0c tipol 3
TRANSCRIPT
2
UvodU ovom djelu se uočava frapantna korespondencija između psihoanalitičkog i
biblijskog trojstva. Pokazuje se da trojstvo predstavlja osnovni tip ličnosti, kako u Bibliji tako i van nje, kako u pozitivnom smislu tako i u negativnom. Međutim, ovdje razvijena tipologija ima ne samo personalnu već i makro-sociološku primjenu.
U prvom odjeljku će biti izložena biblijska tipologija ličnosti, dok se u drugom izlaže prvo psihoanalitička tipologija, da bi se na kraju izvela sinteza ova dva pristupa na personalnom i sociološkom nivou.
Božansko Trojstvo
Avram, Isak i JakovKada sam krajem osamdesetih godina XX-tog vijeka počeo da učim ivrit (alias
jevrejski jezik), bukvalno prva stvar koju sam uočio u Bibliji bilo je trojstvo Avram, Isak i Jakov, koje je jako podsjećalo na Božansko trojstvo, prvo pa muško - što bi se reklo. I zaista kada se sprovede jezičko-tipološka analiza dolazimo do zanimljivih rezultata. Posmatrajmo šemu:
1. AVRAM - AVRAhAM2. JICHAK3. JA'AKOV - JISRAEL
Na prvom mjestu imamo Avrama (uzvišeni otac), koji potom prelazi u Avraham (otac mnoštva). Ovdje imamo tipičan primjer dijalektičkog zakona prelaska kvaliteta u kvantitet. Avram je prvo morao da izgradi karakter (uzvišenost), da bi tek potom postao otac mnoštva. Dakle kvalitet prethodi kvantitetu, što je Biblija pokazala mnoštvom svojih primjera. I ne samo to, kao prijatelj Božji, on je, mada teška srca, bio spreman da žrtvuje na čudnovat način dobijenog "sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka" (1 Moj. 22:2) na brdu Moriji, istom mjestu (prema predanju) na kojem je oko 1900 godina kasnije žrtvovan sam Sin Boga živoga.
Jichak (on će se smijati, u LXX - Isak), svojom poslušnošću do same smrti poput žrtvenog jagnjeta podsjeća na Isusa Hrista:
"Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi zapovjeda otac onako tvorim." (Jovan 14:31)
Jakov je primjer kako se pod uticajem svetog Duha od Jakova (varalice) postaje Jisrael (kneževski će ratovati Bog). On se "junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio" (1 Moj. 32:28), kao što se Božji Duh pre s ljudima (1 Moj. 6:3). Poput Bernovog Odraslog (vidi PSIHOANALIZA I BIBLIJA) Jakov je misaon i smišlja razna "lukavstva" i za dobijanje blagoslova (1 M. 27) i u borbi sa Lavanom oko imanja (1 M. 30:25-43), pa i kod ponovnog susreta sa svojim bratom (1 M. 32:2-20).
Uočena tipologija je i razlog zbog kojeg Gospod kaže Mojsiju:"I opet reče Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno." (2 Moj. 3:15)
1
Dakle, Božje vječno ime glasi:
Bog Avramov = Bog Otac
Bog Isakov = Bog Sin
Bog Jakovljev = Bog sveti Duh
Radi se svakako o najreprezentativnijem biblijskom primjeru tipa svetog Trojstva. U dublje razumijevanje značenja i prirode, mislim da ipak nijesam dovoljno pronikao, a i ne znam koliko ima smisla baviti se Svetinjom nad Svetinjama na ovakav ispitivački način. Podsjetio bih još jedanput na prve riječi koje je Mojsije čuo od Gospoda, a to bismo morali imati na umu svaki put kada smo zaokupljeni tematikom ovog ranga:
"IZUJ OBUĆU SVOJU S NOGU SVOJIH, JER JE MJESTO GDJE STOJIŠ SVETA ZEMLJA." (2 Moj. 3:5)
Tipovi OcaI pored ovog primjera, dugo vremena mi nije padalo na pamet da razmišljam o
trojstvu kao osnovnom biblijskom tipu, jer sam poput ostalih bio zadovoljan hristocentrizmom. Sve do decembra prošle (tj. 1995) godine, kada se otvoriše nebesa. Jednostavno sam počeo da tražim tipove Oca prema dostupnim podacima iz Jevanđelja o Njemu. Tada mi je pao na pamet Jeftaj koji žrtvuje svoju kćer jedinicu (Sud. 11:34-40), pa Misa kralj Moavski koji kada se našao opkoljen u gradu Kirarasetu od strane vojske Izrailjeve u vrijeme proroka Jelisija čini sledeće:
"Tada uze sina svojega prvenca koji šćaše biti na njegovo mjesto, i prinese ga na žrtvu paljenicu na zidu. Tada se podiže gnjev na Izrailja, te otidoše odande i vratiše se u svoju zemlju." (2 Car. 3:27)
Svakako da navedeni primjeri imaju i negativne konotacije, ali se ipak u njima otkrivaju neke ”Božanske” crte – doslednost i žrtvovanje iz ljubavi onoga što je najdraže, radi opšteg dobra, koje su blijeda slika Božje žrtve:
"Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni." (Jovan 3:16)
No možda najljepši primjer tipa Oca u Bibliji, po meni predstavlja car Darije (Dan. 6) koji je veoma uvažavao i cijenio Božjeg slugu Danila postavivši ga iznad svih upravitelja svoga carstva. Međutim, uhvaćen u zamku, morao je mimo svoje volje, a zbog nepromjenjivosti ZAKONA (Midskog i Persijaskog), da dopusti da njegov mili sluga Danilo bude spušten u jamu lavovsku. Ovdje vidimo i tip suda, kako nad pravednicima tako i nad Sotonom i njegovim pomagačima – Danilo izlazi živi iz lavovske jame /smrti/, dok zlikovci bivaju osuđeni onako kako su sudili drugima.
2
Tipovi SinaOvi tipovi su nerazdvojno vezani za Očeve i obratno. Oni rade stalno u paru.
Tako uz Avrama - tipa Oca imamo Isaka - tipa Sina. Uz Josifa - tipa Sina, koji smo detaljno obradili u poglavlju o klasičnoj tipologiji, vezujemo faraona - koji je ovdje tip Oca, jer Josifu prepušta potpunu vlast nad Egiptom. Tip sina je i Jeftajeva kći i sin Moavskog cara Mise.
Sina karakteriše poslušnost Ocu do same smrti, duševna patnja i bol, ali i definitivna radost "kad vidi trud duše svoje" (Is. 53:11).
Pošto je ovaj tip u stvari praktično jedini koji je tretiriran od svih tipova ličnosti u klasičnoj tipologiji, nećemo se više na njemu zadržavati.
Tipovi svetog DuhaDok su prethodna dva tipa bila jednostavna za uočavanje, tip svetog Duha
naizgled predstavlja pravu zagonetku. Da bismo je riješili, navešćemo neke njegove karakteristike:
"A kad dođe utješitelj, koga ću vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on će svjedočiti za mene." (Jovan 15:26)"A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti unapredak." (Jovan 16:13)"I kad on dođe, pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu i za sud." (Jovan 16:8)
Na osnovu navedenih stihova, nedvosmisleno se zaključuje da svaki prorok Božji predstavlja tip svetog Duha. Da bi se ovo pokazalo, dovoljno je pogledati bilo koju proročku knjigu, no radi sistematičnosti ovdje ćemo navesti po par primjera za svaku od navedenoh karakteristika.
Proroci ne govore od sebe:"Riječ /Gospodnja/ koja dođe... Isaiji sinu Amosovu...; Jeremiji od Gospoda...; Miheju Morećaninu...; Joilu sinu Fatuilovu..." (Is. 1:1, Jer. 40:1, Mihej 1:1, Joil 1:1), "Ovako govori Gospod..." (Is. 56:1, Jer. 22:1, Amos 2:1, Avdija 1:1)
Govore što vide i čuju:"Godine koje umrije car Ozija vidjeh..." (Is. 6:1),"Opet podigoh oči svoje i vidjeh.." (Zah. 2:1, 5:1, 6:1).
Proroci javljaju šta će biti unaprijed:"A u to će se vrijeme podignuti Mihailo..." (Dan. 12:1)"U taj će dan..." (Zah. 13:1)"A ime će gradu od toga dana biti..." (Jez. 48:35)"I od mladine do mladine, i od šabata do šabata dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod." (Is. 66:23)
Proroci ukoravaju:"Breme Vavilonu... Moavu..." (Is. 13:1, 15:1)"Breme Nineviji, knjiga od utvare Nauma Elošanina." (Naum 1:1)
Konačno i u Otkrivenju poslednjoj proročkoj knjizi Biblije nalazimo kako se često ponavlja slogan:
"Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama." (Ot. 2:7.11.17.29, 3:6.13.22)
3
Možda najljepši primjer "ukoravanja za pravdu, za grijeh i za sud" nalazimo u slučaju Natana proroka kad izlazi pred cara Davida u vezi njegove avanture sa ženom Urije Hetejina, pa i sa samim Urijom (2 Sam. 11:1-12:31). Sama scena se odvija po etapama. U prvoj etapi prorok predočava Davidu analogan primjer, preko koga ovaj u stvari određuje svoju sudbinu ("Kako sudite, tako će vam se suditi." Mat. 7:2). Potom mu kaže: "Ti si taj!" (12:7) ukazujući mu na grijeh koji je ovaj potpuno potisnuo iz svijesti. Potom mu saopštava pravdu - kako je David mjerio, tako mu se mjeri. I na kraju, nakon Davidovog priznanja (sagriješih Gospodu), i na sud (tj. u ovom slučaju opravdanje: "i Gospod je pronio grijeh tvoj" /12:13/). No, radi Davidovog opravdanja moralo je da strada nevino dijete (stih 14) - tip Hrista.
Zato je i apostol Petar mogao nadahnuto reći:"Jer nikad proroštvo ne bi od čovječje volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi." (2 Petr. 1:21)
Anti-trojstvoU Otkrivenju (poglavlje 12 i 13) daje se prikaz djelovanja Sotone i njegove
organizacije vlasti, koja je, kako se ispostavlja, (ne)čista kopija Božanskog trojstva (vidi na pr. Mervin Maksvel, APOKALIPSA, str. 436). Tako čitamo:
Prvo biće"I pokaza se... znak na NEBU, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna." (Ot. 12:3)
Drugo biće"I vidjeh zvijer gdje izlazi iz MORA, koja imaše sedam glava, i rogova deset, i na rogovima njezinijem deset kruna, a na glavama njezinijem imena hulna....I dade joj zmija silu svoju, i prijesto svoj, i oblast veliku.I vidjeh jednu od glava njezinijeh kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izliječi se. I čudi se sva zemlja iza zvijeri, i pokloniše se zmiji, koja dade oblast zvijeri.I dana joj biše usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da čini četrdeset dva mjeseca" (Ot. 13:1-3. 5)
Treće biće"I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz ZEMLJE i imaše dva roga kao u jagnjeta; i govoraše kao aždaha.I svu vlast prve zvijeri činjaše pred njom; i učini da zemlja i koji žive na njoj pokloni se prvoj zvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna.I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima.I vara one koji žive na zemlji znacima..." (Ot. 13:11-14)
4
ZaključakOčigledno je da se ovdje radi o antiparaleli svetog Trojstva. Sotona - antiotac
je pandan Bogu Ocu. Zvijer koja izlazi iz mora je pandan Boga Sina. Vidi se da je antisin obličje oca (oba imaju sedam glava, ali ipak postoji razlika u broju rogova). Sin izlazi iz vode (ovo podsjeća na:
"I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode...", Mat. 3:16), Kao što je antihrist (antisin) dobio od antioca silu i prijesto i oblast veliku, tako
imamo original:"I pristupivši Isus reče im govoreći: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji." (Mt. 28:18)
Kao što je Gospod bio ubijen, a potom vaskrsao; tako je i ova zvijer ranjena na smrt pa oživila. Kao što su se Hristovi učenici zaprepastili kad su ga vidjeli ponovo živog i hvalili Oca na nebesima; tako ali potpuno suprotno imamo kod zvijeri.
Kao što je "Isus učio po zbornicama i propovjedao jevanđelje o carstvu" (Mt. 5:23) četrdeset i dva mjeseca i zbacio poglavara neprijateljske vojske na Zemlju (Lk. 10:18, Ot. 12:9), isto to ali u negativnom smislu radi antihrist (Ot. 13:5.7, Dan. 7:21.25).
Slično za treću zvijer anti-Sveti Duh (i kao što će se vidjeti lažni prorok) vidimo da se ponaša potpuno suprotno Svetom Duhu:
"A utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh." (Jovan 14:26)"On će me PROSLAVITI, jer će od mojega uzeti, i javiće vam." (Jovan 16:14)
Dakle, kao što Sveti Duh proslavlja Isusa; tako anti-duh proslavlja ranjenu zvijer. Dalje čitamo:
"I... bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnog vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu;I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni...I napuniše se svi Duha svetoga..." (Djel. 2:1-4)
Oganj s neba ovamo; oganj s neba tamo. Iz poznatih kvaliteta svetog Duha možemo saznati kvalitete njegove antiparalele. Za sveti Duh piše:
"A kad dođe on Duh istine, uputiće vas na svaku istinu." (Jovan 16:13)"...ja sam sluga kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo... jer je svjedočanstvo Isusovo Duh proroštva." (Ot. 19:10)
Anti-sveti Duh je, dakle, duh lažnog proroštva, ili "lažni prorok", kako je navedeno u Ot. 16:13, 19:20, 20:10. Iz ovoga zaključujemo da zvijer koja izlazi iz zemlje i lažni prorok predstavljaju istu "ličnost", a to potvrđuju paralelni stihovi:
"I (zvijer koja izlazi iz zemlje) vara one koji žive na zemlji znacima koji joj biše dani da čini pred zvijeri..." (Ot. 13:14)"I bi uhvaćena zvijer i s njom lažni prorok koji učini pred njom znake kojima prevari one koji primiše žig zvijerin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj..." (Ot. 19:20)
*Dakle, ni Sotona i pored svih svojih nastojanja ne može pobjeći od Trojstva, ali
u negativnom smislu. Nije jasno da li se ovdje radi o namjernom kopiranju,
5
podsvjesnom ili nesvjesnom, ali je zato nedvosmisleno da se radi o odnosu kao kod pozitiva i negativa fotografije. I, eto još jedna potvrda riječi mudrog Solomuna:
"Što je bilo to će biti, što se činilo to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Već je bilo za vjekova koji su bili prije nas." (Prop. 1:9.10)
Kopirani Bog otac je sam Sotona.Kopirani Hristos je lažni Hristos, antihrist.Kopirani Duh sveti je lažni prorok.
Tipologija AntitrojstvaKao što sveto Trojstvo predstavlja arhetip dobra, po kome se grade
odgovarajući tipovi na Zemlji, tako i ovo “nesveto” trojstvo predstavlja arhetip zla po uzoru na osnovu koga nastaju odgovarajući tipovi ljudi. Ako proanaliziramo ove tri ličnosti, možemo doći do interesantnih zaključaka. Ovdje vidimo metode Sotoninog rada. Pred Bogom, on se predstavlja kao suparnik na presto.
Pred nebeskim bićima ("voda nad nebesima" /Ps. 148:4/, tj. "ljudi i narodi, i plemena i jezici" /Ot. 17:15/), on se predstavlja kao lažni Hristos, igrajući igru žrtve Božje okrutne vladavine. Na taj način je odvukao trećinu Božjih stvorenja (dok je po jednom tumačenju, tek Hristovom žrtvom na krstu je čak i vjernim anđelima konačno postala jasna prava Sotonina priroda).
Kada je zbačen na zemlju ("pustinju"), služi se novom taktikom. Sada se koristi, kao u susretu sa Evom kod drveta poznanja dobra i zla, lažni dar proroštva. On čini lažna čuda, pa i da zmija progovori, što je zapanjilo ljepšu polovinu naših prapredaka i postiglo svoj efekat velikom prevarom.
Dakle jedna ista ličnost sa svoja tri lica, preko kojih se predstavljala na raznim nivoima.
Pred Gospodom se predstavljao kao lažni Bog Otac, pred nebeskim stvorenjima, kao lažni Hristos, a pred ljudima kao lažni prorok. No, ovo trojstvo je, poput Božanskog, našlo svoju realizaciju i u tipovima
ličnosti, pa i organizacija na Zemlji, kao što ćemo vidjeti iz narednih redova.
Tip Anti-ocaOpis Sotininog DJELOVANJA je dat preko tipa strašnog i zlog zmaja (tj.
tiranosaurusa i ostali strašnih pretpotopnih stvorenja, a nikako dobroćudnih zmajeva iz crtanih filmova) ili stare zmije (preko koje je kao medija ušlo zlo na Zemlju) koji se nalazi u Otkrivenju poglavlje 12.
Tipičan primjer zmaja (tj. krvoločnog tiranosaurusa) koji progoni ženu koja hoće da rodi muško, nalazimo u događajima opisanim pri izlasku iz Misira (2 Moj. 1-15).
Ženu koja treba da rodi muško simboliše Božji narod koji se nalazi u Egiptu. Poput žene i on se muči, zbog zala koje mu nameće faraon (zmaj). Dijete može da predstavlja Mojsije, a i sama vjernost Bogu cijelog naroda. Svojim repom (lažnom naukom, lažnim prorokom) zmaj čini da Božji narod duhovno degradira. Zatim zmaj
6
pokušava da proždere dijete ženi, tako što faraon pokušava da uništi novorođenčad Izraelovu. No, žena (Izrailj) ipak rađa muško (Mojsija) koje odlazi u pustinju gdje provodi narednih 40 godina.
Sličnu stvar imamo sa Izraelom kao narodom. Kada je trebalo da se rodi u duhovnom smislu, da postane narod posvećen Bogu, tadašnji faraon je branio njegov izlazak, tj. rađanje. No, kada se konačno rodilo (tj. dobijeno dopuštenje za izlazak), žena (narod) bježi u pustinju gdje ostaje opet 40 godina. Nakon izlaska zmaj (faraon) pušta iz usta svojih vodu kao rijeku (egipatsku vojsku), ali zemlja (Crveno more) pomože ženi i proždire rijeku koju ispusti zmija iz usta svojih. Pošto je u toj vodi ovom prilikom bio i sam faraon (tip Sotone) na ovaj događaj se može primijeniti i stih:
"I posta rat na nebu, Mihalio i anđeli njegovi udariše na aždahu...I zbačena bi aždaha velika, stara zmija... na zemlju, i anđeli njezini biše zbačeni s njom." (Ot. 12:7-9)
u paraleli sa:"A Mojsije reče narodu: ...Gospod će se biti za vas, a vi ćete mučati." (2 Moj. 14:13-14)Posle bitke nastupa radost oslobođenja Božjeg naroda:"Zato veselite se nebesa i koji živite na njima..." (Ot. 12:12/a),
kao što nakon uništenja faraonove vojske:"Tada zavapi Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu i rekoše ovako: Pjevaću Gospodu jer se slavno proslavi; konja i konjike vrže u more.I Marija proročica sestra Aronova uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoše sve žene sa bubnjima i sviralama.I otpijevaše im Marija: pjevajte Gospodu jer se slavno proslavi; konja i konjike vrže u more." (2 Moj. 15:1-21)
Naravno, opet moramo naglasiti da tip nikad nije potpuno isti originalu, ali ima crte koje mu daju njegovu pretežnu karakteristiku.
Opis KARAKTERA Sotone dat preko tipa - cara Tirskog nalazi se u knjizi proroka Jezekilja:
"Sine čovječij reci knezu (NAGID) Tirskomu: ovako veli Gospod JHVH: što se ponese srce tvoje, te veliš: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Božjem usred mora; a čovjek si a ne Bog, i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim;Eto mudriji si od Danila, nikakva tajna nije sakrivena od tebe;Stekao si blago mudrošću svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata u riznice svoje;Veličinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim." (Jez. 28:2-5)
Dakle, radi se o pravom suparniku Božjem. Opis, zatim ide dalje:"Sine čovječji, nariči za carem (MELEKh) tirskim, i reci mu: ovako veli Gosdpod JHVH: ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti i sasvim si lijep.Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamant, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragd i zlato; onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale.Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti bješe na svetoj gori Božjoj, hođaše posred kamenja ognjenoga.
7
Savršen bješe na putovima svojim od dana kad si se rodio dokle se ne nađe bezakonje na tebi.Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i griješio si; zato ću te baciti kao nečistotu s gore Božje, i zatrću te između kamenja ognjenoga, heruvime zaklanjaču!Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetloćšu svojom; baciću te na zemlju, pred careve ću te položiti da te gledaju.Od mnoštva bezakonja svojega, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato ću izvesti oganj isred tebe, koji će te proždrijeti, i obratiću te u pepeo na zemlji pred svima koji te gledaju.Svi koji te poznaju među narodima prepašće se od tebe; bićeš strahota, i neće te biti do vijeka." (Jezek. 28:12-19)
Tip Sotone opisanog u vidu cara Tirskog predstavlja Avesalom, sin cara Davida:"A ne bješe čovjeka tako lijepa kao Avesalom u svem Izrailju, da ga tako hvale; od pete do tjemena ne bješe njemu mane." (2 Sam. 14:25)
Koristeći svoje darove, Avesalom zatim polako priprema teren za svrgavanje svog oca s prjestola, da bi na kraju, poput svog arhetipa digao otvorenu pobunu povukavši za sobom dobar dio sveštenstva, vojske i naroda. Na kraju je završio okačen na drvetu "između neba i zemlje" (2 Sam. 18:9). No, ovdje vidimo još ljepši primjer tipa Boga Oca u liku cara Davida koji i pored svega plače za svojim bezobraznim sinom:
"Tada se car sneveseli, i pope se u gornju klijet nad vratima, i stade plakati, a idući govoraše: sine moj Avesalome, sine moj, sine moj Avesalome! kamo da sam ja umro umjesto tebe! Avesalome sine moj, sine moj!" (2 Sam 18:33)
Ovako vjerovatno i Otac nebeski plače za Sotonom.
Tipovi Anti-HristaKao što je teško uočiti razliku između Boga Oca i Boga Sina:
"Isus mu reče: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene vidje oca." (Jovan 14:9/a)"Ja i otac jedno smo." (Jovan 10:30),
dok na drugom mjestu kaže:"Jer je otac moj veći od mene." (Jovan 14:28/b),
tako je teško uočiti i razliku između Anti-oca i Anti-Hrista. No, ipak finese se daju razlučiti. Kao što su tipovi sina najčešće bile pozitivne ličnosti na položaju do vladara (Danilo, Josif itd.), tako i Anti-sin obično predstavlja negativca na položaju do cara. Uzmimo za primjer Amana Agageja iz knjige o Jestiri:
"I poslije toga podiže car Asvir Amana sina Amedatina, Agageja, i uzvisi ga, i namjesti mu prijesto više svijeh knezova što bjehu kod njega.I sve sluge careve što bijahu na vratima carevijem klanjahu se i padahu pred Amanom, jer tako bješe car zapovjedio za nj." (Jest. 3:1-2)
Da slika bude potpuna, Aman vodi porijeklo od Agaga cara Amalečkog (1 Sam. 15:32) koga je Saul, prvi car Izrailjev, mimo Božje volje bio poštedio smrti, i koga je sledećeg dana pogubio Samuilo prorok. Po Jevrejskom predanju, Amanov predak je začet upravo one noći koju mu je poklonio car Saul, što sve u svemu jako podsjeća
8
na "ranu smrtnu" (Ot. 13:3) koja se eto iscijelila u vrijeme persijskog cara Artakserksa (Asvira), ali samo da bi konačno i definitivno bio satrven.
Sudbina Amana i njegovih sinova predstavlja anti-tip (u negativnom smislu) sudbine koju je Hristos morao da pretrpi skupa sa razbojnicima na Golgoti. Sledeći primjer Anti-Hrista bi mogao biti Ahitofel, Avesalomov savjetnik, kao i Juda Iskariotski, koji su obojica završili na drvetu, ali kao izdajnici, negativci.
KARAKTER Anti-Hrista nalazimo u opisu cara vavilonskog:"Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: kako nesta nastojnika, nesta danka?Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima,Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice.Sva zemlja počiva i mirna je; pjevaju iza glasa.Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreći: od kako si pao, ne dolazi niko da nas siječe.Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestolja njihovijeh sve careve narodne.Svi će progovoriti i reći tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednačio se s nama?Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač.Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode?A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj;Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s višnjim.A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnuKoji te vide pogledaće na te, i gledaće te govoreći: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva,Koji je vasiljenu obraćao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kući?A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, mačem probodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv.Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka." (Is. 14:4-20)
Kao što Hristos i njegovi vjerni imaju "palicu gvozdenu" (Ot. 19:15, 2:27) kojom drže vlast nad neznabošcima, tako i vavilonski car i njegovi nastojnici. Kao što su se prilikom Hristovog prvog dolaska mnogi duhovno mrtvi obratili, a mnogim knezovima zemaljskim zapečaćena sudbina u negativnom smislu, tako ali u suprotnom smislu imamo kod pada anti-Hrista.
Kao što se Hristos nije zadržao u grobu zato što je dušu svoju položio za svoj narod, tako i anti-Hristos, ali u sasvim suprotnom kontekstu - zato što je zatro svoj narod.
Dok se Hristos ponizio, uzevši obličje čovjeka, pa još do ponižavajuće smrti na krstu, da bi potom bio uzvišen i sio s desne strane Ocu, dotle anti-Hristos zbog želje da se uzvisi do nivoa Oca (po atributima, a ne po karakteru) biva svrgnut u dubinu grobnu.
9
Tip anti-Hrista predstavlja i sila prikazana u Dan. 11:31-39. Kao što je Isus ukinuo "žrtvu i prinos" (Dan. 9:27), tako ova sila "ukida žrtvu svagdašnju". Kao što je Isus rekao: "Ja i otac jedno smo", tako se ovaj car "uzvišava iznad svakog Boga i govori čudno na Boga nad bogovima". Kao što je Isus "bio srećan (uspješan) na svom putu", tako je i ovaj car "srećan dokle se ne svrši gnjev", itd. itd.
Tipovi anti-svetog DuhaS obzirom da svi Božji proroci predstavljaju tipove Svetog Duha, svi lažni
proroci predstavljaju tipove anti-svetog Duha. A s obzirom da se u Otkrivenju, kao što smo već naveli Lažni prorok izjednačava sa zvijeri sa dva roga kao u jagnjeta koja izlazi iz zemlje, pa time i sa anti-svetim Duhom, ovim se naša hipoteza da su Božji proroci tip svetog Duha potvrđuje. (Formalno gledano, potvrda nije isto što i dokaz. Potvrda se slaže sa pretpostavkom, dok dokaz nedvosmisleno pokazuje da je navedena hipoteza ispravna.)
S obzirom da su za Sveti Duh vezani Duhovni darovi, za anti-duh je vazana svaka vrsta materijalizma. On se može prepoznati po terminima: novac, plata, interes, kupiti i prodati. Duh Božji proslavlja Hrista (Jovan 16:14), a ovaj drugi ga prema tome omalovažava. Možda najljepši i najkompletniji opis tipa lažnog proroka je dat u čitavom drugom poglavlju Druge Petrove poslanice:
"A bijaše lažnijeh proroka u narodu...I u lakomstvu loviće vas izmišljenijem riječima...A oni kao nerazumna životinja... hule na ono što ne razumiju. I u pogibli svojoj propašće.Primajući platu nepravde...Imaju oči pune preljubočinstva... imaju srce naučeno lakomstvu...Ostavivši pravi put, zađoše i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna.Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, negoli kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana." (2 Pet. 2:1-22)
Na osnovu navedenog i sličnih opisa iz Biblije, možemo steći sliku o glavnim karakteristikama tipova lažnog proroka:
1. kao prvo, poput Valaama proroka (4 Moj. 22:1-24:25), pa i Simona vračara (Djela 8:9-24), on se bavi proroštvom radi plate, radi materijalnog interesa;
2. kao drugo, poput skakavaca iz Otkrivenja (9:4-5), nije mu dozvoljeno da vara i nanese zlo Božjem narodu, "nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojima", i
3. kao treće, on se i pored toga što mu je otkrivena istina, radi slabosti prema materijalnim dobicima, opet povraća na ustaljenu praksu.
10
PSIHOANALIZA I BIBLIJA
UvodAko Biblija nije skup izmišljenih pričica i bajki, i ako je čovjek stvoren po obličju
Boga čija je jedna od osnovnih karakteristika za nas neshvatljiva trostrukost prirode, i ako je čak i Sotonino carstvo bazirano na anti-trojstvu, onda bi ta trostrukost ljudske prirode trebalo da se očituje i u čovjeku, bez obzira na njegov karakter, duhovni nivo, vjersku ili nacionalnu pripadnost. Već odavno su mi bili poznati elementi Frojdove psihoanalize, a posebno podjela psihe svakog čovjeka na tri podličnost: ID, EGO i SUPEREGO. Međutim, s jedne strane zbog meni tada komplikovanog jezika te teorije, a s druge i zbog etikete "bezbožnosti" koja se najčešće kači Frojdu i njegovim sledbenicima, psihoanaliza je za mene dugo vremena predstavljala teoriju na papiru. Prvo otkrivenje (nešto poput onih čuvenih trodimenzionih slika) desilo se 1994 godine kada sam pročitao prvu knjigu iz transakcione analize (KAKO BIRATI SUPRUŽNIKA, Mejvis Klajn, ovaj odsjek je, inače, napisan pod direktnim uticajem te knjige). Kako u svojoj knjizi ŠTA REĆI POSLE ZDRAVO kaže Erik Bern, "otac" transakcione analize, ovaj pravac u psihologiji vodi svoje korjene u Frojdovom učenju, ali posjeduje rječnik koji je "jedinstven po preciznosti, konciznosti i lucidnosti što omogućuje čak i vrlo maloj djeci da shvate i da se koriste dubokim psihološkim pojmovima koji su ranije izmicali svakodnevnoj svijesti većine ljudi" (KAKO BIRATI..., M.K., str. 13).
Ateizam Frojda, Berna i ostalih, ustvari, može da posluži samo kao argument njihove nepristrasnosti u otkrivanju biblijskih istina, a nikako njihove "bezbožnosti" (Mat. 25: 34-40).
/
Elementi transakcione analizeNa osnovu zapažanja koja je uočio u svojoj bogatoj praksi, Erik Bern (i
kompanija) uočili su da sva ljudska bića imaju tri osnovne zajedničke osobine:1. Cjelokupno "ja" svakog ljudskog bića sačinjavaju odvojena manja "ja", koji
su dobili naziv EGO-STANJA. To je naše "ja" koje osjeća, naše "ja" koje misli i naše "ja" koje vjeruje.
2. Druga osobenost zajednička svim ljudskim bićima je potreba za dodirom i pažnjom koju osjećamo čitavog života.
3. Sva, ljudska bića imaju urođenu potrebu za smislom, tj. da shvate svijet i ljudske odnose u njemu, odnosno da svijet i ljude oko sebe shvate kao nešto što ima svoj red i što je manje ili više predvidljivo, a ne kao nešto što je haotično ili nepredvidljivo.
Naše "ja" koje osjeća je nazvano ego-stanjem Djeteta, naše "ja" koje misli je nazvano ego-stanjem Ograslog, a naše "ja" koje vjeruje ego-stanjem Roditelja.
11
Karakteristike ego-stanjaRODITELJ je naša savjest. On se s jedne strane brine o nama i drugim ljudima,
a s druge voli da kritikuje i gospodari. Za njega su moralni principi iznad svega, a život shvata u smislu "pravedno - nepravedno", "dobro - zlo", "istina - laž". Ljudi ovog tipa često izgledaju stariji nego što su. Oni se prema drugim ljudima odnose i vaspitački i kritičarski, ili vole da komanduju. Ostali ljudi im se povinuju ili poštuju ih, ili se ljuti bune protiv njih. Naš Roditelj izgrađuje naša uvjerenja i sistem vrednovanja i ideje o životu uopšte - naš KARAKTER. Na osnovu podataka u našem roditelju, našeg karaktera, mi u odgovarajućim situacijama postupamo automatski, bez ikakvih premišljanja. Čovjek bez Roditelja u sebi ne posjeduje osjećanja sramote, griže savjesti, zbunjenosti ili krivice, jer se ova osjećanja Djeteta uključuju kad Roditelj navali na dijete. Dobar Roditelj se brine i štiti i voli i sebe i druge, dok je loš Roditelj PROGONITELJ koji svoj autoritet održava strahom i terorom.
ODRASLOG karakteriše racionalnost, objektivnost. Ljudi ovog tipa predstavljaju "prave kompjutere sa dobrim bazama podataka". Oni su bistri, praktični, dobro obavješteni, stručni i inteligentni sagovornici. Naš odrasli izgrađuje našu inteligenciju i sfere interesovanja. Što više vještina i interesovanja ima naš Odrasli, utoliko manje zavisimo od toga hoće li nam neko drugi pružiti pažnju koja nam je potrebna, pa prema tome smo i sposobniji da budemo zadovoljni sobom. Čovjek bez Odraslog u sebi prelazi iz krajanosti u krajnost u pogledu osjećanja, bez sposobnosti da se kontroliše. On je ili izuzetno euforičan i pomalo agresivan ili pada u totalnu depresiju. Dobar Odrasli govori istinu, a loš laž.
DIJETE reaguje onako kako u tom trenutku osjeća (impulsivno je). To je naše biološko, nagonsko "ja", koje je nosilac potrebe za hranom, pićem, dodirom i pažnjom. Ove potrebe se ne mogu zadovoljiti bez ego-stanja Roditelja ili Odraslog, bilo sopstvenog, bilo nečijeg drugog. Osnovna osjećanja djeteta su - zadovoljstvo i bol, a odgovarajući kontakti - "dobri" i "loši". Preko dobrih kontakata koje nam naši roditelji pružaju u određenim situacijama, naše Dijete stiče sistem DOZVOLA, dok se preko loših stiče sistem ZABRANA (inhibicija). Dozvole se stiču primjerom, životom roditelja i ljudi od autoriteta koji na taj način ostavljaju poruke našem Djetetu, a zabrane, najviše riječima, verbalno. Što više dozvola steknemo u procesu vaspitanja tokom djetinjstva - tim je bogatiji naš repertoar izražavanja emocija, i tim češće ćemo tokom života doživljavati život kao radost. Sistem zabrana određuje TIP LIČNOSTI. Dijete može biti POSLUŠNO ili NEPOSLUŠNO (prkosno) svom Roditelju, tj. zabranama koje mu ovaj nameće, odnosno osjećajno ili su-osjećano, u zavisnosti da li je sebično ili nesebično. Čovjek bez Djeteta u sebi je pretjerano ozbiljan i bezosjećajan.
Trojstvo u akcijiU cjelokupnoj ličnosti, "ego-stanja" mogu da djeluju nezavisno ili u saradnji
jedno s drugim. Kada je u pitanju saradnja, često dolazi do zastoja (konflikta), odnosno privremenih neslaganja, koja ili će prerasti u zamućenje (kontaminaciju) ili će se riješiti, obično uz pomoć trećeg ego-stanja ili se potiskuju i postaju hronični. Pošteno rješenje neke "bezizlazne" situacije može da nas navede ili da promjenimo svoj vrjednosni sud (korekcija Roditelja) ili da prihvatimo realnost koju ne možemo
12
da promjenimo (korekcija Odraslog) ili da dobrovoljno smanjimo neke svoje želje (korekcija Djeteta), i tako obogatiti našu osposobljenost za svakodnevni život. Najbolja rješenja se dobijaju ravnopravnom SARADNJOM ego-stanja, a ne slijepim povlađivanjem ili poslušnošću.
Saradnjom Roditelja i Odraslog kao rezultat nastaje SUD. Zastojem na ovoj relaciji nastaje NEODLUČNOST, koja ako se ne razriješi prelazi u hroničnu UZNEMIRENOST. "Poštenim" razrješenjem ovog zastoja može doći do korekcije suda (ako Roditelj nije u pravu) ili negiranja Odraslog, ako on nije u pravu. Kao pseudo-rješenje zastoja, neodlučnost može prerasti ili u PREDRASUDU, ako se prihvata neispravan Roditelj ili u PREVARU (koja je korak ka činjenju zla - grijehu) ako se prihvati neispravan Odrasli na račun negativne korekcije Roditelja.
Saradnjom Odraslog i Djeteta kao rezultat nastaje ALTERNATIVA. Zastojem na ovoj relaciji dolazi do BORBE, koja ako se ne razriješi prelazi u hronično OČAJANJE ili DEPRESIJU. "Poštenim" razreješenjem ovog zastoja može doći do nove alternative (ako je Dijete u pravu) ili do odbacivanja apetita svog Djeteta, ukoliko ono nije u pravu. Pseudo-rješenje borbe može biti ILUZIJA (obmana) ako Dijete ne želi da prihvati realnost Odraslog ili FRUSTRACIJA ako se Dijete uskrati zbog lažnog Odraslog.
Saradnjom Roditelja i Djeteta nastaje KOMPROMIS. Zastojem na ovoj relaciji nastaje SUKOB, koji ako se ne riješi prelazi u hroničnu KONFUZIJU (pometnju). "Poštenim" razrješenjem ovog zastoja dolazi do popuštanja ili od strane Roditelja ili od strane Djeteta, u zavisnosti ko od njih nije u pravu. Pseudo-rješenje sukoba može biti FRUSTRACIJA ako se prihvati loš Roditelj ili GRIJEH ako se udovolji pohlepnosti Djeteta.
Odluke - suština našeg bića Čovjekova SLOBODA se ogleda u tome što on svojom voljom donosi odluke. Na
osnovu poruka Roditelja, Odraslog i želja Djeteta mi SAMI odlučujemo za šta ćemo se opredjeliti. Odlučujemo se da li ćemo malo zakinuti našeg Roditelja (moralne principe), zažmuriti na jasnim činjenicama odraslog ili dopustiti svom Djetetu uživanja na volju, ne vodeći računa o drugima.
Otac - dobri roditeljSin - poslušno dijeteSveti Duh - istinoljubivi odrasli
Zmaj - roditelj mučiteljAnti-Hristos - pohlepno dijeteLažni prorok - laživi odrasli
Tabela 3-2. Šematski prikaz trojstava u nama, preko kojih se i ocrtava odgovarajuća tipologija.
*
13
Ličnosti u BiblijiNa osnovu analize ličnosti opisanih u Bibliji vidjećemo da se može uspostaviti
korespodencija između trans- (psiho-) analičtičkog trojstva i trojstva opisanog u Bibliji, koje kao što smo vidjeli može biti božanskog ili sotonskog tipa. Korespodencija bi dakle trebalo da izgleda kao što je navedeno u Tabeli T. 3-2.
Tip OcaZa Avrama, koji kao što smo već uočili predstavlja tip Boga-Oca, piše:
"I povjerova Avram Bogu, a on mu to primi u pravdu." (1 Moj. 15:6)"Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovjesti moje, pravila moja i zakone moje." (1 Moj. 26:5)
Slično, ako uzmemo i druge primjere tipa Oca - Darija, Jeftaja itd. vidimo da ih karakteriše ljubav, zakon i vjera. Dakle, može se uspostaviti korespodencija:
Dobri Roditelj (TA) - tip nebeskog Oca.S druge strane ako uzmemo za primjer faraona iz vremena izlaska iz Misira
nalazimo takvo nevjerovanje koje i dan danas čudi mnoge iskrene istraživače Svetog Pisma. Čak ni onda kada su njegovi sveštenici povjerovali čitamo:
"I rekoše vračari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša kao što bješe kazao Gospod." (2 Moj. 8:19)
Osim toga, iako je izdao dozvolu Izraljskom narodu da može da ode, faraon nije dosledan poput Darija, cara midskog i persijskog:
"A kad bi javljeno caru Misirskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu, te rekoše šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?I Gospod učini da otvrdnu srce Faraonu caru Misirskom, i pođe u potjeru za sinovima Izrailjevijem, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom." (2 Moj. 14:5.8)
Nedoslednost karakteriše i Lavana tasta Jakovljevog, koji se poput zmaja bio uputio da zatre Božje sjeme:
"... i platu si mi mijenjao deset puta." (1 Moj. 31:41/b)ili Irod koji jedno govori magima, a sasvim drugo namjerava da učini.
Dobri otac postavlja zabrane jer se brine za dobro svakog svog djeteta, dok zli otac postavlja zabrane iz svojih sebičnih interesa, ograničavajući tako slobodu ostalih.
Tip SinaOsnovna karakteristika psiho-analitičkog Djeteta su osjećanja. Zato ime
patrijarha Isaka (Jichak) koji je tip Hrista na jevrejskom znači: on će se smijati, radovati. A njegov sin Jakov naglašeno navodi "strah Isakov" (1 Moj. 31:42.53), kao znak poslušnosti njegovom ocu Avramu, pa i do same smrti, kao što je i Isus i pored duševnih borbi u Getsimaniji ostao poslušan svome Ocu:
14
"Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi zapovjedi otac onako tvorim." (Jovan 15:31)
Dijete u Isusu je suosjećajno:"Rekavši ovo Isus posta žalostan u Duhu, i posvjedoči i reče..." (Jovan 13:21)"Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem?" (Jovan 12:27)"Onda Isu kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.Udariše suze Isusu." (Jovan 11:33-35)
Samo je Dijete u Isusu moglo da kliče:"Oče! hvala ti što si me uslišio." (Jovan 11:41/b)
ili da kaže:"Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio." (Mat. 27:46)
Ovdje, takođe vidimo da se Isusov odnos prema svom Ocu nije svodio na slijepu poslušnost već na ravnopravnu saradnju. Kada je dolazilo do kritičnih situacija, Isus je po cijele noći provodio u razgovoru sa svojim ocem.
U Getsimaniji vidimo Isusa u "sukobu" sa svojim Ocem, koji se "pošteno" razrješava tako što Isus pristaje da ispije svoju čašu do kraja, odnosno do kraja se odriče želja svog djeteta radi opšteg dobra.
S druge strane imamo Amana Agagita tipa anti-Hrista, koji isto brzo prelazi iz jednog raspoloženja u drugo, ali sa negativnim prizvukom:
"I tako ode Aman onaj dan veseo i dobre volje. Ali kad vidje Aman Mardoheja na vratima carevijem a on ne usta niti se mače pred njim, napuni se Aman gnjeva na Mardoheja." (Jestira 5:9, vidi i 3:5)
Dalje vidimo kako se u vezi Amana ređaju termini koji karakterišu Dijete: "veseo" (5:14), "žalostan" (6:13), "uplaši" (7:6).
Kao što se Gospod molio svom Ocu da ga mimoiđe čaša koju je morao da ispije, tako i Aman pada pred Jestiru iz istog razloga (Jestira 7:7).
Tip DuhaIzmeđu psihoanalitičkog poštenog Odraslog i svetog Duha postoji takođe
jednoznačna korespodencija. Kao što Odrasli svojim razumom i inteligencijom pomaže da se riješe problemi Djeteta tako za svetog Duha čitamo:
"I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega." (Is. 11:2)
Kao što Odrasli pomaže Roditelju da donese ispravan sud, tako:"I kad on dođe osvjedočiće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud." (Jovan 16:8)
Kao što je Odrasli nepristrasan, tako i na primjer Natan prorok, tip svetog Duha, i pored svih svojih simpatija prema caru Davidu, ide i ukorava ga za njegov tajni grijeh koji je počinio (2 Sam. 12), kao da se nikada nijesu poznavali. Poput Odraslog koji se bori da riješi konfliktne situacije između Roditelja i Djeteta, tako se Jakov, tip svetog Duha borio junački i s Bogom i ljudima i odolio je.
Zato Isusove riječi:"Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula neće se oprostiti ljudima." (Mat. 12: 31)
15
možemo ustvari prevesti sa:"Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; ali zatvaranje očiju pred jasnim činjenicama Odraslog neće se oprostiti ljudima."
Lažni prorokKao što loši podaci koje prima Odrasli djeteta utiču da se kasnije stvaraju
komplikacije na duševnom planu, tako je i preko "laže i oca laži" ušao haos na našu planetu. Posmatrajmo samo prikrivenu transakciju:
"Je li istina da je Bog kazao..." (1 Moj. 3:1)Formalno, radi se o transakciji Odrasli zmije - Odasli Eve, a suštinski "mudri"
Odrasli zmije cilja Dijete Eve, kako bi narušila Evin odnos Roditelj-Dijete koji se do tada ipak držao.
Kao što Odrasli pod uticajem Djeteta stvara iluzije, koje kasnije dovode do očajanja ili depresije, tako i lažni prorci proričući laž, navode Izrailjeve i Judine careve na propast.
Biblija - ključ psihologijeNa osnovu sveg razmišljanja iznesenog u ovom djelu knjige, možemo slobodno
reći da Biblija predstavlja ključ za razumijevanje psihologije.Dok je klasična psihoanaliza uglavnom orjentisana na negativne karakteristike
ličnosti (neuroze, psihoze i sl.), a klasična teološka psihologija na "idealne" ličnosti (tj. tipove božanskog Trojstva), ovdje se zaključuje da smo svi mi u realnosti, ustvari mješavina jednog i drugog. Što više poznajemo svoje loše strane, to ćemo još bolje, uz Božju pomoć, da ih se oslobađamo.
Sigmund Frojd “otac psihoanalize”, inače pesimista po prirodi, uočio je u ljudima uglavnom njihove negativne karakteristike, koje je prezentovao preko svog čuvenog trojstva: ID, EGO I SUPER EGO. Tek transakcioni analitičari (Mejvis Klajn, KAKO BIRATI SUPRUŽNIKA) uočavaju i pozitivne crte u ljudskom karakteru.
Čitavu svoju knjigu ŠTA REĆI POSLE ZDRAVO, Erik Bern je posvetio teoriji scenarija, koje svi mi u vidu zapovjesti dobijamo preko omiljenih priča iz svog djetinjstva. Biblija sa svojim ličnostima pruža širok izbor "pobjednika", tj. onih ličnosti koje ostvaruju svoje ciljeve, za razliku ličnosti iz bajki ili ostalih ljudskih umotvorina, koje najčešće odgovaraju "gubitničkim" scenarijima.
Božja i ”Sotonina” crkvaSada ćemo imati priliku da se upoznamo sa veoma interesantnim tipovima
Trojstva i anti-Trojstva.Osnovna pokretačka sila Božjeg carstva je ljubav, drugim riječima želja za
dobrom, želja da i neko drugi dijeli naše blagostanje, nesebičnost, žrtva u svim vidovima, počev od trpljenja do "davanja duše svoje za prijatelje svoje". Osnovna pokretačka sila suprotne strane je želja da SEBI bude "dobro", dobro pod znacima navoda jer ono vodi u zlo. Mada, kako navodi Skot Pek u svojoj knjizi “Put kojim se ređe ide”, nesebičnost se u krajnjoj instanci postaje ekstremna sebičnost, jer čineći
16
drugima dobro mi duhovno rastemo čime činimo sebi dobro. Svakako da važi i obrnuto, s obzirom da sebičnošću mi degradiramo.
Svaki put ka dobru vodi preko patnje, tj. nekog vida žrtve, to je surova realnost. Od nje nije izuzet ni sam Gospod. Patnjom i žrtvom se mi profinjujemo, dok odricanje od žrtve i ostale "prečice" uvijek idu na uštrb nekog drugog. Time mi u stvari kidamo sebi put duhovnog napretka, namećući ga drugome:
"Teško svijetu od sablazni, jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan." (Mat. 18:7)
Sotonina crkva"Jer svi sagriješismo i izgubismo slavu Božiju." (Rim. 3:23, parafrazirano)
Kao glavni predstavnik sotonskog trojstva na Zemlji, ovdje se navodi: Judaizam, Hrišćanstvo i Islam. O čemu se radi. Sve ove institucije u stvari predstavljaju političko-religiozne institucije koje su “drmale” istorijom (pogotovu Svete) Zemlje u zadnjih par hiljada godina. Sve one pod plaštom "pobožnosti" u stvari sprovode neke svoje lične interese. Za razliku od Božanskog Trojstva koje je jedinstveno i egzistira u ljubavi i uzajamnom uvažavanju (Jovan 15:10 itd), sotonsko egzistira zahvaljujući uzajamnoj mržnji i neprijateljstvu. Jedino kada je potrebno da se udruže protiv treće strane, tada dva člana ovog trojstva mogu sklopiti nešto nalik na savez, što se dešavalo više puta u istoriji i čemu smo svjedoci i mi danas. Dok Bog radi kroz ljubav na izgrađivanju unutrašnjeg čovjeka, Sotona uvijek radi preko sebičnih interesa na izgrađivanju institucija, preko kojih ostvaruje svoje ciljeve.
JudaizamKao što se više puta navodi u Evanđeljima, Jevreji iz Isusovog doba sebe
nazivaju djecom Avramovom, koji je, kao što smo vidjeli, reprezentativni predstavnik tip Boga Oca. Iz njega (oca) su proizišli i Hrišćanstvo i Islam. Međutim, slično caru Tirskom, Judejci su se ponijeli svojim porijeklom, prezirući sve ostale narode. Poput crvenog zmaja iz Otkrivenja, tako je u okviru Judaizma Irod idumejac (Edom = crven) tražio da ubije tek rođenog Mesiju, dok su sami Jevreji krvavo proganjali tek rođenu Hristovu crkvu. Od "nebeskog naroda", nosilaca Božje istine, zbačeni su na zemlju u vrijeme rimskih careva.
Danas kao i tokom proteklih vjekova aktuelna je satanizacija Jevreja. Kad god bi se u Evropi pojavila kuga ili neka druga epidemija, Jevreji bi bili dežurni krivci. Naime, pošto se kuga nije širila u njihova geta jer su se pridržavali higijenskih propisa iz Mojsijevih knjiga, oni su optuživani kao inicijatori pošasti i po pravilu preživljavali pogrome. Kada se danas spomenu Jevreji, po pravilu se javljaju asocijacije na masone i slične organizacije, “Protokole Sionskih mudraca” itd.
HrišćanstvoOd crkve Hristovih progonjenih sljedbenika, hrišćanstvo je preraslo u
progoniteljsku organizaciju, koja brani Hristova prava "ognjem i mačem", pristajući na sve moguće kompromise na duhovnom planu samo da se dočepa svjetovne
17
vlasti i ugleda. Dobro poznata istorija Papstva nam svjedoči na koji nivo se spustila institucija koja sebe naziva: VICARIVS FILII DEI (zamjenik sina Božjeg). Slično Amanu Agageju iz knjige o Jestiri, Papstvo ne bira sredstva da primora narode na pokornost. Kao što je Hristos propovjedao tri i po godine, tako je i ovoj sili bilo dato tri i po proročke godine (3, 5 x 360 = 1260 godina) da pokaže svoj karakter. Ako je tipologija Amana Agageja vjerna, onda prije svoje konačne sudbine, anti-hrišćanstvo bi trebalo da izda dekret sličan onom zapisanom u Septuagintinoj varijanti knjige o Jestiri:
"Veliki car Asvir upraviteljima sto i dvadeset i sedam pokrajina... ovako piše: Budući da imam vlast nad mnogim narodima, i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, NE ZANESEN OHOLOŠĆU moći, nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti carstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu, i učvrstiti MIR za kojim ljudi ČEZNU.Pošto sam upitao savjetnike kako bi se to moglo ostvariti, Aman je prokazao da se među ostale narode svijeta uvukao jedan NEPRIJATELJSKI NAROD, svojim ZAKONIMA sa svima sukobljen, narod koji vječno prezire careve odluke tako te se ne može učvrstiti zajedničko carstvo kojim inače besprjekorno upravljamo.Ustanovili smo dakle da je samo taj narod u sukobu sa svim ljudima, da se ističe načinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja sa našim idejama čini najgora nedjela tako da se carstvo ne može učvrstiti. Zato naređujemo da se zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakvog sažaljenja i milosti potpuno ISKORJENE. Tako će se... ubuduće za sva vremena naši poslovi moći odvijati postojano i nesmetano." (Septuaginta, Jestira 3. poglavlje)
Ovaj dekret jako podsjeća na izvještaj o Danilu, koji je radi nepoštovanja ZAKONA midskog i persijskog, morao da ide u jamu lavovsku. S druge strane, jako podsjeća i na stih iz Otkrivenja:
"I bi joj dano da dade duh ikoni zvjerinoj, da progovori ikona zvjerina, i da se učini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zvjerinoj." (Otkr. 13:15)
IslamI pored svojih neospornih pozitivnih karakteristika svete knjige islama Kur'ana,
islamski teolozi koriste sledeću suru:I (spomeni) kad je rekao Isa sin Merjemin: "O, Izraelićani, ja sam Božji Poslanik, (poslat ću vam) da potvrdim Tevrat koji je objavljen prije mene, i da vas obradujem poslanikom koji će doći poslije mene, a čije će ime biti Ahmed". A kad im je on donio jasne dokaze, rekoše: "Ovo je očita čarolija". (KUR'AN, ES-SAFF 61:6)
kao dokaz da je Isus prorekao Muhamedovo stupanje na scenu borbe između dobra i zla. Ovdje se jasno prepoznaje Isusova poruka zapisana u Jevanđelju (Indžil) po Jovanu:
"I ja ću umoliti oca, i daće vam drugoga utješitelja da bude s vama vavijek;Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji i u vama će biti.
18
A utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh." (Jovan 14:16-17.26).
Ovo pokazuje samo kako je Muhamed imao površno poznavanje novozavjetnih spisa. Sledeći citat iz knjige Valtera Belca, MITOLOGIJA KUR'ANA - Čežnja za rajem, str. 126, objašnjava kako je došlo do previda da se besmrtno lice Božanstva koje mi ne možemo osjetiti našim čulima već samo možemo osjetiti njegove efekte (Jovan 3:8), zamijeni jednim zemaljskim smrtnikom:
"Prorok vjerojatno pri sastavljanju (61,6.) nije poznavao doslovce Ivana (14:16-17.26), nego samo neku vulgarnokršćansku predodžbu o izlijevanju Duha svetoga (čija se grčka oznaka PARAKLETOS u rubnim zonama ekumene izobličila u PERIKLITOS, što otprilike odgovara arapskom AHMED = hvale vrijedan). Odatle islamske sekte još i danas izvode, kao misija Ahmadija, da ovaj utješitelj još mora doći nakon proroka Muhammeda (= hvaljeni)."
Dakle, slično osnivaču čuvene manihejske “jeresi” Mani-ju (III v.ne.), Muhamed sebi pripisuje ulogu PARAKLETOS-a. Na osnovu prethodnih razmišljanja nedvosmisleno se može reći da Muhamed kao prorok zaista predstavlja TIP Duha. Međutim, o kojem se Duhu radi, pokušaćemo da odredimo iz analize koja slijedi.
Neosporno je da Muhamed ima karakteristike svetog Duha. On, naime, ukorava za grijeh (idolopoklonstvo i zanemarivanje vođenja računa o dijeti i higijeni kod hrišćana, srebroljublje i sl.), ukazuje na Sudnji dan i Božji pravedni sud. Ukazuje i na drugi Hristov dolazak, i na događaje opisane u Starom i Novom zavjetu (Tevrat i Indžil). Ukazuje na pravdu, milost i vjeru kao osnovne elemente pobožnosti (Mat. 23:23).
Upravo zbog "milosti" kao jedne od glavnih karakteristika Kur'ana i islama i muslimana uopšte, "pravovjerne" muslimane bismo po karakteru mogli izjednačiti sa "milostivim Samarjaninom" (Luka 10:29-37), a odnos hrišćana i muslimana poprilično odgovara odnosu Jevreja i Samarjana iz Isusovog doba. Zato i za skakavce iz devetog poglavlja Otkrivenja, koji se inače tumače kao Arapsko carstvo, piše:
"I reče im se da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojima." (Otkr. 9:4)
Pridržavajući se učenja Kur'ana, muslimani za vrijeme arapske dominacije nijesu dirali hrišćane. Šta više, mnogi hrišćanisu dočekali arapsku vojsku kao oslobodioce od tiranije "hrišćanskih" (vizantijskih) careva. Međutim, za vrijeme vladavine turskog carstva (tip šeste trube iz Otkrivenja /Otkr. 9:13-21/), situacija je mnogo nezgodnija po "hrišćane", pogotovu što su u međuvremenu porasli antagonizmi na relaciji hrišćanstvo - islam. No hrišćani, kao pojedinci, su i tada imali, kakva takva, zagarantovana lična prava, upravo zbog tolerantnog odnosa Kur'ana prema iskrenom hrišćanstvu.
Osim toga, dok je srednjevjekovno hrišćanstvo udaljilo Boga od ljudi svešteničkom hijerarhijom i sistemom svetaca, Muhammedov Allah je povezan direktno sa svakim čovjekom.
Međutim, činjenica je da u Kur'anu postoje neki stihovi, poput maločas navedenog, koji se ili nakaradno tumače ili zaista imaju sumnjivu vrijednost. Tako se na primjer u potpunosti previđa simbolika žrtava u Starom zavjetu i na Isusa Hrista kao njihovo ispunjenje, pa se čak i negira Isusova smrt na krstu:
19
"I zbog njihovih riječi: 'Mi /tj. Jevreji/ smo ubili Mesiha Isaa, sina Merjemina, Božjeg Poslanika'. A oni ga nisu ubili niti objesili, nego im se (to) samo pričinilo. Oni ga zaista nisu ubili,nego ga je Allah Sebi uzdigao. Bog je silan i mudar." (KUR’AN, EN NISA 4:156-157)
Šta više, ne poznaju se elementarne karakteristike ličnosti Isusa Hrista, njegovo Božanstvo i pra-postojanje (mada se ne negira njegovo bezgrešno začeće).
Allah nije onaj koji saosjeća, već jedan bezosjećajni Bog koji samo naređuje i to mora da se ostvari, MILOM ili SILOM. To nam ukazuje na karakteristike bezosjećajnog odraslog iz transakcione analize, što je i obrađeno djelimično u nastavku ovog djela knjige. Allah se po Muhamedu služi "metodom pruta i šargarepe". Nevjernicima i onima koji ne budu ubijali na Allahovom putu slijedi pakao (DŽehenem, tj. GE HINOM /=dolina Hinom/ na jevr.). Opisi džehenema, naime, prevazilaze i najstravičnije horor filmove:
"A tvrdokorni nasilnik pojiće se u džehennemu krvavim gnojem, koji jedva da će moći progutati; odasvud će ga smrt napadati, a umrijeti neće moći... Mlatit će ih gvozdenim kijačama i kipuću im vodu na glave lijevati ako pokušaju da strgnu ognjeno ruho; koža i utroba će im gorjeti a da nikad sasvim neće sagorjeti..." (MITOLOGIJA KUR'ANA, STR. 183)
Vjernima, zato, slijedi raj (DŽenet, tj. GAN /=vrt/ na jevr.) sa divnim "djevicama koje nije dotakao prije ni džin ni čovjek" i ukusnim jelima i pićima. Tjelesnoj nasladi neće biti kraja (MITOLOGIJA KUR'ANA, str. 191-193), dok će prema Isusovim riječima:
"A Isus odgovarajući reče im: varate se, NE ZNAJUĆI PISMA NI SILE BOŽIJE.Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđel Božiji na nebu." (Matej 22:29-30)
Dalje, poput hrišćana iz tog doba Muhamedov Allah je Bog koji se bori za zemaljsku prevlast, za razliku od:
"A Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde." (Jovan 18:36)
Osim svega nabrojanog, mogli bismo reći da nepostojanje tipoloških struktura u Kur'anu, koje se inače kao potka provlače kroz cijelu Bibliju, predstavlja možda glavni argument protiv njegove nadahnutosti.
Zemaljsko anti-trojstvoKao zaključak, možemo reći da glavni tip antitrojstva na Zemlji predstavljaju:Anti-Otac = negativni JudaizamAnti-Hrist = negativno HrišćanstvoAnti-sveti Duh = negativni Islam
I pored očiglednih razlika među članovima ovog trojstva, nalazimo neke zajedničke karakteristike po kojima se inače i razlikuju od božanskog:
1. Spasenje znači fizički pripadati vjerskoj zajednici. Drugim riječima, individualni duhovni odnos sa Bogom se stavlja u drugi plan, a akcenat se stavlja na, kako kaže Niče pripadnost istom "stadu" u kome se vjernici osjećaju sigurno.
20
Sveštenici (tj. rabini, imami itd.) su ti koji su zaduženi da regulišu odnose sa Svevišnjim, dok se uloga ostalih svodi na slijepo povinovanje njihovoj "svetoj" volji.
2. Odnos sa Bogom, ako i postoji, svodi se na RITUALE. Po Bernu i ostalim analitičarima transakcija (tj. poruka), rituali predstavljaju tip površnog (ne i beskorisnog) i pomoćnog, uvodnog odnosa između osoba, za razliku od iskrenog, otvorenog i prisnog odnosa. Jasno je da ako se i naši međuljudski odnosi svode na rituale, taj odnos ne prelazi nivo pukog poznanstva, dok je iskreni odnos karakteristika pravog prijateljstva. Zato i u jevanđeljima nalazimo da Isus svoje učenike naziva FILOI (= dragi prijatelji, Jovan 15:14), dok Judu u trenutku izdaje oslovljava sa hETAIRE (= "druže" Mat. 26:50).
Čak i molitva, koja bi trebalo da bude najprisniji, najintimniji odnos sa Gospodom, se svodi na izgovaranje nekih ritualnih formula.
3. Sve ove, možemo slobodno reći, svjetske sile su započele svoju djelatnost kao, ako ništa drugo, narušitelji osnovnog principa Sotoninog carstva - porasta entropije (entropija = nered, haos); a nastavili, dobro se uklopivši u njega.
Na prvom mjestu opet imamo Jevreje, koji su započeli kao Božji "obećani" narod, narod preko koga nam je Gospod uručio svoje pismo, a nastavili kao ubice svog Mesije i progonitelji njegovih sledbenika.
Na drugom mjestu imamo hrišćane, koji su započeli dajući dragovoljno svoje živote u ime Hrista, da bi nastavili uzimajući tuđe živote "u ime" tog istog Hrista.
Na kraju imamo islam, koji je započeo kao sila koja je konačno srušila mnogoboštvo i unijela nauku I razum (tip Sv. Duha) u tadašnji sujevjerni hrišćanski svijet, da bi nastavio kao jedna od najprimitivnijih svjetskih institucija (odsustvo Sv. Duha).
Sve me ovo podsjeća na pojam trofazne struje u elektrotehnici. Dok je duhovni pad Judaizma (na Golgoti, 31. god.) značio rađanje hrišćanstva, a duhovni pad hrišćanstva (VII vijek) značio rađanje islama, dotle je fizički pad islama (opsada Beča) značio vaskrsavanje tzv. hrišćanskih sila, a pad papstva (Francuska revolucija) vaskrsavanje judaizma kao svjetske sile.
Iz svega ovog se naslućuje da nijednu od ovih sila ne možemo prefarbati samo jednom bojom, a da je to tako uvjerićemo se iz redova koji upravo slijede.
Božja crkvaBožja crkva simbolički predstavljena u Otkrivenju, kao osnovni tip, tj. arhetip
predstavlja sav Božji narod, uključujući i anđele i ostala bića ako postoje, nevjestu jagnjetovu, čija je glava sam Hristos. Međutim tip te žene se može naslutiti već i ovdje na zemlji.
Pođimo od opisa nevjeste jagnjetove, prave Božje crkve datog u Otkrivenju:"I znak veliki pokaza se na nebu: ŽENA obučena u SUNCE, i MJESEC pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest ZVIJEZDA." (Ot. 12:1)
21
Sunce je simbol Hrišćanstva. Dan sunca (nedjelja) je izabran kao dan odmora i blagoslova. Kalendar je čisto solarni.
Mjesec je simbol Islama. Dan molitve, koji je danas prerastao u dan odmora je pomjeren za dan unazad od Božjeg. Kalendar je čisto lunarni.
Zvijezda (MEGEN DAVID) je simbol Judaizma. Dan odmora je između petka i nedjelje. Kalendar je lunarno-solarni.
"Pomišljaće da promijeni vremena i zakone" (Dan. 7: 25)Tabela 3-1 nam pomaže da još lakše identifikujemo navedene sile. Sve ove sile
su uvele i kalendar, a pogotovu dan odmora nekom vrstom zakonskog dekreta.Šabat kao sedmi dan uveo je sam Gospod prilikom stvaranja (1 Moj. 2: 3), što
je i potvrđeno u okviru Deset Božjih zapovjesti izgovorenih na gori Sinaj oko 2500 godina kasnije (2 Moj. 20: 9-11). Slično je i sa lunarno-solarnim kalendarom i praznicima (mada radije koristim termin blagdan) (1 Moj. 1: 14-18, 2 Moj. 12: 2, vidi odsjek KALENDARI I BIBLIJA).
Solarni kalendar su zakonskim dekretima uveli rimski carevi (prvo Julije Cezar, 45. god. pne, a potom papa Grgur VII 1582 god.), a isto tako i svetkovanje prvog dana u sedmici (car Konstantin je 7. III 321 g. izdao čuveni zakon o svetkovanju "časnog dana sunca"), i pored toga što su se i hrišćani okupljali tog dana zbog uspomene na Hristovo vaskrsenje.
U islam je Muhamed uveo čisto lunarni kalendar nekoliko godina prije svoje smrti, dok je petak, kao dan molitve uveo nešto ranije.
Komentar"Možda nema nade za ljudsku rasu, ali ima nade za pojedinca." (Erik Bern, KOJU IGRU IGRAŠ)
Trojstvo se ostvaruje ne samo preko ličnosti, već i preko socioloških kategorija. I kao što, kao što možemo vidjeti kod ličnosti ,imamo mješavinu božanskog i antibožanskog (da ne svodimo sve na Sotonu), u proporciji koju zna samo Gospod, a koja se naslućuje na nekim mjestima u Bibliji, slična stvar je i sa ovozemaljskim ljudskim zajednicama. Čak ni apostolska crkva nije bila idealna.
Razlika između nivoa duhovnosti ličnosti i institucionalnog, društvenog je u tome, što u svim institucijama nalazimo da se ljudi upravljaju borbom za pozicije, pa prema tome predstavljaju lak plijen sila zla. Zasebna ličnost ima više mogućnosti da se bori i osloni na Gospoda. Zato se za Sotonu i kaže da je knez ovoga svijeta.
Gospod je taj čijim proviđenjem je stvoren i Judaizam i Hrišćanstvo i Islam. Sotona je taj koji upravlja i Judaizmom i Hrišćanstvom i Islamom. A i u Judaizmu i u
Simbol Dan odmora KalendarJudaizam ZVIJEZDA ŠABAT LUNARNO-SOLARNIHrišćanstvo SUNCE DAN SUNCA SOLARNIIslam MJESEC PETAK LUNARNI
Tabela 3-1. Tabelarni prikaz simbola i vremenskih znakova tri glavne svjetske monoteističke religije.
22
Hrišćanstvu i u Islamu, Bog ima svoju djecu. Kada su sa Gospodom Jevreji su glava crkve. Oni su dali samog Mesiju i njegove prve učenike (apostole). Kada su protiv Gospoda, oni su prvi sa Sotonom. Samo je iz Jude mogao proisteći Mesija. Samo su iz Jude mogli proisteći Juda, Ana i Kajafa, izdajnici i ubice Mesije. U modernoj istoriji imamo tako jednog Alberta Ajnštajna, Karla Marksa, Frojda.
Mnogi se pitaju zašto te tolike "vjere", a pogotovu danas kada imamo cijelo mnoštvo raznoraznih sekti. Svaka konfesija, i pored svojih negativnosti, baca akcenat na neku specifičnu dimenziju "pobožnosti". Na prvom mjestu imamo Judejce, koji akcenat bacaju na Zakon zapisan u Mojsijevim knjigama, zaboravivši na njegovu suštinu i namećući poput strogog i netolerantnog oca svakojake propise:
"Teško vama književnici i fariseji licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a OSTAVISTE što je NAJPRETEŽNIJE u ZAKONU: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati." (Mat. 23:23)
Posle njih dolaze Hrišćanu, kao anti-teza Jevrejima. Oni se trude da prave što više razlika u odnosu na Jevreje, pa i po cijenu paganstva. Tako dobijamo prefarbano paganstvo. Odbacuje se forma koju je Gospod dao svom narodu s obrazloženjem da je to "čisto Jevrejska" karakteristika, a akcenat daje na onome "što je najpretežnije" - Hristu. Međutim, sami smo svjedoci da konačno i "to najpretežnije" dobija svoju formu: sveštenstvo, hramove, sedmi dan i sistem praznika, što je u stvari neka mješavina jevrejskog sa paganskim. Kao usputna i sama po sebi razumljiva stvar, prihvaćen je tadašnji rimski čisto solarni kalendar. Ubrzo vidimo (slično Izrailjcima ne dugo nakon svečane objave ZAPOVJESTI na Sinajskoj gori i svog obećanja vjernosti, kad "vidjevši gdje Mojsije dugo ne slazi s gore" načiniše ZLATNO TELE koga proglasiše za svoga izbavitelja) tako i Hristova crkva, vidjevši da Hristos dugo ne dolazi po svoj narod, uvodi raznorazne SVECE kao svoje izbavitelje i zastupnike pred Bogom.
Kao sinteza, ili bolje rečeno kompromis ili možda još bolje spona između Judaizma i Hrišćanstva javlja se Islam. Tako imamo da se muslimani, tzv. protivnici hrišćanstva u nekim dimenzijama više drže Biblije i Hrista nego hrišćani. Islam, takođe, propovjeda moralnost i vjerovanje u jednog svetog Boga, ali i ovdje se uvedene duhovne promjene odražavaju na kalendar i sistem praznika.
Sve što se dešava u svijetu, dešava se po Božjem proviđenju i na korist je Božjem narodu, jer služi za njegovo duhovno usavršavanje. Svi mi povremeno služimo jednoj sili, a povremeno drugoj. U Biblliji ima mnoštvo primjera koji to potvrđuju. I najvjernije Božje ličnosti su u određenim trenucima poslužili kao Sotonino oruđe (počev od Davida, Mojsijeve sestre Marije, pa do apostola Petra i naročito Pavla). S druge strane, Bog se nekada služio i takvim ljudima kao što je bio Valaam prorok, pa i Juda Iskariotski, koji je skupa sa ostalim apostolima liječio i izgonio demone. Zato svaka od ovih "monoteističkih" skupina ima neku dimenziju duhovnosti, koja hvali drugoj. Idealno je, naravno, sadržavati u sebi sve ono što je pozitivno, što je za nas grešna ljudska stvorenja, još naravnije, teško ostvarljivo.
Ko je od navedenih tipova u najvećoj prednosti, teško je reći, to zavisi od individualnih karakteristika, ali se zato sa sigurnošću može reći da se "ideal" dobija sintezom pozitivnih strana svih navedenih institucija, pa čak i uključivši i one koje nijesu ovdje navedene. Svaka institucija, mora se ponoviti, i pored svojih negativnih karakteristika, po Božjem proviđenju ima i pozitivne koje nedostaju ostalima.
23
Ovo navedeno trojstvo služi kao najreprezentativniji primjer sotonskog, odnosno Božjeg trojstva na zemlji. Svi ostali narodi, takođe, kao nacija ocrtavaju karakteristike neke od ličnosti sotonskog trojstva, a kao pojedinci i božanskog. Van ovoga, nema izbora. Nije slučajno, na primjer, da je zmaj simbol Kine, ili sunce simbol Japana, zvijezde simbol Amerike, ili recimo čak vijenac od zvijezda - simbol Evropske unije itd.
Sve ovo nam otkriva ohrabrujuću činjenicu da bez obzira u kom "satanskom" okruženju živimo, imamo šanse da postignemo sličnost s Bogom, ali i upozorava nas da naše propuste ne smijemo pravdati tim okruženjem, kao i da ne smijemo ljude izjednačavati sa okruženjem u kome oni žive, bez obzira kakvo ono bilo.
Dok je Sotona, knez ovoga svijeta, okupiran politiziranim institucijama, preko kojih ostvaruje svoje ciljeve, dotle Bog radi na izgradnji unutrašnjeg čovjeka:
"Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima." (Mat. 18:20)
Južnosloveni - tip (anti)trojstvaMi smo jedan divan primjer realizacije trojstva (i to nažalost mnogo više zlog
nego dobrog) na sociološkom nivou. Da bismo to razumjeli, prethodno se moramo pomiriti sa nekim “očiglednim” činjenicama.
Današnji Srbi, Hrvati i Muslimani predstavljaju onaj jedan narod koji je naselio Balkan u vrijeme seobe naroda u drugom djelu prvog milenijuma nove ere, svakako pomiješan sa narodima koji su tu bili od ranije. Potvrda za to je prije svega isti jezik, pa i praktično ista prezimena (naravno, da se zanemaruje novokomponovani, sintetički hrvatski jezik), a zatim i istorijski podaci (koji su nažalost malo relevantni, pošto je Balkan odavno “vruća” međunarodna tema tako da i najrelevantniji kako domaći tako i strani učenjaci ne mogu ostati nepristrasni).
Podjela tog naroda na današnja tri naroda potiče od tri tipa vjeroispovjesti. Prilog u tome govore mnogi podaci o pokatoličenju pravoslavnog djela tog naroda u Dalmaciji Slavoniji i Krajini, kao i rjeđi obrnuti slučajevi (hrvatski knez Branimir je se pokatoličio u IX vijeku, zbog čega je u Vatikanu priređena prava fešta). Najdrastičniji primjer predstavljaju naši Muslimani, čije porijeklo je opšte poznato, a što priznaje samo jedan minorni dio njih.
Na osnovu prethodnog razmatranja o reprezentativnom tipu sotonske i Božje crkve, lako se izvode zaključci da su Hrvati (pokatoličeni južno-Sloveni) tip anti-sina pomiješanog sa malo Sina, a muslimani (islamizirani južno-Sloveni) tip lažnog-proroka pomiješanog sa malo istinitog proroštva. Najveći problem nastaje sa Srbima (pravoslavnim južno-Slovenima). Zašto bi oni predstavljali tip anti-Oca pomiješanog sa malo Oca (odnosno isti tip kao Jevreji).
Međutim, zavirimo malo u terminologiju Srba. Ona je, bez ikakve sumnje, opterećena takvim pojmovima kao što je pravda i nepravda (sjetimo se "Bože pravde", "nepravedne sankcije"), istina i laž, vjera i nevjera sl. Ovo je doduše pozitivna terminologija, terminologija Oca, samo je stvar u tome što te termine Srbi uglavnom dodjeljuju sami sebi. Sebe naziva "nebeski narod", "narod najstariji" i sl. Jedino su Srbi od sve ove tri grupe naroda osnovali udruženje prijateljstva sa Jevrejima (tipom Oca i anti-Oca). A s druge strane jedino kod Srba imamo da se
24
glorifikuje ime ZMAJ (sjetimo se one anegdote o Jovanu Jovanoviću AŽDAJI). A i kada se pogleda istorija uviđaju se sličnosti. Kao što su Jevreji predali svog mesiju, tako i Srbi predaju svoga vođu (Karađorđa, pa i Milošević tipski pripada toj kategoriji) jer "je bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne" (Mat. 11: 50). Kao što su Jevreji imali proroka Danila koji je štitio njihove interese na carskom dvoru u periodu vavilonskog ropstva, tako i Srbi imaju Mehmed pašu Sokolovića, preko kojeg dobijaju velike povlastice za vrijeme turske okupacije. Interesantno je da su i prorok Danilo i Mehmed paša Sokolović nasilono odvedeni iz svoje postojbine na carski dvor i da su obojica imali hranu kao test preko kojeg su izabrani u viši rang.
Kao što je ubistvo nebeskog prestolonaslednika (Isusa Hrista) bilo povod za otvoreni rat nebeskih i sotonskih sila vasionskih razmjera, pri čemu su Jevreji protjerani iz svoje postojbine, tako je ubistvo drugog jednog prestolonaslednika (Franca Ferdinanda) bilo povod za prvi sukob globalnih razmjera na Zemlji, pri čemu su Srbi bili primorani da se isele iz svoje postojbine (pri tome bi se navedeni prestolonaslednik prije uporedio sa Anti-Hristom, pogotovu uzevši u obzir njegovo vaskrsenje u vidu Adolfa Hitlera. Kao što je vaskrsli Hristos sa neba poslao svog Duha u vidu vatre u judejsku prestonicu, tako i ovaj vaskrsli Anti Hrist šalje (napalm) bombe na srpsku prestonicu).
Kao što Palestina predstavlja za Jevreje svetu zemlju, tako Kosovo za Srbe. Kao što su Jevreji protjerani iz centra svog duhovnog života, tako su i Srbi sa Kosova (doduše, Jevreje su porazili pa potom izagnali Rimljani, dok su Srbe muslimani, Turci). Kao što su se u Palestinu naselili i namnožili muslimani, istu situaciju imamo sa Kosovom. Kao što se Jevreji opet naseljavaju u svetu zemlju, tako i Srbi žele na Kosovo. I za Kosovo i za Palestinu se smatra da trenutno predstavljaju najkritičnija moguća žarišta sukoba na cijeloj Zemljinoj kugli.
Kao što su katolici protjerali Jevreje iz Španije na dan 9. ava (2. avgust) 1492 godine, osim onih koji su primili katoličanstvo, tako su i katolici protjerali Srbe iz Krajine na dan 9. ava (5. avgust) 1995 godine, osim onih koji su ostali lojalni.
Hrvati, su pomorski narod i priklonili su se jakom katoličanstvu da bi se odbranili od krvavih upada starije braće s juga u vrijeme kneza Branimira u IX vijeku. Slično Vavilonu, gdje je došlo do pometnje jezika, i ovdje se izvode blago rečeno, čudne jezičke egzibicije (sjetimo se "okolotrbušnog pantalodršca", "brzoglasa" i ostalih bisera).
Muslimani su sledbenici "velikog proroka", mogu imati dvostruko porijeklo. Ili potiču od Bogumila (potomaka sekte manihejaca, sa kojom islam ima najviše zajedničkih karakteristika), koji su i ranije bili nepostojani kada bi im priprijetila opasnost, bilo od pravoslavne bilo od katoličke braće (sjetimo se kako je Kulin ban pristao na kompromis kada mu je priprijetila mađarska vojska, za razliku od na primjer čeških protestanata koji su dugo vremena hrabro odoljevali napadima daleko nadmoćnije vojske udruženih katolika). Ili potiču od onih koji su se islamizirali iz nekog materijalnog, ovozemaljskog interesa (u pitanju može biti imanje, život, pa čak i žena).
25
Primjeri i pouke
1. Adam i EvaKada je Bog stvorio Adama, izveo je pred njim životinje da im da ime. Nakon
tog događaja Dijete u Adamu je osjećalo tugu, sjetu, što i on poput životinja nema druga prema sebi (1 Moj. 2:20). Budući da "srce žalosno suši kosti", Bog je odmah morao da reaguje stvorivši mu životnu saputnicu. Stvaranjem Eve situacija se drastično promjenila. Iako mu je uzeto jedno rebro, Adam se nije bunio ili tužakao, već je u ushićenju ispjevao prvu pjesmu u istoriji ljudskog roda:
"Sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela,neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka." (1 Moj. 2:23)
Sledeća kritična situacija nastaje kada Gospod određuje Adamu repertoar jela za ishranu, i kada mu uskraćuje plod drveta poznanja dobra i zla:
"I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;Ali sa drveta znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega umrijećeš." (1 Moj. 2:16-17)
Ovdje dakle imamo transakciju Roditelj (Bog) - Dijete (Adam), uz podršku Odraslog koji upozorava na posledice. Odrasli je ovdje imao ključnu ulogu, održavajući potencijalni sukob između želja Djeteta i ograničenja Roditelja.
Međutim, kada se Eva približila tom kobnom drvetu, na scenu stupa lažni Odrasli u vidu zmije:
"Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?" (1 Moj. 3:1)
Ovo je tipičan primjer složene transakcije. Naizgled, odrasli zmije pita Odraslog Eve za jednu običnu informaciju, a u suštini "sofisticirani" Odrasli zmije cilja krhko Evino Dijete: "Pa, zar bi Bog mogao da bude takav?", i onda ubacuje lažnu informaciju "nećete vi umrijeti" (stih 4), pomiješanu sa malo istine:
"Nego zna Bog da će vam se onaj da kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo." (1 Moj. 3:5)
Opet imamo skrivenu transakciju. Naizgled opet Odrasli zmije govori Odraslom Eve jednu "novu" informaciju, a u suštini gađa već narušenu vezu Roditelj-Dijete kod Eve, pri čemu je, kao što se vidi svuda oko nas i u nama, bio pun pogodak.
2. Realni ljudi u Bibliji i van njeRealni ljudi u Bibliji su, kao što smo imali priliku da nazremo iz prethodnog
izlaganja, pretežno tip neke ličnosti trojstva, i to ili božanskog ili sotonskog. Tako dobijamo šest glavnih tipova ljudi. Međutim, za razliku od ličnosti iz ”Žitija svetih” koji su ili sveci bez mane ili otjelovljenje Sotone, biblijske ličnosti su mješavina tih šest tipova. Tako i za najduhovnije ličnosti (sa izuzetkom Isusa) vidimo i njihove "sotonske" crte.
26
Tako imamo Davida, uzor vjernosti, koji je skoro čitavu mladost proveo bježeći od otpalog cara Saula. Ali taj isti David, u kritičnom trenutku, i sam postaje progonitelj, preljubočinilac i ubica.
Onda imamo Mariju, Mojsijevu sestru, koju je Gospod upotrebio kao sredstvo kojim je sačuvana beba Mojsije. Ali ta ista Marija, kasnije, gunđa i protivi se svom bratu, da se "udostojila" gube.
Šta reći za apostola Pavla. Kod njega, doduše, imamo obrnut slučaj. On je prvo bio progonitelj, pa onda čak apostol, ali to ne mijenja stvari. On je svoje lice pokazao tokom svog cijelog života.
To bismo, čak mogli i uzeti kao mjerilo vjernosti i sličnosti sa Bogom.Koliko smo mi u našem životu sa Gospodom, a koliko sa Sotonom?LJudi obično kažu: "E, još samo ovo da uradim, i onda ću se predati Gospodu."
Međutim, mi smo i ono što smo bili prije tog predanja. Što više vremena smo u životu proveli sa Gospodom to smo više sličniji njemu. Nas Gospod prima, čak i ako se predamo na samrtničkoj postelji. Međutim, mi smo izgubili blagoslove koje nam je Gospod pripremao i prije samrtničke postelje.
Bog nas prima i kad griješimo, pa se pokajemo. Međutim, svojim grijehom mi gubimo blagoslove koje On želi da nam izruči. Koliko je bilo roblja iz Jude u Vavilonu i Persiji? A, koliko njih je ostalo vjerno, poput Danila i njegovih drugova? A, šta sa onima koji su se klanjali likovima, jeli nečistu hranu ili kršili šabat, pa se u sebi "gorko" kajali?
Svi su oni, naravno spašeni. Ali, zato, s druge strane, NIKO od njih se nije udostojio blagoslova koje je primio Danilo i njegovi drugovi!
Ovdje se po meni krije glavni problem opravdanja vjerom!LJudi su opsjednuti svojim spasenjem, tj. time kako da ugode Bogu da bi dobili
život vječni. Bog, naravno prihvata i takvu motivaciju za novorođenje. Međutim, on više voli one koji su opsjednuti spasenjem drugih, i NJegovom svetošću o kojoj razmišljaju dan i noć, ne radi nekog interesa, već radi privlačnosti, prefinjene ljepote i uzvišenosti svega što je vezano za istinski Božji karakter.
3. Kako se stiče inteligencijaBiblija nam daje divne primjere koji nam pokazuju kako se stiče dar svetoga
Duha (tj. Odrasli ili inteligencija). Kao najbolji primjer mogu nam poslužiti Josif, Danilo, kao i sam Gospod Isus.
Iz knjige proroka Danila vidimo jednu gradaciju duhovnih darova koje prima prorok Danilo. Na početku (poglavlje 1), Danilo pokazuje vjernost u "sitnici", pridržavajući se zdravstvene reforme, pri čemu je ohrabrio i tri svoja druga da učine isto. Kao rezultat, čitamo:
"I dade Bog svoj četvorici mladića znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti; a Danilu dade da razumije svaku utvaru i sne." (Dan. 1:17)
Dakle, svi su dobili nagradu, a Danilo kao inicijator još i sposobnost da razumije sne. Kasnije, na osnovu dara tumačenja snova (svakako i vjernosti), Danilo biva uzvišen do samog cara, prvo Vavilonskog, a potom i Persijskog. Sličnu stvar nalazimo i kod Josifa (1 Moj. 39 - 41). Pošto nije htio da zgriješi Gospodu (1 Moj.
27
39:7-23), Josif dobija dar tumačenja snova, a potom na osnovu tog dara dobija svaku vlast nad Egiptom:
“I reče faraon Josefu: ‘Pošto te je upoznao Bog sa svim tim, nema razumnog i mudrog kao što si ti. Ti ćeš biti nad kućom mojom i tvoje naredbe će poštovati moj narod. Samo ću ovim prijestolom biti veći od tebe.’ I reče faraon Josefu: ‘Gledaj, postavljam te nad cijelom zemljom Micraim.’” (1Moj. 41: 39-41)
Navedeni događaji nam mogu pomoći da razlučimo pojmove opravdanje vjerom i opravdanje djelima, koji se spominju u apostolskim poslanicama, a još više među teolozima tokom cijele istorije hrišćanstva. Naime, i Danilo i Josif su imali vjeru u Boga koju su primili od svojih roditelja. Ali ta vjera nije bila samo teoretskog karaktera, ona je zaokupljala svo njihovo biće, i kao takva, ona je morala dolaziti u konflikt sa okolnom sredinom. Ostavši vjerni i u najtežim okolnostima (a svojim djelima), oni stiču mudrost, prednost, pa i vlast nad tom okolinom. To je Božji dar, a možda i nebeski zakon.
Ni Danilo ni Josif nijesu znali kakvi ih darovi čekaju. Oni su ostali vjerni iz principijelnih razloga, a ne radi nekog interesa. Ovdje se krije glavna razlika između spasenja vjerom i spasenja djelima. Naša djela koja proističu iz vjere bivaju nagrađena po nebeskim zakonima. Naša djela koja ne proističu iz vjernosti, poznanja Boga i ljubavi (već iz koristoljublja ili bilo kojeg drugog niskog motiva) ostaju besplodna.
Sasvim suprotnu situaciju imamo kod Adama i Eve. Oni nijesu ostali vjerni u vezi plodova sa drveta poznanja dobra i zla, zbog čega gube duhovne darove pa i vlast nad Zemljom.
Najreprezentativniji primjer pozitivne primjene navedene zakonitosti nalazimo u slučaju samog Gospoda. Nakon svog vaskrsenja on kaže:
"Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji." (Mat. 28:18)Ako uzmemo u obzir da epiteti koji slijede predstavljaju u stvari darove svetog
Duha (vidi Is. 11:2), shvatamo puninu dara koji je primio naš Gospod tom prilikom:"Dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jačinu i čast i slavu i blagoslov." (Otkr. 5:12)
Amin
LITERATURA1. Erik Bern, 1990. ŠTA KAŽEŠ POSLE ZDRAVO, Nolit, Beograd.2. Mejvis Klajn, 1990. KAKO BIRATI SUPRUŽNIKA, V. Milić, Beograd 3. Mervin Maksvel, 1996. APOKALIPSA, proročanstva za XXI vek, (prev. Milan
Šušljić), Preporod, Beograd. (nasl. orig. GOD CARES, The Message of Revelation for You and Your Family.)
4. Richard M. Davidson, 1981. TYPOLOGY IN SCRIPTURE, A study of hermeneutical TYPOS structures (Andrews University Seminary Doctoral Dissertation Series), Andrews University Press, Berrien Springs, Michigen.
5. Walter Beltz, 1982. MITOLOGIJA KUR'ANA - Čežnja za rajem, prev. Nenad Moačanin, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.
28