacaju kondenzaciju, sintezu, prikaz, prikazstanja, pojednostavljivanje, pakiranje i prepakiranje.

Slika 3.4.Procesi unutar konsolidacije obavijesti

KONDENZACIJA -priprava saetog prikaza obavijesti iz nekog izvora ili izlucivanjekljucnih navoda (recenica, odlomaka, grafickih prikaza i sl.) .

SINTEZA - kondenzacija ili filtriranje analiziranih obavijesti iz jednog ili vie izvora i prikazinfomacija u novom obliku ili strukturi, uz ukljucivanje elemenata interpretacije ivrednovanja.

PRIKAZ - sinteza i kriticko ispitivanje retrospektivnih obavijesti o nekoj temi

PRIKAZ STANJA -prikaz koji se bavi najnovijim obavijestima o nekoj temi.

POJEDNOSTAVNJIVANJE (PRERADA TEKSTA) -prerada obavijesti koje su prezentiranena strucnom jeziku nerazumljivom korisnicima u oblik, tj. na jezik razumljiv korisnicima.

PAKIRANJE obavijesti je fizicko uoblicavanje obavijesti u neki oblik prezentacije.

PREPAKIRANJE obavijesti jest preuredenje fizickog oblika u kojemu su obavijestiprezentirane ili nacin fizicke prezentacije u danom obliku prestrukturiranih informacija,prema zahtjevima odredene klijentele.


40/210

Slika 3.4. saeto prikazuje procese i elemente ukljucene u konsolidaciju oba-vijesti. Sasvim jeocito da je konsolidacija obavijesti sloen proces koji obuhvaca mnogo aspekata i povezanih

procesa i elemenata. Kao i u mnogim drugim situacijama, proces konsolidacije obavijesti bitce onoliko kvalitetan koliko je kvalitetan njegov najslabiji element. Da bi konsolidacijaobavijesti u cjelini bila djelotvorna, svi nabrojeni procesi moraju biti kvalitetni.

Pitanja za ponavljanje

1. Koja vam se od ponudenih definicija obavijesti cini prihvatljivom?

2. to su konsolidirane obavijesti?

3. Na shemi 3.1. objasnite odnose izmedu javnog znanja, konsolidiranih obavijesti ikorisnika?

4. U kakvom su odnosu komunikacijski i informacijski sustavi?

5.Pomocu sheme 3.4. opiite nekoliko procesa vezanih za konsolidaciju obavijesti.


41/210

IV.

Obrada dokumenata

4. Obrada dokumenata

4.1. Uvod

Konsolidacija obavijesti nije rezultat nastojanja samo informacijske djelatnosti. Djelatnost irad knjinica, INDOK slubi, AOP centara itd. ne moe se ni zamisliti ni organizirati kao dadruge slube i organizacije ne sudjeluju u konsolidaciji obavijesti.

Svi oni koji kao stvaraoci i kao korisnici na bilo koji nain sudjeluju u protoku znanjapridonose konsolidaciji obavijesti.

Protok znanja moe se prikazati i Loosjesovom shemom o krunom tijeku obavijesti odistraivakog (IS), multiplikacijskog (MU), bibliotenog (BI), do dokumentacijskog (DO)sustava. U tom procesu znanje mijenja svoje oblike od rukopisa (ru), publikacije (pu),obraenoga bibliotenog materijala (obm), pa do obraenog dokumentacijskog materijala(odm), a svaka je faza u tim pretvorbama presudna za konsolidaciju obavijesti.

U ovom poglavlju upoznat emo neke postupke i procese konsolidacije obavijesti u pojedinimsustavima.Potrebno je zapamtiti da su svi procesi, ali i svi sudionici u organizaciji i razmjeniznanja, meusobno povezani.

Tu emo tvrdnju prikazati nizom shema i konkretnim primjerima. Sheme i primjere trebaprotumaiti uz pomo rjenika.

4.2. Priprema rukopisa

Informacijska znanost ne bavi se toliko sadrajem znanja koliko njegovim prikazom iorganizacijom.Prikaz i organizacija znanja poinje ve pripremom rukopisa za objavljivanje.


42/210

Zato se autori i urednici moraju pridravati nekih pravila i postupaka u pripremi rukopisa. Tasu pravila i postupci manje ili vie standardizirani, postoje kao pisana (ali i kao nepisana)

pravila to ih propisuju urednitva.

Kako je rije o pravilima koja su zajednika ne samo uskom krugu strunjaka i znanstvenikave i svim korisnicima knjiga i asopisa - ta su pravila i znanja dio informacijske i ope

kulture.

Danas veina znanstvenih i strunih asopisa objavljuje upute autorima o nainu pripremerukopisa za tisak.

Prouite sljedee primjere i usporedite ih s ureivakom politikom knjiga i asopisa koje samiitate.

Obratite panju posebno na:

. pripremu i oblik rukopisa

. kategorije i strukturu lanaka

. vrste saetaka

. naine pisanja biljeaka i citiranje razliitih vrsta publikacija

Prouite i usporedite upute autorima to se objavljuju u asopisima koje itate. Na sljedeimstranicama donosimo upute autorima iz dva asopisa: TEKSTIL (Zagreb, 1991), teGEODETSKI LIST (Zagreb, 1991).

Primjer:

Upute autorima

Tematika asopisa >TekstilTekstil< paljivo proue onaj tip lanka kakav sami

ele pripremiti. To je najbolji nain da se upoznaju neke specifinost! publicist ilke normeasopisa i da se dobiju predodbe o potrebnoj grafikoj opremi rukopisa lanka.

Rukopisi se predaju urednitvu u tri primjerka (original na neprozirnom papiru i dvije kopije:format A-4) napisani strojem (latinicom) s dvostrukim proredom, bez uvlaenja prvog retkaodlomka, s praznim prostorom oko 4 cm s lijeve strane.

Tipkarske pogreke bezuvjetno valja ispraviti. Sva tri primjerka rukopisa potrebno je da imajusve priloge (original i dvije kopije). Rukopis lanka se dostavlja na adresu:

Urednitvo asopisa >TekstilLebrbuch dei TextilchemieTekstil< slue kao uzor. Time e se olakati rad urednitva, a zaautore e to biti najsigurniji nain da se rukopis lanka objavi u najkraem moguem roku.

Urednitvo

SURADNICIMA

Geodetski list objavljuje radove koji podlijeu recenziji i koji se svrstavaju u ove kategorije:

- originalni znanstveni lanci

- prethodna priopenja

- pregledni (znanstveni) lanci


47/210

- izlaganja sa znanstvenih i strunih skupova

- struni lanci.

Autori predlau kategoriju za svoje radove, ali konanu odluku o svrstavanju donosi redakcijana temelju zakljuaka recenzenata.

Geodetski list objavljuje i tekstove koji se ne recenziraju. To su lanci u rubrikama >Vijesti< i>Pregled strune tampe


48/210

jest 12,5 X 19 cm. Mogu se priloiti i crtei veeg formata, ali treba voditi rauna da detalji nacrteu i opisu budu nakon smanjenja itljivi. U tekstu rukopisa treba u sredinu posebnog retkana odnosnom mjestu napisati broj i naslov crtea (slike) te ulijepiti kopiju slike. Originalislika predaju se odvojeno od teksta.

6. Osobitu panju treba posvetiti pravilnom citiranju literature. Citiranu literaturu prezime

autora (ako ih ima vie, odvajaju se zarezom), inicijali imena, godina u poredati poabecednom redu prezimena autora.

Redoslijed pri citiranju asopisa je slijedei:

zagradi, naslov lanka, naslov asopisa ili njegova internacionalna skraenica, godina, brojsveska, poetna i zavrna stranica. Na primjer: Kreizger, I. (1975): Geodetsko-kartografsklradovi u Starom Egiptu, Geodetski list, 1975, 10-12, 95-98.

Knjige valja citirati ovako: prezime autora, inicijali imena, godina u zagradi, naslov knjige,izdava, mjesto izdanja, godina izdanja. Na primjer: Cubrani, N. (1974): Via geodezija II,Tehnika knjiga, Zagreb 1974.Pojedini naslovi iz popisa literature citiraju se u teksta

rukopisa navoenjem prezimena antora 1 godine, npr. (v. Kreiziger1975).

U popis literature mogu se uvrstiti samo naslovi koji su prethodno citirani u tekstu.

7. Rukopisu treba priloiti saetak (sinopsis, rezime), koji mora objasniti svrhu rada 1sadravati najznaajnije podatke i zakljuke. Optimalan opseg saetka je 250 rijei. Saetakna hrvatskom ili srpskom jeziku treba smjestiti na poetak lanka, odmah ispod naslova, asaetak na engleskom, kojem prethodi naslov lanka na engleskom jeziku, na kraj lanka.

8. U popratnom dopisu koji se alje uz lanak treba navesti ove podatke:

Tono ime i prezime autora, njegovu strunu spremu (npr. diplomirani inenjer geodezije),znanstveno zvanje (npr. doktor tehnikih znanosti), naziv organizacije, broj telefona i tonuadresu.

VANO UPOZORENJE

MOLIMO AUTORE DA SE STRIKTNO DRE GORNJIH UPUTA.

SVE LANKE KOJI NE BUDU NAPISANI U SKLADU S UPUTAMA VRAAT EMOAUTORIMA NA DORADU.

4.3. Tokovi obrade dokumenata

Na narednim shemama prikazani su tokovi obrade osnovnih vrsta konvencionalnihdokumenata. Iz samih shema moe se jasno razabrati koje se sve operacije moraju obavitikako bi dokument proao cijeli proces obrade. Neemo rijeima opisivati tijek obradekonvencionalnih dokumenata jer je za to pogodniji vizualni prikaz.

Ponovite znanje o podjeli i vrstama dokumenata, a potom opiite naredne sheme.


49/210

Posebnu pozornost pridajte sljedeim pojmovima:

. nabava

. katalogizacija

. klasifikacija

. katalog i podjela kataloga

. bibliografski opis, bibliografski podaci, bibliografski zapis.

Odgovore i definicije pronaite uz pomo rjenika.


50/210


51/210


52/210


53/210


54/210


55/210

. Dokumentacijski jezici su umjetni jezici to se koriste u informacijskim sustavima islubama, i to za indeksiranje, pohranjivanje i pretraivanje.

U toj su definici kljuni pojmovi: indeksiranje i pretraivanje. Razmotrimo najprije njihovedefinicije.

. INDEKSIRANJE (izrada indeksa, izrada kazala, engl. indexing); pod indeksiranjem serazumijeva s

29685403 uvod u informacione znanosti

Documents