7

Predgovor

Zanimanje čovjeka za biljni svijet koji nas okru�uje staro je gotovo koliko i čovječanstvo. Ipak, tek sre-

dinom 18. st. počinju se nazirati prva gledišta da se veća ili manja sličnost među različitim organizmima

temelji na njihovoj međusobnoj većoj ili manjoj srodnosti, a „hijerarhijski sustav“ od jednostavnijih k

slo�enijim oblicima na evoluciji, te da je infraspecifična varijabilnost stanje koje je prethodilo stvaranju

vrsta. Razvrstavanje biljnih vrsta pomoću taksonomije temelji se na spoznajama sistematike o razgra-

ničavanju i prirodnim svojstvenim odnosima među njima. Taj se sustav primjenjuje na konkretne svojte

(skupine istog porijekla) te kao „prirodni sustav“ mora prikazivati na srodstvenim odnosima utemeljenu

hijerarhiju, od vrste (lat. species) i podvrste (lat. subspecies) do roda (lat. genus), porodice (lat. família), reda

(lat. ordo), razreda (lat. classis), odjeljka (lat. divísio) i carstva (lat. regnum). Taksonomski definirane svojte

bilo kojeg reda označavaju se kao taksoni (grč. taxon, taxa = svojta), te prema određenim pravilima dobiva-

ju (većinom latinska) imena. Imenovanje taksa osniva se na tzv. binarnoj nomenklaturi (lat. nomenclatura binaria), koja uključuje ime roda (npr. Quercus) i ime vrste (npr. Quercus ilex). U vezi s tim cilj taksonomije

nije samo postići što veću valjanost znanstvenih imena biljaka, nego je to istovremeno osnova za svako

daljnje istra�ivanje i iskorištavanje biljaka.

Prigodom proučavanja i određivanja biljaka koristimo se različitim ključevima. Ključevi za određi-

vanje biljaka najčešće su posebna djela, ali se mogu nalaziti u okviru stručnih knjiga ili radova. Prateći

osnovne karakteristike vrste koju �elimo odrediti, odnosno sistematske jedinice kojoj dotična biljka pri-

pada, uvijek postoje dva ponuđena izbora (dihotomski ključ). Zato treba pročitati oba i odlučiti se za jedan

od njih, koji će uputiti na rješenje ili na broj koji bi trebao dovesti do rješenja. Na taj se način dođe do

određene taksonomske jedinice; prvo, do porodice preko ključa za određivanje porodica, odnosno do roda

preko ključa za određivanje rodova ili do vrste preko ključa za određivanje vrsta, a moguće je određivati i

ni�e taksonomske kategorije. Pri tome opisi određenih taksonomskih jedinica trebaju biti dijagnostički

(odnose se na sve predstavnike jedne skupine ili samo na njih) i diskriminativni (odvajaju jednu skupinu

od druge), posebno kada su u pitanju ključevi za određivanje vrsta. Nadalje, opisi koji se koriste trebaju

biti koncizni i uniformni gdje je god to moguće.

U hrvatskoj botaničkoj literaturi najpoznatija su dva dihotomska ključa za određivanje biljaka, i to:

„Ilustrirani bilinar“ (Horvatić, 1954) – priručnik za određivanje porodica i rodova vaskularnih biljaka

i „Flora Hrvatske“ (Domac, 1984; 1994) – priručnik za određivanje porodica, rodova i vrsta vaskularnih

biljaka. Korištenje obaju gore navedenih ključeva za određivanje biljaka zahtijeva određena znanja iz

područja sistematike biljaka (kako je bilje u prirodi sustavno poredano) te opse�na znanja i iskustva po-

sebno iz područja morfologije biljaka.

Upravo da bi se olakšalo određivanje biljaka i to učinilo pristupačno svim ljubiteljima prirode u našoj

zemlji, autor ove knjige samostalno je razvio kombinirani dihotomski ključ za određivanje biljaka, koji

se za razliku od dosadašnjih uobičajenih dihotomskih ključeva samo jednim dijelom oslanja na takso-

nomsku klasifikaciju, a drugim većim dijelom na osnovne morfološke karakteristike svake pojedine u

knjizi obrađene biljke. Osnovnu ideju za razvoj ovog ključa i pisanje jedne ovakve knjige, autor je našao u

zapadnoeuropskoj (Aichele, 1973; Aichele i Golte-Bechtle, 1997) i sjevernoameričkoj botaničkoj literaturi

(Pratt, 2001), s time što su biljke u toj literaturi razvrstane samo po boji cvjetova i broju latica. Stoga,

vođen spomenutom idejom, autor je otišao mnogo dalje i razvio kombinirani dihotomski ključ za određi-

vanje cvjetnica, te je biljke cvjetnice hrvatske flore prema opće prihvaćenom načinu razvrstao u carstvo:

Plantae; podcarstvo: Cormobionta (Cormophyta) ili kormofite; odjeljak: Magnoliophyta (Spermatophyta) ili

sjemenjače; pododjeljak: Magnoliophytina (Angiospermae) ili kritosjemenjača, te dva razreda: (1) Magno-

liopsida (Magnoliatae, Dicotyledonae) ili dvosupnice i (2) Liliopsida (Liliatae, Monocotyledonae) ili jednosupnice

(Flora Europaea, cit. Flora Croatica).

8

Nadalje, autor sve obrađene biljke dijeli prema boji cvjetova (bijeli, �uti, crveni, plavo-ljubičasti i zele-

no-smeđi), a zatim u okviru utvrđene boje cvijeta razvija dihotomski ključ i nudi dva izbora: biljka spada

u skupinu dvosupnica ili u skupinu jednosupnica, vjenčić cvijeta je prostolatičan ili sulatičan, cvijet je

pravilan (aktinomorfan) ili nepravilan (zigomorfan), vjenčić je sastavljen od 4 do 5 ili više od 5 latica,

cvjetovi su u cvatovima ili pojedinačni i listovi su jednostavni ili sastavljeni. Nadalje, jednostavni listovi

su podijeljeni u 12 skupina, a sastavljeni listovi u 6 skupina biljaka. Kada ključ na temelju dvaju ponu-

đenih izbora dovede do skupine biljaka kojoj dotična biljka pripada, na lijevoj stranici knjige naći će se

detaljno opisane morfološke karakteristike promatrane biljke, a na desnoj stranici knjige njezina slika u

boji. Velika većina slika u boji preuzeta je s interneta, a zatim iz djela „La Grande Flore“ (Bonnier, 1990),

a manjim dijelom iz starije hrvatske botaničke literature.

Upravo prikazana kombinacija razrađenog ključa omogućuje relativno jednostavno i brzo određivanje

biljaka odnosno vrsta. Knjiga je, prema tome, namijenjena potrebama naših srednjih škola, ali će isto

tako moći korisno poslu�iti studentima svih fakulteta i stručnih škola na kojima se predaje botanika,

kao i svim stručnjacima koji u svojoj praksi dolaze u dodir s botanikom (kao npr. agronomi, šumari, far-

maceuti i drugi), a i svakom početniku u određivanju bilja. Osim toga, knjiga je zanimljiva svim hobisti-

ma botaničarima koji vole upoznavati našu floru i prirodne znamenitosti koje nas okru�uju.

Prigodom razvoja spomenutog ključa i pisanja ove knjige posebnu zahvalnost du�an sam izraziti prof.

dr. sc. Ljudevitu Ilijaniću i prof. dr. sc. Dubravki Šoljan koji su me svojim iskustvom i znanjem upozorili

na određene nedostatke, te mi pomogli u koncipiranju, a kasnije i konačnom oblikovanju ove knjige.

Neka ovdje još jednom nađu izraze moje iskrene zahvalnosti.

U Zadru 12. veljače 2011. Jozo Rogošić

9

JOZO ROGOŠIĆ je rođen 19. rujna 1962. godine u Splitu. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu, Sveu-

čilišta u Zagrebu 1988. godine. Magistrirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Sveučilišta u

Zagrebu 1992. godine, a doktorirao je 1995. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Usavršavao se i boravio u inozemstvu kao dobitnik više međunarodnih stipendija, te kao gostujući profe-

sor i znanstvenik na uglednim sveučilištima i institutima u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Špa-

njolskoj, Izraelu, Norveškoj, Grčkoj, Maroku i Belgiji. Objavio je preko 50 znanstvenih i stručnih radova

u međunarodnim časopisima iz područja ekologije bilja i interakcije biljaka/�ivotinja, te je sudjelovao na

30-tak međunarodnih konferencija. Od 2007. godine redovni je profesor na kolegijima “Opća botanika”

i “Geobotanika i ekologija bilja”. Autor je i pokretač studija “Primijenjene ekologije u poljoprivredi” na

Sveučilištu u Zadru.

10

Uvodne napomene i objašnjenja

Osnovne upute za korištenje knjige

Premda je ova knjiga napisana tako da se njezinom korisniku pribli�i i olakša način određivanja bilja-

ka cvjetnica (grč. anthophyta), i to skupine kritosjemenjača , u prvom redu relativno jednostavnim korište-

njem ključa, morfološkim opisom biljaka i dodatkom slika u boji, ipak će se ovim ključem za određivanje

biljaka potpuno uspješno moći koristiti samo onaj kome su poznati barem najosnovniji pojmovi o izvanj-

skoj građi biljaka cvjetnica. Stoga su u uvodnom dijelu knjige opisani i crte�ima u boji prikazani naj-

va�niji biljni dijelovi, kao npr. osnovna građa biljke cvjetnice, korijena i izdanka kao cjeline, a posebna

pa�nja još je više usmjerena na obilje�ja pojedinih dijelova samog izdanka, kao što su stabljika, listovi,

cvjetovi, cvatovi i plodovi. Način na koji su prikazane i opisane pojedine biljne skupine, kao i glavni biljni

dijelovi, načinjen je prema potrebi za što lakšim i uspješnijim korištenjem ključa. Prema principu rada

ključa u knjizi su razvrstane sve obrađene biljke cvjetnice hrvatske flore.

Prvi kriterij za razvrstavanje biljaka je boja cvjetova. Nakon što se odlučite kojoj boji cvijeta pripada

promatrana biljaka, u knjizi ćete za svaku boju cvijeta pronaći dihotomski ključ koji vas relativno brzo

i jednostavno, na temelju dvaju ponuđenih izbora, vodi do skupine biljaka kojoj promatrana biljka pri-

pada. Ovisno o zajedničkim morfološkim značajkama biljaka, razdijeljene skupine biljaka mo�e činiti

jedna biljka, a ponekad i više od deset biljaka. Kada u skladu s ponuđenim izborima i datim odgovorima

pronađemo onu skupinu kojoj promatrana biljaka pripada, sljedeći je korak usporedba nađene biljke sa

slikom biljke u boji na desnoj stranici knjige i detaljnim morfološkim opisom biljke na lijevoj stranici

knjige. Uz morfološki opis biljke, opisano je i stanište koje najbolje odgovara ekološkim zahtjevima svake

pojedine vrste, kao i dodatne identifikacijske oznake koje bi trebale pomoći u još sigurnijem određivanju

promatrane biljke.

Svrstavanje biljaka u pojedine skupine (boja cvijeta1, oblik listova, cvjetovi pojedinačni ili u cvatovima

i dr.) mo�e u svakog promatrača imati ponešto drukčiji kriterij, što mo�e izazvati pojedine polemike i

drukčije stavove. Isto tako, opće je poznato da je �ivi svijet sklon različitim varijabilnostima i promjena-

ma, zbog utjecaja različitih ekoloških i genetskih čimbenika, stoga su klasifikacije biljaka po različitim

skupinama načinjene s manjim ili većim odstupanjima među promatranim morfološkim obilje�jima.

Upravo zbog subjektivnosti svakog od promatrača, dodatno smo se potrudili da razvrstavanje biljaka po

pojedinim skupinama na osnovi njihovih morfoloških karakteristika bude što objektivnije i ujednačeni-

je.

Ovdje je također va�no istaknuti da smo se tijekom razvoja ključa susreli s određenim nedoumicama i

odstupanjima od pravila. Stoga je bilo iznimno va�no striktno se odrediti za određeni kriterij. To se u pr-

vom redu odnosi na heterohlamidejsku i homohlamidejsku građu ocvijeća. U slučaju homohlamidejskog

ocvijeća svi listovi koji se nalaze na periferiji cvijeta, a slu�e zaštiti andreceja (grč. androeceum) i gineceja

1 U mnogim slučajevima nije moguće sasvim točno odrediti ima li promatrana biljka ljubičastu, plavu ili pak ru�ičastu boju cvije-

ta. Boja cvijeta u knjizi obrađenih biljaka je predstavljena prema onoj boji koja je najčešće citirana u literaturi i za koju bi se većina

promatrača odredila. U vezi s tim sve one biljke koje imaju podjednake boje cvjetove, kao npr. “ljubičaste”, “plave” ili pak “ru�iča-

ste”, u knjizi su obrađene i prikazane samo u jednoj boji cvijeta. Stoga, ako niste sasvim sigurni u koju boju cvijeta biste svrstali

promatranu biljku onda se preporučuje da isti postupak određivanja biljke ponovite za sljedeću najsličniju boju cvijeta kojom je

dotični cvijet obilje�en. Postoje, međutim variranja u boji cvjetova koja su ekološki, genetski, pa čak i regionalno uvjetovana.

Tako npr. pojedine biljne vrste mogu redovito imati izrazito “plave” cvjetove, a ponekad se na drukčijim staništima javljaju s izra-

zito ljubičastim cvjetovima. Ako iz toga razloga ne uspijete odrediti biljku, onda se također preporuča da ponovite cijeli postupak

određivanja biljke s time da izaberete drugu moguću boju cvijeta kojom je biljka predstavljena.

11

(grč. gynoeceum), pribrojeni su ukupnom broju latica, a u slučaju heterohlamidejskog ocvijeća u obzir su

uzeti samo unutarnji listovi (latice) koji čine vjenčić (lat. corolla). Isto tako, pri određivanju broja latica u

obzir smo uzeli opće pravilo, i to da su cvjetovi dvosupnica (grč. dicotyledonae) građeni na osnovi broja 4 i

5, a cvjetovi jednosupnica (grč. monocotyledonae) na osnovi broja 3 i 6, pa su u knjizi obrađene biljne vrste

dvosupnica razvrstane u skupine u kojih su cvjetovi građeni od 4 do 5 i više od 5 latica, a obrađene biljne

vrste jednosupnica razvrstane su u skupine u kojih su cvjetovi građeni od 3 i više od 5, odnosno 6 latica

ocvijeća.

Posebnu iznimku čini građa cvjetova biljaka u porodica Asteraceae i Cichoriaceae (glavočike). Naime, nji-

hovi cvjetovi većinom su iznimno maleni i često zakr�ljali, te čine glavičaste i guste cvatove (lat, ca-pitulum), a ti se cvatovi doimaju kao jedan cvijet (pseudantij), čime je posebno ote�ana klasifikacija na

aktinomorfne i zigomorfne cvjetove 2 .Stoga je za sve u knjizi obrađene vrste spomenutih porodica primi-

jenjen sljedeći kriterij: cvjetne glavice koje se sastoje ili od samih cjevastih cvjetova s pravilnim (aktino-

morfnim) vjenčićem ili one glavice u kojih su barem središnji cvjetovi glavice cjevasti, odnosno pravilni

(aktinomorfni), a obodni jezičasti, nepravilni (zigomorfni), obrađene su i razvrstane u skupinu biljaka

s aktinomorfnim cvjetovima, a ostale cvjetne glavice koje se isključivo sastoje od jezičastih nepravilnih

cvjetova razvrstane su u skupinu biljaka sa zigomorfnim cvjetovima.

U Zadru 12. veljače 2011. Jozo Rogošić

2 Cvjetovi koji izgrađuju pojedinu glavicu mogu biti svi međusobno jednaki, ali isto tako mogu biti dvojako ili pak trojako građeni;

oni su, dakle ili svi pravilni (aktinomorfni), ili su središnji cvjetovi glavice pravilni (aktinomorfni), a obodni nepravilni (zigomor-

fni), ili su napokon svi nepravilni odnosno zigomorfni. Nadalje, što se tiče spolnosti cvjetova glavice, oni su ili dvospolni, ili se u

istoj glavici nalaze dvospolni i jednospolni cvjetovi, a rjeđe su svi cvjetovi jednospolni, te pritom jednodomni ili dvodomni. Pone-

kad su obodni cvjetovi glavice uopće bespolni, te nemaju ni prašnika (lat. androeceum) ni potpuno razvijen tučak (lat. pistillum).

U nekih se rodova porodica Asteraceae i Cichoriaceae ponekad nalaze uz svaki pojedini cvijet glavice ljuskave brakteje. Čaška je

ili potpuno zakr�ljala, ili je preobra�ena u jednostavne i/ili rasperjane dlačice, bodlje ili čekinjice koje sačinjavaju tzv. papus,

ili se pak čaška sastoji od sitnih ljusaka koje čine kratki ko�asti obrub u obliku krunice. Vjenčić je sulatičan, te u aktinomorfnih

cvjetova ima cjevast, ljevkast ili zvonast oblik. U zigomorfnih cvjetova njegova je cijev obično uska i kratka, dok mu je rub većinom

produljen u duguljast jezičac. Stoga se općenito u glavočika razlikuju (1) cjevasti cvjetovi koji su većinom pravilni (aktinomorfni) i

(2) jezičasti cvjetovi koji su većinom nepravilni (zigomorfni). Plod je roška koja često nosi krunicu (papus).

Isto tako, rodovi Orlaya i Tordylium u porodice Apiaceae u cvatovima imaju pravilne (aktinomorfne) i nepravilne (zigomorfne)

cvjetove. Vanjske latice obodnih cvjetova su veće od ostalih, što cvijetu daje nepravilan (zigomorfnan) karakter. U našoj klasifi-

kaciji oslonili smo se na unutarnje pravilne cvjetove cvata.

12

prašnik

njuška

vrat

tučak

plodnica

latica (vijenčić)

lap (čaška)

cvjetište

stabljika

prašnica

konektiv

prašnička nit

list

lisne žile

korijen

SLIKA 1. Glavni biljni dijelovi sa shematskim prikazom cvijeta kritosjemenjača

13

Glavni biljni dijelovi

Korijen

Glavni ili primarni korijen razvija se iz klicina korijenka, kao neposredni nastavak stabljike. Glavni korijen stva-ra bočno korijenje i tako nastaje korjenov sustav. Prema obliku korijen mo�e biti nitast, valjkast, vretenast, repast i okruglast. Korijen se uopće razlikuje od izdanka, pa tako i od korijenu sličnih podzemnih dijelova izdanaka, kao što su podanci, stabljični gomolji i lukovice, a među ostalim i po tome što korijen na sebi nikada nema listove. U mno-gih se biljaka razvija osim glavnog korijena ili umjesto njega (kao npr. u jednosupnica) adventivno korijenje koje tjera iz stabljike. U mnogih je biljaka korijenje na različite načine preobra�eno zbog toga što ima ulogu spremišta pričuvnih tvari pa stoga stvara zadebljale oblike, kao npr. korijenske gomolje ili zadebljali korijen u repe i mrkve. Poseban oblik preobra�enog adventivnog korijenja je tzv. korijenje za penjanje, koje nekim biljkama penjačicama, kao npr. bršljanu (Hedera helix), slu�i za prihvaćanje za podlogu po kojoj se penje.

SLIKA 2.Položajplodnice (lat. ovarium)

OZNAKE:

R – cvjetište(lat. receptaculum)

S – lapovi ili sepala (lat. sepalum)

P – latice ili petala (lat. petalum)

A – prašnici ili andrecej (lat. androeceum)

G – plodni listovi ili ginecej(lat. ginoeceum)

NADRASLA

ZDEBLJANI KORIJEN REPE

NAPOLA PODRASLA

ZDEBLJANI KORIJEN MRKVE

PODRASLA

KORJENOVI GOMOLJI ZLATICE

SLIKA 3. Različiti oblici preobraženog korijenja

R

S

P

A

G

14

Izdanak

Izdanak se sastoji od stabljike s listovima, na kojoj se još razvijaju cvjetovi i plodovi. Stabljika mo�e biti nadzemna i podzemna koja nosi ljuskaste neprave listove.

Po obliku stabljika mo�e biti (sl. 4): uspravna, polegnuta, prilegnuta, povijuša ili razgranjena, a u poprečnom prerezu (sl. 6) i okrugla, okriljena, četverobridna ili rebra-sta. Dio na stabljici na kojoj je prirastao jedan ili više listova (sl. 7) naziva se koljence ili čvor (lat. nodium), a dio stabljike između dva koljenca naziva se članak ili internodij (lat. internodium). Članci i koljenca osobito su jasno vidljivi u por. Poaceae. Nadzemna stabljika bez listova koja na vrhu nosi cvijet ili cvat naziva se batvo (lat. scapus). Naj-češće stabljike i njihovi ogranci nose listove. Kada se na istom koljencu nalazi više listova, listovi su smješteni u pršljenu (sl. 9). Ako se pak na pojedinom koljencu nalazi samo jedan list, listovi su poredani izmjenično ili zavojito (sl. 9). Poseban primjer pr-šljenasto poredanih listova čine nasuprotni i dekusirani listovi ( sl. 9), gdje se na istom koljencu nalaze dva lista jedan nasuprot drugom.

Kut između lista i stabljike na koju je pričvršćen, naziva se pazušce lista. List u čijem je pazušcu razvijen bočni ogranak stabljike, cvijet ili cvat naziva se zalistak, pokrovni list ili brakteja (lat. bractea).

SLIKA 7. Stabljika s izraženim člancima

LUKOVICA

PODANAK S RIZOM

SLIKA 4. Različiti oblici stabljike

USPRAVNA

VILIČASTO RAZGRANJENA

POVIJUŠA

PRILEGNUTA

S VRIJEŽEM

POLEGNUTA

SLIKA6. Stabljike u poprečnom presjeku OKRUGLA ČETVEROBRIDNA OKRILJENAREBRASTA

MEĐUČLANAKILI INTERNODIJ

ČLANAKILI NODIJ

SLIKA 5. Vrste podzemnih stabljika

SPAVAJUĆI PUPOVI(OKCA)

KLICA

PODZEMNASTABLJIKA

STABLJIČNI GOMOLJ

15

List

Obilje�ja listova imaju veliku va�nost pri određivanju bilja. Tu se u prvom redu us-poređuje (a) oblik lista, (b) rub lista, (c) nervatura lista, (d) polo�aj lista, (e) pričvršćenje lista za stabljiku i (f) pazušce lista.

Pravi jednostavni zeleni list (sl. 8) najčešće se sastoji od tri dijela: plojke ili lamine, peteljke i baze lista. Što se tiče plojke lista, od najveće je va�nosti njezin cjelokupni oblik (sl. 11), kao i njezin rub (sl. 12), vrh i baza (sl. 13 i 14), te nervatura lista (sl. 15). Na-dalje, mnoge se biljne skupine razlikuju i po tome je li im lisna plojka u većoj ili manjoj mjeri razdijeljena, odnosno krpasto urezana ili je pak duboko iscijepana (sl. 8). Listo-vi s razdijeljenom plojkom i razgranjenom peteljkom, tako da svaki ogranak nosi po jednu lisku, nazivaju se sastavljeni listovi. Prema rasporedu lisaka takvi listovi mogu biti dlanasto ili perasto sastavljeni, a prema stupnju njihove razgranjenosti mogu biti jednostruko ili višestruko sastavljeni (sl. 16). Prema rasporedu listovi na biljci mogu biti prizemni, stabljični i pricvjetni (sl. 8) .

Peteljka lista mo�e biti dulja ili kraća, ali su česti i takvi listovi koji uopće ne-maju peteljke; to su sjedeći listovi (sl. 10). Baza lista mo�e biti razvijena u obliku ja-stučastog odebljanja ili u obliku rukavca (sl. 8), a često je razvijena u obliku palistića ili stipula (sl. 8), koji se nalaze pri dnu lisne peteljke. Mnoge se cvjetnice međusobno razlikuju i po tome imaju li njihovi listovi palistiće ili ih nemaju.

SLIKA 10. Načini pričvršćenja listova za stabljiku

SLIKA 8. Dijelovi lista

SLIKA 9. Raspored listova

S PETELJKOM BEZ PETELJKE (SJEDEĆI)

SJEDEĆI SA STRELIČASTOM BAZOM OBUHVAĆA STABLJIKU

VRH LISNE PLOJKE

PLOJKA ILI LAMINA

RUKAVAC LISTAU TRAVA

PETELJKA

PALISTIĆI (STIPULE)RUKAVAC

STABLJIKA

RUB LISTA

NERVATURA

BAZA LISNE PLOJKE

PETELJKA

PLOJKA(LAMINA)

BOČNA LISKA

VRŠNA LISKA

DVOREDAN PRŠLJENAST IZMJENIT ILI SPIRALAN LISTOVI RASPOREĐENI U RUŽICI (ROZETI)

NASUPROTNI ILI DEKUSIRANI PO DVA NA ISTOM NODIJU

POKROVNI LIST (ZALISTAK ILI BRAKTEJA)

PALISTIĆI (STIPULE)

18

SLIKA 14. vrh lista

SLIKA 15. Baza lista

SLIKA 16. Nervatura lista

ŠILJAST

KIJAČASTA STRELIČASTA KOPLJASTA UŠKASTAOKRUGLA ODREZANA SRCASTA

UŠILJEN BODLJAST OKRUGLAST IZRUBLJEN

Cvijet

Cvijet je dio izdanka koji se sastoji od preobra�enih listova koji slu�e spolnome rasplodu. Sastoji se od cvjetne osi ili cvjetišta (lat. receptaculum), ocvijeća (lat. perianthium), prašnika i tučka (sl. 1).

Najva�nija obilje�ja svakog od tih dijelova cvijeta u ovoj knjizi čine osnovu za razlikovanje pojedinih skupina cvjet-nica.

Što se tiče cvjetne osi ili cvjetišta, pri određivanju bilja va�no je prije svega utvrditi je li ono više manje ravno, ili izbočeno ili pak vrčasto udubljeno.

U pogledu ocvijeća (koje u mnogih biljaka nije razvijeno) va�no je u prvom redu utvrditi je li ono sastavljeno od listića koji su međusobno jednaki ili su bojom i oblikom različiti. Ako su listići ocvijeća jednaki (tulipan, šumarica), na-zivaju se perigon, a ako se sastoje od dva različita kruga listova, onda se vanjski krug zelenih listova naziva čaška, a unutarnji krug obojenih listova naziva se vjenčić. Listići čaške nazivaju se lapovi, a listići vjenčića su latice (sl. 1). U svakom slučaju pri determinaciji bilja potrebno je uočiti jesu li listići ocvijeća jedan od drugog slobodni ili su međusobno više ili manje srasli.

Osim toga va�no je utvrditi je li cvijet pravilne (aktinomorfne) ili zigomorfne građe. Aktinomorfna građa cvijeta podrazumijeva da se oni s više ravnina simetrija mogu podijeliti u 2 simetrična (zrcalno jednaka) dijela, a o zigomor-fnim cvjetovima govorimo kada se samo jednom ravninom mogu podijeliti u 2 simetrična dijela. Pored aktinomor-fnih i zigomorfnih cvjetova također znatno rjeđe postoje disimetrični (bilateralni) cvjetovi koji se mogu podijeliti s dvije ravnine simetrije i sekundarno asimetrični cvjetovi bez ravnine simetrije.

Prašnik je sastavljen od prašničke niti i u pravilu od dvije prašnice (sl. 1) koje ve�e središnji vez ili konektiv. Prašnici često srastu i to tako da im međusobno srastu filamenti ili im srastu prašnice, a zatim prašnik srasta s perigonom, odnosno vjenčićem ili dijelovima tučka, naročito u sulatičnih cvjetova. U pogledu prašnika potrebno je utvrditi u prvom redu njihov broj, ali su često va�ne i mnoge druge pojedinosti kao npr. razmještaj prašnika unutar cvijeta (iznad ili između latica), jesu li svi jednake veličine, ili su dva veća dva manja, ili pak četiri veća, dva manja.

Pri određivanju bilja posebna se pa�nja poklanja građi tučka, a napose njegovoj plodnici (sl. 1 i 2). Po svom polo�aju prema ostalim dijelovima cvijeta (sl. 2) plodnica mo�e biti nadrasla (kad se nalazi u istoj visini s ostalim dijelovima cvijeta ili iznad njih , obrasla (kad se nalazi unutar cvjetišta, a da s njime nije srasla) i podrasla (kad je srasla sa cvjetištem).

Prema unutrašnjoj građi plodnica mo�e biti jednogradna (nije podijeljena u pretince), dvogradna, odnosno više-gradna (razdijeljena na 2 ili više pretinaca). Plodnica, koja je sastavljena samo od jednog plodnog lista, kao npr. u lepirnjača, redovito je jednogradna, a plodnica koja je sastavljena od 2 ili više plodnih listova mo�e biti jednogradna ili višegradna. Za neke skupine cvjetača posebno je va�an broj sjemenih zametaka u plodnici, odnosno u pojedinom pretincu plodnice. Tu je osobito va�no utvrditi sadr�i li plodnica i/ili pojedini pretinac plodnice samo jedan ili više sjemenih zametaka.

MREŽASTA PERASTA USPOREDNA

19

BLAŽENAK (GEUM)

POTOČNICA (MYOSOTIS)

KAĆUN (ORCHIS)

ČAŠKA S PET SLOBODNIH LAPOVA ČAŠKA S PET SRASLIH LAPOVA

LJUBICA (VIOLA)

KRUŠČICA (PYROLA)

USNAČE (LAMAICEAE) MRAVINAC (ORIGANUM)

SRASLA ČAŠKA SA ŽILAMA

SRASLA ČAŠKA S PET ZUBACA

IGLICA (GERANIUM)

ZVONČIĆ (CAMPANULA)

LANILIST (LINARIA)

SRASLA, ISPUPČENA ČAŠKA

SRASLA, NAPUHNUTA ČAŠKA

LEPTIRNJAČE (FABACEAE)

I a) prostolatičan i pravilan (aktinomorfan) cvijet

II a) sulatičan i pravilan (aktinomorfan) cvijet

II b) sulatičan i nepravilan (zigomorfan) cvijet

čaška

I b) prostolatičan i nepravilan (zigomorfan) cvijet

SLIKA 17. Vjenčići cvjetova nekih zeljastih biljaka

SLIKA 18. Čaške cvjetova nekih zeljanica

20

Cvat

Najva�niji tipovi cvatova koji se spominju u knjizi prikazani su na slici 19. Osim što cvjetovi mogu biti pojedinačno raspoređeni na stabljici, u mnogih su biljaka cvjetovi skupljeni u cvatove, čime je olakšano oprašivanje kukcima. Cvatovi ili inflorescencije su skupine preobra�enih izdanaka sjemenjača, koji su od vegetativnog dijela izdanka više ili manje jasno odijeljeni. Neki cvatovi uopće nemaju listova (goli cvatovi) ili imaju pricvjetne listove (frondozni cvatovi). Pricvjetni se listovi razlikuju po smještaju, obliku i veličini, a najčešći su zalisci ili brakteje (bracteae). U pazušcima brakteja razvijaju se, na stapkama ili sjedeći, jedan ili više cvjetova. Predlistići (brakteolae) manji su i nalaze se na cvjetnim stapkama. Ovojni listići ili ljuske (phylla ili squamae involucri) obavijaju neke cvatove koji oblikom i funkcijom oponašaju cvijet pa se i nazivaju la�nim cvijetom (pseudanthium). Za morfološku razdiobu različitih tipova cvatova osobito je va�an karakter tjemeništa glavne osi. Prema stupnju razgranjenja razlikujemo (1) jednostavne, u kojih se bočne osi prvog reda ne granaju, i (2) sastavljene cvatove, u kojih se bočne osi prvog reda grozdasto granaju. Dakle, u jednostavnih cvatova svaki bočni ogranak glavne osi stvara jedan cvijet, dok se u sa-stavljenih cvatova umjesto pojedinačnih cvjetova opetovano pojavljuju parcijalne inflorescencije, koje nose veći ili manji broj postranih osi višeg reda sa cvjetovima. Među jednostavnim cvatovima mogu se izdvojiti dva osnovna tipa i to:

A) otvoreni - grozdasti (racemozni, monopodijalni centripetalni) i

B) zatvoreni - paštitasti (cimozni, simpodijalni, centrifugalni).

A) U otvorenih grozdastih (racemoznih, monopodijalnih, centripetalnih) cvatova glavna os raste na svom vrhu do potpunog razvoja cvata, a cvjetovi su raspoređeni od baze osi (pa su donji najstariji) prema vrhu (akropetalno) ili se razvijaju od ruba prema središtu cvata (centripetalno). Glavni oblici jednostavnih grozdastih ili racemoznih cvatova su:

Grozd (lat. racemus, otrys) u kojem je glavna os dobro razvijena i produ�ena, a cvjetovi se nalaze bočno na stapkama. Na vrhu glavne osi nalazi se cvijet ili je vrh zakr�ljao. Obično je svaki cvijet zaštićen braktejom. Grozd imaju bagrem (Robinia pseudacacia), zanovijet (Laburnum anagyroides), zumbul (Hiacinthus orientalis), đurđica (Convallaria majalis) i vrste porodice krstašica (Brassicaceae).

Klas (lat. spica), u njega je glavna os produ�ena kao u grozda, ali su cvjetovi sjedeći (bez stapki), odnosno osi prvog reda su reducirane. Klas imaju mnoge vrste iz porodice orhideja (Orhidaceae), vrste rodova trputaca (Plantago sp.) i sporiš (Verbena sp.).

Klip (lat. spadix) je modifikacija klasa s odebljalom glavnom osi cvata na kojoj su smješteni sjedeći cvatovi. Inače jav-lja se u malom broju biljaka. Cvjetovi su obično jednospolni. Klip je značajan za �enski cvat kukuruza (Zea mays), pje-gavi kozlac (Arum macuatum) i zmijinca (Calla palustris). Klip kozlaca i zmijinca imaju na zadebljaloj glavnoj osi jednos-polne muške i �enske cvjetove, sterilne i fertilne. Njihovi klipovi su obavijeni spatom nastalom od pricvjetnog lista.

Resa ili maca (lat. amenthum) je također modifikacija klasa u kojeg je glavna os mlohava, vitka i obično viseća. Glav-na os je sa sjedećim, jednospolnim cvjetovima. Poslije izbacivanja peluda muška resa otpada. Resa je svojstvena brezi (Betula pendula), lijeski (Corylus avellana), orahu (Juglans regia), vrbi (Salix) i topoli (Populus).

Gronja (lat. corymbus) je u biti modificirani grozd nastao skraćivanjem glavne osi, a produ�enjem bočnih osi, koje su sve du�e idući od središta prema rubu cvata. Cvjetovi gronje su pribli�no u istoj ravnini. Gronja čini prijelazni oblik između grozda i štitca. Gronja je karakteristična za jabuku (Malus pumila), trešnju (Prunus avium), krušku (Pirus communis), glog (Crataegus monogyna), ptičje mlijeko (Ornithogalum umbellatum) i procjepak (Scilla bifolia).

Štitac (lat. umbella) je također modificirani grozd, ima vrlo skraćenu glavnu os, a sporedne osi jače su razvijene i izgledaju kao da izlaze iz jednog nodija, te svojom visinom dose�u vrh glavne osi. Svi cvjetovi štitca, kao i u gronje pribli�no su u jednakoj ravnini. Pri osnovici štitca mogu se nalaziti brakteje koje čine zaštitni ovoj ili involukrum. Jednostavni štitac imaju bršljan (Hedera helix), obični jaglac (Primula vulgaris), lukovi (Allium sp.), drijen (Cornus mas) te neke štitarke (Apiaceae).

Glavica (lat. capitulum) je također modificirani grozd. Ima jako skraćeni i više ili manje zadebljani i prošireni gornji dio glavne osi na kojem se pojedinačno nalaze sjedeći cvjetovi. Čaška cvjetova je reducirana, a često i sasvim iščezla. Pri osnovi glavice nalazi se ovoj zaštitnih listova ili involukrum, ali su zaštitni listovi najčešće preobra�eni u dla-čice, kukice ili ljuščice (papus). Cvat glavica značajan je za glavočike (Asteraceae i Cichoriaceae).

B) U zatvorenih paštitastih (cimoznih, simpodijalnih, centrifugalnih) cvatova glavna os brzo prestaje rasti i završava cvijetom na vrhu, ispod kojeg se razvijaju jedna ili više sporednih osi prvog reda, a ispod njih sporedne osi viših redova. Cvjetovi se rascvjetavaju od vrha cvata (gdje je najstariji cvijet) prema bazi (bazipetalno), odnosno od sredine prema periferiji (centrifugalno).

21

a) otvoreni- grozdasti (racemozni, monopodijalni, centripetalni)

1. JEDNOSTAVNI CVATOVI

GRONJA

KLAS

ŠTITAC S OVOJEM

ČUNJASTO IZDUŽENA GLAVICA

KLIP

IZDUŽENA GLAVICA

CVJETNA GLAVICA RUNJIKE (HIERACIUM)

RESA ILI MACA

GLAVICA S RAVNIM CVJETIŠTEM

CVJETNA GLAVICA ZEČINE (CENTAUREA)SA SREDIŠNJIM I OBODNIM CVJETOVIMA

SLIKA 19. Različiti cvatovi

b) zatvoreni - paštitasti (cimozni, simpodijalni, centrifugalni)

Monohazij ili jednokraki paštitac

Dihazij ili dvokraki paštitac

Plejohazij ili višekraki paštitac

2. SASTAVLJENI CVATOVI

PAHLICA

PLEJOHAZIJ ILI VIŠEKRAKI PAŠTITAC

SRPAK

SASTAVLJENI ŠTITAC S OVOJEM

DIHAZIJ ILI DVOKRAKI PAŠTITAC

METLICA

KOVRČICASVITAK ILI UVOJAK

SASTAVLJENI KLAS

OVOJČIĆ (INVOLUCELLUM)

OVOJ (INVOLUCRUM)

Č

GROZD

22

Glavne vrste paštitastih ili cimoznih cvatova su: (1.) monohazij ili jednokraki paštitac (lat. monochasium), u kojega se ispod glavne osi razvija samo jedna sporedna os; (2.) dihazij ili dvokraki paštitac (lat. dichasium), u kojega se ispod glavne osi razvijaju dvije sporedne (npr. por. karanfila), i (3.) plejohazij ili pravi, odnosno višekraki paštitac (lat. pleiochasium), s više sporednih osi ispod vrha relativne glavne osi (npr. mlječika). Nadalje, prema polo�aju sporednih osi u odnosu na glavnu os, ti se cvatovi dijele u u�e skupine.

1. Monohazij ili jednokraki paštitac (lat. monochasium). U tom se paštitastom cvatu ispod cvijeta glavne osi razvija samo jedna bočna os prvog reda koja završi cvijetom i nadraste glavnu os. Svaka sljedeća bočna os viša je od prethod-ne (simpodij). Dva su tipa monohazija:

a) Monohaziji u kojih je bočna os u istoj ravnini s glavnom osi (dvodimenzionalni cvatovi)

b) Monohaziji u kojih je bočna os okomita na glavnu os, odnosno le�e transverzalno prema ravnini matične osi (trodimenzionalni cvatovi).

U prvi tip spadaju:

Pahlica ili lepeza (lat. rhipidium) bočna os prvog reda razvija se naizmjence s obje strane glavne osi, po principu lijevo-desno, odnosno sad na jednoj sad na drugoj strani u istoj ravnini s glavnom osi. Takav cvat je svojstven peru-nikama (Iridaceae).

Srpak (lat. drepanium) – bočna os prvog reda razvija se uvijek na jednoj strani glavne osi, također u istoj ravnini s glavnom osi. Ovaj cvat je svojstven sitovima (Juncus sp.).

U drugi tip spadaju:

Svitak ili uvojak (lat. bostryx) – bočna os prvog reda nastaje uvijek na istoj strani glavne osi kao u blitve (Beta vulgaris) i pljuskavice ili gospine trave (Hypericum perforatum), ali pod kutom od oko 90 stupnjeva. Ako je bočna os jako skraćena, uvojak se naziva klupčić (lat. glomeratus). Klupčić imaju lobode (Chenopodiaceae).

Kovrčica (lat. cincinnus) – bočna os prvog reda nastaje naizmjence s obje strane glavne osi, čas s jedne čas s druge stra-ne, također pod kutom od oko 90 stupnjeva. Kovrčicu imaju šiljasti �ednjak (Sedum acre), okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia), modrozelena čuvarkuća (Sempervivum glaucum) i puzavac (Tradescantia zebrina). Oštrolisti (Boraginaceae) imaju dvostruku kovrčicu, sastavljen cvat koji se grana najprije kao dihazij, a potom kao kovrčica (monohazij).

2. Dihazij ili dvokraki paštitac (lat. dichasium) je zatvoreni cimozni cvat u kojem se ispod terminalnog cvijeta glav-ne osi razvijaju nasuprotne bočne osi prvog reda koje završavaju cvijetom i koje nadrastu glavnu os. Osi prvog reda i svih narednih redova mogu se na isti način dalje granati, ali u ravnini koja je okomita na prethodnu. Dihaziji ili dvokraki paštitci su svojstveni većini vrsta iz porodice karanfila (Caryophyllaceae), kao i hrvatskom karanfilu (Dianhus croaticus). Ponekad bočne osi mogu biti posve reducirane, pa su dihaziji sjedeći, npr. u obuhvatne mrtve koprive (La-mium amplexicaule).

3. Plejohazij ili pravi (višekraki) paštitac (lat. pleiochasium) je također zatvoreni cimozni cvat u kojem ispod ter-minalnog cvijeta glavne osi iz istog nodija nastaje veći broj bočnih osi prvog reda jednako sna�no razvijenih koje nadrastaju glavnu os i završe s cvijetom. Kao i u prethodnih cimoznih cvatova, osi navedenih redova mogu se na isti način dalje granati. Redoslijed rascvjetavanja je centrifugalan. Plejohazij imaju mlječike (Euphorbiaceae), kozokrvina (Lonicera sp.), bazga (Sambuscu nigra) i lemprika (Viburnum tinus). Plejohazij mlječika je sastavljen, višestruko razgranjen i na ograncima posljednjeg reda ima specifične cvatove – cijatije.

Cijatij (lat. cyathium) je cimozni cvat, sastoji se od jednog �enskog i pet skupina muških cvjetova, bez ocvijeća, za-pravo samo od tučka i prašnika, pa funkcionalno djeluje kao dvospolan cvijet. Obavijen je omotačem od sraslih brakteja između kojih se nalaze nektariji. Nektariji su vrlo osobiti i slu�e u determinaciji mlječika. Cijatij je nastao redukcijom kovrčice. Cvatovi često mogu biti i kombinirani, tj. sastavljeni od dva jednostavna cvata koji pripadaju različitim tipovima cvatova, racemoznim i cimoznim, ili istom tipu. Tako se npr. racemozni cvat resa mo�e sasto-jati od dihazija: (breza – Betula pendula), hrastovi (Quercus sp.) i orah (Juglans regia), cimozni cvatovi dihaziji mogu biti grupirani u prividne pršljenove u pazušcima na racemoznom cvatu klasu, kao npr. u usnjača (Laminaceae), ili cvat glavica se mo�e sastojati od sjedećih cimoznih dihazija, kao npr. u pr�enice (Knautia sp.). Međutim, racemozni cvat se mo�e sastojati i od dva jednostavna racemozna cvata, npr. racemozni cvat gronja se mo�e sastojati od glavica. Takvu vrstu cvata ima gronjasti vratić (Tanacetum corymbosum).

Osim, upravo nabrojenih jednostavnih, odnosno osnovnih tipova cvatova, postoje i različito sastavljeni cvatovi kao što su metlica (lat. panicula, npr. u mnogih trava), sastavljeni klas (lat. spica composita) i sastavljeni štitac (lat. umbella composita).

23

Metlica (lat. panicula) je slo�en racemozni cvat u kojem se na bočnim osima prvog reda umjesto pojedinačnih cvje-tova nalaze ili mali grozdovi, kao npr. u jorgovana (Syringa vulgaris) i vinove loze (Vitis vinifera), ili male glavice, kao npr. u salate (Lactuca sativa) i pelina (Artemisia vulgaris), ili klasići, kao u jednogodišnje vlasnjače (Poa annua) i poljskog oviska (Bromus arvensis).

Sastavljeni klas (lat. spica composita) na glavnoj je osi, bočne osi prvog reda završavaju sjedećim klasićima. Ovaj cvat vrlo je raširen među �itaricama i njima srodnim travama. Sastavljeni klas je svojstven pšenici (Triticum vulgare), ječ-mu (Hordeum vulgare), ra�i (Secale cereale) i ljulju (Lolium perenne).

Sastavljeni štitac (lat. umbella composita). Većina štitarki (Apiaceae) ima sastavljeni štitac, koji na sporednim osima prvog reda nosi male štitce. Često je u tom cvatu pri osnovi cijelog štitca i svakog pojedinog manjeg štitca smješten ovoj zaštitnih listića. Pri osnovi sastavljenog štitca to je involukrum, a pri osnovi malih štitaca to je involucelum. Sastavljeni štitac imaju vrste iz por. Apiaceae, kao npr. mrkva (Daucus carota), peršin (Petroselinum hortense), celer (Apium graveolens) i kim (Carum carvi).

Plodovi

Prema nastanku plodova razlikuju se:

1. jednoplodnički ili monokarpni plodovi, razvijaju se iz plodnice tučka koja imjedan plodnički list,

2. višeplodnički ili pleiokarpni (sinkarpni) plodovi, razvijaju se iz plodnice tučka sastavljene od dva ili više međusobno sraslih plodnih listova,

3. zbirni plodovi ili silektokarpiji, koji nastaju iz više plodnica istog cvijeta, a pri tvorbi ploda često sudjeluje i cvjetište (receptaculum), i

4. skupni plodovi ili cenokarpiji, koji se formiraju iz čitavih cvatova. Prema načinu rasijavanja sjemenaka plo-dovi su:

Prema načinu rasijavanja sjemenaka plodovi su:

1. pucavci, njihovi se plodovi otvaraju tako da sjemenke pojedinačno ispadaju,

2. kalavci, uzdu�no se dijele (kalaju) većinom u jednosjemene dijelove tzv. plodiće (ili merikarpije),

3. cijepavci, plodovi koji se u zrelom stanju cijepaju u pojedine jednosjemene dijelove tzv. plodne članke, i

4. nepucavci, koji se u zrelom stanju ne otvaraju ni ne dijele.

Prema građi usplođa plodovi se dijele na:

1. suhe plodove, koji imaju suho ko�asto i/ili drvenasto usplođe, i

2. sočne ili mesnate plodove, sa sočnim ili mesnatim usplođem.

1. JEDNOPLODNIČKI I VIŠEPLODNIČKI PLODOVI (slika 20)

1. Mjehur (lat. folliculus) je suhi jednoplodnički pucavac koji se u suhom stanju otvara po trbušnom šavu, kao npr. kukurijek (Helleborus), kalju�nica (Caltha).

2. Mahuna (lat. legumen) je suhi jednoplodnički pucavac koji se u suhom stanju otvara na leđnom i trbušnom šavu, npr. leptirnjače (Fabaceae).

3. Koštunica (lat. drupa) je sočni jednoplodnički nepucavac, koji sadr�i jednu košticu s jednom sjemenkom, npr. koštuničave voćke, trešnja (Prunus avium), orah (Juglans).

4. Koštuničasta boba (lat. drupa bacciformis) je višeplodnički nepucavac, sadr�i više koštica s po jednom sjemen-kom, npr. bo�ikovina (Ilex aquifolium), bazga (Sambucus), krkavina (Rhamnus).

5. Boba (lat. bacca) je jednoplodnički ili višeplodnički sočni nepucavac, koji u mesnatom dijelu usplođa sadr�i veći broj sjemenaka, npr. bundeva (Cucurbita), vinska loza (Vitis vinifera), ribiz (Ribes), obična �utika (Berberis vulga-ris).

24

6. Orah ili oraščić (lat. nux) je suhi najčešće jednoplodnički nepucavac, u kojem sjemenka nije srasla s usplo-đem. Sadr�i po jednu sjemenku, npr. lijeska (Corylus), �abnjak (Ranunculus), hrast (Quercus), bukva (Fagus), pito-mi kesten (Castanea), brijest (Ulmus), joha (Alnus) i dr., dok su rjeđi višeplodnički oraščići s više sjemenaka, npr. lipa (Tilia).

7. Pšeno (lat. caryopsis) je jednoplodnički nepucavac s jednom sjemenkom, tijesno sraslom s usplođem (por. Poa-ceae).

8. Cijepavac se u zrelom i suhom stanju popreko cijepa u pojedine plodne članke. Jednoplodnički cijepavac (lat. lomentum) su neke leptirnjače kao npr. grašar (Coronilla), slatkovina (Hedysarum), a dvoplodnički su cijepavci (lat. siliqua lomentum) neke krstašice, npr. rotkva (Raphanus).

9. Kalavac (lat. schizocarpium) je dvoplodnički ili višeplodnički suhi plod koji se u zrelom stanju uzdu�no dijeli u dva ili više plodića (merikarpija).

10. Roška (lat. achaenium) je dvoplodnički suhi nepucavac s jednom sjemenkom, koja je čvrsto srasla s usplođem. Na vrhu često ima kunduru (ili papus) koja im slu�i pri rasprostranjivanju pomoću vjetra ili �ivotinja (npr. por. Asteraceae).

11. Komuška (lat. siliqua) je dvoplodnički suhi pucavac s većim brojem sjemenaka, pregrađenim u dva pretinca. Ako je takav plod četiri ili više puta dulji od svoje najveće širine, naziva se komuška, a ako je odnos duljine i širine manji, naziva se komuščica (npr. por. Brassicaceae).

12. Tobolac (lat. capsula) je dvoplodnički ili višeplodnički, jednogradni ili višegradni, suhi pucavac, koji sadr�i više sjemenaka. Tobolac imaju npr. vrste rodova Salix (vrbe), Viola (ljubice), Iris (perunika), Papaver (mak) i dr.

2. ZBIRNI PLODOVI (slika 21)

1. Koštuničast zbirni plod se sastoji od većeg broja međusobno sraslih jednoplodničkih koštunica, a značajan je za rod kupina (Rubus).

2. Jagoda je plod koji se sastoji od izbočenog sočnog cvjetišta, u kojem su uronjeni mnogobrojni, jednoplodnički oraščići. Plod je značajan za rod jagoda (Fragaria).

3. Šipak se sastoji iz vrčasto izdubljenog sočnog cvjetišta, koje obavija brojne jednoplodničke oraščiće. Šipak je karakterističan za rod ru�a (Rosa).

4. Jezgričast plod se sastoji od debelog mesnatog cvjetišta, unutar kojeg se nalaze pretinci sa sjemenkama. Jez-gričast plod je značajan za rod Pirus (kruška), Malus (jabuka) i dr.

3. SKUPNI PLODOVI (sl. 22)

1. Sočni ili mesnati skupni plodovi su npr. plodovi smokve (Ficus carica) i duda (Morus).

2. Suhi skupni plodovi su npr. plodovi čička (Arctium) i dikice (Xanthium).

25

MJEHUR KOKOTIĆA (DELPHINIUM) MAHUNA GRAHA (PHASEOLUS) KOŠTUNIČASTA BOBA BAZGE (SAMBUCUS)

BOBA VELEBILJA (ATROPA) ORAŠČIĆ LIJESKE (CORYLUS) ORAŠČIĆ ŽABNJAKA (RANUNCULUS) ORAŠČIĆ HRASTA (QUERCUS)

ORAŠČIĆ BUKVE (FAGUS) ORAŠČIĆ JOHE (ALNUS) OKRILJENI ORAŠČIĆ BRIJESTA (ULMUS)

ORAŠČIĆI LIPE (TILIA)

PŠENO PŠENICE (TRITICUM) JEDNOPLODNIČKI CIJEPAVAC GRAŠARA (CORONILLA)

DVOPLODNIČKI CIJEPAVACROTKVE (RAPHANUS)

KALAVAC KIMA (CARUM)

KALAVAC DUBAČCA (TEUCRIUM)

KALAVAC IGLICE (GERANIUM)

KALAVAC MIŠIJEG UHA (OMPHALODES)

ROŠKA ZMIJKA (SCORZONERA)

KALAVAC JAVORA (ACER)

KOMUŠKA DVOREDCA (DIPLOXAXIS)

KALAVAC SLJEZA (MALVA)

KOMUŠČICA GLADUŠA (DRABA)

SLIKA 20. Jednoplodnički i višeplodnički plodovi

KOŠTUNICA TREŠNJE (PRUNUS AVIUM)

26

KOMUŠČICA RUSOMAČE (CAPSELLA) TOBOLAC LJUBICE (VIOLA) TOBOLAC VRBE (SALIX)

TOBOLAC PERUNIKE (IRIS) TOBOLAC MAKA (PAPAVER) TOBOLAC KUŽNJAKA (DATURA)

TOBOLAC BUNIKE (HYOSCYAMUS)

KOŠTUNIČASTI ZBIRNI PLOD KUPINE (RUBUS)

ZBIRNI PLOD JAGODE (FRAGARIA)

ŠIPAK RUŽE (ROSA)

SKUPNI PLOD SMOKVE (FICUS CARICA)

SKUPNI PLOD DUDA (MORUS)

SUHI PLOD ČIČKA (ARCTIUM)

SUHI PLOD DIKICE (XANTHIUM)

JEZGRIČAST PLOD KRUŠKE (PYRUS)

SLIKA 21. Zbirni plodovi

SLIKA 22. Skupni plodovi

27

Popis kratica i simbola

O Opis

S Stanište

DI Dodatne informacije

PL Prostolatična biljka

SL Sulatična biljka

M Monocotyledonae (jednosupnice)

D Dicotyledonae (dvosupnice)

Jednogodišnja biljka

Dvogodišnja biljka

Višegodišnja biljka

† Otrovna biljka

(†) Neznatno otrovna biljka

Radijalno simetričan (aktinomorfan) cvijet s 3 perigonska listića

Radijalno simetričan (aktinomorfan) cvijet s 4 latice

Radijalno simetričan (aktinomorfan) cvijet s 5 latica

Radijalno simetričan (aktinomorfan) cvijet s više od 5 latica

Radijalno simetričan (aktinomorfan) cvijet sa 6 i više perigonskih listića

Zigomorfno simetričan cvijet