Emili Dikinson POEZIJA

S V J E T L O S T Sarajevo

Urednik STEVAN T O N T I

Prevod JASNA LEVINGER M A R K O VEOVI

Predgovor i komentar M A R K O VEOVI

Grafika oprema B O G D A N KRI

Glavni urednik IVAN LOVRENOVI

Recenzenti N I K O L A K O L J E V I

M A R K O V E S O V I

RUA ZA EMILIJU

i

Ovi prevodi nisu nastali jedino iz saradnje Jasne Levinger i Marka Veovia. Nego - prvenstveno - iz saradnje oaja i sluaja.

Oaj u najkrae opisati jednom anegdotom iz svijeta ahista. U petom satu igre - kad su ahisti esto iscrpljeni sasvim, prilazi Mihail Talj jednom od kolega, pa e ga upitati: Je li, boga ti, kako ono ide skaka? Ovo pitanje, ne zaboravite, izilo je iz usta genija. A emu mi ostali, negeni-jalni, da se nadamo, kad nam se ivljenje pretvori u taj peti sat igre? Oaj, o kojem je ovdje rije, trenutak je kad nita ne znam, nita ne mogu, nita nisam. I ne samo to: ini mi se tada kako je posve prirodno to ne umijem nita, ne shvatam nita, ne sadrim nita. Biti pronicljiv, biti nadahnut, biti stvaralac, to mi, tada, doe kao udovian izuzetak od pravila koje je kosmiko - ba onako kako Krlea veli da je glupost - svemirsko naelo. Svaka mi stvar, tada, postaje onaj Taljev skaka pred kojim zalud kuam da se sjetim kako ono ide. Svaka stvar stoji sama, ogrezla u vlastitom iskonskom besmislu, ne zna joj se porijeklo, ne zna joj se svrha, osim to popunjava sobom prostor, da bi ga bilo to manje slobodnog. A to - da sam i ja, nekada, neto pisao, da sam moe biti napisao togod od valjanja, e, to mi, tada, izgleda potpuno nevjerovatno. Naprosto, tu sam da bi svjetska pusto gledala na moje oi. Jedino mi tada nije jasno: jesam li oajan zato to sam malouman, ili sam malouman zato to sam oajan, ili je to dvoje unakrst povezano? Svak je bolji od mene, a to je i previe, u ove sunane dane, to rekao Duko Trifunovi.

Jednog dana, nakon to sam, cijeli mjesec, u dan ispisivao hartijetine koje u uvee pobacati u korpu za otpatke, jednog dana kaem sebi: prekini to samomuenje, uzmi bar neto da ita, zna kako ono veli Borhes da je itanje in istiji, duhovniji od pisanja, jer je lien sujete, jer dolazi naknadno - tako nekako bjee Borhes rekao, ali time

7

userHighlight

se stvar nije dala rijeiti, jer - ta da itam kad mi svaka knjiga, koju otvorim - ima bijele stranice! Tog dana sam zaintaio da naem na polici knjigu koja bi posvjedoila da me jo ima na svijetu. Ne naoh nita osim Remboa. Dobro, Rembo, njime sam se esto, dosad, branio od ove moje barutine, mnogo puta su me spaavale njegove vizije nedjeljnih bjelina, njegovo cvijee to na njuke lii, njegovo plavo i uto buenje fosfora raspjevanih, njegovi sni o milion bijelih Marija, njegova gospoa koja namjesti klavir na Alpama... Ali - ljutito vratim Remboa, natrag, na raf. Jer dokle u itati knjige ve pet puta itane? I na Remboa u jednom postati, ako ve i nijesam postao, imun kao na svaki lijek, a ta u onda, da traim drugog Remboa, mislim li ja da je to lako, vidim li ja kako sam se - poput kakvoga starca - zatvorio u krug od desetak pjesnika, kojima vjerujem, koje u itati dok mi ne zvekne motika nad glavom, a postao sam neradoznao za sve izvan tog kruga, nema vie ei za iznenaenjima, nema udi za novim objektima divljenja. Naprosto, elio sam itati neto silno koliko i Rembo, ali da to itam prvi, a ne deseti put.

Sluajno, padne mi oko na crveni hrbat ruskog pre-voda trojice amerikih pjesnika: Genri Longfello - Volt Uitmen - Emili Dikinson - pisalo je, jedno ispod drugoga. Knjigu sam kupio - ne sjeam se prije koliko - zbog Vit-mena: da uporeujem ruski prevod sa Ujevievim. Ostalu dvojicu pjesnika nisam dotad ni njuhnuo. E, ba da vidim kako pie ova usjedjelica. Nasumce otvorim knjigu, i pri dnu stranice proitam stih: Naa izn' - vejcarija. Stih, koji sam proitao s nogu - natjerao me da sjednem. Od iznenaenja. Ne samo stoga to je zbilja vanvredan. Ve to sam shvatio da je moj oaj - vajcarskog porijekla! ta je drugo, ako ne vajcarska, i to pljunuta, ovo to ja poodavno ivim? U stvari, ovo se ivotom moe nazvati - samo iz utivosti! Sve goli red, obzirnost prema drugima, odsustvo ispada, osjeanja koja su ili umjerena ili ih nema uopte - a ko zna ta je od to dvoje gore? - jednostavno: gradanin koji misli kako bog zapovijeda, ni premalo ni previe ovjean, neko iji smijeak veli: pustite me da ivim i da pustim druge da ive!

Na je ivot - vajcarska. Stih toliko dobar da sam sa strahom nastavio itati pjesmu - moda u njemu i nema ono veliko to u magnovenju naslutih? Proitah zatim napreskok jo nekoliko pjesama - Civilizacija goni leoparda, Skriveni u odajama od alabastra, Na oara-

8

userHighlight

vaju inuve - sve prvoklasna roba! Gospode, na polici mi je stajao godinama vrhunski pjesnik, a da pojma nemam! Osim toga, utvrdih sa blaenstvom: mozak je proradio! Toliko toga se rojilo u njemu: slike, slutnje, primisli - zaeljeli da ostavim knjigu i da sjednem pisati vlastite stihove, ali to poeljeh tek na tren: ta ako pisanje utuli ovaj plamiak u meni, ta ako se za as vratim u onog mrtvaca od maloprije? I zaeljeh, silno, da doznam kakve su te pjesme - u izvorniku. Ne sjeam se da sam odavno neto poelio toliko strasno. Sjesti i prevoditi ovu poeziju, svejedno to sam negdje proitao da je neprevodiva. Ja u da njima pokaem je li neprevodiva! Pa opet talas slasti uz kimu: vidi mene, vidi me kako sam opet oran za bezumne poduhvate, opet sam onaj stari, to se lako d nagovoriti da potegne preko svojih snaga, onaj koji sebe stoput dnevno podsjea na Jejtsov stih o Blejku koji je u zid lupao glavom, dok mu Istina nije odgovorila. A moje legendarno neznanje engleskog, u tom trenutku mi se inilo sitnicom, uostalom tu je Rus, prevo-diu uspomo njegovu! Jeste, ali se sjetih da ba ni ruski ne znam kako bi trebalo! Sjetih se, onda, sav ozaren, da mi je Jasna Levinger, negdje u prolazu, obeala: kad mi god ustreba koja pjesma sa engleskoga, neka joj se samo obratim, ima da mi je prevede, pa glava - glava! Sjutradan opriam Jasni kako sam proitao dvadesetak pjesama Emili Dikinson na ruskom i ostao zabezeknut - i predloim joj da prevodimo tu genijalnu usjedjelicu. Jeste, ali Jasna radi doktorsku tezu. Uh, velim, pa i ja sam je radio nekolika mjeseca, a da sam nastavio jo koji mjesec - postao bih prikaza, nego -neka Jasna radi svoju tezu i dalje, a za mene neka odvoji jedan dan u nedjelji: nekolika sata, da mi prevede pregrt pjesama koje u ja prepjevati, a sljedee nedjelje e ih ona pregledati, pa onda sve isponova.

Prevodi koji su pred vama ne bi nastali da se nije umijeala jedna sluajnost: u jednom od trenutaka kad se ivot pokazao milion puta jaim od Jasne Levinger - desilo se da se pokuavala tjeiti upravo poezijom Emili Dikinson -mjesecima je, ree, na svom zidu drala prikucanu pjesmu o Davidu i Golijatu:

Mo svoju uzeh u svoje ruke i krenuh protiv svijeta i ja Ne bijah jaka kao David Al bijah dvaput hrabrija

9

userHighlight

Bacih svoj kamen, ali ja sama -To sve bijae to je palo Bjee li Golijat odve velik -Il moje bie odve malo -

U ovoj knjizi ista pjesma stoji u drugaijoj verziji: ova je tanija, ona raspjevanija, a zasluuje da bude objavljena u obje varijante, jer da nije stajala na Jasninom zidu - ne bi, ni ona, ni sve ostale pjesme, doivjele ponovno roenje - uz nae babienje - na jeziku o kojem nisu ni sanjale. I tako, posao je krenuo. Nisam, vjerovatno, ni u ta u svojem vijeku uloio toliko tvrdoglavosti, nesna, ushita," razoarenja, to dakako jo uvijek ne kazuje nita o valjanosti .ovih prevoda -to rekao onaj Englez: uivanje u nekom poslu obmanjuje u pogledu stvarne vrijednosti toga posla. Ali, oito, tim vikom ulaganja, iskupljivao sam se za neznanje engleskog, a zanosom sam htio zagluiti glas zdravog razuma koji mi je doaptavao: jesi strunjak za sulude pothvate, ali je ovo suludije od svega to ti je dosle naumpalo! Zapravo, kao da sam se odluio igrati partiju aha bez gledanja u ahovsku plou. Ono, istina, i to se moe, ima takvih suludnika, ali to zbilja prevazilazi moje snage. Naravno, stvar se mogla gledati i drugaije: Jasna zna ta je engleski, ja znam ta je poezija, kad se to dvoje znanja udrue - ispae neto ega se neemo ni jedno stidjeti. Jeste, ali je Jasna odlazila, a mene ostavljala samog, samog sa engleskim jezikom, ija te svaka rije gleda s visoka, a Jasna nije mogla sjedeti tu, kraj mene, dok prevodim, da bi mi odgovorila na onih dvadesetak pitanja koja su iskrsavala - bar ispoetka je bivalo tako - povodom svake zasebne pjesme. Nego, i to pregrmjesmo!

A sad - vratimo se u vajcarsku: Nai su ivoti - vajcarska -Tako tihi - tako hladni Dok u udno popodne neko Alpe svoj veo ne razmaknu I ugledamo - Daleko!

Italija je s one strane -Mada ko straar izmeu Alpe sveane -Alpe sirenske -Vjeito uvaju meu!

1 0

userHighlight

userHighlight

Prvi stih je nezaboravan. Ali ne samo zbog toga to ivi na iznenaenju. Istina, ar poezije Emili Dikinson potie ne na posljednjem mjestu iz tih neoekivanih poteza mate. Od svih stvari neizbrojnih s kojima je mogla upore-diti nae ivote - odabrala je najmanje oekivanu - vaj-carsku. Ali kad uete u pjesmu, i kad malo dublje zaete u poeziju Emili Dikinson - otkrivate da je vajcarska, ma koliko djelovala kao iznenaenje, zapravo dublje promiljena, proraunata slika. No o tom kasnije. Nema sumnje da Emili Dikinson spada u pjesnike za koje Ljubomir Simovi ree da iz nekog drugog sveta kroz na u trei gledaju. Sloboda s kojom odlomke razdalekih svjetova ova pjesnikinja stapa u cjeline vanvredne prozranosti i vrstine - svjedoi da njene oi lutaju pustopaicom, van. svih puteva kojima se kreu oi navikle na svijet. Stihove Emili Dikinson valjalo bi uzimati kao sredstvo protiv podmuklih tenji svake stvari zemaljske da nam postane do kraja znana, da nam pree u naviku, da prestane u nama izazivati bilo kakav osjeajni odziv. Njenu i Vitmenovu poeziju s pravom su proglasili dvijema krajnjim takama do kojih je pionirski ameriki duh devetnaestog stoljea dopro u svom kretanju po neutabanim stazama. Oi Emili Dikinson zbilja su pionirske: i najsvakodnevniju stvar zaas preobrate u komadi divljeg zapada koji tek treba osvajati. Ali nije dovoljno tek rei da su te oi zadrale prvotnu djetinju, rajsku nevinost gledanja, jer ta nevinost je esto izborena, to nije neto od ega se polo nego do ega se dolo vanvrednim naporima duha: imala je sposobnost da iznenada precrta sve to se oduvijek zna, i to se unaprijed zna, o svijetu, i da ga pogleda ispoetka, da mu podari drugu nevinost, da ga umije u doivljaju koji stoji prije svakog iskustva, prije svakoga prije ak je i pred zmijom umjela zadrati tu iskonsku istotu posmatranja:

Dijeli se ko eljem trava Pjegava se strijela spazi -Zatvori se kraj tvojih nogu I otvori se kad odlazi

Najprije je tu travu, poreenjem, uinila skroz domaom, da ne kaem kuevnom - pretvorila je u scenu eljanja kose pred ogledalom - gotovo da pomisli da je zmija tu - onaj razdjeljak u kosi, a potom nas je iznenadila onom pjegavom strijelom, koju su spazile - ije oi? Ne njene, niti iije, jer

1 1

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

bezlian oblik glagolski nagovjetava da je rije o apsolutnom pogledu - tako bi zmiju vidio sam Gospod - s onu stranu dobra i zla, s onu stranu svih ljudskih, odvie ljudskih, asocijacija, tanije reeno - predrasuda to su nam zaklonile izvorno bie zmijino. Oi Emili Dikinson s lakoom - koja je nenadmana razgru ba tu travu poznatog, svakodnevnog, obinog, da bi iz nje sinule pjegave strijele zemne ljepote, da bi bljesnulo bie u njegovoj neposrednoj golotinji. A zmija u ovoj pjesmi uopte nije ni pomenuta, ime pjesnikinja oito ispoljava svoju odlunost da ukloni sve ono za to smo od izgona iz Raja na ovamo skloni da optuimo zmiju - ona je naprosto usko stvorenje, ili pak bi to ga je sunce rasplelo - takve slike prenose zmiju u prostor prvotnosti, takorei prije Adamovoga pada! Ovakvi stihovi oslobaaju nam duh za slobodan susret sa stvarima u njihovoj pjegavoj neposrednosti. I ne prisustvujemo, tu, sklu-pavanju zmije nego zatvaranju bia u sebe samo. Ali ta pridjev uzak i imenica strijela i glagol zatvoriti se, skupa uzeti znae? Nije li tu pjesnikinja jeziku prepustila da proizvede zmiju kakve nema van pjesme, nije li to govor koji uprotava stvari, koji nastoji odrediti jedan oblik ivota tako to ga svodi na neke od najelementarnijih oblika svijeta - ta igra krugova i strijela, uskoa i irina, ta jezika igra koja otkriva nagovjetaj osnovnih geometrijskih oblika u zmiji ne navodi li nas sve to skupa da Emilijine oi pogreno proglasimo djetinjim; jer se zapravo radi o krajnje promiljenom prenoenju ive zmije u oblast platonskih praoblika, o lukavom jezikom majstoru koji iz nekog drugog svijeta kroz na u trei gleda?

Ako je Dikinsonova ipak dijete, onda je ona dijete koje je pomalo udno zaljubljeno u definicije. Nai su ivoti vajcarska, Smrt je dijalog meu duhom i prahom, Slava je rumen ostala iza imena to zalaze, Udes je dom bez vrata, Iskustvo je put uglasti, eto samo pregrti njenih omiljenih poetaka pjesama. Reklo bi se da je bijes konanog odreivanja i sreivanja nikada ne naputa. Moda u tome ima neeg od sklonosti djetinje svijesti ka apsolutizacijama, ali prije toga valja uoiti dvostrukost njene pjesnike pustolovine: ono to njen duh otkriva u potpuno slobodnom suoenju sa svijetom kua okovati u jezik definicije. Na jednoj strani lakoa s kojom se probija van poznatog, odreenog, sreenog, svijeta u ono to je jo nemiljeno, jo nesanjano, jo neslueno, jo nekazano. To jest, skepticizam spram svega to se u njenom svijetu, i njenom vremenu, smatralo izvjes-

1 2

userHighlight

userHighlight

nou. A na drugoj strani, njen nain uobliavanja iskaza otkriva e za izvjesnostima, istina, lino izborenim, istina, zaraenim cjelinom svog iskustva - udnju da se dopre do nepomjerivih istina, do granitnih nesumnjivosti, do definitivnih rasvjetljenja onih kategorija koje su os ljudskog biv-stvovanja. Jedan od njenih biografa i istie njeno traganje za izvjesnostima i njeno neprekidno odbacivanje svih izvjesnosti, kao srno obiljeje njenoga pjevanja. Kakve pjesnike posljedice ima ova dvojnost? Njene definicije posjeduju ar i ljupkost i iskoenost - kao da se sebi osmjehuju - to doe iz trvenja onog ta se kae sa onim kako se veli. Zamislite sanjarije uhvaene u obrasce logiara, zamislite slutnje ispriane apodiktikim jezikom katihizisa. Iskustva koja se javljaju tek u najrjeim i najfinijim duhovima - pjesnikinja takvim govorom kua dii do univerzalnog vaenja. To da je ivot - vajcarska, prozrenje je samo njeno, nastalo u uobrazilji velikog pjesnika, ali glas je tako odsjean kao da je po sebi razumljiva takva tvrdnja, kao da i budali mora biti jasno da je ivot samo vajcarska i nita drugo. Odsjenost toga glasa ne doputa da ubacimo jedno kao koje bi ublailo taj nagli prelaz iz jedne ravni iskustva u drugu: za pjesnikinju to nije slinost nego istovjetnost. Oito, iza svake definicije Emili Dikinson stoje dugotrajna, zamrena, skupa iskustva ijeg tereta kao da pjesnikinja eli da se otrese jednim potezom, da zbije i svee u svega nekoliko rijei ono to je otkrila u strpljivoj i prodornoj zagledanosti bilo u vlastiti bol, bilo u kakvu pelu, bilo u onostrno. Definicija je tu zakljuan plod zbivanja ija se sloenost i razmjere mogu tek slutiti. Dikinsonova je pjesnik jakih poetaka koliko i jakih doe-taka pjesme. Pjesma - u nekti ruku - sa dvije poente! Izmeu njih tka pjesnika misao brzo poput unka. Uvodni stih je izaetak jednog procesa koji ostaje u predvorju pjesme, a zavrni stih je suma onih poetskih zbivanja koje je pokrenula uvodna poenta.

Ve smo nagovijestili: mada djeluje iznenadno iskrsa-vanje vajcarske na poetku pjesme, ipak ubrzo osjetimo najprije da rije nije nimalo neodgovorno izabrana, pa da je nuno njeno pojavljivanje, pa da drugo nita i nije moglo doi, na njenom mjestu, svejedno to slika djeluje iskoeno. Svu istinu reci, ali je reci koso, savjetuje sebi ova pjesnikinja, koja je odlino razumijevala prirodu svoga dara: izraz esto iskosi njene inae normalne i logine uvide u prirodu ivota. I ovdje zapaamo tu izraajnu kosinu:,mnoina (nai ivoti) naspram jednine (vajcarska), stvara ne

1 3

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

samo gramatiku asimetriju. A osim toga geografsko ime je smisaono iskoeno - prisiljeno da ponese filozofsko znaenje. Onako kao to Crnjanski rijeima Sumatra ili Kina daje metafiziki smisao. I kod Dikinsonove geografija filozofira: imena, obavezno dalekih, rijeka, vulkana, mjesta, moraju da pomjere svoje prvotno znaenje da bi mogla da utjelove apstraktnije, metafizinije.

U svakom sluaju, osjeanje ovakve dvostrukosti neprestano me pratilo prilikom prevoenja ove poezije: neoekivane asocijacije, sprezanje razdalekog, otkrie slinosti u neslinom, sve se to najednom pokae kao posljedica krajnje usredsreenosti duha na predmet, suverenog vladanja moima uobrazilje a ne njenoga neobuzdanog pravljenja skokova u dalj kako je neko okrstio metaforu u dananjem pjesnitvu. I mada metafora kod Dikinsonove esto ima modernistiki kroj, pred nama je ipak pjesnik koji za svaku svoju kosu sliku jamci dugotrajnim rudarenjem po vlastitoj nutrini, ili otrom zagledanou izbliza u svijet malih stvari, ili vizionarskim izletima u oblast vjenog i boanskog. vajcarska jeste lino i nadahnuto naena metafora za puritansku istou, uzdranost pa i hladnou, za red i sterilnost jednog modela ivljenja, ali sjetimo li se one enevske vjetine pomenute u jednoj njenoj pjesmi - sintagma koja oito cilja na kalvinizam, ije je arite bila Svajcarska koji je temelj puritanskog ustrojstva ivljenja, a zatim, dodamo li tome tanost vajcarskih satova (kad je bila apkunski raspoloena prema bogu, onda mu je, u pohvalu njegovoj tvorevini, dovikavala: Na minut si, oe, taan!) - sve to skupa nas prisiljava da shvatimo kako je osnovna metafora ove pjesme odabrana vanredno paljivo, gotovo da kaemo racionalno, to ne ponitava njeno djelovanje kao iznenadno sinule varnice.

Svojom osnovnom tehnikom pjesma me neodoljivo podsjea na Dona. I njegove naoko okaste, katkad i bizarne poredbe djeluju kao dosjetka, koja se meutim paljivom razradom u pjesmi pokazuje duboko pogoena. Jeste, na- svakom koraku kod Dikinsonove zatiemo poneto od onoga ukusa svojstvenog metafizikim pjesnicima engleskim iz sedamnaestog stoljea, za koje je reeno da im je zajednika odlika razvijanje iskustva unutar jedne odabrane figure koja tom iskustvu namee osebujnu logiku ralanjivanja, pa i posebnu vrstu znaenja, koje emo u njemu otkriti. Ono to je isprva djelovalo kao iskoena pa moda i luckasta duhovitost, u pjesmi pokazuje punu opravdanost:

1 4

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

prisiljeni smo priznati da onaj ko vidi drugaije u stvari vidi vie od nas.

Javor ima areniji al -A polje haljine skerletne -Da iza mode ne zaostanem Nakit u da metnem -

Posljednji stih otkriva nam da pjesnikinja al i haljine uzima ozbiljno, ne kao neobavezne metafore, nego kao temelj za dalju gradnju pjesniku. Taj nagli prelaz iz jedne ravni u drugu, taj preskok iz svijeta prirode u svijet mode, djeluje i humorno i lirino - jednaei se preko nakita sa hodom vremena u prirodi pjesnikinja nam nagovjetava razne stvari o ta dva razdaleka svijeta - sjetimo se samo Bodlerove tvrdnje da je moda ponitavanje prirode, prezir prema prirodi. Kod Emili Dikinson oito, ljudska moda je dio prirodnih zbivanja, a na drugoj strani - smjenjivanje godinjih doba vieno kao smjenjivanje modnih krikova nagovjetava koliko ona osjea prisustvo boanske pozadine svijeta kao nepromjenljive iza svih igara oblika i boja na povrini, to joj ne smeta da enski uiva u tim igrama, iako privremenim. Dikinsonova je nosila u sebi vizionara koji neumorno vadi iz sebe nadahnutiju za nadahnutijom slikom besmrtnosti, beskraja, Boga, ali i enu ije je oko osjetljivo za najmanji nov preliv boje u pejsau. Drala je na oku istovremeno ovostrano i onostrano, vjeno i trenutano, a vanredne poetske efekte postizala iz njihovog sudaranja, mijeanja, preplitanja - kao da je itavog ivota tragala za vrelima iz kojih suprotne bujice biju, za postupcima poetskim kojima bi visoko i nisko, neponjatno i obino, udesno i domae, natjerala da se uzajamno preslikavaju, onako kao to se u maloprijanjim stihovima meusobno preslikavaju moda i priroda.

Boja trpeza suvie je Visoko za nas postavljena Sem ako jedemo na prstima -

Kuhinja i bog su se ovdje presjekli, stvorivi sliku koja osim to je humorna i puna ivota predstavlja vanredno tanu definiciju vjere kao jedenja na prstima, kao propinjanja iznad ljudskih mogunosti koje u sebi ima i neeg kominog i neeg dirljivo djetinjeg - nije li tu ljudska rasa viena kao

1 5

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

vrsta djece koja nikad nee odrasti da bi normalno mogla jesti s boanske trpeze? Drugi put je bog ljubomorno dijete koje se

Ljuti kad shvati Da nam je milije jedni s drugima No s njim se igrati -

Bog Emili Dikinson prihvatljiviji mi je i poetski i ljudski od Boga bilo kojeg velikog pjesnika kojeg sam itao. Jer t o j e Bog za kojim se traga sa premisom da Vjera je sumnja. Taj Bog ne postoji do deset sati ujutru, a onda ga ima do dva sata popodne, a zatim ga i ima i nema. as je dareljiv pa vraa pjesnikinji i ono to je dvaput pod zemlju otilo, a onda, poto je ponovo napunio pjesnikinjina prazna spremita, uhvati ga ljubomora na toliku njenu imunost pa se pretvara u provalnika koji e opljakati ono to je darivao! I van-vredno blag - kao otac koji e na krilo uzeti svoju djevojicu iako je svakakva, i vanredno je okrutan i neuraunljiv. Zamjerano je Dikinsonovoj, kao nezrelost, neodraslost, ovo poigravanje sa svetim stvarima, ali ini se da je Bog u njenom djelu toliko poetski plodan upravo stoga to je u stalnoj preobrazbi, to je u tenom stanju, to se nikada ne zatvara u konaan oblik. Jer i potpuna vjera, i potpun ateizam, previe su statine situacije da bi poetski bile produktivne. Bog je kod Dikinsonove nekako stalno na putu izmeu dvije varijante sebe, i upravo zato to je sad ovakav sad onakav -postao je izvor neprestanih emotivnih i isto pjesnikih zbivanja - jer je zahtijevao da se pjesniki duh uvijek isponova prema njemu odreuje, to je porodilo dramatiku i raznovrsnost duevnih i imaginativnih zaokreta u ovoj poeziji bez kojih ne bi ni bilo tolikog bogastva ovog djela a kojih ne bi bilo da za Dikinsonovu vjera kao sumnja ne bjee polazna pretpostavka za bogotraiteljstvo.

To traganje odvija se u slikama toliko neposrednim i zemaljskim da moramo povjerovati pjesnikinji kad u jednoj pjesmi proglasi Boga za naeg starog susjeda. I pristao bih da zajedno sa pjesnikinjom cijelog vijeka traim tog Boga ako bi se to traganje odvijalo u ovakvim prostorima:

Molitva barem osta osta O Isuse, sred zraka, Ne znam koja soba je tvoja Kucam na vrata svaka

1 6

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

userHighlight

Prostor s onu stranu ovakvim metaforama osvojen je za ovjeka, postao je ljudski nastanjiv. No to je tek jedno lice dvostrukog procesa koji proima cjelokupno pjesnitvo Dikinsonove. Naspram slika koje pripitomljuju, domesti-kuju Vjenost, Besmrtnost, Boga, stoje slike koje siuno, vrtno, sobno, pretvaraju u okulare kroz koje se vide beskrajni prostori Bivstvovanja i Smisla. Ne zna se kad je Dikinsonova nadahnutija: kad namamljuje Boansko u prostor jedne kune komode ili kad otvara jednu domau krinju ka Vjenosti:

Uurbanost u kui -Jutro poslije smrti -Najsveanijeg od djela to ih je zemlja vidjela -

Poistiti u srcu -U sanduk sloito Ljubav koja je kroz cijelu Vjenost suvina biti

Prvo se poisti u srcu kao u kakvom kutku domazluka, zatim se ljubav kao suvina haljina odlae na stranu, a onda se otvara zijev u vremenski beskraj kao slika koja opipljivo daje svu dubinu beznaa, svu veliinu gubitka. Ve je prim-jeeno da prostota i sigurnost poteza s kojima ova pjesnikinja izraava krajnje stepene ushita ili beznaa - predstavljaju vjeitu vrijednost njene poezije. Tu kao da se i oaj i zanos izraavaju inom njihovog suzbijanja, susprezanja, pokuajem da se svedu na najmanju mjeru - puritanska strogost duha ove pjesnikinje posee za slikama koje osjeaj treba da umjere a u stvari ga snanije fokusiraju. Sitnica u poeziji Emili Dikinson posjeduje ogromnu izraznu snagu.

Pa i pjesma kojom smo poeli ovu analizu - i kojoj emo se vratiti na kraju - zapravo je sainjena na sitnici, na niemu, kao i stotine pjesama Emili Dikinson. I ovdje se ispoljila sposobnost pjesnikinje da se toliko usredsredi na jednu slutnju, jedan unutarnji drhtaj, jedno prozrenje o ivotu, i da po njemu rije sve dok ga ne napravi velikim a da pri tom nije izmijenila njegovu prvobitnu prirodu, nita nije naduvala ni preuveliala, niti rekla ita to ne bi bilo po mjeri njene sopstvene mudrosti - iscrpljen je jedan duhovni bljesak do kraja, i pjesma je gotova. Strogost sa kojom razvija svoju temu, strelovitost sa kojom pjesma stremi poenti,

1 7

userHighlight

misao koja preskae sve osim najnunijega, te stoga njeno kretanje lii na kretanje ive misli u glavi, a ne na kretanje pisane misli sve to svaku njenu iole valjanu pjesmu, ma koliko bila kratka, pretvara u vrst, u sebe zatvoren svijet, opremljen svim najnunijim za zasebno postojanje. U pjesmi o vajcarskoj to se lako uoava. U prvoj strofi imamo vajcarsku a u drugoj, kao opreku - Italiju. Alen Tejt ovu poeziju i razmatra kao bogat rudnik primjera za ono to on naziva tenzijom u poeziji - svojstvom bez kojega, po njemu, nema velikog pjesnika - a rije je o naponu koji nastaje iz ukrtanja i sudaranja protivstavljenih jezikih registara, osjeanja, slutnji, svjetova. Italija je neka vrsta protiv-vajcarske, ali i neto vie. Naime, junjaka, raspojasana, spontana, buna, vatrena Italija tu se suprotstavlja studeni i tiini i redu i jalovosti na vajcarski nain, ali njeno znaenje tu ne staje: Italija je i pjesniki znak za onostrano. Za svijet tajnog, neispitanog, a koje se ini na dohvatu ruke da je, i vjeno mami preko granice. I kad pjeva tek o dva naina ivota, ona zapravo govori istodobno o svjetovima s ovu i s onu stranu. Prei u Italiju ne znai samo odbacivanje studeni i tiine zarad nesputanog i ljudski toplog ivljenja, nego i iskuavanje tajni koje stoje onkraj - u svijetu koji je nastavak ovoga, kako na jednom mjestu ree Dikinsonova. To odjednom daje dubinu i posebnu vrstu ozbiljnosti ovoj duhovito sainjenoj i razigranoj pjesmi.

Najzad, Alpe su simbol koji je u samom sebi oprean po smislovima. On je ia pjesme: utjelovljuje i ono gore, ono visinsko, i ono dolje, ono podvodno, ali istodobno nagovjetava dvostruku prirodu svijeta i ivota uopte. Spaja u sebi sveano, ozbiljno, mrgodno, sa onim to je arolija i zavodljivost. Krajnje znaenje pjesme tako dobija nov sprat: sudarili su se ovdje poriv ka onostranom, kod pjesnikinje svagda vanredno jak, sa vjernou ovostranome. Ovo je, izmeu svega drugog, i pjesma o mrgodnoj, studenoj, stra-arskoj odbojnosti ivota ali i o njegovoj sirenskoj neodolji-vosti. Alpi su straari koji prave od svijeta tamnicu, ali njihov sirenski poj nas prikiva arolijom za tu istu tamnicu: dobili smo neto kao arobnu tamnicu - sintagma koja se kod ove pjesnikinje javlja ne jedanput.

Moj pokuaj da razgovor o nekolikim bitnim odlikama poezije Emili Dikinson - uokvirim podrobnijim razmatranjem jedne jedine pjesme moda nije ispao sasvim srean. Ali, ta pjesma je, za mene, bila glavna kapija u svijet ove poezije. Znam da i u ovom prevodu ima desetine boljih

1 8

userHighlight

userHighlight

pjesama od nje, ali ni jedne koja bi mi vie znaila. Stoga me moj strah od neukusa nije ipak sprijeio da razgovor o toj pesmi toliko rastegnem. Jer ovaj pjesmuljak mi je, uostalom, pomogao da prepoznam, da imenujem, da svladam svoj vajcarski oaj i namamio me u pustolovinu prevoenja, pa je zasluio povlateno mjesto meu svim ostalim pjesmama. Ko zna, nije li ovu knjigu trebalo nazvati - Nai su ivoti - Svajcarska?

1 9 8 6 .

Marko Veovi

1 9

POEZIJA

12

Jutra su blaa no ranije -Orasi smei su sad -A jagode su bucmastije -Rua napusti grad.

Javor u alu arenijem -Polje u halji skerletnoj -Za modom da ne zaostanem -Staviu nakit svoj.

17

Zbunjena jedan il dva dana -Ne prepadnuta - ve zblanuta -U moju batu jer zaluta Djevojka nenadana.

Makne prstom, i ume krenu -Kimne, i sve je zapoelo -U takvom kraju jo nikada Ne bijah, zacijelo!

2 3

42

Dane! Pomo! Idui Dane! Tvoje molitve, oh, Prolaznie! Tako svagdanje zna biti tane Iz kog Pobjeda grane! Zastave nacija od redova Toliko prostih, zavise. Oprezno - duo: Kakvi ishodi O tvome koplju vise!

45

Neto mirnije od sna ima Sred unutarnje te odaje -Granicu nosi na grudima A ime svoje ne odaje!

Neko ga tie, a neko ljubi -Suvinu ruku trlja mu neko -To ima prosto dostojanstvo Od poimanja mog daleko!

Ne bih plakala da bjeh oni -Uvredljiva je stvar jecati! Mogu prepasti mirnu vilu Da se u rodne ume vrati!

2 4

Dok prostoduni susjedi zbore O tim to rano umrijee -Mi zapaamo - perifrazi Skloni - da Ptice odletjee!

49

Toliko izgubih tek dvaput, I to pod zemlju ode. Dvaput ko prosjak stah pred tvoju Kapiju, Gospode! Aneli - dvaput slazei - opet Napunie mi spremita -Provalnie! Bankare - Oe! Jo jednom ostah bez ita!

50

Nisam svom vrtu rekla ipak -Jer moe da me sprijei -Sad Peli o tom nemam snage Da kaem ni rijei -

Ni slova o tom na ulici -Radnje bi blenule u me to neko tako plah i neuk Ima petlje da umre.

2 5

To ni obronci - gdje toliko Skitah - ne smiju znati -Nit u umama dragim svoga Odlaska dan kazati -

Niti za stolom izlanuti -Ni dati usput nehajnu Nagovijest kako e neko Danas ui u Tajnu -

54 Kad bih umrla, A ti ivio I kad bi vrijeme grgorilo -I sjala zora -I podne gorilo -Ko to obino to i mora -Kad bi Ptice zidale rano I Pele ile uurbano -Mogli bi se od svoje volje Ostaviti pothvati dolje! Slatko je znati da je akcija Biti kad legne pod Margarete -Da e se dalje trgovati -Da e Poslovi ustro da lete -To spokojnijim odlazak ini A duu dri nepomuenom -to gospoda toliko bodro Upravlja ovom prijatnom scenom

2 6

57

Da tuje obine dane U doba godinja nizane, Samo se sjetiti treba Da svaki moe liiti Tebe, il mene, sitnice Koja se zove biti!

59

Malo istono do Jordana Evanelisti zabiljeie, Angel i neki Gimnastiar Dugo i muno bojak bie -

Dok planinu ne tae zora -A gnjev Jakova jak uhvati, Angel zaiska doputenje Da dorukuje - da se vrati -

A ne, lukavi Jakov ree! Strane! - Ne mislim da te Osim ako me blagoslovi! Pomenuti se sloio s tim -

2 7

Svjetlo nad brejem Penijela Vjea Srebrna runa mnoga, A gimnastiar zbunjen shvati Da je nadbio lino Boga!

61 Vinji Tata! Vidi Mia Makom svladanoga! Namijeni Dvor takoru Sred kraljevstva svoga!

U Kredencu nek anelskom Gricka neprestano Dok Krugovi bezazleni Vrte se sveano!

67 Svu slast uspjeha znade Ko nikad uspio nije -Tek u najljuoj bijedi Nektar se razumije.

Niko iz Vojske purpurne to ote Stijeg najvei Ne moe toliko jasno ta je Pobjeda rei

2 8

Ko poraeni - na samrti -U ijem sluhu to gasne Daleke pjesme trijumfa Trete - mune i jasne!

70 Arkturus mu je drugo ime -Radije u ga Zvijezda zvati! Vrlo je podlo od Nauke to svud se ide uplitati!

Onomadne sam ubila crva -Naunik proe mrmljajui Te Resurgam - te Centipede! Kako smo slabi, Svemogui!

Iz ume cvijet ubrala sam -A udovite sa staklom stalo U dahu da mu pranike broji I u klasu ga svrstavalo!

Jue eirom Leptira lovih -A on - uspravan ko svijea -U Kabinetima sjedi a Zvona Djeteline se i ne sjea.

Sada je Zenit gdje Nebo bjee Gdje sam mislila otii kada Kratkovremena maskerada

2 9

Okona - to u mape sada I u atlase unijee.

ta ako polovi stanu da skau Okolo i da dube na glavi! Za najgore sam nadam se spremna Ma kakva psina da se javi.

Nebesko carstvo drukije moda Posta - nadam se nee biti Djeca - kad doem - po novoj modi -Smijati mi se - ni buljiti -

Nadam se otac u nebu e Da svoju curicu - kad mu stigne -Starinska - zlobna - svakojaka -Preko Bisernog plota digne.

73 Ko nije gubio, spreman nije Da Krunu otkrije! A ko nikad eao nije -Pehare i hlad Pinije!

Ko se nikad umornu milju Ne ispe - takva noga Zar da istrai purpurni prostor ala Pizarovoga?

3 0

Koliko Legija pobjeuje -Je li vladaru znano? I koliko je na Dan Prevrata Boja izvojevano?

Koliko kuruma'nosi? Da li Kraljevski oiljak ima? Anele! Pii Unaprijeen Na elu Vojnicima!

77

Nikad ne ujem rije bijeg Da krv ne pone bre ii, Iekivanje naglo se javi, Gotova su mi krila nii!

Nikad ne ujem tamnica puna Pred vojnicima da je pala, Al svoje reetke - djetinje trgam Tek da bih opet smalaksala!

3 1

76

Ushit je kada dua kopna Na more otputuje -Prou se kue - prou predgorja Duboka Vjenost tu je -

U planinama, kao mi, roen O da li mornar poima Kakvog pijanstva boanskoga U prvoj milji van kopna ima?

80

Naa su ia - vajcarska -Tako tiha - tako hladna -Dok u sluajno popodne neko Alpe svoj veo zanemare -I mi ugledamo - Daleko!

Italija je s one strane! Mada ko straar izmeu -Alpe sveane -Alpe sirenske -Vjeito uvaju meu!

3 2

83

Srce, ne tmurno kao moje, Doma se kasno vraalo -Prolazei mi kraj prozora Napjev je zvidalo -Bezbrian odlomak - neku baladu -Pjesmicu ulinu -Ali mome Uvu vredovnom Melemu slatkom slinu -Ba kao da je Bobolinka to tuda skita - slaviti stala -Prestala - opet slaviti stala -I kao mjehur nestala -Ba kao da je cvrkutav potok Na prasnu putu nagnao Krvave noge u menuete A zato - nije znao! Sjutra, no bie opet moda Bolna i puna umora -Oh, Trubo! Opet, molim te, proi Kraj moga prozora!

3 3

89

Tu su neke letee stvari -asovi - Ptice - Bumbari -O tome nema elegije.

Tu su neke stajae stvari Bregovi - Vjenost - Boli stari Ni to mi po volji nije.

Tu je - to raste, dok poiva. Zar su nebesa objanjiva? Kako spokojno Tajna sniva!

98

ast jedna za sve odlae se -Popodne jedno to Mitru mee Niko izbjei tom pupruru -Niko umai toj Kruni nee!

Koija, ovo uva, i sluge -Odaja, i sjaj, i mnotvo nijemo I takoe, zvona, u selu Sveano dok projahujemo!

34

Dostojanstvena kakva Pratnja! I kakav obred kad stanemo! Kako odano sto eira Podignu, dok se rastajemo!

I kakva pompa to hermelin Natkrili kada pokaemo Ti, i ja, smjerni tit sa grbom -Titulu smrti zaitemo!

101

Hoe li zbilja Zora da svane? Da li postoji kao stvar, Dane? Bih li te mogla sa planina Vidjeti - da sam stasa njina?

Ima li perje kao Ptica? Ima li noge ko Lopoi? Jesi li roen u krajevima Koje mi nisu vidjele oi?

O Naunice! O Mornaru! O Mudrae sa neba, kai Gdje da maleni Hodoasnik Mjesto s imenom Zora da trai

35

105

Sagnuti glavu - oigledno -I nai, iza toga, Da takvo nije bilo dranje Uma nam besmrtnoga -

Doputa podmuklu slutnju da Sred tkanja gusta fina I ti - ponaa ko Pauina Na plohi od Gaze!

108

Neka se Hirurg s vie opreza Skalpela svog dotie -Ispod svakog finog mu reza Krivac-ivot se mie!

36

I l l

Pela se ne plai mene. Znam se sa Leptirima. Lijepi narod u umama Prijateljski me prima.

Potok se zasmije jae -uh lue igrati stane -to moje oko magli tvoje Srebro, oh, Ljetnji Dane!?

113

Svoj dio Noi nositi -Svoj dio Zore -Svoje ponore Sreom puniti -Prezirom - svoje ponore

Ovdje zvijezda, ondje zvijezda Neko izgubi put -Ovdje magla, i ondje magla -I Dan - odjedamput!

3 7

123

U ovom mome Peharu svak Moe Rajnu da pree I sre stari Frankfurtski zrak Iz moje Cigare smee.

124

U zemljama koje ne vidjeh nikad Kau - besmrtne Alpe se diu -Njini eiri do svoda stiu -Njine Sandale dotiu grad -

Kraj njinih nogu vjeitih igra Neizbroj krotkih Margareta -Koje ja bijah, koje ti bjee, Gospodine, onoga ljeta?

38

126

Hrabro je - glasno boriti se -Al vie smjelosti ima Onaj ko nosi Kalvariju Stradanja u prsima -

Kom se pobjeda i porazi Ne uju - i ne znaju -ije oko to mre - s ljubavlju Ne gleda u Domaju -

Mislimo, krilata procesija Anela ide iza njega -Za Redom - Red - noge im iste A Uniforme - od Snijega -

131

Osim u Jesen, pjesnici poju U prozaine dane Koji su s ove strane Snijega A Magli - s one strane -

Nekoliko reskih Jutara -I asketskih Sutona -Proe Prut zlatni g. Brajanta I Snoplje g. Tomsona -

3 9

Stihla se vreva u Potoku -Ventil mirisa zavrnu neko -Hipnotiki prsti su - oi Elfova mnogih - takli meko -

Moda e ostati vjeverica -Da osjeanja sa mnom dijeli -Daj nam Um sunan, Boe, da bismo Vjetrenu volju ti - podnijeli!

135

ta je Voda, e otkriva -ta Zemlja - bivi Okeani. ta Ushienje - muka iva -ta Mir - bojevi opjevani -ta Ljubav - Slika sa Grobnice -A Snijeg, ta su Ptice.

40

137

Cvijee - Boe - ako bi iko Mogao ta je ekstaza rei -Taj pola zanos - pola muka ime ovjeka skrui cvijee -

Ako bi iko naao vrelo S kog biju tako suprotni vali Ja bih mu dala sve Krasuljke to na padini brda su cvali -

U njinu licu patosa ima Odve za proste grudi moje Iz San Dominga leptirovi to riu staze purpurne boje Imaju sistem estetski koji Visoko iznad mojega stoji.

41

140

Izgled se brda preinai -Svjetlou Tirskom selo zrai -Izlazak sunca iri se ini -A dublji sumrak na tratini -I cinoberni trag stopala -I na strmini purpurni palac -Brbljiva muva na oknima -Pauk ponovo posla ima -Kooperenje Pjetla je vee -Oekuje se svud cvijee -Resko sjekira u umi pjeva -Mirisna paprat oko puteva Neputovanih - sve to i vie -Rijei moje ne izrazie -Zna da sve tajni izgled ima -I to bi tajna za Nikodima -Jednom godinje jasno je svima !

144

Trpjela je dok proste vene Ruku joj plavo ne isprugae -A purpurne joj Olovke oko Mirnih oiju, molei, stae-

42

Dok ne doe i ode Narcis Ja nisam mogla rei zbir, Onda je s trpnjom okonala I meu Svecima nala mir -

Vie strpljivu njenu figuru U sumrak meki nisam srela -Nema vie stidljive njene Kape na ulicama sela -

Ve mjesto toga, Krune i Svita, I u tom divnom Drutvu njeno -A ije drugo - krhko - besmrtno Lice o kome ovdje apemo -

153

Prah je jedina Tajna -Smrt je - neko o kome Ne moe sve doznati U gradu mu rodnome.

Niko joj oca ne zna -Dijete bila nije -Nema drugova kolskih Ni Davne istorije -

43

Marljiva! Lakonina! Tana! Spokoja puna! Kao Razbojnik drska! Mirnija no Laguna!

Ko Ptica, zida, takoe! Gnijezdo Hrist pokrade! Srvenda po Crvenda U vjeni odmor se krade!

154

Sern za Nebesa, ona je nula. I sama - sem za Anele. Izlian cvijet, em za pele Daleko odbludjele.

Sem za vjetrove - provincijalna. Sem za leptire, neprimjetna Kao jedna jedina kaplja Rose sred polja cvjetna.

Sitna u travi domaica -Al oduzmi je toj tratini I neko bie lien lica to Postojanje Kuom ini!

44

155

Od mrmorenja Pele -ini mi obuzele, A ta se u tom krije Mrijeti lake mi je Negoli to izrei -

Breuljak u rumeni Oduzme snagu meni -Ako se ruga neko -Oprez - jer nedaleko Bog je - i niko trei -

U Praskozorje svako Bie mi biva jako -Ako pitate kako Umjetnik to me tako Nacrta - mora rei.

45

160

Ba izgubljena, kad spaena.1 Da svijet ode - miljah! Za obraun s Vjenou bjeh spremna, Kad se povrati dah I zauh sa druge strane Ustuk plime razoarane!

Ko Povratnik se, stog, osjeam -udnih tajni s Mee se sjeam -Mornar to ide uz ale strane -Blijed Izvjeta sa uasnih vrata Ispred Peata!

Drugi put, stati! Drugi put, gledati Stvari uima nesluane Okom neispitane -

Drugi put, ostati due! Dok Doba kriom prolaze -I sporo Stoljea gaze, I dok Ciklusi krue!

46

165

Ranjeni Jelen - skae najvie -Lovevo sam prianje ula -To je samo Ekstaza smrti -Potom - esta je utihnula!

iklja stijena udarena! Pa ma zgaeni koji skae! Obraz je svagda crveniji Tu gdje Jektika alcem tae!

Radost je Oklop kojim Patnja Oprezno je naoruana, Da ne bi neko krv vidio I uzviknuo: Gledaj, rana!

47

166

Tog popodneva Kralja sam srela! Krunu zaista nije imao, Slamen eiri, to sve bijae, A on, bojim se, bos je iao!

Al sigurna sam - Hermelin je Pod starom plavom Jaknom krio I sigurna sam - kraljevstvo je U Depu svoje Jakne nosio!

Za Grofa odve veliajan -Ni Markiz nije tako sjajan -Mogue, to Car bijae mali -Vladika, il neko njemu nalik!

O Konju ije uzde drae Monarh Pjegavi - moram rei Blae dostojno pote ali Uopte nije spremno potei!

I takva kola! Ni pomisliti Ne smijem da u za cijelog ivota vozilo ugledati Kao to to me ponijelo!

Dva druga Princa odrpana Njegov kraljevski stav uzeli -Bez sumnje prvi izlet to ga Ti suvereni poduzeli!

48

Pitam se da li Koija Kraljska Kraj koje stoje Sluge mnoge Moe imati znaaj dostojan Ove Vlastele Bogonoge!

167

Uiti Zanos po Muci - ko to Slijepci o suncu ue! Mrijeti edan - slutei kako Poljima potoci hue!

Na tuem alu - enjivih nogu Stajati enjiv sav -Dok progone te krajevi rodni -I vazduh - voljen i plav!

O ti Kraljevska Patnjo! Ti Znameniti Bole! To su strpljivi Laureati iji glas vjeban - dole -

U beskrajnu se Himnu vinu -Neujnu, uistinu, Nama, tupljim acima toga Barda Tajanstvenoga!

49

177

Oh, Slatka arolijo! Oh, arobnjae ueni! Pokai vjetinu meni

Kako u bol uliti Koju Hirurg ne ublaava A svih livada trava Nee je ubiti -

173

upavi stvor, bez nogu, Ali vanrednog trka! Lice mu od velura, A boja lica, mrka!

Katkad u travi boravi! Na grani katkada, S koje, u pli obuen, Na prolaznika pada!

50

Sve to u ljeto. No kad Vjetar Puk umski uznemiri -U damastni se stan zakljua -U Svili se epiri!

Onda, izroni s proljea, Finiji od gospoje! Krilo na svakom ramenu! Jedva prepozna ko je!

Ljudi ga zovu Gusjenica! I ja! No ko sam ja, Da divnu tajnu Leptira Iskau usta moja?

181

Izgubih svijet - onomadne! Hoe li nai ga iko? Znau ako Sazvjee oko Svog ela imadne -

Gavan slijep kraj njega mine -Al moje tedljive Zjene -Od Dukata ga vie cijene -Oh, nai mi ga, Gospodine!

51

182

Ako ne budem iva Kad dou Crvendai -Onom s Crvenom Kravatom Dae Mrvu sa Dae -

Ako ne kaem hvala Uzeta vrstim snom -Znae - to pokuavam Svojom Granitnom usnom -

187

Koliko puta te slabe noge posrnue -Moe jedino rei usna to uti -Pokuaj - podigni uasnu zakovicu -Pokuaj - eline kraune pokrenuti -

Pogladi hladno elo - toliko esto vrelo -I - ako mari - podigni mlitave kose -Mrdni prstima od dijamanta - koji Vie nikada nee naprstak da nose -

Zuj tupih muva - na prozorima odaje -Hrabro - sja sunce kroz stakla mrljava -Bez straha - na stropu ljulja se pauina -Nehajna domaica - u Krasuljcima spava -

52

188

Sliku sunca mi napravi da je Okaim na zid sobe ove -I glumim da mi toplinu daje Kad neko Danom to nazove!

Nacrtaj mi Drozda - sred granja A ja u, u snu, glas mu uti -Kad u Vonjaku poj zauti -Ukloni moja - utvaranja -

Reci - je 1 podne toplo zbilja -Je li to Ljuti koji lijee -Ili je Leptir koji cvjeta?

Pa - izostavi - mraz sa bilja I to Ridilo - sa drveta -Pravimo se - da doi nee!

53

191

Nebesa tajnu ne uvaju! Kau je Breuljcima -Breuljci samo Vonjacima -A ovi - Krasuljcima!

Sve to - sluajno - -dozna Ptica Ovuda proletjela -Ako Ptiicu podmitim - bi li Bar ona rei htjela?

Mislim da neu - ipak je -Ne znati - divnije -Ako je Ljeto bilo Aksiom -Ima li ari Snijeg?

Pa uvaj svoju tajnu - Boe! Neu da znam - ako se moe -ta Momci Safirni ine u tvom Svijetu novoskrojenom!

54

193

Znau zbog ega - kad Vrijeme proe A ja prestanem pitati zbog ega -Isus u divnoj koli na nebu e Dati objanjenje bola svakojega -

Kazae mi ta je Petar obeao -A ja - u udu zbog njegovog jada -Zaboraviu kaplju Bola koji ee me sada - ee me sada!

194

Duga - nad burom dugom - a Sunce Nad kasnim Jutrom - sjae -Oblaci - kao Slonovi tromi -Niz Vidik - odlutae -

Vedro ustaju Ptice s Gnijezda -Nevremenu je - zbilja - kraj -Avaj, kako se ne obaziru Oi na ljetnji sjaj!

Mirni nehat smrti - ne moe Ni jedan Osvit - pokrenuti -Arhangelovi - spori slogovi Morae nju prenuti!

5 5

199

Supruga sam - okonah s tim Stanjem drugim -Car sam - sada sam ena -Tako sam zatiena -

udni se dani Cure ine Iza te njene Pomrine -Mislim da Zemlju tako gledaju eljad to su - sada - u Raju -

To olakanje biva - a zatim -Taj drugi rod je bio - muenje -Al emu poreenje? Supruga sam! Tu stati!

210

Misao vidi jasnije ispod Vela toliko fina -as ipke morske bibavice -as - Magle - Apenina -

56

214

Okusih pie nespravljano -Izdubljen Biser - Vr je moj -Nema takvoga Alkohola U Rajnskoj Bavi ni jednoj!

Ja - Pijanica Vazduha sam -Razvratnik Rose - to ljeti -U dan beskrajan istetura Iz Krmi Tene Plaveti -

Gazde kad bace Pele pjane Kroz vrata Pustikara -Kad se kapljice Leptir mane -Ja piu s vie ara -

Dok snjenim Kapama Aneli mau -A sa Prozora gvire -Sveci u malog Pjanca - to se O Sunce - odupire -

57

215

ta li je Raj -Ko ivi tamo -Zar Farmeri samo -Okopavaju li -Da je to Amherst - znaju li -I da i ja dolazim - tamo -

Nose li u Raju - nove cipele -Je li ugodan svagda, ta vele -Kad smo gladni - hoe li nas grditi -II rei Bogu - kako smo srditi -

Misli da takva linost ima Poput Oca - na nebesima -Ako zalutam - sred mjesta toga -II umrem - to rekle Bolniarke -Neu da nosim Jaspis - bosonoga Nee iskupljen Puk - da mi se smije

Moda Eden toliko pust nije -Ko to Nova Engleska umije!

58

216

Sigurna u Albastrenim Sobama -Netaknuta Zorama -Ni Podnevima -Lei smjerna pastva Vaskrsenja -Rogovi Satenski - krov od Kamenja -

Silna idu Ljeta - u Mlaaku - nad njom Svjetovi dube Lukove -Svodovi veslaju -Krune - padaju - Dudevi - konaju -Neujni ko Take - na Disku Snjenom

228

U Zlatu bljeti u Purpuru gasne Ko Leopard se k nebu vine Pa legne pjegavim Licem kraj nogu Starog Vidika da premine Sagne se nisko ko Dabrov Prozor Dotie Krov i boji Staje Pred Livadama svoj eir skine I Dan - Opsjenar nestaje -

59

238

Lake je - za Vruih dana -Nai druga sa Sjenom -No nekog punog topline U asu Uma - Ledenom

Od Vjetrenjae s Istoka -Muslinska dua dre -Ako je Sukneno Srce Od Organdinskog vre -

Ko snosi krivicu? Tkalja? O konci zapetljani! ilimi Rajski su tako -Neprimjetljivo tkani!

241

Ja volim pogled Agonije -Znam da je pun istine -Ljudski Trzaji nisu lani -Smrtne se Muke ne hine -

Oi se ukoe - i to je Smrt -Izmisliti se ne moe Biserje oko ela to ga Nelijep Bol napree.

6 0

242

Kad na vrh Stvari budemo stali -Ko Stabla, ozgo, pogledali -I dim odatle sav nestane I sjaj Zrcala na scenu pane -

Ni jedna dua nee trepnuti -Izuzev ako prslinu krije -One e Zdrave, ko Brda, stati -Ni jedna Munja strana nije -

Savrene se ne plae nigdje -One odnose srana ela Gdje druge ne smiju ni u Podne -Zatiene od svojih djela -

Zvijezde smiju tek sluajno Da nad pjegavim Svijetom sinu -Hod je Sunaca sigurniji -Jer Os sadri snagu - njinu -

6 1

244

Rad lak je kad se dua igra -Ali dua kad strada -Kad uje kako baca igrake -Rad biva teak - tada -

Prosto je - kad Kost il Koa boli -Al Svrdla - medu ivcima -Meke - groznije - reu - ko Panter to Rukavice ima -

245

Dragulj u ruci drala sam -I utonula u san -Dan bjee vru, vjetar dosadan -Rekla sam Bie sauvan -

Prenuh se - asnu prekoreh ruku -Nestalo bjee Alema -Osim Sjeanja Ametistnog -Sad nieg vie nemam -

62

246

Svagda kraj Njega - koraati -Od dvoje - biti ono manje! Duh njegova Duha -Krv njegove Krvi -Dva ivota - Jedno bivanje!

Njegov udes svagda kuati -Ako je tuga - najvei dio -Ako je radost - vlastiti dio Voljenom Srcu dati -

Sav ivot - jedno o drugom znati to se nikada ne saznaje -I malo po malo - ona Promjena Koja se zove Rajem -Zanesena Susjedstva Ljudi -Tek otkrivaju - ono to nas -Bez Leksikona - sludi!

63

249

Oh, Divlje Noi! Sa tobom da sam Divlje Noi bi Bile Sjaj sm!

Zaludu - Vjetri -Srcu sred luke -Kompas i Kartu Bacite, ruke!

Veslanje u Raj! Mogu se zar Noas u Moru Usidrit bar!

64

252

Bol pregaziti mogu -itave Bare njega -Vina sam tome Ali od najmanjega Podstreka Radosti Moje noge se lome -I ruim se - pijana -to se ljunci smijee? To Novo Pie bjee -Sve je u tome!

Tek u Bolu snage ima -U Disciplini - nasukani -Dok Teret - lebdjeti stane Daj Melem - Divovima -Ko Ljudi e da svemu -Daj Himalaje -Pa e da ih pokrenu -

65

254

Nada je neto sa krilima -Ugnijezdi se u dui I njena pjesma bez rijei Nikada ne presui -

I najslae se - u Buri - slua -Oluja mora da bude Jaka da moe smesti Ptiicu Sto grije tolike ljude -

Na najstranijem uh je Moru -Sred zemlje najhladnije -Ali nikad mi, u Krajnjoj Nudi, Ni mrvu iskala - nije.

66

255

Za mrenje - treba tek tren mali Bol nije, vele, velika -Samo blijedi - postepeno -Zatim je - van vidika -

Po Danu - jedna tamnija Traka Flor oko eira stavi -Zatim - divan sjaj sunev doe Ko pomo da zaboravi

Odsutno - bie - tajanstveno -to vre no ikad spije -Izuzev u naim ljubavima -Mada umorno nije -

258

Ima neko Koso svjetlo, U Popodneve zimne -to pritiskuje, kao Teret Crkvene Himne -

Nebesku Ranu nam zada -Oiljak vidljiv nije, Ve razlika nutarnja Gdje Smisao se - krije -

67

Ne ui o tom, Niko -Zapeaeno Beznae -Kraljevska Patnja koja Iz Vazduha nas snae -

Kad doe, slua Krajina -Dah svoj - zadre Sjene -Kad ode, to je ko Daljina Sred Mrtvaeve zjene -

271

Rekoh - sveana stvar - bijae Bijela - ena - biti -Njenu bezgrenu tajnu nositi -Ako Bog nae da mi pae -

I sveta stvar je - kanuti ivot U vrelo od purpura -Odve bezdano - da se vrati -Dok smrtna ne doe ura -

I kakva bi se srea inila -Bi li velika bila -Kad bih u ruku uzela je -Dok u toj magli - sjaje -

68

A tad - duina malog ivota -Mudri - to zovu mali -Naraste - kao Vidik - u grudma -Ja njeno rugam se mali -

274

Jedina Sablast koju ikada Vidjeh - bila je u ipkama -I bez sandala na nogama -A kroi slino pahuljama -

Hod je neujan, kao Ptica, I kao Srna brz - imala -Dranje - drevno, mojsijevsko -Ili to, moda, bjee Imela?

Rije joj - krta, a njen smijeh To je ko Lahor koji mrije U Jamicama na obrazima Meu turobnim Drvetima -

Na razgovor - asovit bjee -Ko da se plai prisustva moga -A ne daj Boe da se osvrnem Od toga Dana uasnoga!

69

276

Mnogo fraza Engleski ima -Jednu mi uvo ulo nije -Glasnu, poput jezika Groma, Tihu, ko Cvrak kad se smije -

Mrmlja, ko stari Hor Kaspijski, Kad uspavanku pjeva Plima -U prelivima novim sebe Kazuje - slino Legnjevima -

U Pravopisu sjajnome se O moju prostu sanju slama -Grmei svoju Predskazivost -I ostavlja me u suzama -

Ne zbog alosti, jer prola me -Ve od Radosti same -Kai je opet, Saksone! Tiho, jedino za me!

70

279

Cimni Uzdama mog ia, Boe, Spremna sam seliti! Jo samo pogled - brz - na Konje To e dovoljno biti!

Da ne ispadnem, posadi me Na stranu pouzdanu -Jer ii nam je na Sud - a to je Dijelom niza Stranu -

Al ne zadaju ni strmeni -Ni Mora - brigu meni -vrsto me dri Izbor moj -I Ti - u Trci Vjeitoj -

Zbogom Svijete meni znani -ivote moj ivljeni -Cjeluj, za me, Brda, tek jednom -Putovati je meni!

7 1

280

Osjetih Pogreb, u svom Mozgu, A alobnici uzvrzmani Gaze - i gaze - sve dok ne bi Ko da moj Um se probi vani -

A kad sjedoe, svi, Obred je Poput Bubnja - stao da bije -I bije sve dok ne pomislih Da moja Pamet obamrije -

A kada uh da Koveg diu I kroz Duu mi kripe one Iste Olovne izme, opet, Prostori tada - stase da zvone,

Ko da su sva Nebesa - Zvono -A Bie, samo Sluh ogroman, Tiina, i ja, Soj udnovat, Ovdje, osamno brodoloman -

Tad u Razumu pue Daska, A ja propadah nie, i nie -Po Svijet smrvih, svakim padom, Onda - Svretak znanja stie -

72

285

Crvenda - Arin za Pjev mi znai -Jer rastoh - gdje i Crvendai -Al da se rodih Kukavicom -Ja bih se klela njom -Podnevom ravna - domaa oda -Ljuti mi - Pojam o Cvijetu -Jer od Vonjakog mi smo roda -Ali, Britankom da se rodih, Ja bih prezrela Margaretu -Oktobru samo - Orah pristaje -Svojim padanjem ritam daje Godinjim dobima - tako sam uena Snjenih Tabloa kad je liena Zima, za mene, tek zimu hini -Jer ja vidim - novoengleski -A nazori su Kraljiini -Kao i moji - sreski -

73

287

Ura je stala -Ne Kaminska -enevska vjetina krajnja -Lutku to ba sad mirno visi -Pokrenut nee da se klanja -

Strah se javio na Nakitu! Oblija s bolom zgrbljena -Zadrhtala su van Decimala -U Podne Bez Stepena -

Nee Doktori da pokrenu -To Klatno od snijega -Moljaka ga Trgovac - ali Nehajnog - hladnog Nijeka -

Pune su kazaljke Pozlaene -Puni su Sekundi prosti -Me Njim i ivim Brojanikom Dekade Odbojnosti -

74

288

Ja sam Niko! A ti ko si? Takoe - Niko si i ti? Onda par smo? Nemoj rei! Zna, to e se razglasiti!

Kako je turobno - Neko - biti Kako Javno - cio Jun dugi -Ko aba - jedno ime zboriti -Zadivljenoj Kaljugu

290

Bronzan - i Plamsav -Sjever - Veeras -Tako priklano stvara neki -Tako saglasan sebi samom -I nemirima - tako daleki -Nehaj - toliko suvereni -Prema Svemiru, ili meni -Klicama Velianstvenosti Zarazi duh moj prosti -Tad golemije zauzmem poze -I gorda sa svoje loze -Prezrem Ljudski Lik, i Kisik, Zbog njine Odbojnosti -

75

Moje Divote, Zvjerinjak su -Al njino Pozorje Slavno Vijekove e da zabavlja Kad ja, jesam odavno, U preziranoj Travi - Ostrvo Samo Bubama - znano -

297

To je Svjetlu slino -Veselje bezlino -To je kao Pela -Napjev bez poela -

Skrovito - ko uma -Ko lahor - bez uma -A ipak Drvee Najgordije kree -

To je - kao Jutro -Najbolje - kad mine -Podne se sa Vjenih asovnika - vine!

76

298

Ne mogu biti - sama -Posjeuju me Gosti -Druina bez prolosti -Za koju Kljua nema -

Odoru - Ime - nemaju -Kalendar - ni Domaju -Tek zajednike Domove Kao za Gnomove -

Dolazak njihov Glasnici Nutarnji mogu da spaze -Njihov odlazak - ne -Jer nikad ne odlaze -

77

301

Znam, Zemlja kratko traje -I patnja - potpuna je -I mnogi ranu taje -Ali ta onda?

Znam, svako umrijee -ivotne sile najvee Izbjei rasap nee, Ali ta onda?

Znam, u Raju e zatim Jednako sve postati -Novi poredak dati -Ali ta onda?

303

Dua se - kad svoju izbere Druinu -Zatvori u Kui -I vie u njenu Boansku veinu Ne moe se ui -

Koija kraj vrata prostih kad joj stane Neganuta zuri -Ni Kralj koji klei na njenoj Asuri -Nee da je gane -

78

Iz prostrane Nacije odabra tek jednog Odlino je znam -A potom Zalistke Srdanosti svoje Zatvori ko Kam -

304

Dan - do etiri - sporo svitae -Zatim se ispred Brda pomoli Ko Odloeni Rubini - ili Sjaj koji Nagla Puka - proli -

Purpur ne moe Istok da uva -Izlazak sunca drhti vani -Kao da Gospa razmota Prostor -Topazni - Nou pakovani -

Bubnjeve - sreni Vjetri uzee -Ptice se svrstae u Redove Poslune - oko Kraljevia -Njin Kraljevi se - Vjetar zove -

Vonjak ko Lihvar blistao je -Kako je mono prebivanje Gosta u ovom izvanrednom Mjestu - ovom Salonu Danjem -

79

305

Izmeu Straha i Oaja Ima razlika poput One Izmeu trena pred Borodolom I trena poto brod potone -

Razum je ravan - bez talasa -I zadovoljan kao Zjena Na elu Biste - koja znade Moi gledanja - da je liena -

306

Uzvieni se trenuci Dui jedino dese Kad drug i Zemne Prilike Beskrajno udalje se -

Il kad se - Sama - vine Do predaleka Brijega -Zbog dubljeg Prepoznanja Od nje Svemonijega -

Ta smrtna Ukinua Rijetka su al krasna Ko Utvare zavisne Od Zraka Samovlasna -

80

Rijetki vole vie Objavu Vjenosti Negoli Kolosalnu Supstancu Besmrtnosti -

308

U pravljenju smo zalazaka Takmiili se ja i dan -Ja dva napravih - i poneku Zvijezdu - dok on - jedan -

Njegov bijae prostraniji -Al - prijatelju rekoh svom -Moji su mnogo podesniji Da ih se nosi pod mikom -

310

Zadaj Bol mali - to e ivote da pokosi -Zadaju udarac Lavine -To e da ih iskosi -Uspravljen - Dah im trai -Al ni Slog nee da kau -Ko Smrt - to nudi tek od Mramora Disk - vii od Govora -

81

311

Sije kroz Sita od Olova -Napudra cijelu umu -I od Alabastera Vunu Stavlja u Bore Drumu -

Napravi jednako Lice Brijega i Ravnice -S Istoka opet do na Istok -elo jedno te isto -

Pa do Ograde dospijeva -ipku po ipku odijeva Dok ne ieznu u Runima -I Boanstvenim Velovoma

Prekrije i Panj - i Plast - i Prut -I tek po njima poznaje -Polja Strnjike - gdje etve bjehu -I Prazne Ljetnje Odaje -

Od Kolja - finim ipkama stvara lanke Kraljice - onda svoje Majstore smiri, poput Utvara -Nijekajui da postoje -

82

315

On oko tvoje Due pipka Kao Svirai oko Tipki Dok puni Zvui ne zabruje -Postepeno te zapanjuje -Tvoju Prirodu - lomnu posvema -Za Nadzemaljski Udarac sprema -Slabijim Maljem - ujnim dalje -A onda blie - onda sporije -Da Dah smiriti ima kada -I da Mozak ti - studen vrije -Pa jedan Grom - kraljevski - zada to kou s gole Due ti skine -

Kad Vjetri zgrabe ume u ape -Vasiona je puna - tiine -

318

Kazau kako izie Sunce -Najednom Traka - a Zvonici Plivali su u Ametistu -Novosti, slino Vjeverici,

Jurnue - u se Bobolinka -Bregovi Kape razvezae -Onda sam sebi rekla blago -To mora Sunce da bijae -

83

Ali kako je zalo - ne znam -Kao da mnotvo utih cura I djeaka se penjalo stalno -Preko ograde od purpura -

Dok nisu preili s druge strane A Uitelj u Sivom - na to -Njeno spustio veernji Zasun I odveo je svoje jato -

320

inuvom igramo se -Dok tren za Biser ne bude -inuvu onda bacamo -I smatramo se za lude -

Premda oblici - bjehu slini -A nove ruke nae -Postupke draguljarske S Pijeskom uvjebae -

84

321

Od svih Zvukova odaslanih, Moju duu nita ne vija Kao taj stari ritam iz Granja -Ta bez rijei Melodija -

Nju Vjetar stvara - ko Ruka iji Prsti eljaju Nebesima -Pa dolje trepte - s pramom Napjeva ujnih tek meni i Bozima -

Nasljee to je, Nae, onkraj Vjetine da ga se ima -Onkraj bojazni da ga odnesu Pljakai, jer prstima Taj Dobitak ne bjee steen -Od Kosti nutarnjije -Skriveno zlatno - za sve dane -I ak u Urni nije Sigurno da Prah veseli nee Ustati da na udan I sebi svojstven nain zaigra Na neki bolji Blagdan -

Dok u etama Vjetrovi krue I doboare po Vratima, A u visini skupe se Ptice Da Orkestar naprave s njima.

85

Ja milost Grana molim za onog -Ako takav Prognanik ima -Ko ne u taj Poj bezgrean to se Die sveano nad Stablima -

Ko da se neki Karavan Zvuka U Pustinjama Nebeskim svrsto U Red, pa spleten, Jurnuo dalje U Drubi to je slivena vrsto -

322

Dan punog Ljeta doao je -Potpuno ko za mene -Miljah da su takvi za Svece, Kad biva Vaskrsenje -

Izilo je Sunce, ko svagda, Cvali su vino Cvjetovi, Ko da nam due jo nisu prole Solsticij to sve obnovi -

Govor bi vrijeme obesvetio, Simbol Rijei bijae Suvian, ko u Sakramentu Odeda - Boga naeg -

86

Svak svakom - Zakljuan Hram - kome Dopust za Priest dali -Da na Veeri Jagnjeta se Ne bismo obrukali -

Sati, ko vazda, klize brzo, Grabljeni gladnim rukama -Tako se Lica, s Dviju Paluba, to kreu suprotnim lukama,

Osvru - kad je bez vanjskog uma Vrijeme iscurilo -Svak je vezao Tud Krst - i nije Nikakvog jemstva bilo -

Sem obeanja da ustaemo Odbaciv Grob na kraju -Zbog Nove Svadbe - nju e ljubavne Golgote - da opravdaju -

323

Ko da od Stranca molih Gro -A Carstvo se u mojim Zauenim Rukama nae -I sad smetena stojim -

87

Ko da sam Istoku molila se Da mi se Jutro javi -A on purpurne Brane die, I Svitanje me - smlavi!

324

Neki svetkuju Nedjeljni Dan U Crkvi - a ja u Domu svom -Sa Bobolinkom - kao Pojcem -S Vonjakom - kao Kupolom -

Neki nedjeljom oblae tolu -Ja - Krila svoja odijevam -Pa mjesto zvonjave sa zvonika -Na mali Zvonar - pjeva -

Bog prodikuje, Pastor uven -Al dugo nikad nije -Pa mjesto da odem u Raj na kraju Idem kad volja mi je!

88

326

Ne mogu igrati na Prstima -Niko me nije uio tome -Ali poesto, u Umu mome, Likovanje me obuzima,

Baletsko znanje da imam - vani Pustila bih ga u Pirueti Da preblijedi Trupa - il da Sruena Prima gnjev osjeti,

I premda Kostim od Gaze nemam -Niti u Kosi - Kovrice -Nit za Publiku stakutah, s jednom Kandom u Zraku, kao Ptice,

Nit se prometah u Lopte Perja -Nit se kotrljah na Toku Snjenom Dok van pogleda budem, a buno Gledalite ite jo jednom -

Nit iko zna da znam Vjetinu to je tu lako pominjem, nit I jedan Plakat slavio me -Ko Opera je pun taj ushit -

89

327

Prije no to mi izbie oko -Voljeh gledati ko ostali Stvorovi to su imali oi I drugi nain nisu znali -

Ali da mi se reklo - Danas -Nebesa su ti darivana -Na Srcu mi bi, kaem ti, prsla, Veliine mog bia, rana -

Planine - moje -Livade - moje -Zvijezde Neograniene -I Podneva koliko moe Stati u moje konane zjene -

Pokreti Ptica Koje Rone -Jantarna Cesta Jutra - za me -Da je gledam kad hou - Novost Svaka bi smrtno ranila me -

Mislim - tako je sigurnije -Tek s duom svojom na Oknu - gdjeno Stvorovi drugi oi svoje Izlau Suncu - nesmotreno -

90

328

Ptica je sila Stazom - nije Znala da sam je vidjela -Na dvoje crva presjekla je I momka, sirovog, jela.

Onda s jedne prikladne Trave Jednu je Rosu popila -Pa odskoila ka Zidu da bi Bubicu propustila -

Bljeskala brzim oima to svud okolo jure -Kao plaljive Kuglice, mislim -Mrdala Glavom od Velura

Oprezno, kao u opasnosti -Ja sam joj Mrvu dala -A ona - krila razvila je I kui meke odveslala -

Nego to Vesla sijeku More Od srebra nedjeljiva -Nego to Leptir s Obale Dana Skae - i bez pljuskanja pliva -

91

333

Trava malota ima da radi -Sfera zeleni proste -Tek s Leptirima da se legu -S Pelama - da se goste -

I da se njie vazdan uz krasne Napjeve to ih Lahor prenu -I dri Sunev Sjaj u krilu I da se klanja svemu -

Da nie Rosu, svuno, ko Biser I tako se profini Da Vojvotkinja preobina Za taj prizor se ini -

Kad mre - da ode u Mirluhu Toliko boanstvenu -Ko Miroije edne, kad usnu -Il Despici, kad venu -

A tad u Carskoj tali lijeno Dane da odsanjava -Malota ima da radi Trava -Htjela bih da sam Sijeno -

92

334

Ovo je ljepe od svih pisama Koja napisat mogu -Reenice su oha sama -Velurni slog do sloga -Skrij, Usno, za se bezdane Rubinski crvene -Igra - Kolibri nek postane I pije - samo mene -

338

Znam da Ga ima. Negdje Da u Tiini krije Svoj ivot prefinjeni Od naih grubih oiju.

To je tek igra trena. Zasjeda lakovjerna -Tek da se stvori Srea Njeno uenje stei!

Ako bi prodorno zbiljna Igra ispala - ili U krutom zurenju Smrti Ushiti zastaklili -

93

Zar ne bi tad zabava Preskupa izgledala! Zar ne bi otpuzala I predaleko ala!

341

Iza velike boli, osjeanja se koe -ivci sveano stoje, kao Nadgrobne Ploe -Kruto Srce se pita je li to ono trpjelo, Jue li - prije Stoljee cijelo?

Mehanikim se ide korakom -Zemljom, il Zrakom, Ili Nulom -Bezobrizno raste Staza Drvena -Kvarcno zadovoljstvo, poput kamena -

To je Trenutak Olovan -Upamen, ako prebolovan, Ko to se Smrznuti sjeaju Snijega -Prvo Studi - onda Koenja - onda niega -

94

342

Napokon e - Ljeto da doe. I suncobrani dama -Gospoda to - sa tapom - lunja -Curice - sa Lutkama -

Blijed krajolik obojice -Ko Buket sjajan - mada Selo duboko, u Parskome Mramoru - lei - sada -

Jorgovan - svijan mnogo ljeta -Teki e purpur da svine -Pele nee prezreti pjesmu -Pretkinje - brujahu njine -

Divlja rua se - ruji u Bari -Astra - svoj oblik vjeiti -Na Brijeg smjeta - a Zavjetni Gencijan ipkom se - kiti -

Dok Ljeto slae svoje udo -Ko svoju Haljinu - ena -Il Duhovnici - Znamenja svoja -Poto je Priest - svrena -

95

345

Smijena stvar je - biti Stoljee -Gledati Ljudstvo - kako se kree -Od udestva bih - bila pokojna -A onda - nisam - ko ono - stojna -

U sigurnosti sve tajne dri -Da progovori - tuna do sri Bila bi Naa Plaha Planeta -Tako se libi Publiciteta -

346

Ne Vjerovatno puki Sluaj -Premalo smijeak - preve rije -Ko mir od Neba udaljenoj Dui je tako blizak Raj -

ta ako Pticu - dug put kad pree -Slast, ko smrtnike, poremeti -I tajne svog se krila ne sjeti -I samo svene - Grana sa mee -O, noge bez puta jasna -O, Kraljice sablasna!

96

348

Prvi Crvenda plaio me, Ali savladan on je, sada, Pomalo sam se na njega svikla, Premda jo moe bol da zada -

Mislim, kad bih ivjela samo Dokle ne proe taj Klik prvi -Ni svi Klaviri umski ne bi Imali moi da me smrve -

Ne usudih se Narcise stresti -Strah me da njina uta Toga Ne probode me Oblikom tako Dalekim od mog vlastitoga -

Zaeljeh Trava da pouri -Pa kad gledanju doe vrijeme -Nek je tolika, da najvia se Protegnut moe - da zirne me -

Dolazak Pela podnijeti Neu - zaeljeh da ostanu -U mutnim zemljama gdje odoe, ta bi imale da mi anu?

Al tu su, ni jedan stvor ne manjka, Ni jedan Cvijet izosto nije Iz potovanja njenog prema Meni - Kraljici Kalvarije -

97

U prolasku me svak pozdravlja -Ja Perjanice djeje skinem, U znak alobnog prihvatanja Za beslovesne Bubnjeve njine -

350

Ostavljaju nas sa Beskrajnim. Ali On - nije ovjek -Prsti mu veliki ko pesnice -Pesnice kao ovjek -

I kog on nae, svojom Rukom Ko Himalaji, bie -Vjenu Cipelu Gibraltara Na dlanu izmjerie,

Vjeruj mu, Drugar - ti za sebe, Ja za se i za tebe -Ako vjeruje, Vjenost je prostrana I dosta ubrzana.

98

351

Pipnuh svoj ivot sa obje ruke Da vidim je li ili nije -Prinesoh duh svoj Ogledalu Da to utvrdim sigurnije -

I svoje Bie ukrug okretah -Kod svakoga koraka zastah -Da za ime Vlasnika pitam -Da zvuk mu ne znam - bjee me strah -

Prosudih lice - protresoh kosom -Uklonih jamice sa obraza -ekah da opet bijesnu - poput Monoga - o mom biu - dokaza -

I rekoh sebi Hrabro, Drugar -To bjee - davno veoma -Al Raj moemo zavoljeti Poput naeg Staroga Doma -

99

352

Moda premnogo traila jesam -Ne uzeh - manje od Nebesa -Jer sijane su Zemlje esto Kao Jagode u mom mjestu -

U Korpi su mi - samo - Svodovi Lako ih njiu - ruke mi vite Ali najmanji Svenji - zasite -

356

Dan kad sam bila krunisana Bio je poput drugih Dana Dok krunisanje stiglo nije A tada - bjee Drugaije -

Ko to Ugalj i Dragulj su Od jednog istog Ugljenika Ali od prvog odve tamnog -Ne pravi se Dijadem nikad -

I uzdigoh se - i sve b prosto -Ali Dan kad je doao svom Kraju - bili smo ukraeni -On i ja, istim velianstvom -

100

Milost to bijah - izabrana -Za me - nadie Krunu koja Bila je Dokaz te Milosti -To bjee isto ko da je Moja -

362

Pogodilo me - svakoga dana -Munja je bila tako nova -Ko da se Oblak rasprsnuo I pokuljala Vatra njegova -

Peklo me - Nou - Plikovima Obasulo je moje Sanje -Nestajalo je - im ga pogledam -U svako stiglo Svitanje -

Miljah da Bura - kratko traje -Najlue - mine najhitrije -Al Datum Tog je Priroda skrila -U Nebu ga je ostavila -

101

371

Radost je skupa - prhka - kad se Sretne Knjiga Starinska -Ba u Odedi - iz njenog Vijeka -Povlastica je - istinska -

Njenu preasnu Ruku u svojoj Sopstvenoj zagrijati -U Doba njene mladosti - jednom Il dvaput - putovati -

Ispitati joj mnijenja udna -I kako o onom sudi to zajedniki na um zanima -O Knjievnosti Ljudi -

ta vema Umnike zaokupi -Kakav se zavre Spor -Kad je Platon, - bio izvjesnost Sofokle - ivi stvor -

Kad Sapfo bjee - djevojka - i kad Nosae Beatria Haljinu koju proslavi - Dante -O Bivim Dobima pria

102

Prisno - ko kad bi doao neko U grad - da kae - grada Tvojih Snova - stvarna je - Ona ivljae gdje San se raa -

Maiju njenog prisustva moli Da traje - Tomovi Stari -Tresu Glavama Pergamentnim -I mue nas - u stvari -

374

Na Nebo otila sam -To Grad bijae mali -Perje ga obloilo -Rubini obasjali -

Mirniji nego Polja Krcata rosne studi -Lijep - ko Slike koje Nisu slikali Ljudi. Narod - kao Leptiri -Tijela - ipka fina -Imena - od Paperja -Dunosti - Pauina -Mogla bih biti -Sretna - gotovo -Tako je izvrsno Drutvo ovo -

1 0 3

376

Molih se - dakako -Je li Bog mario? Ne vie nego - da je po Zraku Pti svojom nogom udario I kriknuo: Daj! -Um i ivot taj Samo sam zbog Tebe imala -U Grobu Atoma da sam ostala Sretna, i Nula, vedra i tupa -Milosre bilo bi vee -Od otmene ove nesree -

377

Gubitak vjere - gori je nego Imanje kad se protrati -Jer se Imanje moe - a vjeru Nikada - ne povrati -

Batinjena je sa ivotom -I moe tek jednom biti -Poniti li se i mrva njena -Prosjak si'vjeiti -

1 0 4

378

Put ne znam - Nebo bjee zaito Blizu sam Stubove ula -Zemlja okree Polulopte -Svemir sam dodirnula -

On kliznu natrag - a ja ostah Sama - na Kugli Pjega -Izaoh vani - ka Obuhvatu -Zvonima van Dosega -

382

Zbog Smrti - ili zbog Stvari Koje e kupiti ona -Dua je proputanju ivotnih ansi sklona -

Stvari koje e Smrt da kupi -Grob pun zime -Bijeg od Okolnosti -I jedno Ime -

S Darovima ivota Kako da se porede Darovi Smrti - ne znamo -Tu Mjere - ne vrijede -

1 0 5

383

Uhienje je - stvar nutrine -Tako Kraljevski ne opija Ni jedno Vanjsko Vino kao Ta Vrsta boanskija

Koju Dua sama pripravi -Da pije il ostavi -Za Gosta - ili za Priee -Podstai Praznik nee -

ovjeka koji Rajnu prostranu Ima u svom Ormanu Ponajbolju e radost i ti U rtvi izliti -

384

ta mogu Muila -Duhu mi - slobodnom -Za smrtnom Koicom Neka se jaa skrila -

Ne moe bosti je pilom Ni sjei Sabljom Krivom -Dvije su puti - vei Jednu - a druga bjei -

1 0 6

Orao svog se Gnijezda Lake liio ne bi Da sune do Zvijezda No to je dato tebi -

Ali ti moe biti Dumanin vlastiti -U Svijesti su klice Slobode - i Tamnice -

389

Da je u Kui Prekoputa Smrt bila - shvatam danas tek Po tupom pogledu koji takve Kue imaju uvijek -

Unutra i van - um Susjeda -Ljekar - u kola sjeda -Ko Mahuna se otvori Okno -I mehaniki - estoko -

Neko izbaci Duek - Prolaze Djeaci s milju da li To je umrlo na tome to sam Koristio, ko mali?

1 0 7

Svetenik je uao kruto -Ko da mu Kua pripada -Ko da je vlasnik alobnika -I malih Djeaka - sada -

Pa Modistica - onda ovjek Zanata Uasnoga -Ue da uzme mjeru Kue -Bie - ubrzo - iza toga -

Tamna Parada - Resa - Koija -I od Firme je itkija Slutnja novosti u ovom Gradiu zabitnom -

401

Kakva su Njena - Anelska Bia -Te Gospe Otmjene - jao -Prije bi na Pli navalio -Ili Zvijezdu - silovao -

Kakva ifonska Uvjerenja -I Uas tako prefinjen Pred Ljudskom Prirodom pjegavom Pred Bogom - postien -

108

I kakva obinost - Slave -I Roda Ribarskog -Spas nek se - Damo - stidi Krhkoga bia tvog -

409

Pali su kao Pahulje -Pali su kao Zvijezde -Kao Latice Ruine -Kad nenadno kroz Juni Vjetar prstima - mine -

Nestae u Travi slivenoj -Mjesto je od svih skriveno -Al svakog moe prozvati Bog S Neopozivog Spiska svog -

410

Prva No Danja bjee dola -I ja zahvalna na tom to je Stvar tako strana - izdrana -Rekla sam Dui da zapoje -

1 0 9

Strune mi - ree - pokidane -Gudalo prsio u Atome -I na tom poslu popravljanja -Sljedee Jutro zateklo me -

A onda - Dan mi - golem ko d Jueranji se udvostrui, Po licu stravu razastrije -Dok ne blokira moje oi -

Moj Mozak - poe da se smije Ba kao luda mrmljah - i mada Taj Dan bijae - ljetima prije -Smije se Mozak moj - i sada -

I Neto udno - u nutrini -Ona linost koja sam bila -Sa ovom - isto ne osjea -Ima li moda tu - Ludila?

412

Proitah svoju presudu - sporo Pretraih opet okom po njoj -Da vidim - ne poinih li greku U klauzuli najposljednjoj -

110

Pa Datum, i vrstu, sramote -A onda malo pobonog stila -Da se Gospod smiluje Dui Porota Mu je predloila -

Svoju sam duu s njenom krajnjom Nevoljom sprijateljila -Kako joj ne bi, naposljetku, To Agonija nova bila -

Ve ona, i Smrt, znanice, da se Sretnu kao dva druga prava -Pozdrave se - prou bez znaka -I ovdje sluaj - okonava -

413

Dolje se - doma ne osjeam -A u Nebeskom Sjaju Nee mi biti ko doma - znam -Ne svia mi se u Raju -

Jer Nedjelja je tu - beskrajna -A Odmora - nikada -Edenom pusto Srijedom vlada U Popodneva sjajna -

111

Da Bog bar moe u posjete -Ili da dremne na as -Da nas ne gleda - ali vele -On je Teleskop to nas

Gleda preko godine cijele -Htjela bih pobjei kud -Od Njega - Svetog Duha - i Svega Al tu je Strani Sud -

414

To ko postepen Vrtlog bjee, Svaki dan blii, sve ui je Krug uskipjeli bio, sve dok Hropac se hladno poigro nije

Posljednjim inem Ruba tvoga Delirinog - a ti se srui, Izgubljen, kad se neto skri I rijei te Sna jednoga -

Ko da je Demon s Tezuljom sate Mjerio sve dok nisi uo Da je tvoj Sekund bespomoan U svojoj api odvagnuo -

112

Tetive zalud - mrdaju se -U tupost smjeten Um bijae -Kad iz sjeanja Bog - i avo -Ispustie ga, pa - svladae -

Kao da ti je Presudu reklo -I povelo te punog zime Iz Tamnikoga Luksuza Sumnje -Ka Vjealima, i Mrtvima -

A kada Povez oi ti zai -Milost zadahta jedno Stvorenje -Koja Bol - onda - najvia je -Iezavanje - il ivljenje?

419

Kad Svjetla nesta - na Tamu se Navikavaju nae oi -Kao kad Susjed uzme Lampu Da svoje Zbogom osvjedoi -

Za tren - hodamo nesigurno -Zbog novine noi - pa s njenim Mrakom Vienje uskladimo -I Put sretnemo - uspravljeni -

113

I tako - od tarne prostranije -Te su Veeri Uma - gdje nije Mjeseca - znamen da objavi -Zvijezde - da se iznutra javi -

Ponajhrabriji - malo pipanjem Trae - i katkad udaraju elima ravno u Drvee -Ali dok ue da gledaju -

Ili se Tama preinai II su se neim nae oi Usaglasile sa Ponoi -A ivot skoro pravo kroi -

420

Znae - ko to se Podnevi znaju -Po sjaju -Ko to se Sunca znaju -Po sjaju -Ko to e da se u Raju -Bog Otac i Sin spoznaju -

Intuicijom se - Stvarima Najveim -Ne preko pojmova - prii mora -Ja sam Pono zar e Pono rei Zar e Velianstvo - Ja sam Zora?

114

Svemogunost je - Jezika liena -Munja i Sunce - mucanja su njena Njen Razgovor - sa Morem -Kako e znati? Oku se obrati!

421

Lik ugledan djelimino arolija zaodjela -Dama - da je ne razagna -Ne podie svoga vela -

Ve kroz svoju mreu viri -Zahtijeva i nijee -Da ud koju Slika tai Ponitile ne bi Rijei -

425 Ponoi - Dobrojutro -Evo dolazim Kui -Danu sam dosadila -On meni - nee moi -

Sjaj sunev - trg je ljupki Gdje voljeh da zastanem -Sad me ne treba Jutro -Pa - Lakuno ti - Dane -

115

Mogu gledati - zar ne -Kad se rumeno dani -Tad Bregovi su takvi -Da Srce gone - vani -

Ponoi - prekrasna nisi -Moj izbor Dan je - ali Molim te - Curicu primi Koju su otjerali!

433

Umije zaboraviti! Zar moe to uiti? Vele - vjetina laka Kada se njom ovlada

Budalasta su srca Umrla u sticanju Za nauku je rtva Neto obino, sada

Idoh u kolu ali Mudrija bila nisam -Globus ni logaritam -Nisu mi to kazali -

1 1 6

Kako zaboraviti Reci mi - Filozofe? Ah, Naunikom biti Dovoljno znanja stei!

Ima li to u knjizi? Mogu li to kupiti? Je li to ko Planeta? Teleskop moe rei -

Ako je izum - to mora Patentirano biti. Rabi sa Mudrom Knjigom Zar ne zna to ni ti?

435

Mnogo Bezumlja - boansko Umije Za Zjenu razboritu -Mnogo Umlja - isto Bezumlje -Veina odnosi, i tu,

Kao i svugdje, prevagu -Zdrav si, ako se sloi s njima -Poreci - i smjesta opasan si -Posegnu tad za Lancima -

117

436

Vjetar - pokuca ko Smoren Stvor A Domainski moj odgovor Bio je hrabro Slobodno je -U Boravite tad ude moje

Brzi beznogi Gost kojemu Dati stolicu - smisla nema Ko ni vazduhu ponuditi Da na Divanu pridrijema -

Kostiju nema da ga dre -A njegov Govor nalik bjee Kolibrima bezbrojnim to iz Nebeskog Grma izletjee -

Lice mu - Golem Val - a Prsti -Kada prolazi - Muziku liju -Ko to Staklence u koje duva Stvara drhtavu Melodiju -

Razgledao je - jo leprav -Pa slian plahim Osobama -Opet, pokuca - i to smeteno -I ja ostadoh - sama -

118

439

Prekomjernu vanost izgladnjeli ljudi Za hranu veu -S daljine - gledaju - i stog - bez Nade I zato - svjeu -

Jesti - to zbilja - oslobaa -Ali uvjeri nas Da iiljee Sve Mirodije u Primitku -To Razdaljina - slatka bjee -

441

Ovo je moje pismo Svijetu Od kog mi pismo nee doi -Ta prosta Novost koju Priroda Ispria s njenom Nadmoi -

U Ruke meni nevidljive Njene su Poruke povjerene -Za Njenu ljubav - mili - zemljaci -Sudite - blago - mene -

119

448

On bjee Pjesnik - On je Taj to divne smislove mulja Iz svagdanjih Znaenja -I tako beskrajna Ulja

Eterska iz znanih trava to venu kraj Kapije -Da se pitamo - ne bjesmo li Tim privueni prije -

Otkriva Slika - Pjesnik -On je Taj - to nam daje Pravo - po Suprotnosti -Na siromatvo bez kraja -

Tako nesvjestan - Miraza -Pljaanjem - nesmanjena -On sam je sebi - Imetak -Sa onu stranu - Vremena -

449

Zbog Ljepote umrijeh - ali Tek to se smjestih u Grobu -Jedan umrli za Istinu Lee u susjednu Sobu -

120

Upita blago Zato stradah -Zbog Ljepote, odvratih ja -Ja zbog Istine - one su Jedno -Mi smo - ree mi - Bratija -

Tako priasmo - kroz zid - ko Svojta Koja se srela usred Tmina -Sve dok nam nije usne dosegla -I ime prekrila - Mahovina -

455

Trijumfa - ima vie vrsta -Trijumf meu etiri zida -Kad onu staru Caricu - Smrt -Vjera - sa trona skida -

Ima trijumf vrsnijeg Uma Kada istina - dugo kinjena -Mirno jurne k svom Svevinjem -Njen Bog - jedina Rulja njena -

Trijumf - kada nehajno natrag Vratimo Mito Iskuenja -Jednim se okom porie Nebo -A drugim - Sprave za muenja -

121

Najljui Trijumf - sam iskusi -Ko osloboen moe Izii iz tog Sutog Sudita -Pred tvojim Licem - Boe -

457

Slatke - sigurne - Kue -Sretne - Vesele - Kue -Sveano vrsto zakljuane -Na Mramornim - elini Kapci Bosa je no'ga ostala vani -

Potoci Plia - meu Atlasnim Obalama ne teku nita Meke no smijeh - i apati -Njinog Bisernog Stanovnitva -

elava Smrt im - ne rui Salone Drska Bolest ne proba Da im razori raskono Blago -Kraj Boli i kraj Groba

U Priguenoj Koiji - minu -Da ne pitaju zbog ega -Pod Presom Smijeka neijega -Neko se presjee - i preminu -

122

465

Zuj Muve zauh - kad umrijeh -U Sobi je bila Tiina Slina Tiini to dijeli Dva Nasrtaja Olujina -

Oi okolo - suhe od plaa -A uzdasi su nakupljani Za taj Obraun krajnji kad e Da se u Sobi - Kralj obznani -

Sve Spomene sam zavjetala -Svaki trun sebe prepisala Koji dodjeljiv bjee - potom Jedna je Muva umijeala

Svoj Zuj - Plav - mucav - neizvjesan Izmeu mene - i svjetla danjeg -Tad - nesta Prozor - i vie nisam Mogla da vidim - gledanje -

1 2 3

466

Malo - za Biser mariti mogu -Ja to prostrano more imam -Ili Broeve - kada Car me -Svu obasuo - Rubinima -

II Zlato - jer sam Kralj Rudnika -II Dijamante - jer mi je dana Kao Dijadem nad mojom glavom Ova Kupola neprestana -

469

Od Crvenog je - Zora tkana -Podne - od Ljubiastog -Od utoga je - konac Dana -I nita - iza tog -

Ali Milje Varnica - Nou -Otkriju Dalj to gori -Srebrnu Oblast - koju nita Ne moe da razori -

124

475

Udes je - Dom bez vrata -Sa Sunca ue u njega -A zatim Ljestve odbaci -Jer nema Bijega -

Mijenjati ga moe tek sanja O onom to rade vani -Gdje mre Jagoda - Vjeverica igra A Kukuta se - Bogu klanja -

476

Htjedoh imati skromne potrebe -Zadovoljstvo - i Nebo potom -Toliki prihod - imati mogu -I sreen raun - sa ivotom -

Al poto posljednje - ukljuuje Oboje - Molitva dosta bie -Al tek za Jedno - nagoditi se -A Milost Drugo podarie -

I tako - tom se mudrom - molih Veliki Due - Nebom da me Obdari - manjim nego Tvoje -Ali dovoljno velikim - za me -

125

Smijeak prekri Jehovi lice -Anel uzmae - Mrkim Svecima Izilim da me vide - jamice Pokazae se na obrazima -

Odoh s tog Mjesta, iz sve snage -Pobacah Molitve svoje -Pokupie ih Mirna Stoljea -Strani Sud - zablisto je -

to neko tako estit ima -Priu ko zbiljsku shvati -Da Bilo ta ti zaiskao -Ba to e ti se dati -

Al sad, mudrija - motrim Nebesa Sa punim sumnje Licem -Ko Djeca - prvi put prevarena -Sve redom - Varalice -

478

Da Mrzim - nemah kad -Zato to bi me Grob Mogao sprijeiti -A ivot nije dug Dovoljno da od Pizme Moe izlijeiti -

1 2 6

Sa Volim - nemah kad Ali poto se neto Ipak mora initi -Mali Ljubavni Jad Mislila sam da moe Po Mojoj mjeri biti -

489

Molimo se - Nebu -Brbljamo - o Nebu -Priamo - kad nam Susjedi preminu U koliko sati u Nebo se vinu -Ko ih je vidio - zato se vinu -

Je li Raj - Mjesto - Nebo - Drvo? Smjetati - to je naa Staza uzana -Geografija je Mrtvim neznana -

Samo Stanje - Davanje - Lea -Gdje - Sveprisutnost - lijee -

127

492

Civilizacija - prezre - Leoparda -Je li Leopard - bi drzak? Abisinac - Zlato mu ne kudi -Atlas mu nije - Pustinji mrzak -ud mu je - ria Bio je Svjestan -Pjegav - Odede Sivosmee -To mu bijae priroda - Sinjor -Treba li - uvar - da mrti vjee!

alim - Leopard - napusti - Aziju Ali na Palmu Uspomene -Narkotikom - nee biti ugaene -Niti Melemom - uguene -

128

496

Daleka, ko alba, samilosti -Gluha - ko kam - za govorenje -Neosjetljiva za Otkrovenje -Ko da moj Zanat - bjehu Kosti!

Daleka Vremenu - Ko Istorija -Blizu sam tebi - Ovog aska -Kao Djeca - Duginom alu -Ili uta igra Zalaska

Onim Kapcima u Grobnici -Kako mirno Igra poiva -Kad se Otkria Boje prolome -I Leptirova - vatra iva!

498

Zavidim Morima, kojim plovi, I Paocima u Tokovima Koije koja Njega nosi -Zavidim Krivim Breuljcima -

to du Njegova puta stoje I Svaki lako vidjeti moe To to je meni uskraeno Kao tvoja Nebesa, Boe!

1 2 9

Zavidim Vrapjim Gnijezdima to mu se ispod Strehe stiu -Bogatoj Muvi, s njegova Okna I Srenome - Srenome Liu

Koje se tik uz Njegov Prozor S dozvolom Ljeta na igru kupi Ne bi ni Blago Pizarovo Od mene moglo to da kupi -

Zavidim Svjetlu to Ga budi -I Zvonu to se drsko prolama Kada Mu Podne objavljuje -Njegovo Podne - biu sama. -

Ipak - zabranih - svoje cvijee I odrekoh se - svojih Pela -Da Podne ne bi u No Vjenu Bacilo mene - i Gabrijela -

500

U mome Vrtu, jae Ptica Na jednom Toku ije bice Vrtoglavom Muzikom bruje Ko da je to Mlin to putuje -

130

Nikad ne staje, tek uspori Kad Najzreliju Ruu spazi -Bez slijetanja napija se I hvalu pjeva kad odlazi,

Dok svaki okus proban bude Vilinski se Jednopreg zatim -Atmosferama daljnim vrti -A ja se opet svom Psu vratim

Ali, On i ja, naisto nismo Je li to Zbilja za nas bila -Ili se pak Rijetkost ova U Vrtu Mozga dogodila -

A On, Logiar ponajbolji, Upuuje mi tuplje zjene Ba ka treptavim Cvjetovima! Vanredan Odgovor za mene!

501

Ovaj Svijet nije Zakljuak. Onamo nastavak ima -Nevidljiv, slino Muzici -Al zbiljski, slino Zvucima -

131

Daje znakove - zavarava -Filozofi ga - ne znaju -Al Mudrost mora, u Zagonetki, Propasti, na kraju -

Mui se naunik, da ga pojmi -Mnogi su, da ga osvoje, Trpjeli Prezir Narataja -Spoznali Raspee svoje -

Vjera posrne - smjeka se, ali -Zacrveni se, kad to vide -Granu Oitog trga - i pita Vjetrenjau, kamo da ide -

Propovijed, sa mnotvom Gesti -Gromke se rue Aleluje -Taj Zub to nam po dui ruje Narkotik ne smiruje -

132

505

Ne bih slikala - sliku -Radije jedna bih bila -U njenom sjajnom nemoguem -Sa slau boravila -Pitala ta li osjea ruka to kretnjom finom - nebeskom -Priziva tako slatku Muku -I Oaj - krcat bljeskom -

Ne bih ko Truba govorila -Radije Jedna bih bila -Do Svodova njeno dignuta -I izvan - i jo dalje -Dok u Eterska sela zaluta -Ja sama - Balon - uzdizan Jedino usnom od Metala -Mome Pontonu - lukobran -

Ne bih ni pjesnik bila -Ljepe je Sluh imati -Zaljubljen - nemoan - srean -Divljenju sav se dati -Privilegija tako strana -Kakav bi Miraz mogla biti -Kad bih Muzikim Gromovima Umjela sebe - zagluiti -

133

508

Odstupih - nisam njihova vie -Imenu - to ga s vodom izlie U crkvi seoskoj na moje lice -Upotrebljivost proe -S mojim Lutkama neka drijema -Djetinjstvo, Konac sa Kalema -Udijevati prestah, takoe -

Bez svog izbora, krtena prije, Ali sad, svjesno, Milost mi je Najvrhovnije ime dala -Pred mojim Punim - Mlad Mjesec pada -Sav luk ivljenja ispuni sada Tek Dijadema jedna mala -

Druga ast moja - prvo neznatna -Okruni Kraljicu nedostatnu S grudi mog oca to je plakala -Al Potpuna se sad Uspravlja -S Voljom da bira, il ostavlja -I ja sam Presto odabrala -

134

510

Ne bjee Smrt, jer ustala sam, A Mrtvi svi su isprueni -Ne bjee No, jer Jezicima Zvona javljahu Podne meni -

Ne bjee Mraz, jer mojom Puti Osjetih - gmie Vjetar s Mora -Ni Plam - jer Pod u crkvi hlade Moja stopala od Mramora -

Al bjee okus svega toga, Figure koje spazi zjena Smjetene u red, za Sahranu, Sjetile su me na sopstvenu -

Ko da je ivot moj stesalo I saobrazilo ramu, i vie Bez Kljua nee moi da die, To kao Pono b, pomalo -

Kad sve to kuca bjee stalo -A Prostor gleda na sve strane -II grozan Mraz - prvo Jesenje Jutro kad bilo Zemlje stane -

Al, najvie, ko Haos, hladan -Bez Izgleda, Raspre, II Kraja -Il kakve Zemne Vijesti - kao Opravdanje - ovog Oaja -

135

511

Ako u Jesen bude doao, Ja u pomesti Ljeto - pola S prezirom, pola s osmijehom, Ko Domaica Muvu, sa stola.

Kad bih godinu gledala te, Ja bih u klupad mjesece svila -I u zasebne Ladice ih, Da ne pobrkam broj, stavila -

Ako bi kasnio, Stoljeima, Ja u na ruci da ih brojim, Da oduzimam, dok ne dosegnu To Tasmanije prsti moji.

Ako u, ivot ovaj kad proe -Zajedno s tobom tamo biti -Odbaciu ga, poput Ljuske, I odmah Vjenost okusiti -

Ali, poto duinu ovog, to je izmeu, ne znam, sada, To progoni me, Demonska Pela -to ubod nee jo - da zada.

1 3 6

516

Ljepota jest - Uzroka nema -Lovi je, i nestane -Ne lovi, i ostane

Kad vjetar prstima stane

Trati preko Livada Uhvati Nabore njine -Da to ne bude nikada Boanstvo brine -

519

Isprva - to b ko Mi - toplo -Dok nije tamo dogmizala Stud - poput mraza po Staklima -A tad je scena - sva nestala -

elo je Kamen kopiralo -U hladnim Prstima bola vie Ne bjee - i ko Klizaev Potok -Marljive oi se - zaledie -

Uspravilo se - to sve bjee -Zimu na Zimu gomilalo -Umnoilo je ravnodunost -Ko da je Gordost - sve to je znalo

137

ak kad, ko Teret, Uadima -Sputeno bjee - nije dalo Ni znaka, niti odgaalo -Ve je kao Dijamant palo.

520

Rano ustanem - Psa povedem -U posjet moru krenem -Iz Prizemlja su - da vide mene -Izile sve Sirene -

Fregate - s prvog sprata - ruke Kudeljne ispruale -Mislei da sam Mi nasukan -Na pjeskovite ale -

No ne makoh se - dok mi Plima Cipelu prostu ne proe -I moju Kecelju - i moj Pojas -I Steznik moj - takoe -

Ko da je htjelo - cijelu mene -Da proguta ko Rosu to se rukavom Maslaka osu -A potom - i ja krenem -

138

Ilo je za mnom - tik uz mene -Moji Glenjevi ute -Srebrnu Petu mu - a Cipele mi biserjem obasute -

Kod Tvrdog Grada vie nikog Znanog mu nije bilo -Pa uz naklon - i uz mig oka -More se povlailo -

524

Preminuli - na Bojem Sudu -Popodne golemo -Krupni Oblaci - ko Straa - stoj Posmatr