Od kuda starim Sumeranima prije 6000 godina poznavanje svih planeta Sunevog susta va, znanje iz astronomije i matematike koje u pojedinim elementima nadmauje nae? K ako je mogue da su svoje bolesne lijeili zraenjem, genetski oblikovali biljni okoli i krianjem vrsta usavravali poljodjeljstvo? Ovo je veliko udo Sina, Koje se nije dogodilo zemlji Od davnih dana; Kojeg narod zemlje Nije vidio, nije zapisao Na glinenim ploicama, da bi se zauvijek sauvalo: D aje Sin, Gospodar svih bogova i boica, Koji boravi na nebu, Siao sa nebesa. (Tekst sa glinene ploice starih Sumerana) Jesu li Sumerani imali kontakte s vanzcmaljskim civilizacijama? Tamo gdje je sta o Erich von Daniken nastavlja Zecharia Sitchin. Pria zapoeta tisuama godina u prolos ti, doivljava svoj rasplet u vremenu koje danas ivimo, u vremenu otkria DVANAESTOG PLANETA.

Biblioteka SVJETLOST Urednik biblioteke DARKO IMENJAK Copyright ZECHARIA SITCHIN Tiskano uz dozvolu autora Prijevod Prof. VESNA KUERA ISBN: 953-98034-0-3 CJP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveulina knjini ca Zagreb Naslov originala: THE TWELFTH PLANET Nakladnik TELEdisk d.o.o. CIPETI d.o.o.

Zecharia Sitchin DVANAESTI PLANET PRVA KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE TELEdisk 2002

UVOD Kraj jednog vremena

Kau da se pri umiranju ovjeku ispred oiju odvrti ubrzani film njegovog cijelog ivota . Svi vani i nevani dogaaji ukau se velikom brzinom i on ima jedinstvenu priliku da prije odlaska u carstvo sjenki sagleda svoje postojanje iz sasvim nove i esto put a iznenaujue perspektive. Moemo li istu pretpostavku generalizirati na nivou itavog o vjeanstva? Razne ezoterijske kole iznova su podsjeale na vanost ciklikog poimanja ita e kreacije. Linearno vrijeme samo je projekcija naeg uma i glavni oslonac za odrav anje iluzije u kojoj se nalazimo. Svaki kraj je ujedno i poetak neeg novog. Svijet u kojem ivimo kao da je doao do neke vrste praga. Pod okriljem novog milenija na svjetlo dana izlazi, sad ve potpuno oigledna, potreba za mijenjanjem veine postojeih vrijednosti. Povijest se oigledno ponavlja i nita vie nije apsolutno, a naizgled n eunitiva kula suvremene znanosti poela se opasno ljuljati. Svima polako postaje ja sno da je za opstanak itavog planeta potrebno napraviti temeljitu reviziju svih z nanja, vratiti se u daleku prolost i pronai razloge zbog kojih smo otili u krivom s mjeru. Unutar ljudske rase postoji stalno prisutan i potiskivan strah od konanog unitenja. Pojedinana svijest individualne smrtnosti korespondira s idejom pot-

punog dokinua vrste. Razliiti scenariji se izmjenjuju ovisno o povijesnim razdoblj ima, ali osnovna tema ostaje ista. U pravilu opasnost dolazi s neba. To mogu bit i gnjevni bogovi, beutni osvajai s drugih planeta, ogromna kometa, zalutali asteroi d... Pribliavanje treeg milenija ponovno je aktualiziralo stare prie o posljednjem sudu, pojavljivanju Antikrista i povratku Mesije. U kolovozu 1999. godine itav sv ijet je spektakularno doekao veliku eklipsu. Iitavala su se Nostradamusova proroanst va i pokuavalo dokuiti koji je to veliki kralj straha kojeg je on najavio. Nakon e klipse zavladalo je razdoblje stalnih elementarnih nepogoda. Veliki broj ljudi j e stradao pri zemljotresima, poplavama i tajfunima. Svemu tome su se jo pridruile i avionske nesree, potonua brodova, sudari vlakova, uruavanja stambenih kua i tko zn a kakve jo ne nesree. Krajem listopada ove godine u novinama je osvanula kratka al i ipak upeatljiva vijest. Astronomi vjeruju da su na tragu novog planeta u Sunevom sustavu. Dr. John Murray s engleskog Otvorenog sveuilita morao se nekoliko godina boriti s astronomskim establishmentom da bi objavio svoju studiju o udnim odstup anjima putanje udaljenih kometa. Tek kad su do slinih rezultata doli i znanstvenic i na amerikom sveuilitu Louisiana Englesko kraljevsko astronomsko drutvo je pustilo u javnost senzacionalne podatke. Novi planet imao bi golemu masu (pet do deset p uta veu od Jupitera) i nalazio se unutar podruja gdje su se dosad mogli oekivati sa mo manji planeti. Veina astronoma ipak je sumnjiava prema Murrayevim stavovima, je r postojanje takvog planetarnog diva bilo bi suprotno svim dosadanjim teorijama o nastanku Sunevog sustava. Trenutana je pretpostavka kako se ovaj planet goleme ma se najvjerojatnije kree u suprotnom smjeru od ostalih planeta. Nalazio bi se na v rlo velikoj udaljenosti od Sunca (gotovo pola svjetlosne godine) i usmjeravao ko mete prema unutranjosti Sunevog sustava. Prevladava miljenje kako je rije o neuspjel oj zvijezdi, nekoj vrsti konkurenta naem Suncu koji je bio previe mali da se zapal i. Svi ti podaci vrlo su plodno tlo za poetak astrolokog deifriranja karakteristika eventualnog novog lana nae svemirske zajednice. Pretpostavka kako je rije o propal oj zvijezdi koja se kree po rubu Sunevog sustava i gada ostale planete vie je nego inspirativna. Ljubitelji psiholoke astrologije odmah e se uhvatiti za Junga i zaro niti u podzemlje nesvjesnog, a ezoterian e napokon dobiti konkretnu mranu suprotnos t Suncu, ono to je prije bio Saturn (Satan). ini se da je tijekom dvadesetog stolj ea Saturn definitivno izgubio veliki dio svoje karmike zlokobnosti i pretvorio se u neku vrstu vodeeg ivotnog uitelja. Poslije pojave novootkrivenih planeta (Uran, N eptun, Pluton) prestao je i odre-

ivati granice stvarnosti i bio prinuen svoju ulogu posljednjeg predati Plutonu, No , izgleda da Pluton nije ljudima bio dovoljno upeatljiv pa ele neto mnogo markantni je i oiglednije, trae neto to e svojom zastraujuom prisutnou definitivno obiljeit toku evolucijskog niza. Krajem sedamdesetih godina unutar Sunevog sustava je otkri veno novo tijelo. Radilo se o Kironu, udnom planetoidu (ili bivoj kometi?) koji je svojom ekscentrinom putanjom povezao Saturn i Uran. Bilo je to razdoblje utemelj ivanja Interneta i procvata razliitih metoda alternativnog lijeenja. Svijetom se p roirio punk pokret i uinio smijenim sve dotadanje lane kulturne i subkulturne ideale. U trend takvih temeljitih pomaka na nivou svijesti uklopila se i prva knjiga Ze charie Sitchina, jednog od rijetkih strunjaka za sumersku i babilonsku kulturu. N jegovo dosljedno deifriranje starih zapisa iznijelo je na svjetlo dana zapanjujue i njenice. Izgledala je nevjerojatnom teza o postojanju ogromnog planeta (Nibiru) na rubu naeg Sunevog sustava, planeta koji je direktno odgovoran za najvanije i naj dramatinije preokrete u zemaljskoj povijesti. Kroz povezivanje razliitih podataka iz davne prolosti Sitchin je na fascinantan nain sastavio jednu alternativnu zemal jsku povijest. Njegova knjiga poruila je glavninu tradicionalnih predrasuda i vein u dotadanjih neprikosnovenih teorija o postanku ljudske vrste svela na razinu neu vjerljivih fikcija. Sad kad i znanstvenici poinju svojim istraivanjima od rijei do rijei potvrivati sadraj Sitchinove knjige dolo je pravo vrijeme za njeno ponovno itan je. Ono to se inilo tek zanimljivom bajkom polako poprima obiljeje zauujue stvarnosti Prolost se pretvara u budunost, a planet Nibiru postaje metaforom kraja jedne civ ilizacije. Ovo je idealna knjiga za ulazak u novo tisuljee. Igor Ognjenovi

Sadraj Biljeka autora Prolog 1. Poetak bez kraja 2. Neoekivanja civilizacija 3. Bogovi neb a i zemlje 4. Sumer: zemlja bogova 5. Nefili: narod vatrenih raketa 6. Dvanaesti planet 7. Ep o stvaranju 8. Kraljevstvo nebesko 9. Sputanje na planetu Zemlju 10 . Gradovi bogova 11. Pobuna Anunnakija 12. Stvaranje ovjeka 13. Kraj svih bia 14. Kada su bogovi otili sa Zemlje 15. Kraljevstvo na zemlji O autoru

Biljeka autora Temeljni izvor biblijskih stihova citiranih u knjizi "Dvanaesti Planet" je origi nalni hebrejski tekst Starog zavjeta. Treba imati na umu da su svi prijevodi koj i su koriteni pri nastanku ove knjige, od kojih su najvaniji navedeni na njenom kr aju, upravo i samo to: prijevodi i interpretacije. Pri konanoj analizi je najmjer odavniji originalan hebrejski tekst. Kako bih dobio ono to smatram najispravnij i m prikazom, za konanu verziju citiranu u Dvanaestom Planetu, usporedio sam dostup ne prijevode meusobno i s hebrejskim izvornikom, te paralelnim sumerskim i akadsk im tekstovima/ priama. Mnogi istraivai bave se prikazima sumerskih, asirskih, babil onskih i hetitskih tekstova ve vie od stoljea. Nakon odgonetavanja rukopisa i jezik a slijedila je transkripcija, transliteracija i konano, prijevod. U mnogim sluajev ima, pri odabiru izmeu razliitih prijevoda i interpretacija bilo je mogue odluiti sa mo provjerom tj. usporedbom s ranijim transkripcijama i transliteracijama. U dru gim sluajevima, tek kasniji uvid modernog istraivaa bacio bi novo svjetlo na starij i prijevod. Izvon bliskoistonih tekstova, navedeni na kraju ove knjige, kreu se od najstarijih do najnovijih, a dopunjeni su publikacijama u kojima nalazimo vrije dne doprinose razumijevanju tekstova. Z. Sitchin

Prolog: POSTANAK Moj ivot je od djetinjstva ispunjen Starim zavjetom. Kad je, prije skoro pedeset godina, posijano sjeme ove knjige, nisam ni bio svjestan rasprava koje su se u t o vrijeme vodile na temu: evolucija naspram Biblije. Ali ve kao mladi uenik, prouav ajui Knjigu Postanka na izvornom hebrejskom, stvorio sam vlastito suoenje. Jednog dana smo itali u Glavi VI kako su, kad je Bog odluio unititi ovjeanstvo Velikim potop om, "sinovi boji", koji su se enili ljudskim kerima, bili na Zemlji. U hebrejskom o riginalu oni su se zvali Nefili. Uitelj nam je objasnio da to znai "divovi", ali j a se nisam sloio; zar to ne znai doslovno "oni koji su sili", koji su se spustili n a zemlju? Bio sam ukoren i reeno mi je da prihvatim tradicionalnu interpretaciju. Budui da sam, u godinama koje slijede, prouavao jezike, povijest i arheologiju dr evnog Bliskog istoka, postao sam opsjednut Nefilima. Arheoloka otkria i odgonetava nje sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tek stova i epskih pria sve vie i vie su potvrivali ispravnost biblijskih aluzija na kra ljevstva, gradove, vladare, mjesta, hramove, trgovake puteve, rukotvorine, alate i obiaje drevnih vremena. Stoga, zar ne bi bilo vrijeme da se prihvati rije tih is tih drevnih zapisa koja se odnosi na Nefile kao posjetitelje zemlje s neba? Star i zavjet na vie mjesta utvruje: "Prijestolje Jahvea je u nebesima", "s nebesa Gosp odin gleda na Zemlju". Novi zavjet kae: "Oe na, koji jesi na nebesima". Ali, nastup i ope prihvaanje evolucije uzdrmao je vjerodostojnost Biblije. Ako je ovjek nastao evolucijom, tada ga sigurno nije iznenada stvorio Bog koji je, unaprijed promis livi, rekao: "Nainimo Adama na svoju sliku, sebi slina." Svi drevni narodi vjeroval i su u bogove koji su se spustili na zemlju s neba i koji su se po elji mogli vin uti u nebo. Ali tim priama nikad nije priznata vjerodostojnost, a uenjaci su ih od samog poetka oznaavali kao mitove. Rukopisi drevnog Bliskog istoka, koji ukljuuju obilje tekstova o astronomiji, jasno govore o planeti sa koje su stigli ti astro nauti ili bogovi. No, kada su uenjaci, prije pedeset ili sto godina odgonetavali i prevodili drevne popise nebeskih tijela nai astronomi jo nisu znali da postoji P luton, koji je otkriven 1930-te godine. Kako se onda moglo oekivali da prihvate d okaze o postojanju jo jednog lana naeg Sunevog sustava? Ali sada, kada smo i mi, kao i nekadanji drevni narodi, svjesni da postoje planete iza Saturna, zato ne bismo prihvatili i njihove dokaze o postojanju dvanaestog planeta?

Sada kad smo se i sami odvaili kroiti u svemir, pravo je vrijeme za novi pogled i prihvaanje drevnih rukopisa. Danas, kada su se astronauti spustili na Mjesec, a s vemirski brodovi bez posade istrauju druge planete, vie nije nemogue povjerovati da je neka naprednija civilizacija s drugog planeta spustila svoje astronaute na Z emlju u nekom trenutku u prolosti. Doista, brojni popularni pisci nagaali su kako su drevne graevine poput piramida i divovskih kamenih skulptura zasigurno oblikov ali napredni posjetioci s drugog planeta, jer je sigurno da primitivan ovjek tog doba nije posjedovao za to potrebnu tehnologiju. Kako to, na primjer da je civil izacija Sumera prije skoro 6000 godina procvjetala naglo, bez ikakvog prethodnik a? No, budui da ovi pisci obino ne uspijevaju pokazati kada, kako, i iznad svega, odakle su stigli ti drevni astronauti, njihova zagonetna pitanja ostaju tek spek ulacije bez odgovora. Bilo je potrebno trideset godina istraivanja, vraanja na dre vne izvore, i doslovnog prihvaanja istih, da bih u svojoj glavi rekonstruirao nep rekinut i vjerojatan scenarij pretpovijesnih dogaaja. "Dvanaesti Planet" stoga nu di itatelju pripovijest koja daje odgovore na specifina pitanja: kada, kako, zato i odakle. Navedeni dokazi sastoje se uglavnom od drevnih tekstova i slika, U "Dva naestom Planetu" elio sam odgonetnuti sofisticiranu kozmogoniju koja objanjava, mod a jednako dobro kao i moderne znanstvene teorije, kako je mogao nastati Sunev sus tav, kako je u njemu ostala zatoena planeta koja je u nj provalila, kako su nasta li Zemlja i ostali dijelovi Sunevog sustava. Dokazi koje nudim ukljuuju nebeske ka rte svemirskih letova na Zemlju sa te planete, dvanaeste po redu. U nastavku sli jedi dramatino uspostavljanje prvih naselja na Zemlji od strane Nefila, imenovanj e njihovih voa, opisi njihovih odnosa, ljubavi, ljubomore, postignua i borbi, objan jenje prirode njihove "besmrtnosti". Iznad svega, namjera "Dvanaestog Planeta" j e da ue u trag znaajnim dogaajima koji su doveli do stvaranja ovjeka, i naprednih me toda pomou kojih je to bilo postignuto, Ova knjiga govori o zamrenom odnosu ovjeka i njegovih gospodara i baca novo svjetlo na znaenje dogaaja u Rajskom vrtu, kuli babilonskoj, Potopu. Na kraju je ovjek, kojeg su njegovi stvoritelji obdarili bioloki i materijalno, is tisnuo svoje bogove sa Zemlje. Ova knjiga podsjea da nismo sami u naem Sunevom sust avu. Ipak, ta ideja moe samo poveati a ne umanjiti nau vjeru u Boga Svemogueg. Jer, ako su Nefili stvorili ovjeka na Zemlji, mogue je da su tako samo izvravali beskraj ni Plan Gospodnji. New York, Veljaa 1977. Z. Sitchin

1 POETAK BEZ KRAJA Od dokaza koje smo prikupili da bi potkrijepili nae zakljuke na prvom mjestu je ovj ek sam. Moderan ovjek, homo sapiens, je na vie naina stranac na Zemlji. Otkako je C harles Danvin zaprepastio uenjake i teologe svog doba dokazima o evoluciji, ivot n a Zemlji pratimo preko ovjeka i primata, sisavaca i kraljenjaka, i jo dalje preko n iih oblika ivota do toke od prije nekoliko milijardi godina, koja se smatra poetkom i vota. No, kada su doli do tih poetaka i razmislili o mogunostima postojanja ivota u naem Sunevom sustavu i izvan njega, znanstvenici su postali nesigurni po pitanju iv ota na Zemlji; ini se kao da on ovdje ne pripada. Ako je ivot zapoeo kao serija spo ntanih kemijskih reakcija, zato ivot na Zemlji ima samo jedno izvorite, a ne mnotvo sluajnih izvora? I zato sva iva bia na Zemlji sadre premalo kemijskih elemenata kojim a Zemlja obiluje, a previe onih koji su na naem planetu rijetki? Je li, dakle, ivot , doveden na Zemlju sa nekog drugog mjesta? Poloaj ovjeka u lancu evolucije stvara zagonetku. Otkria slomljene lubanje ili eljusti na razliitim mjestima naveli su zn anstvenike na pomisao da se ovjek prvi puta pojavio u Aziji prije nekih 500.000 g odina. Ali kada su naeni jo stariji fosili postalo je jasno da se mlin evolucije o kree mnogo, mnogo spor-

ije. Pojava ovjekovih predaka - majmuna danas se datira u vrijeme prije zapanjujui h 25.000.000 godina. Otkria u Istonoj Africi otkrivaju prijelaz u ovjekolike majmun e (hominidi) prije 14.000.000 godina. Otprilike 11.000.000 godina kasnije pojavi o se prvi majmun-ovjek kojeg se moe uvrstiti pod nazivnik Homo. Prvi kojeg se zais ta moe smatrati ovjekolikim - napredni australopitek ivio je u istim dijelovima Afr ike prije otprilike 2.000.000 godina. Trebalo je proi jo milijun godina da bi se p ojavio Homo erectus. Konano, 900.000 godina kasnije pojavio se prvi primitivni ovj ek; nazvan je Neandertalac po mjestu gdje su prvi puta pronaeni njegovi ostaci. U nato vremenskom razmaku od vie od 2.000.000 godina koje dijete naprednog australop iteka i neandertalca, orua ovih dviju skupina (otro kamenje) bila su praktiki slina: a i njihovi pripadnici (kako vjerujemo da su izgledali) jedva da su se razlikov ali. (sl.1) I onda, odjednom i neoekivano, prije nekih 35.000 godina pojavila se, praktiki niotkuda, nova ljudska rasa - Homo sapiens (mudri ovjek), i zbrisala nea ndertalca s lica Zemlje. Ovi modemi ljudi, nazvani kromanjonci, bili su do te mj ere slini nama, da bi se, obueni u modernu odjeu poput nae, lako izgubili u guvi bilo kojeg europskog ili amerikog grada. Poradi velianstvene piljske sl.1 umjetnosti ko ju su stvorili, isprva su ih nazivali Spiljskim ljudima. Ustvari, oni su slobodn o lutali Zemljom, jer su znali graditi sklonita i kue od kamenja i ivotinjskih koa g dje god bi se kretali. Milijunima godina, orue ljudi bilo je jednostavno kamenje korisnih oblika. No, kromanjonac je izraivao specijalizirano orue i oruje od drveta i kostiju. On vie nije bio "goli majmun", ve je koristio koe kao odjeu. Njegovo drut vo bilo je organizirano; ivio je u klanovima s patrijarhalnom prevlau. Njegovi spil jski crtei odaju umjetnost i dubinu osjeaja; njegovi crtei i skulpture dokaz su nek e vrste "religije" koja se oituje u tovanju Boice majke, koja se ponekad prikazuje znakom Mjeseevog srpa. On je pokapao svoje mrtve, i vjerojatno je, prema tome ima o i filozofiju ivota, smrti, a moda ak i zagrobnog ivota. Koliko god bila tajanstven a i neobjanjiva sama pojava kromanjonca, zagonetka postaje jo kompliciranija. Kada su otkriveni drugi ostaci modernog ovjeka

(na lokacijama koje ukljuuju Swanscombe, Steinheim i Montmaria) postalo je jasno da kromanjonac potjee od jo starijeg Homo sapiensa koji je ivio u zapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi nekih 250.000 godina ranije. Pojavljivanje modernog ovjeka 700.0 00 godina nakon Homo erectusa i nekih 200.000 godina prije neandertalca je apsol utno nevjerojatno. Takoer je jasno da Homo sapiens predstavlja toliko odstupanje od sporog procesa evolucije da se mnoge nae karakteristike, kao na primjer sposob nost govora, uope ne mogu povezati s ranijim primatima. Istaknuti autoritet na to m podruju, profesor Theodosius Dobzhansky (Mankind Evolving), bio je posebno zbun jen injenicom da se ovakav napredak dogodio za vrijeme Ledenog doba, to je bilo na jnepovoljnije vrijeme za razvoj evolucije. Istaknuvi da Homo sapiensu u potpunost i nedostaju neke od osobina prethodno poznatih tipova, a da posjeduje neke koje se prije nisu pojavljivale, on je zakljuio: "Moderan ovjek ima mnogo usporednih fo silnih roaka, ali nema predaka: stoga porijeklo Homo sapiensa predstavlja zagonet ku." Kako to da su se preci modernog ovjeka pojavili prije otprilike 300.000 godi na, umjesto 2.000.000 ili 3.000.000 godina u budunosti, kako bi trebalo biti da s u slijedili dalji evolucijski razvoj? Jesmo li naseljeni na Zemlju sa nekog drug og mjesta, ili su nas stvorili bogovi, kao to tvrde Stari zavjet i drugi drevni i zvori? Sada znamo gdje je civilizacija zapoela i kako se razvila. Pitanje koje os taje bez odgovora je: Zato? Zato se civilizacija uope pojavila? Jer, kako veina znan stvenika sada nezadovoljno priznaje, prema svim podacima ovjek bi jo uvijek trebao biti bez civilizacije. Ne postoji oigledan razlog zbog kojeg bismo trebali biti civiliziraniji od primitivnih naroda u dunglama Amazone ili nedostupnim dijelovim a Nove Gvineje, Objanjava se da ova plemena jo uvijek ive u Kamenom dobu jer su bil i izolirani? Izolirani od ega? Ukoliko su ivjeli na istoj planeti kao i mi, zato i oni nisu postigli ista znanja o znanosti i tehnologiji vlastitim snagama kao to m i navodno jesmo? Pravu zagonetku ne predstavlja zaostalost Bumana, ve na napredak: jer sada se priznaje da bi, slijedei normalan tijek evolucije, ovjek trebao jo uvij ek biti tip Bumana, a ne modernog ovjeka. ovjeku je trebalo 2.000.000 godina da nap reduje u proizvodnji orua: od koritenja orua u obliku u kojem ga je naao do spoznaje da moe odlomiti i oblikovati kamen kako bi to bolje posluio svrsi. Zato nam nije tr ebalo jo 2.000.000 godina kako bi nauili koristiti ostale materijale, i daljnjih 1 0.000.000 godina kako bi svladali matematiku, tehniku i astronomiju? No, naproti v: manje od 50.000 godina nakon pojave neandertalca mi aljemo astronaute na Mjese c. Postavlja se oito pitanje: Jesmo li mi i nai Sredozemni preci zaista sami stvor ili ovako naprednu civilizaciju?

Iako kromanjonac nije gradio nebodere niti koristio metale, nema sumnje da je us pon njegove civilizacije bio nagao i revolucionaran. Njegova pokretljivost, spos obnost gradnje sklonita, potreba za oblaenjem, proizvodnja orua, umjetnost - sve to predstavlja pojavu iznenadne visoko razvijene civilizacije koja je prekinula poe tak bez kraja stvaranja kulture ovjeka, koji se protezao milijunima godina i napr edovao bolno sporim korakom. Iako nai strunjaci ne mogu objasniti pojavu Homo sapi ensa i civilizaciju kromanjonca, za sada nema sumnje po pitanju mjesta nastanka ove civilizacije: Bliski istok. Visoravni i gorski lanci to se proteu u poiuluku o d planine Zagros na istoku (gdje se aalazi dananja granica Irana i Iraka) preko A rarata i planinskog lanca Taurus na sjeveru, pa dolje, prema zapadu i jugu, do b reuljkastih podruja Sirije, Libanona i Izraela, krcati su piljama gdje su sauvani do kazi o pretpovijesnom, a ipak modemom ovjeku. (sl. 2). Jedna od tih pilja, anidar, nalazi se u sjevernoistonom dijelu poluluka civilizacije. Danas estoki pripadnici kurdskih plemena trae sklonite u piljama tog podruja za sebe i svoja stada tijekom h ladnih zimskih mjeseci. A tako je bilo i jedne zimske noi prije 44.000 godina kad a je jedna sedmerolana obitelj, a medu njima i malo dijete, potraila utoite u pilji a idar. Njihove ostatke, oito zatrpane odronom stijene, otkrio je 1957. godine zapa njeni Raiph Solecki, koji je krenuo u to podruje u potrazi za ostacima prvog ovjek a. Naao je mnogo vie nego je oekivao. Kako se odstranjivao sloj po sloj ostataka, p ostajalo je sve jasnije da pilja predstavlja jasan dokaz o nastambama ovjeka na to m podruju u razdoblju od oko 100.000 do 13.000 godine. Ovi dokazi iznenauju jednak o kao i samo nalazite. Kultura ovjeka ne pokazuje napredak ve povratak na staro. Ak o uzmemo odreeni stupanj standarda kao poetnu toku, dolaze e generacije nisu pokaziv ale napredniji ve unazaen ivotni standard. U razdoblju izmeu 27.000 pr.n.e. do 11.00 0 pr.n.e. unazaena populacija koja je bila u nestajanju dosegla je toku gotovo pot punog nepostojanja nastambi. Iz razloga vjerojatno povezanih, s klimom, ovjek je gotovo potpuno

nestao iz cjelokupnog podruja za nekih 16.000 godina. I tada, otprilike 11.000 pr .n.e. "mudar ovjek" ponovo se pojavljuje s novom snagom i na neobjanjivo viem stupn ju kulture. Kao da je neki nevidljivi trener, promatrajui malodunu ljudsku igru, p oslao na igralite svjeu i bolje uvjebanu momad kako bi preuzela igru od iscrpljenih. Profesor Solecki mi je rekao da je pronaeno devet kostura, od kojih je tek etiri bilo zaniseno pod stijenom. * Milijunima godina svog poetka bez kraja, ovjek je bi o dijete prirode; ivio je od sakupljanja divljih plodova, lovei divlje ivotinje, hv atajui ptice i ribu. Ali u vrijeme kada su se njegove nastambe prorjeivale, i kada je naputao svoja stanita, a njegova materijalna i umjetnika postignua nestajala, up ravo tada, odjednom i bez nekog vidljivog razloga, bez da je postojalo nekakvo r azdoblje postepenih priprema, ovjek je postao ratar. Sumirajui rad mnogih istaknut ih autoriteta na tom podruju, R. J. Braidwood i B.Howe (Prehistoric Investigation s in Iraq Kurdistan) zakljuili su da genetika istraivanja potvruju arheoloke nalaze; nema sumnje da se poljodjelstvo javilo upravo tamo gdje se "ovjek koji misli" poj avio ranije sa svojom prvom nevjestom civilizacijom: na Bliskom istoku. Danas vie nema sumnje da se poljodjelstvo proirilo svijetom upravo iz bliskoistonog luka pl aninskih lanaca i visoravni. Koristei sofisticirane metode radiokarbonskog datira nja i biljne genetike, mnogi strunjaci iz razliitih podruja znanosti slau se u zaklj uku da je prvi ratarski pothvat bio obraivanje penice i jema, vjerojatno kultiviranj em divljih sorti penice. Pretpostavljajui da je ovjek, nekako postepeno nauio kultiv irati i uzgajati divlje bilje, znanstvenici ostaju zbunjeni obiljem ostalih bilj nih vrsta i itarica koje predstavljaju osnovu u preivljavanju i razvoju ovjeka a ko je su stizale s Bliskog istoka. U brzom nizu ukljueni su proso, ra, pir, meu jestiv im itaricama; lan, kao izvor vlakana i jestivih ulja; i mnotvo plodonosnog grmlja i drvea. U svakom sluaj, bilje je bez sumnje bilo kultivirano na Bliskom istoku ti suljeima prije nego je stiglo u Europu. Kao da je Bliski istok bio neka vrsta gene tsko-botanikog laboratorija, voenog nevidljivom rukom, kojije svako toliko proizve o neku novo kultiviranu biljku. Znanstvenici koji su prouavali porijeklo vinove l oze doli su do zakljuka da je njeno kultiviranje zapoelo u planinama oko sjeverne M ezopotamije, te u Siriji i Palestini. Nije ni udo. Stari zavjet kae da je Noa "zas adio vinovu lozu" (i ak se i opio toga vina) kada se njegova arka smirila na brdu Ararat, a vode Potopa se

povukle. Tako se i prema Bibliji poetak uzgoja vinove loze smjeta u planine sjever ne Mezopotamije. Jabuke, kruke, masline, smokve, bademi, pistacio, orasi - sve to potjee sa Bliskog istoka i od tamo se iri u Europu i ostale dijelove svijeta. Zai sta, ne moemo ne prisjetiti se da je Stari zavjet za nekoliko tisua godina preteka o nae uenjake opisujui upravo ovo podruje kao prvi vonjak u svijetu: "I Gospodin Bog zasadi vonjak u Edenu, na istoku.. I Gospodin Bog uini da izraste iz zemlje, svako jako drvo, ugodno za vidjeti i dobro za jelo." Opa lokacija "Edena" bila je zasig urno poznata biblijskim generacijama. On se nalazio "na istoku" - istono od zemlj e Izrealske. Bilo je to u zemlji koju su natapale etiri glavne rijeke, a dvije od njih poznajemo kao Tigris i Eutrat. Nema sumnje da je Knjiga Postanka smjestila prvi vonjak tamo gdje izviru ove rijeke, u sjeveroistonoj Mezopotamiji. Biblija i znanost se u potpunosti slau. U stvari, ukoliko itamo originalni hebrejski tekst Knjige Postanka kao znanstveni a ne kao teoloki tekst, nai emo da je u njemu preciz no opisan proces kultiviranja bilja. Znanost kae da je proces zapoeo s divljim tra vama, pa preko divljih itarica do kultiviranih itarica, iza ega je slijedilo plodon osno grmlje i drvee. Upravo ovaj proces je detaljno opisan u prvom poglavlju Knji ge Postanka: I Bog ree: Neka zemlja rodi travom; itom koje cd sjemena stvara sjeme ; Voke koje nose razliito voe Koje u sebi sadri sjeme. I bi tako. Zemlja je rodila t ravom; Razna ita koja od sjemena stvaraju sjeme; A stabla rode plodove, koji sadre Unutar sebe raznoliko sjeme. Knjiga Postanka dalje govori kako je ovjek, izgnan iz Rajskog vrta, morao teko raditi da bi uzgojio hranu. "U znoju lica svoga jesti e kruh" - gospodin ree Adamu. Nakon toga je "Abel postao uvar stada a Kain zemljora dnik". Biblija kae da je ovjek postao pastir ubrzo nakon to je postao ratar. Uenjaci se u potpunosti slau s ovakvim biblijskim tijekom dogaaja. Analizirajui razliite te orije vezane uz pripitomljavanje ivotinja, F.E.Zeuner (Domestication of Animals i Pripitomljavanje ivotinja) naglaava da ovjek nije

"mogao stei naviku da dri ivotinje u zatoenitvu ili ih pripitomljava prije nego li je dosegao stupanj ivota u drutvenim zajednicama odreene veliine". Takve ureene zajedni ce, koje su bile preduvjet za pripitomljavanje ivotinja slijedile su prijelaz na poljodjelstvo. Prva ivotinja koju je ovjek pripitomio bio je pas, ne nuno kao svog najboljeg prijatelja ve vjerojatno takoer za hranu. To se vjerojatno dogodilo oko 9500 pr.n.e. Prvi ostaci kostura psa pronaeni su u Iranu, Iraku, i Izraelu. Otpri like u isto vrijeme udomaena je i ovca; u pilji anidar pronaeni su ostaci ovce koji potjeu iz otprilike 9.000 pr.n.e. i govore o tome da se veliki dio godinjeg prirod a ubijao radi hrane i koe. Koze, koje su drali radi mlijeka, bile su sljedee, a nak on njih su slijedile svinje, rogata stoka, i stoka bez rogova. Pripitomljavanje i votinja zapoelo je, u svakom sluaju, na Bliskom istoku. Nenadana promjena u tijeku ljudskih dogaanja koja se zbila oko 11.000 pr.n.e. na Bliskom istoku (a nekih 2. 000 godina kasnije u Europi) navela je uenjake da to vrijeme opiu kao siguran kraj Starijeg kamenog doba (Paleolitik) i poetak novog kulturnog razdoblja, Srednjeg kamenog doba (Mezolitik). Termin odgovara samo ako uzmemo u obzir glavnu sirovin u kojom se ovjek sluio, a to je i dalje bio kamen. Njegove nastambe u planinskim p odrujima i dalje su bile graene od kamena: zajednicu je titio kamenim zidovima; prv o poljodjelsko orue, srp, bio je izraen od kamena. Slavio je i titio svoje mrtve po krivajui i ukraavajui njihove grobove kamenjem: koristio se njime pri izradi prikaz a viih bia ili "bogova" od kojih je traio dobrostivo posredovanje. Jedan takav prik az naen je u sjevernom Izraelu i datira u deveto tisuljee pr.n.e., a prikazuje iskl esanu glavu "boga" koji nosi prugastu kacigu i neku vrsni zatitnih naoala. (sl. 3) . sl. 3 Sveukupno gledajui, ovo razdoblje, koje je zapoeio otprilike oko 11.000 pr .n.e., bilo bi prikladnije nazvati Dobom Kultiviranje nego Srednjim Kamenim dobo m. U rasponu od samo 3.600 godina, to je u odnosu na poetak bez kraja preko noi, ovj ek je postao ratar, a divlje bilje i ivotinje su pripitomljene. Nakon toga jasno slijedi novo doba. Nai uenjaci zovu ga Novo kameno doba (neolitik), ali taj termin je potpuno neprikladan, jer je glavna promjena koja se dogodila oko 7.500 pr.n. e. bila pojava lonarstva. Iz razloga koji su naim uenjacima

jo uvijek neshvatljivi, ali koji e postati jasni kada opirno prikaemo nau priu pretpo ijesnih zbivanja - kretanje ovjeka prema civilizaciji u prvih nekoliko tisuljea nak on 11.000 pr.n.e. bilo je ogranieno na visoravni Bliskog istoka. Otkrivanje viestr ukih naina koritenja gline dogodilo se istovremeno sa silaskom ovjeka iz njegovih p laninskih stanita u nie, blatom ispunjene doline. Do sedmog tisuljea pr.n.e. bliskoi stoni luk civilizacije vrvio je kulturama koje su se bavile obraivanjem gline i lo narsrvom, i koje su proizvele brojno posue, nakit i kipove. Do 5.000 pr.n.e. Blisk i istok je proizvodio glinene lonarske predmete vrhunske kvalitete i fantastinih u zoraka. No proces je jo jednom usporen: arheoloki nalazi pokazuju da 4.500 pr.n.e. dolazi do vraanja na staro. Lonarstvo postaje jednostavnije. Kameno posude, ostat ak Kamenog doba, opet prevladava. U naseljenim podrujima nalazimo manje ostataka. Neka mjesta koja su bila sredita lonarstva i glinene industrije ostaju naputena, a osebujna proizvodnja gline nestaje. "Dolazi do opeg osiromaivanja kulture" - kae J ames Melaart (Earliest Civilizations of the Near East/Rane civilizacije Bliskog Istoka); neka nalazita jasno nose obiljeja "mjesta nedavno pogoenih siromatvom". ovje k i njegova kultura oigledno su bili na silasku. I tad, odjednom, neoekivano, neob janjivo, Bliski istok je doivio procvat najvee zamisli ve civilizacije, civilizacij e u kojoj je i naa vlastita vrsto ukorijenjena. Tajanstvena ruka jo je jednom povuk la ovjeka s njegove silazne putanje i podigla ga na jo vii stupanj kulture, znanja i civilizacije.

2 NEOEKIVANA CIVILIZACIJA Zapadnjaci su dugo vremena vjerovali da je naa civilizacija dar Rima i Grke. No, s ami grki filozofi opetovano su pisali kako su oni koristili ranije izvore. Putnic i koji su se vraali u Europu izvjetavali su o tome kako u Egiptu postoje impozantn e piramide i hramovi koji su do pola ukopani u zemlju, a uvaju ih neobine kamene iv otinje imenom sfinge. Kada je Napoleon stigao u Egipat 1799., poveo je sa sobom uenjake da proue i objasne ove drevne spomenike. Jedan od njegovih oficira pronaao je pored Rosette kamenu plou na kojoj je bio uklesan proglas iz 196. pr.n.e. napi san, osim na drevnom egipatskom slikovnom pismu, hijeroglifima, i na dva druga p isma. Odgonetavanje drevnog egipatskog pisma i jezika, te ostali napori arheolog a koji su slijedili, otkrili su zapadnjacima da je u Egiptu postojala visoka civ ilizacija puno prije pojave grke civilizacije. Egipatski zapisi govore o kraljevs kim dinastijama koje su se pojavile oko 3.100. prije Krista, tj. dva tisuljea prij e poetka helenske civilizacije. Dosegavi svoju zrelost u petom, odnosno etvrtom sto ljeu prije Krista, grka civilizacija nikako nije bila zaetnik, ve je stigla kasnije. Izvire li naa civilizacija iz Egipta?

Koliko god se ovakav zakljuak doima loginim, injenice mu ne idu u prilog. Grki uenjac i jesu opisivali posjete Egiptu, ali drevni izvori znanja koje oni spominju potj eu s nekog drugog mjesta. Predhelenske kulture Egejskog mora, minojska kultura ko ja se nalazila na Kreti i mikenska na grkom kopnu, otkrivaju da su prihvatili kul turu Bliskog istoka, a ne egipatsku kulturu. Ranija civilizacija postala je dost upna Grcima preko Sirije i Anatolije, a ne preko Egipta. Uoivi da su se najezda Do rana u Grku i Izraelska najezda u Kanaan nakon Izlaska iz Egipta dogodile otprili ke u isto vrijeme, oko trinaestog stoljea prije Krista, uenjaci su bili oduevljeni otkriem rastueg broja slinosti izmeu semitske i helenske civilizacije. Profesor Cyru s H. Gordon (Forgotten Scripts; Evidence for the Minoan language) otvorio je nov o podruje prouavanja pokazavi da je rano minojsko pismo, pod nazivom Linearno A, pr edstavljalo semitski jezik. Zakljuio je da je ''uzorak, za razliku od sadraja, heb rejske i minonske civilizacije u izuzetnoj mjeri slian" i istaknuo da se ime otok a Kreta, u minonskom pie Ke-re-ta, to je podudarno s hebrejskom rijeju ke-re-et (oz idani grad), i ima svoj pandan u semitskoj prii o kralju Kereta. ak i helenski alf abet, od kojeg potiu i latinski i naga dananja abeceda, dolaze sa Bliskog istoka. Drevni grki povjesniari sami su pisali kako im je Fenianin imenom Kadmus (drevni) d onio abecedu, koja je sadravala isti broj slova poredanih istim redoslijedom kao u hebrejskom; to je bio jedini postojei grki alfabet u vrijeme Trojanskog rata. Pj esnik Simonid od Keosa u petom stoljeu prije Krista je poveao broj slova na dvades et i est. Grko i latinsko pismo i cijeli temelji nae zapadne kulture, preuzeti su s a Bliskog istoka i to moemo lako dokazati usporeujui red, imena, znakove pa ak i num erike vrijednosti originalnog bliskoistonog alfabeta s mnogo kasnijim drevnim grkim i novijim l a t i n s k i m . (sl. 4) Uenjaci su naravno bili svjesni Grkih dodir a s Bliskim istokom u prvom tisuljeu prije Krista, iji je vrhunac bio kada je Aleks andar Makedonski porazio Perzijance 331. prije Krista. Grki zapisi sadre mnogo inf ormacija o Perzijancima i njihovoj zemlji, podruje koje se otprilike poklapa s da nanjim Iranom. Sudei po imenima njihovih kraljeva; Kir, Darije, Kserkso, i imenima njihovih bogova, koja po svemu sudei pripadaju indoeuropskoj jezinoj osnovi, uenja ci su doli do zakljuka da su oni pripadali arijskim (plemenitim) narodima koji su se pojavili negdje sa Kaspijskog mora krajem drugog tisuljea prije Krista i proiril i se na zapad u Malu Aziju, na istok prema Indiji, i juno na podruje koje Stari za vjet naziva "zemljom Medijaca i Parsa". Ali nije sve bilo tako jednostavno. Unat o pretpostavljenom stranom porijeklu ovih osvajaa, Stari zavjet ih je smatrao dije lom biblijskih zbivanja. Perzijski kralj Kir, na primjer, smatrao se "pomazaniko m Jahvea", to govori o prilino

1.H, obino se radi jednostavnosti transtiterira kao H, a u sumerskom i semitskim jezicima izgovara se kao ch u kotskom i njemakom. 2.S, obino se radi jednostavnosti transliterira kao S, a u sumerskam i semitskim jezicima izgovara se kao ts. sl. 4 neobinom odnosu hebrejskog boga i ne-idova. Prema biblijskoj Knjizi Ezrinoj, Kir j e potvrdio svoju misiju da obnovi hram u Jeruzalemu, i izjavio da djeluje prema naredbama koje mu je izdao Jahve, kojeg naziva Bog nebeski. Kir i ostali kraljev i njegove dinastije nazivali su se Ahemenidima, prema tituli koju su preuzeli od osnivaa dinastije, Hahamania, To nije bio arijski ve semitski naslov, koji znai "mu dar ovjek". Sve u svemu, uenjaci su propustili istraiti mnoge tragove koji ukazuju na slinosti idovskog boga Jahvea i boanstva kojeg su Ahemenidi nazivali "mudri gosp odar" i prikazivali ga kako lebdi nebom u Krilatoj kugli, kao to se vidi na Darij evom kraljevskom peatu. (sl. 5) Danas znamo da kulturni, religiozni i povijesni k orijeni drevnih Perzijanaca seu do ranijih carstava Babilona i Asirije, a njihovo prostiranje i pad su zabiljeeni u Starom zavjetu. Simboli koji ine pismo koje se javlja na spomenicima Me-

menida i na peatima u prvo vrijeme su smatrani ukrasnim uzorcima. Engelben Kampfe r, koji je posjetio Perspolis, staroperzijski glavni grad, opisao je znakove kao klinove ili klinaste otiske, Od tada je ovo pismo poznato kao klinasto sl. 5 pi smo. Kada se poelo s odgonetavanjem Ahemenidskih natpisa, postalo je jasno da su oni napisani istim pismom kao i natpisi pronaeni na drevnim rukotvorinama i ploica ma za pisanje u Mezopotamiji, dolinama i visoravnima koje lee izmeu Tigrisa i Eufr ala. Zbunjen tako razbacanim otkriima, Paul Emile Botta je 1843. odluio provesti p rvo vee svrsishodno iskopavanje. Odabrao je mjesto u sjevernoj Mezopotamiji, bliz u dananjeg Mosula, nazvano Khorsabad. Botta je vrlo brzo mogao ustanoviti da se u natpisima na klinastom pismu to mjesto naziva Dur arukin. To su bili semitski na tpisi, pisani na jeziku srodnom hebrejskom, a ime je znailo "ozidam grad ispravno g kralja". Nai prirunici tog kralja nazivaju Sargon II. Sredite glavnog grada asirs kog kralja inila je velianstvena kraljevska palaa iji su zidovi bili ispunjeni iskle sanim plitkim reljefima, koji bi se, kada bi ih poredali jedan do drugog, protez ali vige od milje u duljinu. Grad i kraljevski dvor nadvisivala je stepenasta pi ramida zvana zigurat: ona je sluila bogovima kao "stepenice za raj". (sl. 6) Plan grada i kipovi ocrtavali su visoki ivotni standard. Palae, hramovi, kue, staje, sk ladita, zidovi, vrata, stupovi, ukrasi, kipovi, umjetnika djela, tornjevi, bedemi, terase, vrtovi - sve je to nastalo u samo pet godina. Kako kae Georges Contenau (La vie Quotidienne a Babylone et en Assyrie/Svakodnevni ivot u Babilonu i Asirij i) ''mata posustaje pred potencijalnom snagom carstva koje je moglo postii toliko mnogo u tako kratkom vremenu" prije 3000 godina. Kako ne bi zaostali za Francuzi ma, Englezi stupaju na scenu u liku Sir Aasten Henry Layarda, koji je za odredite izabrao mjesto udaljeno od Khorsabasa nekih deset milja uz rijeku Tigris. Domae stanovnitvo naziva to mjesto Kuyunjik: to je bio glavni grad Asirije - Niniva. Im ena i dogaaji iz Biblije poeli su oivljavati. Niniva je bio kraljevski glavni grad Asirije za vrijeme vladavine njihova zadnja tri velika vladara: Sanherib,

Esarhaddon i Asurbanipal, "Sada, u etrnaestoj godini kralja Ezekije, asirski kral j Sanherib napao je utvrene gradove Judeje." (Druga Knjiga o kraljevima, 18.13) i kad je Aneo Gospodnji udario po njegovoj vojsci "Sanherib je otiao i vratio se sl . 6 u Ninivu". Breuljci na kojima su Sanherib i Asurbanipal izgradili Ninivu otkr ili su nam palae, hramove, i umjetnika djela koja su nadmai vala ona nastala za vla davine Sargona, Podruje gdje se vjerojatno nalaze ostaci Esarhaddonovih palaa ne m oe se istraiti, jer se tamo danas nalazi muslimanska damija podignuta na navodnom g robu proroka Jone; njega je progutao kit kada je odbio odnijeti poruku Jahvea u Ninivu. Layard je u drevnim grkim zapisima proitao kako je asnik Aleksandrove vojsk e vidio "mjesto gdje se nalaze piramide i ostaci drevnog grada" - grada koji je ve u Aleksandrovo vrijeme bio predan zaboravu! Layard je i tamo vrio iskapanja, i otkrio Nimrud, asirski vojni centar. Upravo tamo je Salmanasar II podigao obelis k kako bi obiljeio svoje vojne pohode i osvajanja. Danas je obelisk izloen u Brita nskom Muzeju i na njemu je, medu kraljevima kojima se odaje poast navedeno ime "J ehu, sin Omrija, Kralj izraelski." Jo jednom se mezopotamski natpisi i biblijski tekstovi podudaraju. Zapanjeni sve eim potvrdama biblijskih pria od strane arheolokih otkria, asirioiozi, kako su ti znanstvenici dobiii ime, su se vratili na deseto poglavlje Knjige Postanka. Tamo je Nimrod, "moni lovac milou Jahvea" bio opisan kao osniva svih kraljevstava Mezopotamije, I poetak njegovog kraljevstva: Babilon, i Erek, i Akad, svi u zemlji inear. Iz te je zemlje stigao Aur, Gdje je podignuta Ni niva, grad irokih ulica; I Kalah, i Resen-veliki grad Izmeu Ninive i Kalaha Breuljc i koje domae stanovnitvo naziva Kalah doista postoje i nalaze se izmeu Ninive i Nim ruda. Kada su ekipe pod vodstvom W. Andrae vrile iskopa-

vanja na tom podruju u razdoblju od 1903. do 1914., otkrili su ruevine Aura, asirsk og vjerskog sredita i njegovog prvog glavnog grada, Od svih gradova Asirije koji su spomenuti u Bibliji jo samo treba pronai Resen. Njegovo ime znai "konjske uzde"; moda je to bilo mjesto gdje su se nalazile kraljevske tale Asiraca. Otprilike u i sto vrijeme kada je otkriven Aur, ekipe pod vodstvom R. Koldeweya dovravale su isk opavanja biblijskog Babilona, prostranog grada palaa, hramova, viseih vrtova, i ne izbjenog zigurata. Nedugo zatim rukotvorine i natpisi su otkrili povijest dva sup arnika carstva Mezopotamije: Babilonije i Asirije, jedan sa sreditem na jugu, a dr ugi sa sreditem na sjeveru. Uz sve uspone i padove, meusobne sukobe i koegzistenci ju, ova dva carstva inila su visoku civilizaciju koja je potrajala otprilike 1500 godina, s najviim usponom oko 1900 pr.n.e. Aur i Ninivu su konano osvojili i unitil i Babilonci 614, odnosno 612. pr.n.e. Prema predvianjima biblijskih proroka, Kir Ahemenidski je 539. pr.n.e. osvojio Babilon koji je tako neslavno zavrio svoje po stojanje. Iako su kroz itavu povijest bili suparnici, bilo bi teko pronai neke znaaj nije razlike izmeu Asirije i Babilonije u kulturnom i materijalnom pogledu, Iako su Asirci svoje glavno boanstvo nazivali Aur (koji sve vidi), a Babilonci su klica li Marduku (sinu neokaljanog breuljka), njihovi panteoni bili su slini. Mnogi svje tski muzeji ubrajaju medu svoje dragocjene izloke ceremonijalna vrata, krilate bi kove, plitke reljefe, koije, alate, posude, nakit, kipove i druge predmete izraene od svih moguih materijala iskopanih iz breuljaka Asirije i Babilonije. Ali istins ka blaga ovih kraljevstava bili su njihovi pisani zapisi: tisue i tisue natpisa kl inastim pismom, ukljuujui kozmoloke prie, epske pjesme, povijesti kraljeva, zabiljeke iz hramova, prodajne ugovore, zapise o vjenanjima i razvodima, astronomske tabli ce, astroloka predvianja, matematike formule, zemljopisne popise, kolske prirunike iz gramatike i vokabulara, i ne manje vane, tekstove koji se bave imenima, genealog ijama, epitetima, djelima, moima i dunostima bogova. Zajedniki jezik koji je predst avljao kulturnu, povijesnu, i religioznu vezu Asirije i Babilonije bio je akadsk i. To je bio prvi poznati semitski jezik, srodan ali stariji od hebrejskog, aram ejskog, fenikog i kanaanskog. Ali Asirci i Babilonci nisu tvrdili da su oni bili ti koji su izmislili jezik ili njegovo pismo: doista, mnoge ploice sadravale su ko mentar kojeg su oni prepisali iz starijih originala. Tko je onda izmislio klinas to pismo i razvio jezik, njegovu preciznu gramatiku i bogati vokabular? Tko je n apisao "starije originale"? I zato su Asirci i Babilonci jezik nazivali akadskim? Panju emo opet usmjeriti na Knjigu Postanka, "I poetak njegovog kral-

jevstva: Babilon i Erck i Akad", Akad: je li zaista postojao takav kraljevski gl avni grad, kojije prethodio Babilonu i Ninivi? Ruevine u Mezopotamiji priskrbile su nam uvjerljive dokaze da je nekada tamo uistinu postojalo kraljevstvo po imen u Akad, koje je uspostavio mnogo raniji vladar. On je sebe nazivao arukin ("prave dni vladar"), U svojim zapisima tvrdio je da se njegovo carstvo prostiralo, milou njegovog boga Enlila, od Donjeg mora (Perzijski zaljev) do Gornjeg mora (vjeroja tno Sredozemlje). Hvalio se kako su se "na molu Akada, sidrili brodovi" iz brojn ih udaljenih zemalja. Uenjaci su osjetili strahopotovanje: otkrili su mezopotamsko carstvo iz treeg tisuljea prije Krista! To je predstavljalo skok u prolost od nekih 2000 godina; od asirskog Sargona iz Dur arukina do Sargona akadskog. Pa ipak su humci gdje su vrena iskopavanja donijeli na svjetlost dana knjievnost i umjetnost, znanost i politiku, trgovinu i komunikaciju; potpuno razvijenu civilizaciju, ko ja je postojala mnogo ranije od pojave Babilonije i Asirije. tovie, ona je oito bil a prethodnik i izvor kasnijih civilizacija Mezopotamije: Asirija i Babilonijabil e su tek grane na akadskom deblu. Tajnovitost takve rane Mezopotamske civilizaci je samo se jo produbila otkriem natpisa koji biljee postignua i rodoslovlje Sargona Akadskog. U njima se kae da je njegov puni naslov bio "Kralj Akadski, kralj Kia"; objanjava se da je, prije nego je prisvojio prijestolje, bio savjetnik "vladarima Kia". Uenjaci se pitaju nije li onda postojalo u Kuu jo starije kraljevstvo, koje j e prethodilo Akadskom? Jo jednom, biblijski stihovi dobivaju na vanosti. I Ku zae Ni mroda; On je bio prvi od junaka zemlje I poetak njegovog kraljevstva: Babilon, Er ek i Akad. Mnogi uenjaci su pretpostavljali kako je Sargon Akadski ustvari bio bi blijski Nimrod. Ako u gornjim biblijskim stihovima Ki itamo kao Ku, ini se kao da je Nimrodu zaista prethodio Ki, kako tvrdi Sargon. Znanstvenici su tada poeli prihvaa ti doslovno ostatak natpisa: "On je porazio Uruk i sruio njegove zidove... pobije dio je u bici sa stanovnicima Ura.. porazio je itavo podruje od Lagaa pa sve do mor a." Je li biblijski Erek identian s Urukom iz Sargonovih natpisa? To je potvreno o tkrivanjem mjesta koje se danas naziva Warka. Ur na kojeg upuuje Sargon nije nita drugo ve biblijski Ur, rodni grad Abrahama u Mezopotamiji. Ne samo da su arheoloka otkria potvrdila biblijske zapise; takoer je posta-

lo sigurno da su postojala kraljevstva i gradovi i civilizacije u Mezopotamiji ak i prije treeg tisuljea prije Krista. Jedino je preostalo pitanje: Koliko daleko u prolost treba otii da bi se pronalo prvo civilizirano kraljevstvo? Klju ove zagonetk e bio je jo jedan jezik. *

Znanstvenici su ubrzo shvatili da su imena nosila znaenje ne samo u hebrejskom i u Starom zavjeru ve i na drevnom Bliskom istoku. Sva akadska, babilonska i asirsk a imena ljudi i gradova imala su znaenje. Ali imena vladara koji su prethodili Sa rgonu Akadskom nisu imala nikakvog smisla: kralj na ijem je dvora Sargon bio savj etnik zvao se Urzababa; kralj koji je vladao u Ereku zvao se Lugalzagesi, i tako dalje. U svom predavanju pred Royal Asiatic Society 1853, Sir Henry Rawlison je istaknuo da takva imena nisu bila niti semitska niti indoeuropska; uistinu "inil o se da ne pripadaju niti jednoj poznatoj grupi jezika ni naroda". Ali ako su im ena imala znaenje, u kojem bi to jeziku bilo? Uenjaci su jo jednom pregledali akads ke natpise. Akadsko klinasto pismo je u osnovi bilo slogovno; jedan znak je pred stavljao puni slog (ab, ba, bat, itd.). Ali u rukopisu su se znatno koristili zn akovi koji nisu bili fonetski slogovi ve su imali znaenje "bog", "grad", "drava" il i "ivot", "uzvien" i slino. Jedino mogue objanjenje ove pojave bilo je da su ovi znak ovi bili ostatak starijeg naina pisanja koje se koristilo slikovnim pismom. Akads kom je dakle, prethodio neki drugi jezik koji se sluio metodom pisanja srodnom eg ipatskim hijeroglifima. Ubrzo je postalo oito da se ovdje radi o starijem jeziku, a ne samo starijem obliku pisanja. Uenjaci su uoili da su se na akadskim natpisim a i tekstovima obilno koristile posuenice - rijei preuzete iz drugog jezika u nepr omijenjenom obliku (kao to dananji Francuz preuzima englesku rije weekend). To je p osebno vrijedilo u znanstvenoj i tehnikoj terminologiji, te u pitanjima u vezi bo gova i neba. Jedno od najveih otkria akadskih tekstova bile su ruevine knjinice koju je u Ninivi sakupio Asurbanipal; Layard i njegovi kolege prenijeli su sa nalazit a 25.000 ploica, a mnoge od njih su drevni pisari opisati kao kopije "starih teks tova." Grupa od 23 ploice zavravala je izjavom: "dvadeset i trea ploica: jezik umera nije izmijenjen". Drugi tekst sadravao je tajnovitu izjavu samog Asurbanipala: Bo g rukopisa podario mi je dar poznavanja njegovog umijea. Bio sam iniciran u tajne pisanja. Mogu ak itati zamrene ploe na umerskom: Razumijem tajanstvene rijei uklesan u kamenu u danima prije Potopa.

Tvrdnja Asurbanipal da moe proitati zamrene ploe na umerskom i razumjeti rijei napisa e na ploama u danima prije Potopa samo je poveala tajnovitost. Ali u sijenju 1869. Jules Oppert je predloio Francuskom numizmatikom i arheolokom drutvu (French Society of Numismatics and Archeology) da prizna postojanje preakadskog jezika i naroda . Istaknuvi da su rani vladari Mezopotamije proglaavali svoj legitimitet uzimajui k ao naslov "Kralj Sumera i Akada", on je predloio da se narod nazove Sumerani, a z emlja Sumer. Osim to je krivo izgovorio ime (umer, a ne Sumer) Oppert je bio u pra vu. Sumer nije bio tajnovita, daleka zemlja, ve raniji naziv za junu Mezopotamiju, ba kako je jasno objavljeno u Knjizi Postanka: kraljevski gradovi Babilon i Akad i Erech nalazili su se u "zemlji inear" (inear je bio biblijski naziv za Sumer). Jednom kad su uenjaci prihvatili ove zakljuke, brane su bile otvorene. Akadska upui vanja na "starije tekstove" dobila su znaenje, i uenjaci su ubrzo shvatili da su p loe s dugini stupcima rijei bili u stvari akadsko-sumerski leksikoni i rjenici, nas tali u Asiriji i Babiloniji kako bi omoguavali prouavanje prvog pisanog jezika, su merskog. Bez ovih rjenika iz davnih vremena, jo bi bili daleko od mogunosti da itamo sumerske tekstove. Uz njihovu pomo, otvoreno je ogromno knjievno i kulturno bogat stvo. Isto tako je postalo jasno da je sumersko pismo, koje je izvorno bilo slik ovno i uklesano u kamen u okomitim stupcima, bilo pretvoreno u vodoravno. Kasnij e je stilizirano u klinasto pismo na mekim glinenim ploicama da bi postalo klinas to pismo koje su prihvatili Akaani, Babiloncu Asirci, i ostali narodi drevnog Bli skog i s t o k a . (sl. 7) Odgonetavanje sumerskog jezika i pisma, te spoznaja d a su Sumerani i njihova kultura bili izvor akadsko-babibnsko-asirskih postignua, potaknuli su arheoloka istraivanja u junoj Mezopotamiji. Svi su dokazi ukazivali da je upravo tamo bio poetak. Prva znaajnija iskopavanja sumerskih nalazita zapoeli su 1877 francuski arheolozi: i otkria na samo tom jednom mjestu bila su toliko mnog obrojna da se s iskopavanjima na istom mjestu nastavilo do 1933, a da nisu zavril i s poslom. Pokazalo se da je nalazite, kojeg domae stanovnitvo naziva Telloh (breul jak), ustvari rani sumerski grad, i to upravo Laga osvajanjem kojeg se hvalio Sar gon akadski. To je zaista bio kraljevski grad iji su vladari nosili isti naslov k ojeg je prihvatio Sargon, osim to je bio na sumerskom jeziku: EN.SI (pravedan vla dar). Njihova dinastija je zapoela vladavinu 2.900 pr.n.e. i trajala je skoro 650 godina. Za to vrijeme, etrdeset i tri ensi-ja vladala su nesmetano u LagaSu: nji hova imena, rodoslovlja, i duljina vladanja bili su uredno zabiljeeni, Natpisi no se mnogo informacija. Molbe bogovima "da uine da klice ita rastu za etvu... da uine da zalijevane biljke rode ito" svjedoe o postojanju

sl.7 poljodjelstva i navodnjavanja. alica koju je u ast boginje uklesao "nadglednik itni ce" pokazuje da se ito skladitilo, mjerilo i prodavalo. (sl.8) Ensi pod imenom Ean atum ostavio je natpis na glinenoj cigli koji pojanjava da su sumerski vladari mo gli zauzeti prijestolje samo uz pristanak bogova. On je isto tako zabiljeio osvaj anje drugog grada, to nam govori da su u Sumeru na

poetku treeg tisuljea prije Krista postojali i drugi gradovirave. Eanatumov nasljedni Entemena opisao je kako su gradili hram i ukraavali ga zlatom i srebrom, sadnju vrtova, poveavanje ciglom obrubljenih bunara. Hvalio se izgradnjom tvrave s tornje vima za promatranje i mogunostima za smjetaj brodova. Jedan od poznatijih vladara Lagaa bio je Gudea. On je dao izraditi vei broj kipova koji su ga prikazivali u za vjetnom poloaju, kako se moli svojim bogovima. Takav poloaj nije bio pozerstvo; Gu dca je zaista predano tovao boga Ningirsu, svoje glavno boanstvo, i posvetio se iz gradnji i obnavljanju hramova. Njegovi brojni natpisi otkrivaju da je, u potrazi za izvanrednim graevnim materijalima, nabavlsl.8 jao zlato iz Afrike i Anatolije , srebro iz planina Taurus, cedrovinu iz Libanona, druge rijetke drvne materijal e s Ararata, bakar iz podruja Zagros, diorit iz Egipta, karaeol iz Etiopije, te o stale materijale iz zemalja koje uenjaci jo nisu uspjeli identificirati. Kada je M ojsije gradio za Gospodina Boga "prijestolnicu" u pustinji, sluio se vrlo detaljn im uputama koje mu je dao Gospodin. Kada je kralj Salomon gradio prvi hram u Jer uzalemu, uinio je to nakon to mu je Gospodin "dao mudrost". Proroku Ezekielu su pr ikazani detaljni planovi za Drugi hram "u boanskoj viziji" od strane "osobe koja je izgledala kao od bronce i koja je u rukama drala laneno ue i tap za mjerenje". U r-Nammu, vladar Ura, opisao je tisuu godina ranije kako mu je njegov bog naredio da izgradi za njega hram i dao mu primjerene upute, te mu predao tap za mjerenje i smotano ue. (sl. 9) Tisuu dvjesto godina prije Mojsija, Gudea je tvrdio isto. U jednom dugakom natpisu je zabiljeio kako je upute dobio u viziji, "ovjek koji je sj ajio poput neba", pored kojega je stajala "boanska ptica" "naredio mi je da izgra dim

sl. 9 sl.10 sl. 11

hram". Taj "ovjek" koji je "sudei po kruni na njegovoj glavi oito bio bog" kasnije je identificiran kao bog Ningirsu. S njim je bila boica koja je "drala plou svoje o miljene zvijezde na nebu", a u drugoj ruci "drala je sveti tap" kojim je Gudei pok azala "pogodan planet". Trei ovjek, koji je takoer bio bog drao je u ruci plou od dra gog kamena: "plan hrama nalazio se na njemu". Jedan od Gudeinih kipova prikazuje ga kako sjedi i na koljenima dri tu plou na kojoj se jasno vidi nebeski crte. (sl. 10) Gudea je bio zbunjen ovim arhitektonskim uputama, i mudar kakav je ve bio, za molio je za savjet boginju koja je mogla protumaiti boanske poruke. Ona mu je obja snila znaenje uputa, mjera na planu, te veliinu i oblik cigli koje treba koristiti . Gudea je zatim zatraio mukarca, "boanskog donositelja odluka" i enu "traiteljicu ta jni" da odrede mjesto na rubu grada gdje bi bog elio da se izgradi hram. Zatim je angairao 216.000 ljudi na poslovima gradnje. Gueina zbunjenost potpuno je razumlj iva, jer je, na vodno, jednostavni tlocrt sadravao dovoljno informacija za gradnj u kompleksnog zigurata, koji se uzdizao na sedam katova. Svojim tekstom u "Der a lte Orient" iz 1900. A. Billerbeck je uspio odgonetnuti barem dio boanskih arhite ktonskih uputa. Stari crte, ak i na djelomino oteenom kipu, pri vrhu je dopunjen vert ikalnim linijama iji se broj smanjuje kako se razmak medu njima poveava. Boanski ar hitekti, kako se ini, mogli su jednostavnim tlocrtom popraenim sa sedam promjenjiv ih skala, dati potrebne upute za izgradnju sedmerokatnog hrama. (sl. 11) Ve je ree no da rat potie ovjeka na znanstveni i materijalni napredak. U drevnom Sumeru, kak o se ini, narod i njegove vladare na vea tehnoloka postignua je poticala izgradnja h ramova. Sposobnost da se izvedu veliki radovi prema ve postojeim arhitektonskim pl anovima, da se organizira i nahrani brojna radna snaga, da se zemlja izravna i p odignu breuljci, oblikuju cigle i dopremi kamenje, rijetki metali i ostali materi jali iz daleka, da se lijevaju kovine i oblikuju posue i nakit - sve to jasno gov ori o visokom stupnju civilizacije, koja je ve bila u punom procvatu u treem tisulj eu prije Krista. * Ma koliko vjeto napravljeni, najraniji Sumerski hramovi predstavljaju tek vrh led enog brijega dometa i bogatstva materijalnih postignua prvih velikih civilizacija poznatih ovjeku. Kao dodatak otkriu i razvitku pisma bez kojeg visoko razvijena c ivilizacija ne bi mogla nastati, Sumeranima treba pripisati zaslugu izuma tiskan ja. Tisuljeima prije nego je Johann Gutenberg "izumio" tiskanje koristei pomina slov a, sumerski prepisivai su upotrebljavali gotove uzorke razliitih slikovnih znakova koje su koristili kao to danas koristimo gumene igove, kako bi utisnuli eljeni niz znakova u mokru glinu.

sl.12 sl.13

Oni su takoer izumili i prethodnika naeg krunog tiska - cilindrini peat. To je bio ma li valjak izraen od izuzetno tvrdog kamena, u kojeg je poruka ili crte bio uklesan naopako. Kad bi peatom preli preko mokre gline, pozitiv otiska ostao bi utisnut u glinu. Peat je isto tako jamio autentinost dokumenata; novi otisak je bilo mogue od mah otisnuti i usporediti ga sa starim otiskom na dokumentu. (sl. 12). Mnogi sum erski i mezopotamski zapisi nisu se bavili nuno boanskim ili duhovnim, ve i svakodn evnim zadacima kao to su biljeenje usjeva, mjerenje polja, raunanje cijena. Uistinu , niti jedna visoko razvijena civilizacija ne bi mogla postojati bez naprednog m atematikog sustava. Sumerski seksagezimalan brojani sustav kombinirao je zemaljski broj 10 s nebeskim 6 da bi za osnovu dobio broj 60. Ovaj sustav je na neki nain nadmoniji od naeg dananjeg: u svakom sluaju, bez sumnje je superiorniji od kasnijeg grkog i latinskog sustava. On je omoguio Sumeranima da dijele razlomke i mnoe s mil ijunima, da izraunavaju korijen i potencije. Ne samo da je to bio prvi poznati ma tematiki sustav nego je on uveo i pojam "pozicije": kao to u decimalnom sustavu, 2 moe biti 2 ili 20 ili 200, ovisno o mjestu na kojem se nalazi znamenka, tako i s umerski 2 moe znaiti 2 ili 120 (2 x 60) itd, ovisno o poziciji. (sl. 13) Krug od 3 60 stupnjeva, stopa sa svojih 12 ina, i tucet kao jedinica mjere samo su neki pri mjeri koji pokazuju da je sumerska matematika i danas prisutna u naem svakodnevno m ivotu. Njihova popratna postignua u astronomiji, uspostavljanje kalendara i sline matematiko-nebeske pothvate prouit emo poblie u sljedeim poglavljima. Ba kao to na omski i drutveni sustav, nae knjige, pravne i porezne biljeke, trgovinski ugovori, potvrde 0 braku i sl., ovise o papiru, ivot Sumerana i Mezopotamaca ovisio je o g lini. Hramovi, sudovi i trgovine imali su svoje pisare koji su spremno ekali s pl oicama mokre gline na koje su ispisivali odluke, sporazume, pisma ili raunali cije ne, nadnice, povrinu polja. Ili broj cigli potreban za gradnju. Glina je takoer bi la vana sirovina pri proizvodnji posuda za svakodnevnu upotrebu i posuda za sklad itenje i prijevoz robe. Koristila se za izradu cigle - jo" jedno prvenstvo Sumeran a - koja je omoguavala izgradnju kua za narod, palaa za kraljeve, i velianstvenih hr amova za bogove. Sumerani su zasluni za dva tehnoloka poboljanja koja su omoguila da u svim proizvodima od gline spoje lakou i otpornost, a to su pojaavanje i peenje. Modemi arhitekti su otkrili da armirani beton, izuzetno jak graevni materijal, na staje izlijevanjem cementa u kalupe u kojima se nalaze eljezne ipke: nekad davno, Sumerani su poveavali snagu cigle mijeanjem mokre gline i nasjeckane trske ili sla me. Osim toga, znali su da se glinenim proizvodima moe pojaati

otpornost na tvlak i trajnost peenjem u pei. Izgradnju prvih viekatnica i slavoluka na svijetu, ba kao i izradu trajne keramike robe, omoguile su upravo ove tehnoloke inovacije. Otkrie pei za peenje - visoke pei u kojoj se mogu postii kontrolirane viso ke temperature, bez opasnosti da se proizvod okalja prainom ili pepelom omoguio je jo znaajniji tehnoloki napredak: Metalno doba. Pretpostavlja se da je ovjek otkrio da moe kovati "meko kamenje" - grumenje prirodnog zlata, te spojeve bakra i srebr a - u korisne i lijepe oblike, otprilike oko 6.000 pr.n.e. Prvi predmeti iskovan i od metala pronaeni su na visoravni Zagros i planini Taurus. No, kako istie R.J. Forbes (The Birthplace of Old World Metallurgy) "na drevnom Bliskom istoku, zali he bakra bez primjesa brzo su bile iscrpljene, i rudar se morao okrenuti rudaama. " To je zahtijevalo znanje i sposobnost da se pronae i izvadi rudaa, zdrobi, zatim rastali i proisti proces koji se nije mogao izvesti bez talionica i napredne teh nologije. Umjetnost metalurgije ubrzo je donijela mogunost pravljenja legura bakr a i ostalih metala, to je rezultiralo lijevanim, tvrdim i savitljivim metalom koj eg zovemo bronca. Bronano doba, nae prvo metalurko doba, je isto tako doprinos Mezo potamije modernoj civilizaciji. Veliki dio trgovine tog doba bio je posveen trgov ini metalima. To je stvorilo osnovu za razvoj bankarstva i pojavu prvog novca, s rebrnog ekela (teki ingot). Razliite vrste metala i legura iji su sumerski i akadski nazivi i opsena tehnoloka terminologija pronaeni, svjedoe o visokom nivou metalurgi je u drevnoj Mezopotamiji. Neko vrijeme ovo je zbunjivalo uenjake jer podruje Sume ra, kao takvo, nema metalnih rudaa, a ipak je sigurno da je metalurgija nastala u pravo tamo. Odgovor lei u energiji. Taljenje, proiavanje, stvaranje legura i lijevan je nije se moglo sprovesti bez obilnih zaliha goriva kojim bi se palile pei za pee nje gline, lonii za taljenje i talionice, Mezopotamija je moda bila liena rudaa, ali je imala goriva u izobilju. I tako su rudae dovedene gorivu, to objanjava brojne ra nije natpise koji opisuju do voenje metalnih rudaa izdaleka. Goriva koja su uinila Sumer tehnoloki nadmonim bila su bitumen i asfalt, naftni proizvodi koji su prirod no istjecali na povrinu na mnogim mjestima u Mezopotamiji. R. J. Forbes (Bitumen and Petroleum in Antiquity) pokazao je da su povrinska nalazita u Mezopotamiji bil a primarni izvor goriva u drevnom svijetu jo od najranijih vremena pa sve do vrem ena Rima. On je zakljuio da je tehnoloka upotreba ovih naftnih proizvoda zapoela u Sumeru oko 3500 pr.n.e.: zaista, pokazalo se da je koritenje i znanje o ovom gori vu i njegovim svojstvima bilo vee u doba Sumera nego u kasnijim civilizacijama. S umerani su toliko obilno koristili naftne proizvode, ne samo kao gorivo ve

i kao materijal za izgradnju cesta, impregniranje, zatvaranje pukotina, slikanje , cementiranje i modeliranje, da je drevni Ur pronaen zakopan u breuljku kojeg su lokalni Arapi nazivali "breuljak bitumena". Forbes je pokazao da su u sumerskom j eziku postojali izrazi za svaku vrstu i varijantu bitumenskih supstanci koja se mogla nai u Mezopotamiji. Zaista, imena bitumenskih i naftnih materijala u drugim jezicima - akadskom, hebrejskom, egipatskom, koptskom, grkom, latinskom i sanskr tu - vode do sumerskog izvornika: na primjer, najuobiajenija rije za naftu - napht a - dolazi od sumerskog napatu (kamenje koje bukti). Sumersko koritenje naftnih p roizvoda predstavlja osnovu napredne kemije. Visoki stupanj znanja koje su posje dovali Sumerani moemo procijeniti ne samo po raznolikosti boja i pigmenata koje s u upotrebljavali ili postupcima koje su koristili (kao to je emajliranje), ve i po izuzetnoj umjetnoj proizvodnji poludragog kamenja, ukljuujui i zamjenu za lapis l azuli. Zemne smole su se takoer koristite i u sumerskoj medicini, jo jednom podruju gdje su standardi bili dojmljivo visoki. Stotine akadskih tekstova obilno koris te sumerske medicinske izraze i fraze, ukazujui na sumersko porijeklo cjelokupne mezopotamske medicine. U knjinici Asurbanipal u Ninivi nalazio se i odjel medicin e. Tekstovi su bili podijeljeni u tri grupe - bultitu (terapija), ipir bel imti ( kirurgija) i urti mamae (naredbe i arolije). Neki dijelovi ranih zakonika bavili su se pristojbama koje se plaalo kirurzima za uspjene operacije, te kazne koje su im odreene u sluaju neuspjeha. Kirurga koji se sluio lancetom da bi pacijentu otvorio sljepoonicu, i pritom sluajno pacijentu povrijedio oko, izgubio bi ruku. Neki kost uri pronaeni u grobovima u Mezopotamiji nosili su nepogreive znakove kirurkih zahva ta na mozgu. Djelomino oteen medicinski tekst govori o kirurkom odstranjivanju "sjen e koja je prekrivala ovjekovo oko" - vjerojatno katarakta, drugi tekst spominje u potrebu instrumenata za rezanje, izjavljujui: "ako je bolest zahvatila unutranjost kosti, tada ju treba sastrugati i odstraniti". Bolesnici u sumersko doba mogli su birati izmeu A.ZU (vodeni lijenik) i IA.ZU (uljni lijenik). Ploa iskopana u Uru, stara oko 5.000 godina, naziva osobu koja lijei "Lulu, lijenik". Postojali su i ve terinari - poznati kao "lijenici za volove" ili "lijenici za magarce". Par lijenikih klijeta opisan je na vrlo starom cilindrinom peatu, pronaenom u Lagau, a pripadao je "lijeniku imenem Urlugaledina". Peat prikazuje zmiju na drvetu - simbol medicine do dananjih dana (sl. 14). Instrument koji su koristile primalje da bi prerezale pupanu vrpcu je takoer vrlo esto opisivan. Sumerski medicinski tekstovi bave se dij agnozama i receptima. Sumerski

sl.14 lijenik nije se sluio magijom ili aranjem, u to ne sumnjamo. On je preporuivao ienje i pranje, namakanje u toplim kupkama i rudnim otopinama, primjenu biljnih pr eparata, trljanje naftnim spojevima. Lijekovi su bili spravljam od biljaka i rud nih smjesa, pomijeanih sa tekuinama i otopinama koje su odgovarale nainu primjene. Ako se lijek uzimao na usta, praci su se mijeali s vinom, pivom ili medom, ako bi se "ulijevali u rektum" primjenom klistira - bili su mijeani s biljem ili biljnim uljima. Alkohol, koji ima tako vanu ulogu pri dezinfekciji u kirurgiji, te kao o snova mnogih lijekova, stigao je u nae jezike preko arapskog "kohr, iz akadskog " kuhlu". Modeli jetre pokazuju da se medicina uila u medicinskim kolama uz pomo glin enih modela ljudskih organa. Anatomija je vjerojatno bila napredna znanost, jer su hramski rituali zahtijevali detaljno razraeno seciranje rtvenih ivotinja to preds tavlja samo korak od komparativneg poznavanja ljudske anatomije. Nekoliko prikaz a na cilindrinim peatima ili ginenim ploama prikazuju ljude kako lee na nekoj vrsti kirurkog stola, okrueni ekipama bogova i ljudi. Iz epova i drugih junakih tekstova saznajemo da su Sumerani i njihovi potomci u Mezopotamiji bili zaokupljeni pitan jima ivota, bolesti i smrti. Ljudi poput Gilgamea, kralja Ereka, traili su "Drvo ivo ta" ili neku rudu ("kamen") koji bi im donio vjenu mladost. Postoje takoer i aluzi je o pokuajima uskrsnua mrtvih, pogotovo ukoliko se radilo o bogovima:

Visei sa motke, na le usmjerili su bilo i sjaj; ezdeset puta vodu ivota. ezdeset puta hranu ivota, Poprskali su po njemu; I Inanna ustade. Jesu li oni poznavali i kor istili pri takvim pokuajima oivljavanja neke ultramoderne metode, o kojima mi moemo samo raspravljati? Prikaz medicinskog lijeenja na cilindrinom peatu koji se datira na sam poetak sumerske civilizacije, svakako sugerira poznavanje i koritenje radi oaktivnih materijala pri lijeenju odreenih lakih bolesti. Nema sumnje da crte prikaz uje ovjeka kako lei na posebnom krevetu; lice mu je zatieno maskom, i izloen je nekoj vrsti zraenja. (sl.15) Jedan od najstarijih sumerskih materijalnih postignua je r azvoj industrije tekstila i odjee. Smatra se da je naa industrijska revolucija zap oela s uvoenjem strojeva za predenje i tkanje u Engleskoj 1760-tih. Najrazvijeniji narodi oduvijek su teili razviti tekstilnu industriju kao prvi korak prema indus trij alizaciji. Dokazi pokazuju da taj proces traje ne samo od osamnaestog stolj ea, ve od prve ovjekove velike civilizacije. ovjek nije mogao proizvesti sl.15 tkani nu prije nego je razvio poljodjelstvo koje ga je opskrbilo lanom, i prije negoli je pripitomio ivotinje, stvorivi tako izvor za vunu. Grace M. Crowfoot (Textiles, Basketry and Mats in Antiquity) izrazila je ope miljenje uenjaka izjavivi da se tka nje prvi puta pojavilo u Mezopotamiji, oko 3.800 pr.n.e. U to vrijeme Sumer nije bio na glasu samo po tkaninama, ve i po svojoj odjei. Knjiga Joue (7.21) govori da za vrijeme osvajanja Jerihona neki ovjek nije mogao odoljeti iskuenju da zadri "je dan dobar kaput iz ineara" kojeg je pronaao u gradu, iako je kazna za tako neto bil a smrt. Odjea iz ineara (Sumer) bila je toliko cijenjena da su ljudi bili voljni i zloiti ivot ne bi li je dobili. Ve u sumersko doba postojala je bogata terminologij a koja je opisivala i pojedine komade odjee i njihove proizvoae. Osnovnu odjeu inio j e TUG bez sumnje, i stilom i imenom prethodnik rimske toge. Ta odjea zvala se TUG .TU.SHE, to je znailo "odjea koja se nosi omotana" (sl. 16). Drevni prikazi otkriva ju ne samo zapanjujuu raznolikost i obilje odjee, ve

i eleganciju, u kojoj je prevladavao dobar ukus i usklaenost odjee, frizura, nakit a za glavu i kosu, te dragocjenosti. (sl. 17, 18) Jo jedno od znaajnijih postignua Sumera bilo je poljodjeljstvo. U zemlji sezonskih kia, rijeke su natapale usjeve tijekom cijele godine preko razgranatog sustava kanala za navodnjavanje. sl.17 sl. 16 sl.18 Mezopotamija - zemlja izmeu rijeka - bila je u drevna vremena prava koara hrane. V oke marelica, koje se u panjolskom nazivaju damasco ("Damascus drvo") nois i latin sko ime armeniaca; izraz koji je posuenica iz akadskog - armanu. Trenja, u grkom ke rasos, u njemakom Kirsche dolazi od akadskog karshu. Sve to dokazuje da je ovo i drugo voe i povre stiglo u Europu iz Mezopotamije. To se zbilo i s brojnim posebni m sjemenkama i zainima: naa rije afran dolazi od akadskog azupiranu, crocus od kurka nu (preko krokos u grkom) kumin od kamanu, hyssop od zupu, myrrh od murru. Primje ra je mnogo: u mnogim sluajevima Grka je fiziki i etimoloki predstavljala most preko kojeg su ovi plodovi zemlje stigli u Europu. Luk, lea, grah, krastavci, kupus i salata bili su uobiajeni sastojci sumerske prehrane. Jednako je dojmljiv raspon i raznolikost drevnih naina pripremanja hrane u Mezopotamiji, njihova kuhinja. Tek stovi i slike potvruju sumeransko poznavanje pretvaranja uzgojenih itarica u brano od kojeg su pravili razne vrste kruha, sa i bez kvasca, kae, tjestenine, kolate i kekse. Fermentirali su jeam kako bi dobili pivo: medu tekstovima nalazimo "tehnik e prirunike" za proizvodnju

piva. Vino su dobivali od groa i palmi datulja. Mlijeko koje su dobivali od ovaca, koza i krava koristili su za pie, kuhanje, pravljenje jogurta, maslaca, vrhnja i sireva. Uobiajeni dio prehrane bila je riba. Ovetina je bila lako dostupna, a mes o svinja koje su Sumerani uzgajali u velikom broju, drali su pravom poslasticom. Guske i patke vjerojatno su bile rezervirane za stolove bogova. Drevni tekstovi jasno pokazuju da se visoka kuhinja drevne Mezopotamije razvila u hramovima u sl ubi bogovima. Jedan je tekst propisivao kao rtvu bogovima: "truce jemenog kruha... tr uce peninog kruha, patetu od meda i vrhnja, datulje, kolae...pivo, vino, mlijeko...s ok cedra, vrhnje". Peeno meso nudilo se uz rtve ljevanice "prvorazrednog piva, vin a i mlijeka". Poseban komad bikovog mesa pripremao se strogo prema receptu, zaht ijevajui "fino brano...izmijeano u tijesto s vodom, prvorazrednim pivom i vinom" i pomijeano sa ivotinjskim masnoama, "aromatinim sastojcima nastalim iz samog srca bil jke", orasima, sladom i zainima. Upute za "svakodnevnu rtvu bogovima grada Uruka" zahtijevali su da se poslui pet razliitih pia uz obroke, i tono odreivala to trebaju iti "mlinari u kuhinji" i "glavni kuhar u krunom koritu" Nae divljenje sumerskom k ulinarskom umijeu svakako se poveava kako nailazimo na pjesme koje pjevaju hvalosp jeve izvrsnoj hrani. Zaista, to rei dok itamo tisuljeima star recept za pripremu "kok ota u vinu"? U vinu za pie U mirisnoj vodi U ulju pomazanja Ovu sam pticu skuhao I pojeo. Uspjena ekonomija i drutvo s tako znaajnim materijalnim postignuima, nije m oglo nastati bez djelotvornog sustava transporta. Sumerani su koristili svoje dv ije velike rijeke i umjetnu mreu kanala za prijevoz vodom ljudi, dobara i stoke. Neki od najranijih crtea prikazuju ono to su bez sumnje bili prvi amci na svijetu. Iz mnogih ranih tekstova saznajemo da su se Sumerani bavili i plovidbama otvoren im morem, koristei razne vrste brodova kako bi stigli do udaljenih zemalja u potr azi za metalima, rijetkim drvom, kamenjem i drugim materijalima koje se nije mog lo nai u uem Sumeru. Akadski rjenik sumerskog jezika sadri dio o brodarstvu, koji po pisuje 105 sumerskih izraza za razliite brodove, prema veliini, odreditu, ili namje ni (teretni, putniki ili za posebne namjene izvjesnih bogova.). Daljnjih 69 sumer skih izraza vezanih uz ukrcavanje i izgradnju brodova

bili su prevedeni na akadski. Samo duga tradicija plovidbe morem mogla je proizv esti tolike specijalizirane brodice i tehniku terminologiju. Za prijevoz po kopnu po prvi puta je u Sumeru upotrijebljen kota. Izum kotaa i njegovo uvoenje u svakod nevni ivot omoguilo je nastanak razliitih vrsta vozila, od kola na dva kotaa do bojn ih kola, i svakako je Sumeru dodijelio znaajku prvih koji su koristili "snagu vol ova" kao i "snagu konja" za putovanje. (sl. 19) Profesor Samuel N. Kramer, jedan od najveih sumerologa naeg doba, ponovo je 1956. g. pregledao knjievnu batinu pronae nu ispod breuljaka Sumera. Ploica sa sadrajem djela "Iz sumerskih ploa" je sama po s ebi dragulj, jer svako od dvadeset i pet poglavlja opisuje neto po emu su Sumerani bili prvi, ukljuujui prve kole, prvi dvodomni sabor, prvi povjesniar, prvi popis li jekova, prvi "almanah za ratare", prva kozmogonija i kozmologija, prvi "Job," pr ve poslovice i izreke, prve knjievne rasprave, prvi "Noa", prvi katalog knjinice, kao i ovjekovo prvo herojsko doba, njegovi prvi zakonici i drutvene reforme, prva medicina, poljodjelstvo i tenja za mirom i slogom u svijetu. Ovo nije pretjerivan je. Prve kole bile su utemeljene u Sumeru kao izravna posljedica otkria i uvoenja p isma. Arheoloki dokazi; istinske kolske zgrade i pisani dokazi; ploica za vjebanje u kazuju na postojanje formalnog sustava obrazovanja ve poetkom treeg tisuljea prije Kr ista. U Sumeru je postojalo doslovno na tisue pisara; mladih, visokih, kraljevski h, pisara u hramu, i onih koji su pisali u visokim dravnim uredima. Neki su djelo vali kao uitelji u koli i jo uvijek moemo itati njihove eseje o koli, njihovim ciljev ma, te njihov nastavni plan i metode poduavanja. U koli se poduavalo ne samo jeziku i pisanju ve takoer i istaknutim znanostima: botanici, zoologiji, geografiji, mat ematici i teologiji. Knjievna djela iz prolosti prouavala su se i prepisivala i uje dno stvarala se nova. kolama je upravljao "ummia" (struni profesor) i ta je ovlast redovito ukljuivala ne samo zaduenje "za crtanje, sumerski jezik" ve isto tako i " za bi". Disciplina je oito bila stroga: tako jedan uenik opisuje na glinenoj ploi ka ko je bio iiban, jer nije bio u koli, nije bio dovoljno uredan, jer je gubio vrije me, nije bio tiho, nedolino se ponaao i nije imao uredan rukopis. Epska pjesma o p ovijesti Ereka bavi se suparnitvom Ereka i grada-drave Ki. Epski tekst kazuje

kako su izaslanici Kia krenuli za Erek, nudei mirno rjeenje njihovog spora. Ali Gil game, vladar Ereka u to vrijeme, radije se borio nego da pregovara. Zanimljivo da je to pitanje dao na glasanje pred Vijee Staraca, lokalni "Senat": Gospodar Gilg ame Pred starce svoga grada iznio je pitanje I trai odluku: Nemojmo se pokoriti kui Kia, Ve ga unitimo orujem. Vijee staraca, meutim, bilo je za pregovore. Ne obazirui na to, Gilgame je iznio pitanje mlaima, Vijeu ratnika koje je glasalo za rat. Znaaj ove prie je u otkrivanju injenice da je sumerski vladar morao iznijeti pitanje ra ta ili mira pred prvi dvodomni sabor, prije nekih 5 000 godina. Naslov prvog pov jesniara pripada Kramer Entemeni, kralju Lagaa, koji je na glinenim valjcima zabil jeio svoje ratovanje sa susjednom Ummom. Dok su ostali tekstovi bili knjievna djel a ili epske pjesme ija tema su bili povijesni dogaaji, Entemenini natpisi bili su i sta proza, pisani jedino kao injenina povijesna biljeka. Poto su natpisi Asirije i B abilona bili odgonetnuti puno prije sumerskih zapisa, dugo se smatralo da je prv e zakonike sastavio i odredio babilonski kralj Hamurabi, oko 1900 prije Krista. Ali kada je otkrivena sumerska civilizacija, postalo je jasno da prvi zakonski s ustavi, prvi koncept drutvenog poretka i poteno provoenje pravde pripada Sumeru. Pu no prije Hamurabija, sumerski vladar grada-drave Enuna, koji se nalazi sjeveroiston o od Babilona, ozakonio je pravila koja su odreivala maksimalne cijene prehramben ih proizvoda i iznajmljivanja teretnih kola i amaca kako siromasi ne bi bili ugnj etavani. Postojali su takoer zakoni koji su se bavili povredama osoba i imovine, i propisi koji su se odnosili na obiteljska pitanja i odnose izmeu gospodara i sl uge. Lipit-Itar, vladar Isina je javno obznanio zakonik prije ve spomenutog. Tride set i osam zakona koji su ostali itljivi na djelomino sauvanoj ploici (kopija izvorn ika koji je uklesan na kamenoj steli) bavi se pitanjima nekretnina, robova i slu ga, brakova i nasljeivanja, iznajmljivanja brodova, posudbe volova, neplaanja pore za. Kao i Hamurabi nakon njega, Lipit-ltar je u prologu svog zakonika objasnio da je djelovao prema uputama "velikih bogova" koji su mu naredili "da donese blago stanje Sumeranima i Akaanima". No, ni Lipit-Itar nije bio prvi sumerski zakonodava c. Pronaeni dijelovi glinenih ploica sadre kopije zakona koje je donio Ur-Nammu, vl adar Ura oko

2350 pr.n.e., dakle vie od pola tisuljea prije Hamurabija. Zakoni, doneeni na zapovi jed boga Nannara, imali su za cilj da sprijee i kazne "kradljivce gradskih volova , ovaca i magaraca," kako ne bi "siroe palo rtvom bogatome, udovica rtvom moniku, a o vjek koji ima jedan ekel onome tko ih ima ezdeset". UrNammu je takoer odredio "valj ane i nepromjenljive utege i mjere." Ali sumerski pravni sustav i provoenje pravd e seu jo dalje u prolost. Do 2.600 pr.n.e. toliko tog se ve zbilo u Sumeru da je "en si" Urukagina smatrao nunim da uvede reforme. Njegov dugaak zapis uenjaci smatraju dragocjenom ispravom koja govori o prvoj drutvenoj reformi kojoj je osnova slobod a, jednakost i pravda - "francuska revolucija" koju je izveo kralj 4.400 godina prije 14. srpnja 1789. Dekret o reformi kralja Urukagina najprije nabraja sva zl a njegovog doba, a zatim reforme. Zlo se u prvom redu sastojalo od nepotenog isko ritavanja moi od strane nadglednika kako bi najbolje uzeli za sebe, te od zloupotr ebe slubenog poloaja i iznuivanja visokih cijena od strane monopolistikih grupa. Sve takve nepravde i jo mnoge druge bile su zabranjene Dekretom o reformi. Slubenik n ije vie mogao sam odrediti cijenu "za dobrog magarca ili kuu." "Veliki ovjek" vie ni je mogao sputavati obinog graanina. Prava slijepih i siromanih, udovica i siroadi bi la su preformulirana. Rastavljena ena - prije gotovo 5000 godina - bila je pod zat itom zakona. Koliko dugo je postojala sumerska civilizacija da su joj bile potre bne velike reforme? Oito, dugo vremena J e r je Urukagina tvrdio da je njegov bog Ningirsu zahtijevao od njega "da obnovi dekrete prijanjih dana." Jasna je poruka da se zahtijeva povratak na jo stariji sustav i ranije zakone. Sumerske zakone p otvrivao je sud u kojem su postupci i presude ba kao i ugovori bili paljivo biljeeni i uvani. Suci su djelovali vie kao porota nego kao suci: sud se obino sastojao od tri ili etiri suca. Jedan od njih je bio profesionalni "kraljevski sudac", a osta li su bili izabrani sa popisa od trideset i est mukaraca. Dok su Babilonci postavl jali pravila i propise, Sumerani su se bavili pravdom, jer su vjerovali da su bo govi postavljali kraljeve prvenstveno kako bi osigurali pravednost na Zemlji. Moe mo povui brojne usporedbe s pojmom pravde i moralnosti u Starom zavjetu. Prije ne go su idovi imali kraljeve, njima su upravljali suci; kraljeve se prosuivalo, ne p o njihovim osvajanjima i bogatstvu ve po opsegu "pravinog djelovanja". U idovskoj v jeri Nova godina oznaava desetodnevno razdoblje tijekom kojeg se djela ovjeka mjer e i ocjenjuju kako bi se odredila njegova sudbina u nadolazeoj godini. Vjerojatno nije sluajnost da su Sumerani vjerovali kako boginja pravde Nan-e svake godine pr osuuje ovjeanstvo na slian nain;

konano, praotac izraelskog naroda Abraham doao je iz sumerskog grada Ura, Grada Ur -Nammua i njegovog zakonika. Sumerska briga za pravdu ili njeno neprovoenje izraen o je u onome to Kramer naziva "prvim Jobom". Dok je slagao dijelove glinenih ploic a u Istambulskom muzeju antike, Kramer je uspio proitati velik dio sumerske pjesm e koja je, poput biblijske Knjige o Jobu, bila tualjka pravinog ovjeka koji, umjest o da bude blagoslovljen od bogova, mora trpjeti gubitak i omalovaavanje. "Moja pr avina rije pretvorena je u la"- vikao je u bolu. U drugom dijelu pjesme, neznani pa tnik moli se svom bogu na nain koji podsjea na neke stihove iz idovskog psalma: Boe moj, ti koji si otac moj Koji si me zaeo-podignt mi lice. Koliko e me jo zanemarivat i Ostaviti me nezatienog... Ostaviti me bez vodstva? Slijedi sretan zavretak. "Prav ine rijei, iste rijei koje je on izrekao, bog je prihvatio; ...njegov bog je povukao ruku njegovu od zle rijei". Otprilike dvije tisue godina prije biblijske Knjige P ropovjednika sumerske poslovice sadravale su mnoge sline pristupe i dosjetke. Ako nam je umrijeti - troimo, Ako nam je ivjeti dugo - tedtmo. Kada umre siromah, ne po kuavaj ga oivjeti. Tko ima mnogo srebra, neka je sretan. Tko ima mnogo jema, neka j e sretan; Tko nema ba nita, neka spava! Mukarac; njemu za uitak; brak; A kada promis li: razvod. Do neprijateljstva ne vodi srce; Do neprijateljstva vodi jezik. U gr adu bez psa uvara Nadglednik je lisica.

Materijalna i duhovna postignua sumerske civilizacije pratio je opsean razvoj repr oduktivne umjetnosti. Ekipa strunjaka sa Sveuilita Califomia u Berkleyu objavila je u oujku 1974. da su odgonetnuti najstariju pjesmu na svijetu. Profesor L. Crocke r, Anne D. Kilmer i Robert R. Brown uspjeli su proitati i odsvirati glazbene note zapisane na klinastoj ploici iz 1.800 pr.n.e. pronaenoj u Ugaritu na obali Sredoz emlja (dananja Sirija). "Oduvijek smo znali" - objanjava ekipa sa Berkleva - " d a je u ranijoj asirsko - babilonskoj civilizaciji postojala glazba, ali dok nismo odgonetnuli note nismo znali da se radilo o istoj ljestvici od sedam dijatonski h tonova koja je karakteristina za suvremenu zapadnu glazbu, i grku glazbu prvog t isuljea pr.n.e." Do sada se smatralo da je zapadna glazba porijeklom iz Grke: sada je ustanovljeno da naa glazba, kao i glazba zapadne civilizacije, potjee iz Mezopo tamije. To nas ne bi trebalo uditi, jer je ve grki uenjak Filon izjavio kako su Mezo potamci bili poznati po tome to "trae svjetski sklad i slogu preko glazbenih tonov a". Nema sumnje da Sumeranima moemo pripisati prvenstvo u pitanjima glazbe i pjes me. Profesor Crocke je konstruirao liru poput one pronaene u ruevinama Ura i na nj oj uspio odsvirati drevnu melodiju. Tekstovi koji potjeu iz drugog tisuljea prije K rista ukazuju na postojanje glazbenih "kljueva" i pripadajue glazbene teorije: a s ama profesorica Kilmer ranije je napisala u svom djelu (The Strings of Musical I nstruments: Their names, Numbers and Significance) da su mnoge sumerske zbirke c rkvenih tekstova sadravale neto to "izgleda poput glazbenih biljeenja na marginama." "Sumerani i njihovi nasljednici imali su bogat glazbeni ivot" -zakljuuje ona. Nij e stoga udno da nalazimo raznolike glazbene instrumente, pjevae i plesae prikazane na cilindrinim peatima i glinenim ploicama. (sl. 20) Kao i mnoga druga sumerska pos tignua, glazba i pjesma imaju porijeklo u hramovima. Ali, iako su poele kao sluba b ogovima, ove reproduktivne umjetnosti uskoro su prevladale izvan hramova. Korist ei omiljene

sumerske igre rijeima, popularna izreka komentira napojnice koje su dobivali pjev ai: "Pjeva koji nema ugodan glas, zaista je siromaan." Pronaene su mnoge sumerske lj ubavne pjesme; one su sigurno pjevane uz glazbenu pratnju. Najdirljivija je uspa vanka koju je skladala i pjevala majka svom bolesnom djetetu: San neka doe, san n eka doe, doe mome sinu San nek' pouri mome sinu; Neka se spusti san na njegove nemi rne oi... Bolan si, sine moj: nemirna sam i zapanjena, gledam u zvijezde. Mladi m jesec sija na tvoje lice; tvoja sjena e suze proliti za tebe. Miruj usnu... Neka ti boica rasta bude saveznicom; neka bi imao rjeitog zatitnika na nebu, neka ti bud e kraljevstvo sretnih dana... neka ti ena bude podrka; neka ti je sin sudba za bud unost. Ono to nas se doimlje u ovoj glazbi i pjesmama nije samo zakljuak da je Sume r bio izvor zapadne glazbe u strukturi i harmonijskoj kompoziciji. Ne manje vana je injenica da, dok sluamo glazbu ili itamo pjesme, one ne zvue udno niti strano, ni u dubini osjeaja niti u raspoloenju. Zaista, kada razmislimo o velikoj sumerskoj c ivilizaciji, nalazimo da ne samo na moral, smisao za pravdu, zakoni i arhitektura , umjetnost i tehnologija vuku korijenje iz Sumera, ve su nam i njihove instituci je toliko poznate i bliske. U srcu, reklo bi se, svi smo mi Sumerani. Nakon isko pavanja u Lagau, arheolozi su otkrili Nippur, neko vjersko sredite Sumera i Akada. Od 30.000 tekstova koliko ih je tamo pronaeno, mnogi jo do danas nisu proueni. U uru ppaku su pronaene kolske zgrade iz treeg tisuljea prije Krista. U Uru su istraivai p ali velianstvene vaze, dragocjenosti, oruje, bojna kola, kacige od zlata, srebra, b akra, i bronze, ostatke tkaonica, sudske biljeke i visoko uzdignuti zigurat ije rue vine jo uvijek dominiraju krajolikom. U Enunni i Adabu arheolozi su pronali hramove i umjet-

nike kipove iz vremena prije Sargona. Natpisi iz Umme govore o ranim kraljevstvim a. U Kiu su otkrivene monumentalne zgrade i zigurat koji potjeu barem iz 3.000 pr. n.e. Uruk (Erek) je vratio arheologe natrag u etvrto tisuljee prije Krista. Tamo je pronaena prva bojana lonarija peena u pei, to dokazuje prvo koritenje lonarskog kol Plonik od blokova vapnenca predstavlja najstariju pronaenu kamenu konstrukciju. U Uruku su arheolozi takoer pronali i prvi ziguiat - golemi breuljak kojeg je nainio ov jek, a na njegovom su se vrhu nalazili bijeli i crveni hram. Tamo je takoer pronae n prvi pisani tekst na svijetu, kao i prvi cilindrini peati, O njima govori Jack F inegan (Light from the Ancient Past): "Izvrsnost peata ve pri prvom njihovom pojav ljivanju u razdoblju Uruka je zaudna". Druga nalazita iz razdoblja Uruk sadre dokaz e o pojavi Metalnog doba. Godine 1.919. H. R. Hall naiao je na drevne ruevine u se lu pod dananjim nazivom El-Ubaid. To nalazite je imenovalo ono to danas uenjaci smat raju prvom fazom velike sumerske civilizacije. Sumerski gradovi tog razdoblja, n a podruju od sjeverne Mezopotamije do junih obronaka Zagrosa, po prvi puta su upot rebljavali glinene cigle, gipsane zidove, ukrasne mozaike; javljaju se groblja s grobovima uokvirenim ciglama, oslikani i ukraeni keramiki predmeti s geometrijski m uzorcima, bakrena ogledala, zrnca uvezenog tirkiza, boja za one kapke, sjekiric e s bakrenim glavama, odjea, kue i, iznad svega, monumentalni hramovi. Nie na jugu, arheolozi su otkrili Eridu, prema drevnim tekstovima prvi sumerski grad. Kako s u iskopavanja ila dublje, naili su na hram posveen sumerskom bogu Znanja imenom Enk i. Izgleda da je taj hram bio vie puta graen i obnavljan. Slojevi su vodili uenjake sve dalje do poetaka sumerske civilizacije: 2.500 pr.n.e., 2.800 pr.n.e., 3.000 pr.n.e., 3.500 pr.n.e. Zatim su lopate naile na temelje prvog hrama posveenog bogu Enki. Ispod njih se nalazila netaknuta zemlja. Prije toga nita nije bilo izgraeno . Starost je iznosila otprilike 3.800 pr.n.e. Tada je zapoela civilizacija. To, u pravom smislu rijei, nije bila samo prva civilizacija. To je bila civilizacija n ajveeg opsega, sveobuhvatna, mnogo naprednija od ostalih starih kultura koje su s lijedile nakon nje. Nema sumnje da se na njenim osnovama temelji naa vlastita civ ilizacija. Poevi koristiti kamenje kao orue nekih 2.000.000 godina ranije, ovjek je ovakav stupanj civilizacije bez presedana postigao u Surneru oko 3.800 pr.n.e. in jenica koja zbunjuje do danas jest da uenjaci ni ne slute, tko su zaista bili Sum erani, odakle su doli, te kako i zato se pojavila njihova civilizacija. Jer, oni s u se pojavili naglo, neoekivano i niotkuda.

H. Frankfort (Tell Uqair) ju je nazvao "zapanjujuom". Pierre Amiet (Elam) "izvanr ednom". A. Parrot (Sumer) opisuje ju kao "plamen koji je tako naglo buknuo", Leo Oppenheirn (Ancient Mesopotamia) naglaava "zapanjujue kratak period" unutar kojeg se uzdigla ova civilizacija. Joseph Campbell (The Masks of Gods) saeo je to ovak o: "s arobnom nenadanou ... pojavljuje se u ovom malom sumerskom blatnjavom vrtu... itav jedan kulturni sindrom koji je tako rairio klicu svih velikih civilizacija s vijeta."

3 BOGOVI NEBA I ZEMLJE to se to dogodilo da se nakon stotina tisua, ak milijuna godina bolno sporog ljudsk og razvoja naglo sve potpuno izmijenilo? Dok nabroji do tri, otprilike oko 11 000 - 7 400 - 3 800 pr.n.e, primitivni nomadski lovci i sakupljai hrane pretvorili s u se u ratare i lonare, a zatim u graditelje, inenjere, matematiare, astronome, met alurge, trgovce, glazbenike, suce, lijenike, autore, knjiniare, sveenike? Moemo ii i alje i postaviti jo temeljnije pitanje koje je tako dobro izrazio profesor Robert J. Braidwood (Prehistoric Men): "Zato se to uope dogodilo? Zato sva ljudska bia jo u vijek ne ive na stupnju ivota kao u mezolitiku?" Sumerani, narod kroz koji je ova visoka civilizacija tako naglo oivjela, imali su spreman odgovor. On je bio saet u jednom od desetaka tisua drevnih sumerskih natpisa koji su otkriveni: "to god je lijepo, stvorili smo milou bogova." Bogovi Sumera. Tko su oni bili? Jesu li sumers ki bogovi bili poput grkih koje su opisivali kako ive u velikom dvoru, gozbujui u V elikoj dvorani Zeusovoj na nebu, na Olimpu, kojemu je pandan na Zemlji najvii vrh u Grkoj, planina Olimp?

Grci su svoje bogove opisivali kao antropomorfha bia, fiziki slina smrtnicima, ljud skog karaktera: mogli su biti i sretni i ljutiti i ljubomorni; vodili su ljubav, svaali set borili i raali kao i ljudi, raajui potomstvo, spolno opei, meusobno ili judima. Bili su nedostupni, a ipak su se stalno mij