Obzor, subota, 23. siječnja 2010.mišljenja10

Ugledan američki časopis U.S. News and World Report u po-sljednjem broju kao glavnu temu donosi pitanje o uspješnosti re-

forme obrazovnoga sustava u SAD-u koju ovih dana promoviraju predsjednik Oba-ma i njegovi suradnici. Činjenica je da uz predloženu zdravstvenu reformu, obrazo-vanje ponovo postaje glavnom temom svih američkih tiskovina. Tako je, primjerice, u nedavnome broju časopisa Times objav-ljen dramatičan članak pod naslovom “Na-cija koja odustaje od školovanja”. Prema nekim istraživanjima, svaki treći učenik američkih državnih (javnih) srednjih škola ne završava obrazovanje, a kod učenika la-tinskoameričkoga i afroameričkoga podri-jetla ta je stopa gotovo 50%. Dodatna zabri-nutost nastala je nakon istraživanja koje je provela Zaklada Billa i Melinde Gates, koje je pokazalo da je 88% anketiranih koji nisu završili srednjoškolsko obrazovanje imalo prolaznu ocjenu u srednjoj školi, što jasno ukazuje da je američki sustav obrazovanja, ponajprije u javnim školama, postao de-stimulirajući. I napokon, prva osoba ame-ričkoga obrazovnog sustava Arne Duncan dramatično navodi da je, unatoč gospodar-skoj krizi, nužno provesti reformu obrazo-vanja, jer status quo jednostavno nije odr-živ. Što je SAD navelo na tako dramatične poteze glede obrazovanja? Svakako samo jedno: tijekom svoje povijesti Amerikanci su shvatili da ne postoji niti jedna druga djelatnost koja može dugoročno imati to-liki učinak na razvoj cijeloga društva kao što je to obrazovanje. Promjene u obrazo-vanju o kojim Amerika danas tako glasno govori stajat će američke porezne obvezni-ke u prvoj fazi oko 5 milijarda dolara, a do-datnih 650 milijuna dolara dodijelit će se onim obrazovnim institucijama koje uvje-re saveznu administraciju da su uspješno primijenile nove/naprednije metode po-učavanja kojima se postižu bolji rezultati. Što se tiče predloženih reforma u Americi, glavna novost su stimulirajući i motiviraju-ći pristup prema svim sudionicima obra-zovnoga procesa te nagrađivanje ali i razvoj nacionalnoga standarda koji bi trebao do-vesti do ujednačenosti obrazovnoga susta-va u cijeloj Americi.

Razvoj nacionalnog standardaSvega nekoliko godina unatrag, sličan pri-stup glede razvoja nacionalnog standarda imali smo i mi u Hrvatskoj uvođenjem broj-nih mjera. Među ostalim i uvođenjem Hr-vatskoga nacionalnoga obrazovnog stan-darda (HNOS) s ciljem rasterećenja učenika enciklopedijskih sadržaja, jačanja primije-njenih znanja i sposobnosti, te poticanja kreativnosti i interdisciplinarnoga pristu-pa učenju i poučavanju. Odmah je po tome prvi put u Hrvatskoj započeta dugo čekana kurikularna reforma koja donosi vrijedno-sti i ciljeve odgoja i obrazovanja kao i kom-petencije koje učenici trebaju steći na svim razinama obrazovanja. Svi zaključci koji su se mogli dobiti iz brojnih dosadašnjih stu-dija sugeriraju jedno: uspjeh promjena nuž-nih za poboljšavanje obrazovnoga sustava uz materijalna sredstva i uvjete rada najviše ovisi o motiviranosti i kreativnosti učitelja i nastavnika. Činjenica je da rijetko koja vla-

U pet godina zaposlio sam 9686 novih ljudiDragan Primorac, bivši ministar obrazovanja, o reformama i ulaganju u školstvo te o državnoj maturi

matura - Sva visoka učilišta u Hrvatskoj prihvatila su državnu maturu kao zamjenu za razredbeni ispit, što omogućuje transparentniji upis na institucije visokoga obrazovanja

tržište znanja - Hrvatska nema šansu na globalnome tržištu znanja ne napravi li radikalne pomake u cijeloj vertikali sustava obrazovanja, i to brže i kvalitetnije od drugih

da “riskira” s ulaganjem velikoga novca u re-forme obrazovanja jer reforme uvijek vuku turbulencije i otpore, negativne medijske članke, a vidljivi rezultati dolaze desetljeći-ma nakon toga. No, odgađanja reforma za poboljšanje obrazovnoga sustava može biti ključan limitirajući faktor za dugoročan ra-zvoj društva, posebice u malim državama poput Hrvatske. Danas sam zahvalan naj-bližim suradnicima koji nisu posustali kad nam je bilo najteže.Kao ministar obrazovanja, stalno sam isti-cao, a i danas ponavljam, da Hrvatska jed-nostavno nema šansu na globalnome trži-štu znanja i novih tehnologija ne napravi li radikalne pomake u cijeloj vertikali susta-va obrazovanja, i to brže, učinkovitije i kva-litetnije od drugih. Zbog toga smo prije šest godina postavili cilj: hrvatski obrazovni su-stav učiniti najkonkurentnijim u ovome dje-lu Europe, i tome smo cilju sve podredili. Brojni dosadašnji rezultati pokazuju da smo na pravome putu. Večernji list je potkraj stu-denoga 2009. godine donio zanimljiv članak u kojem ističe da je Hrvatska od pet obra-zovnih mjerila u dva najbolja u Europi (po-stotak završnosti upisanoga obrazovnog stupnja i postotak pučanstva mlađega od 22 godine koje je završilo srednju školu). Niz uvedenih poticajnih mjera poput besplat-nih udžbenika, prijevoza i smještaja u uče-ničke domove te osiguranje materijalnih i kadrovskih uvjeta nužnih za provedbu Naci-onalnoga programa mjera za uvođenje ob-veznoga srednjoškolskog obrazovanja uči-nile su srednje školstvo u najvećemu dijelu dostupnim svima i rezultati su vidljivi već nakon šest godina. Posebno zanimljivi su rezultati PISA testiranja, 2006. godine (PISA procjenjuje stupanj usvojenosti znanja i vje-ština petnaestogodišnjaka, a također mjeri i opće ili kroskurikularne kompetencije uče-nika, kao što su strategije učenja, stavovi i uvjerenja učenika te pripremljenost za cje-loživotno učenje). Tako su, primjerice, re-zultati hrvatskih učenika iz prirodoslovne pismenosti bolji od učenika iz 31 zemlje su-dionice toga istraživanja, od kojih je 12 ze-malja članica OECD-a, a njih 10 članice su EU (na rang-listi hrvatski učenici su na 26. mjestu, američki učenici na 29. mjestu). U nekoliko novinskih članaka koje sam proči-tao u SAD-u upravo ta međunarodna istra-živanja posebno su zabrinula prosvjetne vlasti u SAD-u.Rekordno povećanje proračuna za resor obrazovanja od 2004. do 2009. od gotovo 7 milijardi kuna (s kreditnim izdvajanjima) i otvaranje 9686 novih radnih mjesta stvori-li su preduvjete za primjenu strateških pro-mjena poput uvođenja dvaju stranih jezika u hrvatske osnovne škole, informatizacije svih osnovnih i srednjih škola, gradnju ili dogradnju više od 350 škola i športskih dvo-rana, više od 350.000 m2 prostora na hrvat-skim sveučilištima, otvaranje šest novih ve-leučilišta, jedne visoke škole te Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, zapošljavanje oko 2500 znanstvenih novaka, povratak stotinjak hr-vatskih znanstvenika iz inozemstva, pro-vedbu državne mature, razvoj strukovnoga obrazovanja i sl. Toliko nužni državni pe-dagoški standardi za predškolsku, osnov-noškolsku i srednjoškolsku razinu donese-ni su 2008. godine nakon više od 20 godina

čekanja, a njima su postavljeni čvrsti teme-lji za daljnji razvoj obrazovanja s ciljem da djeca i učenici na svim razinama i u svim dijelovima Republike Hrvatske imaju jed-nake odgojno-obrazovne uvjete. Takvim dugoročnim potezima trasiran je smjer ra-zvoja odgojno-obrazovnoga sustava u RH i bez obzira na političke promjene trebao bi ostati stabilan.S obzirom na to da se ovih dana obavlja-ju posljednje pripreme za državnu maturu, posebno ću se osvrnuti na taj važan i nada-sve zahtjevan projekt na kojem smo radili gotovo punih šest godina, ali i na nacional-ne ispite koji su državnoj maturi prethodili. Sjećam se s koliko su straha dočekana prva vanjska vrednovanja obrazovanja, a za nas je pokretanje sustava vanjskoga vrednova-nja bio iznimno težak i zahtjevan posao jer sustav je trebalo stvoriti od početka. U rela-tivno kratkome vremenskom razdoblju tre-balo je donijeti zakonske regulative, prove-sti javne rasprave ali i na stotine rasprava po obrazovnim institucijama – uključujući i hrvatska sveučilišta i stručne studije, educi-rati brojne stručnjake te ekipirati Ministar-stvo znanosti, obrazovanja i športa, osnova-ti Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Agenciju za znanost i visoko obrazovanje te Nacionalni informacijski su-stav prijava na visoka učilišta (NISPVU). O

ji sustav vrednovanja učeničkih postignuća jer se ispiti pod jednakim uvjetima i kriteri-jima provode za sve učenike u isto vrijeme i omogućuju dobivanje usporedivih rezulta-ta učenika na nacionalnoj razini. Sva viso-ka učilišta u Hrvatskoj prihvatila su državnu maturu kao zamjenu za razredbeni ispit, što omogućuje jednostavniji i transparentni-ji upis na institucije visokoga obrazovanja. Određeni studijski programi zbog specifič-nosti studiranja zadržali su pravo na dodat-nu provjeru specifičnih vještina. Danas je jasno svima da je državna matura, osim zna-čajnoga utjecaja na srednje obrazovanje, i značajan doprinos kvaliteti visokoga obra-zovanja. Osim toga, državna je matura zasi-gurno najznačajnija antikorupcijska mjera provedena u hrvatskome obrazovnom su-stavu dosad, a upisi na visoka učilišta isklju-čivo ovise o dotadašnjem uspjehu učenika tijekom njegova srednjoškolskoga obrazo-vanja i o rezultatima postignutima na ispiti-ma državne mature bez obzira dolazio on iz Vukovara, Knina, Istre ili iz Zagreba.

Povećanje broja studenataStrateški gledano, povećanje broja studena-ta na hrvatskim visokim učilištima tijekom posljednjih šest godina za 45.000, poveća-nje ulaganja u visoko obrazovanje u istome razdoblju za 63,2% (1,07 milijarda kuna) uz dodatne 3 milijarde kuna za gradnju hrvat-skih sveučilišta, stvorilo je uvjete za poveća-nje broja visokoobrazovanih ljudi u Hrvat-skoj kako bi u konačnici Hrvatska postala društvo znanja, a time i konkurentna drža-va. Može se očekivati da će svaki student koji položi državnu maturu – a to nam je ujedno bio i cilj – upisati neki od studijskih progra-ma, bilo sveučilišni ili stručni. Što kažu dosadašnji rezultati nakon svih naših nastojanja da Hrvatsku učinimo društvom znanja? Prema izvješću Europ-ske komisije, Hrvatska je 2006. godine po udjelu visokoobrazovanih bila u rangu s Austrijom, Mađarskom i Poljskom, a ispred Češke, Italije, Malte, Portugala, Rumunjske i Slovačke. Prema procjeni udjela visoko-obrazovanih, u dobi od 25. do 64. godine, temeljenoj na podacima Državnoga zavo-da za statistiku, broj visokoobrazovanih u toj populaciji za 2008. godinu iznosi 18,5%. Sustavno raste i broj studenata i diploma-nata, a želja nam je bila i bitno povećati broj studenata na doktorskim studijima. U od-nosu na 2004. godinu, broj diplomiranih povećao se za više od 20%, dok se broj stu-denata povećao za više od 45 tisuća. Uz na-stavak ulaganja u sustav obrazovanja, Hr-vatska će u 2011. godini dostići razinu od 20% visokoobrazovanih. Osim povećanja broja studenata, prioritet ostaje rad na sustavu kvalitete cijele vertika-le obrazovanja. Normalno je da se u konač-nici i institucije i pojedince rangira prema postignućima. U Hrvatskoj smo to i učini-li jedne godine i izazvali neviđeno zanima-nje, ali i silne otpore. U SAD-u to čine javno i sustavno, i to u spomenutom izdanju U.S. News and World Reporta koji je, upravo na temelju vanjskog vrednovanja obrazovanja ali i na osnovi drugih kriterija, objavio popis sto najboljih škola u SAD-u. Neupitno je da takav transparentan i jasan pristup vredno-vanju obrazovanja počinje i kod nas.

jednome od najzahtjevnijih informatičkih programa u sustavu obrazovanja koji su naši stručnjaci razvili za potrebe državne matu-re, ali i o umrežavanju sa sustavom srednjih škola u Hrvatskoj (Matica sadrži 30 miliju-na podataka koji dolaze iz svih škola u Hr-vatskoj) ne treba posebno govoriti. Tijekom realizacije toga projekta postalo mi je jasno zašto se na realizaciju projekta državne ma-ture čekalo više od 60 godina. Provedbi i rea-lizaciji državne mature prethodilo je uvođe-nje nacionalnih ispita kojima je, prvi put, u Republici Hrvatskoj uspostavljeno vanjsko vrednovanje obrazovanja, čime se osigurava ujednačavanje obrazovnih postignuća uče-nika u cijeloj Hrvatskoj. Nakon što smo proš-le godine uspješno proveli probnu državnu maturu s ciljem temeljitije pripreme za po-laganje državne mature, od školske godine 2009./2010. ona postaje realnost. Nedvoj-beno je da je državna matura najpravedni-