SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

1

296. SINJSKA ALKA

BLAGDAN VELIKE GOSPE DAN GRADA SINJA

kolovoz 2011.g. broj 14 cijena 8,00 kn

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

2

UVODNIČKAEvo malo smo ubrzali tempo izlaženja novina iz razloga što smo u mjesecu kolovozu kad slavimo dva najvažnija događaja u našem kraju, Alku i Veliku Gospu. Nadam se da će ovaj prigodni broj biti u vašim rukama dragi čitatelji već na Baru ujutro, ako sve bude po planu. Naravno ovaj broj je posvećen Alki i Gospi, pa tako donosimo niz zanimljivih priča i razgovora vezanih za ta dva događaja. Intervju s vojvodom mr. Antom Vučićem kojeg je odradila naša nova akvizicija, iskusna novinarka Božena Romac. Lijepu priču o bakama iz Karakašice i njihovim krunicama iz pera Klaudije Krajine koja je ujedno napravila i razgovor s gvardijanom našeg svetišta, fra Božom Vuletom, prigodne izjave gradonačelnika i predsjednika VAD-a… Žarko Kodžoman je pripremio priču o alkarskom momku, a sigurno ćete se dobro nasmijati čitajući intervju s dvojicom glumaca i pajdaša Tišom i Lovrinom. Dva veseljaka vrckava duha i uvijek spremna na šalu dobro su „izludili“ našeg Žaru. Nismo zaboravili ni dobrog duha našeg grada, ovaj puta to je Vesna Bader. Zatim tu je i zanimljiva priča o obitelji Tripalo i njihovoj vezi s Alkom. Prisjetili smo se i jedne obljetnice pa smo to popratil. Naime prije 20 godina započeo je s emitiranjem Radio Sinj čiju djelatnost sada nastavlja HIT radio. Kroz priču dvojice aktera tog doba, Joška Kontića i Petra Dadića saznati ćete niz zanimljivih detalja. Božena Romac je priredila kritički tekst o sinjskom suveniru kojeg nema, istražili smo kako napreduju radovi na obnovi tvrđave Stari grad, objavili smo i prilog Marka Župića o sinjskoj rockerskoj sceni, popratili smo i rad civilnih udruga u ekologiji, donosimo razgovore s pomoćnim trenerima Junaka i Alkara . U svakom slučaju idemo dalje, a prema reakcijama čini se da smo vam „pogodili u žicu. Već iza Alke pripremamo rujanski broj u kojem ćemo vam opet ponuditi obilje zanimljivog štiva. Do tada lipi pozdrav svima, a ALKARIMA I ALKARSKIM MOM A SRETAN BLAGDAN GOSPE SINJSKE ŽELI Ekipa Sinjskih novinaIMPRESSUMSinjske novine broj 14, kolovoz 2011.g. Prigodni brojIzlaze jednom u mjesecu (a po potrebi i kao dvobroj). Cijena 8,00 kunaGodišnja pretplata 160,00 kunaNakladnik: Grad SinjIzdavač: Kulturno umjetničko središte Sinj, Glavička 29 Sinj 21230Glavni urednik: Vito Perić, telefon: 824-049, GSM: 099/217 09 31e-mail: sinjske.novine@gmail.com, vito.peric@st.t-com.hrGrafička obrada: KUSLektura: KUSTisak: Kerschoffset Zagreb

Novinari u ovom broju: Vito Perić, Žarko Kodžoman, Klaudija Krajina, Božena RomacSuradnici u ovom broju: Filip Ratković, Slaven Kardoš, Marko Župić, Snježanka Jadrijević, Boris Filipović GrčićZahvaljujemo portalima www.Ferata.hr i Sinj.com.hr na pomoći

ISPRAVAKU prošlom broju sinjskih novina u tekstu „Nove face sinjskoj politici“ nenamjerno je kod navođenja rezultata izbora za Vijeće mjesnog odbora Sinj ispuštena lista HSLS-a koja je trebala biti pod rednim brojem 4. Ispričavamo se HSLS-u i čitateljima.

SADRŽAJ BROJ 14 KOLOVOZ 2011

4.-6. Aktualnosti, kratke vijesti, zanimljivosti 7. Prigodna riječ gradonačelnika 8. Ususret Velikoj Gospi 9. dr. Stipe Jukić10.-11. Alkarski vojvoda mr.AnteVučić 12. Petar Vukasović Lončart 13. Djevojke koje krase alku 14. Boris Tripalo 15. Iz zbirke Marinka Poljaka 16. Krunice iz Karakašice 17. Pokop Otta von Habsburga 18. Sinjski suvenir 19. Anita Librenjak 20. Sinj kroz prošlost 21. Vremeplov 22. Happyland 23. Tanja Mravak24.-26. Vesna Bader 27. Udruga SRMA 28.-30. Dvadeset godina radija32.-33. SARS34-35. Lovrin Tomašević i Tonči Bandalo36.-37. Kultura ukratko 38. Robertino Ugrin 39. Zoran Nikolić 40. Šport ukratko 41. Eko akcija 42. Kamp u Sutini

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

3

ALKARIMA I ALKARSKIM MOMCIMA ŽELIMO USPJEŠNU 296. SINJSKU ALKU , A SVIM ŽITELJIMA CETINSKOG KRAJA ČESTITAMO BLAGDAN VELIKE GOSPE

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

4

ODRŽANA 20. SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆANa 20. Sjednici Gradskog vijeća koja je održana 11. srpnja na dnevnom redu je bilo 14 točaka. Sjednica je trajala od 14,15 do 22,55 sati. Vijećnici su raspravljali o 14 točaka dnevnog reda, te ih sve prihvatili. Prije početka rasprave, gradonačelnik Ivica Glavan s dnevnog reda je povukao Prijedlog Odluke o komunalnom redu, uz obrazloženje kako je potrebno još usuglašavanja oko ovog prijedloga. Prijedlozi oporbenih vijećnika za dopunu dnevnog reda su odbijeni, ali je kao dopuna prihvaćen prijedlog Odbora za imena ulica i trgova Grada Sinja, kojim je ulica Karajkova lokva preimenovana u Ulicu Fra Rafe Kalinića, kao i Prijedlog za razrješenje vijećnika Hrvoja Filipovića Grčića sa dužnosti predsjednika Odbora za međugradsku suradnju. Ovaj prijedlog podnio je vijećnik vladajuće koalicije Miro Barać. Tako je sa 9 glasova (ZA) Gradsko vijeće razriješilo Hrvoja Filipovića Grčića sa dužnosti predsjednika Odbora za međugradsku suradnju, a na isto imenovalo predlagatelja razrješenja, vijećnika Mira Baraća. Protivljenje ovakvoj odluci vijećnici HDZ-a i HSLS-a te nezavisni vijećnik Miro Bulj iskazali su podnošenjem ostavki na svoja članstva u svim odborima. Od ostalih točaka izdvajamo Prijedlog Programa Dana Alke i Velike Gospe za 2011. godinu s troškovnikom. Ovogodišnji Program građane će koštati 507.564,00 kuna, a odlučeno je kako u ovom aktu gradonačelnik ima ovlasti vršiti izmjene u rasporedu novčanih sredstava u iznosu od 10%.Prihvaćeno je Izviješće o godišnjem Proračunu Grada Sinja za 2010. godinu. Ukupni prihodi i primici Proračuna ostvareni su u iznosu od 68.764.498,19 kuna, dok rashodi i izdaci iznose 68.760.180,69 kuna. Ostvareni višak prihoda u iznosu od 29.868,93 kuna koristit će se za pokriće rashoda za nabavu nefinancijske imovine za 2011. godinu. Odlučeno je kako će socijalno ugroženi građani – obitelji i samci koji kod nadležnog Centra za socijalnu skrb ostvaruju pravo na uzdržavanje, plaćati umanjenu cijenu za određene količine isporučene vode, nužne za osnovne potrebe kućanstva. Također je odlučeno kako se obrtu C-MONT iz Glavica povjerava obavljanje dijela komunalne djelatnosti održavanja javnih površina. Vijećnici su informirani o trenutnom statusu ulice Vlaški

prolaz, kao i o rješavanju problema gomilanja smeća u stambenoj zgradi u ulici Andrije Kačića Miošića. Najviše polemike izazvala je Informacija o provedenoj reviziji Ugovora o restrukturiranju i konsolidaciji Autoprijevoza Sinj d.o.o., izvršenoj od strane Hodicon d.o.o. iz Koprivnice. Raspravi su nazočili vlasnik strateškog partnera Promet Makarska Mate Jujnović, predsjednik Uprave Prometa Makarska Vice Barbir i direktor Autoprijevoza Jakov Jerkan, kao i nekolicina radnika predvođeni povjerenikom HUS-a za Dalmaciju Jozom Marićem i predsjednikom Sindikata vozača i prometnih radnika u Autoprijevozu Antom Buljanom. Predsjednik Gradskog vijeća Milan Smoljo Mati Jujnoviću i Vici Barbiru dopustio je poduže izlaganje, no radnicima nije dao riječ dok su u vijećnici bili predstavnici strateškog partnera. Radnici su dobili riječ nakon što su Jujnović, Barbir i Jerkan napustili vijećnicu, no tada nisu htjeli nastaviti s izlaganjem nego su najavili kako će danas sazvati konferenciju za novinare. Nakon duge i žučne rasprave, Gradsko vijeće donijelo je zaključak o neraspisivanju natječaja za prodaju udjela Grada Sinja u društvu Autoprijevoz Sinj d.o.o. To konkretno znači da Grad Sinj smatra kako strateški partner Promet Makarska nije ispunio sve obveze iz Ugovora o restrukturiranju i konsolidaciji Autoprijevoza od 2005. godine. Upute u smislu daljnjeg postupanja po ovom pitanju tražit će se od Ministarstva financija. Za ovakav zaključak glasovala su 4 vijećnika Nezavisne liste, 3 vijećnika SDP-a, te nezavisni vijećnici Miro Bulj i Miro Barać, dok se prvi čovjek vladajuće koalicije Stipislav Jadrijević pridružio suzdržanim vijećnicima HDZ-a i HSLS-a. Vijećnicima je također predočeno pismo namjere Zlatka Runje za investiranje u izgradnju sportsko-rekreacijskog središta na gradskom stadionu (na istočnom dijelu gdje je trebala biti tribina).Što se tiče trenutnog statusa ulice Vlaški prolaz vijećnici su informirani da je Grad Sinj pred općinskim sudom u sinju ustao tužbom protiv obitelji Botica zbog smetanja posjeda i zatražio povrat u prijašnje stanje. Također je Grad podigao privatnu tužbu protiv Botica zbog kaznenog djela samovlasnog pribavljanja prava za koje smatra da mu pripada (čl. 329 KZ RH). No, kako stoji u informaciji, do sada nije održano nijedno ročište po spomenutim tužbama.IZVOR: www.ferata.hr DOPUNA: Sinjske novine

CERTIFIKAT GOSPODARSKOJ ZONI KUKUZOVACGospodarska zona Kukuzovac dobila je certifikat od od Ministarstva gospodarstva „Zona naprednog imovinskog standarda“. To znači da Gospodarska zona Kukuzovac formalno zadovoljava sve kriterije naprednog imovinskog standarda

i spremna je u kratkom roku prihvatiti strane investitore.„Za dobivanje ovog certifikata bilo je potrebno udovoljiti određenim uvjetima, a to je da zona ima definirane sve prostorno – planske elemente, da je zemljište u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Sinja, da ima izrađenu infrastrukturu i da ima olakšice koje Grad Sinj investitorima pruža s osnova svojih odluka o komunalnom doprinosu i komunalnoj naknadi. To nam sada otvara sva vrata za ulazak stranih investitora u GZK. Znamo da je zona već ranije ušla među devet zona od nacionalnog karaktera, a ovo je sad nastavak tog postupka“, rekla je direktorica Gospodarske zone Kukuzovac d.o.o. Dijana Breko.Izvor: www.ferata.hr

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

5

Piše: Vito PerićFoto: Boris Filipović Grčić

U petak navečer 15. srpnja podignuta je zastava Dana Alke i Velike Gospe i time je i službeno otvorena ovogodišnja tradicionalna kulturno-glazbeno-sportska manifestacija. Prije nego što je podignuo zastavu sa likom Gospe Sinjske na jarbol na Trgu kralja Tomislava, predsjednik Gradskog vijeća Milan Smoljo pozvao je sve građane , njihove goste i turiste da uživaju u manifestaciji koja će trajati sve do početka rujna, a tijekom kojeg će biti izvedeno oko 60 programa. Biti će tu za svakog ponešto, kazališnih predstava, izložbi,

koncerata, folklornih večeri, sportskih događanja, te naravno dva najveća događaja u našem kraju Alka i blagdan Velike Gospe. Svečanost otvaranja manifestacije uljepšali su Gradska glazba i Sinjske mažoretkinje te članovi Udruge za očuvanje baštine cetinskog kraja. Nakon toga u Alkarskim dvorima izvedena je predstava Dujo Manzan i Mate Manistra kojom su članovi sinjskog pučkog kazališta još jednom razveselili brojnu publiku. Ta predstava

će biti tradicionalno izvođena svaki puta na otvaranju Dana Alke i Velike Gospe. Inače, već prije svečanog otvorenja održano je nekoliko programa, pa je tako neslužbeno manifestacija započela kazališnom predstavom amatera iz Prološca, potom je u galeriji Galiotović otvorena izložba slika zagrebačke umjetnice Jasne Bogdanović, a održano je i Prvenstvo svita u pečenju uštipaka. U petak 8. srpnja u gradskom kinu nastupila je plesna koreografkinja Marija Šćekić u okviru program KUS-Kultura u Sinju koji se također odvija pod „kapom“ Dana Alke i Velike Gospe i kroz koji će publici biti prezentirana najkvalitetnija kulturna događanja ovo ljeto u Sinju. U okviru tog dijela već je nastupila etno-jazz pjevačica Tamara Obrovac, zatim novinar i pisac te urednik kultne TV emisije Na rubu znanosti, Krešimir Mišak, fotografi Boris Cvjetanović i Rino Efendić, umjetnik – performer Siniša Labrović, a do kraja programa očekuju se nastupi svjetski priznatog violinista Stefana Milenkovića i svirača lutnje Edina Karamazova te izložba Stipe Sikirice i mlade fotografkinje Nade Maleš. Uz već priznati festival marijanskih pjesama Klape Gospi Sinjskoj biti će i nekoliko kazališnih

predstava od kojih izdvajamo teatra EXIT, Preko trnja do zvijezde, zatim će mlade sinjske kulturne snage, udruge SUK i SKUP prirediti niz zanimljivih programa, koncerata, filmskih projekcija, izložbi i preformancea, a kao i uvijek obilje je sportskih događanja koji će biti upriličeni na sportskim igralištima u gradu. Inače cijeli program će stajati oko 500.000 kn što je osigurano u gradskom proračunu odlukom Gradskog vijeća.

SVEČANO OTVORENA MANIFESTACIJA DANI ALKE I VELIKE GOSPE 2011

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

6

GRAD SINJ I HYPO BANKA POTPISALI UGOVOR O POSLOVNOJ SURADNJI

Sinjski gradonačelnik ivica Glavan i regionalni direktor Hypo Alpe-Adria –Banke za Dalmaciju, Joško Mihić potpisali su 13. srpnja ugovor o poslovnoj suradnji. Na svečanosti prigodom potpisivanja ugovora uz gradonačelnika glavana, dogradonačelnika Zorana Vujanovića i v.d. predstojnika ureda Grada Igora Vidalinu nazočili su predstavnici Hypo banke, članica Uprave Tea Martinčić, izvršna direktorica a poslovanje s javnim osobama Suzana Brenko, voditelj regionalnog centra Dalmacija Dalibor Filipović direktor poslovanja s građanstvom za regiju Dalmacija Martin Prcela. „Prepoznali smo Hypo banku kao kvalitetnog partnera koji će lagati u razvojne projekte našeg grada, aktivno podržavati rast i razvoj malog i srednjeg poduzetništva te omogućiti ovom kraju da ostvari svoje potencijale, a ponajviše gospodarstvu,“ izjavio je gradonačelnik Glavan nakon potpisivanja ugovora. „U Sinju i ovom kraju nalazi se veliki gospodarski potencijal koji se uz dobra ulaganja i povoljne uvjete može još više razvijati pretvoriti vaš grad pokretača razvoja ove regije. Naša je namjera podržati razvojne projekte te kvalitetnim bankarskim uslugama adekvatno odgovoriti rastućim zahtjevima i potrebama vaših građana. Stoga smo, obzirom da već imamo veliki broj klijenata iz ovog kraja, počeli raditi na otvaranju naše poslovnice u gradu Sinju,

a do tada svim klijentima iz Sinja i cetinskog kraja je na raspolaganja u naš regionalni centar u Splitu,“ rekao je Joško Mihić regionalni direktor banke. Članica prave Tea Martinčić dodala je kako Hypo banka uz svoje poslovne projekte uvijek krajevima gdje uspostavlja poslovanje također nudi suradnju i u ostalim segmentima društvenog života. „Želja nam je uspostaviti odnose i sa lokalnom zajednicom na razini suradnje kroz društveni život, tu poglavito mislimo na suradnju u projektima kulture, baštine, te u ostalim vidovima društvenog života. Zasigurno ovaj prelijepi kraj ima takvih potencijala kojima smo spremni dati potporu a sve u svrhu podizanja kvalitete življenja na ovim prostorima,“ dodala je Tea Martinčić.

Humanitarna akcija ‘Potkova dobrote’ akcija je emisije Potkova koja traje od 18. srpnja do 7. kolovoza 2011. godine. Službeni pokrovitelj akcije jest grad Sinj, na čelu sa gradonačelnikom Ivicom Glavanom koji i osobno sudjeluje u promociji humanitarne akcije.Za koga?Centar za rehabilitaciju ‘Fra Ante Sekelez’ ustanova je socijalne skrbi čiji su korisnici osobe s teškoćama u razvoju te višestruko oštećene osobe svih dobnih skupina oba spola. Zavod je počeo s radom 02. kolovoza 1976. godine. Uslijed ratnih prilika od 1991. do 1997. godine biva izmješten u Split. Zavod korisnicima osigurava stanovanje, održavanje osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanje, osposobljavanje za samostalan život, radne aktivnosti, provođenje slobodnog vremena i psihosocijalnu rehabilitaciju. Humanitarna akcija dogovorena je s ravnateljicom Ivanom Klarić Kukuz i fra Josipom Gotovcem, župnikom u Vrlici.Promotivni spot akcije možete pogledati na:http://youtube/xY8RuQaI3rcCilj akcije je prikupljanje financijskih sredstava za kupnju posebno prilagođenog vozila za štićenike centra koje im je potrebno za svakodnevni život.Sredstva se prikupljaju putem poziva odnosno donacija

na broj humanitarnog telefona: 060 915. Cijena poziva (PDV uključen) iznosi 6,15 kn.

Poruka akcijeAkcija prenosi poruku ‘Nemojte im se smijati, smijte se s njima… ne govorite o njima, razgovarajte s njima...’, a glasnici poruke humanitarne akcije vodeći su sportaši hrvatskog konjičkog sporta u preponskom jahanju:Andrija Hrgović (Sinj), državni prvak Denis Gugić (Sinj) državni viceprvak te Janka Krašovec (Zagreb) i Vernalis Dokuzović (Zagreb), državne reprezentativke u preponskom jahanju.Andrija Hrgović i Denis Gugić poznata su alkarska imena sinjskoga kraja, slavodobitnici su Sinjske alke te su aktivni sudionici i ovogodišnjih alkarskih svečanosti.Vrijeme trajanja akcijeAkcija je aktualna do t. kolovoza 2011. Na dan održavanja Sinjske alke nakon koje će se na glavnom gradskom trgu upriličiti završna proslava alkarskih svečanosti u čast slavodobitnika ćenastupiti Klapa Kampanel i biti će upriličena primopredaja ukupne donacije koju će gradonačelniku grada Sinja Ivici Glavanu predati glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec i predstavnici Unimedia produkcije d.o.o. Nikola Mihaljević i Latica Ivković

HUMANITARNA AKCIJA „POTKOVA DOBROTE“

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

7

Cijenjene sugrađanka i sugrađani, dragi prijatelji i gost i našeg grada, bližimo se brojci 300, evo nas na 296. Alci, a ovih dana smo svi ispunjeni toplinom oko srca jer slavimo naše blagdane i dočekujemo goste. Nadaleko je poznato naše gostoprimstvo u ovim danima a tako je uvijek. I grad Sinj se uz VAD na jedan poseban način priključio ovom događaju. Koliki je Alka magnet govori podatak o rekordnom broju veleposlanika koji će doći u Sinj te o cijelom državnom vrhu na sve tri razine koje ćemo također ugostiti. Kao gradonačelnik očekujem iskorak u turističkoj promidžbi i potpunoj normalizaciji i stabilizaciji odnosa između nas i državnih institucija. Desetak veleposlanika je prihvatilo poziv za dolazak na Alku i stoga vjerujem da s ovogodišnjom Alkom završava priča o Sinju kao gradu slučaju. No, ne mogu ne primijetiti da je i dalje problem nedostatak ulaznica koje su na tržištu za samu Alku i žalim jer će biti veliki broj onih koji neće svojim gostima omogućiti gledanje Alke. Grad je u proteklom vremenu činio iznimne napore i samim dovođenjem veleposlanika u naš kraj te su mnogi prihvatili, njih desetak , poziv za Alku i biti će dragi gosti. Dan Grada je na sam blagdan Velike Gospe što zorno pokazuje odnos Sinja prema toj Majci zaštitnici i Spasiteljici našeg grada Što se tiče ovog drugog dijela, razvoja gospodarstva, mnogima će se učiniti da se to odvija sporo, ali kada se kuća gradi ne može se napraviti u jedan dan. U Gospodarskoj zoni Kukuzovac u kojoj se ovom trenutku gradi treći objekt do Alke i Velike Gospe će biti položena još dva kamena temeljca za nove objekte i potpisati ćemo govor s MILS-om. Svjesni smo problema nezaposlenosti, stoga nam je to prioritet. Povjerenje građana na izborima smo i dobili kako bi radili na smanjenju broja onih koji su na zavodu za zapošljavanje. Zadovoljan sam što smo u proteklom razdoblju riješili 4-5 komunalnih problema koji u proteklih 20 godina nisu riješeni, ali od toga se ne može živjeti, pa i dalje nastavljamo sa provođenjem gospodarske politike u smislu stvaranja uvjeta za nova radna mjesta. U budućem

razdoblju očekujem nekoliko krupnih stvari za grad. To su povratak vojarne Ivaniša Nelipića i početak gradnje staračkih domova. Također očekujem konačno rješenje o povratku ili nepovratku vojske u vojarnu Kula, još veći zamah i nove natječaje u zoni jer već imamo nove investitore. To će dovesti do liberalizacije tržišta rada i stvaranja uvjeta za nova radna mjesta. Nitko nema pravo biti pesimista, a kad kažem da sam optimista onda smatram da realno sagledavam stanje. Zahvaljujem sugrađanima koji su nam dali povjerenje i na proteklim izborima za vijeća mjesnih odbora i vjerujem da gradimo neki novi Sinj s boljom budućnosti već danas. I na kraju Viteškom alkarskom društvu želim uspješnu 296. Sinjsku alku, svim građanima čestitam Dan grada a svim žiteljima cetinskog kraja čestitam blagdan Velike Gospe.

Gradonačelnik Sinja prof. Ivica Glavan

PRIGODNA RIJEČ GRADONAČELNIKA GRADA SINJA

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

8

Ususret Velikoj Gospi Povodom proslave blagdana Velike Gospe razgovarali smo sa sinjskim gvardijanom fra Božom Vuletom o pripremama za proslavu, o projektima koji će pomoći vjernicima da sigurnije hodočaste, o čudima Gospe Sinjske te o doživljaju hodočašća.

Razgovarala: Klaudija KrajinaFoto: Arhiva Sinjskih novina

Kako se Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske priprema za blagdana Velike Gospe i tko sve sudjeluje u pripremama?Svi svećenici su u organizacijskom odboru, jer je svatko na svoj način angažiran na pripremama za proslavu Velike Gospe. Za Svetište je najvažnije da ima što veći broj ispovjednika jer je sastavni dio hodočašća ispovijed i sv.misa. To je bitni dio hodočašća koji smo dužni osigurati za vjernike. Do sada smo uvijek uspijevali osigurati da 50-70 svećenika ispovijeda za vrijeme Devetnice kao i na blagdan Velike Gospe.Koje bi događaje izdvojili vezane za proslavu Velike Gospe? Već treći festival „Klape Gospi Sinjskoj“ sve više dobiva na svojoj vrijednosti o čemu govori nominacija oba dosadašnja albuma Festivala za nagradu Porin 2010.g. i 2011. g. u kategoriji najboljeg albuma duhovne glazbe. Izdvojio bih Svetu misu navečer uoči Velike Gospe koju predvodi prof. dr. Tonči Matulić koji predvodi i svete mise Devetnice zajedno s fra Žarkom Relotom. Jutarnje hodočasničke sv. mise predvodi don Jure Vrdoljak. Svetu misu na Veliku Gospu predvodi tradicionalno splitsko–makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, navečer svetu misu predvodi mnogo poštovani provincijal fra Željko Tolić. Svetom misom na dan Alke na Starom gradu odajemo počast tom događaju i tom lokalitetu. Procesija kreće od crkve sa slikom Gospe Sinjske bez nakita, kako bi simbolizirali zbjeg u gradu uoči napada Turaka. Posebno nam je drago što će ove godine svetu misu predvoditi nadbiskup mons. Nikola Eterović, koji je uz kardinala Vinka Puljića, do sada najveći crkveni dostojnik koji će predvoditi jutarnju sv. misu na sam dan Alke. Također je značajna sveta misa za članove VAD-a tjedan dana prije Alke.Da li su alkari obavezni sudjelovati na svetim misama i da li mogu biti sankcionirani ukoliko ne prisustvuju?Nikoga se ne može natjerati da sudjeluje na svetoj misi i bilo bi nasilje da se to učini. Bio bih žalostan kad bih neki alkar zbog nesudjelovanja snosio posljedice. Vjerujem da nije moguće da se tako nešto dogodi.Nadaleko je poznata da je Gospa čudom spasila Sinj od turske vojske 1715. god., koja su druga čuda manje poznata javnosti?Zanimljivo je svjedočanstvo Mate Jukića iz Otoka koji se odselio u Kanadu. Kad se prvi put razbolio Mate je naglo gubio krv. Doktori davali krv 26 dana. Nije mogao ići na operaciju jer mu se krv nije zadržavala u tijelu. Uskoro mu nisu mogli vaditi ni krv za nalaze jer nije imao dovoljnu količinu da

preživi. Nakon posjeta supruge s tada dvoje male djece zavapio je „Gospe moja, daj samo da odrastu djeca, onda me uzmi kad hoćeš, samo da budem s njima“!. Čudotvorna Gospa Sinjska je uslišala njegove vapaje i već sljedeće jutro krvarenje je stalo. Kada se Mate drugi put razbolio dijagnosticiran mu je rak na mjehuru. Na Veliki petak se ponovno obratio Gospi Sinjskoj riječima: „Daj mi samo snage, nema veze što mi je nemoj samo da mi pukne mozak“, misleći da ga sačuva od beznađa koje često uhvati bolesnike. Tad zazvoni telefon te Mate dobije poziv da dođe u bolnicu jer je dobio termin za operaciju. U trenutku je odgovorio kako on želi biti sa svojom obitelji na Veliki petak i za Uskrs, te da neće doći. Kada je nakon blagdana došao ponoviti nalaze, sve je bilo uredno i nije bilo traga bolesti.Što je hodočasnička staza?Zbog veće sigurnosti hodočasnika, koji bi mogli hodočastiti tijekom cijele godine pješice ili biciklom ušli smo u projekt „Izgradnja hodočasničke staze“. HGSS vodi projekt izgradnje i obilježavanja staza. Na razini županije radi se karta pješačkih staza u kojima su i hodočasničke staze prema Svetištu Gospe Sinjske. Najvažnije nam je da uredimo stazu Solin–Split koja će dobrim dijelom ići trasom „Ferate“ ili „Sinjske rere “. U sklopu tog projekta davat ćemo hodočasničke diplome onima koji naprave određeni broj hodočašća. Projekt je u službi promicanja vjerskog turizma u Sinju koji ima veliki potencijal zbog blizine turističkih mjesta.Tko tradicionalno najviše hodočasti u Svetište Gospe

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

9

Sinjske?Specifičnost našeg Svetišta je velik broj hodočasnika u pravom smislu te riječi koji pješice dolaze Gospi Sinjskoj. Na prvom mjestu po broju hodočasnika su mladi iz Solina i Ciste kojih bude i do 10 000. Sve je veći broj je hodočasnika iz inozemstva koji hodočaste po nekoliko mjeseci. Ovih dana nas je podsjetio hodočasnik iz Francuske, na svom putu prema Svetoj Zemlji Jeruzalemu. Takve hodočasnike primamo na noćenje. Hodočasti pješice i nekoliko skupina iz Zagreba, te velik broj vjernika iz srednje Bosne, iz Livna i Tomislavgrada. Na dan Alke hodočasti Imotska krajina i Rama, a zauzvrat naša župa hodočasti u Ramu za Malu Gospu.Da li je blagdan Velike Gospe u Sinju uspio odoljeti komercijalizaciji?Na prvi pogled je vidljivo da naše Svetište nije komercijalizirano kao druga svetišta. Razumljivo je da je na mjestima gdje se ljudi okupljaju potrebna određena infrastruktura, i u tome nema ništa loše. Na tragu današnjeg konzumerizma pokušava se izračunati prihod koje Svetište ima od svetih misa i milostinje. Javnost nije upoznata da Svetište

nema potrebu za tolikim svetim misama te mise koje ne uspije slaviti šalje po misijama diljem svijeta. Svaki svećenik dnevno može uzeti novac samo od jedne svete mise bez obzira koliko je svetih misa taj dan služio.Zašto vjernici hodočaste?Hodočašće je fenomen koji bi se mogao objasniti i antropološki, jer je u čovjeku duboko ukorijenjena svijest da je putnik na ovom svijetu. Hodočašće ima svoju simboliku u cilju hodočašća, to je vjera u vječni život. To je temeljna dimenzija hodočašća dok s druge strane čovjek mora imati ritual u kojem će istresti puno tereta kojeg nosi kroz život, u duši ali i na tijelu. Hodočašće je također opipljivo iskustvo kako nam za život zapravo malo treba, jer čovjek dok hoda ne nosi puno stvari i shvati da s puno manje toga može živjeti nego što misli. Kada dođu na cilj iscrpljeni hodočasnici su otvoreniji transcendentalnom jer su stresli teret sa svog tijela i duše. Hodočasnici ne koriste puno riječi da opišu svoje iskustvo jer je teško opisati ono što su osjetili u svom srcu. Najčešće kažu: „ Bilo je prekrasno “ ili „Preporodio sam se“ i time su zapravo sve rekli .

„Prije svega treba istaknuti da se ove godine po prvi puta Alka održava kao manifestacija u statusu UNESC-ove zaštićene nematerijalne kulturne baštine. Mi smo naravno pozvali i predstavnike UNESCA na 296. Sinjsku alku. I ove godine na Alku dolazi cijeli državni vrh, što je postalo već tradicija. Prije su dolazili izaslanici, ali izgleda da smo postali privlačni i političarima i poduzetnicima što naravno raduje. Naime, unatoč recesiji i marketing nam dobro ide pa ćemo imati i u tom smislu uspješnu Alku. Što se tiče Alkarskih dvora ovaj „nadzemni“ dio ili vanjski, će biti spreman za ovogodišnju Alku. U tijeku je izrada projekta za uređenje interijera, a tu prvenstveno mislim na alkarski muzej, pa se nadam da ćemo za dvije godine imati završene i u cijelosti uređene dvore. Ove godine smo uveli i male promjene u protokolarnom dijelu, onom koji se odnosi na aktivnosti van trkališta. Tako ćemo skratiti alkarski ručak, a želimo više pozornosti posvetiti alkarskoj večeri koju smo nazvali Večer slavodobitnika. Na toj večeri vojvoda će uručiti darove slavodobitniku kojemu će ujedno čestitati i predsjednik, premijerka i ostali visoki gosti. Želja nam je da cijeli državni vrh ostane na večeri jer bi prije nakon Alke većina odlazila iz Sinja zbog novih obveza, a mi želimo da se malo zadrže u opuštenoj atmosferi. Što se tiče vremenskih prilika koje su trajale tijekom prova mislim da neće utjecati na

kvalitetu natjecanja jer su pripreme odavno počele, i alkari gađaju već duže vrijeme. Ova kiša koja je učestala jedino donosi probleme na trkalištu jer odnosi pržinu pa naša tehnička služba ima pune ruke posla, ali uvjeren sam da će ga odraditi dobro kao i uvijek.

PRVI ČOVJEK VITEŠKOG ALKARSKOG DRUŠTVA, DR. STIPE JUKIĆ OPTIMISTIČAN JE U POGLEDU OVOGODIšNJE ALKE TE JE NAJAVIO I NEKE ORGANIZACIJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

10

RAZGOVOR S POVODOM: ALKARSKI VOJVODA mr. ANTE VUČIĆ„Zadovoljan sam ozbiljnošću alkara i momaka na pripremama.“Alkarski vojvoda, zapovjednik alkarske i momačke čete mr. Ante Vučić u intervju za Sinjske novine govori o pripremama za nadolazeće alkarske svečanosti, pripremama alkara na trkalištu i Zakonu o Alci.

Razgovarala: Božena RomacFoto: Arhiva Sinjskih novina

Prošle godine ste izabrani za alkarskog vojvodu, najčasniju dužnost u Sinjskoj alci, je li ta funkcija utjecala na vaš svakodnevni život?Naravno, budući da je Alka kao višestoljetna institucija vrlo bitna kako za sve nas u Sinju i Cetinskoj krajini tako i za cijelu Hrvatsku. Kroz povijest znamo da je funkcija vojvode najčasnija u Alci. Vrlo sam ponosan ne samo zbog ljubavi koju osjećam od malena prema Alci nego i zbog članova VAD – a koji su mi dali povjerenje izabravši me na ovu časnu dužnost. Koliko se odnos prema institucijama države promijenio Vašim dolaskom?Mislim da se stanje normaliziralo i prije moga dolaska, ne prepisujem sebi zasluge. Želim dati do znanja svima da već godinama cjelokupna Uprava na čelu s dr. Stipom Jukićem, te ponašanje alkara i alkarskih momaka ide u tom pravcu. Moj izbor za vojvodu također je dokaz toga. Mislim da smo na ispravnom putu, a za to smo potvrdu dobili kod predsjednika dr. Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor, ne samo na prijemu nego i u osobnim kontaktima s političkim vrhom RH. Vrlo važno je naglasiti da su i reakcije Sinjana, prema informacijama koje dopiru do mene, pozitivne i to me raduje. Kako ocjenjujete ovogodišnje pripreme alkara na trkalištu? Iznimno sam zadovoljan kvalitetom jahača. Još od svibnja alajčauš Tonći Bešlić priprema kandidate za 296. Alku. Zadovoljan sam ozbiljnošću kandidata, ne samo u jahačkom smislu nego i u pristupu natjecanju Imamo izvanredne jahače i momke, neka tako i ostane. Na taj način će opravdati moje povjerenje i ulazak u alkarsku satniju.

Na pripreme ste pozvali 8 novih vježbenika, hoćemo li ove godine imati kojeg debitanta?Ono što me raduje je da Sinj i sinjska krajina imaju potencijal i ljubav prema Sinjskoj alci. Ima puno mladića koji pokazuju interes za čuvanjem tradicije. Na alajčaušu Bešliću i meni kao vojvodi je da prepoznamo taj potencijal, te da se odlučimo za manji broj onih koji će sudjelovati na natjecanju. Na ovogodišnje pripreme pozvao sam jedan broj novih jahača koje nisam vidio prije, kako bih ocijenio jahanje te ponašanje na stazi. Bitno mi je bilo vidjeti i odgovaraju li svojim stasom kriterijima koje je Alka kroz povijest zadržala. Moramo se pridržavati Statuta i pravila jer upravo poštujući te kriterije zadržati ćemo tradiciju. U ovom trenutku nisam napravio selekciju i ne mogu sa sigurnošću reći hoće li biti debitanata na ovogodišnjoj Alci. Prošle godine ste uoči nadmetanja iz natjecanja izbacili iz povorke Alena Filipovića Grčića zbog neispunjavanja obaveza, je li disciplina tim činom ove godine na višoj razini?Alka je i održana kroz 300 godina uz određenu disciplinu i toga moraju biti svjesni svi u Alci počevši od mene. Disciplina alkara je na zavidnoj razini. Alen Filipović Grčić se ispričao zbog nedolaska na fotografiranje i druženje, a ove godine je na pripremama kao punopravni član. Moraju se svi pridržavati pravila i Statuta, jer će samo tako ostati u Alci. Ja sam apsolutno zadovoljan sa ponašanjem i ozbiljnošću pristupa svih koji su sada na pripremama. U osobnim kontaktima sa alkarskim momcima, te u razgovoru sa harambašom zadovoljan sam i njihovim ponašanjem. Nemojte misliti da se ponašanje momaka i svih onih koji su izrazili želju biti u momačkoj četi ne prati ako oni nisu na trkalištu. Zadovoljan sam radom alajčauša Tonća Bešlića i harambaše Ive Vukasovića Parina, te njihovim promišljanjem oko vođenja alkara i momaka. Uprava i Časni sud također prati sve o čemu sam govorio i zadovoljni su. Kakav je odnos VAD i Grada Sinja?Najkompetentnija osoba koja može govoriti o tome je predsjednik VAD. Ono što ja mogu

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

11

RAZGOVOR S POVODOM: ALKARSKI VOJVODA mr. ANTE VUČIĆ„Zadovoljan sam ozbiljnošću alkara i momaka na pripremama.“

reći je kako u svim zajedničkim kontaktima podupiremo jedni druge počevši od prijema kod predsjednika, premijerke i predsjednika Sabora te priprema za 296. Sinjsku alku. Zajednički se trudimo da gostima pokažemo ljepotu naše tradicije. Također sa Gradom i samostanom Čudotvorne Gospe Sinjske pripremamo i 300 –tu obljetnicu Alke. Već dugo se govori o Zakonu o Alci, što će taj zakon značiti za VAD-a?Činjenica je da se već godinama govori o Zakonu o Alci jer je upravo to preduvjet stalnog financiranja preko državnog proračuna. Nadam se da će ova Uprava zajedno sa mnom u tome uspjeti. To bi skinulo teret sa svih nas koji se trudimo tijekom godine sakupiti sredstva, ne samo za održavanje Alke nego i za održavanje alkarske ergele i dovršetak alkarskih dvora uz svu financijsku pomoć koju nam daje grad Sinj, naša Županija i Vlada RH preko resornih ministarstava.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

12

“Najteže mi je bilo kad je imenjak izgubio u pripetavanju.”Petar Vukasović - Lončar je “momak” alkaru Petru Tomaševiću od 2007. godine

Piše: Žarko KodžomanFoto: Arhiva Petra Vukasovića Lončara

Svi pričaju kako je većini dječaka u Sinju i cetinskoj krajini san jednog dana postati alkar kopljanik. No, u čitavoj toj priči čini nam se da se zapostavlja još jedan važan segment alkarskih svečanosti, a to su momci. Pred ovogodišnje alkarske svečanosti odlučili smo napraviti razgovor s jednim od njih. Iz Brnaza je, relativno je mlad, a alkarski je ‘momak’ alkaru kopljaniku Petru Tomaševiću. “Tako je od 2007. I meni i njemu to je bila prva Alka”, ide odmah u bit stvari Vukasović čija ljubav prema Alci i konjima datira još od malena.Alka mi se uvukla pod kožu„Vrtio sam se ka i većina dice po alkarskom trkalištu za vrime prova i alkarskih svečanosti. Alka mi se uvukla pod kožu. Samim time, javila mi se želja da postanem dio alkarske povorke. Kako nisam bio „žestok“ za jahanje, nije mi preostalo ništa drugo nego da se pokušam „ugurat“ među alkarske momke. Pravo da ti kažem, konja znam jahat, al kad ga neko drži na povocu! Alku sam pratio još dok me mater vozala u dječjim kolicima, al moje intenzivno praćenje počinje još otkad sam naučio sam doć na noge do u Sinj“, kaže Vukasović.Sa svojim imenjakom i alkarom Tomaševićem je rođak.„Nekih 15-ak dana prije Alke 2007. nisam zna oću li bit alkarski momak, a ni Petar, koji je tada već bio dugogodišnji član u alkarskoj pratnji, oće li bit među alkarima kopljanicima. Slučajno smo naišli jedan na drugoga i pa je dogovor! Ako on bude među kopljanicima, a ja postanem alkarski momak hvatat ću mu koplje i eto do dan danas smo vjerni jedan drugome“, priča Lončar.Lanjska traumaIako su u Alci tek nekoliko godina, dva Petra već su prošla jednu veliku „traumu“.„Pa sigurno najteži trenutak do sada je bio prošle godine. Petar je na Alci u dvi trke pogodio dvi sride i samim time očekivanja su bila velika. Međutim, u trećoj trci nije bio uspješan ko u prve dvi te je pogodio u jedan i izjednačio se sa Mariom Šušnjarom koji je također ima sedam punata u tri trke. Na pripetavanju je Mario krenijo prvi i pogodio u dva, a Petar je pogodio „u ništa“. A je mu neki pogodak brate... Tu sam večer bio utučen. Nije to lako pribolit. Još mi je žao radi toga“. Petra smo zamolili da nam objasni kakva je procedura vezano za momke uoči početka alkarskih svečanosti.“Pripreme alkarskih momaka uvik budu pet-sedam dana prije Alke tako da u par dana sve bude spremno za same svečanosti. Bitno je

da se uštima hod tj.da svi na taktove bubnjeva ili glazbe stupamo jednolično. Za “uštimavanje” je zadužen naš aramabaša Ivo Vukasović - Parin. Na sam dan Alke obaveze alkarskih momaka su raznovrsne tj.ovise o funkciji. Momci kojima je alkar među kopljanicima po prastarim običajima dolaze na ručak kod njega. Nakon ručka zajedno s alkarom se upućuju kod alajčauša gdje se okupljaju glazba i alkari kopljanici. Nakon domjenka kod alajčauša, formira se povorka te svi zajedno kreću put Alkarskih dvora. Nakon toga slijedi formiranje cjelokupne alkarske povorke i polazak na trkalište. Što se tiče momaka kojima su alkari u pratnji barjaka te onih koji su vodiči edeka, o njihovim obvezama trebaš pitati njih. Običaj je da momci alkara koji osvoje Baru, Čoju ili Alku nakon raspuštanja povorke izabiru kafić po vlastitoj želji te časte sve momke. Naravno, obaveza je da se i alkaru odnese sve ono šta “kuri” prilikom fešte tj. pršut, vino…”, priča Petar.Momci moraju pazit na “liniju”A kad već spominješ te puste domjenke, ručkove, čašćenja, moga bi nam prokomentirat onu “staru sinjsku” da za bit alkarski momak moraš bit “jak” za pojist i popit…“Alkarski momci moraju bit stasiti i plećati pa prema tome uz to ide i to da moraju moć pojist i popit. Šta se tiče mojih gabarita po pitanju hrane i pića, mogu reć da tu nemam mane. Al opet triba pripazit da za koju godinu ne bi bilo komentara na trkalištu - vidi ovoga šta se valja”.U svojoj kratkoj karijeri alkarskog momka Petar kaže da je proživio sve i svašta.“Smišnih situacija je bilo napretek, al eto kad si već postavio pitanje onda ću izdvojit jednu. Išli smo na obljetnicu smrti pokojnog predsjednika Tuđmana, a kako smo išli dan prije, spavali smo u jednom hotelu u Zagrebu. Kako je hotel bio relativno nov, sve su se sobe otvarale na karticu, ali isto tako i svjetla u sobi. Al to sa svjetlom je malo ko zna i bila je situacija da se otvara ormarić od struje i tražio izgoreni osigurač, hahaha”.I za kraj. Koliko misliš “durat” u karijeri alkarskog momka? “Dugo godina”, rekao je na kraju Petar.

TEŽAK POZIV Biti alkarski momak

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

13

Neka naših alkara i momaka, ali cure djelo krase. Djevojke koje na dan Alke budu u narodnim nošnjama ispod svečane lože daju ovoj viteškoj igri poseban štih i ljepotu opjevanu u mnogim pjesmama.

Piše: Klaudija KrajinaFoto: Jerko Grubišić

Mnogi dječaci rođeni u Sinju još od malih nogu sanjaju kako će kad odrastu postati alkari, a ako bude sreće postati i slavodobitnici Alke. Zato nije čudno susresti djecu na ulicama Sinja i okolice kako za vrijeme ljetnih praznika vježbaju sa improviziranom alkom i kopljem. Djevojčice sanjaju da će na dan Alke obući narodnu nošnju i kao dio alkarske povorke proći ulicama Sinja do alkarskog trkališta.Stanka Vitić je gotovo odrasla na alkarskom trkalištu gdje su joj živjeli baka i djed. Za vrijeme ljetnih praznika uvijek je s palka pratila pripreme alkara i s nestrpljenjem čekala Alku da se zaista vidi koji je alkar te godine najbolji. Uvijek bi gledala djevojke u narodnim nošnjama ispred svečane lože i mislila kako je to velika čast za njih. Od osnutka Sinjskih mažoretkinja pa narednih pet godina Stanka je bila njihova članica. Mnoge djevojke iz mažoretkinja su se odijevale u narodnu nošnju za Alku, te je i ona dobila poziv da se odjene. Tako je Stanka tri godine uzastopce nosila narodnu nošnju. Pitamo je kakvo je to iskustvo, jeli joj bilo vruće u narodnoj nošnji? Naravno da je vruće od ranog jutra biti u nošnji ali brzo se navikneš i ne misliš o tome. Cijelo vrijeme smo okružene uzvanicima koji se raspituju o našoj nošnji, o Alki , a više od svega se žele slikati s nama za uspomenu na posjet viteškom gradu. Tako nam Stanka pokazuje slike s brojnim poznatim. Kad je odjeća i frizura u pitanju tu se moraju poštivati pravila. Nosi se sinjska narodna nošnja, kosa mora biti skupljena , dobro je da djevojka ima pletenice kako se nekad plela kosa, a na usnama je poželjan crveni ruž.Stanka je apsolventica psihologije, a u slobodno vrijeme radi u „Klubu Sinjana „ te je tako i u Zagrebu vezana za svoj rodni kraj. Alka joj je i danas velika strast. Čim je gotova s obavezama vraća se u Sinj i gotovo svaki dan s palki prati pripreme alkara. Došla bih vidjet Alku i da sam u New Yorku , kamoli u Zagrebu. Svaki put kad sjednem u gledalište, osjećam s kao da prvi put gledam Alku i svaki put se iznova veselim kad alkar pogodi u sridu a mačkule zapucaju. Stanka se zadnji put oblačila u narodnu nošnju prije osam godina, što se od tada promijenilo upitali smo šefa protokola ovogodišnje 296.

Djevojke koje krase Alku

Sinjske alke Dinka Bošnjaka. „Među sinjskim djevojkama vlada veliki interes za nošenjem narodne nošnje. Stoga se sad oblači i više djevojka, prije je to bilo šest djevojaka a danas ih bude do deset. Djevojke su dio alkarskih svečanosti kao narodni folklor , ali mi im nastojimo dati i aktivniju ulogu . Dobro je da djevojke znaju strani jezik zbog velikog broja stranih uzvanika, koji žele što više saznati o Alki. Narodnu nošnju posuđujemo od brojnih Kulturno umjetničkih društava iz Sinja i okolnih mjesta,“ objašnjava nam Dinko Bošnjak. Iako je prva nedjelja u kolovozu kad se trči Alka redovito vruća i sparna to neće omesti mnoge djevojke i ove godine da se prijave u Viteško alkarsko društvo ne bi li kojom srećom baš one obukle narodnu nošnju i ispred svečane lože pratile svojim pljeskom naše alkare.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

14

I gradonačelnik je trčao Alku!Obitelj Tripalo iznjedrila je cijeli niz političara, a za njenu bogatu povijesnu baštinu brine se Boris Tripalo

Piše: Žarko KodžomanFoto: Vito Perić

Jedna od najuglednijih sinjskih obitelji je porodica Tripalo. Njeni korijeni sežu iz Brisnika kod Tomislavgrada. U Cetinsku krajinu su došli bježeći

pred Turcima negdje 1650-te. Prvo su došlu u Košute, a poslije su se razgranali. Imali su veliko poljoprivredno bogatstvo, bili su veleposjednici, a mnogi su žitelji radili za njih kao pomoćna radna snaga. Ipak, većina obitelj Tripalo personificira kroz politiku.„Moj djed Mirko bio je gradonačelnik Sinja, a neko

vrijeme i zastupnik u Skupštini tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Naravno, najpoznatiji političar iz naše obitelji je Miko Tripalo. Mikin djed Toni i Petar, otac

mog djeda Mirka, bivšega gradonačelnika Sinja, su dva brata,“ kaže Boris Tripalo koji živi u starinskoj kući na šetalištu Alojzija Stepinca, pored kuće u kojoj je smješteno Viteško alkarsko društvo Sinj.„Kuću u kojoj živim sagradio je moj pradjed Petar davne 1883. godine, a kuću u kojoj je smješten VAD Mikin djed Toni. VAD se smjestio u prizemlju spomenute kuće, a ostali dio je u privatnom vlasništvu ,“ kaže nam Boris Tripalo koji se brižno brine za bogatu povijesnu baštinu svoje obitelji.Kuća u kojoj Boris živi pripada razdoblju secesije, a njena unutrašnjost bogata je starinama iz kojih progovara bogata prošlost.„Namještaj je još iz 19. stoljeća. U kući su i slike svih mojih predaka koje su još iz doba Austro-Ugarske. Iz tog razdoblja su i lusteri. U ovoj je kući odsjedao car Franjo Josip. U Splitu bi imao sastanke, a u Sinju kod mog pradjeda Petra provod. A kad već spominjem Petra, ulica Put Petrovca se zove baš po njemu. Možda to mnogi ne znaju. Ja se šalim pa kažem da je u ovoj kući sve iz Austro-Ugarske osim mene i mašine za pranje suđa,“ kaže Tripalo.A osim politike, obitelj Tripalo je bila vezana i za Alku.„Iako je bio gradonačelnik, moj djed Mirko je tada trčao Alku. Na taj je način agitirao za potrebe svoje političke stranke. Najpoznatiji alkarski izdanak naše obitelji je Frano Tripalo, zvani Kekica, koji je dugi niz godina obnašao dužnost barjaktara ,“zaključio je Boris koji kod sebe čuva cijeli niz materijalnih dokaza o političkom djelovanju svojih predaka, između ostaloga i proglase u kojima oni pozivaju Sinjane da izađu na izbore i daju njima svoj glas.

UGLEDNE SINJSKE OBITELJI: Tripalo

Carski orden za obitelji Tripalo

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

15

Tekst i foto: Vito Perić

O Marinku Poljaku ne treba trošiti previše riječi. Kolekcionar, zaljubljenik u starine, nekada alkarski momak, čovjek s bogatom životnom pričom. Desetljećima po našem kraju traga za predmetima iz prošlosti i tako je stvorio bogatu

zbirku koju je dijelom i struka visoko ocjenila. Oružje, numizmatika, knjige, časopisi, dokumenti, fotografije, odjeća i predmeti svakodnevne upotrebe ispunili su njegove prostore u obiteljskoj kući u Glavicama do plafona. Više puta je izlagao i u Sinju i diljem Hrvatske. Ovaj puta je za naše novine predstavio dio novopronađenog oružja koje će

posjetitelji moći razgledati na izložbi u okviru Dana Alke i Velike Gospe. Marinko će svoje eksponate izložiti zajedno sa radovima udruge Vridne ruke cetinskog kraja negdje na otvorenom prostoru u gradu. “Ovo je oružje pronađeno po sinjskim kućama. Prema pričama onih koji su mi ustupili ove predmete, to su uglavnom osvojeni trofeji nakon

povijesne bitke pod gradom. Ovaj handžar je od turskog vojskovođe, kovan na hladno od čeličnih žica. ovakvi su se izrađivli u Damasku, a po predaji nije služio za kažnjavanje i sakaćenje neprijatelja nego nepoćudnih i nepodobnih suradnika,” ispričao nam je Marinko samo dio zanimljive priče o svojim eksponatima.

IZ ZBIRKE MARINKA POLJAKA

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

16

Krunice iz Karakašice Piše: Klaudija KrajinaFoto: Klaudija Krajina

Tradicija izrade krunice u Karakašici je duga već 60 godina. U zaseoku Balajići uspjeli smo pronaći tek jednu baku koja čuva tu tradiciju. Iako već u 85 godini baka Ljuba još uvijek izrađuje krunice. Začuđujuće je kojom brzinom i spretnošću baka prekida svako zrno sa zamotaja, jedno po jedno, na kraju ih je potrebno 59 kako bi se sastavila krunica. Pitamo baku kao se nekad ne zabuni pa zaboravi

koje zrno ili pak koje više stavi? Baka Ljuba odgovara: „Dite moje, meni Bog daje snagu, vidiš da mi ne trebaju ni naočale dok radim krunicu, Bog mi onda podari i bolje pamćenje pa ne zaboravljam. A davno sam ti ja počela raditi krunice, sve moje druge koje su sa mnom učile, nisu više žive, prisjeća se Ljuba svoje imenjakinje Ljube Runje, Ive Runje i Medinke. Sve sam ih nadživila, hvala Bogu mene ništa ne boli. A bila su to teška vrimena, nije se smjelo raditi krunicu, ali ja se nisam bojala . Godine 1968. su mene, zajedno sa ostalim ženama koje su radile krunicu odveli u miliciju. „ Morali smo

prinoćiti, a meni bilo teško, jer sam kod kuće imala curicu od pola godine koju sam dojila. Onda sam iz šotane izvadila krunicu i molila, odmah sam se bolje osjećala. Kasnije su me na ispitivanju pitali “ šta će ti to“, a ja sam odgovorila „meni krunica triba, a na što ću moliti“. Onda su me pitali zašto izrađujem krunice a ja sam im odgovorila, „da kupim malo sapuna za dicu , da imaju za kupanje“. Tada je sapun bio pravi luksuz, „ pripovijeda baka Ljuba. Danas ona sve krunice koje izradi pokloni . Za vrijeme Domovinskog rata svakom branitelju iz Karakašice Ljuba je darovala krunicu. Cijeli svoj život baka Ljuba je provela poštujući benediktinsko geslo „Ora et labora“, (moli i radi op K.K. ) , jer trebalo je dosta raditi da se prehrani osmero djece. Ipak vremena za molitvu je uvijek bilo, pa tako i danas započinje svoj dan u 5.30 ujtro moleći krunicu uz radio Međugorje. U Ljubinoj kući se uvijek molilo, a dok se nije izgradila crkva u Karakašici od 1970.god. pa sve do 1980.god. u njenoj kući se održavao i vjeronauk za djecu.Tradicija izrade krunice u selu Karakašica izumire, mlađi naraštaji nisu zainteresirani da nauče tu tehniku. Petnaestog dana mjeseca kolovoza Sinj slavi blagdan Velike Gospe, koja je čudom Sinjane spasila od Turskih osvajača . Upravo Čudotvornoj Gospi Sinjskoj Ljuba se zavjetovala da će raditi krunicu dok bude mogla. Dok bude Ljube bit će i krunica u Karakašici.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

17

ALKARI I ALKARSKI MOMCI NA POKOPU OTTA VON HABSBURGA

Piše: Božena RomacFoto: VAD

Franz Josef Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xaver Felix Renatus Ludwig Gaetan Pius Ignatius von Habsburg, tako glasi puno ime najstarijeg sina posljednjeg austrijskog cara i mađarskog kralja u narodu poznatijeg kao Otto von Habsburg koji je preminuo 4. srpnja u svojoj dugogodišnjoj rezidenciji u Bavarskoj. Otto von Habsburg bio je i posljednji nasljednik austrijskog carskog trona.Iako je kao sin posljednjeg austrijskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Karla, trebao na prijestolju naslijediti svog oca, nakon raspada Austro-ugarske 1919. g, prava na prijestolje i formalno se odrekao 1961. g. Otto von Habsburg bio je osvjedočeni prijatelj Hrvatske, a posebno se cijeni njegova pomoć u prvim danima Hrvatske neovisnosti. Naime, upravo je Habsburg u raznim europskim institucijama neumorno lobirao za priznanje hrvatske samostalnosti i suverenosti. U vrijeme Domovinskog rata bio je angažiran u prikupljanju humanitarne pomoći. Otto von

Habsburg je uvijek govorio da je Hrvatska njegova domovina i da je rođen kao Hrvat te je imao hrvatsko državljanstvo. U subotu 16. srpnja na posljednji počinak ispratili su ga brojni predstavnici europskih kraljevskih kuća, visoki predstavnici Europskog parlamenta, predsjednici i premijeri nekoliko zemalja. U protokolarnom dijelu pogreba sudjelovali su i sinjski alkari.Bečki dvor od davnina je posebno uvažavao i cijenio viteški duh i ljepotu Alke, dajući joj potporu.

Zbog toga se 1818. godine, za vrijeme obilaska Dalmacije cara Franje I održala svečana Alka njemu u čast. Alka se trčala i u čast austrijskog nadvojvode Albrechta, te za dolaska austrijskog nadvojvode Franje Karla. U čast caru Franji Josipu I za vrijeme njegova posjeta Sinju 1875. G. održana je izvanredna svečana Alka, a 1909. g. alkari su u Beču sudjelovali i na obilježavanju 50–te godišnjice dolaska cara Franje Josipa I na prijestolje austrijske monarhije. Koliko je jaka i čvrsta veza Alke i Habsburgovaca govori i podatak da je na 287. Alci gostovao Karl von Habsburg koji je darovao Denisa Gugića, tadašnjeg slavodobitnika, zlatnom medaljom na kojoj su utisnuti grbovi Habsburgovih i Republike Hrvatske. Pogrebu Otta von Habsburga u Beču prisustvovala su trojica alkara: Ante Poljak, s barjakom Viteškog alkarskog društva, njegovi pobočnici Mladen Vučković i Ivica Filipović Grčić, te četvorica alkarskih momaka: Željko Domazet, Ivan Domazet, Marko Podrug i Joško Galić kao i član Uprave VAD-a Boško Ramljak. U Austriji su, kaže Ramljak, primljeni i dočekani na iznimno visokom nivou. Tisuće i tisuće ljudi bili su u špaliru a predstavnici VAD-a imali su upečatljivo mjesto u protokolarnim aktivnostima. Upravo ta činjenica govori da se alkare poštuje kao i prije.Odlazak na pogreb Otta von Habsburga, smatra Ramljak, donijeti će novi interes, ne samo Austrijanaca koji su sa zanimanjem gledali i fotografirali alkare, nego i cjelokupne javnosti koja se mogla uvjeriti u jedinstvenost i unikatnost odora sinjskih alkara. Upravo ta slika može pomoći turističkoj promidžbi VAD-a i većem interesu za našu Alku, pogotovo sada kad im Viteško alkarsko društvo može ponuditi puno više sadržaja od samog natjecanja. Carstva mogu propadati, a Alka ostaje, a to su upravo ti ljudi prepoznali zaključio je Ramljak.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

18

Sinjski suvenir MADE IN CHINANaša suradnica Božena Romac pripremila je kritički tekst o problemu suvenira, ili bolje rečeno neimanju originalnog sinjskog suvenira, što je činjenica već duže vrijeme. Možda ovaj prilog potakne one koji su za to zaduženi da počnu ozbiljno razmišljati o tom značajnom segmentu turističke ponude alkarskog grada.

Piše: Božena RomacFoto: Arhiva Sinjskih novina

Alka, alkari, kubure, jatagani, fišeklije, odora alkara i alkarskih momaka, sinjska narodna nošnja, baba Mara koja nosi teret na leđima, did Jozo uz komin pa i stare škure iza kojih vire đenepri (đirani) bude sjećanja na Sinj i Cetinsku krajinu. Način života naših ljudi, tradicionalna gastronomska ponuda iz koje nikako ne smijem izostaviti sinjski arambaš, žabe i rake, našim gostima ostaje na nepcu dugo nakon što odu iz našega Grada.Sigurni smo mi, vratit će se opet jer smo im ponudili nešto što gali dušu i srce. A opet, okusi, mirisi i prepričani kolorit teško će zainteresirati nekoga da posjeti Sinj. Fascinantna i unikatna tradicija našega kraja ostaje, nažalost, samo u mislima. Sinjski umjetnici, uvijek su dio svoje duše prenosili na slike, skulpture i druga umjetnička djela, a umjetnine im redovito odišu tradicijom našega kraja. Inspirirani Čudotvornom Gospom Sinjskom, Sinjskom alkom, prekrasnom Cetinom, mlinovima, babama u šotanama i svemu onom što mi doživljavamo svojim, nude kako bi zainteresirali turiste u vrućim kolovoškim danima.

Ideje za suvenir svuda oko nas, a nemamo što za ponuditi.

Ipak, svaki put kada želimo pokloniti našem gostu autohtoni suvenir koji će ga trajno podsjećati na Sinj i boravak u ovoj pitomoj dolini Cetine zaključimo da mu nemamo što ponuditi. I nije bilo tako davno kada je Turistička zajednica Grada Sinja pokušavala sakupiti ideje naših umjetnika na jedno mjesto i napraviti autohtoni sinjski suvenir, no taj projekt nikada nije

završen. Bolna je činjenica da nismo morali tražiti ideje i izvlačiti ih iz starih škrinja kako bi promovirali Grad u kulturnom i turističkom smislu, a još uvijek smo bez suvenira kojim možemo konkurirati i najzanimljivijim gradovima u svijetu. Da, zaštitili smo, poslije toliko dugo godina, našu Sinjsku alku, zaštitili smo i arambaš kojim se toliko ponosimo, ali nemamo suvenir koji će našim gostima biti vječni podsjetnik na boravak u Sinju. U drugim gradovima projektu zaštite suvenira pristupa se studiozno kako s umjetničke i zanatske tako i stručne, etnološke strane sa ciljem da se stvori i tržištu ponudi originalan izvorni suvenir protokolarne vrijednosti. U Sinju, nažalost, još uvijek zaostajemo po tom pitanju. Teško je i shvatiti kako se donedavno

suvenir sa istaknutim imenom grada Sinja mogao kupiti u Zagrebu, a u Sinju ga nije bilo.

Made in China

Viteško alkarsko društvo kao čuvar najveće tradicije našega grada uspio je zaštiti Sinjsku alku kao vitešku igru, ali zbog bolje promocije samog natjecanja nužno je početi i sa izradom autohtonog sinjskog suvenira. Grad Sinj ima stručne, mlade i sposobne ljude, ima umjetnike raznih profila, a ono što je najvažnije ima tradiciju koja živi i koju moramo prezentirati kako bi nas i drugi prepoznavali. Drugi gradovi koriste ono što imaju, a mi, nažalost, stojimo na mjestu. Trebamo iskoristiti naš potencijal i naše ljude koji su sposobni napraviti originalne i autohtone suvenire po kojima ćemo biti prepoznati u svijetu. U protivnom, dugogodišnja borba VAD-a da zaštiti Alku, koja je već sada prepoznata diljem svijeta, rezultirati će kolovoškim štandovima u centru Sinja i suvenirima naših svetinja Gospe i Alke ispod kojih će stajati natpis MADE IN CHINA.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

19

Razgovarali smo s ravnateljicom MCK o radovima na obnovi tvrđave stari grad, jednog od simbola Sinja.

Razgovarao: Vito PerićFoto: Arhiva MCK

Kako napreduju radovi na obnovi tvrđave Grad i hoće li sve biti spremno do 300-te obljetnice? Arheološka istraživanja koja provodi Muzej Cetinske krajine kontinuirano od 2004. godine do sada, obavljaju se planiranim tijekom, odnosno prethode sanaciji vanjskog obrambenog sustava. Istraženo je i sanirano područje južnog, istočnog i dijelom sjevernog bedema tvrđave. Do 300-te obljetnice vjerujemo da će se u cijelosti završiti sanacija cijelog vanjskog obrambenog bedema, a arheološka istraživanja s obzirom na veću površinu tvrđave koja iznosi oko 10 000 m2 nastavit će se i sljedećeg desetljeća. Naime, sama metodologija arheoloških istraživanja zahtjeva detaljnu iscrpnost svih arheoloških slojeva i struktura, a time strpljenje

i minucioznost arheoloških radova. Namjera arheoloških istraživanja je utvrđivanje opsega, strukture bedema, mogućih graditeljskih faza kao i prikupljanje arheološke građe koja će omogućiti pouzdanije vremensko datiranje.Što je po vama najzanimljivije i najatraktivnije do sada pronađeno i obnovljeno?Ovdje bi bilo dobro izdvojiti objekte uz obrambene

bedeme koji su dijelom istraženi i konzervirani, a koje prema povijesnim likovnim prikazima tvrđave iz 17. i 18. st. možemo identificirati kao stambeno - vojne objekte kao što su Providurova palača, kancelarija, neposredno uz južni bedem, zatim topnički položaj - bastion s ležištima za top i prsobranima uz istočni dio južnog bedema, spremišta streljiva, baruta i ostalog naoružanja potrebnog za

obranu, stražarnice i kule s puškarnicama.Tko sve izvodi radove i kako vas prate grad, Županija i Ministarstvo?Arheološke radove obavlja Muzej Cetinske krajine, a sanaciju i konzervaciju obavlja tvrtka Spegra Inženjering d.o.o. iz Splita specijalizirana za sanacijske radove na građevinama kulturne baštine. Zadovoljni smo sa financijskim sredstvima koje za „Programa očuvanja i obnove zidina sinjske tvrđave“ osigurava Ministarstvo kulture RH i Grad Sinj.Koje su mogućnosti prezentacije tvrđave javnosti?Podno tvrđave, s njezine južne strane, provedena je sanacija kućice u kojoj bi se

trebala otvoriti suvenirnica sa svim informativnim sadržajima vezanim za povijesni slijed naseljenosti Sinjskog Grada.A u gradskoj vizuri Sinjski Grad zauzima naglašeno dominantan položaj čime se otvaraju brojne mogućnosti promišljenih kulturološko-turističkih sadržaja koji bi bili prožeti ambijentom ovog izuzetno vrijednog kulturno-povijesnog lokaliteta.

Razgovor s povodom Anita Librenjak, ravnateljica Muzeja cetinske krajine„Do 2015.g. završiti ćemo sanaciju cijelog vanjskog bedema“.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

20

SINJ KROZ PROšLOSTOvaj puta u rubrici Sinj kroz prošlost predstavljamo fotografije iz bogate arhive našeg suradnika Filipa Ratkovića. Na fotografijama su vjerske procesije i slavlja iz prošlog stoljeća. Jedna od fotografija je vezana uz blagdan Velike Gospe. Sinjani su u prigodi „Božjeg dana –Tjelovo“ radili prigodne kapelice za molitve. To je blagdan koji se slavi u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. Za Katoličku crkvu ta svetkovina je u spomen ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak. Prva kapelica se postavljala kod vodoskoka (Đardina) blizu kuće Duje Katića (danas Maganić) na ulazu u Sinj sa istoka. Druga u Splitskoj ulici kod kuće Milunović, treća koja je zabilježena na fotografiji kod Videkine kuće navrh alkarskog trkališta i četvrta kod Belovog volta, ispod Grada koja je također na fotografiji. Slike su nastale početkom prošlog stoljeća. Fotografija svećenika u prvom planu, vezana je za procesiju na Veliku Gospu koju je predvodi prema dostupnim saznanjima ondašnji splitski biskup. I ta fotografije je zabilježena početkom prošlog stoljeća.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

21

VREMEPLOV

ALKAR broj 15. kolovoz 1981.g.U ovom prigodnom broju naših novina prenosimo dijelove lista Alkar koji je prije nekoliko desetljeća također prigodno tiskan u dane Alke. Uz ovaj broj Alkara, 15. po redu tada je u kolovozu prije 30 godina tiskan i dodatak 16. i 17. broj Vjesnika cetinske krajine posvećenog alkarskim svečanostima. Kao podsjetnik na to razdoblje odabrali smo dio teksta o svima znanom šjor Ivanu Kovačeviću, legendi alkarskog trkališta, jednom od onih „nevidljivih“ iza scene koji su radili na tome da sve tehnički prođe u redu. Šjor Ivan je čuvao i održavao stazu, a znao je i dizati konop na provama. Uz taj prilog donosimo i anketu koju je na palkama tijekom prova alkara napravio kolega Jerko Blajić. Kako su prije dva desetljeća Alku i šušur oko nje komentirali naši sugrađani pa i neki gosti pročitajte u zanimljivoj anketi.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

22

Happyland u SinjuPiše: Klaudija KrajinaFoto: Klaudija Krajina

Mlada poduzetnica Melita Sablić Romac je ostvarila svoj san i otvorila prvu dječju igraonicu u gradu Sinju. „Nakon prve rođendanske zabave koju sam pripremila za svoju kćer Reu imala sam pune ruke posla s pospremanjem kuće. Ta situacija je dobro poznato svakom roditelju koji je barem jednom pripremio rođendansku zabavu za svog mališana i njegovu ekipu. Tada sam došla na ideju da otvorim dječju igraonicu u sklopu koje bi bilo moguće organizirati rođendanske zabave i dječje tulume,“ prepričava Melita. „Polako sam skupljala iskustava i znanje od voditelja igraonica iz Zagreba i Splita i radila na ostvarenju svog sna.“Rođena u poduzetničkoj obitelji Melita je imala podršku od svojih roditelja Nade i Ante Sablića da krene sa svojim projektom. Njihov knjigovodstveni servis „Alka varoš“ je bio prvi takav samostalni obrt u bivšoj Jugoslaviji, pa

ju je i ta činjenica dodatno ohrabrila da krene s prvom igraonicom u Sinju. „Sretna sam što je grad Sinj prepoznao moj projekt i odobrio mi kredit iz Programa za poticanja poduzetništva u Gradu Sinju za 2010.godinu u iznosu od 174.000,00

kuna. Na uređenje i opremanje cijele igraonice utrošila sam 300.000,00 kuna,“ nastavlja naša sugovornica. Igraonica se nalazi u prostoru kojeg je Melita uzela u najam od grada Sinja, na Junakovom stadionu. Spojila je dva poslovna prostora u jedan ukupne površine 100 m2 i sama ih osmislila. Prostori su bili neuređeni pa je njen suprug Mate krenuo s uređenjem zidova i podova, a surađivali su i s mnogim tvrtkama isključivo iz Sinja, kako bi i oni ostvarili dobit od njihova projekta. „Nakon rada u knjigovodstvu rad s djecom za mene je prava relaksacija, a osim mene u igraonici je zaposlena jedna odgajateljica i jedna animatorica,“ kaže Melita.U igraonici „Happyland“ rođendanski paket stoji 750,00 kuna do 15 djece, bogatiji paket za isti broj djece iznosi 1200,00 kuna. Nadoplata za svako slijedeće dijete je 35,00 kn za oba tipa rođendanskih paketa. Dijete je moguće ostaviti i na svakodnevno čuvanje čija je cijena 15,00 kuna po satu, a svaki slijedeći sat je 10 kn uz popuste za dvoje i više djece. Sigurnost djece u igraonici je velika jer to nije igraonica sa spravama već igraonica koja je sličnija dječjem vrtiću.Za djecu kojima nikad dosta igre i novih prijatelja u dugim ljetnim danima pravo je osvježenje igraonica „Happyland“ koja organizira likovne i sportske igraonice, karaoke i disko za djecu.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

23

U ovom broju predstavljamo Tanju Mravak, spisateljicu iz Sinja, s Borićevca. Tanja je između pustih nagrada uhvatila vrimena i na našu zamolbu napisala jednu lipu priču iz svog djetinjstva, a koja je kompatibilna sa današnjim žegama i pižoletima. Uostalom, pročitajte.Piše: Tanja Mravak

Leć! I da vas nismo čuli!Ma zamislite koji bezobrazluk tražiti od mene da napišem nešto o tome kako sam bila mlada! Tek što se navršilo devetnaest godina od moje mature urednik ovih stranica od mene traži takav nemoguć tekst. A ja, neću lagat, i dan danas sigurno dva puta godišnje ostanem vani do tri, četiri ujutro, a da ni jednom ne kažem da bih išla kući. Kad sam bila mlada?! Kad sam bila mlada bio je rat, zatvorio je bazen i ničeg od onoga što su generacije prije mene doživljavale u mladosti i s čim su me mamile da što prije odrastem, više nije bilo. A Sinj mi je, zapravo, najdraži iz djetinjstva. Danas dok ovo pišem, negdje se mjeri temperatura i bit će vjerojatno zabilježena kao najviša na ovom području u ovoj godini. Borićevac šuti. Šuti cijeli Sinj. Tri su sata popodne, blizu je četrdeset stupnjeva i nije moguće, a ni pristojno pustiti glasa. Prije skoro trideset godina bilo je isto, samo što nisam u sobi pisala nego sam, praveći se da spavam, osluškivala čuje li se itko od djece iz ulice. Strašno bi bilo prespavati prvi popodnevni izlazak „na put“. Znala sam tad kako zvuče sva vrata i prozori u obližnjim kućama, bat svačijih koraka po stepenicama, u notu precizno bih mogla ponoviti cijukanje svih obližnjih kapija. U Čovića drvene grilje, klap, klap, jedna i druga. To je bilo u sobi roditelja. Za par minuta čula bih i grilje dječje sobe, desna je malo zapinjala klap, kl, kl, klap. Čovići se bude. Ispod moje sobe bila je soba djece naših podstanara. Teško je to bilo tako nazvati, to je bila jedna obitelj s dva oca i dvije majke i petoro djece samo što smo se rasporedili na dva kata. Njima smo, doduše, dali dijete više i sobu manje,

valjda se tako ipak znalo tko je kome podstanar. Čujem oprezno otvaranje grilja kod podstanara, tiho, potajno. Čujem zatim glas njihove majke: „Leć! Još nije ni četri ure.“ Grilja se posramljeno zatvori malo glasnije nego se otvorila. Medvidima svjetlo još nije dozvoljeno. Župići su drugi, tuđi podstanari, od njih dopire pjesma. To potiho njihova majka pjevuši, al moji vršnjaci svejedno ne smiju glasa pustiti, a kamoli izaći vani. Lagano podižu rolete, samo da se rupice stvore i namještaju svoj dječačke oči na njih. „Eto tako, ćirite, pa kad izađu druga dica i vi ćete.“ i nastavljala bi tu svoju melodiju koja se

povremeno prekidala i nastavljala u njenim mislima kao ponornica pa se onda opet začula tamo gdje je „u sebi“ stala. Gornje susjede nisam čula, njima sam poznavala zvukove kapija i ritam koraka dok su trčali niz ulicu „na put“. Još je rano bilo za sve to. Mi koji smo živjeli „oko puta“ trebali smo dati znak da je život opet otpočeo. Mi smo imali privilegiju centra ulice. Kod gornjih smo išli samo kad bi nas naši roditelji potjerali malo „cičat ispri’ tuđi vrata“. Osluškujem zvukove svoje kuće. Čekam roletni rafal iz materine sobe. Nakon njega vrata njezine sobe, vrata kupatila, mlaz, vodokotlić i umivaonik. Još trebam čuti kako klapa posuđem i kuha kavu. To je bio znak da matere izlaze. Ne znam jesu li matere slušale zvukove, čini mi se da su samo mirisale kavu. Tiho su sjedale na skaline, a mi bismo jedan po jedan dobivali dozvolu za izlazak. Al tiho. Još malo pa će izać i stari Bacelj. Sjest će u svoj krtočić i kućni red će biti gotov. Zaorit će simfonija naših prozora, vrata i kapija, sjurit će se djeca iz gornje ulice i do zdravomarije ćemo se na putu svađat tko je u pravu, tko je prekršio pravila, tko je baš bezobrazan, tko laže i tko uvik mora bit u pobjedničkoj ekipi i nešto mudrovat, prebrojavat ćemo dane koliko je tko bio na moru, al’ na jedan dan se ne računa.Danas se to neće dogoditi. Ne znam točno zašto, djeca su vjerojatno negdje drugdje ili su negdje tiše. Ja ću zalivat cviće.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

24

Već u 5. Razredu osnovne škole, junakinja naše priče dobila je nagradu za rad u akvarelu. Rođena 25. ožujka 1961.g. u Sinju, Vesna Bader je već od malih nogu pronašla svoju ljubav, zanat, posao, strast, umjetnost, smisao ili nazovite kako hoćete. Slikanje, fotografiranje, modeliranje, rad na skulpturama , dizajniranje, dekoriranje… sve su to Vesnine ljubavi. Naša sugrađanka je dobro poznata i u svom gradu, a i šire, rekli bi. Nakon što je u Sinju završila srednju školu Vesna odlazi u Zagreb gdje 1986.g. diplomira na tehnološkom fakultetu Instituta za tekstil i odjeću i tako postaje viši dizajner. Vraća se kući i prvi posao joj je voditeljica radionice za izradu suvenira u poduzeću KOD u Splitu. Ponovo stižu nagrade pa tako 1990.g. dobiva nagradu Društva izumitelja i autora tehničkih unapređenja (DIATUS) za modele i kalupe kompleta figura „Kristovo rođenje“. „Prvu izložbu imala sam 1992.g. u jeku rata. To je bio prvi samostalni nastup pred javnošću. Nazvala sam je sukladno motivima sa slika, „Sinj i cetinska krajina“. Na toj izložbi je bio i pokojni fra Josip Ante Soldo

koji je zapazio moj rad i tako smo uspostavili suradnju i jedno divno prijateljstvo. Tog čovjeka izuzetno cijenim, bio mi je i savjetnik i prijatelj i pomogao mi je da napravim korak naprijed. Kada mi je dao prvi posao, a to je bila izrada velikog portreta dimenzija metar za metar Dušana Žanka od treme i uzbuđenja sam povraćala 10 dana. No uspjela sam i fra Soldo je bio zadovoljan,“ ispričala nam je Vesna koju smo posjetili u njenom ateljeu i trgovini te radionici (sve na jednom mjestu) u Glavičkoj ulici. „Evo vidite ovaj alkarski šah. Izuzetno

„Fra Soldo je bio izuzetno duhovit čovjek, visprena duha, veliki zaljubljenik u Sinj i njegove ljude i pokretač mnogih dobrih stvari u gradskoj

kulturi. Sjetite se kada je prije desetak i više godina u gradskom kinu organizirao nastupe limene glazbe pred Božić i Novu godinu po uzoru na one čuvene bečke koncerte. Ispričati ću vam i anegdote iz druženja s njim. Jednom prilikom krenuli smo u Split u HNK na jednu kazališnu predstavu. Vozio nas je današnji gvardijan fra Bože Vuleta. U auto smo sjeli fra Soldo, Snježanka Jadrijević, i ja. Prije polaska fra Soldo je podigao ruke u zrak pogledao gore i rekao „Bože predajemo se te bi u ruke“, a potom se okrenuo fra Boži i dodao, „a i tebi Bože:“ drugom zgodom ja sam ga sa svoj dvije nećake posjetila u njegovoj samostanskoj sobi. Zatekli smo ga kako na stolu slaže kovanice i račna koliko ima novce jer se uputio na peškariju po spizu. Bilo je tu nekoliko manjih ćula, u svakoj oko 10 kuna u kovanicama po 1 ili 2 kune. Kad smo ušli uzeo je jednu ćulu i dao mojim nećakinjama za sladoled. Na odlasku prolazeći kroz onaj dugi hodnik jedna od mojih nećaka je onako dječje glasno i radosno uzviknula; „A tete šta je dobar onaj debeli fratar,“. Malo mi je bilo neugodno da na s ne čuje, ali sigurno bi se on

sam slatko nasmijao na ovaj dječji komentar.“

DOBRI DUH GRADA SINJA, VESNA BADER...slikarica, dizajnerica...Piše i foto: Vito Perić

Osnivačica likovne udruge Duga, kazališta lutaka Malik tintilinić i inicijator niza kul-turnih akcija u gradu te ilustrator mnogih knjiga

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

25

sam ponosna na njega. Mislim da je dobar suvenir jer sam uspjela napraviti nešto originalno. Povijesnu bitku 1715.g. sam prebacila na šahovsko polje i dobila Sinjski šah. Modre figure su sinjska vojska , a bijele turska. Pošto su Turci u bitci izgubili dali smo im prednost obukavši ih u bijelo,tako da oni otvaraju igru,“ priča Vesna koja je nekoilko puta pokretala akciju izrade originalnog autohtonog sinjskog suvenira kojeg za sada još nema. „Imali smo akcije, sjećam se i natječaja turističke zajednice, ali uvijek nešto zapne. Nismo uspjeli još, kako se ono lijepo politički kaže, uskladiti stavove i mišljenja te postići konsenzus. No, valjda će i to jednog dana biti učinjeno. Sinju svakako treba suvenir, ali to je projekt kojem treba prići ozbiljno i stručno,“ kratko je elaborirala svoj stav Vesna i dodala kako u slobodno vrijeme redovito igra šah s prijateljem Borisom Tripalom te se potužila na rezultat. „Pogledajte rezultat na ovom papiru na zidu. Ja sam ga uspjela pobijediti 7-8 puta a on mene preko milijun puta u nekoliko godina koliko igramo.“ Zašto smo odabrali Vesnu za ovu rubriku, po čemu je ona dobri duh našeg grada? Prije svega pokrenua je u sudjelovala u nizu projekata kao što su osnivanje Kluba likovnih stvaratelja Duga u kojem su djelovali mnogi sinjski slikari. Zahvaljujući tom klubu gradu su se afirmirali novi slikari, organizirano je nekoliko izložbi, procvao je likovnjački život. Organizirala je niz dobrotvornih aukcija umjetničkih djela a prihod je bio namijenjen za humanitarne svrhe.u jeku Domovinskog rata, 1994.g. u Domu mladih u suradnji s HV-om kub Duga organizira aukciju slika, a prihod od prodaje uplaćen je za pomoć obiteljima poginulih branitelja Tako

DOBRI DUH GRADA SINJA, VESNA BADER

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

26

je 1995.g. s klubom roditelja „Ruka pomoći“ organizirala uspješnu aukciju svojih slika nazvanu Bajka u kamenu a prihod je bio namijenjen djeci sa smetnjama u razvoju. Od 1993.g. surađuje s a sinjskim ogrankom Matice hrvatske , ilustrira naslovnice njihovog glasila, ilustrira naslovnice knjiga koje se izdaju u Sinju (Sinjska kuharica autora Ante Hrste, zbirka poezije sinjskih pjesnika Iz kamena cvit, dvije zbirke pjesama Ante Nadomira Tadića Šutre, knjigu fra Bože Vulete, Da me ne zaboravite i njegov prijevod knjige Gisberta Greshake, Patnja – cijena ljubavi, kao i slikovnicu Marjan knjige-Šare čiji je logotip također njen rad. Izdala je i seriju razglednica na temu hrvatskih narodnih običaja, a također i uspješne kalendare tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pokrenula je i lutkarsko kazalište koje je godinama uspješno izvodilo predstave, gostovalo diljem Hrvatske, a radila je i nekoliko scenografija za sinjsko pučko kazalište ( Zločin na kozjem otoku, Dujo Manzan i Mate Manistra). A pokretanje amaterskog kazališta lutaka zasigurno će ostati zabilježeno kao značajan događaj za sinjsku kulturu. S prijateljima je Vesna 1996.g. osnovala

lutkarsko kazalište „Malik Tintilinić. U kratkom vremenu sa tri predstave; Zločesti lutak, Sinjske huncutarije i Kralj Dmitar zvonimir obišli su cijelu Dalmaciju, gostovali čak i na Dječjem festivalu u Šibeniku, pobrali niz odličnih kritika, gostovali za djecu naših iseljenika u Berlinu, i onda nažalost morali prekinuti s radom je nisu imali niti razumijevanja niti financijske i druge potpore od tadašnjih vladajućih struktura. „Velika šteta, zaista smo napravili nešto originalno i dobili kritike od struke, ali tako je valjda to u našem gradu. Teško je s kulturom naprijed,“ pomirljivo je konstatirala Vesna kraj jedne epizode u svom bogatom umjetničkom životu. No, ona

i dalje nastavlja radom, pa je tako pokrenula svoj obrt u kojemu se može nabaviti uz ostale usluge i kvalitetan rad koji je na tragu dobrog sinjskog suvenira. Pravo je izradila seriju minijatura s motivima sinja i okolice u svom prepoznatljivom stilu. „Ja ljude ne dijelim na dobre i zle, nego na radišne i line. Zato moram završiti ovu priču jer imam posla,“ duhovito nam je na kraju Vesna poručila kroz svoju životnu filozofiju da je došlo vrijeme rastanaka.

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

27

Počeo program ‘’Ljeto je eto, a šta sad?’’ Udruga Srma i ove je godine, treći puta zaredom organizirala program „Ljeto je eto, a šta sad“. Pokrovitelj je Grad Sinj, a projekt je dio Dana Alke i Velike Gospe. Radionice se odvijaju od ponedjeljka do petka svakodnevno u vremenu od 18,00-19,30 sati u klimatiziranom prostoru u Galeriji Galiotović . Namijenjene su učenicima osnovnih škola i djeci i mladima s teškoćama u razvoju. Otvorenog su tipa i nisu potrebne predbilježbe. Djeca mogu doći bez najave i na neograničen broj radionica. Ciljevi

projekta su popularizacija kreativnog stvaralaštva djece i mladih, te prevencija rizičnog i asocijalnog ponašanja djece kroz kvalitetno osmišljavanje slobodnog vremena djece od 6 do 14 godina života. Ponedjeljkom i petkom je radionica dizajna odjeće i izrade nakita, utorkom izrada skulptura i suvenira u glini, srijedom slikanje i četvrtkom izrada igračaka od prirodnih materijala. Sve su kreativne radionice besplatne, a svi potrebni materijali osigurani. Program će se zaključiti završnom izvedbom dječje kulturno-zabavne večeri ‘’Naša mašta radi svašta’’ 19. kolovoza na kojoj će djeca, voditelji radionica i volonteri Srme izložiti dječje radove, prikazati video zapis s provedbe radionica i izvesti malu modnu reviju dječjih uradaka.’’

‘’Marul u spreju“ – posprejana fasada OŠ Marka MarulićaUdruga Srma i učenice OŠ Marka Marulića krajem lipnja proveli su volontersku aktivnost pod nazivom ‘’Marul u spreju’’. Cilj je bio upoznavanje učenika i roditelja s likom i djelom Marka Marulića Splićanina, velikog hrvatskog književnika, po kome je škola dobila ime. Aktivnost su osmislili učenici pri školskom volonterskom klubu predvođeni psihologinjom Slavenkom Maršić, a sastoji se od dvije faze. U prvoj su na fasadi ispred ulaza oslikani početni stihovi Marulićeve ‘’Judite’’, a na jesen

će se na nasuprotnom zidu naslikati splitski kip Marka Marulića. Sudionice su posebno uživale u ovom ‘’grafitiranju’’, jer je zid oslikan raznobojnim sprejevima. Potrebne materijale osigurala je OŠ Marka Marulića. Sprejalo je 8 učenica, psihologinja Maršić i tročlani projektni tim Udruge Srma. Aktivnost je dio šireg projekta ‘’Volontiranje u Cetinskoj krajini’’ koji Srma realizira uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Ovim projektom Srma obilježava 2011.g. – Europsku godinu volontiranja čime nastavlja dugogodišnji rad na razvoju volonterstva u lokalnoj zajednici.’

UDRUGA SRMA RADI PUNOM PAROM

VAŠE PRIČE, SLIKE

I PRIMJEDBE ŠALJITE NA

e-mail: sinjske.novine@gmail.com

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

28

Prije ravno 20 godina, točnije 13. kolovoza 1991. g. započeo je emitirati Hrvatski radio Sinj. Radio emitira i danas, ali sada je to HIT radio koji je i dalje prijatelj u eteru svim žiteljima cetinskog kraja. Piše: Vito PerićFoto: Petar Malbaša Dvadeset godina je prošlo od onog prvog u eteru „Dobar dan i dobro došli u program Radio Sinja“. Kako vrime leti. Naravno to nije bilo prvo radijanje u Sinju. Naime, još početkom 70-ih godina prošlog stoljeća u bivšoj državi grupa entuzijasta okupljena oko Radio kluba Sinj pokrenula je Radio Sinj. Prema sjećanjima inženjera i zaljubljenika u radio valove Petra Dadića to je bilo 1972/73. Godine. „Radio je

emitirao tri puta tjedno, utorak, četvrtak i nedjelja, i to svaki dan od 14 do 16 sati, osim nedjeljom kada je zbog emisije Želje i pozdravi program počinjao u 11 sati. Neću ni govoriti o kvaliteti opreme koju smo tada imali ali uz veliki trud i volju ipak smo uspjeli koliko toliko održavati radio“, prisjetio se Petar Dadić koji je i 1991. g. bio jedan od prvih koji su pokrenuli novi radio, ovaj puta u hrvatskoj državi. „Već godinu dana prije ondašnji pročelnik gradskog ureda za društvene djelatnosti Dinko Franchini dobio je zaduženje da aktivira radio postaju. Izabran sam za koordinatora, zadužen za tehnički dio. Krenuli smo s rješavanjem papirologije i dozvola. Republičku smo brzo dobili, ali obzirom da smo još bili u sastavu SFRJ trebala je i savezna dozvola koju smo zatražili ali je nikada nismo dobili jer je u međuvremenu došlo do razdruživanja i rata. No ipak radio je oformljen. Najveći problem je bio nabava opreme. U ljeto 1991.g. pozvali su me na sjednicu gradskog vijeća da izvijestim kako napreduje formiranje radija. Bilo je skeptika koji nisu vjerovali da ćemo uspjeti . No, obzirom na nadolazeći rat, sada je radio bio i nužnost.

Ououo, svira radio…Dobio sam zadaću da u minimalnim uvjetima odradim tehnički dio. Tako smo prikupili nešto opreme, pult, antene i ostalo, nešto sam kupio, nešto donio od kuće a pomogla je i HRT. Početkom kolovoza 1991.g. došla je ekipa s HRT-a i riješili smo repetitor u Vrlici, stavili frekvenciju 104,9 i počeli test emitiranje. Sve do prvog službenog emitiranja puštao sam dva CD-a, Olivera Dragojevića i Chris Reu.“ Priča Dadić. Uskoro je oformljena i prva ekipa

DVADESET GODINA RADIJANJA U SINJU

SINJSKE NOVINE

SINJSKE NOVINE

29

novinara, urednica je bila Lada Tocigl koja je ujedno imenovana za v.d. direktora, Dadić je bio tehnički, a prvi glas u radiju bila je Štefica Bosanac. No, njen glas je bio samo snimljen i puštan kao najavni jingle, a prvi radijski voditelj uživo bio je Denis Šabić. Radio počinje emitirati 13. kolovoza 1991.g. samo dva dana prije Velike Gospe i prvih kninskih barikada. Prve prostorije bile su na Žankovoj glavici u zgradi gdje je danas Centar za socijalni rad. U prvoj postavi prema sjećanju Dadića bili su i Hajdea Gulin iz trilja, Neno Lakić, a potom su pristigli Joško Kontić i Mate Jukić. Tu je bila i Nikolina Sušić, a Mojmir Čačija koje je bio glazbeni urednik. U vrijeme osvajanja vojarni JA 25. kolovoza ekipi se priključuje i Marinko Filipović kao tonac za pultom, jer se već tada počelo raditi 24 sata dnevno zbog ratne situacije. Radio Sinj je za vrijeme rata često selio iz prostora u prostor između ostalog zbog pri