Gimnazija fra Dominika Mandića, Široki BrijegŠkolska godina: 2011/2012Profesor: Danijela Galić

POLITIKA I GOSPODARSTVOPredavanja, 1. polugodište

1. POLITIKA I POLITIČKO DJELOVANJE

Riječ politika dolazi od grčkih riječi polis (grad država), politeikos (državni, javni), ta politika (poslovi vezani uz polis), politeia (država., politički režim). Nekako se podrazumijeva da znamo što je politika i što rade političari, međutim kad treba definirati taj termin ipak nailazimo na poteškoće. Zašto je tome tako? Možda zato što je velika razlika između onoga što bi politika trebala biti i onoga na što se svela u stvarnosti.

Što je politika?

Moglo bi se reći da određenja politike ima gotovo koliko i politoloških radova na tu temu. Tako jedni kažu da je politika a) tehnika osvajanja, vladanja i čuvanja vlasti; b) politika je umijeće vladanja; c) djelatnost što se odnosi na državu; d) djelovanje radi uspostavljanja nekog sustava ili njegove promjene; e) procesi i način na koji se donose odluke unutar jedne grupe ljudi. Možda je ipak najprihvatljivija definicija koja kaže da je politika ukupnost oblika i načina na koje ljudi uređuju svoje društvene odnose i život u zajednici.

S obzirom na širinu i stupanj organiziranosti razlikujemo opću te govorimo o lokalnoj, državnoj, međunarodnoj, socijalnoj, gospodarskoj, zdravstvenoj i sl. politici. Lokalna politika donosi odluke i brine o organizaciji života u nekom gradu, vodi računa o tome koje su odluke dobre za grad, za većinu stanovništva tog mjesta. Dakle, lokalni političari nisu zaduženi za pitanja kao što je npr. ulazak države u NATO savez ili sl. Državna politika, s druge strane, vodi računa o funkcioniranju cijele države, o općem dobru svih stanovnika, o sigurnosti, suverenitetu i sl. Međunarodna politika je pak zadužena za međudržavne odnose.

Najjednostavnije rečeno, stanovnici nekog grada ili države biraju na izborima, ili u nedemokratskim državama jednostavno dobiju određene ljude kojima plaćaju da se brinu za organizaciju života u njihovim gradovima i državama. Dakle, isključivi zadatak politike i političara bi trebala biti briga za opće dobro.

Iako se obično politika odnosi na vlade, političko ponašanje se opaža u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudska bića. Kad kažemo gospodarska, zdravstvena politika ili politika našeg razreda onda mislimo na način rješavanja nekih pitanja u različitim područjima djelovanja, to su naše metode kojima rješavamo probleme. Recimo, ako tvrdimo, politika našeg razreda je redovno izbjegavanje pismenih ispita, to znači da smatramo će nam takav način djelovanja na kraju donijeti najviše koristi i sreće. To je, usput rečeno, vrlo kratkovidno razmišljanje koje je jako često i u državnoj politici. Naše

1

djelovanje uvijek treba biti takvo da nam, dugoročno gledano, donese korist i dobro. Laka rješenja često ispadnu kriva rješenja.

Znanost o politici se zove politologija, a politolog je stručnjak koji proučava obilježja, organizaciju i funkcioniranje vlasti i vlada, politički ustroj društva i društvenih organizacija te prirodu i funkcioniranje različitih političkih sustava i institucija.

Razmisli!

Kako bi ti definirao politiku?

Je li nam politika uopće potrebna? Koja je svrha vlasti?

Povijest političke misli

Sasvim je prirodno da se ljudi oduvijek pitaju kako najbolje organizirati život u zajednici u kojoj žive: tko će vladati i koliko dugo, tko će ih obraniti od vanjskih neprijatelja, kako će organizirati školstvo, a kako zdravstvenu skrb, kako će namaknuti novac u državnu blagajnu i mnoga druga pitanja. Povijest je dala niz imena koja su se bavila tim i sličnim pitanjima. Ovdje ćemo samo spomenuti nekoliko najpoznatijih. Za dublje poznavanje njihovih teorija potrebno je znatno šire izlaganje.

Povijest političke misli najčešće se izlaže počevši s Platonom koji je u svom poznatom djelu Država iznio koncepciju idealne države. Temelj njegove ideje o idealnoj državi jest ideja pravednosti. Zapravo riječ je o pravednoj raspodijeli rada prema sposobnostima svakoga čovjeka. Svatko treba raditi ono za što je sposoban.

Aristotel je istraživao državne oblike, odnosno oblike vladavine. Tako je oblike vladavine podijelio na one dobre i loše. Dobre oblike predstavljaju: kraljevstvo, aristokracija i republika, dok loše oblike predstavljaju: tiranija, oligarhija1 i demokracija. U njegovom djelu Politika pronalazimo jednu od prvih teorija o nastanku države. Smatrao je da država nastaje radi nekog dobra, a čovjek u njoj je zoon politikon-društveno biće.

U srednjovjekovlju se razvija nauk o dvije države-nebeskoj i zemaljskoj. Za razliku od zemaljske, nebeska država je oličenje dobra. Zastupnice teološkog shvaćanja politike u to vrijeme su Augustin (354-430) i Toma Akvinski (1224-1275).

1 Vladavina manjine; vrsta vlasti u kojoj je većina moći u rukama manje grupe ljudi koja je najmoćnija, bilo po svom bogatstvu, vojnoj sili ili političkom utjecaju.

2

Napuštanje relacije etike i politike i oslobađanje politike od teologije najočitije je s nastupom novovjekovlja i to kod Nicola Machiavellija (djelo Vladar, 1513.godina). U istraživanju politike on mijenja pristup u odnosu na prethodne epohe. Politika je za njega tehnika osvajanja, čuvanja vlasti. U tom smislu zasniva se na mudrosti i lukavstvu, sili, moći, a po potrebi i na državnom teroru. Radi postizanja političkog cilja dopuštena su sva sredstva. Vladar koristi različita sredstva osvajanja i očuvanja vlasti. Može se služiti silom, tj. oružjem. Ako se domaće pučanstvo pobuni, vladar može poslati vojsku da uguši pobunu. Ako se vladar služi silom, tada posjeduje osobine lava. Može upotrijebiti i lukavstvo, hrabrost, zločine, mito, spletkarenje i mafijaške metode, tada posjeduje osobine lisice. Dakle, jednostavno rečeno, vladar se može koristiti svim raspoloživim metodama kako bi zadržao vlast.

Makijavelizam- dozvoljena su sva sredstva da se stvori jaka vlast u državi, državnika ili političara ne smije ništa sputavati i sprečavati u njegovu radu da ostvari postavljeni cilj («cilj opravdava sredstvo»).

Jako je važan razvoj takozvane novovjekovne političke teorije koji je obilježen težnjom da se apsolutna vlast vladara, zasnovana na božanskom pravu i volji Božjoj, promijeni.

U tu svrhu pojavio se niz ugovornih i prirodno-pravnih teorija. Tom teorijskom usmjerenju političke teorije pripadaju teorija prirodnog prava Huge Grotiusa, zatim Thomas Hobbes (1588-1569) koji je bio predstavnik ugovorne teorije država, prijelaza iz prirodnog stanja u državno stanje. Značajan predstavnik novovjekovne političke misli je i John Locke (1632-1704) koji govori o potrebi podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Sloboda je ugrožena ako je sva vlast u jednoj osobi.

Tom razdoblju pripada i Jean Jacques Rousseau (1712-1778), jedan od najutjecajnijih mislilaca francuskog prosvjetiteljstva. Njegovo najpoznatije djelo je Društveni ugovor. U njemu su sadržane ideje koje će kasnije postati temeljem građanskog poimanja demokracije kao slobode, jednakosti i suverenosti naroda. Temeljna ideja djela je da ljudi ustupaju dio svojih prirodnih prava u zamjenu za društvena prava. Tj. daju dio svojih prava državi, a država ih štiti od situacije prirodnog stanja ( stanje bezvlašća, kaosa, anarhije).

Razmisli!

1. Thomas Hobbes tvrdi da je bolje živjeti u političkom poretku kao što je diktatura nego u prirodnom stanju. Što misliš o njegovom stajalištu?

2. Koje su prednosti života u prirodnom stanju, a koje manjkavosti?

Temeljni politički pojmovi

3

Dva važna pojma vezana uz politiku su moć i vlast. Kad se definiraju ovi pojmovi gotovo se uvijek koriste definicije koje je dao Max Weber:

Vlast je sustav (mehanizam) koji omogućuje pokoravanje naredbama što potječu iz određenog izvora.

Moć je, prema definiciji Maxa Webera, vjerojatnost da će pojedinac ili grupa uspjeti nametnuti i provesti svoju volju, čak i usprkos otporu drugih.

Vjerojatno ste čuli i za termin legitimnost, međutim, znate li što ta riječ točno znači? Legitimnost je uvjerenje većine članova političke zajednice da je vlast valjana i opravdana. To je zapravo kad narod prihvaća određeni tip političke vlasti. Najjednostavnije rečeno: vlast koja je priznata od stanovništva jedne zemlje je legitimna vlast. Na legitimnosti vlast temelji svoje pravo da očekuje pokoravanje pučanstva.

Razmisli! 1. Je li trenutna vlast u npr. Italiji ili Hrvatskoj legitimna? Odnosno, što misliš je li stanovništvo tih država smatra je u redu da njihovom državom vlada trenutna politička garnitura? 2. Ako pripadaš stranci ABC, a na izborima pobijedi stranka XYZ, je li za tebe i za pripadnike tvoje stranke vladavina suparničke stranke legitimna, odnosno valjana i opravdana? 3. Što nekoj stranci ili pojedincu daje legitimnost? Zašto je neka vlast legitimna, odnosno nelegitimna?

Odgovore na ova pitanja vam može dati takozvana Weberova podjela vlasti s obzirom na legitimnost. On razlikuje 3 tipa vlasti:

Racionalna vlast temelji svoju legitimnost na unaprijed određenim normama ponašanja, zakonskim aktima i procedurama.

Obilježja tog tipa vlasti su: sve službene zadaće određene su jasnim pravilima; vlast je organizirana po hijerarhijskom načelu; zajamčena je javnost rada u svim dijelovima državnog ustroja. Primjer za ovaj tip vlasti su suvremene demokratske države.

Ovom tipu vlasti legitimnost daju izbori.

4

Tradicionalna vlast temelji svoju legitimnost na općem prihvaćanju tradicije, tj. na vjerovanju da je postojeća tradicija sveta i nepovrediva.

Obilježja: vlast se temelji na odanosti vladaru; vladar je u tijesnoj vezi s tradicijom; upravni aparat čine rođaci i podanici; poslušnost se iskazuje osobno vladaru, a ne zakonima i pravilima. Ova legitimnost se prihvaćena po principu "jer tako mora biti". Primjer za ovaj tip vlasti su vladavine raznih monarha u prošlosti, a u nekim državama i danas su na vlasti kraljevske obitelji.

Dakle, legitimnost proizlazi iz tradicije i vjere naroda da je sasvim u redu da se na vlast dolazi nasljednim pravom.

Karizmatična vlast temelji svoju legitimnost na vjerovanju u posebnu «svetost» određene osobe. Vjeruje se da karizmatična osoba posjeduje iznimne moći i osobine.

Obilježja: podanici priznaju karizmatičnost vođe; vođa podanicima dokazuje sve iznimne moći; ljudi se bezrezervno podložni vlasti karizmatičnog vođe. Za karizmatičnu vlast je karakteristično da se ne može dugo održati na vlasti, tj. vlast je nestabilna jer često proizlazi iz kolektivne histerije, te uvijek nakon nje dolazi do institucionalizacije vlasti odnosno do racionalno-legalne vlasti. Primjer ovakvog tipa vlasti je Njemačka za vrijeme Hitlerove vladavine, Italija za vrijeme Mussolinijeve vladavine i sl.

Dakle, narod vjeruje da je vođa „poseban“ i da je prihvatljivo da vodi narod. Legitmnost proizlazi iz vjeru u karizmu vođe.

Dok smo o legitimnosti govorili u smislu prihvaćenosti mehanizama vlasti u narodu, legalnost ili legalitet se odnosi na utemeljenost postupanja vlasti na zakonima ili pravnom sustavu u cjelini.

Interesne skupine (lobiji)

U suvremenoj političkoj utakmici poznata su i djelovanja i interesnih skupina ili skupina čija je uloga djelovanje na vlast, a ne borba za vlast. Grupe koje putem mita, korupcije, prijateljskih uvjeravanja, pritiska, sile sustavno utječu na adresate javne vlasti nazivamo interesnim grupama ili grupama za pritisak.

5

Pojam lobiranje je nastao u Engleskoj od riječi lobby zbog toga što su se zastupnici engleskog parlamenta nalazili s predstavnicima različitih interesnih skupina u predvorju Donjeg doma. Lobiranje je, jednostavno rečeno, nastojanje interesnih skupina da utječu na one koji donose odluke.

Poznata su djelovanja grupacija gospodarstvenika ili sindikata na pojedine ministre ili cjelokupnu vladu. U djelovanju interesnih skupina često se upotrebljavaju i nelegalna sredstva (ucjene, potplaćivanja i sl.).

Izrazite oblike djelovanja interesnih skupina nalazimo u političkom sustavu SAD-a, gdje su, s visokom financijskom moći, interesne skupine postale svojevrsne vlade u sjeni. Svaki tip interesne grupe ima adresate utjecaja. To su obično parlament, vlada i uprava, pravosuđe, stranke, javno mišljenje, međunarodne organizacije.

Iako pojam interesna skupina obično sa sobom nosi negativne konotacije, njihovo djelovanje ne mora uvijek biti nužno loše. Recimo, udruga građana lobira za projekt od općeg interesa za grad; ekološka udruga koja lobira za ukidanje zakona koji ide na štetu okoliša ili pak hrvatski političari koji u Bruxellesu lobiraju za hrvatske nacionalne interese. Mnogo je primjera kada lobiranje može pridonijeti općem dobru, a ne osobnom probitku pojedinaca ili manjih grupa.

Razmisli!

1. Znaš li što je korupcija i zašto se tretira kao veliko zlo za društvo u cjelini?

2. NAROD, NACIJA, MANJINA

U društvenim znanostima se katkad dogodi da među znalcima tih područja ne postoji potpuno slaganje oko definiranja nekih temeljnih pojmova. Taj slučaj imamo u politologiji s terminima narod i nacija.

Dakle, u politološkoj literaturi pojmovi narod i nacija nisu jednoznačno određeni. Neki smatraju da je narod/nacija jedno te isto dok drugi drže da je riječ o različitim pojmovima. U tekstu koji slijedi sam izabrala način definiranja koji se najčešće koristi, a vi ćete možda nekada susresti i drugačiji pristup.

Narod

6

Pod pojmom narod se označava građanstvo određenog državnog područja koji komunicira istim jezikom i njeguje iste tradicijske običaje. Možemo reći da je narod ukupnost ljudi povezanih osjećajem istovjetnosti u povijesti, tradiciji, vjerskoj pripadnosti, jeziku itd. Neki teoretičari, umjesto pojma narod, koriste pojam etnička skupina.

Nacija

Nacija se pak rabi u značenju stabilne zajednice koja se konstituirala kao politički suveren narod na određenom području. Nacija je etnička, politička i kulturna zajednica, povijesno oblikovana u različitim okolnostima i uvjetima na osnovi jezika, teritorija, tradicije, ekonomskog života, vjere, bitno prožeta težnjom za zajedničkom pripadnošću i vlastitom državno-političkom organiziranošću i suverenitetom.Razlika između pojmova narod/nacija

Najjednostavnije rečeno, mogli bismo reći da nacija označava politički narod. Nacija pretpostavlja čvršću i zamršeniju političku, gospodarsku, kulturnu i institucionalnu povezanost uključenih članova i skupina. I njezina je narodna (etnička) osnova raznovrsnija od osnove na kojoj se oblikuje narod. Npr. danas ima naroda koji nemaju svoju vlastitu državu (Kurdi, Romi). Dakle, prema našoj definiciji ovi narodi nisu nacije.

Naciju čini narod ili narodi koje veže zajedničko državljanstvo u dužem vremenskom razdoblju i koji imaju svijest o svom zajedništvu u državi koju drže svojom domovinom.

Etničke manjine (nacionalne manjine)

Etničku manjinu definiramo kao pripadnike manjinskih etničkih skupina u državama gdje brojčano dominira neki drugi narod. U demokratskim sustavima uživaju sva građanska prava, uvećana za pravo da njeguju i razvijaju svoju kulturnu posebnost. Zaštitom prava manjina se pokazuje stupanj demokratskog ustroja određene države. U praksi se osim jednakih prava osigurava i njegovanje kulturnih i etničkih specifičnosti (pravo na uporabu pisma i jezika).

Iako smo upravo rekli da pripadnici etničkih manjina imaju sva prava kao i većinsko stanovništvo, treba znati da je to pravo u nekim državama samo deklarativno, tj. u praksi se uopće ne provodi, te se prava pripadnika manjinskih skupina ugrožavaju na razne načine. To se čak događa i u državama koje se diče svojom demokratičnošću.

Etničke i nacionalne zajednice ili manjine u RH

Ima li zajednica pripadnika nekog naroda na području druge države položaj manjine odlučuje isključivo zakonodavno tijelo neke države, te međunarodni, po pravilu, bilateralni akti.

7

U RH jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Pripadnicima manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Razmisli!1. Što misliš o zaštiti kulturnih identiteta pripadnika nacionalnih manjina? Treba li

Hrvatima u Čileu jamčiti zaštitu kulture, odnosno njihovog načina života? Ili npr. Turcima u Njemačkoj?

2. Iz sociologije si učio/la značenje riječi asimilacija, melting pot i kulturni pluralizam. Koji od ovih procesa smatraš najprihvatljivijom opcijom?

3. TIPOVI POLITIČKIH POREDAKA

Politički poredak je oblik organiziranja društvene zajednice koji ima svojstven izvor legitimnosti i uređen odnos između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Jednostavnim rječnikom rečeno, politički poredak je oblik vladavine, odnosno način na koji je neka država politički uređena.

Tipovi političkih poredaka su: demokracija, aristokracija, tiranija, diktatura, totalitarizam.

Demokracija

Riječ demokracija dolazi iz grčkih riječi demos (narod) i kratein (vladati). Dakle, doslovno značenje riječi je vladavina naroda. Pojam demokracija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana.

Pojam demokracija skovan je u staroj Ateni u 5. stoljeću prije Krista. Atenska se država općenito smatra prvim primjerom sustava koji odgovara današnjim predodžbama o demokratskoj vlasti. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu demokracijom, s obzirom da je samo mali dio pučanstva smio glasovati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovništva imalo pravo glasa. Glasovanjem su se u staroj Ateni donosile odluke izravno (direktna demokracija), umjesto da se biraju zastupnici kao u današnjoj demokraciji.

Možemo govoriti o dva temeljna oblika demokracije: predstavnička i direktna.

8

Predstavnička (posredna) demokracija

Sve suvremene demokracije su predstavničke. Dakle, narod na općim izborima bira svoje predstavnike (predsjednika države, zastupnike u parlamentu, općinske zastupnike i sl.) koji će ih predstavljati u vlasti. Iako riječ demokracija doslovno znači vladavina naroda, zapravo se sva vladavina svela na to da narod na izborima izabere političare koji će biti na vlasti narednih nekoliko godina.

Mnogi nemogućnost direktne demokracije vide u današnjim uvjetima u kojima je vrlo teško osigurati da se za svaku odluku, zakon i sl. pita narod, odnosno svi oni koji imaju pravo glasa (takvih je npr. samo u RH više od 3,5 milijuna)

Direktna demokracijaUkoliko svi građani direktno sudjeluju u donošenju odluka, govorimo o direktnoj demokraciji. Kao što smo rekli, u suvremenim demokratskim sustavima je jako rijetka. Gotovo jedino sredstvo direktne demokracije, koje se primjenjuje u suvremenim demokracijama, jest referendum.

Referendum je oblik odlučivanja u kojem se narod pita o nekoj političkoj odluci (npr.ulazak u NATO, EU, uvođenje.eura kao državne valute). Dakle, uvijek je riječ o vrlo važnim političkim pitanjima. Svi oni koji imaju pravo glasa imaju pravo izaći na referendum i glasovati za odgovarajuću opciju. Dosad je u RH referendum bio samo jednom, 1991. godine, u kojem se odlučivalo o samostalnosti države.2

Karakteristike demokratskog tipa vlasti:

Suverenitet naroda3 Pristanak onih nad kojima se vlada Podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu

2 Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Njih čak 94,17 posto izjasnilo potvrdno na pitanje o samostalnosti. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 posto birača. Ostali listići su bili nevažeći. 3 Suverenitet u političkom i pravnom smislu znači vrhovnu, najvišu vlast, iznad koje nema više vlasti. Suverenitet je potpuna vlast vladara (monarhija), države ili naroda (demokracija) na vlastitu teritoriju te nezavisnost takve vlasti u odnosu na bilo kakvu izvanjsku, tuđu vlast.

9

Vladavina prava Slobodni i pravedni izbori Ustav koji ograničava moć vlade i štiti mnoga građanska prava Opće pravo glasa koje svim građanima jamči pravo glasa Sloboda govora, sloboda tiska, sloboda okupljanja Više stranaka Jednakost pred zakonom Pravo na privatno vlasništvo i privatnost Široko i duboko utemeljeno građansko društvo Neovisno sudstvo Sustav međusobnog nadzora među granama vlasti

Aristokracija

Naziv potječe od grčke riječi oi aristoi, što znači najbolji, najodličniji. Politička vlast u aristokratskom političkom sustavu pripada isključivo manjini (eliti). Ona donosi sve važnije odluke i koncentrira svu društvenu moć.

U širem značenju riječi aristokracija misli se na bogatiji sloj društva, na obitelj i nasljednike već dokazanih vlastodržaca, te na plemstvo koje je ostvarilo različite beneficije u društvu.

Diktatura

Diktatura je naziv za oblik vladavine u kome se sva vlast nalazi u rukama jednog čovjeka ili manje grupe ljudi, te koja nije ograničena nikakvim institucionalnim okvirima kao što su ustav, zakoni ili običaji. Vlast se nastoji proširiti na sve sfere ljudskog života, gospodarske tokove, kulturni i obiteljski život.

Naziv diktatura dolazi od institucije posebnog državnog službenika koja je postojala u drevnoj Rimskoj republici. U izvanrednim situacijama, kada je opstanak Republike bio u opasnosti, taj službenik - pod nazivom diktator - dobivao je neograničene ovlasti da poduzme sve moguće mjere u svrhu otklanjanja te opasnosti. Diktatura je, s druge strane, bila vremenski ograničena, najčešće na šest mjeseci, te je nakon njegovog prestanka diktator za svoje postupke bio odgovoran.

10

Diktatura je bilo u prošlosti a ima ih i danas. Vladavina nije utemeljena u pravu nego u nasilju. Vladar monopolizira svu vlast u državi i preuzima sve funkcije. Musolini, Hitler, Staljin, Ceauşescu (Čaušesku), Čile pod generalom Pinochetom smatraju diktatorima.

Diktatori na vlast dolaze nelegalno, pa i državnim udarom. Fidel Castro je 1959. na Kubi skinuo sa vlasti diktatora F.Batistu. To je bila revolucija u korist naroda, ali mnogi kažu da je dan danas Castro diktator.

Mladen Marić, isječak iz novina Dani:

Ako je potrebno zemlju pretvoriti u groblje da bih je umirio, učinit ću to bez problema! Zastrašujuća izjava predsjednika Gvatemale do srži ogoljuje diktatorski sistem vladanja, odnosno očuvanje nenormalnog stanja u kojem malobrojna elita okrutno vlada većinom. Izjava datira iz 70-ih godina 20. stoljeća, burnog perioda u kojem su se diktatorski i totalitarni režimi kao na filmskoj traci smjenjivali u Latinskoj Americi, kontinentu koji je svjetski rekorder u proizvodnji diktatora. Ali, nije samo siromašniji dio novog svijeta bogat diktaturama; one sa svojim "bolesnim" vođama uspijevaju i u Aziji, Africi, Europi.

Latinska Amerika klasičan je i tužan primjer najokrutnijeg gaženja osnovnih ljudskih prava. Mnogobrojni isfrustrirani generali imali su savršen recept za dugotrajni ostanak na vlasti. Metode prisile i državnog terora savršeno su funkcionirale u koordinaciji s tajnom policijom i paramilitarnim organizacijama, koje su preko noći nastajale u većini južnoameričkih zemalja.

Svi totalitarni i diktatorski sistemi zahtijevali su od naroda odanost, slijepu i bezgraničnu ljubav prema vođi. Ako se ovi uzvišeni ciljevi nisu mogli postići mirnim putem, sistem državnog terora radio je prekovremeno kako bi ljude natjerao na odanost. Cilj svakog diktatorskog terora i sistema vrlo je jasan i jednostavan: držati sve slojeve društva u stanju pasivnosti i stalnom strahu! Krajnji proizvod je nastajanje države koja se za ogromnu većinu naroda pretvarala u noćnu moru.

Tiranija

Tiranin je naziv za osobu koja posjeduje apsolutnu vlast nad ljudima u nekoj državi ili organizaciji. Način, odnosno oblik njegove vladavine, se naziva tiranija. Pojam se prvi put upotrebljavao u antičkoj Grčkoj i znači samovlast. Definira se kao politički sustav s nedostatkom legitimnosti i legalnosti, jer na vlast dolazi vladar koji nije izabran niti mu je priznato nasljedno pravo. Tiranija je tip vladavine koja se ustanovljuje protiv volje naroda.

11

Samosilnik želi da ga se neograničeno sluša, a vladavinu temelji na osobnoj volji i hirovima, a ne na zakonima.

Danas se riječ tiranija obično koristi za označavanje autoritarnih i represivnih režima koji nemaju nikakav politički legitimitet, ali ponekad i za neprihvatljive pojave u demokratskim društvima.

Totalitarizam

Totalitarizam je tip političkog poretka u kojem država ima kontrolu nad svim dijelovima zajednice i nadzor nad svim područjima društvenog života. Postoji samo jedna stranka koja se poziva na totalitarističku ideologiju (nacionalsocijalizam, fašizam, komunizam), njezini članovi zauzimaju najvažnija mjesta u društvu, a tehnologija vladanja je prisila, teror i kontrola javnosti. Vlast ima isključivu kontrolu nad gospodarstvom, javnim mnijenjem i vojskom.

Takve države su policijske države-ukinuta je vladavina zakona i sve je okrenuto protiv ljudskih prava. Vlast je koncentrirana i monopolistička. Nema diobe vlasti, nema višestranačja i političkog natjecanja. Društvo se više ne razlikuje od države-ono je totalno prožeto političkom vlašću.

Kao što možete vidjeti, diktatura, tiranija i totalitarizam imaju vrlo slične karakteristike. Usprkos tome, u svim politološkim priručnicima se ova tri oblika vladavine uvijek navode odvojeno. Općenito se tiraniju smatra ekstremnijim oblikom vladavine od diktature. Danas se oba izraza uglavnom koriste dosta proizvoljno, bez strogo određene razlike. Pojam totalitarizam se, za razliku od prethodna dva, ne vezuje za određenu osobu, nego više označava politički sustav u cjelini. Za totalitarne sustave je također karakteristično postojanje određene doktrine.

Isječak iz stručnog rada Totalitarizam, Ivana Orešić, Filozofski fakultet u Zagrebu

Totalitarni su režimi najekstremniji oblik represivnih sustava. Krajnji je cilj totalitarne propagande

kompletan narod učiniti simpatizerima doktrine koja propovijeda dihotomnu podjelu svijeta na "braću

po krvi" i masu krvnih neprijatelja, koji se sustavno podvrgavaju beskompromisnom fizičkom

istrebljenju. Radikalizacija u istrebljenju pojačava se proporcionalno sa smanjenjem broja stvarnih

neprijatelja režima čime se onemogućava razvoj normalizacije što pokret brani od urušavanja.

Totalitarni pokreti rabe i zlorabe demokratske slobode s ciljem da ih ukinu, a pritom se neutralni i

politički ravnodušni čovjek mase podvrgava bez prigovora totalnoj manipulaciji, sasvim svejedno radi li

12

se o konkretizaciji ideologije zasnovane na mitu nacionalne veličine ili mitu proleterskog oslobođenja.

Totalitarna vlast masovno proizvodi strah s ciljem da proizvede masu te po vlastitom nahođenju

raspolaže imovinom i životom svakog pojedinca. Monopolistička državna partija, kao vrhunac

koncentracije vlasti, socijalno-psihologijska je posljedica masovnog društva. Kontrola nad društvom

postiže se održavanjem kulta vođe, sinkroniziranjem svih društvenih organizacija, stvaranjem

stupnjevane elite te atomiziranjem i izoliranjem pojedinaca.

Hitlerov i Staljinov režim na ekstreman i intenzivan način odražavali su totalno svojatanje suvremene

države, nepredviđenu razinu represije i nasilja, manipulaciju medija, kojom kontroliraju i reproduciraju

mase, nezapamćen cinizam u međunarodnim odnosima, akutnu opasnost od ultranacionalizma, silnu

razornu snagu ideologija s krajnjim posljedicama rasizma i izopačene uporabe suvremene tehnologije

i društvenog inženjeringa. Uspjeh totalitarnih poredaka upalio je upozoravajuće svjetlo koje i danas

signalizira kako moderno napredno društvo može potonuti u barbarstvo i biti glavnim pokretačem

nevjerojatnih genocida. Dva desetljeća Hitlerove i Staljinove dominacije trajno je promijenilo svijet.

Njemačka je po završetku rata bila podijeljena Zidom, Europa Željeznom zavjesom, svijet

suprotstavljenim velesilama naoružanim do te mjere da mogu razoriti planet. U posljednje vrijeme

snažan zamah doživjele su dvije institucije totalitarnih režima – terorizam i strah postaju dio

svakodnevice i opominju kako se strahote prošlosti mogu ponoviti.

Monarhija

Monarhija je državno uređenje u kojem državni poglavar, odnosno monarh, na svoju funkciju dolazi po nasljednom pravu, a rjeđe izborom među nasljednim pravom ograničenim kandidatima (Vatikan je primjer izborne monarhije).

Danas se najčešće razlikuju tri vrste monarhija:

Apsolutna monarhija, u kojoj monarh u svojim rukama drži neograničenu vlast. Radi što ga je volja i nikomu ne odgovara za svoje postupke. U povijesti dosta čest tip vladavine.

Ustavna monarhija, u kojoj je vlast monarha ograničena odredbama ustava.

Parlamentarna monarhija u kojoj monarh ima samo dio vlasti, najčešće izvršnu, dok je zakonodavna vlast u rukama parlamenta. Monarh zadržava samo ceremonijalnu ulogu, tj. ima ulogu predstavnika države u svijetu i njegova politička uloga je gotovo samo figurativna. Takvo uređenje imaju države: Belgija, Danska, Lihtenštajn, Luksemburg, Monako, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Švedska, Velika Britanija, Japan, Kanada, Butan, Jordan, Kambodža, Malezija, Nepal, Tajland, Maroko i dr.

13

Razmisli!Neki državljani parlamentarnih monarhija smatraju da su im njihove kraljevske obitelji samo trošak za državni proračun i nepotreban relikt prošlosti. Drugi ih pak obožavaju i prate sva zbivanja s kraljevskih dvora. Kakav je tvoj komentar? Žališ li možda što mi nemamo nekakvo svoje plemstvo?

Republika

Republika je naziv za državno uređenje u kojem je državni poglavar, odnosno suveren, izabran, umjesto da, kao u monarhiji, na svoju funkciju dođe nasljednim pravom. Riječ potiče od latinskog izraza res publica (javna stvar) i sugerira da je vlasnik i vođa države sam narod.

Razlikujemo:

1. Predsjedničku republiku, u kojoj je izvršna vlast (predsjednik i vlada) neovisna o zakonodavnoj (parlament). To su države u kojima predsjednik ima veliku političku moć.

2. Parlamentarnu republiku, u kojoj je izvršna vlast odgovorna parlamentu. Jednostavno rečeno, u predsjedničkim republikama, predsjednik države ima snažnu političku ulogu, bez njega se ne može donijeti niti jedna važna politička odluka. U parlamentarnim republikama parlament je najvažnije političko tijelo i, na prijedlog Vlade, donosi većinu važnih odluka.

Vrlo je važno da uočite slijedeće: vlast se u svim državama dijeli na 3 dijela: izvršnu vlast, zakonodavnu vlast i sudbenu vlast. Izvršnu vlast čine predsjednik države i vlada, zakonodavnu čini parlament, a sudbenu sudovi. Svaka grana vlasti radio svoj dio posla i ne smiju se miješati jedna drugoj u nadležnosti. Naravno da se u nedemokratskim državama ovo pravilo krši, a nažalost ponekad i u demokratskim.

Razlika između predsjedničke i parlamentarne republike je dakle u tome koja je grana vlasti jača, parlament ili predsjednik.

14

Hrvatska je po uređenju parlamentarna republika. Ukoliko pratite politička zbivanja, možete primijetiti da je hrvatski predsjednik više predstavnik države u svijetu nego li kreator važnih političkih odluka.

Većina europskih država su parlamentarne republike. Primjer predsjedničkih republika su Bjelorusija, Rusija, Cipar, Gruzija, Francuska. Gotovo sve afričke države i države južne Amerike su po uređenju predsjedničke republike.4 Od azijskih zemalja, nešto je monarhija i islamskih republika, ostalo su predsjedničke republike. Dakle, mogli bismo reći da su parlamentarne republike specifičnost europskih zemalja.

Razmisli! Što misliš je li za narod bolje da je država organizirana kao predsjednička ili parlamentarna republika?

Islamska republika

Islamska republika je naziv koji se koristi za oblik političkog uređenja koji se javio 70-ih godina 20. stoljeća i koji kombinira islamsku teokraciju5 s republikanskim institucijama vlasti. Karakteristika islamske republike jest da se svi zakoni i propisi u državi moraju temeljiti na šerijatskom pravu (državni zakoni nastaju na temelju Kurana). Vjerski poglavari imaju primat nad svim svjetovnim funkcionarima, uključujući i one koji su na svoje položaje došli temeljem slobodnih, neposrednih i tajnih izbora.

Primjeri islamskih republika su Iran, Pakistan, Mauritanija, Afganistan, Jemen, Saudijska Arabija, Sudan, Somalija i druge.

Tekstovi preuzeti iz različitih dnevnih novina i Interneta:

4 U mnogim afričkim zemljama, kao i onima Južne Amerike, na vlasti su predsjednici s izrazitim diktatorskim karakteristikama vlasti. Prema stajalištima nekih politologa, takvu vrstu vlasti podržava i omogućuje SAD, koje potpomažući diktatore zapravo iskorištavaju mnoge prirodne resurse tih zemalja. Ako znamo da su to redovito države s bogatim naftnim nalazištima, onda nam nije teško povjerovati u stajališta onih koji smatraju da je SAD odgovoran za mnoge okrutne političke režime diljem svijeta. 5 Teokracija je naziv koji se koristi za državno uređenje u kojem ne postoji podjela na duhovnu i svjetovnu vlast, odnosno u kojoj se sva vlast temelji na strogom tumačenju određene vjerske doktrine.

15

1. U Afganistanu su jučer javno smaknuli 21-godišnjeg mladića i njegovu 19-godišnju djevojku. Mladi zaljubljeni par je, znajući da njihovi roditelji neće podržati njihovu vezu, pokušao pobjeći iz svog sela u provinciji Nimroz. Lokalni dužnosnik je rekao da su mladić i djevojka najvjerojatnije namjeravali otići u Iran kako bi se potajno vjenčali i zajedno živjeli u braku koji njihovi roditelji ne odobravaju.

Prema afganistanskim zakonima, neoženjenim mladićima i djevojkama zabranjeno je razgovarati i susretati se u javnosti. Djevojkama i ženama također je zabranjen izlazak iz kuće bez pratnje muškog rođaka, a djevojčice se potiče da ne idu u školi i da se ne obrazuju.

2. Osam žena i jedan muškarac osuđeni su u Iranu na smrt kamenovanjem, a prema presudi suda u Teheranu krivi su jer su počinili preljub. Iranski kazneni zakonik propisuje smaknuće kamenovanjem za mnoge prijestupe te propisuje čak i veličinu kamenja. Članak 102. kaznenog zakona kaže da bi u svrhu kamenovanja muškarci morali biti zakopani u zemlju do struka, a žene do grudi. Članak 104., u vezi s kaznom za preljub, kaže kako kamenje koje se upotrebljava "ne bi smjelo biti dovoljno veliko da bi osoba umrla odmah nakon jednog ili dva pogotka, niti bi smjelo biti toliko malo da se ne može nazvati kamenjem".

3. U zemljama islamskog svijeta, u kojima je na snazi šerijatsko pravo, muškarcima je tradicionalno dozvoljeno imati četiri supruge istodobno. To pravo je teorijski ograničeno obvezom da je taj čovjek u stanju jednako se brinuti za sve žene i djecu rođenu u tim brakovima, ali dosad to nijedna vjerska ni svjetovna institucija u islamskim državama nije ozbiljnije provjeravala.

4. Prošle godine je britanska učiteljica u Sudanu optužena za vrijeđanje religije kada je u svom razredu dopustila učenicima da razrednog medvjedića nazovu Muhamed. Neko vrijeme je provela i u sudanskom zatvoru. U Sudanu kazna bičevanja postoji od 1983. kada je sudanska vlada uvela šerijatski zakon kojim se strogo kažnjavaju i manji prekršaji poput krađe ili konzumacije alkohola. Lopovima se režu ruke, dok se prostitucija kažnjava smrću.

5. Afganistanski zakon primjenjuje dva zakona, šerijatski i svjetovni, ali su, što se vjere tiče, poprilično strogi. Građani ne smiju uvrijediti Islam ili prijeći na neku drugu vjeru jer je kazna smrt. U proteklih par godina dva slučaja su punila naslovnice, prvi je bio o muškarcu koji je prešao na kršćanstvo, a drugi je o novinaru koji je navodno svojim člankom uvrijedio Muhameda. Oba muškarca kažnjena su smrću.

6. Saudijska Arabija također primjenjuje šerijatski zakon i smrću kažnjava sljedeća “kriminalna” djela: homoseksualnost, sodomija, preljub i vračanje.Žene ne smiju svjedočiti na suđenjima jer su, prema mišljenju saudijskih muškaraca, sklone lagati na svjedočenjima.

7. Francuska se vlada zalaže za zabranu odijevanja burki koje pokrivaju čitavo tijelo te ih smatra diskriminirajućima za žene. Francuska ministrica za gradsku obnovu Fadela Amara je upravo burke optužila za širenje radikalnog islama u Francuskoj. Ministrica, koja je i sama pripadnica muslimanske vjeroispovijesti, rekla je za Financial Times da burke koje pokrivaju tijelo, od glave do stopala nisu ništa drugo već "progon žena, stvaranje robova od njih, njihovo ponižavanje".

Ministrica Amara, koja je porijeklom Alžirka, je Francusku nazvala zemljom u kojoj se islam sudara s modernizmom, te smatra nužnim da se zemlja bori protiv "gangrene, karcinoma radikalnog islama koji u potpunosti ruši poruku koju islam uistinu šalje". Prema ministričinim riječima, i većina pripadnika muslimanske vjeroispovijesti je protiv nošenja burke.

Ministrica se očitovala nakon što je i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy rekao da burke nisu dobrodošle u francuskim svjetovnim školama.

4. POLITIČKE STRANKE

16

Političke stranke su udruge građana političke udruge građana koje oblikuju političku volju, natječu se na izborima, a u slučaju izborne pobjede preuzimaju sudjelovanje u parlamentu i u vlasti. Stranke su sastavnice demokratskih političkih sustava i imaju svoje programe i statute. U programu se ističu vrijednosti, ciljevi, svjetonazori, načela i slično, a u statutima unutarnja organizacija stranke.

Većina teoretičara uočava da su stranke osnova stvaranja civilnog društva i pretpostavka demokratizacije i humanizacije međuljudskih odnosa, ali i poštivanja i ostvarivanja ljudskih prava. Nastaju u periodu značajnih društvenih reformi, a to je krajem 18.st. u Engleskoj i SAD-u, dok u većini europskih zemalja prve stranke nastaju u 19.st.

Politički sistemi se dijele na jednostranačke u nedemokratskim sistemima i totalitarnim društvima (npr. bivša SFRJ ili današnja Kina), i na višestranačke koji su karakteristika slobodnog političkog organiziranja u demokratskim državama.

Političke stranke obično se svrstavaju u smjerove koje zauzimaju glede socijalnih i ekonomskih pogleda na sljedeće smjerove: lijevo, centar, desno. Postoje također i stranke koje se opisuju kao ultra lijeve, lijevo-centar, desno-centar, ultra desne. Također možemo govoriti i o konzervativnim, liberalnim, socijaldemokratskim, demokršćanskim strankama.

Političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske. Članom političke stranke može, pod jednakim uvjetima propisanim statutom, postati svaki punoljetni, poslovno sposoban državljanin Republike Hrvatske. U RH je ukupno registrirano 110 političkih stranaka.

Konzervativne stranke

• Konzervativizam je zapravo duhovna ideologija koja priznaje i opravdava postojeće stanje.

• Vrijednosti koje promiču: naglašavanje tradicije, štovanje običaja i morala, vjera u autoritete, skepticizam prema modernom i novom.

• Konzervativizam je u osnovnom značenju društveni i politički svjetonazor i djelovanje koje se protivi naglim društvenim promjenama zagovara stabilnost poretka, oslonac na tradiciju i na tradicionalne institucije i vrijednosti (obitelj, religija, nacionalna privrženost i sl.)

• Konzervativizam se u politici danas obično vezuje uz desničarske političke stranke i pokrete, iako bi se konzervativnim mogli nazvati i neke ultra lijeve stranke (npr. stranke koje se zalažu za ukidanje kapitalizma)

17

Liberalne stranke

• Liberalizam je zajednički naziv za političke ideologije koje se zalažu za državno uređenje kojemu je cilj što je moguće veća sloboda pojedinca.

• To u praksi znači ukidanje uplitanja države i njene direktne angažiranosti u širokom spektru aktivnosti - obrazovanje, zdravstvo, briga o ostarjelima i djeci, nezaposlenost, mirovine, itd. - i njihovo prebacivanje u sferu privatnog. Jer, po njihovom mišljenju, državne intervencije potpomažu lijenost, ovisnost i stvaraju mentalitet stada.

• Liberalizam se najčešće dijeli na ekonomski liberalizam - zalaganje za što manje državne intervencije u ekonomiji, te socijalni liberalizam - nezadiranje države u privatni život pojedinca.

• Liberalizam se ponekad definira i kao otvorenost prema novim idejama i društvenom eksperimentiranju, nasuprot konzervativizmu koji se zalaže za tradicionalne principe.

Demokršćanske stranke

• Kršćanska demokracija, koja se skraćeno naziva demokršćanstvo, je zajednički naziv za razne političke ideologije, pokrete i stranke koje nastoje pomiriti kršćanska vjerska, etička i društvena načela s institucijama suvremene demokratske države.

• Demokršćanske stranke su utemeljene na socijalnom kršćanskom nauku6, točnije na nauku katoličke crkve u kojem su osnovne vrijednosti čovjek i njegovo dostojanstvo. Protive se marksizmu (socijalizmu) i njegovu temeljnom načelu zajedničkih dobara ali i liberalnim idejama.

• Vrijednosti koje promiču: društvo i država na kršćanskim načelima, solidarnost kao dužnost, socijalna država, obitelj, socijalna pravda.

• Demokršćanske pokrete obično karakterizira zalaganje za konzervativna načela u društvenim pitanjima, dok se u ekonomskoj sferi zalažu za intervenciju države u smjeru otklanjanja siromaštva. Demokršćanske stranke se zbog toga u političkom spektru najčešće vezuju uz centar.

6 Prvi socijalni dokument Vatikan piše 1891. godine. Razlog objavljivanja enciklike je stanje radnika, tj. radničko pitanje, a u njemu, između ostaloga, stoji da nove društvene promjene, a to je bio uspon kapitalizma, sa sobom nosi pojavu velikih razlika među ljudima: nekolicinu bogatih i velik broj izrabljivanih radnika. Crkva staje na stranu radničkih prava i kaže da su radnici “prepušteni i nečovječnosti poslodavaca i neobuzdanoj konkurenciji”. Međutim, Vatikan nikako ne vidi rješenje u socijalizmu, dakle, zalaže se za privatno vlasništvo, odnosno za kapitalizam s ljudskim licem.

18

Socijaldemokratske stranke

• Socijaldemokracija je pojam kojim se izražava politička pozicija, doktrina i ideologija stranaka usmjerenih na socijalizam i demokraciju. U odnosu na komunističke stranke i pokrete revolucionarnoga programa, socijaldemokracija se temelji na reformizmu i time se naznačuje razlika i otklon od revolucionarnog i nasiljem prožetog marksizma.

• Vrijednosti koje promiču: solidarnost, kritika surovog kapitalizma, socijalna pravda, demokratski socijalizam, naglašena uloga sindikata, kritika liberalizma i komunizma.

Razmisli: Pokušaj svrstati slijedeće stranke u tipologiju koju smo upravo naveli: HDZ, SDP, HSP, HNS, HSU, IDS, HSS. Neki smatraju da je Crkva pozvana davati savjete o načinu organizacije države, dok drugi drže da bi se ona trebala baviti isključivo čovjekovom duhovnom dimenzijom. Kakvo je tvoje mišljenje?Zašto neki analitičari povezuju socijaldemokraciju s komunizmom kad je u njihovom programu naglašena kritika marksizma?

5. IZBORI

Izbori su način, tehnika i politička tehnologija uspostavljanja nekog političkog tijela. Iako su izbori znak mogućnosti izražavanja demokratske volje građana, ne mogu se smatrati isključivom oznakom demokratskih političkih sustava. Politolog Dieter Nolen izbore definira kao demokratsku metodu uspostave predstavničkih organa naroda. Izbori su zbog toga izvor i temelj legitimiteta cjelovitog sistema državne vlasti.

Izbori kao obred

Izbori, sami po sebi, nisu dovoljan znak za postojanje demokracije. Izbore su često zlorabili autoritativni režimi ili diktature da ostave lažan dojam demokracije. Dakle, izbori se provode, ali zapravo nije riječ slobodnom biranju. Prije bismo mogli reći da je riječ o pukoj formi. Za to postoji više metoda:

ograničenje profila kandidata

19

ograničenje stvarne vlasti koju smiju imati izabrani zastupnici ili politike koju smiju voditi dok su na vlasti

glasovanje koje zapravo nije slobodno ni pošteno (npr. kroz zastrašivanje onih koji žele glasovati za određene kandidate)

krivotvorenje rezultata izbora

Vrste izbora

Izbori mogu biti: kompetetivni, semikompetetivni i nekompetetivni.

Kompetetivni izbori (natjecateljski) To su izbori koji se odvijaju u demokratskim sustavima. Karakteristike ovog tipa

izbora su: osigurano pravo i sloboda izbora, mnoštvo različitih političkih ponuda, jasno oblikovan izborni prijedlog, izjednačene prilike političkog natjecanja, pretvaranje glasova u mandate i sl.

Semikompetetivni izbori (kvazi-natjecateljski) Karakteristični su za autoritarne sustave čija je narav u ograničavanju prava i

slobode izbora. Dakle, izbori nisu do kraja demokratični i u njima se može pronaći niz većih zamjerki.

Nekompetetivni izbori Vezuju se za totalitarne sustave i ovdje se radi o uskraćivanju izbora. U

jednostranačkim političkim sustavima, naime, također postoje izbori. S tim da su za izbor ponuđeni kandidati iz samo jedne stranke, odnosno oporba uopće ne postoji.

Opće pravo glasa

Prvo i ključno pitanje je tko ima pravo biranja predstavnika vlasti. Povijest predstavničke demokracije je označena borbom za opće pravo glasa jer je ono bilo ograničeno imovinskim cenzusom ili cenzusom naobrazbe; to znači je samo iznimno mali broj državljana mogao birati predstavnike vlasti.

Opće pravo glasa je pravo državljanina neke zemlje da bira i da bude biran. Postiže se određenom dobi (obično18-21).

Kad su žene dobile pravo glasa?

20

Biračko pravo su imali samo muškarci, a žene su pravo glasa dobile ovim redom:• Švedska (1867.)• SAD, Sovjetski savez, Australija, Njemačka, Velika Britanija, skandinavske zemlje-

nakon Prvoga svjetskog rata• Francuska, Italija, Jugoslavija- nakon Drugoga svjetskog rata

Uloge izbora:

Legitimiranje poretka i vladajuće elite Prenošenje povjerenja na osobe i stranke Normalno, legalno smjenjivanje političkih elita Amortizacija političkog konflikta Natjecanje vlasti i oporbe Smjena i uspostava vlasti mirnim putem

Oporba

Oporba u političkom smislu riječi označava jednu ili više stranaka ili organiziranih grupa na nivou općine ili države koje se protive politici stranke koja je trenutno na vlasti.

U demokratskim sustavima oporba ima više uloga bez kojih je nezamislivo djelovanje i postojanje demokracije. Totalitarni sustavi svoju oporbu nazivaju neprijateljima, u pravili se progone ili eliminiraju. Oporba je u tim sustavima u ilegali ili zatvoru. U demokratskim sustavima ona postoji, kao legalan nadzor vlasti i vrlo bitna sastavnica demokracije.

Funkcije oporbe: Nadzor vlade Kritika vlasti Izrada alternativnih političkih programa i rješenja Formiranje alternativnih političkih elita koje mogu preuzeti vlast Pokretanje javnosti kao važnog političkog čimbenika

Izborni sustavi

Izborni sustav, odnosno načini na koji se biraju politički predstavnici, mogu biti: 1. Većinski izborni sustav:

21

a) apsolutni većinskib) relativni većinski

2. Razmjerni izborni sustav

3. Mješoviti izborni sustav

Većinski izborni sustav

Kod APSOLUTNOG VEĆINSKOG sustava pobjednik je onaj kandidat koji je dobio više od pola glasova (tj. 50%+1 svih važećih glasova). U RH se npr. na ovaj način bira institucija Predsjednika Republike.

Kod RELATIVNOG VEĆINSKOG izbornog sustava za pobjedu je dovoljno imati samo glas više od protukandidata. Ne koristi se u izbornom sustavu RH.

Razmjerni izborni sustav

Razmjerni sustav znači davanje mandata prema omjeru glasova. Na taj način se u RH biraju zastupnici u Hrvatski sabor. U svijetu se koriste različita pravila pretvaranja glasova u mandate. U RH se koristi takozvana D"Hondtova metoda. Sve stranke koje prijeđu izborni prag7 ulaze u parlament, a mandate dobivaju ovisno o osvojenom postotku glasova.

Mješoviti izborni sustavMješoviti izborni sustav je kombinacija većinskog i razmjernog izbornog sustava. Ne koristi se u RH.

Razmisli: 1. Što ti čini kakvi su izbori u našoj državi: kompetetivni, semikompetetivni ili nekompetetivni? 2. Za izbor predsjednika većine država se koristi apsolutni izborni sustav. To obično znači da će se ići u drugi izborni krug jer se rijetko dogodi da jedan kandidat u prvom krugu osvoji više od 50% glasova. Provođenje izbora državu jako puno košta. Što misliš zašto se države ne odluče za relativni izborni sustav u kojem je za pobjedu dovoljan samo glas više?

7 Izborni prag je minimalan broj glasova koji je potrebno osvojiti da bi stranka ušla u parlament. Često se naziva prohibitivna klauzula i u RH iznosi 5%.

22

3. Koje su prednosti, a koji nedostaci razmjernog izbornog sustava?

6. USTROJSTVO REPUBLIKE HRVATSKEŠto je država?

Prema Weberu, država je skup društvenih organizacija i institucija koje na određenom teritoriju posjeduje monopol legitimne primjene sile.

Država ima sljedeće značajke:

Politički aparat vlasti Vlada na određenom teritoriju Vlada nad stanovništvom koji žive na tom teritoriju Prema međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima, država je politički

subjekt koji je suveren, tj. nije podložan nikakvoj višoj političkoj vlasti.

Ako pojednostavnimo, svaka država ima vlast, teritorij, stanovništvo i suverenitet.

Podjela vlasti u državi

Ustavi demokratskih država propisuju podjelu vlasti na zakonodavnu (parlament), izvršnu (predsjednik, vlada, policija, vojska) i sudbenu. Ta tri činitelja vlasti moraju biti odvojena.

Zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Ima najmanje 100 a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem. Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine, nemaju obvezujući mandat i imaju imunitet nepovredivosti.

Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca. Izvanredno, Sabor zasjeda na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika u parlamentu. Predsjednik Hrvatskoga sabora može sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.

23

Ovlasti Hrvatskog sabora

Na temelju prava i ovlaštenja utvrđenih Ustavom, Hrvatski sabor ima sljedeće ovlasti: odlučuje o promjeni Ustava donosi zakone donosi državni proračun odlučuje o ratu i miru raspisuje referendum obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih

Hrvatskom saboru obavlja druge poslove utvrđene Ustavom

Tekst preuzet sa stranice: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_sabor

Zastupnici imaju imunitet. Treba naglasit da zastupnički imunitet nije polvastica zstupnika, već

sredstvo za osiguranje neovisnog djelovanja predstavničkog tijela. Postoje dva oblika zastupničkog

imuniteta: imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti. Zastupnik ne može biti pozvan na

kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru

(imunitet neodgovornosti). Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni

postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga

sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem

od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor

nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak

daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu

odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor (imunitet nepovredivosti).

Tekst preuzet sa stranice: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_sabor

Donošenje zakona

Ustav RH predviđa tri načina donošenja odluka, s obzirom na pitanja koja se tim odlukama uređuju:

običnom većinom (50%+1) uz zadovoljavanje kvoruma (kvorum označava broj zastupnika koji je potreban nazočiti glasovanju da bi odluka bila valjana, a to je većina svih zastupnika - 50%+1 )

dvotrećinskom većinom svih zastupnika većinom glasova svih zastupnika.

24

Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.

Organski zakoni kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Organski zakoni kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

Glasovanje na sjednici je javno, osim ako ovim Poslovnikom nije određeno da se glasuje tajno. Javno glasovanje provodi se dizanjem ruke, poimeničnim ili elektroničkim glasovanjem. Zastupnici glasuju osobno.

Izvršna vlast u Republici Hrvatskoj:

Predsjednik RH

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Bira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima i to na mandat od 5 godina. Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske. Na temelju odluke Hrvatskoga sabora objavljuje rat i zaključuje mir. Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Ima imunitet nepovredivost te ne može biti pritvoren, niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.

Ovlasti Predsjednika RH

raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje raspisuje referendum povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele

zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika

daje pomilovanja dodjeljuje odlikovanja i priznanja

25

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike

obavlja druge dužnosti određene Ustavom

Vlada RH

Vlada Republike Hrvatske je tijelo koje obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonima. Vladu čine predsjednik Vlade (premijer), potpredsjednici i ministri. Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru. Sjedište Vlade je u Zagrebu u Banskim dvorima.

Ovlasti Vlade RH predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru predlaže državni proračun i završni račun provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora vodi vanjsku i unutarnju politiku usmjerava i nadzire rad državne uprave brine o gospodarskom razvitku zemlje obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom

Sudbena vlast

Sudbena vlast je jedna od tri grana vlasti. Sudbene vlast interpretira zakone koje je donijela zakonodavna vlast. U demokratskim državama sudbena vlast treba biti apsolutno neovisna od ostalih grana vlasti. To znači da u državi moraju postojati mehanizmi koji sprječavaju i najmanji utjecaj bilo koje institucije ili pojedinca na rad sudstva.

Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju, prekršajni sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je najviši sud u Republici Hrvatskoj

Ustavni sud

26

Ustavni sud Republike Hrvatske je institucija koja je ustanovljena Ustavom Republike Hrvatske, a koja jamči njegovo poštivanje i primjenu. Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti, i ne spada niti u izvršnu, niti u zakonodavnu, niti u sudsku vlast. Prema nekim pravnim teoretičarima Ustavni sud predstavlja četvrtu vlasti.

Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Suci između sebe biraju predsjednika, kojemu mandat traje četiri godine, te može biti ponovno izabran.Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu niti profesionalnu dužnost

Nadležnosti Ustavnog suda odlučuje o suglasnosti zakona i propisa s Ustavom odlučuje o odgovornosti Predsjednika za povredu Ustava štiti ustavne slobode i prava čovjeka rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti nadzire ustavnost programa i djelovanje političkih stranaka, kojima može i

zabraniti rad nadzire ustavnost i zakonitost izbora i referenduma

Razmisli: Koje političko tijelo u RH ima najveću političku moć?Kako se donose zakoni u RH? Što je ustav? Koja je razlika između ustava i zakona?

Literatura:

MILARDOVIĆ, Anđelko: Uvod u politologiju, Panliber, Zagreb, 1997.

VULIĆ, Nataša, BENIĆ, Đuro.: Politika i gospodarstvo, udžbenik za 4. razred gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

Skupina autora: Demokracija i ljudska prava, Udžbenik za učenike srednje škole, Civitas, Sarajevo, 2007.

Internetski izvori:

www.cpi.hr

27

www.hr.wikipedia.org

28