01_pekovic(1)

8/19/2019 01_pekovic(1)

1/14

P R O

S T O R

ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

21 [2013] 2 [46

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7221 [2013] 2 [46]235-4187-12 [2013]

SVEUÈILIŠTEU ZAGREBU,ARHITEKTONSKIFAKULTETUNIVERSITYOF ZAGREB,FACULTYOF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

236-247 Jelica Pekoviæ Prostorni razvoj istoènogdijela obrambenog sustava

Pustijerne u Dubrovnikudo 16. stoljeæa

Izvorni znanstveni èlanakUDK 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

Spatial Development ofEastern Part of Pustije

Fortification Systemin Dubrovnik Until 16th

Original Scientific PaperUDC 725.182(497.5 Dubrovnik)”

Znanstveni prilozi Scientific Papers

8/19/2019 01_pekovic(1)

2/14

Sl. 1. Etape prostornog razvoja istoènog dijela utvrðenja PustijerneFig. 1. Spatial development stages of the eastern part of Pustijerna fortification

8/19/2019 01_pekovic(1)

3/14

Znanstveni prilozi | Scientific Papers 21[2013] 2[46] PROS

Jelica Pekoviæ

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustavaPustijerne u Dubrovniku do 16. stoljeæa

Spatial Development of the Eastern Part of PustijernaFortification System in Dubrovnik Until 16th Century

Dubrovnikgradska luka

obrambeni sustavPustijernautvrda sv. Ivana

Zahvaljujuæi rezultatima istraživanja iz podruèja povijesti Dubrovnika i arhiv-skim dokumentima poznati su mnogi podatci koji tumaèe povijest grada. Te-meljem arheoloških istraživanja koja su provedena na prostoru Pustijerne(jugoistoèni dio gradske jezgre Dubrovnika) te prouèavanja i dokumentiranjadanas vidljivih ostataka ranije gradnje mogu se pretpostaviti razvojne etapeizgradnje obrambenog sustava istoènog dijela Pustijerne do 16. stoljeæa.

Historical research on Dubrovnik as well as the public archives proevidence of the town’s history. Archaelogical research conducted in(the south-eastern part of Dubrovnik’s historic nucleus) and the anremains of earlier structures offer a solid foundation for a study oopment stages of the eastern part of Pustijerna’s fortification syst16th century.

Dubrovnikcity port

fortification systemPustijernaSt Ivan’s fortress

HR - 20000 Dubrovnik, Vetraniæeva 17

Izvorni znanstveni èlanak

UDK 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam

2.01.04. - Povijest i teorija arhitekturei zaštita graditeljskog naslijeða

Èlanak primljen / prihvaæen: 20. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

HR - 20000 Dubrovnik, Vetraniæeva 17

Original Scientific Paper

UDC 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

Technical Sciences / Architecture and Urban Planning

2.01.04.- History and Theory of Architectureand Preservation of the Built Heritage

Article Received / Accepted: 20. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

8/19/2019 01_pekovic(1)

4/14

238 PROSTOR 2[46] 21[2013] 236-247 J. PEKOVIÆ Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… Znanstveni prilozi | Scientific P

U VOD

INTRODUCTION

Izgradnja fortifikacijskog sustava Dubrov-nika od najranijeg razdoblja pratila je širenjegrada koji je, nastavši na važnome pomor-skom putu, postao spona trgovine izmeðuMediterana i kopnenog zaleða, odnosno si-guran zaklon pomorcima i trgovcima. Usavr-šavanja, dogradnje i promjene obrambenog

sustava u potpunosti su pratili razvoj ratnetehnike u pojedinim razdobljima, a bili suuvjetovani i povijesnim zbivanjima te promje-nama politièkih okolnosti na Mediteranu i uzaleðu, s namjerom i stalnim nastojanjimavlasti i dubrovaèke diplomacije da se zadržisigurnost trgovine i pomorstva kao ekonom-ske osnove života stanovnika. Slijedom po-vijesnih dogaðaja sredinom 9. stoljeæa možese tvrditi da je Dubrovnik bio dobro utvrðen ibranjen luèki grad, s razvijenim brodarstvomi brodogradnjom, koji je 866.-867. godine iz-držao oko 15 mjeseci dugu opsadu Saracena,a 871. dubrovaèki su brodovi s bizantskomflotom sudjelovali u akciji razbijanja Sarace-

na i oslobaðanja Barija.

1

PUSTIJERNA

PUSTIJERNA

Pustijerna je vrlo rano bila urbanizirana i na-seljena graðanima koji su se bavili brodo-gradnjom, pomorstvom i trgovinom. Nastalaje na prirodnom, kamenitom rtu koji je zatva-rao južni akvatorij povijesne gradske luke. Toje bio i najsigurniji dio luke, u kojem su nasta-

li prvi arsenali, pa se vrlo rano grade obbeni zidovi i utvrde s kojih se branila lkontrolirao promet. Pustijernu, kao treæeširenje grada, spominje Konstantin VII. rogenet 949. godine u spisu De adminisdo imperio.2 Bizantski car piše da se udištu grada, koji veæ tada naziva civnalazi crkva sv. Stjepana u kojoj se èuva

likvije sv. Pankracija. Crkva se, dakle, zila u treæem proširenju grada koje je veæ obuhvatilo prostor Pustijerne. Iz isdokumenta saznajemo da je crkva sv. Stna (Sl. 3.1.) izgraðena nasuprot gradskimtima koja su iz seksterija sv. Petra vodPustijernu (Sl. 3.2.), a kojima je položaj dio Ž. Pekoviæ navodeæi da je crkvica narojatnije nastala pred gradskim VratimMargarite, i to prije izgradnje PustijeDruga, sjeverna vrata nosila su naziv VPustijerne (Sl. 3.3.). Prvi ih je pokušao urati Beritiæ4, a prouèavajuæi dokumente, ngradnje i nastanak blokova kuæa, Ž. Pekim je odredio i toèan položaj u osi dana

Gradiæeve ulice koja se pružala od tih do poteza gradskog zida prema otvoremoru na jugu, prolazeæi prostorom iscrkve sv. Stjepana. Uz Vrata Pustijernestojala je kula (Sl. 3.4.), koju Ž. Pekoviæ ura tumaèeæi arheološke nalaze ispod csv. Bartula, te još jedna kula (Sl. 3.5.) nlovici udaljenosti prema današnjoj utvrdIvana.5 Ta je kula bila na kraju niza malisenala (Sl. 3.).

O položaju prvoga obrambenog zida i uPustijerne nema arhivskih podataka osimnja kronièara6 i spomena Chastela de Chra, a koji je po pisanju Kronike i mišljenju nautora7 bio sastavni dio gradskih zidina.

Prirodni teren na kojem je izgraðena Pusna krajnji je jugoistoèni dio poluotoka8 ks nadmorske visine od oko 6,0 m spušmore prema istoku. To je prirodan, kamkoji predstavlja djelomiènu zaštitu od

1 Luetiæ, 1984: 8

2 Ferjanèiæ, 1959: 2 3 Pekoviæ, 1998: 664 Beritiæ, 1956: 305 Pekoviæ, 1998: 68-696 Beritiæ, 1952.7 Medini, 1935: 2938 Južni je dio Dubrovnika nekada bio poluotokpretpostavljeno u Studiji prostornog razvoja kom

Doma staraca J. Marasoviæa, a dokazano arheološkimživanjima uza zapadni gradski zid 1988., koja je audokumentirala u svojstvu arhitektice Arheološkog Dubrovaèkih muzeja.

9 Nièetiæ, 1986.b10 Situaciju toèaka živaca s apsolutnim kotama auje snimila na terenu i dokumentirala 1988. To je Ž. Pkoristio pri izradi karte izohipsa izvornog terena 198

11 „et domum quae est ad Pusterulam quae fuitipsius Joannis, et molendinum cum suis pertinenciisdex diplomaticus III: 216]

12 „in domo g. Helie de Bincola, posita in Pust[Diniæ, 1951: 41]; „ser Blasius de Sorgo et ser Marinu

Sl. 2. Jugoistoèni dio gradske jezgre Dubrovnika- Pustijerna s oznaèenim prostorom obrambenogsustava istoènog dijela na ortofoto-snimciFig. 2. Southeastern part of Dubrovnik’s nucleus- Pustijerna with the eastern side of its fortificationsystem, ortophoto

8/19/2019 01_pekovic(1)

5/14

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… J. PEKOVIÆ 236-247 21[2013] 2[46] PROS

skih valova pa su opravdana mišljenja da sena tom položaju vrlo rano gradilo radi zaštiteakvatorija luke od napada.9 Zaštitu pruža iotok Lokrum koji svojim položajem èini jednuvrstu prirodnog lukobrana od južnog vjetra,amortizirajuæi velike udare valova s otvore-nog mora. Najzaštiæeniji dio luke bio je južnidio današnjeg akvatorija, u dokumentimaèesto nazivan ‘malo’ ili ‘unutrašnje more’ (Sl.3.11.). Pronaðene litice prirodnog terena ucr-tane su na širem podruèju Pustijerne te jeodreðena apsolutna kota svake kako bi seizradio plan izohipsa pretpostavljenoga pri-rodnog terena10, èime je utvrðena izvorna li-nija obale koja je u odnosu na današnju bilapovuèena oko 6,0 m prema jugu.

Prva kuæa na Pustijerni koja se spominje upisanim dokumentima 1222. godine bila jevlasništvo Ivana (Michaellova) Gunduliæa11, azatim slijede kuæe ostalih patricijskih obitelji:Binèuliæa, Sorkoèeviæa, Buèinèiæa, Menèetiæa,Ranjine, Bobaliæa i Palmotiæa.12 Sve su te gra-

ðevine u opisima povezane za položaj grad-skog zida, a neke su kuæe-kule na Pustijernisve do polovice 15. stoljeæa zadržale imenapatricija13, što upuæuje na zakljuèak da su ob-ranu grada, dok još nije bio razvijen obram-beni sustav, organizirali vlastelinski rodovikoji su, osiguravajuæi svoj posjed, utvrðivali ipojedine dijelove grada. Nakon odluka Sta-tuta i regulacije grada 1296. godine obram-benu su namjenu zadržale samo one vlaste-linske kule koje su bile dio gradskog bede-ma, a to je dokumentirano i kasnijim popisomgradske straže polovicom 14. stoljeæa14, ukojem je i Gunduliæeva kula navedena kaoobrambeni položaj gradske luke. Promotre li

se svi prostorni uvjeti, nalazi u arheološkojsondi na sjevernom potezu Ulice od Pusti-jerne15 te ostaci debelog zida u prizemljimazgrada na istom potezu ulice, može se pret-postaviti da je sjeverni gradski zid Pustijernebio na toj liniji u smjeru istok-zapad, kao prvi

zid koji je štitio luku prije izgradnje Pusti-jerne. Na krajnjem istoku rta taj je zid mije-njao smjer prema jugu pa se može pret-postaviti da je upravo na kraju toga zida bilapodignuta kula, u dokumentima nazivana‘Gunduliæeva’ (Sl. 3.6.). Do danas su na tome

mjestu saèuvani debeli zidovi koji oblikujuvolumen pravokutnog tlocrta, jasno vidljiv utlocrtu grada. Kroz tu kulu moglo se doæi ugradsku luku, odnosno na ‘Muo’16 (Sl. 3.7.), amogla su se kontrolirati i vrata za izlaz na ka-meniti rt Pustijerne, u osi današnje Ulice odPustijerne, koja su se, kako navode doku-menti, koristila za iskrcaj graðevinskog ma-terijala (vapna i kamena) po lijepom vre-menu.17 Položaj i oblikovanje tih vrata prika-zanih na crtežu, što je preslik prikaza grada iz12. stoljeæa (Sl. 4.), danas se mogu prepozna-ti u oblikovanju zateèenog otvora koji je izmi-jenjen kasnijim podebljanjem zida.

Uz jugoistoèni potez gradskog zida Pustijer-ne nalazila se crkva sv. Ivana (Sl. 3.8.), pokojoj se i dio obrambenog zida u kasnijim do-kumentima èesto nazivao ‘ugao sv. Ivana’18 te po kojoj i današnja utvrda nosi naziv. Natome je mjestu sagraðena crkva Gospe odKarmena 1633.-1636. godine.19 Crkva sv. Iva-na prvi se put spominje u iskazu zakupnikavinograda 1280. godine kao ecclesie sancti Johannis de Pusterla.20 U zapisima istog no-tara, Tomasina de Savere, prigodom sastav-ljanja oporuke Dobre de Guerero iz 1284. na-

toli de Bocignolo ad faciendum mundari cloacham, que estiuxta domos eorum in sexterio Pusterle” [Diniæ, 1951: 137];„ser Jacobo de Mence et ser Marino de Ragnina officiali-bus ordinatis ad purgari faciendum rugas Pusterle” [Diniæ,1951: 215]13 Kula Ilije Binèuliæa (kula Gloton), kula Pavla Marsele-se (Zoreta), kula Ðura Kotorana (Stojnise)14 Mon. Rag. I., 1879: 22515 U arheološkoj sondi pronaðen je ostatak zida deblji-ne 130 cm, smjera istok-zapad, koji je autorica dokumenti-

rala 1987. u svojstvu arhitektice Arheološkog muzeja.16 Naziv koji se u Dubrovniku do danas zadržao za gato-ve gradske luke.17 PAD, Min. Cons. IV., f. 158.18 Odluka o popravku ugla sv. Ivana iz 1407. [PAD, Ref.XXXIII., f. 54v.]19 „koja se u poèetku zvala crkva sv. Ivana Evanðeliste,pak je od godine 1491. uvedeno u istoj crkvi bratimstvo sv.Trojstva, a najzad nosi ime Gospe od Karmela. Tu okolnostspominje i natpis nad vratima: „Alma trias, virgo genitrixuterqe Joannes-stant hic, excubiis fide Ragusa piis”. [Be-ritiæ, 1956: 20; Adamoviæ, 1921: 15]20 Èremošnik, 1951: 44

Sl. 4. Preslik prikaza grada iz 12. stoljeæaFig. 4. Town in the 12th century, detail

Sl. 3. Pustijerna kao treæe proširenje gradsv. Stjepana (1) ispred gradskih vrata sv. Mi zidinama na sjevernom potezu današnje UPustijerne, s kulom i vratima od Pustijerneuz crkvu sv. Bartula (4), kulom „Vrata RanGunduliæevom kulom (6), koja je kontroliragat-Muo (7) gradske luke, pokraj crkve sv.potez sjevernoga gradskog zida Pustijern

Ponte (9) prema istoku oblikovana je opsk„sub varicos” za prve arsenale (10) koji susmješteni u najzaštiæenijem dijelu akvatoriluke (11).Fig. 3. Pustijerna as the third expansion sof the city with St Stjepan’s church (1) in of St Margaret’s city gates (2) and the wathe north-facing street which is today caod Pustijerne, with a tower and the gatesof Pustijerna (3), a tower adjacent to St Bchurch (4), the tower ”Vrata Ranjine” (5) aGunduliæ’s tower (6) controlling the exitpier (7) of the city port, adjacent to St Iva(8). Along the north-facing wall of PustijPonte gates (9) eastwards, there was a sustreet ”sub varicos” for the first arsenasituated in the most protected part of thzone of the city port (11).

8/19/2019 01_pekovic(1)

6/14


brojene su sve crkve na Pustijerni: SanctoPetro maiori , Sancto Stephano, Sancto Mi-chaeli , Sancto Theodoro, Sancto Johanni dePapissa, Sanctis Cosme et Damiani . Iako je uovom dokumentu uz crkvu sv. Ivana zabilježennaziv de Papissa, neki autori tumaèe da jerijeè o crkvi sv. Ivana na Pustijerni.21

Arheološkim istraživanjima 2000./2001. u da-našnjoj crkvi Gospe od Karmena otkrivena jecrkva sv. Ivana i razina izvornog ploènika Uliceod Pustijerne22, koja je na apsolutnoj koti oko+5,50 m. Pronaðena je jednobrodna crkvarašèlanjene vanjštine s apsidom na istoku,vanjskih dimenzija oko 10,0´6,0 m. Istraživaèisu prepoznali dvije razvojne etape. Prva pred-romanièka crkva bila je jednobrodna graðevina,rašèlanjene vanjštine slijepim nišama koje supronaðene na sjevernom, istoènom i apsidal-nom zidu. Apsida je bila izvana pravokutna, aiznutra polukružna s niskom polukružnom, zi-danom klupom (subsellium). Pronaðeni su idijelovi izvornog poda od svijetložute žbuke. Udrugoj, romanièkoj fazi pod je podignut za oko

20 cm i zamijenjen novim poploèenjem u kojesu ugraðivani predromanièki ulomci. Crkva jeprodužena na zapad za oko 4 metra, a nasjevernom zidu, prema Ulici od Pustijerne, ot-vorena su joj vrata. Vrata na zapadnomproèelju nisu pronaðena jer je to proèeljerazgraðeno prilikom gradnje crkve Gospe odKarmena koja je, orijentirana sjever-jug, ‘pre-sjekla’ crkvu sv. Ivana.23

Sljedeæa etapa izgradnje sjevernog bedemaPustijerne bila je po liniji sjevernih proèeljakuæa u današnjoj Ulici kneza Damjana Jude. Utom su razdoblju u južnom dijelu gradskeluke dograðeni mali arsenali (Sl. 3.10.) uzasjeverni potez gradskog zida. Tragovi nji-hovih otvora prema moru vidljivi su u raziniprizemlja na sjevernim proèeljima današnjihkuæa. Povezujuæi vidljive tragove srpastih lu-kova s otvorima arsenala te arheološke nala-ze s vidljivim tragovima u tlocrtu toga dijelagrada, Ž. Pekoviæ je utvrdio da je iza arsenala,prema gradu, postojala mala ulica koja jeslužila za opskrbu, nazivala se sub varicos, akoja je prestankom postojanja arsenala „...izgubila na važnosti, pa se prostori iza njepregraðuju, tako da neki postaju cisterne”.24

Niski, prizemni arsenali, uz razinu mora, bilisu stalna prijetnja sigurnosti grada i luke jerse napadaè lako mogao popeti na gradskizid. Opæina je vjerojatno zato dopuštala vla-snicima kupovinu dijela gradskog zida25 zaproširenje kuæa i podizanje katova nad arse-nalima, uz posebne odredbe o broju i velièiniotvora, a u sluèaju veæe opasnosti donosilesu se i odluke o njihovu zatvaranju, kao što je1345. godine bilo odreðeno da se moraju za-zidati svi otvori prema moru26 kuæe NikoleBuæa na Pustijerni, a isto tako i prema puèiniuz hridine Labes do hridine sv. Mihajla.27 Èesto su se odobravale molbe za gradnju ioblikovanje terasa na vrhu kuæa, uz uvjet da

se koriste za obranu grada i luke. Tako sbraæa Menèetiæ, u molbi iz 1465. gokojom traže dozvolu da svoju kuæu prisna gradski zid po uzoru na susjedne kobvezali da æe izgraditi terasu nad zidoobranu gradske luke, da u zidu do prvogneæe otvarati prozore, a od prvog do drsamo prozore s rešetkama. Sve su ra

trebali izvesti o vlastitu trošku i usto pOpæini 50 perpera jer je zid opæinskosništvo.28 Arsenali su vjerojatno bili ili poprivatno vlasništvo, a po vlasnicima su na vrata dobila i ime. Tako se u dokumen1358. godine, o ponovnom zazidavanjuvrata i otvora prema moru29, navode iRanjine koja je iduæe godine bilo dopušotvoriti pod uvjetom da se moraju osigjakim vratnicama te da ih otvara i zatopæinski ‘gospar noæi’.30 Prouèavajuæi kji dokument o regulaciji kišnice iz 1407. ne, Ž. Pekoviæ je odredio toèan položavrata na mjestu posljednjega saèuvanogarsenala.31

Godine 1470. nakon dugoga je vijeæanjajemu nisu mogli nazoèiti oni koji su imaliuza stari gradski zid u luci, zakljuèeno dna tom potezu izgradi novi gradski zidmeðu starog i novog zida bilo je odreðense ostavi ulica širine 5 lakata.32 Izgradtoga, do danas saèuvanog, zida premakoja je poèela 1475. godine33, regulirandanašnja Ulica kneza Damjana Jude.

Prikazani slijed izgradnje širega prostorstijerne, temeljen na rezultatima dosanjih istraživanja, osnova je za analizu izgnje obrambenog sustava jugoistoènog dprije izgradnje do danas saèuvane utvrd

Ivana, koja je s tvrðavom Revelin i branom Kaše odredila ulaz povijesne duvaèke luke.

21 Luèiæ, 1984: 33022 Arheološka istraživanja provedena su od 1.12do 6.3.2001. Istražne radove vodila je arheologica vaèeviæ, a voditelj radova Konzervatorskog odjelabrovniku bio je Ž. Pekoviæ.23 Pekoviæ, Kovaèeviæ, 2001.24 Pekoviæ, 1998: 7725 Dokument od 2. 4. 1254. u kojem suci Opæine svda je Matija, sin Balacija, kupio jedan komad grazida koji je Opæina nekad sagradila. Taj je zid bio lakata i 3/4 palma (3,20 m), a granièio je s kuæom GGunduliæa. U dokumentu se navodi da je gradski zVrata Pustijerne visok 10 lakata. [Smièiklas, 1906: 5

26 ‘Prema moru’ naziva se potez zidina prema grluci, dok se južni potez u dokumentima naziva ‘puèini’.

27 Mon. Rag. I., 1879: 184-18528 PAD, Min. Cons. XVI., f. 217v.29 Mon. Rag. II., 1882: 210 30 PAD, Liber Viridis cap. XI. 31 Pekoviæ, 1998: 73 32 PAD, Cons. Rog., XXI., f. 22.-22v. 33 PAD, Cons. Rog., XXII., f. 168. 34 Mon. Rag. I., 1879: 225 35 Mon. Rag. I., 1879: 22

8/19/2019 01_pekovic(1)

7/14


PROSTORNI RAZVOJ UTVRÐENJA ISTOÈNOG DIJELA PUSTIJERNE

SPATIAL DEVELOPMENT OF THE E ASTERN PUSTIJERNA ’S FORTIFICATION

Slijed izgradnje utvrðenja na istoènom dijeluPustijerne donosi se od prvoga arhivskog za-

pisa o gradnji kule na Mulu do izgradnje plat-forme za topove tzv. torete. Etape izgradnjeodreðene su veæim graðevinskim zahvatimakoji su navedeni u zapisnicima svih Vijeæanekadašnje Dubrovaèke Republike, a gotovosvi spomenuti i ubicirani dijelovi obrambe-nog sustava su, kasnijom izgradnjom, ugra-ðeni u volumen današnje utvrde sv. Ivana.

Razdoblje od 1346. do 1420. godine - Ra-dovi na izgradnji kule na Mulu zapoèeli suzakljuèkom Velikog vijeæa 24. ožujka 1346.godine.34 Odluèeno je kako treba graditi kuluu kamenu i vapnu, a radovi su morali poèetiodmah: svi su majstori trebali doæi na gra-dilište, vapno i kamen mogao se uzeti gdje je

god bilo moguæe kako bi se kula opremilasvime što je bilo potrebno. U istom je doku-mentu navedeno da treba izraditi jedan lanacza zatvaranje luke od kule sv. Luke do Mula, ito drukèiji od onoga kojim se dotad zatvara-la luka. To upuæuje na zakljuèak da je i prije1346. bio izgraðen kameni gat - Muo, s kojegse protezao lanac koji je zatvarao akvatorijluke, a na koji se vjerojatno izlazilo kroz kulusjevernog poteza gradskih zidina Pustijerne.Naime, u spomenutoj odluci o gradnji naMulu odreðeno je stražarsko mjesto na Gun-duliæevoj kuli35, koja je, uz još tri kule za ob-ranu gradske luke, navedena i u ranijim kro-nikama Restiæa i Ranjine iz 1266. godine36

kao utvrda za kontrolu prometa i obranu lukeu sklopu gradskih zidina. Neki autori smatra-ju da je Gunduliæeva kula bila drvena37, kao

•

što je u tom razdoblju bila kula sv. Mar-garite38, te da je gradnjom na Mulu zami-jenjena kamenom graðevinom. Meðutim, ukasnijim dokumentima i nakon poèetka iz-gradnje kamene kule na Mulu navode se ra-dovi na uèvršæenju obrambenog mjesta nakuli (kuæi) Gunduliæa39 pa se posve opravda-no može pretpostaviti položaj te graðevine u

sklopu gradskih zidina, na poèetku Mula,kako bi se osigurao nadzor prometa i izlaz naotvoreni prostor kamenog gata, u gabaritimado danas saèuvane graðevine pravokutnogtlocrta koji èine veæ spomenuti debeli zidovi,visine oko 12 metara, s vratima prizemlja uosi pretpostavljenoga prvog prostora Mula.

Polovicom 14. stoljeæa u Dubrovniku je poèe-lo novo razdoblje u pristupu i naèinu izgrad-nje utvrðenja i obrambenog sustava. Naime,u tom je razdoblju zabilježena upotreba va-trenog oružja u Europi40, a u Dubrovniku subili zakljuèeni i prvi ugovori za njegovu izra-du.41 Utvrðenja i gradski zidovi prilagoða-

vali su se novim uvjetima ratovanja, a nadzorgradnje bio je povjeren posebno imenovanimnadstojnicima koji su se nazivali Operariiopere turris.42 Tijekom 15. stoljeæa u službuRepublike èesto su dolazili veæ provjereni,vojni inženjeri, najèešæe iz Italije.43

Izgradnjom kamene kule na Mulu i postav-ljanjem luèkog lanca trebalo je pojaèati kon-trolu luèkog prometa i utvrditi krajnji, jugo-istoèni dio grada. Naime, u istoj odredbi iz1346. godine Veliko vijeæe spominje opasnostkoja prijeti od pohoda ðenoveških galija, a toje bio dovoljan razlog za ozbiljnost i hitnostradova. Isto tako, u tom su razdoblju sklop-ljeni i obnovljeni mnogi trgovaèko-pomorski

ugovori. Tako 1386. godine Dubrovnik ob-navlja trgovaèke ugovore s Barlettom, Messi-nom i Siracusom, a 1440. godine sklopljen jenovi trgovaèki ugovor s Anconom.44 Kolikosu radovi na zaštiti luke i tereta bili važni, do-kumentiraju i odluke Vijeæa Republike o sred-stvima i novcu koji su trebali biti osigurani zagradnju. Koristio se novac od carina žita45,prodaje opæinskog zemljišta46, sredstva skla-dišta žita47, te se konaèno 29. studenoga1361. godine uzeo i zajam od nadbiskupije zazavršetak radova.48 Tim su sredstvima obav-ljeni znaèajni graðevinski radovi na Mulu ikuli Mula. Tako je od udara valova bilozaštiæeno sjeveroistoèno podnožje i temelji

kule nabacivanjem velikog kamenja 25 seža-nja versus grecum, prema odlukama od 26.srpnja 1347. godine49, a prema zakljuèku od18. studenoga 1350. godine50 bila su postav-ljena braništa na kuli Mula i ograde odGunduliæeve kuæe do Mula, a oblikovana su ikruništa s drvenim kapcima (manteletti) nazidovima.51 Odlukom od 6. lipnja 1360. godi-ne za izlaz na Muo otvorena su vrata i imeno-van vratar52, èime je bio odreðen jaki strateškipoložaj, s kontroliranim prolazom, premda su

36 Beritiæ, 1952. 37 Beritiæ, 1955. 38 Kula kod sv. Margarite na južnom potezu zidina, premapuèini, još se 1378. spominje kao drvena. [PAD, Mon. Rag.IV., 1896: 164] 39 „Item de faciendo imbordescari incipiendo a domoNalis de Gondola usque ad molum in illis locis, qui vide-buntur fore imbordescandi”, za 1350. [Mon. Rag. II., 1882:112-113]40 Petroviæ, 1972: 16141 Nikola Nijemac, Teutonicus, obvezuje se izaslanicimaMalog vijeæa da æe izraditi ‘springardu’, vrstu manjeg topa.[PAD, Div. Canc. XVII., f. 8v. od 22.11.1351.]

42 PAD, Div. Canc. XVII.43 PAD, Cons. Rog. XXII., f. 268v.44 Engel, 1903: 7745 Mon. Rag. II., 1882: 11646 Mon. Rag. II., 1882: 12547 Mon. Rag. II., 1882: 29448 Mon. Rag. III., 1895: 14449 Mon. Rag. I., 1879: 26950 Mon. Rag. II., 1882: 112-11351 Odluka od 29.11.1359. „da se ostave samo drvenizakloni”. [Mon. Rag. II., 1882: 262]52 PAD, Mon. Rag. II. 1882: 292

8/19/2019 01_pekovic(1)

8/14


radovi na usavršavanju bili nastavljeni i po-slije.53 Gabariti kule na Mulu, ugraðeni u vo-lumen današnje utvrde sv. Ivana, saèuvani suu tlocrtu i debljini zidova gotovo u punoj visi-ni sa svodovima nad prizemljem i današnjimdrugim katom (Sl. 5.).

Na zapadnom proèelju današnje tvrðave sv.Ivana dvije neprekinute vertikalne fuge oz-naèavaju položaj kule Mula (Sl. 6.), a njenojužno, istoèno i sjeverno proèelje saèuvano je

u unutrašnjosti dubrovaèkog Akvarija morskog muzeja. U prizemlju, na južnomi danas se kroz izvorni ulaz kule Mula pzi do biblioteke Biološkog instituta (Sl. na istoènom ziðu, na visini 2,80 m od pprvog kata, vidljivi su ostatci i tragovi osanog vijenca kule (Sl. 8.) koji se protduž cijelog proèelja i vjerojatno dijelio dskošeni, od vertikalnoga, gornjeg dijela Na ostalim se proèeljima vijenac može spretpostaviti jer danas nije vidljiv zbosnijih prezidavanja ili prekrivanja žbuko

Kula koja se spominje u popisu stražamjesta od 24. ožujka 1346., nakon Gu

liæeve kule, a ‘prema puèini’ jest Binèulikula „...super turrim Hellie de Binzola puna, persone IIII” , poslije nazvana Glotkao, primjerice, u zakljuèku Malog vijeæa godine kojim se regulira zatvaranje okanalizacije prema moru rešetkama.55 Tdokument naveo i protumaèio Ž. Pekoviæje položaj utvrde odredio na mjestu završava Ulica za Karmenom i gdje na gskom zidu postoji lom, zakljuèivši da je „gradnjom velikih bastiona i kortina ougraðena u današnjem gradskom zidu,

53 A 8.2.1361. odluèeno je da se zazidaju sve balisotvori za strijeljanje na akrobalistama, na kuli Mula.Rag. III., 1895: 65]

54 Beritiæ, 1956: 2055 PAD, Min. Cons. XI., f. 61.56 Pekoviæ, 1998: 8257 Snimku je autorica dopunila tragovima ziða i znih otvora [Fotogrametrijska snimka, Geographica, 2Zahvaljujem se Miljenku Žabèiæu na ustupljenoj doktaciji. [ZOD, 1981.]

58 PAD, Cons. Rog. XXIX., f. 5v.-6v.; PAD, ConsXXXII., f. 21v.

59 PAD, Ref. XXXIII., f. 54v.60 ‘Barbacanus’ je prvobitno potporni zid bedemslije dobiva znaèenje samostalne kule ili bilo kojega

Sl. 5. Do danas saèuvani ostatci i vidljivi tragovi kulena Mulu ugraðeni u volumen tvrðave sv. IvanaFig. 5. The preserved remains and visible traces ofthe Mulo tower built into St Ivan’s fortress volume

Sl. 8. Vrata kule na Mulu saèuvana u prizemljudanašnje utvrdeFig. 8. Gates of Mulo fortress preservedon the ground-floor level of today’s fortress

Sl. 7. Ostatak otklesanog vijenca na istoènomproèeljuFig. 7. Remains of the cornice on the east-facingfacade

Sl. 6. Vertikalne fuge na zapadnom proèelju današnjeutvrde sv. IvanaFig. 6. Vertical joints on the west-facing facadeof today’s St Ivan’s fortress

8/19/2019 01_pekovic(1)

9/14


zire se danas s unutrašnje strane”.56 Meðu-tim, do danas joj je u punoj visini saèuvanovanjsko, jugoistoèno proèelje, a to je vidljivoi na fotogrametrijskoj snimci toga dijela zidi-na iz 2005. godine.57 Saèuvani su i ostatcidruga dva zida kule, danas vidljivi uz istoènoproèelje apside crkve Gospe od Karmena. Taje utvrda nastala na spoju istoènog bedemaPustijerne i južnog poteza gradskih zidina,istoènije od danas vidljivog loma na gradskomzidu. Imala je tlocrt trapeza s naglašenim,oštrim jugoistoènim rubom (Sl. 9.), koji je sjuga štitio vrata kroz koja se iz današnje Uliceod Pustijerne izlazilo na kameni rt. Kula Gloton se kao stražarsko mjesto navodi i u kasnijimdokumentima iz 1501. i 1511. godine.58

Razdoblje od 1420. do 1450. godine - Po-èetkom 15. stoljeæa zabilježeni su radovi napopravljanju gradskih kula i zidina. Tako je1408. godine donesena odluka za popravakUgla sv. Ivana.59 To je ugao na kojem južni zidgradske luke, smjera istok-zapad, mijenja

pravac prema jugu i spaja zidine prema pu-èini, a ispod kojeg je, na Pustijerni, bila crkvasv. Ivana. U dokumentima se taj potez naziva„zidine sv. Ivana” ili „ugao sv. Ivana”, a èestesu odredbe i o popravku „barbacanusa”.60 Iako neki autori smatraju da se svi ti naziviodnose na Gunduliæevu kulu61, mišljenja samda je ta ranija kuæa-kula, koja se spominje upopisu straža još 1346. godine, bila izgra-ðena na spoju tadašnjega sjevernoga i istoè-noga gradskog zida na Pustijerni, a da jekasniji, jugoistoèni bedem dobio ime po ob-ližnjoj crkvi sv. Ivana. Prilog ovoj pretpostavcijesu, dakako, i kasnije odredbe Vijeæa u koji-ma su navedena oba obrambena položaja:

Gunduliæeva kula i Ugao sv. Ivana. Tako je 20.travnja 1428. bilo odluèeno da se popravipotporanj kule Jakova Gunduliæa62, a ista jeodredba ponovljena i 20. veljaèe 1431. - ka-men duljine 4 palme63 trebalo je donijeti sotoèiæa sv. Petra, a sve to za Turris Jacobi deGondola post turrim Moli.64 Dio gradskog be-dema, koji se u dokumentima nazivao ugao, zidine ili pak barbacanus sv. Ivana, mogao jebiti polukružni bedem podignut u doba veærazvijene upotrebe vatrenog oružja, koji ještitio kortinu prijašnjega gradskog zida na

•

potezu izmeðu Gunduliæeve kule i kule Glo-ton. Taj je zid saèuvan u potpunosti i ugraðenu volumen današnje utvrde sv. Ivana. Vrataza ulaz u prizemlje kule Mula zasigurno nisumogla pružiti potrebnu sigurnost obrambe-nog položaja pa se u popisu radova na utvr-ðenjima Vijeæa umoljenih od 14. travnja1418.65 navodi kako je potrebno, radi sigur-nosti kule Mula, vrata preseliti na visoko,

tako da se iz grada u kulu može doæi samopreko gradskog zida. Dokumentom od 16.svibnja 1418.66 bilo je zakljuèeno da treba po-visiti zid izmeðu kule Mula i zidina sv. Ivanaza 7 lakata67 te na toj novoj visini probiti vratakule Mula, a stara vrata, koja su bila nisko,treba zazidati. Za izlaz na zid sv. Ivana trebaloje sagraditi kameno stubište. Odluèeno je, ta-koðer, „da se na povišenom zidu prema vanipodigne krunište, a prema unutrašnjoj strani‘archetti’ širine 1 lakat”. Navedeni radovi nisutada izvršeni jer se u zakljuècima od 17. svib-nja 1420. ponovno spominju.68 U razdobljudo 1424. godine zasigurno je podebljanjemojaèan dio sjevernog zida Gunduliæeve kule

pa je u tom dograðenom dijelu zida izvedenostubište, a postavljena su i, tada nova, vrataza kulu Mula, saèuvana do danas na raziniprvog kata Pomorskog muzeja, jer je u odlucio utvrðivanju grada, Vijeæa umoljenih, od 17.lipnja 1424.69 naveden samo popravak kru-ništa kule Mula.

Do izgradnje zidina, ugla, tj. barbacanusa sv.Ivana, na prostor Mula i u prizemlje kule Mula moglo se dolaziti samo kroz vrata u prizemlju

stalnog utvrðenja za obranu mosta, ulaza u tvrðavu ili gra-da. U 15. st. zbog pojave vatrenog oružja postao je samo-stalan bedem koji je štitio kortinu. [*** 1958: 522-523]

61 Beritiæ: 1952.

62 PAD, Min. Cons. IV., f. 155

63 1 palma = 0,25 cm

64 PAD, Min. Cons. V., f. 110.

65 PAD, Cons. Rog. I., f. 105

66 PAD, Min. Cons. I., f. 204

67 1 lakat = 0,71 m

68 PAD, Cons. Rog. II., f. 113v.

69 PAD, Cons. Rog. III., f. 301-302

Sl. 9. Pretpostavljeni izgled obrambenogpoložaja na Mulu i istoènog dijelaPustijerne oko 1350. godine, s kulom (1)i prostorom Mula (1a) ispred sjevernog zGunduliæeve kule (2). Na jugoistoènom dijkamenog rta nalazila se kula Gloton (3)kojoj su do danas u potpunosti saèuvanijugoistoèno, vanjsko proèelje (3a) i ostatzidova uz istoèno proèelje crkve Gospeod Karmena (3b). Položaj je kontroliraoi vrata koja su se koristila za iskrcaj terepo lijepom vremenu (4), u neposrednojblizini crkve sv. Ivana (5), otkrivenepri arheološkim istraživanjima.

Fig. 9. Assumed appearance of the defense

position on Mulo and the eastern partof Pustijerna around 1350 with a tower (and Mulo area (1a) in front of the northwall of Gunduliæ’s tower (2).The southeastern part of the capewith Gloton tower (3) whose southeastefacade (3a) and the remains of the wallsalong the eastern facade of Lady of Karmchurch have been entirely preserved untipresent (3b). The position was controlledby the gates which were used for unloadithe goods (4) close to St Ivan’s church (5)discovered in archaeologicalexcavations

8/19/2019 01_pekovic(1)

10/14


sjevernog zida Gunduliæeve kule, na linijiprvoga, sjevernog zida Pustijerne. OdlukaMaloga vijeæa od 4. svibnja 1428. godine70,kojom je bilo odreðeno da nadstojnici dajuizraditi nova vrata u blizini kule Mula, kodmalih vrata („koja su tu stajala”), širine 4, avisine 8 palmi - mogla je znaèiti regulacijuprolaza na Muo kroz podebljanje zida na razi-ni prizemlja Gunduliæeve kule. Ta su vratasaèuvana do danas u prizemlju dubrovaèkogAkvarija. Za kljuèeve je bio zadužen èuvarluèkog lanca koji je istovremeno kontrolirao

istovar tereta na nasipu.71

Èuvar luèkog lancaje i stanovao na Mulu te imao pristup stu-bištem na gradski zid.72 Njegova je kuæa bilana sjevernom dijelu Mula koji je u poèetkubio slobodan, manipulativni prostor s kojegse lanac za zaštitu luke do polovice 14. sto-ljeæa protezao prema Kaznenoj kuli (Sl. 3.9.),prema spomenutoj odredbi iz 1346. godine.Pravac pružanja lanca promijenjen je premasjeverozapadu, do kule sv. Luke. Izgradnjomlukobrana Kaše akvatorij gradske luke bio je

zaštiæen postavljanjem još jednog lancama sjeveroistoku i lukobranu, a zbogveæane opasnosti od napada bila je potrdanonoæna straža. Na tehnologiju i naèizivanja luèkog lanca upuæuju neki arhdokumenti o popravcima te ostatci kamkolutova na proèeljima današnje kule svna i Kaznene kule. Dugo se smatralo dkameni kolutovi bili korišteni za privezdova73, ali kasnijim je istraživanjima dok

Sl. 10. Pretpostavljeni izgled obrambenog položajana Mulu i istoènog dijela Pustijerne oko 1420.godine, s kulom na Mulu (1), uz koju je dograðenakuæa èuvara luèkog lanca (1b) na proširenom gatu(1a) i kamenim kolutovima za privez luèkog lanca (1c).Položaj je bio zaštiæen visokim zidom koji je spajaoGunduliæevu i kulu na Mulu (2) te polukružnomutvrdom „ugao sv. Ivana” (3), koja je štitila i krajnji,istoèni dio Pustijerne, a u koju se ulazilo ranijimvratima (4).Fig. 10. Assumed appearance of the defense positionon Mulo and of the eastern part of Pustijernaaround 1420 with a tower on Mulo (1) with a guard’shouse built onto it (1b) on an expanded gate (1a) andstone rings for port chain (1c). The site wasprotected by a tall wall which linked Gunduliæ’s andMulo towers (2) as well as a semicircular fortress”St Ivan’s Corner” (3) which also providedprotection for the easternmost part of Pustijernaaccessible through earlier gates (4)

Sl. 11. Pretpostavljeni izgled obrambenog položajana Mulu i istoènog dijela Pustijerne oko 1470.godine, s otvorenom toretom koja je bila zaštitaakvatorija i ulaza u luku (2). Zid torete nastavljao sena istoèni, vanjski zid (3) koji se spajao na jugoistoèniugao ranije kule Gloton oblikujuæi „zidine sv. Ivana”.Fig. 11. Assumed appearance of defense position onMulo and the eastern part of Pustijerna around1470 with an open turret as a protection of themaritime zone and the port entrance (2). The turretwall was an extension of the eastern external wall(3) linked with the southeastern corner of theearlier Gloton tower forming ”St Ivan’s walls”.

Sl. 12. Pretpostavljeni izgled obrambenogpoložaja na Mulu i istoènog dijela Pustijerneoko 1500. godine, s pojaèanim zidovima torete (2i zidina sv. Ivana (3a). Tada je bio sagraðendo danas saèuvan sjeverni zid prema gradskojluci (4).Fig. 12. Assumed appearance of the defenseposition on Mulo and the eastern partof Pustijerna around 1500 with the reinforcedturret walls (2a) and St Ivan’s walls (3a).The north wall facing the city port was builtat the time and has been preserved tilltoday (4).

Sl. 13. Slikarski prikaz Dubrovnika oko 1500.N. Božidareviæa (detalj)Fig. 13. Dubrovnik around 1500, painting byN. Božidareviæ (detail)

70 PAD, Min. Cons. IV., f. 158

71 Naime, istom je odredbom bio zabranjen istovna u gradskoj luci.

72 PAD, Min. Cons. V., f. 125

73 Beritiæ, 1955: 53

74 Nièetiæ, 1986.b

75 Malo vijeæe 8.4.1423. nareðuje da se poprave i ve grede luèkog lanca. [PAD, Min. Cons. III., f. 53v.]

76 Odluka Malog vijeæa od 19.10.1434.: „da služopæinskih radova dadu urediti mali lanac koji se držnac luke”. [PAD, Min. Cons. VI., f. 179]

77 A 12.1.1441.: „da se popravi drveni stup i kamenna koji je prièvršæena glava luèkog lanca” [PAD, Min

8/19/2019 01_pekovic(1)

11/14


no da su služili za prièvršæenje luèkog lanca.74 Luèki lanac nosile su paralelno postavljenedebele grede, vezane vjerojatno željeznimsponama na pravilnim razmacima.75 Lanac jebio glomazan i nezgodan za rukovanje pa suna njegovim krajevima bili prièvršæeni manji,željezni lanci76 koje se moglo lakše prièvrstitina glavu i vitlo luèkog lanca.77 Drvene su gre-de držale lanac na površini, dok bi se on po-puštao sa strane Mula, a vitlo je bilo smješ-teno u kuli Mula. Odlukom Vijeæa umoljenihod 9. kolovoza 1448. godine78 vitlo za luèkilanac iznosi se iz kule Mula i postavlja u kuæuèuvara luèkog lanca. U kasnijoj odredbi Ma-log vijeæa od 31. kolovoza 1448. godine79,kuæa èuvara lanca nazvana je ‘mala kula’, štoje i odgovaralo gradnji debelim zidovimazbog njena položaja neposredno uz ulaz ugradsku luku, tako da je više podsjeæala nakulu negoli na kuæu za stanovanje (Sl. 10.).Promjena naèina vezivanja luèkog lanca igradnja kuæe èuvara luke i lanca vjerojatno jeuvjetovala proširenje i produljenje gata luke

(oznaèeno crtkanom linijom na Sl. 10.).Kula Mula u sljedeæem se razdoblju nastojiusavršiti kao glavno obrambeno mjesto grad-ske luke. Tako je 16. ožujka 1443. godine80 odreðeno da se pripreme kamene konzole, a9. svibnja 1448. godine81 odluèeno je da sekula Mula pokrije kao kula sv. Luke. Taj jezakljuèak ponovljen na vijeæanju 2. sijeènja1451. godine.82 Prema saèuvanom ostatkutrostruke otklesane konzole na vanjskom,južnom zidu izvorne kule, danas vidljivom izprostora drugog kata Biološkog instituta,odreðen je položaj i naèin oblikovanja nizakonzola, nad kojima je bilo krunište i èetve-rostrešni krov kule (Sl. 15.).

U tom je razdoblju veæ bila izgraðena jednavrsta torete oko mula i kuæe èuvara luèkoglanca, koja je bila iznutra prazna, samo s obi-laznim hodnikom i stubištem za izlaz, zbogkontrole prolaza.83 Tako se u nekim kasnijimodredbama ta toreta naziva i ‘stražarska to-reta’.84 Zid torete nastavljao se na vanjski zidkoji je bio podignut istoèno od polukružnogbarbacanusa sv. Ivana, spajajuæi se s jugo-istoènim uglom ranije utvrde Gloton (Sl. 11.).

Razdoblje od 1470. do 1500. godine - Od-luka da se toreta zaokruži i da se izvede•

ojaèanje podebljavanjem zida donesena je 6.lipnja 1470. godine.85 Za te je radove posto-jao i nacrt koji je izložen Vijeæu umoljenih 10.studenoga 1470. godine.86 Nakon poveæanjadebljine zidova vjerojatno su izvedeni do da-nas saèuvani svodovi nad prostorom izmeðugraðevina na Mulu i torete, te izmeðu spoj-nih, vanjskih zidova i polukružnoga barbaca-nusa sv. Ivana. Tako su svodovi mogli nositipovišenu platformu za topove. Ulica širine 5lakata (današnja Ulica kneza Damjana Jude)oblikovana je izgradnjom gradskog zida pre-ma gradskoj luci, sjeverno od poteza arse-nala. Tom izgradnjom, koja je poèela 1475.godine87, poveæana je sigurnost luke. Prou-èavajuæi navedene dokumente i rektifikaci-jom prikaza dubrovaèke luke Nikole Božida-reviæa, te uoèavajuæi danas vidljive tragovepuškarnica i topovskih otvora na vanjskomziðu današnje utvrde - može se pretpostavitiizgled toga dijela obrambenog sustava oko1500. godine (Sl. 12.-14.).

Z AKLJUÈAK

CONCLUSION

Temeljem ostataka do danas saèuvanih zido-va i arhivskih dokumenata, prije izgradnjekule na Mulu, pretpostavljen je položaj Gun-duliæeve kule na spoju sjevernoga i istoèno-ga obrambenog zida Pustijerne te položajBinèuliæeve kule (Gloton) na spoju istoènoga

i južnoga gradskog zida. Kroz Gunduliæevukulu izlazilo se na gat (Muo) gradske luke, skojeg se, prema Kaznenoj kuli, protezao la-nac koji je štitio akvatorij tzv. ‘unutrašnjegmora’. Kula Gloton štitila je vrata za izlaz nakameni rt Pustijerne, koja su bila postavljenau os današnje Ulice od Pustijerne, uz koju jebila sagraðena crkva sv. Ivana, otkrivena priarheološkim istraživanjima. Izgradnjom kulena Mulu 1346. godine poboljšana je kontrolaprometa luke, a postavljanjem luèkog lanca

Sl. 14. Pretpostavljeni pogled sa sjeverona toretu i kulu na Mulu te dio zidina sv. oko 1500.

Fig. 14. Assumed view of the turret and Mfrom the northeast and the part of St Ivaaround 1500

Sl. 15. Otklesani ostatak trostruke konzFig. 15. Remains of a triple cantilever

VIII., f. 224v.], te 7.2.1441.: „da se daju tri ili èetiri komada

drva za popravak vitla u luèkoj kuli, koje je služilo za nate-zanje lanca”. [PAD, Min. Cons. VIII., f. 233]78 PAD, Cons. Rog. X., f. 216v.79 PAD, Min. Cons. XII., f. 4v.80 PAD, Min. Cons. IX., f. 16581 PAD, Min. Cons. XI., f. 19582 PAD, Min. Cons. XII., f. 21683 PAD, Min.Cons. XII., f. 217v.84 PAD, Min. Cons. XVII., f. 50v.85 PAD, Cons. Rog. XX., f. 278v.86 PAD, Cons. Rog. XXI., f. 2187 PAD, Cons. Rog., XXII., f. 168

8/19/2019 01_pekovic(1)

12/14


Literatura

Bibliography

1. Adamoviæ, V. (1921.), O bedemima grada Du-brovnika, Dubrovnik

2. Beritiæ, L. (1952.), Izgradnja i utvrðivanje grad-ske luke, Dubrovaèko pomorstvo, Dubrovnik

3. Beritiæ, L. (1955.), Utvrðenja grada Dubrovnika,Zagreb

4. Beritiæ, L. (1956.), Ubikacija nestalih graðevin-skih spomenika u Dubrovniku, „Prilozi povijestiumjetnosti u Dalmaciji”, 10, Split

5. Èremošnik, G. (1951.), Spisi dubrovaèke kance-larije I., Zapisi notara Tomazina de Savere 1278.-1282., Zagreb

6. Diniæ, M. J. (1951.), Odluke vijeæa Dubrovaèkerepublike, knjiga I., Beograd

7. Engel, I. H. (1903.), Povijest dubrovaèke Re- publike, prijevod Ivana kan. Stojanoviæa

8. Ferjanèiæ, B. (1959.), Vizantijski izvori za isto-riju naroda Jugoslavije, 2, Beograd

9. Luèiæ, J. (1984.), Spisi dubrovaèke kancelarijeII., Zapisi notara Tomazina de Savere 1282.-1284., Zagreb

10. Luetiæ, J. (1984.), Pomorci i jedrenjaci Republikedubrovaèke, Zagreb

11. Marasoviæ, J., Studija prostornog razvoja kom- pleksa Doma staraca

12. Medini, M. (1935.), Starine dubrovaèke, Du-brovnik

13. Nièetiæ, A. (1986.a), Luka starog Dubrovnika,„Naše more”, 1-2, Dubrovnik

14. Nièetiæ, A. (1986.b), Još o luci starog Dubrov-nika, „Naše more”, 5-6, Dubrovnik

15. Pekoviæ, Ž. (1992./93.), Povijest ulice ‘Sub vari-

cos’ u Dubrovniku, „Peristil”, Zagreb16. Pekoviæ, Ž. (1998.), Dubrovnik, nastanak i raz-

voj srednjevjekovnoga grada, Split

17. Pekoviæ, Ž.; Kovaèeviæ, N. (2001.), Arheološko--konzervatorska dokumentacija, Dubrovnik

18. Petroviæ, S. (1972.), Artiljerija brodska, Pomor-ska enciklopedija, sv. 1., Zagreb

19. Smièiklas, T. (1906.), Diplomatièki zbornik, IV.,Zagreb

20. *** (1879.), Monumenta Ragusina, Libri Refor-mationum I., Mon. Rag. I., Zagreb

21. *** (1882.), Monumenta Ragusina, Libri Refor-mationum II., Mon. Rag. II., Zagreb

22. *** (1895.), Monumenta Ragusina, Libri Refor-mationum III., Mon. Rag. III., Zagreb

23. *** (1896.), Monumenta Ragusina, Libri Refor-mationum IV., Mon. Rag. IV., Zagreb

24. *** (1897.), Monumenta Ragusina, Libri Refor-mationum V., Mon. Rag. V., Zagreb

25. *** (1958.), Vojna enciklopedija, Beograd

Izvori

Sources

Arhivski izvoriArchive Sources

1. Graða Povijesnog arhiva u Dubrovniku [PA

- Acta Consilii Rogatorum [Cons. Rog.]

- Acta Minoris Consilii [Min. Cons.]

- Acta Diversae Cancelarie [Div. Canc.]

- Liber Reformationum [Ref.]

- Liber Viridis

Nacrti i planovi

Drawings and Plans

1. Arhitektonska snimka postojeæeg stanja usv. Ivana (1981.), Arhitektonski fakultet Svlišta u Zagrebu, Zavod za obnovu Dubro[AF-ZOD]

2. Fotogrametrijska snimka dubrovaèkih (2005.), Geographica d.o.o., Split

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1. Autorica

Sl. 2. Digitalna ortofoto-karta, Državna geska uprava

Sl. 3.,5.-8.,10.-15. Autorica; za rekonstrukcije korištena

tektonska snimka AF-ZOD

Sl. 4. Pekoviæ, 1998.

Sl. 9. Autorica, fotogrametrijska snimka: Gephica d.o.o. (2005.)

prema kuli sv. Luke poveæan je luèki akvato-rij. Poèetkom 15. stoljeæa jugoistoèni dio Pu-stijerne zaštiæen je zidom koji se u dokumen-tima èesto spominje kao „ugao ili barbacanussv. Ivana”. Taj bedem, koji je spajao ojaèanisjeverni zid Gunduliæeve kule i sjeveroistoèniugao kule Gloton, vjerojatno je saèuvani, vi-soki polukružni zid ugraðen u volumen da-našnje tvrðave sv. Ivana. Oko 1420. godinena sjevernom se dijelu proširenog Mula gradikuæa èuvara luèkog lanca koji je nadzirao ipromet u gradskoj luci. Sredinom 15. stoljeæaoko Mula je podignut polukružni zid s obilaz-nim hodnikom, koji se u dokumentima naziva‘stražarska toreta’. Od zida torete, prema ju-

goistoku i jugu, istoèno od polukružnogabarbacanusa, bio je sagraðen gradski zid kojise spajao s jugoistoènim uglom ranije kuleGloton. Odlukom iz 1470. zid je torete ojaèanpodebljanjem, a izvedba svodova izmeðuzida torete i graðevina na Mulu te izmeðugradskog zida jugoistoènog ugla i polukruž-noga barbacanusa, omoguæila je formiranjepovišene platforme za topove (Sl. 1.). Prove-dena istraživanja mogu biti temelj za analizuslijeda izgradnje bedema istoènog dijela Pu-stijerne s tvrðavom sv. Ivana od 16. stoljeæado danas.

8/19/2019 01_pekovic(1)

13/14


Biografija

Biography

JELICA PEKOVIÆ diplomirala je 1984. na Arhitekton-skom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Kao arhitek-tica Arheološkog muzeja od 1985. bavi se istraži-vanjem i zaštitom graditeljskog naslijeða na širempodruèju Dubrovnika. Od 1993. kao glavna projek-tantica i konzervatorica tvrtke „Omega engineeringd.o.o.” iz Dubrovnika vodi istraživanja, prouèava-nja, projektiranje i obnovu znaèajnijih kulturnih do-bara na podruèju Hrvatske.

JELICA PEKOVIÆ graduated in 1984 from the Facultyof Architecture in Zagreb. As an architect in the Ar-chaeological Museum since 1985 she has been ac-tive in research and protection of the built heritagein the wider Dubrovnik area. Since 1993 she hasbeen a head designer and a conservationist in theDubrovnik-based practice ”Omega Engineering d.o.o.” in charge of research, study, design and reno-vation of the valuable cultural assets in Croatia.

Sažetak

Summary

Spatial Development of the Eastern Part of Pustijerna’sFortification System in Dubrovnik Until 16th Century

By mid 9th

century Dubrovnik was a strongly forti-fied and defended port town that withstood a longsiege by the Saracens between 866 and 867. In 871the joint navy forces of Dubrovnik and the Byzan-tine fleet defeated the Saracens and liberated Bari.From the early days the construction of its fortifica-tion system followed the expansion of the citywhich, due to its convenient position on the mainshipping route, grew into a major trade junctionbetween the Mediterranean and the hinterland aswell as a safe place for seamen and traders. Im-provements, additions and changes of the fortifica-tion system went parallel with the development ofwarfare techniques in different periods. They canbe seen as a reflection of the historical and politicalcircumstances in the region and at the same timeas an investment in the trade and maritime securityas an economic basis of the town’s prosperity and

the well-being of its residents.Pustijerna, which was mentioned in the context ofthe third city expansion in the book De administ-rando imperio written in 949 by the Byzantine em-peror Constantine VII Porphyrogenitus, was an urba-nized area inhabited by traders, shippers and sea-men. Lokrum island provided a natural protection ofthe maritime port zone from crashing waves whilethe rocky cape of Pustijerna shielded the safest partof the historic city port. This well protected zone inthe 12th and 13th centuries served as a convenientlocation for the arsenals built along the north-facingtown wall with the fortresses controlling the trafficand providing protection for the maritime port zone.According to the archaeological findings and thepreserved thick walls on the ground-floor and first-floor levels of the houses in the north-facing streetwhich is today called Ulica od Pustijerne, it is assu-

med that the first north-facing town wall of Pustijer-na was put up precisely on this site in the directioneast-west. It was the first wall that had protected theport before Pustijerna was built up. The documents,which record the existence of houses-towers ownedby aristocratic families along the town wall, suggestthat the defence of the town was in the hands of thenoblemen until the mid 15th century.The first structure recorded in the documents from1222 was Ivan Gunduliæ’s house along the town

JELIC

wall towards the port. It was presumably locatedon the joint between the north and east wall ofPustijerna as indicated by the archival register ofthe guards and the preserved remains of the thickwalls. This tower gave access to the port pier whichserved as a traffic check point and the place wherethe maritime port zone was closed up by a portchain. The same tower controlled the gates in theaxis of a street today known as Ulica od Pustijerne.The gates provided access to the easternmost partof the rocky cape, adjacent to St Ivan’s (”St John’s”)church discovered in the archaeological excava-tions of the present Lady of Karmen’s church. Thejoint between the eastern wall of Pustijerna andthe south-facing town walls is the site of Binèuliæfamily’s tower mentioned in the 1346 city registerof the guards as the guardian place while the docu-ments from 1501 and 1511 mention it under the

name Gloton. The external, southeastern facade ofthis tower in its full height has been preserved untiltoday and recorded by photogrammetric method in2005. The remains of the other two walls, nowa-days visible along the eastern facade of the Lady ofKarmen’s church apsis, have also been preserved.It is therefore reasonable to assume that the layoutof the fortress was trapezoid in shape with a verysharp southeastern corner which protected thesouth gates giving access to the rocky cape ofPustijerna. The documents refer to these gates as apassageway for unloading lime and stone in goodweather conditions.Due to Geneva’s navy conquests, the Great Councilof Dubrovnik introduced in 1346 numerous regula-tions concerning the construction of new fortressesand the additions to the existing ones following thebeginning of firearms use. In the same period the

maritime and commercial treaties were signed withthe Italian towns Ancona, Barletto, Messina andSyracuse. Due to port safety, the Council reached adecision in 1346 to put up a stone fortress namedKula od Mula (”Mulo Tower”) on Mulo pier. The for-tress was entirely built into the present fortress’svolume including a smaller house occupied by aport chain guardian. The latter was built along thenorthern tower wall according to a decision from1448. It was the period when the town port pier

was probably expanded and redesigneway of tying up the port chain was chanIn the early 15th century the list of repafor the town towers and the walls contacalled the Corner, the town walls or baSt Ivan as a location where the southein the direction east-west changes its cowards and links with the sea-facing wIvan’s church below them. That semi-cwas erected in order to protect the curan earlier town wall between Gunduliæ’Gloton tower at the time when firearmcreasingly used. It has been entirely prebuilt into the present St Ivan’s fortress’sthe same period a part of the north-faGunduliæ’s tower was made thicker anforced. The new gates were placed in ovide access to the town pier while a ne

was made for access to a defence positiIvan’s walls.By mid 15th century the Mulo tower was an addition of triple stone cantilevers aroof. A semi-circular fortress called the ret according to the documents, was bthe tower and the port chain guardisince the encircling passage on top wport traffic surveillance. The turret walas the external wall which was erectedSt Ivan’s semicircular barbacanus linkisoutheastern corner of the earlier GlotoBy the end of the 15th century, the towesemicircular fortress as well as the otwalls were made thicker. In the samearea between the Mulo structures and tcular turret as well as the area betweecircular barbacanus and the linking ext

were vaulted. This intervention resultesign of a raised cannon platform whiccontributed to a more effective defenjerna and the southeastern part of DubAn almost simultaneous construction oserved wall north of the arsenals resulayout of a street, nowadays calledDamjana Jude. In this way the north-facPustijerna’s houses were opened up asafety increased.

8/19/2019 01_pekovic(1)

14/14

01_pekovic(1)

Documents