ImpressumGimnazija “Matija Mesić”, Slavonski BrodŠkolski list, izlazi godišnjeSlavonija I br. 8, 35 000 Slavonski Brodtel/fax: 035/446-251e-mail: otrovnopero.gmm@gmail.comweb stranica: www.gmm-sb.com

ZA IZDAVAČA:Damjan Džakula, prof.

MENTORICA:mr. sc. Andrijana Nemet-Kosijer

GLAVNA UREDNICA:Tena Lavrenčić, 4.I

ZAMJENICE UREDNICE:Matea Kladarić, 2.IBarbara Tolić, 2.I

OSTALI NOVINARI:Sara Agović, 4.IMarija Džida, 3.ILana Tolarić, 2.DLana Lončar, 2.BMatej Matijević, 1.DMarino Mihalj, 2.BGabriela Zec, 2.IAnamarija Ćosić, 4.I

GRAFIČKA PRIPREMA:Ivan Katić, 3.G

FOTOGRAFIJA:Iva Kekez, 4.CDinko Horvat, 3.IMatej Matijević, 1.D

FOTOGRAFIJA NASLOVNICE:Tena Lavrenčić, 4.I

OBRADA NASLOVNICE I FOTOGRAFIJA:Ivan Katić, 3.G

IZ S

ADRŽA

JAOtrovno pero br.7

Modern art

Život piše priče Sport

Been there, done that

27. 40.

48. 51.

2.

Dragi Gimnazijalci,

Došao je red i na mene da vam se obratim kao glavna ured-nica. Marta nam je otišla, ali vidjet ćete- nije nas zaboravila i pisala nam je. A ja sam ovdje samo ovaj broj i već pripremam svoje nasljednice, Mateu i Barbaru, s kojima ostaje naš grafički genije- Ivan. Uredništvo je dobilo novi prostor i opremu. Da, puni smo novosti i promje-na. Baš kao i naše školstvo. Već drugu godinu za redom se provodi slavna Državna matura, koja je samo jedna u nizu projekata provođenih u reformi školstva. Zato smo mi odlučili otići korak dalje i istražiti kako je školstvo evoluiralo. Mijenjali su se pristupi, teorije, učitelji, ali i položaj učenika. Upravo na posljednje obra-tite pažnju- učenik je nekada bio samo pasivni primatelj znanja, a danas on kroji svoju sudbinu. Naravno, sve to ovisi o mogućnostima, zakonima i pravilima, koja isto tako imaju naviku mijenjati se. Hrvati vole slijediti tredove koji dolaze

sa Zapada pa su prihvatili i trend zvan projektna nastava. Učenici sve manje slušaju klasičnu nastavu, sve više uče kroz projekte. Ovo zahtjeva i posebnu pripremu profesora, tako da više ne možete samo završiti fakultet i doći predavati mladima. Ne, sada i oni koji podučavaju se cijeli svoj radni vijek školuju. Čini se da se raz-like između profesora i učenika smanjuju. Svakako, treba napomenuti da i dalje postoje i učenici i profesori koji se drže onog starog i odbijaju sudjelo-vati u ovakvom školstvu. Ali, povijest nas uči na da kraju uvi-jek pobjede oni koji nose nove ideje. Koliko su takvi u pravu, pokazat će se s vremenom. Do tada, usredotočite se na vlastiti razvoj i učenje. Uzmite najbolje što nudi trenutno stanje u hrvatskom školstvu jer tko zna što nas čeka možda već iduće godine. Vaša Tena

(R)evolucija škole

Škola pod pvećalom

Na 18. meridijanu

Recenzije

4.

14.

35.

56.

Riječ urednice

58.

Foto priča

3.

U početku bijaše riječU početcima je bilo dovoljno naučavanje roditelja, a danas učenici i studenti postaju

ravnopravni u društvu i sve su češće oni nositelji novih ideja i pokreta.

T ema broja

4.

Foto

: Iva

Kek

ez, 4

.C

Obrazovanje postoji od kada postoji i ljudski rod. Prenošenje znanja, vještina i odgajanjenovih generacija je posao koji je započeo još u pećinama, a obavlja se neprekinuto i danas.Pojam koji se odnosi na ustano-vu u kojoj se organizira odgoj i obrazovanje je, pogađate,škola. Tijekom povijesnog niza godina, stoljeća i tisućljeća, društvo se mijenjalo, ratovalo,širilo, napredovalo i evoluiralo- baš kao i škola.

Temelji školeU početcima je bilo dovoljno naučavanje roditelja. Usmeno se sve prenosilo, a kasnije bi tiprapovijesni učenici samostalno stjecali iskustvo i nove vještine. Pojava pisma bilo je otkrićekoje je pokrenulo pravo obrazo-vanje. Počeli su se organizirati ekskluzivni sastanci na kojimasu određeni ljudi, tutori, podučavali, ne više vlastitu djecu, nego najčešće potomke vladara. Ljudsko znanje je postajalo sve šire i složenije i ljudi su se počeli specijalizirati. Poneki su se specijalizirali za prenošenje toga silnog znanja i tako nastaju prvi učitelji. No, tijekom najvećeg dijela povijesti obrazovanja, ono je bilo rezervi-rano samo za bogate. Ostali sustjecali vještine i znanja potreb-na za preživljavanje ili određeni zanat i to izravno od mentoraili predaka. Također, obrazovan-je je uglavnom bilo rezervirano za mušku populaciju, dječakekoji su određeni naslijediti državu ili nekakav visoko rangi-ran položaj u društvu. Djevojčicesu od najranije dobi bile osuđene na učenje kućanskih poslova od svojih majki. Starogrčka civilizacija unosi mnoge promjene u Zapadnom

svijetu, pa tako i u obrazovanju. Država nije imala puno veze s obrazovanjem (izuzev vojnih škola) i svatko je mogao ot-voriti školu i pozvati roditelje da im prepuste djecu. Prvi put su i siromašni mogli naučiti ponešto. Ipak, pravo obrazo-vanje i učenje znanja iz pred-meta kao što su pisanje, glazba, matematika i filozofija je i dalje bilo skupo i takva su znanja nastavili dobivati oni bogati. Ta bogata djeca bi nakon os-novnog obrazovanja išla dalje, u škole koje nalikuju današnjim, škole kao što su organizirali, na primjer, slavni sofisti. U toj eri nastaje i prva Akademija- Pla-tonova.

Još uvijek samo bogatiRimljani preuzimaju grčke običaje i nastavljaju školovati svoju djecu. Skupo školovanje jebilo podijeljeno otprilike kao i današnje- osnova i srednja škola te fakultet. Većina djece jeipak završavala samo osnovnu. Učitelji su imali vrlo mizernu plaću, ali su počeli primjenjivatistroge metode kažnjavanja, onog fizičkog. To se zadržao u Europi sve do druge polovice 20.stoljeća. Srednji vijek ukida stare filozofske i donosi one or-ganizirane škole od strane, tadasvemoćne, Crkve. Učenici su se sami financirali, a učitelji ih sve strože i strože kažnjavali zasvaku pogrešku. U Italiji, Fran-cuskoj i Engleskoj dolazi do pojave prvih Sveučilišta,rezerviranih i dalje za elitu i stjecanje znanja pod strogim nadzorom. Vladala su načelaskolastike. Sveučilišta kao što je Bologna djeluju i danas. Rene-sansa oslobađa školu od Crkvei javljaju se pokušaji školovanja i onih siromašnih. Osniva se

velik broj škola i sveučilišta iškolovanje postaje izuzetno važno i sve više organizirano. Svijet nakon ovoga vremena ulazi u mnoge revolucije.

Ravnopravnost učenikaOd 18. stoljeća se izuzetno cijeni znanje i ono postaje put k uspjehu. Organiziraju se ibesplatne škole. No, na siromašnim selima će proći još dugo prije nego ta popu-lacija okusi obrazovanje. Na-kon rušenja starog poretka i početaka moderne demokraci-je, u obrazovanje se uvodi velika novost- sve veću važnost poprima pedagogija i učenici dobivaju sve bolji status.Učenici i studenti postaju ravno-pravni u društvu i sve su češće oni nositelji novih ideja i pokre-ta. Nastaju i nacionalne države i svaka od njih počinje organizira-ti vlastiti sustav obrazovanja i donose se mnogobrojni zakoni i pravilnici, koji se nerijetko izmjenjuju. Tako ulazimo i u modernu eru obrazovanja. Ono je besplatno na osnovnoj razini, kasnije se plaća, a mnogobrojni zakoni pokušavaju urediti ovaj vrlo komplicirani proces. Učenik odavno nije samo pasivni pri-matelj znanja, nego on svjesno sudjeluje u svom školovanju. Moderno društvo nastoji omogućiti svakome mogućnost školovanja. A koliko će tko izvući iz njega ovisi upravo o njemu samome. Potiče li vas to na razmišljanje?

Tena Lavrenčić, 4.i

aTema broj

5.

PARTNERSTVOM I INOVACIJAMA DO ZNANJA

PotrebnoZa projektnu nastavu potreban je prostor, oprema, profesor koji voli održavati takav tip poučavanja i skupina zainteresiranih učenika koji žele i mogu pronaći malo slobodnog vremena.Veoma je važan partner-ski odnos učenika i nastavnika te otvorenost prema problemskim zadacima i situacijama iz realnog života. Zanimljiv je podatak da se još uvijek, iako smo prilično zakoračili u 21. stoljeće, javlja nezainteresiranost i osuđivanje kod pojedinih profesora i učenika. Je li to ljubomora zbog viška maštovitosti i strpljivosti ili možda nezainteresiranost za proširivanjem učenikovih obzora i prakticiranja novih nastavnih metoda rada, ne bismo znali.

Projekt je metoda rješavanja problema koja uvodi učenike

u istraživanje i pronalaženje te

pisano ili verbalno izvješćivanje o is-

tom.

VRSTE PROJEKTNE NASTAVE:

•Mali osobni projekti•Razredni projekti•Projekti cijele škole

•Dobru nastavu kvalificira izmjena različitih nastavnih metoda! •I stalna projektna nastava jednako tako postaje dosadna kao i stalna frontalna nastava!

Tridesetih go-dina pedagozi

Dewey i Killpatrick uvode metodu

poučavanja u škole pod nazivom

projekt

Suvremena nastava - projektna nastava

dovoljno slobodnog vremena ili su preopterećeni redovnom i izbornom nastavom, stoga svoje slobodno vri-jeme radije provode izlazeći u grad ili se bave drugim aktivnostima izvan škole. S obzirom da je još uvijek više problema nego uspješnih rezultata, školama je teško održavati kvalitet-ne projekte.

UvjetiModernizacija škole mnogo je uznapredovala posljednjih dvade-setak godina. Gotovo svaka učionica u našoj školi ima pri-jenosno računalo, zvučnike, platna za zidni prikaz. Naša škola ima i svoju vebnu stranicu koju profesori i učenici rado posjećuju (više pro-fesori nego učenici) :) Iako je škola

ProblemiProjektna nastava zahtijeva veliku odgovornost, ozbiljnost i zajednički rad kako bi se ostvario cilj i posti-gao učinak. Problemi koji najčešće muče sudionike projekta su oprema i vrijeme. Od opreme se je potrebno sve: prijenosna računala, fotoapara-ti, kamere, linije, televizori, projek-tori, no škole uglavnom nemaju dodatna sredstva za to. Kako se u velikom broju škola nastava još uvi-jek odvija u dvije smjene, ovakav tip nastave najčešće se odvija subot-om, što dodatno umanjuje učeničku motivaciju.Većina učenika nema

prilično opremljena, još uvijek je to nedovoljno - oprema zastarijeva, kvari se, a nova sporo pristiže.

Možemo li projekt koristiti kao suvremeni način rada u klasičnoj nastavi ? Naravno da možemo ! U suvremen-im obrazovnim sustavima projektna nastava je važanoblik i način učenja.

Lana Lončar, 2.B Matea Mijatović, 2.J

T ema broja

6.

PARTNERSTVOM I INOVACIJAMA DO ZNANJA

Svaka škola bi trebala imati bilo kakvu projektnu nastavu kako bi se osjetio korak napri-jed u suvremenom školstvu.

Odgovornost, ozbiljnost i zajednički rad vode do sigurnoga uspjeha.

aTema broj

7.

Foto: Dinko H

orvat, 3.I

Već nekoliko mjeseci se stalno pričao Comeniusu, no malo tko zna o čemu se tu zapravo radi. Comenius je jedan od potpro-grama Agencija za mobilnost koji podrazumijeva partner-stvo i uključuje više škola koje se udružuju radi realiziranja zajedničkoga projekta i traje dvi-je godine. Cilj ovakvih projekata je razmjenjivanje iskustava, učenje stranoga jezika te stje-canje novih prijateljstava, a sve to putujući u zemlje partnere.

Zemlje partneriNaša se škola uključila u projekt „Kako izbjeći zločine i prijestupe povezane s korištenjem inter-neta?“ ili na engleskom „How to Avoid Internet Crimes and Offences? , a sve je pokrenula gimnazija Mikołaja Kopernika iz poljskoga grada Bielsko-Biała. Ostale zemlje sudionice su: Hrvatska, Italija (Sardinija), Turska i Rumunjska. Komu-

nikacija među zemljama i samo istraživanje teme odvija se na engleskome jeziku, stoga je razumljivo da su ga u našoj gimnaziji pokrenule profesorice engleskoga jezika N. Blažić i B. Mikić, kojima su se kasnije pridružile profesorice hrvatskoga jezika M. Božić i A. Nemet – Kosijer. Neke od aktivnosti kojima se učenici projekta bave su: izrada vebne stranice, razna natjecanja ( za najbolji slogan, članak, logo ), provođenje ankete o korištenju interneta za osobne potrebe i potrebe posla i priprema filma temeljenog na provedenoj an-keti, izrada rječnika posuđenica koje se odnose na internet, izrada brošure na temu sigurn-osti na internetu te niz drugih aktivnosti.

PlanoviU listopadu prošle godine održan je prvi sastanak part-

nerskih škola u Bielsko – Biali. U Poljsku se zaputilo osmero učenika naše gimnazije te profe-sorice, voditeljice projekta. U

veljači ove godine sastanak se održava u Slavonskom Brodu na kojemu će se izrađivati višejezični rječnik posuđenica, međunarodna izložba region-alne fotografije te konferencija na temu „Uporaba interneta u svakodnevnome životu“. Nakon sastanka u Hrvatskoj slijede sastanci u Italiji, zatim u Rumu-njskoj te naposljetku u Turskoj.

Marino Mihalj, 2.b

U EUROPU!Comenius projekt

Slavonskobrodski gimnazijalci uključili se u međunarodni projekt „Kako izbjeći zločine i prijestupe povezane s korištenjem interneta?“.

T ema broja

8.

Foto: Bernarda Soldo, 4.B

Hrvati i Poljaci na trgu u Krakowu

Foto: Tena Lavrenčić, 4.I

Rad u tijeku...

Od ove školske godine naša je škola uključena u međunarodni projekt Kako izbjeći zločine i prijestupe povezane s korištenjem interneta. Ovakvi projekti podrazumijevaju razmjenu učenika i putovanja te zanimljivo i korisno učenje engleskoga jezika.

Vlakovi, vlakovi…Prvo putovanje: Poljska. Tena Lavrenčić, Dinko Horvat, Damir Andrijanić, Dunja Ivković, Marija Marković, Bernarda Sadlo, Ivana Šplihal i ja pod vodstvom profe-sorica N. Blažić, A. Nemet-Ko-sijer, B. Mikić i M. Božić u listo-padu prošle godine krenuli smo vlakom na put pun iznenađenja. Jedno od iznenađenja bio je neplanirani obilazak Beča jer smo zakasnili na vlak u koji smo trebali presjesti. Nakon sedam sati smrzavanja i hodanja od mjesta do mjesta gdje možemo sjesti te pojesti i popiti nešto toplo, sjeli smo na drugi vlak i nastavili put u Poljsku, točnije u Bielsko Bialu. Na stanici je svakoga od nas dočekala obitelj u kojoj ćemo biti smješteni. Martyna Mrozik i njezina obitelj

bili su moji domaćini. Nakon poštenoga odmora, moje su me domaćice odvele u obilazak grada i u muzej i dom pape Ivana Pavla II.Nešto smo i radiliSutradan je u njihovoj školi Mikolaja Kopernika održana konferencija o piratstvu i opas-nostima na internetu. Na kon-ferenciji je bilo dosadno jer sam većinu toga znala od prije, a zatim je uslijedio zanimljiviji dio: obilazak njihove ogromne škole koju pohađa samo šestotinjak učenika. Istoga dana domaćini su nas poveli u obilazak grada, posjetili smo gradsku vijećnicu i dobili prigodne darove. U utorak smo radili na anketama o upotrebi interneta. Istoga smo dana posjetili Auschwitz i Birke-nau – koncentracijske logore iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Bilo je užasno za čuti, a i za vi-djeti što se sve tamo događalo.

KrakowSljedeći dan smo bili u Kra-kowu. Grad je prelijep, ima mnogo crkava, a na svakom uglu naletjeli smo na piano.

Kasnije smo saznali da je to u čast velikom Chopinu čiju su dvjestotu obljetnicu rođenja slavili upravo tih dana. Također smo naučili legendu o zmaju (Poljaci ga zovu Smok!) koji je tiranizirao grad, a navodna zmajeva kost i danas stoji na ulazu u katedralu. Posljednji dan učenici su organizirali natje-canje iz plivanja na kojem smo mi bili jedina skupina koja nije sudjelovala. Bilo je zagušljivo, sparno, dosadno i jedva sam čekala da završi. Navečer smo svi zajedno išli u kuglanu. Ovaj put smo svi igrali, a Bernarda je osvojila prvo mjesto. Kao i svaku večer dotad, izašli smo van i ludo zabavili. Bilo je toliko dobro da smo zaboravili da ujutro krećemo natrag u Hrvatsku. Unatoč poteškoćama u spora-zumijevanju, neobičnim speci-jalitetima i svemu ostalome što je bilo izvan mojih očekivanja, ovo putovanja svakako je bilo korisno. Uz zabavu, naučila sam nešto novo o Poljskoj kulturi i običajima, hrani, ljudima koji tamo žive i naravno, upoznala divne osobe.

Ines Petraković, 4.b

POżEGNANIE IZ POLJSKEGimnazijalci u međunarodnom projektu

Uz zabavu, naučila sam nešto novo o Poljskoj kulturi i običajima, hrani, ljudima koji tamo žive

aTema broj

9.

Danas je u svijetu rašireno mišljenje da su SAD razvile odličan obrazovni sustav. Cijen-jen zbog mogućnosti besplat-nog školovanja od najranije dobi pa sve do kraja srednje škole. Sastoji od predškolskog odgoja, osnovne, srednje škole i visokog školstva. U srednjoj školi učenici sami odlučuju o svojoj budućnosti slobod-nim odabirom predmeta. Pojam “koledž” odnosi se na visokoškolske institucije. Sveučilište se sastoji od nižih koledža i postdiplomskih studija na raznim područjima.

Nakon osnovne škole (4 god.), učenici se odlučuju za jednu od triju vrsta srednjih škola: gimnaziju, “realku” (die Re-alschule) ili strukovnu školu. Njemački sustav poznaje šest ocjena od kojih je 1 najbolja, a 6 najlošija ocjena. Gimnaziju mogu upisati učenici s vrlo visokim prosjekom ocjena i oni nakon 8 godina polažu maturu. To je preduvjet za studiranje na sveučilištima. Učenici koji upišu “realku” nakon 6 go-dina dobivaju svjedodžbu o završenoj realnoj školi. Svi os-tali pohađaju strukovnu školu.

Postoji nekoliko razina obrazovanja:- predškolski odgoj ( 3-5 go-dina)- osnovna škola ( 6-11 godina)- srednja škola ( 11- 17 godina)- koledži i fakultetiPostoje dva tipa sustava: engleski i francuski ( katolički).

Predškolski odgoj nije obvezan. Osnovno se obrazovanje dijeli na: dječje škole za učenike (5-7 god.) i na škole za mlađe učenike (7-11 god.). S 11 godina ucenik prelazi u srednju skolu gdje je do 16 god. Postoji nekoliko tipova srednjih škola, a između 80-90% učenika pohađa tzv. sveobuhvatnu srednju školu ( Secondary comprehesice school).Sustav ocjenjivanja ispita je vrlo razvi-jen. Visoko obrazovanje se te-melji na tri institucije: koledži, politički studiji i sveučilišta.

Više od 99% učenika stekne svjedodžbu. Više od polovice Finaca ima barem magisterij, a većina odraslih se nastavlja na razne načine školovati tijekom cijelog života. Za svakog se učenika slaže posebni nastavni plan i svaki učenik napreduje potpuno individualno, bez obzira na razred kojem pripa-da. Ovo je moguće jer u Finskoj prosječno na jednog nas-tavnika ide trinaest učenika. Za razliku od većine zemalja u svijetu, ovdje je zanimanje profesora izrazito cijenjeno.

To divno hrvatsko školovanje

Sustavi školovanja u svijetu

Osjećate li se vi doista kao da živite u zemlji znanja? Jer up-ravo tako mnogi vole nazivati Lijepu Našu i hvaliti se silnim znanjima što ih mladi u njoj imaju. Svake se godine donose veliki planovi, rađaju se velike ideje koje svakom pojedincu omogućuju novo sutra. Učenici dobivaju mnoge povlastice i baš

kada pomisle kako imaju priliku za bolju budućnost, dogodi se nešto što ponovno rasprši snove. Sjetimo se samo besplatnih udžbenika i besplatnog prijevo-za za redovite učenike putnike.Ideje koje su napuštene i prije nego smo se navikli na njih. Također, obrazovni se sustavi izmjenjuju brzinom svjetlosti, a

ove godine smo dobili i novi pravilnik. Nadajmo se da će imati bolji učinak od pred-hodnih jer, čini se, ništa nam drugo ni ne preostaje osim-nade. A kako je u svijetu? Je li njima uistinu bolje? Pročitajte što smo izdvojili iz sustava školovanja nekih država i prosu-dite sami.

T ema broja

10.

Vijeće učenika Brodsko-pos-avske županije (VUBPŽ) je vijeće koje se sastoji od predstavnikasvih osnovnih i srednjih škola na području Brodsko-posavske županije. Ono je samo mali dioNacionalnog vijeća učenika Republike Hrvatske (NVURH) i jedino je predstavničko tijeloučenika naše županije.

Zadatak VUBPŽ-aGlavni zadatak VUBPŽ je braniti prava i interese učenika naše županije. Važni su u organizaciji školskog sustava jer predlažu mjere poboljšanja uvjeta rada, potiču suradnju i sudjelovanje učenika više škola u ostvarivan-ju najrazličitijih projekata. Ono nastoji podučiti učenike kulturi i toleranciji, vodi borbu protiv

ovisnosti i potiče sportaše. Izuzetno cijeni inovativnost i domišljatost učenika.

Tko se može obratiti VUBPŽ-u?Vijeću se može obratiti bilo koji učenik koji ima ideju za projekt ili dobrotvorni rad, ali ga nezna realizirati. Osim toga, učenik može zatražiti vijeće za pomoć ako treba informacije oučeničkim pravima. Vijeću učenika moguće se obratiti preko otvorene e-mail adresenvurh@mzos.hr.

Vijeće učenika u GimnazijiGimnazija također ima svoje vijeće učenika. Njega čine pred-

sjednici svih razreda škole, njih37. Sastaju se jednom do dva puta u polugodištu. Voditelj sas-tanka je ravnatelj. Osimravnatelja i predsjednika razre-da, vijeće ima i svog zapisničara – Stipu Rosandića. Predsjednica učeničkog vijeća, koja prisust-vuje i na nastavničkom vijeću, ove godine je Đurđica Vinković. „Na sastancima raspravljamo o bitnim problemima s kojima se susreću učenici svih razreda škole, a zadaća nam je prenijeti prijedloge rješenja problema našim razredima“, kaže pred-sjednica.

Sara Agović, 4.I

Prijatelj učenikaVijeće učenika

Vijeću se može obratiti bilo koji učenik koji ima ideju za projekt ili dobrotvorni rad, ali ga ne zna realizirati.

aTema broj

11.

Foto

: Te

na L

avre

nčić

, 4.I

Stručno usavršavanje je pojam poznat svakom nastavniku, a kada je ono u Irskoj, dobije sesavršena prilika za spojiti ugodno s korisnim. Upozna-vanje novih metodičkih pristupa podučavanju, susreti s kole-gama i razmjena iskustava, a s druge strane, to je i prilika za putovanje novim krajevima, upoznavanje ljudi i običaja.Zbog toga sam i ja iskoristila priliku koju nudi Agencija za mobilnost i programe EU.Nastavnik odabire stručno usavršavanje, ispunjava zahtjev u kojem detaljno opisuje ciljeveusavršavanja, a onda neko vri-jeme nestrpljivo čeka na odluku je li mu to odobreno. Imala sam sreću da su odobrili moj zahtjev za stručnim usavršavanjem u Irskoj, u gradu Corku.

Ljubav na prvi pogledCork je drugi najveći grad u Republici Irskoj smješten na jugoistoku zemlje s preko 200dana kiše godišnje. Ipak bilo moguće vidjeti ono najljepše

od Irske i shvatiti zašto je zovu Smaragdnim otokom. Ona je uistinu sva zelena i to u ni-jansama zelene koje mi ne možemo ni zamisliti. Samo usavršavanje bilo je korisno i dobro organizirano, u društvu zanimljivih ljudi iz raznih europ-skih zemalja. Ono važnije infor-macija koje dobijete na takvim skupovima je druženje s ljudima iste struke, pretresanje vječnih dobrih i loših strana ovog po-sla s redovitim zaključkom da rad s adolescentima apsolutno nikada nije dosadan, mada je vrlo često izazov. Naravno, to uz izvrsnu priliku za obići zemlju u kojoj ste. Gradovi i krajevi o koji-ma sam dosada čitala ili znala samo kroz tuđa iskustva, sada su se pokazali u najljepšem svjetlu. Nemoguće je odabrati najdraži, zemlje u koje putujem jednostavno mi ‘legnu’ ili ne, pa je i s Irskom to bila ljubav na prvi pogled.

Dar govoraCork (ili Corcaigh kako bi ga Irci nazvali) je glavni grad oblasti Munster, na rijeci Lee kojaformira dva rukavca pa se stari dio grada smjestio između njih. Ljudi ne čekaju zeleno svjetlona semaforu, ali zato vozači staju pješacima čak i kada je njima zeleno jer je jedina druga

opcija udariti u tog tvrdoglavog pješaka. Najpoznatiji sat na crkvenom tornju zove im se ‘four-faced liar’ zato što svaki od četiri sata pokazuje različito vri-jeme, ali se na pun sat nekommagijom dogovore i pokažu točno. Zatim Cobh /Kov/, mali gradić na obali poznatiji kao

Queenstown koji još uvijek čuva oronuo dok na koji je Titanic pristao primiti putnike na svom jedinom putovanju. Pa Limerick u kojem ima najviše kriminala u zemlji pa vam kažu da vas u svakom trenutku mogu upucati i ubosti, a ako ste posebno ukleti, oboje. Naravno, malo pretjeruju, ali to je grad koji statistički ima najviše ubojstava u zemlji. Zan-imljiv, iako ne najljepši, je Blar-ney Castle jer se u njemu turisti penju uskim, vijugavim stepeni-cama do samog vrha da bi poljubili kamen koji bi im trebao dati ‘the gift of eloquence’ ili kako bismo mi rekli, dar govora. Ne izgleda nimalo privlačno pa sam ga ja zaobišla rekavši da mi, prosvjetari, ionako nepresta-

Kad profesori putujuStručno usavršavanje

Turisti se penju da bi poljubili kamen koji bi im trebao dati ‘the gift of eloquence’ ili kako bismo mi rekli, dar govora. Ne izgleda nimalo privlačno pa sam ga ja zaobišla

rekavši da mi, prosvjetari, ionako neprestano pričamo. Gdje bismo bili da još dobijemo taj dar?

T ema broja

12.

no pričamo. Gdje bismo bili da još dobijemo taj dar?

Prilika koja se ne propuštaI tako dalje, od juga zemlje do Galwaya i kra-jeva u kojima se govori

samo irski, do sela kojeorganizira ‘matchmaking’ fes-tival, do mnogih arboretuma u kojima čuvaju lugove gdje jošuvijek žive vile i druga neobična bića zaboravljene mitologije Kelta. Do jednog od tri prstenana poluotocima, Ring of Kerry i do dijela zemlje koji zovu The Burren jer je pust i kamenit tepodsjeća na površinu mjeseca. I onda veličanstvene Cliffs of Moher, na zapadnoj obali zem-lji, stijene koje se obrušavaju u ocean i čine se odrezane ljud-skom rukom. Moj prvi

zaključak je bio da njima ne treba nikakav photoshop da ih načini savršenima. U zaključku, što reći osim da bih svima koji imaju priliku provesti ljeto ovako, preporučila da to i učine.

Prof. Biljana Mikić

Zanimanje profesora nikako nije lako. Potrebna je ogromna energija, volja i ljubav prema poslu. Uloga profesora je oduvi-jek bila bitna i potrebna društvu. Ovaj plemeniti posao se mi-jenjao i prilagođavao tijekom povijesti, a današnji profesori moraju ići u korak s novim teh-nologijama i znanjima, a istovre-meno i održavati svoj autoritet. Možda baš zbog toga, zaniman-je profesora je sve manje popu-larno i profesori gube ugled koji su nekada imali. Kako bismo to malo bolje istražili, proveli smo dvije anonimne ankete u naškoj školi- jednu među učenicima, a jednu među profesorima.

Učenička anketaZanimalo nas je što učenici mis-le o profesiji profesora, njihovom pristupu radu te načinu ocjenjivan-ja. Oko 77% učenika smatra da profesori ne ocjenjuju objektivno. Njih 30% smatra da profe-sori trebaju biti strogi kako bi postigli autoritet i bili poštivani. Što se tiče vlastite budućnosti, 55% učenika se izjasnilo da ne želi biti profesor. Kao glavni razlog navode prenisku plaću za ovaj posao. Upitali smo ih i za promjene koje bi uveli na mjes-tu profesora. Dobili smo zanim-ljive odgovore kao što su: anon-

imni testovi, više razumijevanja i manje usmenog ispitivanja.

Mia Dugandžić, 3.I

Profesorska anketaNekada vrlo cijenjeno, za-nimanje profesora danas gubi važnost. Zatražili smo profesore naše škole da ukratko opišu svoje zvanje. Većina se složila da je to stalna interakcija s mladim ljudima. To je posao

koji nudi različite mogućnosti i zahtjeva kreativnost. Na početku radnog vijeka, tek je nekolicina pro-fesora očekivala više od učenika, njihovo veće zanimanje za predmet koji predaju. Ipak,

većina ih se nije puno nadala. Unatoč ovome, svi ispitani ne žale zbog odabira svoga zani-manja. Navode da postoje teški dani kada se sve čini uzaludno, ali profesori vole svoj posao. Glavna im je zamjerka u ovome zanimanju premala plaća.

Mirna Lucić, 2.BJasenka Blažević, 2.I

*55% učenika ne želi postati profesor

*70% učenika smatra da profesori moraju biti pri-jateljski prema učeniku

*77% učenika smatra da profesori nisu objektivni

Profesorsko zanimanjeAnketa

aTema broj

13.

Iznenađeni vremenomPoplave u Gimnaziji

Učionice Hrvatskoga jezika su poplavljene, oštećene i nisu pogodne za održavanje nastave, no nitko ne želi

preuzeti odgovornost.

Iako živimo u 21. stoljeću, priroda je i ove godine pokazala svoju moć te tako prouzročila neočekivane probleme učenicima i profesorima naše gimnazije. Zbog lošeg stanja u kojem su se nalazile, učionice Hrvatskoga jezi-ka temeljito su renovirane prije samoga početka školske godine, no čini se da nitko nije predvidio kako bi obilne kiše mogle poplavi-ti gotovo cijeli kat. Cijela situacija ne bi izazvala toliku pozornost učenika da netom prije nepogode nije bio otvoren krov na kojem su se predviđeni radovi iznenada odužili. Nameće se pitanje nije li najprije trebalo popraviti krov, a tek onda učionice. Prema riječima pročelnika upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i šport – Vladimira Štefaneka., tvrtka koja je izabrana na javnom natječaju s radovima je krenula u rujnu i listopadu, u mjesto u sr-pnju, kako je planirano. Naletom većih padalina, tvrtka je prestala s radovima, učionice su dodatno oštećene te već dugi period nisu pogodne za održavanje nastave.Radnici spomenute tvrtke su na-kon određenog vremena nastavili s radovima na krovu te su taj dio posla napokon uspješno završili, no za rad neće biti plaćeni uko-liko ne saniraju počinjenu štetu. Iz razgovora s gospodinom Štefanekom dobili smo uvid u pis-mo koje je poslala tvrtka nakon završetka radova na krovu, a u kojem, između ostalog stoji da se

nitko od strane županije ili škole nije žalio na izvođenje radova te da su oni svoj dio posla napravili dobro i po planu. Kaže i kako oni nisu mogli utjecati na vremen-ske nepogode – sve prouzročeno njome nije njihova krivica jer je krov bio oštećen i prije početka radova. Nastavkom pregovora dogovoreno je da će tvrtka sani-rati oštećenja u učionicama. Ni to nije išlo po planu pa se razmišlja o provođenju novog javnog natječaja za tvrtku koja bi dovršila taj posao. Tada bi tvrtki koja je obavljala radove na krovu bio plaćen samo onaj dio dogo-vorenog posla koji je obavljen dobro. Situacija još uvijek nije u potpunosti razjašnjena jer se odgovornost neprestano pre-bacuje s jedne na drugu stranu. Nadzorni sastanci i pregovori se nastavljaju i dalje te se nadamo da će učionice biti što prije ob-novljene kako bi bila omogućena normalna nastava.

Matea Kladarić, 2.I

Mjerimo:- više puta dnevno: količinu i vrstu oblaka, tragove avio-na, temperaturu tlana 5cm i 10cm- jednom dnevno u mjesno podne: tlak zraka- jednom tjedno, do 9,00 ujutro: temperaturu Save i Glogovice kod naseljaHebrang i u Rastušju- dva puta godišnje: pok-rovnost krošnji, visinu i obu-jam odabranih stabala nanašoj mjernoj postaji u šumi kod Lijeskovih voda

Postigli smo: - plasman na državnoj razini od prvog natjecanja 1998. u Zagrebu do 2010. u Zadru -zadnje natjecanje: školski GLOBE tim uspješno je obranio školski projekt pod naslovom: ‘’Utjecaj rafineri-je nafte na Savu’’ i osvojio prvo mjesto u orijentaci-jskom natjecanju

Više o GLOBE programu saznajte na web adresi:

www.globe.gov

GLOBE

Š kola pod povećalom

14.

Foto: Matej Matijević, 1.D

Učionica pod vodom

Dvanaesta po redu zbirka pje-sama učenika naše škole pred-stavljena je koncem rujna 2010. Zbirka je posvećena preminu-lom profesoru Ivi Križanoviću kao svojevrsni oproštaj u pjes-mi, kako je naglasila profesori-ca Mihaela Šebalj Zavor. Zbirka duguje naslov istoimenoj pjesmi Meteje Čelebije „Sori za klišej“, dok je autorica naslovnice Tena Lavrenčić. „Profesor Ivo Križanović bio je začetnik i duša učeničke pjesničke zbirke. Dio pjesama u ovoj zbirci prikupio je on, a ostatak smo učinile moje

kolegice, Biljana Mikić, Mihaela Šebalj Zavor i ja kako bismo završile što je on započeo.“ – re-kla je jedna od urednica, profe-sorica Andrijana Nemet-Kosijer.Monika Krijan, Višeslav Kozak, Andrea Mihal i Marija Kševi svojim glazbenim točkama up-otpunili su predstavljanje. A da nije bilo lako ni njima ni našim pjesnicima potvrđuje Ivona Prebanda: „Trebalo je puno hra-brosti za pisanje i objavljivanje pjesama. Prvenstveno zato jer sam pjesmu dala profesorici Šebalj Zavor koja je profe-

sionalac i malo me bilo strah reakcija. No komentari su bili dobri i ohrabrila me.“ S druge strane Mirna Švaganović nije se bojala neuspjeha jer kako kaže: „Ako se nekom ne sviđa, ne mora ih čitati.“ Inspiraciju kao pravi pjesnici pronalaze sa svih strana, u ljubavi, tuzi, stresu: „In-spiraciju možemo pronaći čak i u jednoj riječi ili bilo kojoj sitnici jer sitnice u pjesmama postaju velike“ –rekla je Barbara Tolić. Dio te inspiracije u zbirci su podijelili: Matea Kladarić, Bar-bara Tolić, Mirna Švaganović, Barbara Mendelski, Ivona Pre-banda, Ana Baričević, Matea Čelebija, Agneza Fostač, Sara Iličić, Marija Marković, Višeslav Kotzak i Tena Lavrenčić te prošlogodišnje učenice četvrtih razreda Sanja Novotny, Ivona Hemen i Željka Markeljević.„Budući zbirka nije samo pjesnička, dio prostora ostavljen je i našim ilustratorima, možda budućim slikarima koji nemaju često priliku izložiti svoja djela. Velika je šteta što u školi nema zainteresiranih koji bi nastavili ovaj posao.“ – dodala je profe-sorica A. Nemet-Kosijer.

Lana Tolarić, 2. D

SORI ZA KLIŠEJ„Inspiraciju možemo pronaći čak i u jednoj riječi ili bilo

kojoj sitnici jer sitnice u pjesmama postaju velike.“

Predstavljanje pjesničke zbirke

mŠkola pod povećalo

15.

Foto

: Dun

ja B

lata

nčić

, 2.H

Veliki planoviSkupina mladih Nijemaca iz Katoličke škole u Berlinu uzvra-tila je posjet našim DSD-ovcima. Nakon što su najbolji govornici njemačkog jezika trećih razreda Gimnazije proveli tjedan dana u Berlinu, njihovi partneri za razmjenu su došli u Slavonski Brod. Gimnazijalci, na čelu s prof. Lidijom Čorni, su sve pom-no isplanirali . Nakon dočeka u Gimnaziji i upoznavanja našeg grada, odveli su ih dalje- na upoznavanje Slavonije.

Eko i etnoPrvi plan je bio poći u poznato eko-etno selo Stara Kapela. Ja sam se pojavila prva pred Gimnazijom sa jedinstvenim zadatkom- pratiti događanja toga dana kao novinar. Polako su Njemci stizali u pratnji svojih domaćina. Već nakon 15-tak minuta vožnje vidjelo se kako su to vrlo mirni i povučeni učenici, za razliku od Brođana koji su ubrzo i zapjevali u auto-busu. Doček su nam priredili dvije vesele i ljubazne djevojke u narodnoj nošnji s pladnjima

na kojima su se svjetlucale čašice s domaćom rakijom i dr. Antun Tucić, čovjek zaslužan za slavu ovoga sela. Pravi duh Slavonije. “ Ovo mjesto je pot-puno drukčije od svega što sam do sada vidjela. Odjeća koju su djevojke nosile na ulazu je nešto što mi nikada ne bi palo na pamet da nosim, no prizna-jem da je zanimljiva. Svidjela mi se i rakija, toga nema kod nas.” , sažela je kasnije početni dojam simpatična Lisa. Uslije-dila je prezentacija o povijesti ovoga sela čiji početci sežu čak u 13. stoljeće. Prezentacija je bila vrlo opsežna, možda i previše za goste iz druge zemlje koji nisu upoznati s povijesnim prilikama ovih prostora. Ipak, prof. Čorni je dala sve od sebe i strpljivo prevodila gostima. Nakon završetka prezentacije, iskoristili smo pauzu za nešto kasniju jutarnju kavu i pri tome saznali još ponešto od naših gostiju. Naša Gimnazija im je vrlo velika, izvana pomalo zastrašujuća i bučna, ali iznutra lijepo uređena i puna prijateljski raspoloženih ljudi. Jezik im se čini težak i prilično neobičan.

Također, vesele se mogućnosti istraživanja noćnog života u Brodu. Do ovih informacija smo došle uglavnom zahvaljujući Michaeli Birindžić, učenici 3.i razreda koja se pokazala kao izuzetno spretan prevoditelj.

Slavonski životDruga prezentacija je bila puno zanimljivija. Upoznali smo se sa projektom eko-etno selo, nje-govom okolinom i specifičnim slavonskim običajima. Tako su Nijemci naučili pojmove kao što su bećarac i kulin. nakon toga smo imali vremena za razgleda-vanje sela dugog samo 500m, s 14 kuća i 17 stanovnika. U susjednom dvorištu gosti su ot-krili veliki drveni vrtuljak i tamo se vratili na trenutke u djetinjst-vo kako su nam objasnili zašto ih je to «otkriće» toliko razve-selilo. DSD-ovci nipošto nisu gubili vrijeme nego su, u želji da saznaju što više, napravili kratki intervju s lokalnom bakicom koja je cijeli život provela u ovome selu. Uslijedio je obilan ručak. Neka stranci vide kako se jede u Slavoniji. Kasnije nam

Slavonski život u očima stranaca

Mladi Nijemci otkrivaju Slavoniju

Naša Gimnazija im je vrlo velika, izvana pomalo zastrašujuća i bučna, ali iznutra lijepo uređena i puna prijateljski raspoloženih ljudi. Jezik im se čini težak i prilično neobičan. Također, vesele se mogućnosti istraživanja noćnog života u Brodu.

Š kola pod povećalom

16.

je vesela i raspoložena Kathi re-kla : “Ručak: odlično, ma super. Posebno štrudle koje smo dobili kao desert. Priznajem, malo su drukčije od onih na koje smo navikli. Time mi se još i više sviđaju! Neobično je iskustvo ovo selo”. Selo smo napustili oko dva sata poslijepodne.

Neugodno iznenađenjeKako smo se nalazili blizu Kutje-va, plan je bio i obići neku od poznatih vinarija na ovom pros-toru. Izbor je pao ( slučajno ili namjerno, ostali smo uskraćeni za tu informaciju) na vinariju Krauthaker. U planu je bilo i degustiranje vina, ali su nam na ulazu rekli da se to dodatno naplaćuje. Kratko samo obišli vi-nariju, pogledali strojeve za pa-kiranje boca i ogromne sprem-nike vina (poneki su sadržavali i do 10 000 litara). I to je to. Cijeli obilazak je trajao oko 10 minu-ta. A onda smo se opet našli u čekanju. Koga ili čega- također ostaje nepoznato. Nijemci su to iskoristili za kupovinu pokoje boce vina, vidno oneraspoloženi i razočarani ovim dijelom izleta. Svi smo se nadali da će zadnja postaja biti zanimljivija. I ta nam se želja ostvarila.

Ne protiv prirodeAutobus je zastao pred eko-centrom Mavrović. Gospodin Mavrović, bivši boksač (to nam je posebno naglašeno, nekoliko puta) je ostvario svoj pleme-niti san o ekološki prihvatljivoj proizvodnji hrane i otvorio ovaj centar. Zaposlenici koji su nas dočekali su bili i više nego ljubazni i proveli su nas centrom. Dobili smo od njih informacije na njemačkom i na engleskom jeziku. Osim što se spretno služe ovim jezicima, koriste i najnoviju tehnologiju, sve kako bi uspjeli proizvesti što više hrane uz što manju štetu za prirodu. Jako su nam dobro i zanimljivo sve objasnili, ne zadržavajući se previše na nepotrebnim detaljima. Nakon toga su nas poslužili svojim kolačima, sokom i palačinkama s tajnim sastojkom. Ova prirod-na hrana je imala iznenađujuće dobar okus i svidjela se našim Njemcima. Ostatak vremena smo mogli slobodno uživati šetajući centrom po savršeno sunčanom danu. Uhvatili smo i plavokosog Marcela koji je od naših DSD-ovaca dobio nadi-mak «maneken». “ Sviđa mi

se ideja ovakvog centra, ali mi nije nešto posebno zanimljivo. Hrana je dosta slatka, ipak ukusna. Priznajem, jednog dana bih volio opet posjetiti Hrvatsku i možda obići još koje njezine dijelove.”, strpljivo je odgovorio na naša pitanja. U točno 17 i 30 sati pozvani smo u autobus. Bilo je vrijemeza povratak u Brod.

Ma ništa bez engleskogNijemci su nam bili već prilično umorni. Ništa neobično s obzirom da su od 48 sati (koliko su do tada nalazili u Hrvatskoj), proveli manje od 10 sati spavajući. Tako da je u autobusu bilo prilično mirno i tiho. Ipak, s nekima smo se i mi novinari sprijateljili. Kako nam je bilo nezgodno stalno moliti DSD-ovce za prijevod, okrenuli smo se dobrom starom engleskom. I uspjeli smo se sporazumjeti. Za njih je nešto teže pričati engles-ki jer im je to tek drugi strani jezik (nakon francuskog), ali-sve se može. U ugodnom razgovoru sat i pol puta je preteklo brzo. Zbog ovih novih poznanstava mi je još više drago što sam otišla na ovaj izlet.

Tena Lavrenčić, 4.i

mŠkola pod povećalo

17.

U sklopu kojeg projekta ste bili pozvani na Institut za fiziku (IF)? Možete li nam objasniti taj projekt?Posljednji puta smo bili pozvani u kategoriji natjecanja u fizici „ Samostalni eksperimentalni radovi“. Inače, naša škola je suradnica od 2000. godine na projektu „Laseri i komunikaci-ja“, a za taj projekt smo birani na račun radova od 1994. do 2000. godine.

Nailazite li na simpatije kod učenika za svoje ideje? Jeste li zadovoljni suradnjom s njima?Naravno, ovisi o generaciji, ali sam vrlo zadovoljna jer imamo tri do šest radova godišnje.

Učenici sami biraju teme, traže literaturu i osmišljavaju pro-jekte... To nisu uvijek odlični učenici, ali se bave ovime jer ih to zanima i u tome su dobri.

Kakva ste sve priznanja dobili za svoj rad? A kakva naša škola?Od Instituta za fiziku smo odab-rani među pet najboljih sredn-jih škola u Hrvatskoj, štoviše, prvi smo na rang listi zbog mnogih sudjelovanja i najbolje plasiranih radova. Također, dva puta smo dobili i stručnu opremu. Takvi uspjesi povlače za sobom i neke druge stvari; ja sam član državnog povjerenstva za fiziku, 2000. godine sam primila nagradu Grada Slavon-skog Broda - Štit Berislavića, a

2007. priznanje Hrvatske zajed-nice tehničke kulture.

Oduzima li Vam rad na takvim projektima mnogo slobodnog vremena i stižete li to za vrijeme redovne nastave?Projektima se ne stižem baviti za vrijeme nastave, sve se odvi-ja tijekom slobodnog vremena. Ponekad se mjerenja moraju obavljati i noću, ali uloga men-tora je vrlo važna jer učenike treba potaknuti, pokazati im i objasniti određene stvari. Volim svoj posao i on me ispunjava.

Jeste li se ikada našli u situaciji da su vaše ideje naišle na prepreke te

Zvijezda gimnazijeIntervju s prof. Marinom Gojković

„Nikad se nisam našla u situaciji da mi posao postane prenaporan; za mene je to poput dobre knjige - kada jednom krenete s čitanjem, teško ju je ostaviti.“, kaže prof. Marina Gojković, osoba koju vjerojatno svi poznaju, ali ne znaju za sva priznanja i nagrade kojima donosi ponos i slavu ovoj školi. To je osoba koja je uvijek nešto radi: od održavanja nas-

tave, preko vođenja grupe Mladi astronomi, pripremanja budućih fizičara za natjecanja, pa sve do raznih predstava i priredbi koje održava u školi. Kada smo saznali da je pozvana i na Institut za fiziku, shvatili smo da malo toga znamo o ovoj izuzetnoj profesorici.

Fizičari eksperimentatori jedna je od slobodnih aktivnosti učenika Gimnazije “Matija Mesić” koju godinama mar-ljvo vodi profesorica Marina Gojković. Učenici 3.H razreda Matija Bilić i Zvonimir Tonković, predstavili su 11.listopada 2010.godine u

Školskom programu HTV-a svoj eksperimentalni rads Državnog natjecanja. Pokus,odnosno eksperimen-talni rad, zove se “Zaštita od potresa”, a svrha mu je zaštititi građevine od rušenja prilikom potresa te poticanje mladih na praktično korištenje znanja

stečenog u školi.

Na državnoj televizijiUrednik školskoga programa na HRT-u, Anđelko Glibo, pronašao je podatke o njihovu eksperimentu na internetskim stranicama na kojima su objav-ljeni rezultati državnoga natje-

Tresao se HTV

Š kola pod povećalom

18.

Zvijezda gimnazije„Nikad se nisam našla u situaciji da mi posao postane prenaporan; za mene je to poput dobre knjige - kada jednom krenete s čitanjem, teško ju je ostaviti.“, kaže prof. Marina

Gojković, osoba koju vjerojatno svi poznaju, ali ne znaju za sva priznanja i nagrade kojima donosi ponos i slavu ovoj školi. To je osoba koja je uvijek nešto radi: od održavanja nas-tave, preko vođenja grupe Mladi astronomi, pripremanja budućih fizičara za natjecanja, pa sve do raznih predstava i priredbi koje održava u školi. Kada smo saznali da je pozvana i

na Institut za fiziku, shvatili smo da malo toga znamo o ovoj izuzetnoj profesorici.

je tako vaša kreativnost bila sputana?Najveća nam je prepreka ta što naša škola u odnosu na neke druge nema dobre mogućnosti. Često nam je zabranjeno raditi u kabinetu zbog čistoće koju je nemoguće održati, posebice ako istovremeno pripremamo i po šest radova. Stoga smo često prisiljeni raditi kod kuće.

Planirate li i dalje uz redovnu održavati i izbornu nastavu te se uključivati u ovakve pro-jekte?Naravno. Projekti na kojima radim se često nadovezuju na izbornu i redovnu nastavu i međusobno se nadopunjavaju

što mi uvelike olakšava. Mladi astronomi su mi ipak primarni.

Što Vam je najteže kod rada na projektima? Jedino što mi teško pada je kad učenici, uz sav svoj trud na

nekom projektu, ne prođu dalje. No, smatram da im uvijek treba dati priliku da se afirmiraju u stvarima koje vole.

Anamarija Ćosić, 4.IBarbara Tolić, 2.I

canja mladih fizičara. Kako je pripremao emisiju o potresima, pozvao je Zvonimira i Matiju da zajedno s prof. M. Gojković sudjeluju u emisiji. Dečki kažu da nisu imali tremu jer se ekipa HRT-a pobrinula da naprave dobar i opušten ugođaj. Tijekom emisije osjećali su se uzbuđeno

te zadovoljno jer je na kraju sve završilo dobro i prema planu.

BudućnostPlanovi vezani za daljnja natje-canja iz fizike još uvijek su samo ideje, no nadaju se da će se razvijati u dobrom smjeru. Oni će sigurno dati sve od sebe.

Tresao se HTV

Mia Dugandžić,3.i

mŠkola pod povećalo

19.

Foto: Dinko Horvat, 3.I

Astronomi na okupu

Ove školske godine dočekao nas je novi Pravilnik o praćenju i ocjenjivanju učenika uosnovnim i srednjim školama. Pravilnik bi trebao zadovoljiti profesorsku i učeničku stranu,no hoće li to biti tako, pokazat će vrijeme. Od svih pravila koje uključuje, učenicima sunajbitniji članci koji se odnose na pravo da im pisana provjera služi kao datum, odnosno da ihtaj dan profesori mogu pitati samo iz jednoga predmeta te da mogu pisati četiri testa tjedno.

Problemi s pravilimaIpak, postoji jedan problem koji se javlja u našoj školi, a to je evidentiranje pismenih iusmenih odgovora s izborne nastave. Naš ravnatelj je rekao

da smo mi jedna od rijetkih škola koja ima ovakav oblik iz-borne nastave. Izborna nastava se odvija utorkom posljednji sat prve i prvi sat druge smjene za učenike opće gimnazije. Prvi se problem javlja kad učenici izizbornih predmeta pišu pismene provjere, a već taj dan imaju jedan test iz redovnih predmeta.Na pojedini izborni predmet idu učenici iz više razreda pa je profesorima teško, katkad i nemoguće, upisati datume pisane provjere u sve dnevnike, kao i nakon usmenog odgovora.Što se zatim događa? Ako profe-sor izborne nastave ne stigne upisati datum, a učenik se tijekom dana pozove se na dva datuma i iskoristi svoje pravo, profesor ga često ne uvaži jerdatum nigdje nije evidentiran.

Doista, jedna „rupa u zakonu“ za koju niti naš ravnatelj nemaadekvatno rješenje.

Rješavanje problemaJedan od prijedloga je da se od iduće školske godine napravi pregled svih testova za izbornunastavu kao i za redovnu pa oko pisanih provjera ne bi bilo prob-lema. Što se tiče usmenihodgovora, ako i dođe do nez-godne situacije, između profeso-ra i učenika bi se trebao stvoritijedan kompromis i povjerenje pa da profesori učenicima vje-ruju na riječ, a i učenici ne bitrebali zlouporabiti tu okolnost. Kao učenik Gimnazije „Matija Mesić“ iskreno se nadam da jetakav pozitivan ishod ovog prob-lema moguć.

Stipe Rosandić, 3.c

Između profesora i učenika bi se trebao stvoriti kompromis i povjerenje pa da profesori učenicima vjeruju na riječ, a i učenici ne bi trebali zlouporabiti tu okolnost.

RUPA U ZAKONUNovi pravilnik o ocjenjivanju

Š kola pod povećalom

20.

POGODI TKO SAM!NORIJADA – MAŠTOVITI MATURANTI

Ima li što ljepše od toga da barem nekoliko dana ne budemo ozbiljni ‘likovi’ koji se svakodnevno bore sa životnim nedaćama? Da budemo junaci, princeze, prinčevi i ratnici? Samo da na tren živimo u nekom izmišljenom svijetu?

Norijada ili tradicionalno okupljanje maturanata po-vodom završetka srednje škole, ritual je kroz koji prolazi većina srednjoškolaca diljem Hrvatske pa tako i brodski maturanti. Međutim, uz pro-slavu završetka školovanja brodskih maturanata veže se jedna zanimljiva tradicija – maskiranje maturanata. Norijada ili dani ludovanja predstavlja bučno opraštanje maturanata s velikom erom svoga života.

Brodska tradicijaI dok maturanti diljem Hrvatske luduju polijevajući se vodom i brašnom, prave nerede, sukobljavaju se s policijom, brodski maturanti se prerušavaju u najraznolikije likove i paradiraju gradom. Čarobni su to i veoma čudesni dani u kojima se kraj vas u običnoj šetnji gradom šuljaju svakakvi bajkoviti likovi od mornara, mjesečevih ratnica, križara, gusara, leptirića i drugih. Ima li što ljepše od toga da barem nekoliko dana ne budemo ozbiljni ‘likovi’ koji se svakodnevno bore sa životnim nedaćama? Da bu-

demo junaci, princeze, prinčevi i ratnici? Samo da na tren živimo u nekom izmišljenom svijetu? Jedna je to od tradicija koja krasi grad na lijevoj obali Save, tradicija koja traje već nekoliko desetljeća, koja je svojim stilom i posebnošću prepoznatljiva u cijeloj Hrvatskoj.

Korak prema zrelostiVažno je to razdoblje za sve mlade ljude kojima se odjednom oduzima status djeteta-učenika, ali im se još ne pridodaje novi. Nalaze se na prekretnici svojih života nakon koje će, htjeli to

ili ne, postati ozbiljni mladi ljudi, stoga nema boljeg načina opraštanja s djetinjstvom od ludovanja i igranja nezrele djece.

Marija Džida, 3.i

mŠkola pod povećalo

21.

Foto: Tena Lavrenčić, 4.IVilenjaci i križari

Mjesečeve ratnice

Mislav Balunović je ove školske godine započeo svoje dane kao gimnazijalac, upisavši se u 1. H razred prirodoslovno-matematičke gimnazije, ali već sada vidimo da on nije samo još jedan „fazan“. Naprotiv, on je u mlada nada hrvatske informa-tike.

Zlatna medaljaKrajem studenog, u bugarskom gradu Shumenu , održavao se turnir u informatici za zemlje jugoistočne Europe. Za ovaj događaj se Mislav najviše sam pripremao. Na praznicima je sudjelovao na ljetnom kampu koji redovito organizira Savez hrvatskih informatičara. Tjedan dana u kampu mu nije velika pomoć pri natjecanjima, ali je izvrsno mjesto za upoznavanje ostalih mladih zaljubljenika u in-formatiku s kojima se još uvijek čuje. Dva dana prije samoga turnira, svi su se sudionici našli u Zagrebu i tamo saželi sve svoje pripreme. Ukupno ih je bilo osmero i podijelili su se

prema kategorijama turnira- četvero ih je išlo u stariju ekipu, a četvero u mlađu ekipu u kojoj je bio i Mislav. Krenuli su avionom od Zagreba preko Budimpešte do Varne, odakle su autobusom stigli u Shumen. Dan nakon napornog putovanja, otvoreno je natjecanje. Mislav je dobio tri zadatka i imao je ukupno pet sati da ih riješi. Za-datci su se rješavali u program-skom jeziku C++. Natjecanje se održavalo u obližnjoj srednjoj školi u skromnim uvjetima. Treći dan je održana ceremonija proglašenja pobjednika. Naš Mislav je osvojio, ni manje ni više, nego prvo mjesto i zlatnu medalju. „ Znao sam da sam dobro riješio zadatke, ali nisam očekivao pobjedu“ , skromno je komentirao ovaj veliki uspjeh.

Škola vs. natjecanjaU svijet informatike Mislava je uvela profesorica Slavica Danilović u petom razredu OŠ „ Dragutin Tadijanović“. Sljedeće godine je došao do

državnog natjecanja, a već u 7. i 8. razredu je osvajao prvo mjesto. Išao je i na natjecanja iz matematike, ali informatika mu je ipak primarna. Kako je sada u gimnaziji, namjerava se i dalje natjecati. A u školi mu ide odlično i svi ga profe-sori hvale. Sljedeće ljeto će mu opet biti ispunjeno jer će se boriti za daljnje sudjelovanje na međunarodnim natjecan-jima o čemu odlučuje Hrvatski informatički savez . Za kraj nam je poručio:„ Ovakva natjecanja su mi dobra odskočna daska za budućnost. Svakako se isplati baviti informatikom!“ .

Tena Lavrenčić, 4.I

Petnaest mu jegodina tek„Svakako se isplati baviti informatikom!“

Mladi informatičar

Š kola pod povećalom

22.

Foto: Tena Lavrenčić, 4.I

UčeniciNa školskim hodnicima lako možete čuti učenike kako se žale na muku koju moraju iznova prolaziti svaki dan zbog gužve, naguravanja i nereda na peronima željezničkog kolod-vora, ali i zbog nedovoljnog broja mjesta u vagonima vlaka. Česte su nesreće i neugodne situacije prouzrokovane neodgo-vornim ponašanjem pojedinaca, kao što su ulasci kroz prozor ili povlačenje kočnice.

Vlak i kolodvorKako bismo dobili potpunu sliku događaja, obratili smo se šefu kolodvora - Stjepanu Vidakoviću koji je objasnio i njihov doživljaj tih događaja. Djelatnici željeznice imaju velikih prob-lema s putnicima, prvenstveno zbog njihovog ponašanja. Česta

su devastiranja inventara pa tako sjedalice, zavjese, aparati za gašenje požara ponekad budu izbačeni iz vlaka kroz prozor i to dok je on u pokretu. Na samom kolodvoru dolazi do krađe žarulja, dasaka na zahod-skim školjkama, uništavanja ogledala… Nerijetko dolazi i do fizičkih sukoba čiji su povodi većinom ljubavne tematike. Problem tijekom samog puta je gužva u vagonima, a šef kolod-vora kaže da je ponekad tomu razlog smanjen broj vagona zbog kvarova ili nepovoljnih uvjeta, ali i da bi bilo dovoljno mjesta za sve kad bi učenici bili solidarni te se i sami potrudili napraviti mjesta.Pedagoginja naše škole, M. Benović nije imala slučajeva pritužbi učenika zbog navedenih problema te smatra kako je to dobar znak i da će situacija

ostati ovakva u budućnosti. Za eventualne pritužbe trebali bi se obratiti Učeničkom vijeću.

AkcijeKako bi upoznali javnost sa trenutačnom situacijom te ju educirali kako pravilno sudjelo-vati u željezničkom prometu, provedene su brojne akcije poput one: „Vlak je uvijek brži!“ U akcijama su sudjelovale mnoge škole te je napredak, iako spor, vidljiv te daje nadu za bolju budućnost. Problemi nisu drastični, ali pomalo otežavaju svakodnevnicu učenika. Nadajmo se da će svi put-nici shvatiti na koji način mogu svojim ponašanjem promi-jeniti sadašnju situaciju te da će negodovanje učenika postati prošlost.

Matea Kladarić 2.I

IDETE VLAKOM?Svakodnevna putovanja učenika

Svakoga dana 152 učenika naše škole prolazi “pakao“ putovanja vlakom. „Pakao“?! – možda prejaka riječ, ali za njih ona savršeno opisuje svakodnevna događanja.

mŠkola pod povećalo

23.

Teško se oprostiti s kolegom. Uvijek ostaje pokoja nedorečena rečenica, nepopijena kava, nedorečena priča… No, netko tko je volio zemlju, prirodu, radost življenja ni u smrti nije nestao i ostaje dio onih koji ga se sjećaju.Profesor Zlatko Raguž rodio se17. veljače 1948. godine u Donjim Andrijevcima. Gimnaziju je

pohađao u Slavonskom Brodu, a obrazovanje za profesora biologije i kemije započeo je na Pedagoškoj akademiji da bi se već naredne godine upisao na Prirodoslovno-matematički fakultet gdje je diplo-mirao 1973. stekavši zvanje pro-fesora biologije s kemijom. Teško je bilo naći stalno zaposlenje. Zbog svojih vjerskih i nacionalnih

uvjerenja često je bio prisiljen mijenjati škole prije nego što se zaposlio u Obrtničkoj školi, a dvadeset godina nakon toga i u Gimnaziji u kojoj je radio do svoje smrti.Nastavu biologije izvodio je na suvremen način. Svoju ljubav prema ekologiji želio je približiti svakom učeniku stvaranjem ozračja žive prirode u učionici, uređivanjem akvarija koji i da-nas daje poseban šarm učionici biologije te brojnim izletima diljem Slavonije. Kolege ga pamte kao jednos-tavnoga čovjeka koji je volio pjesmu, uvijek se šalio te osobu punu razumijevanja za sve. Umjesto pozdrava, dragi kole-ga, darujemo Vam stihove i opraštamo se njima:

Pita l me neko, da li bijah ikad

Duboko sretan, odgovaram: da.

Ponekad ljubav dala mi je širi

Vidik i dublji pogled (…)Razumljiv mi je bio šapat

lišćaI govor voda

U vjetru sam prepoznao svoj glas.

Mnogostruk život kroz mene je teko.

Ja bijah oblak, trava, zem-lja, kiša,

A ipak svoj sam osjećao ja.

Dobriša Cesarić

In memoriam - prof. Zlatko Raguž

Ja bijah oblak, trava, zemlja, kiša...

I n memoriam

24.

Recesija, nezaposlenost i man-jak prihoda sve su češća tema naše svakodnevnice. Svaki gimnazijalac nakon srednje škole planira završiti fakultet i pronaći dobro zaposlenje u vlastitoj struci što i nije čudno za ambiciozne mlade osobe naše zemlje, ali se u zadnje vrijeme nameće pitanje kako to postići.

Broj nezaposlenih svaki dan sve više raste bez obzira na diplome koje skupljaju prašinu. Vrlo dobar pokazatelj lošeg stanja jest podatak da je u rujnu 2010. godine broj nezaposlenih osoba porastao za 2.2% te da se povećao broj nezaposlenih sa završenim fakultetima.

HZZNa naša pitanja o zaposlenosti i poslovima stručno su odgo-varali službenici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Oni neodlučnim osnovnoškolcima, ali i srednjoškolcima nude pomoć u donošenju odluka

za daljnji život. „Profesionalno usmjeravanje je skup različitih aktivnosti koje pojedincima omogućuju identificirati vlastite mogućnosti, kompetencije i interese u različito doba života, kako bi donijeli odluke o obrazo-vanju i zapošljavanju, te uprav-ljali svojom profesionalnom karijerom.“ Savjetnici i psiholozi provode psihologijska testi-ranja te određuju sposobnosti učenika, a zatim daju svoje mišljenje i preporuku o adekvat-nim zanimanjima.

Maturantske nedoumice Kako saznajemo, već se samim početkom školske godine na testiranje odazvao velik broj maturanata. Iako stručnjaci tvrde da je državna matura velik korak u hrvatskom školstvu i da olakšava upise na fakultete, problem predstavlja odabir deset fakulteta koje maturanti moraju navesti u svojim prijavni-cama. Iskustvo govori da su najčešći odabiri fakulteta psi-

hologije, prava i ekonomije.

Tvoj izborUkoliko smatrate da vam razgo-vor s psiholozima neće pomoći, u HZZ-u preporučuju računalni program profesionalnog usmjer-avanja pod nazivom „Moj izbor“ koji nakon riješenog testa pojed-incu nudi detaljnije informacije o prikladnim zanimanjima i uvjetima za obrazovanje, tj. zapošljavanje. Također sazna-jemo da će se u našem gradu uskoro osnovati Centar za pro-fesionalno usmjeravanje i razvoj karijere, takozvani „CISOK“ koji će biti dostupniji mladima. Uza sve to, preostaje nam jedino ustrajanje na dobrim ocjenama i nada da će se naši planovi ost-variti unatoč crnim statistikama.

(Korišteni podatci sa internetske stranice: www.hzz.hr)

Barbara Tolić, 2.I Matea Kladarić, 2.I

Moj izborKamo nakon gimnazije

Zbog malih mogućnosti za zaposlenje u našoj zemlji, postavlja se pitanje što studirati i koji su poslovi najprofitabilniji – čini se da više nitko ne zna točan odgovor.

+5

25.

Što ti misliš o državnoj ma-turi, često su me pitali. Kao da čekaju da im kažem kako mi se sviđa ili kako je bolja od staroga sistema kako njihovo dijete ne bi bilo zakinuto u budućnosti. Čista glupost! To je zaista sub-jektivno pitanje. Nisu shvaćali da smo mi jednostavno prihva-tili njezina pravila igre i pokušali izvući najbolje iz svega toga. Da, matura ima prednosti i nedosta-taka, ali o učeniku ovisi što će na kraju prevladati.

Oni koji znajuU četvrti razred došla je jedna skupina koja je odmah znala koji fakultet želi, sa super ocje-nama i odmah se spremala za izborne predmete. Takve osobe su na kraju i upisale željeno.Im-ale su se vremena i zabavljati, a kako se ispit bližio, nisu bili u panici da neće sve stići. Bu-dite takva osoba. Sat vremena dnevno i gradivo ćete prolaziti, a nećete ni osjetiti. Reći ćete da su to odlični učenici koji ionako puno uče. Radije šutite jer dok se vi pravite pametni, neki to postaju. Ni meni se nije učilo, ali sam prošla s odličnim i upisala željeni fakultet. Pri tome sam stigla raditi sve svoje hobije i održavati društveni život. Prizna-jem da sam željela biti dio prve skupine, ali nisam jer nisam znala koji fakultet želim upisati.

Nesigurni Tu dolazim do druge skupine - učenici koji svaki tjedan promijene fakultet, koji odlaze na profesionalnu orijentaciju, razgovaraju sa svim živima što

da upišu. Njih opet možemo podijeliti u osobe s odličnim i slabijim ocjenama. Kod ove skupine ima najviše zamki. Došla sam u četvrti razred sa snažnom željom kako idem na PMF studirati matematiku, iako su me svi vidjeli u novinarst-vu. Zbog hira, otišla sam na glumačku akademiju da vidim što oni misle o meni, a sada studiram medicinu. Na profe-sionalnoj orijentaciji me nisu mogli nigdje, ali istovremeno su me svugdje mogli smjestiti. A, koji izborni da ja polažem? Matematika i gluma nisu zahti-jevali izborni, ali sam eto pisala fiziku, kemiju i biologiju, zbog PMF-a i medicine. I na kraju sam samo izašla na izborne, a za maturu učila nekoliko dana ranije. Kad bi me pitali, što ću upisati, rekla bih matematiku, a kad me gluma oduševila, onda je jedno vrijeme bila i gluma. Na kraju su se srce i razum dogo-vorili i odlučili za medicinu jer ona može objediniti sve ono što me zanima.

Budite realniBilo je i onih koji nisu željeli pisati ni jedan predmet. Ili su uzeli jedan samo da prođu. Čak je bilo onih koji su birali fakultet koji ne traže dodatnu provjeru. Učite iz naših pogrešaka. Sa mnom je kolega na faksu koji nije prolazio s odličnim, a up-isao je medicinu jer je rastu-rio maturu. Nemojte se sada izvlačiti na njega i roditeljima pričati bajke ja ću kao on. Bu-dite realni. Iako sada ne znate što želite, trudite se oko svako-

ga fakulteta. Nemojte ni odbac-iti san o željenom fakultetu ako je on malo dalje, a roditelj vam to može priuštiti. Gledajte da ćete vi jednom raditi taj posao, a tko kaže da ćeš ga morati raditi tamo gdje studirate. Općeniti zaključak je da nema razlike između osnovne i više razine hrvatskoga jezika i da bi svi trebali pisati višu jer donosi više bodova. Osnovna razina engleskoga jezika je stvarno za one koji ga ne znaju, više se is-plati pisati višu, dok je matema-tika realna. Ako ti ide, piši višu, ako ne, piši osnovnu.

Upisati željeni fakultetMislim da je državna matura dosta kalkuliranja. Činjenica je da će netko lakše upisati pravni fakultet gdje primaju preko 800 ljudi u Zagrebu, nego neki smjer gdje ih ima 12. Pazite i na to. Također gledajte gdje će biti na-vala pa vi odite tamo gdje neće ako se bojite da nećete upasti. Nije sramota studirati u nekom gradu, ako to nije Zagreb. Na kraju ćete svi nešto upisati, ali koliko će vas upisati ono što želi? Nemojte biti od onih koji su upisali gdje je ostalo mjesta i to je odjednom njihov san snova. Dogodit će vam se da bez obzira što ste svladali sve zamke niste upisali željeni fakultet. Pitajte se jeste li dali sve od sebe? Na kra-ju, neće biti važno koliko je tko učio, nego jesi li upisao fakultet koji želiš. Ali ne odustajte.

Marta Okružnik, Medicinski fakulteta u Osijeku

DANAS JEDNO, SUTRA DRUGONa kraju svi nešto upišu, ali koliko će vas upisati ono što želi?

Ispovijest jedne brucošice5 +

26.

Nokturno

I dok mjesečina obasjava moju sobu,Vani tihi povjetarac puše,A lišće potiho šumi, stvarajući laganu uspavanku.Na crkvenom zvoniku odzvanja ponoć.

Brzim okretajem pogledam kroz prozor.Riječi su tada bile suvišne.Evo vidim te na ulici,Koračaš prema meni,Ali pognute glave i tužnog i umornog pogleda.Lagano padam na koljena i budim se.Ovo je bio samo jos jedan nedovršeni san.

Ana Baričević, 3.J

tModern ar

27.

Prošlost

Ne shvaćam zašto mi je tako teško oprostiti se od prošlosti?Iako je ona bila puna boli i laži.Kako da joj jednostavno kažem ,,zbogom’’?Ona je sad postala dio meneLakim, ali dubokim potezima urezala se u moje misli,Ali i u srce.

More sjećanja svakodnevno mi zatrpava misli.O, zašto im jednostavno ne mogu pobjeći!?Jednostavno ih zaboraviti.

,,Frknuti’’ ih daleko od sebe.A zasto ne bih Ja mogla živjeti poput tebe,Zaboraviti i izbaciti sve iz svojeg života?

A ponekad i uspijem, ali je kratkog vijeka.Ne shvaćam zašto mi je i dalje teško oprostiti se od prošlosti.

Ana Baričević, 3.J

Modern art

28.

Foto: Iva Kekez, 4.C

Fantom požude

U morbidnoj fascinacijiFantom požude prožima me.Sado-mazohistički demonProgoni me.Poput Venere u krznu...ja gorim u želji da zadovoljim te...i bolno nad ognjem bičujem-posljednji dah tvojeg uzdaha.Ali...gori...gori...gori...U halucinaciji snova....pati...pati..pati..u vatrenom obruču oralnih fiksacija.

Kako ti se sviđa okusTrulih okova?Kako ti se sviđa zahrđala Leća zamrlih zjenica?Oh,uživaš li?U morbidnoj fascinaciji,Oralnoj fiksaciji estrogenih snova?Gori od požude,Umri pod okovima...Kako ti se sviđa okus trulog željeza?

Ivona Prebanda, 3.E

tModern ar

29.

Foto: Iva Kekez, 4.C

Patetika

Previše je nesigurnosti u meniVremena nas čine takvima i znam:Pokajat ću se na trenutak (ali ne iskreno)Ali možda usneš san opipljivMožda, možda još postoji SutraNebo boje vanilije nam je svjedokNa prolaznu slatkoću trenutka.Motivi tvoj lica bili bi presladunjaviPatetiku baš mrzim, ali znaš

Ima nešto u tim očima, smiješku, trepavicama;A obećala sam da neću pisati pjesme imaginaciji!Šteta što ne postojiš jer listove bih punila izlikamaO patetici svijeta a ne ljudskoj arogancijiBaš šteta što ne postojiš, baš šteta.

Barbara Tolić, 2.I

Modern art

30.

Foto: Dinko Horvat, 3.I

Igračke za naivne

Svaka riječ nosi poruku?Možda je tako- možda i ne.Od odvažnih junakaPretvorili smo se u sjene.

Kad ti zlatna prašina Zasvjetluca pod trepavicamaNe traži objašnjenjeJer topi se na usnama.

Sanjiva jesen zaboravljaMaglu što lijepi se po prstimaI osjećaje tanke što mislimaZatočeni su u krivim riječima.

“Možda te mašta boli?”Sućutljivo se smijemA možda, možda i u sebiNegdje sličnu maštu krijem.

Barbara Tolić, 2.I

tModern ar

31.

“A mess”

I’ve never felt something like this beforeIt kind of took me by surpriseI don’t know what do to anymoreIn this mess I’m not that wise

Guilt for outcome of it all,Will be distribuded on two,But even thoe, they are not going to fallCause the victim ‘ll be the only one who knew

Maybe his pain won’t be much to bareIs a line which pops frequentlyYou don’t suffer if you don’t careThis is something he once said to me.

Valentina Vaško, 2.C

Modern art

32.

Foto

: Iva

Kek

ez, 4

.C

tModern ar

33.

Gabriela Zec, 2.I

Ne, nisi ti kriv. Samo si me pokušao voljeti. Izgubila sam se u potrazi za savršenstvom. Bilo bi lakše da nisam izgubila i onaj stari sjaj u očima. Znam da si ga obožavao, možda bih te zahvaljujući njemu opet ukrala. Ovako mi samo ostaje kajanje i stare, tople uspomene. Možda jednog dana i one zalutaju daleko od mene i od tebe, daleko od nas i onoga što smo nekad bili. Bila bi sebična kad bi tražila oprost. Poštedjet ću

te toga, ali ipak…Okreni se, okreni se i zaviri u prošlost. I sni-jeg je bio topao i vjetar je manjepuhao. Sad, sad se još jednom okreni i pogledaj me. Nemoj ništa reći, jer ni od mene nećeščuti niti jedne riječi. Ako ti moj pogled ne kaže dovoljno, onda valjda nije ni vrijedno. I dok teovako gledam umirem od želje da te zagrlim, da te poljubim, vrištim iznutra riječi koje ne mogu izgovoriti. Ipak nemam snage boriti se za ono što sam

davno sama uništila. Ponos mi je bio najbolji neprijatelj. Zato idi i zaboravi me. Ostavi me s mojim snovima o nama, ti si ih davno prestao sanjati. Sa sobom ne nosi i moj zaborav, jer želim da ostaneš tu u mojoj podsvijesti, pod mojom kožom.Samo te želim još jednom vol-jeti.

Ena Mirković, 2.E

Zarobljena u prošlosti

Modern art

34.

Foto

: Din

ko H

orva

t, 3.

I

List mladih Broda se prvotno zvao List omladine Broda (LOB), a osnovan je davne 1986.godine pod vodstvom gospodina Dražena Kasuna. Tadašnji list se bavio problemom mladih i otvoreno je kritizirao sve što nije bilo dobro u gradu. Bilo je mnogo zainteresiranih, najviše srednjoškolaca, a nakon dobrih sedam godina rada, List se gasi zbog financijskih problema. Pon-ovno je pokrenut 1995. godine kada je vodstvo preuzeo Ognjen Golubić. Nažalost, nakon neko-liko godina ponovno je prestao izlaziti.

Nova prilikaIpak, ideja nikada nije nestala. Nakon nekoliko pokušaja, LOB ponovno živi. Dalibor Mašić je uspio okupiti oko sebe novu ekipu. Iznenadio ga je entuzi-jazam ljudi i hrabro je odlučio stupiti u ovaj projekt prošle godine, unatoč financijskoj krizi države i grada Broda. Ime lista je promijenjeno u List mladih Broda, ali kratica LOB je zadržana zbog tradicije i poštovanja prema bivšim gen-eracijama LOB-ovaca. Nova redakcija okuplja tridesetak

članova, što srednjoškolaca, što aktivnih članova prijašnjih gen-eracija Lista. LOB je prošloga stoljeća bio dobra odskočna velikom broju članova, tako da danas bivše LOB-ovce možemo vidjeti u prestižnim hrvatskim redakcijama RTL-a, Nove TV, HRT-a, ali i novina kao što su Jutarnji i Večernji list. Oni su inspiracija novim naraštajima.

Oni ne spavajuUredništvo se LOB-a prošle go-dine skupljalo zahvaljujući pom-no osmišljenom marketingu, planovima i promocijama. List ima i svoju himnu ‘’ Zalobiraj ‘’ koju je snimio brodski hip-hop klan Brlog. Mladi su prepoznali LOB kao zanimljivu izvanškolsku aktivnost, ali i kao priliku za učenje novinarskog zanata. Redakcija je do sada izdala dva broja novina, a u planu je i treći, dok se malo ne popravi financijsko stanje. Međutim, ti ljudi ne spavaju, nego pokreću nove projekte, a jedan od njih je i news portal na adresi: www.lob.hr . Na njemu se već neko-liko mjeseci radi, a dizajn i funkcionalnost do savršenstva dovodi bivši gimnazijalac, Dinko

Tipurić.

TraženiPrvi je broj LOB-a izašao u lip-nju prošle godine u više tisuća primjeraka. Besplatno se dijelio po cijelom gradu, a podijeljen je i u svim srednjim školama. Brođani su ga s oduševljenjem primili. Drugi broj je izašao ti-jekom tog ljeta u nešto manjem broju, što je rezultiralo bržom nestašicom tiskanih primjera. Nekoliko gradskih kafića je nesebično pomagalo prikupl-janju financijskih sredstava kao i gradska i županijska vlast te poduzeće Đuro Đaković. LOB je organizirao i mnoge zabave, a na mnogim je koncertima u gradu bio medijski pokrovitelj. ‘’ Cilj Lista mladih Broda je oku-pljati mlade, osluškivati njihove želje i iste pokušati ostvariti kako bi njihovi aspekti života u Brodu bili zadovoljeni. Do sada smo zajedno učinili mnoge stvari i zadovoljni smo postig-nutim uspjehom.’’, rekao nam je Dalibor Mašić, također bivši učenik naše Gimnazije.

Matej Matijević, 1.D

LIST MLADIH BRODA

U očekivanju trećeg broja

Okupiti mlade, osluškivati njihove želje i iste ostvariti kako bi njihovi aspekti života u Brodu bili zadovoljeni.

uNa 18. meridijan

35.

Nakon nekog vremena suše, hip-hop se vratio u grad! Osječki reper Kandžija „rasturio“ je noćni klub S. Dali (ex Valinor). Nekima od najpoznatijih hitova poput „Jelena“ i „Bicikl“ brod-skoj je publici je predstavio svoj prvi album zvučnog naziva „Narodnjaci“.Na koncertu je gostovao velikan hrvatskog hip-hopa, Vukovarac General Woo, a show su dodat-no začinili umijećem beatboxa Brođanin Yula i Vinkovčanin Lil’

Bear. Događaju je prisustvovalo nešto više od tri stotine ljudi što je dobar broj s obzirom da hip-hopa dugo nije bilo u Brodu. Na koncertu su uživali i mlađi i stariji, a svi su izrazili nadu da će u našem gradu biti još ovakvih događaja.Uz sve to General Woo nam je ponudio ekskluzivnu vijest: „2011. izdajem svoj novi studijs-ki album naziva „Verbalni delikt“ koji će ubrzo biti na policama.“ Publika je uživala i u freestyle

programu, a umijeću „bacanja“ rima mogao se priključiti bilo tko. Medijski pokrovitelji kon-certa bili su List mladih Broda i poznata hrvatska web stranica internetske televizije, TIPITV.

˙Potpis pod sliku: Koncert se održao prvi vikend nakon početka školske godine.

Matej Matijević, 1. D

POVRATAK HIP-HOPAKoncert Kandžije

Da kazališno koncertna dvorana Ivana Brlić - Mažuranić može biti i modno središte našega grada, uvjerili smo se i ovog prosinca na, devetnaestoj po redu, tradicionalnoj Božićno - novogodišnjoj modnoj reviji. “Projekt se održava već devet-naestu godinu za redom, gotovo od samog osamostaljenja, što je svakako važna činjenica za naš

grad”, rekli su organizatori. Već iskusni manekeni i manekenke prošetali su kazališnim daska-ma i na posebno uređenoj sceni pokazali kreacije poznatih mod-nih kuća, no publika je najveće oduševljenje zasigurno pokazala pri izlasku onih najmlađih, ta-kozvanih ‘mini’ manekena koji su, osim odjećom koju su nosili, pozornost privlačili širokim os-

mjesima i zaigranim pozama. U predasima su publiku zabavljali plesači tanga, zumbe i orijenta-lih plesova te pjevač Amir Kazić Leo. Vrhunac ovog događaja je zasigurno bio izlazak manek-enki u vjenčanicama koji je sve ostavio bez daha i dao obećanje da će sljedeća revija biti jedna-ko uspješna unatoč krizi.

Barbara Tolić 2.I

Božićno - novogodišnja revijaModna događanja

N a 18. meridijanu

36.

Foto

: Mat

ej M

atije

vić,

1.D

Ako nešto u ovom gradu imamo dobro, onda je to zasigurno klizalište. Već treću godinu zaredom smješteno je na jednoj od najboljih lokacija, ŠRC Klasi-je, svega nekoliko metaraudaljenosti od Hitne pomoći, u slučaju da vam kretanje po zaleđenim površinama i nije bašnajbolja strana. Klizalište se

može posjetiti u terminima od 10 do 22 sata, uvijek pod istimuvjetima – jedan sat klizanja košta 10 kn, a iznajmljivanje kl-izaljki 5 kn. Za vrijeme školskihpraznika bila je organizirana i škola klizanja za najmlađe. A ako niste znali, naš grad ima isvoj vlastiti hokejaški klub. U siječnju je održan i curling cup,

zimski olimpijski sport koji uHrvatskoj ima sve više pristali-ca. Nakon odigravanja susreta u grupama te razigravanja zaporedak, prvo mjesto je os-vojila prva ekipa Curling kluba „Čudnovati čunjaš“ iz Zagreba.Slavonskobrodskom klubu „ Legija“ ovo je bila ujedno i prva utakmica.

Počela sezona klizanjaKlizalište u Brodu

Ove je godine po četvrti puta u našem gradu prikazan izbor s Festivala dokumentarnog rock filma - DORF-a. Ovaj festival začet prije nekoliko godina u Vinkovcima fokusiran isključivo na dokumentarnim rock filmov-ima, iz godine u godinu raste pa se tako održava istovremeno u Vinkovcima, Zagrebu i Rijeci. U Slavonskim Brodu, zahvaljujući u prvom redu Udruzi „PUŽ“ mamo priliku vidjeti izbor filmova s DORF-a u sklopu obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti. Projekcije su se održavale subotom u pros-toru Galerije „Ružić“ u brod-skoj Tvrđavi. DORF je povezao ljubitelje dobre glazbe s lju-biteljima filmova. Posjetitelji u Vinkovcima imaju priliku uživati u Festivalu dokumentarnog rock filma iz Hrvatske i drugih

zemalja, koji prate radionice, izložbe, promocije knjiga i nara-vno, koncerti. S druge strane, u Slavonskom Brodu zahvaljujući grupici entuzijasta, već četvrtu godinu imamo priliku vidjeti izbor filmova. Međutim, unatočdobrom izboru i projekcijama u reprezentativnom prostoru Tvrđave, kao i uvijek u našem gradu, kada se nudi nešto drugo osim „narodnjaka“ odaziv je slab. Ipak, nadam se da oni koji se trude oko DORF-a u Slavonskom Brodu neće odus-tati - možda se i kod nas, kao i u Vinkovcima, već ove godine dogodi uz projekcije i po koja izložba, radionica ili koncert a zainteresirani rock poklonici zatraže stolicu više.

Hana Jira, 4.I

Na tradicionalnom Katarinskom sajmu, održanom od 25. do 28. studenog 2010.godine, pred-stavilo se 215 izlagača iz cijele Hrvatske. Posjetitelji su mogli vidjeti rad i proizvode izlagača unutar i izvan Spotske dvorane Vijuš. Osim sajamske ponude izveden je i kulutnozabavniprogram u kojem su sudjelovali brojni brodski KUD-ovi i ple-sne radionice te su izvođene predstave i promocije knjiga. U sklopu 15. po redu sajma održan je trinaesti Dječji Ka-tarinski sajam te Čvarkijada što je izazvalo veliku pozornost posjetitelja. Mnogo sadržaja, velika posjećenost i sve bolja organizacija garancija je da će i sljedeći Katarinski sajam bitijoš zanimljiviji.

Dunja Blažević, 2.J

Katarinski sajamDORF festival

uNa 18. meridijan

37.

Foto:Dinko Horvat, 3.I

Gdje je nestala alternativna scena?

Koliko god siromašna i slabo zastupljena bila, alternativna scena u Slavonskom Brodu ipak postoji i kreće u bolju budućnost.

N a 18. meridijanu

38.

Nije neka novost da je alter-nativna scena našeg grada siromašna. Jednim je dijelom za to kriv slab odaziv mladih zbog sveopće prisutnosti turbo folka. Vlasnicima lokala i disko klubova je isplatljivije puštati turbo folk i privuči širu. Domi-nacija narodnjačkih klubova u gradu mladima koji ne prefer-iraju tu vrstu glazbe ostavlja malen izbor mjesta za zabavu.Svega nekoliko disko klubova i lokala im pruža tu mogućnost. Ta mjesta su otprije dobro poz-nata mladim alternativcima i

iza sebe imaju tradiciju kao okupljališta većine brodskih

alternativaca.

Osuđeni na kafićeDisko klub Rupa i kafić Derby, u kojima su generacije mladih rokera, metalaca, repera ialternativaca općenito provodile i još uvijek provode svoje na-jbolje godine, i dalje su središta okupljanja mladih alternativaca. U kafićima Gaga i Cacadou, omiljenim mjestima gimnazi-jalaca za odlazak na kavu prije, za vrijeme i poslije nastave, također se može dobro provesti uz popularnu rock i alternativnu glazbu, iako su kod mladih nešto manje popularni od Rupe i Derbija. Ipak, ono što najviše nedostaje alternativnoj kulturi ugradu su nastupi bednova i raznih izvođača. Jedan od glavnih krivaca za to jenedostatak adekvatnog pros-tora u kojem bi se mogli održati takvi nastupi. U gradu postoji

mnoštvo mladih bendova i izvođača koji čekaju priliku da se predstave publici, a uz njih postoje i dobro poznati brodski rock sastavi uvijek spremni pružiti dobar provod. Usprkos svim problemima, ipak se održavaju takvi nastupi, iako rijetko. Održavaju se uglavnom u mjesnim dvoranama grada u organizaciji jedne od udruga za promicanje alternativne kulture ili u Rupi. Takvi događaji su u zadnje vrijeme prava rijetkost, no uglavnom su vrlo dobro posjećeni.

Glazbom protiv nasiljaSvijetla točka rock scene u gradu je bar Marlboro. Prije nekoliko mjeseci pokrenuta je

akcija “Glaz-bom protiv nasilja” u sklopu koje je svake subote u

prostoru bara omogućennastup mladim bendovima, često uz podršku veterana brodske rock scene, kao što su rock sastav El Dorado. Brojni mladi bendovi su tu ostvarili svoje nastupe uz podršku svojiih prijatelja i vršnjaka. U Marlboru su između ostalih nastupali i bendovi većinom sastavljeni od naših gimnazijalaca: bend Bitchslap, u kojem sviraju četiri gimnazijalca (maturanti J.Čičak, Z.Ostojić i M.Trepšić i T.Čičak, koji je 1. razred), te nešto mlađi bend Slučajni odabir u kojem su tri učenika drugog razreda gimnazije. Jedini možebitninedostatak akcije je taj što se Marlboro nalazi na Bjelišu, poprilično daleko od centragrada. No to očito ne predstavlja veliki problem mladima, jer je Marlboro popunjen gotovo svake

subote.

UdrugeVeliku ulogu u organizaciji nastupa i događaja igraju i udruge za promicanje kulture mladih. Od njih valja izdvojiti udrugu “Skip” i Udrugu hrvatske mladeži “Patriot”. “Skip” je neprofitna i nepolitička udruga za socijalizaciju, promicanje street kulture i prevenciju ovis-nosti. Cilj im je potaknuti mlade da kroz različite aktivnosti ko-risno provedu slobodno vrijeme. Imali su nastup svojih članova na Katarinskom sajmu i orga-nizirali su vlastiti street spek-takl, a trenutno organiziraju i školu repa. Udruga hrvatske mladeži “Patriot“ neprofitna je udruga čiji su glavni ciljevi poti-canje zdravog života kroz sport, glazbu i slične aktivnosti, okupl-janje mladih, promicanje inte-resa članova udruge i pružanje pomoći mladim glazbenicima. U njihovoj organizaciji po četvrti se put u kolovozu odvija i dvodnev-ni festival “Poloj Open Air” na kojem nastupaju rock, metal i punk bendovi iz cijele Hrvatske. Iz godine u godinu „Poloj Open Air“ bilježi sve veću posjećenost, te postaje sve važniji festival na otvorenom u regiji. Koliko god siromašna i slabo zastu-pljena bila, alternativna scena u Slavonskom Brodu ipak postoji i kreće u bolju budućnost. Sve više mladih pokazuje interes za rockom, repom i ostalom alter-nativnom glazbom, sve je više mladih izvođača i alternativaca,pojavljuju se nova mjesta i udruge koje im pružaju zabavu i daju nove mogućnosti.

Luka Bašić, 4. C

uNa 18. meridijan

39.

Ok, završila je škola i praznici su napokon tu, ali sada je pitanje kako najbolje iskoristiti to drag-ocjeno slobodno vrijeme. Jedan od najpametnijih odgovora je, naravno – putovati! Ovoga ljeta za svoj konačni cilj odabrala sam Strasbourg, grad koji s pra-vom možemo nazvati centrom Europe, prvenstveno jer se u nje-mu nalaze sjedišta najvažnijih europskih organizacija ali i zbog njegove kulturne i urbanističke razvijenosti. Odlučno sam spaki-rala kovčege i krenula na put!

Samo za taj osjećajNakon prelaska granice, nije potrebno mnogo kako biste osjetili francusku otmjenost,inspiraciju, onaj osjećaj jedin-stvenosti, nečega posebnoga, nedokučivog.Taj me je osjećaj obuzeo odmah nakon izlaska iz automobila. Te kuće, dugačke

aleje drveća, sunce koje lagano obasjava ornamente na zgra-dama, govor koji dopire sa svih strana, lagano škripanje bicikla. Jednostavno se morate pre-pustiti. Strasbourg se smjestio na ušću rijeke Ill u rijeku Rajnu-pa je staro središte grada¨opkoljeno¨ rijekama i do njega se može doći prelazeći brojne mostove. Grad je prometno i urbanistički vrlo dobro orga-niziran; ulice koje vode dosredišta su široke, dugačke, prostrane, a kroz sredinu prolazi red drveća, dok su ulice u cen-tru, naravno, nešto manje, ali u njemu je pješačka zona stoga postoji gradski prijevoz - tram-vaji futurističkog izgleda.

Jednostavno drugačijePromatrajući ljude,zaključujem da je to potpuno drukčiji men-talitet. Sve što sam ikad pomis-

lila o Francuzima gledajući filmove, slušajući pjesme ili čitajući knjige, ispostavilo se kao istina. Glavno prometno sredstvo (uz tramvaje) su bicikli s kojima se služe svi, bez obzira na godine. Svima je jasno da Francuzi imaju smisao za modu, ali ipak iznenađuje slika žena u laganim haljinama, krat-kim suknjama ili hlačicama, obučenih s ukusom i prozračno; sređene kose i savršene šminke. Čak i žene u poodmak-loj dobi paze na svoju pojavu, bez iznimke. No i muškarci, svi odreda, kao da su sišli s neke modne piste, što je nama bilo nevjerojatno - nemoguće. Nisam mogla propustiti priliku a da ne usporedim cijene odjeće i nekih namirnica i iznenadila se visokim ciframa. Iz priloženog se dalo zaključiti da je sam standard života viši. Ipak, ništa

Strasbourg la magnifique!Putovanje u ¨središte¨ Europe!

Nisam mogla odoljeti da se ne pridružim gomili - u jednom manjem parku - koja se odmarala ležeći na travi, prepuštajući se životu, pričanju, drijemanju, obnavljajući energiju i uživajući u romantičnim trenutcima dok su iz daljine dopirali zvuci gitare

uličnog svirača.

B een there, done that

40.

Svi putovi vode u Rim pa su tako odveli i mlade ministrante iz Đakovačko – osječke nadbisk-upije. Naime, 3. i 4. kolovoza u Rimu se održavao međunarodni susret te hodočašće minis-tranata pod geslom „ Pijte s pravog izvora“. Na njemu je sudjelovalo više od 50 tisuća ministranata iz cijele Europe, no prevladavali su Nijemci, njih čak 30 tisuća. Stotinjak minis-tranata iz Đakovačko – osječke i Dubrovačke nadbiskupije pred-stavljali su Republiku Hrvatsku.Ovakav susret održava se svake

četvrte godine, a Republika Hrvatska sudjelovala je po prvi put. Središnji događaj cijelog hodočašća bio je susret s pa-pom Benediktom XVI. koji se održao 4. kolovoza na Trgu svetog Petra. Sve zemlje, odnos-no svi sudionici iz određenih zemalja dobili su marame u različitim bojama kao obilježja, no i ulaznicu za audijenciju. Nakon pozdrava i govora, Sveti Otac blagoslovio je ministrante te su mu oni otpjevali nekoliko pjesama.„Ovo je predivno iskustvo za

mene! Ovakvo jedinstvo u molit-vi i vjeri među toliko ministra-nata rijetko se kad može vidjeti. Susret je, po meni, odmor za dušu i tijelo.“- rekla je jedna od ministrantica iz Njemačke. Cilj susreta bilo je ujedinjenje svih europskih ministranata kako u molitvi, tako i u vjeri. Doj-movi ministranata su većinom pozitivni te se nadaju kako će ponovno za četiri godine doći na Trg svetog Petra i sudjelovati na još jednom susretu.

Marino Mihalj, 2.b

VJEČNI GRADPutovanje u Rim

„Pijte s pravog izvora.“

to ne brine ljude , čak štoviše, nisam mogla odoljeti da se ne pridružim gomili - u jednom manjem parku - koja se odmar-ala ležeći na travi, prepuštajući se životu, pričanju, drijemanju, obnavljajući energiju i uživajući u romantičnim trenutcima dok su iz daljine dopirali zvuci gitare uličnog svirača. Ovu sliku sam susrela u gotovo svim gradskim parkovima i na trenutak sam pomislila kako bi ljudi osuđivali one hrabre koji bi takvo što pokušali uvesti i kod nas. Tragično, ali istinito.

EU - hir vi kom!Kako se uskoro očekuje ula-zak Hrvatske u Europsku uniju, obišla sam njezine institucije smještene u Strasbourgu. Udaljene od centra grada, dizajnirane tako da im se teško može nesmetano prići, nalaze

se zgrade Vijeća Europe, Europ-skog parlamenta te Europskog suda za ljudska prava. Nije me iznenadila prisutnost velikog broja poslovnih ljudi, nego nacionalnosti koje su bile istak-nute na njihovim iskaznicama : Albanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina… Ispred Europskogsuda za ljudska prava nekolicina je prosvjedovala: veliki trans-parenti, glasne parole, problemi iz Engleske, Francuske - diljem Europe se ljudi i dalje bore za svoja prava.

GradSam grad je zaista prekrasan. Kuće su posebne: visoke, uske, udubljenih krovova, istaknutihornamenata. U samom središtu nalazi se katedrala zapanjujućeg pročelja s roze-tom bez jednoga tornja, no posebnost katedrale je i veliki

astronomski sat. Na ulicama su izložene brojne instalacije i skulpture. U samom središtu je velik broj manjih trgovina koje nude zanimljive suvenire, peka-rnica i slastičarnica (ne smijete ne probati kroasane!), man-jih galerija umjetnina… Osim šetajući, grad možete istraživati i s posebnog turističkog broda koji vozi oko središta grada i pruža vam drugačiju pers-pektivu na njega. Inspirirana ljepotom grada i opuštenošću stanovnika Strasbourga krenula sam dalje u nova osvajanja s željom da se jednom opet vra-tim.

Matea Kladarić 2.i

tBeen there, done tha

41.

Nakon šestosatnog leta stigli smo u Antalyu i samo nas je 120 kilometara dijelilo odkonačnog odredišta. Upozorili su nas na činjenicu da Turci ne poštuju prometne propise, alinismo očekivali da će se i naše putovanje pretvoriti u akciju. Zahvaljujući našem vodiču i„zanimljivim“ svakodnevnim turskim običajima, vrijeme je prošlo u trenu.

GradAntalya je turističko središte koje se razvija i temelji upravo

na turizmu te tako izdvaja odostatka zemlje svojim mod-ernim hotelima, noćnim klubo-vima i sličnim atrakcijama.Iznenadio nas je broj hotela i up-ravo zbog mnoštva turista koji u njima odsjedaju, svaki hotelsvojim gostima daje narukvicu koja dokazuje da oni stvarno tu odsjedaju. No, zbog tenarukvice, domaće stanovništvo lako zaključuje u kojem ste vi hotelu i prema tome kolikonovaca imate. Nezaobilazan je posjet bazaru, tržnici na kojoj se prodaje zaista sve, a prodavači

su spremni učiniti svašta kako bi vas nagovorili na kupnju-pa čak i skuhati vam čaj. Vrlo su sus-retljivi, a promatrajući ih, lako je zaključiti da im je obitelj na prvom mjestu, da su bogati, no i da štede (hoteli imaju solarne ćelije te svi štede vodu).

KulturaIako je grad smješten na obali mora, kupanje u njemu nije moguće zbog velikih valova, nozato su kao zamjena izgrađeni mnogi bazeni. Upoznavajući grad ušli smo i u jednu odgradskih džamija s kojih se pozivi na molitvu tijekom dana čuju u svakom kutku, a ulazak jepodrazumijevao nošenje dugačke suknje te marame. Vi-djeli smo brojne prirodne poseb-nosti poput pećina i slapova okolnih rijeka. Brojne su i pov-ijesno važne utvrde, a kultura toga područja bogata je legen-dama i zanimljivim pričama. Na večerama smo probali različitespecijalitete poput originalnog kebaba. Zanimljivo je njihova hrana ima većinom slatkastiokus. Drugačiji je čaj koji se pije često kao i raki, alkoholno piće koje svojim okusom podsjeća na bronhi. Jedne večeri priređen je atraktivni trbušni ples izvornih plesača, a nismo mogli propusti-ti priliku a da ne posjetimo i tursku kupelj te slične tretmane. Uživajući u upoznavanju kulture i grada, sedam dana je prebrzo prošlo. Gledajući na Antalyu iz zraka i sjećajući se svega viđenoga, u meni se probudila želja da ovaj kraj posjetim još koji puta.

Iva Kekez, 4. C

Na tradicionalnoj turskoj tržnici – bazaru možete kupiti sve, a ponudit će vas i čajem.

LJETO U ANTALYJIPutovanje u turističko središte Turske!

B een there, done that

42.

Dok su svi još bili pod stre-som zbog zadnjih dana škole, ispravljanja ocjena i testova, mene su mučile neke druge brige. Naime, nisam se mogla odlučiti koju odjeću ponijeti za uživanje u sportu, ne baš karakterističnom za ljetne dane – SKIJANJU. Iako skijam od najranijeg djetinjstva, nikada nisam skijala ljeti nego uvijek tijekom prvih dana siječnja. Moj brat, teta i ja krenuli smo autobusom put Francuske u kasnim noćnim satima. Cilj nam je bilo veliko skijalište na jugu Francuske zvano Les 2 Alpes. Put do tamo trajao je „samo“ 15 sati, ali pogled na Alpe prekrivene mladom zele-nom travom, šarenilom cvijeća ali i snijegom na samom vrhu planina koji vam jednostavno oduzima dah, govori vam da se svo to mučenje i neudobnost u autobusu isplatilo.

Ljeto-zimaVeć sam nekoliko puta bila na

istom skijalištu, ali u zimsko vrijeme.Boravak u Alpama ljeti pruža mnogo više mogućnosti: zimi se dan svodi samo na skijanje, a navečer je ili prehladno ili premračno tako da radije ostaješ u apartmanu pred tele-vizorom. Ljeti smo prijepodne skijali samo na glečeru jer je tamo snijeg koji se ne otapa ni u jedno doba godine, a poslije-podne smo se okušali u brd-skom biciklizmu u podnožju Alpa.

Brdski biciklizamZa vrijeme našeg boravka u Les 2 Alpesu održavalo se natje-canje u brdskom biciklizmu na koje su išli mnogi mladi Zagrepčani s kojima smo se sprijateljili. Nikad prije nisam vozila bicikl po brdima pa sam se pitala zašto ne bih probala i to? Posudili smo skupe bicikle čija cijena doseže i do 10 000 €, popeli se žičarom na vrh i kad smo pogledali stazu kojom se

trebamo spustiti pomislili: “ Što je nama ovo trebalo?!“ Jedina utjeha bila je ta da me pratio Santo, inače prvak Hrvatske u downhillu, koji mi je objasnio os-nove spuštanja. Nije uopće jed-nostavno kao što izgleda kada gledaš druge dok se spuštaju. Nastavak priče vjerojatno već znate: prvi zavoj – PAF! Andrea na podu, ali nema veze, idemo dalje. Drugi zavoj – Andrea opet na podu. Dok sam se spustila do kraja staze, laktovi, koljena, kaciga... sve je bilo blatnjavo. Zaključak: živjela slavonska ravnica i asfalt! Ali ne žalim se, bilo je to novo iskustvo. Ostatak boravka proveli smo skijajući, šetajući, uživajući u prirodi, fotografiranju i obilasku okolnih mjesta.

Svima koji se bave skijanjem poručujem neka se strpe jedne zimske praznike i pričekaju do ljeta jer će im se sigurno ispla-titi!

Andrea Stanić, 2.E

Cilj nam je bilo veliko skijalište na jugu Francuske zvano Les 2 Alpes. Put do tamo trajao je „samo“ 15 sati, ali pogled na Alpe prekrivene mladom zelenom travom,

šarenilom cvijeća, ali i snijegom na samom vrhu planina jednostavno oduzima dah.

LJETNO SKIJANJENova iskustva

tBeen there, done tha

43.

Zahvaljujući dobrim odno-sima sa sestrama Katherine i Theresom Hart dobila sam priliku za putovanje u Ameriku. Sestre Hart prijašnje su dvije sezone trenirale sa mnom u odbojkaškom klubu “Marosnia”. Prošle su me godine, zajedno sa suigračicama iz kluba, Mateom Mikulić i Majom Ćurić, pozvale na trotjedno ljetovanje u Kali-forniji.

Muke po letuOdlučile smo krenuti početkom srpnja. Put je započeo u Budimpešti na aerodromu, a dan poslije smo poletjele za Amsterdam. Putovanje nije prošlo bez komplikacija, a meni su čak uspjeli i potrgati pu-tovnicu zbog čega sam morala na dodatna ispitivanja. Već isti dan smo sletjele u Houston u Nevadi. Ništa nam nije pola-zilo za rukom niti u tamo jer je Majina putna torba otišla za New Jersey. Kada smo konačno došle na aerodrom u Los An-geles, naše prijateljice su već čekale. Bile smo oduševljene jer je našim mukama sa leto-vima napokon došao kraj te

smo odmah gladne pohrlile u neki od poznatih američkih fast foodova. Sat vremena vožnje nam je trebalo autom od LA-a do mjesta gdje one žive, San Juan Capistrana. To je mali grad uz ocean gdje je jako popularna odbojka na pijesku. Obišli smo sve plaže, a najdraže su mi bile Newport Beach, Laguna Beach i Hunington Beach. Obišle smo srednju školu koju pohađaju naše prijateljice, upoznale trenere odbojke na pijesku, surfale, uživale u odbojci, sun-cu, oceanu i mnogim drugim čarima Amerike. Sljedeći je tjedan bio planiran za obilazak i zabavu u San Diegu koji je udaljen od Capistrana tri sata normalne vožnje autom. Pos-jetile smo plažu Mision Beach, vidjele brojne povijesne spome-nike, a večerale smo u jednom hrvatskom restoranu.

Noćni život u Las VegasuVelik je užitak bio odlazak u Universal Studious, u Los Ange-lesu. Naime, tamo se snimaju svi poznati filmovi, spotovi i

crtani filmovi koji se i dan danas gledaju na našim malim ekran-ima. Slikali smo se s raznim maskotama likova iz crtića koji su tamo glavna atrakcija. Imali smo vodiča koji nam je objašnjavao svaki dio naselja, gdje se koji film snimao. Kakav bi to posjet Americi bio da nismo posjetili Las Vegas. Odsjeli smo u luksuznom hotelu MGM Grand. Prvi dan smo išli u obilazak hotela kao što su New York New York, Luxor, Belagio, Ceasers Palace, Venetian itd. Posjetili smo razne hotelske predstave i ludo se zabavili u noćnom životu. Približilo se vri-jeme priprema za polazak kući. Teško je bilo i misliti o tome – ipak smo tu doživjele najljepši dio dosadašnjeg života.Zadnji dan ljetovanja krenule smo u LA na aerodrom koji nas je vodio u Houston, od tamo u Frankfurt i na kraju izravnom linijom u našu lijepu domovinu Hrvatsku. Mislim da riječi ni slike ne mogu opisati svo to uzbuđenje i rado preporučujem svakome tko ima priliku posjeti-ti Ameriku da to ne propušta.

Lana Zirdum, 3. G

CALIFORNIA DREAMINGLjetovanje u Americi

Capistran je mali grad uz ocean gdje je jako popularna odbojka na pijesku. Obišli smo sve plaže i uživale u pijesku, suncu i oceanu.

B een there, done that

44.

Dvoranom su odzvanjali zvižduci nestrpljive publike koji su prestali u trenutku gašenja svijetla. Promovirajući na turneji svoj posljednji album „Chinese Democracy“, legendarni Gunsi su koncem rujna 2010. godine pristigli na stage zagrebačke Arene tek dvadesetak minuta prije ponoći, ali su se zato vjer-noj publici iskupili s nešto više od dva i pol sata vrhunske glaz-be. Riječ je o posebnom kon-certu jer je u pitanju jedan od najvećih rock-bendova uopće. Axl Rose i njegovi ‘pištolji’ svoj show su započeli s „Chinese Democracy“, a eksplozivan početak začinjen je vatrome-tom i petardama, što se moglo i očekivati. Velikom pozornicom dominirala su tri video zaslona i nevjerojatan light show.

Odlično i bez SlashaNažalost, Gunsi su prvi put u Za-

greb došli u novoj postavi u ko-joj je od originalne ostao samo vječni Axl. Mnogi su se, naravno, pitali kakav je to Guns ‘N’ Roses u kojem nema fenomenalnog Slasha, no žaljenju nema mjes-ta - sve skeptike (među kojima sam pomalo bila i sama) koji su za Gunse bez Slasha govorili “nije to to“ moram itekako razu-vjeriti.

Prizor za pamćenjeGunsi su publiku podsjetili na stare dane i nastavili s „Wel-come to the Jungle“ te nizom poznatih hitova kao što su „Live and Let Die“, „Sweet Child O’ Mine“, „Don’t Cry“ i „Knockin’ on Heaven’s Door“, što je izazvalo pravu euforiju u Areni. Iako zlob-nici tvrde drugačije, Axl još nije izgubio velike količine energije koju je uvijek posjedovao. Na kratko se odmorio dok je bend svirao „Don’t Cry“, a publika iz

sveg glasa pjevala; Axl im se priključio na kraju. Valjda je to bio jedan od onih prizora zbog kojih ih svrstavaju među pede-set bendova koje trebate vidjeti prije smrti. Ray Ban naočale, svjetlucava jakna, rasparane traperice, marama preko glave i na njoj kaubojski šešir niti ovaj put nisu izostali.

Mikrofon u publiciOvaj spektakl završio je pjes-mama „Patience“, i na sa-mom kraju, „Paradise City“. U visinama Arene lepršale su konfete, vatromet je ponovno dosegao vrhunac, light show je pratio svaki takt, a za grandiozni završetak, pjevačev mikrofon završio je u publici.

Gabriela Zec, 2.I

Ray Ban naočale, svjetlucava jakna, rasparane traperice, marama preko glave i na njoj kaubojski šešir niti ovaj put nisu izostali.

SPEKTAKULARNI GUNSI SE RASPIŠTOLJILI

Koncert u zagrebačkoj Areni

tBeen there, done tha

45.

Lloret

de M

ar

Nou Camp

MATURALAC 2010.

B een there, done that

46.

Ludnica u Hollywoodu, najpoznatijem disko klubu Lloret de Mara

Ni pijesak do grla nije ometao našu zabavu.

Za neke je to bio prazan stadion, a za neke BARCELONIN stadion!

Venecija

Gardaland

Barcelona

Nou Camp

MATURALAC 2010.

tBeen there, done tha

47.

Grad na vodi nas je oduševio svojom arhitekturom, a lijepo vrijeme išlo je u prilog ugodnoj vožnji brodicom.

Kroz svijet mašte vozili smo se lagano ili brzo - ovisno o hrabrosti.

Divili smo se arhitekturi koja objedinjuje više stilova

Prvi puta sam Goranu Biondić, mladu sopranisticu, čula sredi-nom listopada na koncertuu našoj, popularno zvanoj, Ve-likoj crkvi. Osvojila me glasom. Dva mjeseca kasnije je jošjednom nastupila pred brodskom publikom, a u međuvremenu smo saznali da je ona jošnedavno sjedila u klupama u kojima i mi sjedimo. Da, nekada učenica naše škole, sada imaizrazito uspješnu karijeru. Znala sam da ju moram intervjuirati. Zahvaljujući prof. DubravkuŠefu, uspjela sam kontaktirati s njom. Usred svih obveza koje ima, ova vrlo simpatična idraga pjevačica odvojila je vrijeme i strpljivo odgovorila na moja brojna pitanja.

Možeš li nam ukratko opisati svoj put do uspjeha? Kada si se

počela baviti pjevanjem,tko te najviše poticao, kamo si otišla nakon srednje?Pjevanjem sam se počela baviti iz čiste znatiželje. U drugom raz-redu gimnazije, s otprilikešesnaest godina, bila sam učenica glazbeno teoretskog odjela i slučajno sam dobila neki solou zboru za božićni koncert, koji mi je dao prof. D. Šef . Nakon uspješnog koncerta predložiomi je da odem u Osijek kod prof. Vesne Jaić u glazbenu školu “Franjo Kuhač” na audiciju zapjevanje. Nakon položene pjevačke audicije upisala sam još jedan glazbeni smijer i tako dokraja gimnazije putovala nakon nastave u Brodu u svoju drugu školu u Osijek.Nakon završene srednje skole

upisala sam pjevanje na Muzičkoj akademiji u klasi prof.Snježane Bujanović-Stanislav, te nakon dvije godine studiranja u Osijeku i Zagrebu, prebacilasam se u Zagreb za stalno.

Koji je tvoj prvi uspjeh? Kako si se osjećala kao još mlada i neiskusna pjevačica?Moj prvi veliki uspjeh je bio sa devetnaest godina, kada sam debitirala kao Despina u operiW.A.Mozarta “Cosi fan tutte” u HNK Rijeka 2005.g. ,što je u pjevanju jako rano jer malopjevača dobije priliku na sa-mom početku akademije pjevati u operi veliku ulogu. To ujednonosi sa sobom i ogromnu odgo-vornost, koje ti naravno nisi svjestan kao “klinac”, nego ti jenajbitnije da pjevaš u operi što god ti daju i to sa već afirmiranim pjevačima, dirigen-

OD GIMNAZIJE DO

POZORNICE

Intervju: Gorana Biondić

Ž ivot piše priče

48.

tima,orkestrom... Sjećam se kako sam prva dva tjedna u Rijeci samo sjedila na probama ipromatrala, zapisivala sve što bi dirigentica ili režiser rekli “prvoj postavi” pjevača i onda to uhotelu vježbala satima. Jedan dan na probi mi je režiser Krešo Dolenčić samo viknuo : “ Ajdemala, sad ti!” Noge su mi otka-zale i, naravno, torta, koju sam donosila u prvoj sceni, ispalami je na pod! Prvo su svi šutjeli, pa se počeli smijati, a onda smo pojeli što se dalo..!

Kako je sve to dalje teklo? Čuli smo i za im-presivnu ulogu Kraljice noći u slavnojMozartovoj operi. Kako je došlo do nje?2006.godine izvela sam Mozar-tovu ariju “Ah, lo previdi” KV 272 sa Zagrebačkomfilharmonijom u HGZ-u. Sljedeće godine godine, već pred kraj studija, gostovala samkao Musetta u Puccinijevoj operi “La Bohème” u HNK Splitu. Ulogu sam dobila sasvimslučajno jer sam pratila prijatel-ja koji je išao u Split na audiciju za jednu mušku ulogu utoj operi i poveo me sa sobom da ne ide sam do Splita. Mae-stro koji je dirigirao tu operurekao je da me može poslušati kad sam već i ja tu. Međutim, na kraju sam ja dobila ulogu uBohemima, a prijatelj ne! Ha,ha...Iste godine sam počela pjevati i u HNK Zagreb. Prvi nastupsam imala u ulozi časne sestre Constance u operi F. Poulenca “Dialogues de Carmelites”.

Nakon toga su se nizale uloge, a

trenutno radim jednu od “Djevo-jaka cvjetova” u operi R.Wagnera “Parsifal”. Za Dječje kazalište Dubrava u koprodukci-ji s udrugom Mala opera uZagrebu nastupm kao Gretel u Humperdinckovoj operi “Hänsel und Gretel” i kao Mačak upredstavi “Mačak u čizmama” . Konačno, 2010.g. sam pjevala premijeru kao Kraljica noćiMozartovoj operi “ Čarobna fru-la” za HNK Osijek što je trenutno moj apsolutno najvećiuspjeh do sada s obzirom na go-dine i težinu uloge. Nevjerojatno je koliko ova uloga traži odpjevača jer svi, baš svi, znaju barem djelić kolorature Kraljice noći i nikako nije lagano izaćina scenu kada si svjestan toga da stvarno ne smiješ pogriješiti jer nemaš drugu priliku kaokod ostalih uloga kada pjevaš po tri, četiri čina da i ako ti se nešto slučajno “omakne” ti-jekomizvedbe, nema veze imaš još par činova za popraviti dojam, ha, ha, ha... što kod Kraljice nijeslučaj!!

Jesi li ikada dobila i službeno priznanje za svoje uspjehe?Jesam, i to 2008.godine- na-gradu za najbolje izvedeno djelo hrvatskih skladatelja na 41.Tribini mladih glazbenih um-jetnika Darko Lukić za izvedbu pjesama Blagoja Berse i EmilaCossetta.

Imaš li glazbene uzore?Tijekom školovanja sam mijan-jala mišljenje o pjevačima koji su mi bili uzori jer, kako rasteš,i tvoj glas zajedno s tobom, odnosno kako se mijenjaju tvoje glasovne sposobnosti

tako uočavaš mane ili vrline kod Velikih pjevača i od njih učiš. Moji uzori su MonseratCaballe, June Anderson, Mari-ella Devia...

Nastupaš i izvan Hrvatske. Je li ti neki od tih nastupa posebno drag?Nastupala sam u Austriji, Pragu, Sloveniji, Italiji itd. Svaki nastup ti je drag i rado ga se sjećaši zapravo ne mogu izdvojti gdje mi je bilo najbolje.

Ti živiš od glazbe, od umjetnosti. Kakav je položaj umjetnika u današnjem društvuprema tvome mišljenju. Može li se od toga uopće živjeti?Kako je sa honorarima- pa ako radiš i imaš stalno nove ponude za projekte onda ti je nara-vno dobro jer kao honorarac možeš dobro zarađivati! Prob-lem je danas što se velikom broju umjetnika događa da dva mjeseca recimo imaš toliko posla da ne stigneš normalno

eŽivot piše prič

49.

Opera Medium G.C.Menottia

živjeti ,doslovno, a onda dva mjeseca nemaš ništa. Znači stalno moraš raditi na sebi da budeš što bolji i da se možda po nečemu izdvojiš od drugih da ti stalno daju nove projekte. Ja se i dalje usavršavam u pjevanju kod našeg nacionalnog prvaka V. Marofa. Najvažnije od svega je da imaš u svom radu i razvoju podršku kako od obitelji kakvu sam ja uvijek imala tako i od voljene osobe. Meni je dečko ogromna podrška budući da je i sam pjevač sa bogatom karijerom iza sebe. Zajedno usklađujemo svakodnevne rasporede i sve super funkcion-ira.

Kako si prolazila u školi? Jesi li imala najdraži predmet? Ili možda naj-manje dragpredmet? Jesu li profesori bili strogi, jesi li možda nekoga posebno cije-nila?Prolazila sam sa 4-5 kako koji razred...Voljela sam predmet glazbeni oblici, a najteža mije bila povijest koju sam stalno učila. Profesori su bili dobri, neki jako strogi, a neki super.Sjećam se da smo voljeli prof. Pecić iz hrv.jezika. Dok sam bila u školskoj klupi, naravno danisam razmišljala o tome kako nekog prof. jaaako cijenim jer tada samo razmišljaš kako da seizvučeš iz nekog predmeta ili da pobjegneš sa sata, (što nisam radila :) )...a sada mogu reći dami je razrednik prof. Stajić drag, kao i prof. Šef .

Jesi li se, osim glazbe, još nečim bavila dok si bila

u gimnaziji?Tijekom osnovne i srednje škole sam igrala rukomet. Kako sam krenula u Osijek u školu,nisam više stizala na treninge i morala sam odustati od ruko-meta za kojim još dan danas jakožalim.

Nastupala si pred raznim publikama. Kako je nas-tupati pred, domaćom, brodskom publikom?Na svaku publiku jednako gle-dam, ali doma je uvijek nekako veća trema..

Reci nam što misliš o generacijama mladih koji su sada gimnazijalci? Što misliš onjihovom glazbenom ukusu? Pogoršava li se on? Jesi li upućena u brodsku i hrvatskuglazbenu scenu, ili te to ne zanima?Današnjim mladim gimnazijalci-ma bih poručila da dobro prom-isle o željenom fakultetu i daupišu što oni žele, a ne ono na što im drugi možda sugeriraju.

Treba slijediti svoj san kolikogod ti bilo teško. Uspjet ćeš ako nešto jako želiš! Mnogi školarci sviraju u bendovima i što setoga tiče- super, samo naprijed! Rado bih čula “mlade” brodske bendove.Budući da predajem pjevanje na privatnoj gl. školi “Rock aka-demija” u Zagrebu, susrećem ses različitim mladim ljudima i mogu reći da mi se uglavnom sviđa što slušaju i uvijek nekakona satu pronađemo “zajednički jezik” prilikom odabira pjesama za nastavu i produkcije. Žaomi je jedino što ima puno dobrih i talentiranih mladih glazbenika, a ne znam gdje će svirati iraditi kada nam je ovako stanje u zemlji.Naša glazbena scena-hm, to ne bih komentirala. Ne znam kamo to vodi.

Na kraju, kakvi su ti planovi? Spremaš li se za neki nastup?Trenutno imam nekoliko gosto-vanja sa predstavom “Medium” G.C.Menottija čiju sampremijeru pjevala krajem 2010.g. u Šibenskom teatru , Vješticu Hillary u HNK Zagreb i ostaleprojekte, a spremam se za au-diciju u Francuskoj na ljeto.

Tena Lavrenčić, 4.I

Ž ivot piše priče

50.

Opera “Gianni Schicchi”, uloga Nelle

Daljinsko jahanje ili endurance je maraton za konje i jahače. Sve je započelo nadmetanjem beduinskih plemena, a preraslo je u profesionalan sport. Cilj natjecanja je prijeći što veću udaljenost u što kraćem vre-menu. Najvažnije od svega je ne iscrpiti konja.

Ne mogu bez togaMarin Samardžić, učenik 1.g razreda naše Gimnazije, bavi se ovim neobičnim sportom. Kada je tata njegovoj sestri Rei kupio konja, nije ga zanimalo jahanje. S vremenom je zavolio konje i počeo svakodnevno jahati. Sada već tri godine redovno odlazi na treninge u konjički klub „Ra-marin“ u Garčinu. Četiri puta tjedno jaše i odlazi u teretanu. „Ne mogu živjeti bez toga“, kaže

Marin koji je jedan od dvojice u našoj županiji s položenom licencom za ovaj sport.

Obilježja natjecanjaNatjecanje traje cijeli dan. Postoje četiri razine u kojima se natječe – A, B, C i D. Svaka utrka je određena u kilomet-rima. Najkraća je A i put koji se za nju mora prijeći je 40 km, a najduža je D i za nju je potrebno prijeći preko 120 km. Nakon svakih 15-20 prijeđenih km, veterinar provjerava zdravstveno stanje konja. Važno je da konj ne pokazuje znakove umora i da mu otkucaju srca padnu do 56 u vremenu od 30 min.

Natjecanja i uspjesiU Hrvatskoj se održavaju Croa-tia cup, Prvenstvo Hrvatske i

Balkanska liga. Prošle godine Marin je bio prvi u Čazmi (Croa-tia cup) i treći u Otrovanecu, a najveći uspjeh postigao je kada je nastupio u reprezent-aciji Balkanske lige. U prva dva kola osvojio je 5. mjesto ., a u trećem, finalnom, nije nastupio zbog ozljede. Postoji izreka da jahač nije pravi ako bar jednom nije pao s konja. Marin kaže da je prestao brojati nakon 50. puta, no kobni pad bio je s bicikla. Tako je propustio 3. kolo natjecanja i postupno se vraća u formu. Marin se planira natjecati u preskakanju s pre-ponama, za koje ima licencu, ali za sada još uvijek samo trenira.

Sara Agović, 4.i

S KONJA NA BICIKL – KOBNODaljinsko jahanje ili endurance

Postoji izreka da jahač nije pravi ako bar jednom nije pao s konja. Marin kaže da je prestao brojati nakon pedesetog puta.

tSpor

51.

Možda nikada niste razmišljali o njima, ali ste ih sigurno vidjeli kako na Savi veslaju. Ti uporni mladi ljudi su članovi brodskog kajak-kanu kluba. Jedan od takvih je i Marin Miletić koji u našoj školi pohađa 3.G razred. On trenira u kajak - kanu klubu

„Marsonia“ od ponedjeljka do petka od 10-11.30 sati i posli-jepodne od 17-18.30 sati. Iako se zima ne čini kao prikladno vrijeme za ovaj sport, kajakaši i tada redovito treniraju u zatvore-nom. Treninzi obuhvaćaju fizičke pripreme trčanja, rekreaciju u

teretani i simulacije veslanja, kako u vodi, tako i izvan nje. Sezona počinje oko 3. mjeseca, kada zatopli. Na početku, ali i na kraju se odrađuju razna psihička i fizička ispitivanja. Marin Miletić još nije sudjelovao na natjecanjima, ali smo sig-urni da će i on uskoro zaplo-viti zemljama Europe, možda i svijeta. No, da ne bismo samo pričali o napornim treninzima i natjecanjima, tu su i proslave u kojima mogu sudjelovati, osim članova kluba, i njihovi roditelji. Marinu želimo sreću, a nama još članaka o članovima kajak - kanu kluba.

I ove se godine održao školski turnir Gimnazije „ Matija Mesić“ u malom nogometu. Kao i pre-thodnih godina, organizirao ga je ljubitelj sporta, prof. Drago Danilović. Turnir je započeo 27.11.2010. godine. Financiran je od strane lokalnih sponzora bez kojih se ne bi mogao odi-grati.Sudjelovalo je 24 ekipe podi-jeljene u 8 skupina. Iz svake skupine prošla je najbolja ekipa koja osvaja zlatni pehar i trenerke, drugoplasirani dobiva pehar i dresove, a trećeplasirani sportske torbe. Osim najbolje

ekipe, bira se i najbolji strijelac. Trenutno vodi Dominik Daidžić ispred svoga suparnika Al-berta Rebca. Najbolji strijelac s najvećim brojem pogodaka dobit će loptu i pehar. Osim dečki sudjelovale su i dvije djevojke, Lana Lončar i Irena Perković, koje su imale vrlo zapažen nastup. Irena Perković igrala je u napadu i postigla pogodak, dok je Lana Lončar imala poziciju golmanice. Iz pouzdanih izvora doznajemo da je bilo i namještenih utak-mica, no sve je ipak ostalo samo na priči. Bez obzira na

ishod, turnir se nastavio bez diskvalificiranih ekipa. Osjeća se napredak prvih razreda, dok su neki od četvrtih razreda us-pjeli razočarati svoje profesore i navijače koji su ih bodrili na svakoj utakmici. Favorit turnira je 4.d razred koji ima kvalitetne igrače i prošlogodišnju reputa-ciju pobjednika. Turnir završava na Dan škole 21.2.2011. godine utakmicom pobjednika turnira i profesora.

Lana Lončar, 2.BMatea Mijatović, 2.J

ŽENSKO POJAČANJEMalonogometni turnir

Brodski veslačiKajak-kanu klub

Dunja Blatančić, 2.H

S port

52.

Tenis klub BrodPočevši prilično skromno, sa samo dva asfaltna igrališta, u sklopu kompleksa Klasije, prijedvadesetak godina je osno-van Tenis klub Brod. Danas je to moderno opremljen klub s osam zemljanih terena (od kojih je pet osvijetljeno) , klupskim prostorijama i dvjesto stalnihčlanova kluba. O ovim članovima se brinu predsjednik kluba, gospodin Tomislav Babić,tajnik kluba, te tri stalna tren-era. Financije za svoje ak-

tivnosti djelomično dobivaju od hrvatskog Saveza sportova, ali velik dio im dolazi od članarina.

Gimnazijalac prvakOtkrili smo i da neki gimnazi-jalci treniraju u ovome klubu. Mađu njima su Karlo Jozić,Anamarija Naralović, Borna Bul-jan i Iva Buljan. Na naš poziv se odazvao Karlo Jozić, učenikprvoga razreda, koji nam je otkrio ponešto o sebi i o klubu. Karlo je, kao i svaki budućiprofesionalac, počeo trenirati

vrlo rano. Sa sedam godina je prvi puta uzeo reket u rukei- ostavio ga. Iako mu se to činilo zanimljivim, nije mu išlo od početka. Ipak, na nagovorsvojega oca, ponovno je pokušao i shvatio da ponekad sportu treba dati drugu priliku. Ljubav se rodila i Karlo od tada niže uspjehe. Do svoje desete godine je bio među najboljima u regiji, a bio je i pobjednik Master serije i time dobio titulu region-alnog pobjednika. Osvajao je medalje i pehare u petnaestak turnira. Sada je jedini natje-catelj u mlađoj kategoriji juniora do šesnaest godina. Nažalost, svoj slavni niz uspjeha je na neko vrijeme morao prekinuti kada je prošle godine ozlijedio ligamente lijeve noge i time bio spriječen igrati 2. dio sezone. Bez obzira na to, Karlo je nastav-io i sada je u vrhunskoj formi.

TreningKako bi postigao svoju formu, Karlo, ako to vrijeme dopušta, trenira svaki dan po dva sata. Ipak, veliki je problem kluba rad u zimskim uvjetima. Na raspo-laganju im je samo dvorana, no uvjeti im tu nisu zadovoljavajući. No čini se da našega Karla to ne ometa. On si je zacrtao svoj cilj- biti najbolji. U ožujku ponovno počinje svoje naporne treninge i svi od njega, s pravom, očekuju velike uspjehe. Jedna od nje-govih želja je i osvojiti memorial Karla Plazanića. To je turnir koji se održava u kolovozu u spomen mladom brodskom tenisaču kojije preminuo prije tri godine. Svakako mu želimo puno us-pjeha.

Tena Lavrenčić, 4.I

Sa sedam godina je prvi puta uzeo reket u ruke i - ostavio ga. Na očev nagovor ponovno je pokušao i shvatio da ponekad sportu treba dati drugu priliku. Ljubav

se rodila i Karlo od tada niže uspjehe.

NJEGOV CILJ – BITI NAJBOLJI

Tenis u Brodu

tSpor

53.

Premda se odbojka u Slavon-skom Brodu igra još od prošloga stoljeća, prvi profesionalni klub osnovan je 9. 9. 2000. U početku se zvao Ženski odbojkaški klub „Matija Mesić“, a osnovan je upravo u Gimnaziji. Prvi predsjednik kluba bio je ravnatelj škole prof. Damjan Džakula. U sezoni 2008./2009. ŽOK „Matija Mesić“ ulazi iz druge lige u prvu, današnju Superligu. „Odbojka je krenula u našoj školi kao slobodna ak-tivnost koju je vodio gospodin Predrag Stojić . Nakon nekoliko godina treniranja prijavili smo momčad u najniži rang natje-canja. Odlučili smo osnovati klub, a Gimnazija je osigurala

materijalna sredstva i pros-tor. Ulaskom u prvu ligu, zbog povećanih troškova, klub je promijenio ime, sastavio upravu i osigurao sponzore.“ – rekao je ravnatelj Džakula o početcima kluba.

MARSOVCIUlaskom u prvu ligu mijenja ime u Ženski odbojkaški klub „Marsonia“ te se uspješno nosi protiv najboljih odbojkaških klubova, a u trenutačnoj sezoni 2010./2011. drži 5. mjesto. Od-bojka je u Brodu prošle godine probudila ljude željne navijanja te je osnovana Udruga brodskih navijača „Marsovci“. Oni redovi-

to idu na domaće utakmice „ Marsonije“, kao i na gostovanja. Atmosfera je u dvorani često žestoka, a igračice se istinski trude te su zbog toga dobile nadimak „Brodske lavice“. UU klubu su prošle sezone igrale tri Amerikanke, a trenutačno je ostala jedna, Tiffany Blum. Sestre Katherine i Theresa Hart, vratile su se kući u Kaliforniju. U Marsoniji, od ulaska u prvu ligu, igraju tri naše gimnazijalke, Mihaela Maslać, Matea Mikulić i Lana Zirdum.

NAJBOLJA U EUROPIMaturantica Mihaela Maslać proglašena je najboljom

BRODSKE LAVICEIako su najmlađa ekipa na prvenstvu, mlade Brođanke

sigurno se probijaju u sam vrh hrvatske odbojke.

Ženski odbojkaški klub „Marsonia“S port

54.

tehničarkom srednje Europe, a 2009. godine dobila je titulu najbolje sportašice Brodsko-pos-avske županije. Još u 5. razredu osnovne škole njezin talent je uočio prof. tjelesnog Milenko Lubina. Iako je dobila ponudu da zaigra za HAOK „Mladost“ iz Zagreba, ipak je ostala u Brodu i upisala opći smjer gimnazije. Ne žali previše za propuštenim jer je upoznala ekipu i pri-jateljice kakve bi svatko htio imati. U klubu je zadovoljna, slažu se u ekipi i „melje“ sve pred sobom. „Trenutno ne želim ništa promijeniti u životu, a ciljevi za budućnost su da dobro napišem državnu maturu te upišem medicinu ili arhitek-turu.“ – izjavila je Mihaela koja ujedno igra i za Hrvatsku žensku odbojkašku juniorsku reprezen-tacija gdje je proglašena prvom tehničarkom mlade nacionalne momčadi.

TIMSKI DUHMatea Mikulić odbojku je počela trenirati u 7. razredu. Kako sama kaže, nije osoba koja dugo može biti na istome mjestu, a sport, prvenstveno odbojku, uvijek je voljela. Prvo je počela trenirati kod trenera P. Stojića u trećoj ligi, a nakon toga prelazi u tada drugoligaški ŽOK „Matija Mesić“ . „Došle smo u sam vrh ženske od-bojke u Hrvatskoj, a cilj nam je u doigravanju dogurati što dalje. Neizmjerno obožavam svoju ekipu i doživljavam ju kao

obitelj jer smo svaki dan za-jedno na treninzima i privatno. Htjela bih iskoristiti priliku i zah-valiti se navijačima na neizmjer-noj podršci. Zaista su posebni. Oni su naš sedmi igrač na terenu!“ – Matejini su dojmovi . Unatoč tomu što joj treninzi oduzimaju puno vremena, nije joj teško uskladiti svoje školske obveze. „Ne želim odustati od odbojke jer onaj osjećaj kod sva-kog osvojenog boda, timski duh i adrenalin koji osjetim čine me sretnom osobom. Želim poručiti svima koji žele steći samo-pouzdanje da se počnu baviti timskim sportovima. Nađete nove prijatelje i postanete zrelije osobe. “ Matea bi jedino još više željela uživati u svakom danu koji je pred njom, a nakon srednje, na jesen planira upisati psihologiju i nastaviti trenirati.

PREVISOKA ZA R’N’RLana Zirdum učenica je 3. G raz-reda. Kao sedmogodišnjakinja počela se baviti akrobatskim rock’ n’ rollom. Postizala je dobre uspjehe, ali je prerasla sve plesne partnere te je morala potražiti drugi sport. Slučajno je odabrala odbojku. Počela je trenirati u OŠ „Hugo Badalić“, da bi ju na školskom natjecanju trener M. Lubina pozvao je da igra za ŽOK „Matija Mesić“ . S 13 godina pozvana je na prvi trening seniorske momčadi. Već iduće sezone izborila je mjesto u prvoj postavi, a ulazak kluba u 1. ligu joj je ujedno i najveće sportsko dostignuće u karijeri. Dok su u klubu bile Ameri-kanke, sestre Hart, Lana se s njima sprijateljila te ih je ljetos posjetila u Kaliforniji. „ Ekipa je sve postigla samo ra-dom i trudom i nikad nam nitko nije ništa poklonio, a najveću

zaslugu za sve ima sada već bivši trener „Marsonije“, prof. Lubina. Sa suigračicama se družim i izvan terena i velika smo si podrška. Zbog toga je naš uspjeh još veći.“

VAŽNO SE BORITIProsječna starost ekipe je 18,5 godina te su vjerojatno najmlađa momčad prvenstva. Tri dobre učenice, vrhunske igračice i dobre prijateljice poručuju mladim Brođanima i učenicima naše škole da se uključe u slobodne aktivnosti, timske sportove i da će im uz dobre prijatelje u životu sve biti lakše. Naravno, sve to uz dobre ocjene. Nema ništa čudnije ni ljepše kada osjetite kako adren-alin raste u svakoj uspješno odigranoj utakmici. Ne mora to obavezno biti pobjeda, ali je bitno da se boriš i daš sve od sebe. Naše su sugovornice željele zahvaliti ravnatelju i ostalim profesorima na razumijevanju jer zbog putovanja na kup utakmice, koje se odigravaju preko tjedna, moraju izostajati s nastave.

Matej Matijević, 1.D

tSpor

55.

Foto: Matej Matijević, 1.D

Foto: Matej Matijević, 1.D

Mihaela prije servisa

Velikani britanskog heavy meta-la nakon četiri godine uzdrmali su svijet novim albumom. Bend koji nikada ne miruje, Iron Maiden, u kolovozu 2010. g. snimio je svoj 15. studijski album. Već nakon nekoliko sati bilo je jasno da su Maideni opet ‘’in’’.Album je primio izuzetno pozitivne kritike od uglednih časopisa kao što su ‘’The Roll-ing Stone’’, a od kraja kolovoza primili su i brojne nagrade. Svoj prvi singl ‘’El Dorado’’ su objavili na službenoj stranici i dopustili njegovo besplatno preuzimanje. Zbog naziva albuma, ali i zbog izjave frontmana, Brucea Dick-

insona, stare nekoliko godina u kojoj je rekao kako bi volio da bend izda ukupno 15 albuma, mnogi su se fanovi zabrinuli da bi ovo mogao biti posljednji al-bum. No, Maideni su nas utješili – još nismo vidjeli sve od njih.Samo bend kao što je Iron Maiden može eksperimentirati i dobivati originalan zvuk, a da pritom zadrži svoj prepoznatljiv stil. Po mnogo čemu je ovaj album zahtjevan. Da biste ga cijeloga, bez pauze, preslušali, morali biste odvojiti ukupno 76.34 minute. Osim što im je to najduži album, također im je i najambiciozniji. Odmah u prvoj pjesmi ‘’Satelite 15…The Final Frontier’’ Maideni su u svoj klasični heavy metal zvuk do-dali karakteristike psihodelije. Naziv pjesme ujedno upućuje na to da je taj novi zvuk njihova krajnja granica u glazbenom ek-sperimentiranju. Općenito, cijeli album ima više elemenata hard rocka nego metala. Zbog toga treba više vremena da prihva-tite i razumijete neke pjesme,

ali kada to jednom učinite – ne izlaze vam iz glave danima. Ipak, pjesma ‘’The Alchemist’’ je ‘’prava Maiden-pjesma’’, tako da i okorjeli fanovi mogu naći nešto za sebe. Iron Maiden je svakako opravdao status koji drži već preko 25 godina.

Tena Lavrenčić, 4.I

Izvođač: Iron MaidenNaslov albuma: The final fron-tierIzdavač: Compass Point Studios

Popis pjesama:1. “Satellite 15... The Final Frontier”2. “El Dorado”3. “Mother of Mercy”4. “Coming Home“5. “The Alchemist”6. “Isle of Avalon“7. “Starblind“8. “The Talisman“9. “The Man Who Would Be King“10. “When the Wild Wind Blows”

TOP LISTA NAJSLUŠANIJIH PJESAMA

1. Rihanna - Only Girl (in The World) Mastered2. The Black Eyed Peas - The Time (dirty Bit)3. Michael Jackson - Hold My Hand (feat. Akon)4. Shakira - Loca (feat. Dizzee Rascal)5. Katy Perry - Firework6. Bruno Mars - Just The Way You Are7. Duck Sauce - Barbra Stre-isand8. Rihanna Ft. David Guetta - Who’s That Chick9. Pink - Raise Your Glass10. James Blunt - Stay The Night

TOP LISTA NAJGLEDANIJIH FILMOVA

1. Lov na vještice2. Dozvola za male Fockere 3. Sammy na putu oko svijeta 3D4. Sljedeća tri dana5. Paranormalno 26. Crni labud7. Harry Potter i darovi smrti 1. Dio8. Majka asfalta9. Kronike iz Narnije: Plovidba broda Zorogaza 3D10. Turist

TOP LISTA NAJČITANIJIH KNJIGA

1. Cecily von Ziegesar: Tračerica2. Hala Jaber: Leteći sag za Bagdad3. Philippa Gregory: Bijela kraljica4. Indu Sundaresan: Sjaj tišine5. Stephanie Meyer: U sebi6. Paolo Giordano: Samoća primarnih brojeva7. Victoria Hislop: Otok8. William P. Young: Koliba9. Carlos Ruiz Zafon: Anđelova igra10. Stieg Larsson: Djevojka koja se igrala vatrom

R ecenzije

56.

Društvena mrežaDavid Fincher, jedan od na-jboljih redatelja današnjice, gledatelje je osvojio kritizirajući današnje društvo kroz svoja remek djela. Proslavio se filmo-vima „Seven“, „Fight Club“, „The Curious Case Of Benjamin But-ton“ i mnogim drugima. Njegov

posljednji film je “The Social Network“ ili „Društvena mreža“. On je vjerne „filmaše“ počeo zanimati i prije nego je izašao u kinima. Facebook je postao dio naših života. Mnogi od nas ne mogu zamisliti dan bez njega, ali rijetki znaju njegovu povijest. Upravo ovaj film donosi nam nešto više o njegovu nastanku i problemima koji pate stvoritelja društvene mreže. On govori o mladom studentu s Harvarda koji je ukrao ideju, izdao pri-jatelja i zaradio milijarde dolara. Film je snimljen po kn-jizi ‘The Accidental Billionaires’ autora Bena Mezricha. Iako je stvarni osnivač facebooka, Zuckerberg, poželio da se ba-rem za vrijeme njegova života ne snimi film o njemu, želja mu se nije ispunila i to je usrećilo mnoge „fejs-fanove“. Tijekom cijelog filma isprepliću se dvije priče- razgovor na sudu i na-knadno umetnute scene koje

prikazuju razvoj situacije oko nastanka ove društvene mreže i niz spletki kojima je glavni pokretač radnje velika želja za novcem. Bez obzira na sav novac koji je zaradio stvaran-jem facebooka, glavni glumac i dalje pati za djevojkom koja ga je ostavila jer joj je bio odviše naporan. Ovaj film nam je samo pokazatelj da u novcu nije sve. Je li on stvarno film 2010. godine, pogledajte i prosudite sami.

Sara Agović, 4.I

Naslov izvornika: The Social NetworkGodina: 2010.Redatelj: David FincherPisci: Aaron Sorkin (scenarij), Ben Mezrich (knjiga)Glavni glumci: Jesse Eisenberg, Andrew Garfield i Justin Timber-lake

BOG ŽURIM, NAZOVI ili Replika stoljećaSatirična komedija Teatra Grde-lin Bog žurim, nazovi izvedena je krajem siječnja 2011. godineu KKD Ivane Brlić-Mažuranić. Likovi Adam i Eva putuju iz svoga vremena u današnje ina tom putu traže odgovore na razna pitanja. Tematizirajući ubrzani život današnjice nazanimljiv način ismijavaju sadašnjost i sve okolnosti u kojima se ljudi osjećaju zaro-

bljenima i sputanima. Autor teksta je Ivica Mijačika, a u glavnim ulogama Helena Minić kao Zrinka, Eva i Molly, Davor Svedružić kao Tomo, Adam i Mike te Pero Juričić kao Ljude-vit. Predstava je bila odlična prilika za glumca Peru Juričića, koji je jedan dio svoga života proveo školujući se u našem gradu, da se prisjeti svojih četrdeset godina provedenih na pozornici. Nakon pozdrava i zahvale, brodska je publika zadovoljno napustila dvoranu.

Mirjana Stjepanović, 3. D

Info o predstavi:Uloge: Helena Minić, Davor Svedružić i Pero JuričićRedatelj: Zoran MužićAutor: Ivica MijačikaProdukcija: Teatar GrdelinDramaturg: Lada Martinac-KraljScenograf: Zoran MužićKostimograf: Elvira UlipKoreograf: Đurđa KunejOblikovanje svjetla: Alen MarinGlazba: Nenad BrkićVrsta programa: drama

eRecenzij

57.

Naša gimnazija je dugi niz godina imala lošu i nefunk-cionalnu vebnu stranicu. Na-kon neprestanih pritužbi sa svih strana, od profesora do učenika, nešto se poduzelo. Tijekom zimskih praznika učenici 3.G razreda, Ivan Katić i Bruno Marić su prihvatili za-datak napraviti novu stranicu. Stranica će imati mnoge opcije: od galerija slika, datuma ispita, popisa učenika i djelatnika škole, do najnovijih vijesti veza-nih uz školu. Adresa stranice će ostati ista- www.gmm-sb.com .

Konačno funkcionalna

Nova vebna stranica škole

Novinarima „ Otrovnog Pera“ učionica broj šest, popularno zvana „ Šestica“, zauvijek će ostati u lijepom sjećanju kao dosadašnji prostor za rad. Ipak, učionicu su dijelili s koordinatorom za državnu maturu. Zato su dobili novi prostor i novu opremu samo za sebe. Ovaj poklon novi-narima će zasigurno omogućiti bolju budućnost školskoga lista, ali pobliže upoznavanje učenika s novinarstvom općenito.

Zbogom „Šestici“ Atrakcija u Brodu

F oto priča

58.

U brodske trgovine s kućnim ljubimcima su pristigli zanimljivi afrički patuljasti albino ježevi. Ukoliko želite postati vlasnik jednoga, morate biti spremni izdvojiti oko 900 kuna. Ipak, nećete požaliti jer ove životinjice se jako vole maziti, a neodoljivi su u omiljenoj pozi- kada leže na leđima. Hrane se mačjom hranom i nisu zahtjev-ni za održavanje. Rukavice poželjne!

Pekarnica u školi je u svoju ponudu uvrstila razne kolače. Svakog utorka i četvrtka dolaze svježi proizvodi. Također, nova djelatnica preuze-la je dio posla. Učenici i profesori oduševljeni :)“Svi jedva čekamo dane kada kolači dolaze. Oni nam zaslađuju gorku svakodnevnicu.” - rekla je učenica drugog razreda.

Slatko prije sata Hrpa smećaKada glazba koja svira pod velikim odmorom utihne, čistačice dočeka strašan prizor. Aula škole izgleda kao odlagalište smeća. Svega se tu nađe - od papirića sve do praznih bočica sokova. Naše čistačice doista imaju puno posla. Za sve one koji još nisu naučili: smeće se baca u za to predviđene kante!

Na fotografiji je natpis na videoteci nedaleko od škole. Recesija još uvijek traje i to građani Broda dobro osjete. Ne baš utješna vijest za one koji završavaju školu. Maturanti gimnazije se nadaju da će možda ipak jednoga dana uspjeti pronaći svoje mjesto na tržištu rada.

...i tako već godinu danaGotovo su svi kafići u gradu pušački. Unatoč Zakonu o zabrani pušenja na javnim mjestima, duhan se konzumira više nego ikada. Kafići imaju pravo odlučiti se hoće li u svojim prostori-ma dozvoliti pušenje ili ne. Logično, više prof-ita ostvaraju ako se odluče za prvu opciju. Na fotografiji je natpis u jednom pušačkom kafiću.

Brod u dimu

aFoto prič

59.

Foto: Tena Lavrenčić, 4.I