UVOD

1. ATRIUM - ARHITEKTURA TOTALITARNIH REŽIMA XX STOLJEĆA U

GOSPODARENJU URBANIM RAZVOJEM

Arhitektura totalitarnih režima XX stoljeća u gospodarenju urbanim razvojem je ambiciozan projekt koji ima za cilj istaknuti ključni element europske povijesti, nasljeđa i pamćenja u dvadesetom stoljeću. ATRIUM je ambiciozan zbog postavljenoga cilja, ali i zbog obima i prirode sklopljenih partnerstva. U projekt je uključeno 18 partnera iz jugoistočne Europe, od sveučilišnih odjela i nacionalnih ministarstava do vladinih organizacija i lokalnih uprava, od kojih svatko u projekt donosi vlastite vještine i iskustva. Partneri su iz 11 različitih zemalja (Italije, Slovenije, Bugarske, Mađarske, Slovačke, Rumunjske, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Grčke), a zajednička im je želja da se fokusiraju na arhitektonsko nasljeđe različitih totalitarnih režima koji su u kulturnom i povijesnom smislu obilježili dvadeseto stoljeće u njihovoj sredini. Jedan od ključnih ciljeva financiranja europskih projekata jest upravo poticanje zajedničkog shvaćanja povijesnog i kulturnog identiteta. Velik broj sudionika je zapravo jedno opće priznanje važnosti arhitekture dvadesetoga stoljeća i njene složene, kontradiktorne i katkada neugodne veze s pojedinim razdobljima u europskoj povijesti. Polazišna točka projekta je arhitektura. Sve zemlje koje su uključene u projekt imaju primjere značajnoga arhitektonskog nasljeđa – zgrade, urbani krajolik, itd. –nastalog u vrijeme političkih režima koji su u nekoj mjeri bili „totalitarni“, mada je to pomalo već i zastarjeli izraz. Trenutak i povijesni kontekst razlikuju se od primjera do primjera – od 20-ih i 30-ih godina u fašističkoj Italiji do 50-ih i 60-ih u komunističkim društvima Istočne Europe. No projekt prepoznaje ovdje zajedničko kulturno nasljeđe, pa je stoga on i dobra prilika: da se u žarištu nađu te da se vrednuju primjeri u arhitekturi koji dijele teorijsku i kulturnu prošlost do te mjere da pobuđuju velik interes arhitektonskih stručnjaka iz cijelog svijeta. Naš je cilj, kako smo i objasnili u samom prijedlogu, istaknuti takve primjere racionalističke arhitekture te povezati ih u kulturnu rutu koja slavi iste arhitektonske specifičnosti. Još jedno zajedničko obilježje arhitektonskog nasljeđa koje planiramo povezati je to što je ono nastalo za vrijeme političkih režima kojih se danas svi odriču. Osobina autoritarnih poredaka je centralizirano upravljanje, a takav način vladanja odozgo može dovesti do značajnih arhitektonskih i urbanih intervencija na tri različita, ali povezana načina. Prvo, kao što to dobro znaju arhitekti, svi projekti ovise o potporama i financiranju, a to se još više odnosi na velike projekte, koje mogu financirati samo važne javne i privatne ustanove. Specifična struktura moći ovih režima pojednostavljuje ovakav vid financiranja velikih arhitektonskih projekata. (U ovom je slučaju moguće govoriti i o konsenzusu koji bi politika nastojala postići kao pokrovitelj javnih radova i njihov ulagač.) Drugo, umanjujući simboličnu važnost mjesta političkoga sudjelovanja, konkretno parlamenata, autoritarni ili totalitarni režimi mogu poželjeti istaknuti se kroz konkretna materijalna ostvarenja: prava, stvarna i nepobitna postojanja u urbanom krajoliku.

Treće, s obzirom da je riječ o totalitarnim režimima, može se pojaviti snažna želja da se „totalizira“ iskustvo življenja, te da se standardizira i regulira ponašanje političkih subjekata u ustanovama (školama, uredima, centrima za slobodno vrijeme). Riječ je o posebnim kulturnim i sociološkim saznanjima koja su važna za same arhitektonske projekte. Ove tri mogućnosti razlikovat će se od mjesta do mjesta i ovisno o političkom kontekstu, ali nadamo se da mogu poslužiti kao temelj za kvalitetnu usporedbu. Arhitektonsko i urbano nasljeđe se obično u lokalnim okvirima na neki način valorizira, zbog njegove povijesne, ali i urbanističke važnosti. Ovim se projektom želi povezati sva iskustva kako bi se otkrila njihova zajednička obilježja skrivena iza očekivanih različitosti, ali i staviti u žarište interesa njihov zajednički povijesni kontekst u cjelini. Nadamo se da će buduća kulturna ruta povesti Europljane u istraživanje traumatičnoga dvadesetog stoljeća kroz urbane krajolike koji su u potpunosti vidljivi na ulicama njihovih gradova.

2. SAŽETAK PROJEKTA

Od bolne uspomene na neugodnu i mračnu prošlost, tragovi totalitarnih režima 20. stoljeća u arhitekturi mogu postati važan resurs razvoja lokalne sredine ukoliko se njima upravlja i ukoliko ih se valorizira kroz jednu transnacionalnu kulturnu rutu (u skladu s uvjetima koje je Vijeće Europe definiralo Rezolucijom br. 12/07) koja počiva na kulturno-turističkim proizvodima. ATRIUM je osmišljen upravo kako bi se ispitale te još uvijek nedovoljno istražene mogućnosti. Oko nove kulturne rute mogle bi se razviti nove usluge, pa i otvoriti nova radna mjesta (ugošćavanje, vođenje, spomenici, restauracija, itd.), posebno za mlade i žene. Projektom ATRIUM želi se postići sljedeće ciljeve:

• Utvrđivanje slučajeva u područjima obuhvaćenima projektom (analiza mapa gradskih naselja,

urbanistički i arhitektonski radovi), pa tako i njihova temeljnog pojma grada i moći te značenja u

okviru odnosa između građana i totalitarnih ustanova;

• Selekcija zgrada i mjesta od posebnog značenja za nekadašnje režime, koji su imali (ili imaju)

neki novi estetski, funkcionalni i društveni zadatak u suvremenom demokratskom gradu;

• Priprema transnacionalnog Priručnika (i u edukacijske svrhe) za pametno upravljanje tim

„neugodnim“ nasljeđem te za njegovo očuvanje, ponovnu upotrebu i ekonomsku valorizaciju.

• Utvrđivanje, prikupljanje i digitalna katalogizacija fotografske arhivske građe, filmova, usmenih

svjedočanstava, namještaja i drugog materijala povezanog s istim razdobljem;

• Osmišljavanje kulturne rute koja povezuje to nasljeđe, u skladu s uvjetima koje je definiralo

Vijeće Europe;

• Promidžba oblika kulturnog turizma za ekonomsku valorizaciju ovoga nasljeđa (te edukacija

provoditelja potrebnih za to), kojima bi se moglo privući segmente međunarodne, posebno

europske, rastuće kulturno-turističke potražnje, a slijedom toga i razviti nove usluge te otvoriti

nova radna mjesta. U ovo je partnerstvo u jednakoj mjeri uključeno 18 različitih tijela (lokalne

vlasti, sveučilišta, kulturne i razvojne ustanove, itd.) iz 11 zemalja.

3. TRANSNACIONALNI ELABORAT

Krajnja svrha ATRIUM-a je uspostaviti transnacionalnu kulturnu rutu na području jugoistočne Europe te odobravanje certifikata „Kulturne rute Vijeća Europe“. Takvo prepoznavanje je moderna metoda revalorizacije ove vrste nasljeđa i njegove današnje namjene. Prvi korak prema tom cilju je identifikacija tipičnih arhitektonskih primjera tih režima sa područja od kojeg proizlaze partneri projekta. Svaki partner je izveo taj korak uključivši se u izradu predloška oblikovanog isključivo za projekt. Svi sakupljeni podaci su strukturirani i analizirani u transnacionalnom elaboratu sa strane Nacionalnog instituta za nepokretno kulturno nasljeđe (NIICH) iz Sofije, u kojem je uključena 71 lokacija iz 10 različitih zemalja. Elaborat daje mogućnost svim partnerima i pripadnicima interesnih skupina da se upoznaju sa svrhom projekta te kulturnim i povijesnim potencijalom nasljeđa za buduću kulturnu rutu i sa njom povezane kulturno - turističke sadržaje. Projekt se provodi pod nadzorom Znanstvenog povjerenstva. Studijski primjeri Italija - Forli, Cesenatico, Predappio, Castrocaro Terme e Terra del Sole Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Spomenik palim borcima, Forli, , 1927 2. Dom za stradale u ratu, Forli, 1933 3. Sjedište fašističke mladeži, Forli, 1935 4. Zgrada fašističke stranke, Predappio, 1937 5. Ljetni kamp Agip, Cesenatico, 1938 6. Sanatorij Valsalva, Forli, 1939 7. Škola zrakoplovnih snaga, Forli, 1941 8. Industrijski i tehnički institut, Forli, 1941 9. Grand Hotel, Castrocaro Terme e Terra del Sole, 1943

Škola zrakoplovnih snaga, Forli, foto: Fotogiornale Giorgio Sabatini

Slovenija - Ljubljana, Velenje, Trbovlje, Nova Gorica, Maribor Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Radnička kuća, Trbovlje, 1953 2. Općinska zgrada, Nova Gorica, 1955 3. Upravna zgrada rudnika, Velenje, 1957 4. Dom kulture, Velenje, 1957 5. Zgrada socijalno-političke organizacije , Maribor, 1962 6. Trg revolucije, Ljubljana, 1983

Dom kulture, Velenje , foto: Rok Matjaž Bugarska - Sofija, Dimitrovgrad, Buzludzha Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Gradski Centar, Dimitrovgrad, 1947 2. Stambeni kompleks “3 Mart”, Dimitrovgrad, 1947 3. Sklop Largo, Sofija, 1949 4. Spomenik sovjetskoj vojsci, Sofija, 1950 5. Park Penio Penev, Dimitrovgrad, 1958 6. Rezidencija Boyana, Sofija, 1971 7. Memorijalni centar Partije, vrh Buzludzha, 1971 8. Nacionalna palača kulture, Sofija, 1978 9. Spomenik Barjak mira, Sofija, 1979

Sklop Largo, Sofija, foto: Nikola Mihov Hrvatska - Raša, Labin Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Arsia/Raša, Istarska regija, 1936 2. Trg, Raša, 1936 3. Zgrada fašističke stranke, Raša, 1936 4. Crkva svete Barbare, Raša, 1936 5. Pozzo Littorio/Labin, Istarska regija, 1938

6. Trg, Labin, 1938 7. Ceva sa tornjem – zgrada fašističke stranke, Labin, 1938 8. Crkva svetog Franje, Labin, 1938

Pozzo Littorio/Labin, Istarska regija, foto: Sandro Lendler Albanija - Tirana Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Trg ministarstava, Tirana, 1925 2. Banka Albanije, Tirana, 1930 3. Zgrada fašističke stranke (Univerzitet Tirane), Tirana, 1938 4. Dom kulture, Tirana, 1960 5. Nacionalni povijesni muzej, Tirana, 1978 6. Kongresni centar, Tirana, 1982

Trg ministarstava, Tirana, foto: Općina Tirana Mađarska Gyor Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Srednja škola Lukacs Sandor, Gyor, 1950 2. Stambeni projekt “Nádorváros”, Gyor, 1953 3. Stambeni posjed Szent Istvan ut 14-18, Gyor, 1953 4. Stambeni projekt Szent Istvan ut 35-39, Gyor, 1953 5. Srednja škola Bercsenyi Miklos, Gyor, 1954, 6. Željeznička stanica i zgrada pošte, Gyor, 1956 7. Zgrada javnog zdravstva i epidemiološka stanica, Gyor, 1956 8. Zgrada Nacionalnog kazališta, Gyor, 1973

Željeznička stanica i zgrada pošte, Gyor, foto:Tamas Horvath

Slovačka - Bratislava, Žilina, Nova Dubnica Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Nacionalna banka, Bratislava, 1937 2. Trg slobode, Bratislava, 1940 3. Ceremonijska zgrada, Žilina, 1940 4. Mali socijalistički grad, Nova Dubnica, 1952 5. Petrzalka, Bratislava, 1967 6. SNP most, Bratislava, 1968 7. Radijski centar, Bratislava, 1970

Radijski centar, Bratislava, foto: Arhiv Arhitekture, Slovačka akademija znanosti

Rumunjska Bukurešt, Iasi, Suceava Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Kuća iskre, Bukurešt, 1949 2. Spomenik herojima, Bukurešt, 1959 3. Trg jedinstva, Iasi, 1959 4. Zgrada Ansambla nacionalnog kazališta, Bukurešt, 1962 5. Dom kulture, Suceava, 1963 6. Novi upravni centar, Bukurešt, 1977

Novi upravni centar, Bukurešt, foto: www.originiromania.com Grčka - Patras, Salona, Rodos Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Zgrada fašističke uprave, Rodos, 1936 2. Željeznička stanica, Salona, 1937 3. Zgrada uprave Luke Salona, 1939 4. Carinarnica, Patras, 1969 5. Univerzitet u Patrasu, 1972 6. Centar književnosti i umjetnosti, Patras, 1973

Srbija - Subotica Studije predstavljene unutar ATRIUM-a:

1. Radničko sveučilište, Subotica, 1963 2. Nova općinska upravna zgrada, Subotica, 1963 3. Općinski sud u Subotici 4. Stambeni kompleks Radijalac, Subotica 5. Stambeni kompleks Tokyo, Subotica 6. Stambena zgrada Kifla, Suboticа

Stambeni kompleks Radijalac, Subotica, foto:Ivan Vojnić

OBILJEŽJA TOTALITARNE ARHITEKTURE U HRVATSKOJ

Irina Belušić Maggi’

1. POSTOJEĆE OKOLNOSTI

Hrvatsko arhitektonsko industrijsko nasljeđe iz razdoblja fašizma je duga desetljeća bilo zanemarivano sa strane društva. Jedan od glavnih razloga spomenutog ponašanja leži u izvornim razlozima gradnje samih industrija: u slučaju Raše i Podlabina je to eksploatacija primarnih prirodnih bogatstava sa strane vlasti za isključivo talijansko tržište; sporedni razlog zanemarivanja je demonstracija snage fašističkog režima i njegove propagande kroz samu arhitekturu. U slučaju Labina, Raše i okolnih naselja, socijalni razvoj nakon rata je proizišao iz razvoja rudarske industrije koji je kao posljedicu imao zapošljavanje velikog broja ljudi, razvoj infrastrukture, školstva i izgradnju cesta. Tijekom dugih godina javno mišljenje se počelo mijenjati. Krajem 80-ih arhitekti su počeli nanovo valorizirati industrijsko nasljeđe pišući o njemu novinske članke u arhitektonskim revijama i časopisima, organizirajući okrugle stolove, radionice i izložbe na tu temu. Od 1990 nadalje, u dugom razdoblju od 20 godina, započeo je zahtjevan posao identifikacije, interpretacije, revitalizacije i promocije moderne hrvatske arhitekture unutar sistema kojeg je uspostavila internacionalna organizacija za Dokumentaciju i zaštitu građevina, mjesta i krajeva modernog gibanja (DoCoMoMo), osnovana 1990. godine. Unutar 100 građevina, mjesta i krajeva na hrvatskom teritoriju su predstavljena i naselja Podlabin i Raša.

2004. godine je na zahtjev Grada Labina izrađena Konzervatorska studija za urbanu zonu Podlabina sa namjerom da se predloži Ministarstvu kulture Hrvatske status zaštite spomenutoj zoni. U međuvremenu 2007. godine industrijska zona Pijacala je zaštićena kao kulturno dobro. Grad Labin je 2005. godine sa projektom Underground city XXI bio učesnik programa MATRA, nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova pod imenom „Novi svjetionici hrvatskog Jadrana“. Jedan od ciljeva projekta je bio dati odgovor na pitanje: kako formirati strategije gospodarenja urbanim razvojem na hrvatskom obalnom području i poticati procese razvoja? Od vitalnog značaja za stanovnike i turiste je dopuniti sa sadržajima postojeće urbane strukture, donoseći najvažnije urbanističke planove uređenja u kojim bi sudjelovali svi subjekti razvoja. U projektu je pridodana posebna pažnja tome kako se obala može razvijati na osnovu koncepta samoodrživosti.

U posljednjih 20 godina su se lokalne vlasti, arhitekti, urbanistički planeri i konzervatori zauzeli u pronalaženju rješenja za zaštitu, ponovnu namjenu i ekonomsku valorizaciju arhitekture i industrijskog nasljeđa iz međuratnog fašističkog razdoblja u mnogim hrvatskim regijama. U nekim većim gradovima su ustanovljene udruge za promicanje i očuvanje industrijske baštine iz razdoblja moderne (npr. Pro Torpedo iz Rijeke).

2. IDEJE O KULTURNOJ RUTI KAO SASTAVNOM DIJELU HRVATSKE

KULTURNE TURISTIČKE PONUDE

Ishodišne točke kojima smo bili vođeni prilikom odabira studijskih primjera iz Hrvatske za projekt ATRIUM su bile prezentirati arhitekturu vezanu na industrijsko nasljeđe iz razdoblja totalitarnih režima i urbanističko planiranje koje je bilo osmišljavano i realizirano u međuratnom razdoblju kao „uvezeni“ funkcionalni koncepti, implementirani na hrvatskom teritoriju, prikazati kako su nove urbane strukture utjecale na razvoj lokalne društvene, ekonomske i demografske situacije i na kraju pokazati današnju okvirnu situaciju rudarskog industrijskog nasljeđa sa svim svojim širokim mogućnostima i potencijalima prenamjene. Kulturna ruta može biti razrađena na 4 nacionalna nivoa i jednom internacionalnom nivou kojeg je potrebno uspostaviti zbog specifičnih povijesnih i političkih okolnosti razvoja Istre.

Prva nacionalna kulturna ruta nosi ime Podzemni grad XXI i ima isključivo lokalne značajke. Na toj ruti bi osim Podlabina i Raše kao primjera iz urbanizma i arhitekture totalitarnih režima, bila smještena naselja i pojedine strukture koje su predstavljale dio rudarske baštine. Lokalna i regionalna zajednica su svjesne značaja napuštenog rudarskog industrijskog nasljeđa, te su se prije više od 15 godina pojavile zanimljive ideje unutar pojedinih udruga i pojedinaca o osnivanju podzemnog grada smještenog u dvoranama i hodnicima napuštenog rudnika. Mreža podzemnih hodnika sa različitim sadržajima namijenjenih domaćem stanovništvu i turistima bi povezivala Labin sa ostala tri naselja: Rašom, Rapcem i Plominom. Uspostava Podzemnog grada bi kao lokalna i regionalna atrakcija imala za posljedicu povećanje interesa sa strane turista za Labin i Rašu, a samim tim i razvoj sadržaja u tim naseljima vezanih za turizam i kulturu (restorani, info točke, rudarski muzej,…). Druga nacionalna kulturna ruta može biti ustanovljena na posjeti četiri industrijska naselja na hrvatskom teritoriju, na novo izgrađena u vrijeme modernog gibanja između dva svjetska rata, pod utjecajem totalitarnih režima. Pored Labina i Raše su 30-ih godina bila izgrađena još dva industrijska grada: Bata-ville (današnji Borovo) u Slavoniji i San Pietro (današnji Uble) na otoku Lastovo. Bata –ville, smješten uz obalu Dunava, 4 km uzvodno od Vukovara, aglomeracija je podignuta kao satelitski industrijski grad koncerna Bata. Projekti datiraju iz 1931., a izgradnja iz 1932.-1938. Autori cjeline su češki arhitekti František Lydie Gahura, Vladimír Karfík i Antonin Vitek. San Pietro na Lastovu malo je naselje površine 1,8 ha, nastalo u do tada pustoj uvali Uble, najpovoljnijoj prirodnoj luci na otoku. Uz već 1931. osnovanu tvornicu sardina, 1933.-1936. izgrađeno je i planirano industrijsko ribarsko naselje, prvotno nazvano San Pietro, a potom Luigi Razza. Projekte je potpisao zadarski inženjer Ettore Vacchi.

Treća nacionalna kulturna ruta može biti ustanovljena na posjeti građevina moderne arhitekture na cijelom hrvatskom teritoriju, na osnovu karte naselja i gradova uključenih u registar hrvatske moderne arhitekture (DoCoMoMo).

Četvrta nacionalna kulturna ruta može biti ustanovljena na posjeti pojedinih arhitektura iz razdoblja talijanskog racionalizma u Istri, Rijeci i Zadru.

Internacionalna kulturna ruta može biti ustanovljena na posjeti “planskih gradova” (citta’ di

fondazione) lociranih u Istri i Italiji, izgrađenih u istom periodu i pod istim totalitarnim režimom talijanskog fašizma. Najpoznatiji gradovi tog razdoblja su: Littoria, Sabaudia, Pontinia, Aprilia, Pomezia, Fertilia, Carbonia na talijanskom teritoriju, te Labin i Raša na hrvatskom teritoriju.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE LOKACIJA I ZGRADA

1. Podlabin

Osnovni podaci Originalni naziv: Pozzo Littorio, Novi naziv: Podlabin Lokacija Adresa: Link za identifikaciju lokacije: http://maps.google.com Osnovne karakteristike lokacije Vrijeme izrade projekta: 1938., Vrijeme gradnje: 1938-1942. Autor: Eugenio Montuori Opis: Pozzo Littorio je osnovan na način da je administrativno bio u potpunosti ovisan o Raši, te je zajedno sa Carbonijom na Sardiniji predstavljao najznačajniji rudnik “na nacionalnom teritoriju”. Zadatak izrade regulacijskog plana za novo naselje je bio dodijeljen Eugeniu Montuoriju. Zahvaljujući mogućnosti da unutar područja prostornog plana drži pod kontrolom i izradu arhitektonskih projekata pojedinih objekata, rezultat je bio skladno dizajniran urbani prostor. Pozzo Littorio je primjer modela industrijske gradnje unutar koje je Montuori uključio sve vrijednosti istarskog tradicionalnog načina gradnje. Odraz totalitarnog režima na lokaciju Izraze režima u Podlabinu možemo pronaći na glavnom trgu, u obliku dvije zgrade koje su arhitektonski i funkcionalno plod fašističkog režima: Casa del Fascio (Torre Littoria) - sjedište P.N.F.-a, odnosno Partito Nazionale Fascista, i zgrada mladeži ili G.I.L., Gioventu Italiana del Littorio. U industrijskoj zoni režim se očituje preko upotrebe novih tehničkih i tehnoloških rješenja, te modernih konstruktivnih materijala.

Urbanistička obilježja

Pogled na kompoziciju fasada Pijacala sa Rudarske ulice

Postojeća situacija urbane zone Podlabina izgrađene u razdoblju talijanske vladavine

Opis: Regulacijski plan Podlabina, izrađen na funkcionalnoj mreži, jasno dijeli javni i stambeni prostor naselja od industrijske zone. Javni i stambeni objekti su izgrađeni jednostavno i u skladu sa tradicionalnim stilom izgradnje karakterističnim za istarski milje. Industrijska arhitektura Pijacala je bogata sa različitim konstruktivnim elementima, najizrazitiji je okvir iz armiranog betona upotrijebljen u gotovo svakoj industrijskoj zgradi, kao unutarnji dio konstrukcije ili dekorativni element na fasadi.

2. Trg labinskih rudara

Ceva sa kulom – Zgrada fašističke stranke

Osnovni podaci Originalni naziv: Piazza/Ceva con Torre Littoria, Novi naziv: Trg labinskih rudara/Ceva sa kulom

Lokacija Adresa: Trg labinskih rudara Link za identifikaciju lokacije: http://maps.google.com Osnovne karakteristike lokacije i zgrade Vrijeme izrade projekta: 1938., Vrijeme gradnje: 1938-1942. Autor: Eugenio Montuori

Opis: Glavni gradski trg je smješten na rubu urbane strukture sa prekrasnim panoramskim pogledom i blizinom prirode. Odmah nakon završetka izgradnje zajednica je bila opskrbljena sa svim sadržajima koje su stanovnici trebali, a koji su smješteni na samom trgu: radnička kantina, kino, osnovna škola, dječji vrtić, zgrada mladeži G.I.L. (Gioventu’ Italiana del Littorio), gradska uprava, porezna uprava, poštanski i telegrafski ured, te hotel za samce. Javne objekte karakterizira jednostavnost i tipični racionalistički elementi. Odraz totalitarnog režima na lokaciju i objekt Opis: Na trgu su smještena dva programsko nova tipa objekta koja su jasno prikazivala poruke režima: Casa del Fascio u kojoj je bilo sjedište Partito Nazionale Fascista, odnosno fašističke stranke, i zgrada mladeži ili G.I.L., Gioventu Italiana del Littorio. Proučavajući koncept glavnog trga možemo uvidjeti da se sastoji od dva odijeljena prostora: glavnim prostorom koji ima pristup sa dvije ulice dominira Torre

Littoria koja je istodobno i Casa del Fascio; odijeljeni prostor je manji trg pred crkvom. Preko implementiranog koncepta se jasno mogu shvatiti poruke režima: fašistički režim želi vršiti kontrolu nad društvom i zajednicom, I ideološka propaganda ima višu vrijednost od religije i duhovnog života svakog pojedinca. U vidu arhitektonske demonstracije režima izrazitu poruku nosi Casa del Fascio, koja sa svojim istaknutim futurističkim balkonom za javne govore talijanskih vlasti i izrazitom visinom, dominira na trgu. U spomenutim elementima možemo “pročitati” jasnu poruku režima. Urbanistička i arhitektonska obilježja

Situacija glavnog trga

Tlocrt prizemlja kuće Ceva

Opis: Glavni trg je podijeljen na dva urbana prostora: na glavnom prostoru je smješten veći dio javnih objekata; na sporednom, intimnijem prostoru Montuori je smjestio crkvu. Ceva je stambena građevina sa pet etaža, tlocrtne forme oblike slova T, sa trgovinama i poslovnim prostorima u prizemlju koje komuniciraju sa trgom preko otvorene pasaže. Iščišćena, gotovo futuristička pročelja doprinose stvaranju nadrealističke atmosfere na trgu. Kula koja ima pet etaža je priključena jugoistočnoj fasadi Ceve, jedini otvori pročelja se javljaju na 5. katu, te je programsko neiskorištena. Kula je na glavnom pročelju trga imala ugrađen balkon koji je nakon II. sv. rata bio odstranjen. Konceptualno je sama ideja kule plod fašističkog režima koji se reflektira kako u arhitektonskim elementima kao što su balkon i materijal zaključka pročelja (kamen) tako i u proporcijama volumena (izrazita visinska dimenzija).

3. Crkva Marije Fatimske

Osnovni podaci Originalni naziv: Chiesa di San Francesco, Novi naziv: Crkva Marije Fatimske

Lokacija Adresa: Trg labinskih rudara Link za identifikaciju lokacije: http://maps.google.com Osnovne karakteristike lokacije i zgrade Vrijeme izrade projekta: 1938., Vrijeme gradnje: 1938-1942. Autor: Eugenio Montuori Opis: Crkva u Podlabinu je izgrađena na mjestu gdje je u srednjem vijeku djelovao franjevački samostan. Izvorni naziv kojeg je crkva dobila odmah nakon izgradnje je Crkva svetog Franje. Sredinom 60-ih crkva je posvećena Mariji Fatimskoj. Odraz totalitarnog režima na objekt Opis: Lokacija crkve koja je smještena na odijeljenom dijelu trga joj dodaje sporednu simboličku ulogu unutar samog koncepta glavnog trga. Poruka režima koja se odražava u tom konceptu je vrlo jasna: fašistički režim želi vršiti kontrolu nad društvom i zajednicom, i ideološka propaganda ima višu vrijednost od religije i duhovnog života svakog pojedinca. Arhitektonska obilježja

Tlocrti crkve

Originalna perspektiva

Opis: Montuori je izradio klasičan projekt crkve po kojem su njezin jednostavan volumen “prilijepljen” na visok vertikalan zid, ulazni trijem i igra dva svjetla tona boje na crkvi i zvoniku, stvorili kazališnu scenu ispred okolnog krajolika. Pročelja su izvedena kamenim zaključkom u horizontalnim linijama i dvije različite boje. Krov je kosi i izveden u kanalicama. Građevine u bližoj okolini crkve su niske tako da se sa trga otvara panoramski pogled koji naglašava crkvu i dimenzije zvonika. Crkvu karakterizira jednostavnost i tipični racionalistički elementi.

4. Raša

Osnovni podaci Originalni naziv: Arsia, Novi naziv: Raša

Lokacija Adresa: Link za identifikaciju lokacije: http://maps.google.com Osnovne karakteristike lokacije Vrijeme izrade projekta: 1936., Vrijeme gradnje: 1936-1937. Autor: Gustavo Pulitzer Finali Opis: Raša, isprva zamišljena kao Liburnia, je bio prvi između tri gradova posebno osnovanih za rudare zajedno sa Carbonijom (Sardinija) i Pozzo Littorio. Izgrađena je u vrijeme fašističke vladavine kao dio političke odluke talijanske vlade da osnuje takozvane planske gradove (citta’ di fondazione) na osnovama novih urbanističkih i arhitektonskih izraza. Naselje je izgrađeno u razdoblju od 547 dana na lokaciji nedavno navodnjavane neplodne močvare. Odraz totalitarnog režima na lokaciju Na urbanizmu Raše režim je pronašao svoj izraz više u naglasku estetskih i formalnih, a manje funkcionalnih kvaliteta. Isto tako, interpolacija velikog pravokutnog portala sa Mussolinijevim imenom i fašističkim sloganom je racionalistički detalj i izraz fašističkih monumentalnih ideja. Na trgu je uspostavljen centar P.N.F.-a odnosno Partito Nazionale Fascista. Urbanistička obilježja

Situacija Raše Opis: Raša je linearan grad sa jasnom socijalnom i funkcionalnom podjelom. Regulacijski plan je predvidio nizove jednokatnih radničkih kuća od kojih se sastoji dvije trećine površine grada, a koje su urbanim centrom odijeljene od stanova i vila za činovnike i direktore. Industrijska zona je smještena na sjeveroistočnom rubu grada.

5. Trg Gustavo Pulitzer Finali – Raša

Zgrada fašističke stranke sa gradskim portalom

Osnovni podaci Originalni naziv: Piazza/Casa del Fascio e OND, Novi naziv: Trg Gustavo Pulitzer Finali/Zgrada fašističke stranke sa gradskim portalom Lokacija Adresa: Trg Gustavo Pulitzer Finali Link za identifikaciju lokacije: http://maps.google.com

Osnovne karakteristike lokacije Vrijeme izrade projekta: 1936., Vrijeme gradnje: 1936-1937. Autor: Gustavo Pulitzer Finali Opis: Autor projekta je osnovao model trga na kojem je smjestio najvažnije javne građevine: Crkvu sv. Barbare-zaštitnice rudara, zgradu općine, hotel sa barom u prizemlju, javni objekt sa sjedištem fašističke stranke, kinom i trgovinama, zgradu poštanskog ureda itd. Vrhunac autorskih ambicija Finalija su građevine originalne Piazze koje formiraju estetsku i determiniranu kompoziciju čistih i modernih arhitektonskih elemenata koje su pronašle inspiraciju u tradicionalnoj mediteranskoj i istarskoj arhitekturi. Odraz totalitarnog režima na lokaciju i objekt Nakon dolaska na vlast u Italiji, Mussolini je pridodao veliku važnost urbanizmu I izgradnji novih gradova. On je shvatio da je vizualno prepoznavanje obilježja novosagrađenih gradova sa strane mase ljudi najbolji publicitet fašističkog režima. Izraz režima na trgu je vidljiv u interpolaciji velikog pravokutnog portala koji je originalno nosio Mussolinijevo ime i fašističke slogane, i u smještaju neizbježnog balkona za javne govore na zgradi fašističke stranke. Balkon koji strši van iz jedne loggie prisjeća na promatračnicu broda; kompozicija javne građevine sa svojim glatkim i ukrivljenim površinama, horizontalnim balkonima, metalnim ogradama I okruglim prozorima prisjeća da je taj isti brod. Ispod balkona za javne govore Finali je postavio kip rudara-ratnika, umjetničko djelo kojeg je napravio Marcello Mascherini I koji simbolizira ne samo snagu radnika nego i hrabrost ratnika. Urbanistička i arhitektonska obilježja

Zgrada fašističke stranke i gradski portal u kontekstu trga – original

Opis: Arhitekt Gustavo Pulitzer Finali je razdijelio glavni gradski trg na Piazzu i Piazzettu del Mercato upotrijebivši za to komunikacijsku ulicu. Na jugoistočnoj Piazzetti su bili postavljeni Municipio, poštanski ured sa telefonskom postajom, pekara sa električnom pećicom, moderne trgovine, pisarnice i službenički stanovi. U centru pažnje autorovih dizajnerskih ambicija je bila zgrada fašističke stranke sa pravokutnim portalom i udubljenim volumenima čije su arkade na pročeljima prizemlja i duboke sjene stvorile nadrealističku mističnu atmosferu na glavnom trgu.

6. Crkva svete Barbare

Osnovni podaci Originalni naziv: Chiesa di Santa Barbara, Novi naziv: Crkva sv. Barbare Lokacija Adresa: Trg Gustavo Pulitzer Finali Link za identifikaciju lokacije: http://maps.google.com Osnovne karakteristike lokacije Vrijeme izrade projekta: 1936., Vrijeme gradnje: 1936-1937. Autor: Gustavo Pulitzer Finali Opis: Crkva u Raši je posvećena Svetoj Barbari koja je zaštitnica rudara.

Odraz totalitarnog režima na objekt Režim se izražava u samom konceptu crkve u isticanju više estetskih i formalnih, a manje funkcionalnih kvaliteta. Racionalni i moderni pristupi se otkrivaju u tehničkim rješenjima koja na nekim građevinama postaju definirajući element arhitektonskog koncepta. To je izuzetno vidljivo na Crkvi sv. Barbare koja označuje identitet cijelog trga.

Arhitektonska obilježja

Tlocrt crkve u kontekstu situacije trga – original

Opis: Volumen crkve ima oblik izokrenutog rudarskog vagona. Proporcionalni omjeri zvonika nisu standardni: visina mu je skraćena tako da sliči rudarskoj lampi. Osnova konstrukcije crkve predstavlja sistem paraboličnih lukova ispunjen sa ciglama. Poseban volumen koji tvori konceptualan dio crkve je loggia. Crkva sv. Barbare je izvorna arhitektura. Originalnom je čine sama ideja crkve sadržana u njenoj formi i konstrukcijskoj tipologiji, te ne možemo pronaći sličnosti sa ostalim primjerima. This publication was produced with the financial assistance of the European Union. The contents of the

document are the responsibility of the Town of Labin and do not necessarily reflect the positions of the

European Union.

Ova publikacija nastala je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je odgovoran Grad Labin

i isti ne odražava nužno stavove Europske unije.