Mahnićevogodina rođenjaza nebo

Gla

snik

Pos

tula

ture

slug

e Bo

žjeg

a bi

skup

a A

ntun

a M

ahni

ća |

god

. III

., br

. 4 |

svib

anj 2

020.

| is

sn 1

849−

3688

Ivica Petanjak Oduševljenje za Krista koje privlači Mihovil Kurkut Žarom pastoralne ljubavi

Saša Ilijić Prvi susret hrvatske katoličke mladeži (Trsat 1906.)

Dok izlazi ovaj broj Mahnićeva slova, izolacija zbog pandemije COVIDA-19 pomalo popušta, ali strah je još uvi-jek prisutan. Proteklo razdoblje dalo nam je posebnu korizmu u kojoj smo imali priliku dobro razmisliti i posloži-ti svoje prioritete u životu. Uvidjeli smo kako nas jedan virus može toliko pritisnuti da cijeli svijet zastane. Dalo nam je i poseban Uskrs.

U tom vremenu želio sam biti blizu svakome vjerniku svoje Krčke bisku- pije, ali i šire. Želio sam da to vrijeme maksimalno iskoristimo za rast u vjeri i za svoja buduća životna opredjelje- nja. To smo učinili putem livestream prijenosa iz krčke katedrale u kojima smo zajednički molili Gospodina da nas očuva od ove pandemije, moli-li smo i Njegove miljenike i svetce. Utjecali smo se zagovoru i našega sluge Božjega biskupa Antuna Mah-nića moleći na poseban način na njegovu grobu u subotu 4. travnja i razmatrajući Riječ Božju.

Te se subote, prema našem biskupij- skom programu, trebalo dogoditi 18. Hodočašće djece Krčke biskupije na grob sluge Božjega.

Želim stoga i ovim putem s vama, dra- gi čitatelji i štovatelji sluge Božjega, još jednom moliti i razmišljati.

Evanđelje koje smo te večeri zajed-nički iščitavali kaže da Isus umire „za-to da raspršene sinove Božje sabere

Dvije, tri biskupa Ivice

Riječ postulatora

U širokoj lepezi aktivnosti i rada sluge Božjega zasigurno najvažnije i najprivilegiranije mjesto imaju mladi. Nije mu povijest slučajno dala imena, odnosno perifraze: „đački bi-skup“, „otac katoličke mladeži“, „biskup za mlade“. Ponukan ovom činjenicom želio sam ovaj broj Glasnika posvetiti up-ravo odnosu i vezi sluge Božjega biskupa Antuna i hrvatske katoličke mladeži.

Da nas nije zatekla pandemija COVID-19, govor o mladima bio bi još svečaniji jer bismo se zasigurno puni zanosa i na-dahnuća vratili sa Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se trebao dogoditi u Zagrebu 9. i 10. svibnja (to je i spomendan mladog blaženika, Mahnićeva duhovnog sina, Ivana Mer-za). Kao povjerenik za mlade prisustvovao sam na nekoliko susreta katoličke mladeži u Hrvatskoj i nisam bio svjestan činjenice da je upravo naš sluga Božji pokretač takvoga okupljanja. No, premda se povijest susreta hrvatske ka-toličke mladeži na ovaj način broji od 2000. godine pa nada- lje, njihovi početci sežu daleko u povijest i izvor pronalaze u duhu i srcu sluge Božjega. Sluga Božji, svjestan kako mladeži prijete opasnosti u kojima mogu izgubiti dušu te pasti pod utjecaj raznih ideologija koje će ih odvesti od Krista i njegove Crkve, u zajedništvu vidi lijek i spas da se obrane od raznih zala. Snaga zajedništva te uzajamna podrška, sakramentalni život te vjernost Crkvi na čelu s Papom smjernice su biskupo-va srca mladome čovjeku koji je pozvan živjeti i djelovati u društvu i takvim ga životom posvećivati.

Zato ovih par stranica Mahnićeva slova tek odškrinjuju vra-ta bogatog duha sluge Božjega i njegova djelovanja u našoj povijesti. Sve tada započeto i danas je prisutno i itekako po-trebno.

Đački biskupe, oče naš (kako su te zvali tvoji mladi suvre-menici), prati s nebesa svoju hrvatsku katoličku mladež.

u jedno” (Iv 11, 52).

Što je to što ljude dijeli jedne od dru-gih? Grijeh! Grijeh ima stotine ime-na: svađa, mržnja, ljubomora, zavist, sebičnost, osuda, nepraštanje, izru-givanje, uspoređivanje s drugim… sve nas to dijeli jedne od drugih. I to je uzrok mnogim zlima u svijetu.

Grijeh svega svijeta prekinuo je Isusov zemaljski život i razapeo ga na križ. Ali taj isti svijet nije mogao utjecati na njegovu odluku i na njegovu volju da on svoju smrt učini plodonosnom za cijeli svijet.

Vjerski i državni poglavari Isusova vremena igrali su prljavu igru i svjes-no su oduzeli život nevinom čovjeku, ali nisu mogli utjecati na to da Isus Krist svoju muku i smrt pretvori u dar spasenja.

Sin Božji postao je čovjekom da čov-jeka „oboži“, da ga odvede u zajedniš- tvo sa samim Bogom i zato se u Isusu Kristu dogodilo najveće moguće je-dinstvo Boga i čovjeka: Bog je postao čovjekom. I zato Bog nije mogao do-pustiti da jedan tako plodan život, koji je sav gorio i izgorio za drugoga, bude nasilnom smrću uništen.

Zato Isusov križ i njegovo uskrsnuće postaju središte jedinstva ljudskog roda. Sa svoga križa Krist grli cijelo čovječanstvo i privlači ga k sebi, čini ga jednim Božjim narodom.

Oduševljenje za Kristakoje privlači

Sav Isusov život i način njegove smrti ne prestaju privlačiti i oduševljava-ti mnoge muškarce i žene, mladiće i djevojke, djecu i mlade svih vremena. Isusov život i djelovanje postaju mo-del koji ljudi nastoje oponašati, svo-jim životom slijediti i tim idealima u potpunosti se posvetiti.

Jedan od takvih radikalnih i gorljivih kršćana jest i naš sluga Božji, bis- kup Antun Mahnić. Jedno od najve- ćih njegovih djela briga jest za odgoj hrvatske katoličke mladeži.

Bio je svjestan da na mladima svijet ostaje i da su mladi budućnost naro-da, ali pod uvjetom da budu složni, da ih nose isti ideali, da shvate oz-biljno svoje poslanje u svijetu i da ugrade sve svoje sposobnosti kako bi naš narod opstao i napredovao.

Svjestan da mu se bliži kraj zemalj- skog života, biskup Mahnić 25. rujna 1920. piše svoje posljednje pismo hr-vatskoj katoličkoj mladeži. Riječi toga pisma nadahnute su upravo ovim evanđeljem i Isusovom odlukom da njegova smrt „raspršene sinove Bož-je sabere u jedno” (Iv 11,52).

Biskup Mahnić piše:

„Doskora će biti konac mome živo-tu na ovoj zemlji jer osjećam da mi dnevno propadaju sile. Prije smrti želim, o moji mladi prijatelji, da vam još jednom upravim srdačnu, a daka-ko i posljednju riječ. Siguran sam da ćete je primiti dobrohotno, kako ste je susretali i do sada, i to za volju ka-

toličke stvari, ne s obzirom na moju osobu.

Najprije stavljam vam na srce jedin-stvenost i slogu u katoličkim redovi-ma. Ta slogom rastu i male stvari, a jedinstvenost vodi do krasnih i brzih uspjeha. Ispunite Isusovu želju da med sobom budete ‘jedno’ kao što su On i Otac nebeski (Iv 17,22); poradite da svi budete kao prvi kršćani ‘jedno srce i jedna duša’ (Dj 4,32). Treba se stoga čuvati i u mislima svega što vo-di do cijepanja, te podgriza jedinstve-nost i bratsku slogu. […]

Vruće želim da postanete dobra sol sebi i narodu. To ćete jedino time postići ako se usko spojite s Kristom; ako se u Vašim redovima bude čes-to i prečesto pristupalo k presvetoj Euharistiji. Tu će vas Bog pretvoriti i ‘mladost vaša će se obnoviti kao u orla’ (Ps 102,5). Dnevno pristupanje k ovoj sv. trpezi neka bude barometar napredovanja u katoličkom duhu, u spoju s Isusom.

Katolička omladino! Svršavam. Mno-go toga bih imao da kažem; ali me izdaje snaga. Sve rečeno još jednom ti stavljam na srce, da uvažiš, zavoliš i u svojem življenju provedeš u dje-lo. Nitko od vas, premili moji, neka ne zađe ni za čas s katoličkog puta! Svi budite veselje vječnom Bogu, kod Koga ću se za vas moliti u lijepome nebu, i od Koga vam već sada prosim najobilatiji blagoslov.”

mons. dr. Ivica Petanjak

Don Mihovil Kurkut

Promišl janje

U svibnju ove godine, baš kad pišem ove retke, u Zagrebu se trebao dogo-diti veliki Susret hrvatske katoličke mladeži. Odgođen je zbog pandemije koronavirusa. Ovo je i godina kada obilježavamo 100. obljetnicu rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antu-na Mahnića, oca Hrvatskog katolič- kog pokreta. U svome pastoralnom radu i ja sam posebno posvećen radu s mladima. Ove tri činjenice, vjeru-jem, ponukale su urednika ovoga glasila da me pozove na suradnju i razmišljanje o mladima i ulozi sluge Božjega biskupa Mahnića u organi-ziranju mladih. U rukama mi se našla knjižica Excelsior za koju predgovor potpisuje sluga Božji biskup Antun. Odlučio sam upravo na temelju toga predgovora napisati ove retke.

S obzirom na to da radim s mladima, izazov mi nikako nije bio mrzak prem-da je u mnoštvu obaveza teško naći vremena za posložiti misli na papir. Zadatak sam započeo čitajući uvod u knjižicu izdanu daleke 1910. godine. Napisali su je mladi laici. Uvodničar odmah na početku jasno određuje knjižicu kao vade mecum, priručnik i vodič za uzorit rast i rad katoličke mladeži.

Antun Mahnić i ja

Nije mi ovo prvi susret s velikim Mahnićem. Dok sam još bio na studi-ju i pripremao diplomski rad prouča-vajući početke Hrvatskoga katolič- koga pokreta, bilo je nemoguće išta pročitati, a da krčki biskup na neki način nije bio uključen.

Sama njegova pojava rođenoga Slo- venca i dobroga poznavatelja zbiva- nja u slovenskoj Crkvi čini od njega mostom prema ostvarivanju sličnih gibanja i u hrvatskoj Crkvi, a Katolički

pokret savršen je primjer toga. Cije-lo vrijeme Mahnić je ostao duhovni otac, animator i podupiratelj samoga pokreta.

Zaista fascinantna je figura ovoga vizionara koji je do kraja izgarao žarom pastoralne ljubavi za povjere-no mu stado uporno nastojeći bes-kompromisno oduševljavati mlade za Krista. U tom zalaganju nije bio skučen, nimalo škrt ili ograničen trenutnim mogućnostima – Antun Mahnić je gledao dalje i neumorno tražio mlade kako bi ih poslao na studij, osigurao sredstva, te ih na- stavio ne samo materijalno nego i duhovno pratiti.

Biskup krčki nosi širinu pogleda i usredotočenost na poslanje služeći onima kojima je poslan. Ponajprije im želi dati Krista. Međutim, njegovi didaktički postupci širi su od duhovnih poticaja i propovijedi: Mahnić na umu ima cjelovit život, kako sâm kaže – osobni i javni, duhovni i tjelesni, kul-turni i politički – i sve to krčki biskup nosi u svome srcu.

To za Mahnića nije bila tek jedna od aktivnosti, jedan od projekata. On je za to izgarao, do kraja je bio tome posvećen, za njega je to bilo pitanje vjernosti Gospodinu i Crkvi kojoj je ustrajno služio bez obzira na prijet- nje, prozivke i poteškoće. Na kraju ga

Zaista fascinantna je figura ovoga vizi-onara koji je do kraja izgarao žarom pas-toralne ljubavi za povjereno mu stado uporno nastojeći beskompromisno odu- ševljavati mlade za Krista.

Promišl janje

je to stajalo zdravlja i slobode, dovelo je u pitanje njegovu opstojnost i mo-gućnost vršenja pastirske službe. No, upravo se u tome vidi veličina čovje-ka koji je beskompromisno spreman platiti cijenu vjernosti i posvećenosti svojoj službi i stadu do samo kraja. Stoga i danas trebamo govoriti hr-vatskome puku o velikanima koji su ugradili svoju vjernost u temelje naše Crkve, a Mahnić je jedan od svjedoka koji svijetli nama i danas.

Mahnić – neupitni uzor i poticaj

Velik je to poticaj nama koji nosimo odgovornosti napose prema novim naraštajima da znamo stameno posvetiti sve svoje snage i sposob-nosti radi kraljevstva Božjega ma koliko god nas prozivali, proganjali ili sprječavali. Mahnić je tu jasan do boli. Njegove riječi mladima upućene su i nama danas, posebice kad citira Mateja: „Ne možete služiti dvojici gos-podara” (Mt 6,24).

Tom rečenicom biskup izriče i svoj cre-do – svoj vjerujem. Tu će rečenicu on živjeti do svoga kraja. Naravno da je Antun Mahnić čovjek svoga vremena, mentaliteta i kulture, njegova teologi-ja i izričaj svakako odišu konstrukcija-ma koje su danas nama slabo razum-ljive ili čak i neprihvatljive, no bila bi velika nepravda kad bismo iz današn-je perspektive i pameti sudili njegovo vrijeme, mentalitet i izričaj. Mahnić po svome žaru, hrabrosti i viziji ostaje neupitni uzor i poticaj.

Mahnić – vizija Drugog vatikanskog koncila

Kratko ću se osvrnuti na glavne bis-kupove misli iz samoga uvodnika u ovu knjigu namijenjenu hrvatskoj mladeži koja je zamišljena kao priručnik za ono što je Mahniću jako na srcu – javno djelovanje. Svoj uvod-nik započinje tvrdnjom da ga je autor pretekao jer da već dugo razmišlja o pisanju ovakve knjižice, no glavni mo-tiv njegova oduševljenja jest to što su autori knjižice laici, a ne svećenici ili biskup.

Neprijatelji Crkve vrlo često govore da samo svećenici i biskupi svojim propo-vijedima huškaju narod, a eto ovdje sami laici potiču druge laike. Mahnić očekuje da će ova knjiga postići ono što mu je bilo posebno na srcu: da se „laici pripreme za javni život na mjes-ta vođa, učitelja, prosvjetitelja narod-nih”. Pedeset godina prije Drugoga

vatikanskoga koncila biskup krčki vidi u laicima snagu i budućnost Crkve.

Meni se ponekad čini da mi još nis-mo dokraja shvatili, a kamoli prihva- tili ovu smjernicu Koncila, ono što Mahnić vidi pedeset godina prije samoga događaja. I ako pogledamo zbivanja u našoj crkvi desetak godi-na nakon što je napisan ovaj uvod pa sve do kraja Drugoga svjetskoga rata, moramo priznati da je Mahnić dobro vidio.

No, osvrnuo bih se na zbivanja u suvremenoj Crkvi u Hrvata u zad- njih petnaestak godina gdje može-mo zamijetiti znakove novoga pro- ljeća naše domovinske Crkve.

Laički pokret u mnogočemu dolazi do izražaja i postaje prava snaga Crkve.

Nije svako djelovanje laika u društvu samo po sebi kršćansko i Mahnić je toga svjestan. On vidi veliku opasnost u liberalizmu koji je postavio kuka-vičje jaje i proglasio vjeru privatnom stvari. Autor podcrtava kako je nepri-hvatljiva tvrdnja da „neka se pojedi-nac moli i vjeruje što hoće, no država,

znanost, umjetnost i škola ne prizna-ju ni Boga ni Krista niti se pokoravaju ičijemu zakonu”. U čemu na poseban način sluga Božji vidi zamku i opas-nost? Moderni čovjek podijelio je život na privatni i javni, a iz toga pro- izlazi i dvostruki moral i savjest. Mi koji pamtimo totalitarne ideologi-je, koje su tek započinjale u Mahniće-vo vrijeme, možemo vidjeti do kojih su posljedica dovele cijelo čovječan-stvo. Stoga će biskup beskompro-misno denuncirati lukavost libera- lizma kao da javni život ne utječe na privatni. Što nam je činiti? Kako se od ovoga osloboditi? Ima li nam uopće pomoći? U ovome Mahnić nimalo ne dvoji i njegov je odgovor jedno- stavan: „Javni život treba opet osvojiti za Krista!”

Sloga u Crkvi, Euharistija i vjernost Papi

Krčki biskup razumije da se radi prije svega o duhovnoj borbi, ne i „duhovnjačkoj“ napasti da se zatvori-mo i pobjegnemo u duhovnu intimu naše crkvene strukture, molitvene zajednice ili bogoslužja. Takva duhov-na borba počinje preobrazbom poje-

Moderni čovjek podijelio je život na pri-vatni i javni, a iz toga proizlazi i dvostru-ki moral i savjest. (...) U ovome Mahnić nimalo ne dvoji i njegov je odgovor jednostavan: „Javni život tre-ba opet osvojiti za Krista!”

I m p r e s s u m

Izdaje: Postulatura sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića Biskupa A. Mahnića 18, Krk

Priredio i odgovara: Saša Ilijić, postulator

Lektorirala: Marina Čubrić, prof.

Grafički uredila: Irena Žužić

Tisak: Josip Turčinović d.o.o., Pazin

Postulatura sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića uzdržava se dobro- voljnim prilozima štovatelja i prijatelja sluge Božjega.

Milodari se mogu uplatiti na račune:

PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, 10000

IBAN: HR9523400091511033382Naznaka: Donacija Biskupija Krk - Postulatura sluge Božjega Antuna Mahnića, Biskupa A. Mahnića 18, 51500 Krk

SWIFT: PBZGHR2X

Mrežna stranica postulature:biskupijakrk.hr/mahnic100

Promišl janje

dinaca i zajednica i sve više utvrđuje mlade ljude u kršćanskom mišljenju i životu. Zato Mahnić govori o cjelo-vitosti čovjeka – duha i tijela, misli i djela – sve utvrđeno u Kristu dok ne postane ono zašto je i stvoren „cijeli čovjek, tj. čelik značaj”. I baš ta pripad-nost Kristu oslobodit će mladoga čov-jeka od svakoga „polutanstva“, neke mješavine istine i neistine, Božjega i svjetovnoga, kršćanskoga i liberalno-ga. Za Mahnića je nedvojbeno odgov-or Isus Krist, kralj svakoga čovjeka, svake zajednice, svakoga društva.

Sljedeći korak upućen je na Crkvu koja je od Krista primila milost i nas-tavlja njegovo poslanje u svijetu. Crkva nepogrešivo tumači Isusovo evanđelje i čovjeka „krijepi milošću Kristovom da može po spoznatoj is-tini i živjeti”. Mahnić je svjestan da je bez Crkve svako nastojanje uza-ludno jer se glavna zaprjeka nalazi u ranjenoj čovjekovoj naravi i samo ga milost Isusova spašava. Tako će pastir svoje stado uputiti na Dobroga Pastira i potaknuti svakoga mladoga čitatelja k Euharistiji i utvrđivanju u krjepostima što nisu plod naše vo- lje ili truda, nego posljedica nebeske hrane kojom nas sâm Bog hrani.

Zato će Mahnić i zaključiti svoj uvod sokoleći mlade jer „u duhu već gle-dam i pozdravljam prve zrake ovoga velikoga dana, kada će se srušiti u Hrvatskoj sila bezbožnoga nadrilibe- ralizma. Hoćete li da vam srce raspali plamen najčišće ljubavi, pristupajte k vrelu Presvete Euharistije, tu ćete

naći prisutnoga Onoga koji je ostavio Nebo da umre za svoj narod”.

Tako je dobri krčki biskup zborio, tako je veliki krčki biskup i živio. Nema druge nego ako želiš živjeti, budi spreman i umrijeti; ako želiš naći, budi spreman i izgubiti, poput sjemena koje kad padne u zemlju i umre, donosi mnogo ploda. To je slika kršćanina koji ne živi za sebe i zbog sebe, koji velikodušno služi i daje svoje darove i vrijeme, koji se bori kako bi bio zauvijek povezan s izvorom svake nade, pastirom naših duša Isusom Kristom.

Ostavština sluge Božjega Mahnića hrvatskoj katoličkoj mladeži

Gle puta uvijek istog, a uvijek novoga kojim nam je i danas poći! Nećemo mi riješiti svoje mentalitete, probleme koji nas pritišću, zaostatke ideologija koje još žive u našim glavama, ob-zirima ili uvjerenju da se ništa nikad neće promijeniti. Držimo se Krista, borimo se protiv „polutanstva“ koje napada naše duše i odgovornosti, i više od svega: držmo se Majke Crkve s pastirima koje nam je Gospodin dao. To je Mahnićeva ostavština nama: sa žarom za Krista i povjereno mu stado u vjernosti Papi i Katoličkoj Crkvi. Put pod noge, hrabro znajući da u ovome hodu nismo sami jer imamo euharis-tijskoga Krista, svece nebeske i naše-ga Mahnića koji i danas još uvijek po-maže hrvatskoj mladeži.

Tako će pastir svoje stado uputiti na Dobroga Pastira i potaknuti svakoga mladoga čitatelja k Euharistiji i utvrđi- vanju u krjepostima što nisu plod naše volje ili truda, nego posljedica nebeske hrane kojom nas sâm Bog hrani.

Na mrežnoj stranici Postulature možete poslati svoje molbe, molitvene nakane i zahvale

Slugi Božjemu.

Svakog 14. u mjesecu u katedrali slavimo sv. misu

po vašim nakanama te za sve dobročinitelje.

Doznajmo.. .

Prvi susret hrvatske katoličke mladeži

- Trsat 1906. -I danas Crkva u Hrvatskoj baštini jed-no pastoralno djelovanje koje svoje početke nalazi u srcu sluge Božje-ga, a to je Susret hrvatske katoličke mladeži koji se od 2000. godine orga-nizira u nad/biskupijama svake dvije godine. Kako je sve počelo? Početak sustavnog organiziranja katoličke mladeži datira u tjedan od 3. do 5. rujna 1900. godine kad se u Zagrebu održao Prvi hrvatski katolički kon-gres ili sastanak. U organizaciji i pod pokroviteljstvom hrvatskih biskupa kongres je okupio oko 2000 mladih iz svih biskupija Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bio je to važan vjerski događaj na početku 20. stoljeća. I sluga Božji biskup Mahnić nazočio je tome kongresu zajedno s nekoli-cinom mladih svoje Krčke biskupije.

Iako još ne govorimo o Mahnićevom Hrvatskom katoličkom pokretu, u ovome susretu vidimo početke orga-niziranja hrvatske mladeži.

Nakon ovog zagrebačkog susreta, dva će događaja osmisliti ono što danas zovemo Susretom hrvatske katoličke mladeži (SHKM). Na pot-icaj biskupa Antuna Mahnića prva organizacija mladih hrvatskih ka-tolika započela je kroz Hrvatsko akademsko katoličko društvo „Hrvat- ska“ osnovano u Beču 12. svib- nja 1903. Prvi plod osnivanja ovoga društva bilo je pokretanje đačkog lista Luč. Uređivali su ga studenti u Beču, a tiskao se u Mahnićevoj tiskari u Krku. Nakana i glavni cilj Luči bilo je posredovanje u organiziranju ka-

toličke mladeži, u vježbanje mladih katolika u publicistici te promicanje kršćanskih ideja u hrvatskom javnom prostoru u okviru triju temeljnih odrednica pokreta: vjerskoj, narod-noj i demokratskoj.

Idemo na Trsat

Društvo je imalo veliku želju pokrenu-ti organiziranje hrvatske katoličke mladeži u domovini. Tako je 18. ve-ljače 1906. g. na jednom od sastana-ka HKAD-a „Hrvatske“ u Beču odluče-no da se održi prvi susret hrvatske katoličke mladeži na Trsatu. Članovi društva sami su se angažirali i organi-zirali taj susret od 21. do 23. kolovoza 1906. Sudjelovalo je pedesetak pred-stavnika iz raznih krajeva, a među

njima su bili i predstavnici katoličke mladeži iz Slovenije. Dobar dio sudioni-ka bili su bogoslovi, studenti teologije.

Važnost ovoga susreta bila je iznimno velika i on se pripremao nekoliko godi-na. Krčki svećenik Ivan Butković (jedan od organizatora), govoreći o ovom tr-satskom susretu, ovako definira njego-vu važnost i ulogu: „Trsatski sastanak postavio je temelje organizaciji svega hrvatskog katoličkog đaštva, ili bolje: vjerska i narodna načela „Hrvatske“ (HKAD u Beču) prihvatilo je tamo sve hrvatsko katoličko đaštvo kao svoje” (I. Butković, Glavni momenti, 90).

Da je stvar vrijedna i Božja, ubrzo se moglo vidjeti i u negativnoj i neprija- teljskoj propagandi svjetovnog liberal-nog tiska koji je svim silama bio protiv održavanja susreta. Tako je npr. riječki Novi list oštro napao trsatski susret na-zivajući ga „klerikalnim mešetarenjem“ i sl. Ubrzo su i mladi katolici putem Luči odgovorili člankom pod naslovom: „Slo-boda, Novi list i Pokret – lašci i klevetni-ci“. (Luč, br. 1, god. II., listopad 1906., str. 25–28).

Ovim prvim susretom započelo je stvar- no organiziranje hrvatske katoličke mladeži u domovini. Koji su zaključci trsatskog susreta mladeži?

U Luči (br. 1. listopad 1906. str. 1) čita-mo: „Naši se zaključci protežu na štam-pu, na organizaciju svega đaštva, na organizaciju suradnika u listovima, na organizaciju bogoslova i ostalih đaka, te kako da odmah priskočimo u pomoć samomu narodu.“ Podrobnije razrađu-jući svaki od ovih zaključaka, u nastavku

se kaže: „Na svaki način ćemo raditi pro-ti zloj štampi, da je bez važnog razloga sami nećemo čitati, a i druge ćemo od nje odvraćati. Naprotiv da ćemo iz svih sila raditi za katoličku štampu... Dru-gi dio radi o samoj organizaciji đačkoj. Zaključismo naime, da ćemo urediti da se po svim hrvatskim visokim i sred- njim školama osnuju ‘kongregacije’… Za našu užu organizaciju vrijede rezolucije da se u Zagrebu i po drugim sveučilišti-ma gdje ima Hrvata, osnuju katolička akademska društva na način ‘Hrvatske’ u Beču... da se sva ta društva udruže u ‘Savez katoličkog đaštva’. Najvažniji naš zahtjev, da se Zagreb, prijestolnica naša, trgne jednom iz mrtvila i da nam se odazove s osnutkom jednoga ka-toličkog akademskog društva, gdje će se napustiti nuzgredne razmirice i svrnuti oštrac proti našem krvnom neprijatelju liberalizmu ili naprednjaštvu i započeti tihi rad bez buke i huke na korist našu i naroda našega.“

Biskup Antun Mahnić bio je uključen u sva zbivanja i održavanja susreta, ali nije mogao osobno biti nazočan. Dele-gati su ga samo došli pozdraviti jer je tih dana bio došao u Rijeku. Međutim, poslao je svoje pozdrave i poruku da će tih dana svaki dan služiti svete mise za uspjeh susreta. Uspjeh doista nije izostao kao što je pokazao daljnji slijed događaja.

Već je sljedećeg mjeseca, nakon što su ovi zaključci bili objavljeni u Luči, u Zagrebu osnovano Hrvatsko katoličko akademsko društvo „Domagoj“ koje će imati veliku ulogu u organizira- nju cjelokupne katoličke mladeži u Hrvatskoj u prvom desetljeću Hrvat-

KRONOLOGIJA SUSRETA HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

TRSAT – RIJEKA (1906.) ZAGREB (1907.)

SPLIT (1909.)...

RIJEKA (2000.) OSIJEK (2002.)

ŠIBENIK (2004.) PULA (2006.)

VARAŽDIN (2008.) ZADAR (2010.) SISAK (2012.)

DUBROVNIK (2014.) VUKOVAR (2017.)

ZAGREB (2020. – odgođen zbog pandemije)

Doznajmo.. .

skog katoličkog pokreta, ali i kasnije. Nakon Rijeke (Trsata) i Zagreba, slije- deći II. sveđački katolički sastanak 1909. organiziran je u Splitu, a na tome se susretu okupilo oko 800 mladih.

Evo samo nekoliko crtica o početcima organiziranja hrvatske mladeži. Nakon što je 1906. Trsat bio početak okuplja- nja, nakon duže stanke, ponovno je to bio 2000. godine. Vjerujem da slu-ga Božji s nebesa moli i zagovara hr-vatsku mladež te se raduje svakom nadolazećem susretu u kojem će se mladež okupiti oko Krista, u Crkvi.