njenost’ prvi korak u približava-nju isusu kristu, na što nas ma-rija poziva, kao one...

VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKEGODINA XLVII I - BROJ 1/2016 - ISSN 1331-703

Gospa Trsatska – 2016. · 2 · Marijin Trsat

Izdaje: Uprava Svetišta

Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Antun Jesenović

List uredio: fra Bernardin Plantek

Lektura i korektura: Ana Pelčić,

Martina Kekelj - OFS, Sara Lerga - FRAMA

Fotografija: fra Marko Bagarić,

Arhiv Svetišta, WEB

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12,

51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900

Web stranica Svetišta: www.trsat-svetiste.com

E-mail adresa: franjevacki.samostan.rijeka

@ri-t.com.hr

ISSN 1331-703 BROJ: 1/2016

Godina izlaženja: XLVIII Gospa Trsatska 2016., Rijeka

Marijin Trsat

MAJKA MILOSRĐA

Moje se misli sada vraćaju Majci Milosrđa. Neka slatkoća njezinog lika bdije nad nama ovu Svetu godinu, kako bi svi mogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti. Nitko poput Marije nije probio duboku taj-nu utjelovljenja. Cijeli je njezin život bio načinjen prema uzoru

prisutnosti utjelovljenog milo-srđa. Majka Raspetog i Uznese-nog ušla je u svetište božanskog milosrđa jer je intimno sudjelo-vala u otajstvu njegove ljubavi.

Izabrana da bude Majka Bož-jeg Sina, Marija je, od početka, bila pripremljena Božjom lju-bavi da bude Luk Saveza izme-đu Boga i čovjeka. U svom je srcu čuvala božansko milosrđe u savršenom skladu sa svojim Sinom Isusom. Njezina himna slave, koju je pjevala na pragu Elizabetinog doma, bila je po-svećena Božjem milosrđu koje se širi od “generacije do gene-racije” (Lk 1,50). Mi smo tako-đer bili uključeni u te proročke riječi Djevice Marije. To će nam biti izvor utjehe i snage kako prelazimo prag Svete godine da iskusimo plodove božanskog milosrđa.

U podnožju križa je Marija zajedno s Ivanom, učiteljem lju-bavi, svjedočila riječima oprosta koje je Isus izgovorio. Ovaj naj-viši izraz milosrđa prema oni-ma koji su ga razapeli pokazuje nam točku do koje može dose-ći Božje milosrđe. Marija potvr-đuje da milosrđe Božjeg Sina ne poznaje granice i da se širi do svakog, bez iznimke. Obrati-mo joj se riječima iz Salve Regi-na, molitve koja je uvijek i sta-ra i nova, kako se nikada ne bi umorila od toga da svrne svoje milostive oči na nas i učini nas vrijednima razmatrati lice milo-srđa, njenog Sina Isusa.

Papa Franjo; iz bule Lice Milosrđa

Gospa Trsatska – 2016.· 3 ·Marijin Trsat

Uvodnik

Dragi čitatelji Marijinog Tr-sata i štovatelji Majke Božje Tr-satske!

Pred nama je nova hodoča-snička godina. I opet nas Mari-ja želi podsjetiti i usmjeriti na Isusa koji je središte i vrhunac našeg kršćanskog života. Izvor i počelo svakoga dobra. Sveti-šte je mjesto privilegiranog su-sreta hodočasnika sa svojim Bo-gom uz podršku i preporuku naše i nebeske Majke Marije. Pred nama je dan Gospe Trsat-ske. Bilo je to prije 725 godina kada su anđeli prenijeli naza-retsku kuću na Trsat. U povje-snicama čitamo da je to bilo radi sigurnosti, radi vjerskog okruženja, a vjerujem da je i iz ljubavi kojom nas ljube i Isus i Marija. Ovo je mjesto obilježe-no velikom Božjom ljubavlju i milostima koje su ovdje zadobi-li brojni hodočasnici.

Ove godine nas za blagdan Gospe Trsatske, 10. svibnja, trodnevnicom (7.-10. svibnja), priprema fra Gordan Propadalo iz Klanjca. Marijini dani obilje-ženi su hodočašćima posebnih grupa vjernika. U subotu (7.5.) je obiteljski dan riječke metro-polije sa posebnim programom i zajedničkom euharistijom u 18,30 sati. Njima će se pridru-žiti hodočasnici FSR, FRAME i zajednice mladih. U nedjelju je hodočasnički dan redovnica, redovnika i ostalih osoba po-svećenog života. U ponedjeljak je hodočasnički dan udruga. Na dan Gospe Trsatske dolazi nam gvardijan nazaretskog samosta-

na fra Bruno Varriano sa našim bratom fra Sinišom Srebreno-vićem koji djeluje u Nazaretu. Donijet će nam komad stijene iz nazaretske špilje u kojoj se nalazila nazaretska kuća. Tu re-likviju ćemo postaviti na vidno mjesto iza glavnog oltara da je se može vidjeti prilikom obila-ska oltara. Tako ćemo uz milo-snu sliku na oltaru imati i ma-terijalnu relikviju nazaretske kuće koja se nalazi u Loretu.

Naša je bazilika određena kao posebno milosno mjesto u ovoj jubilarnoj godini milosrđa. Svaki dan se može zadobiti pot-puni oprost za sebe i za druge.

Ove smo godine radili i na vanjskom uređenju svetišta. Postavili smo nove stepenice na

DRAgI čItAteLJI MARIJInA tRSAtA I DRAgI hODOčASnIcI!

ulaz u svetište da lakše i sigur-nije stupite u baziliku, a zami-jenili smo i rupičaste betonske kocke koje su vodile do oltara u Perivoju i postavili smo kocke punog profila da ne zapnemo idući u susret oltaru. A tijekom lipnja postavit će se i brončani kip sv. Franje Asiškoga s ptica-ma od ak. kipara Vida Vučaka na prostor ispred vanjskih ispo-vjedaonica.

Radujemo se Vašem dolasku. Dođite na hodočašće da zajed-no zahvalimo Gospodinu i Ma-riji na svemu što imamo i jesmo, na svemu što smo primili. Da se preporučimo za budućnost i da molimo jedni za druge.

fra Antun Jesenović, gvardijan


Ljudi su oduvijek shvaća-li život kao određeni ‘put’, već prema tome kako se shvaćao njegov cilj. Jer čovjeku je svoj-stveno da ne ostane ‘na jed-nom mjestu’ pa otud i potreba traženja nekog boljeg skloništa ili moguće zaštite. Kršćani za to imaju posebno opravdanje, smatrajući da smo na ovome svijetu zapravo na određenom ‘proputovanju’ prema Kući Oca nebeskoga, slijedeći Isusa koji je za sebe rekao da je ‘Put’.

Vrijeme za nova čudesaZanimljivo je da se prigodom

jednog putovanja, istina po službenoj dužnosti radi popisa stanovništva, jednom u povije-sti dogodilo nešto što je zapra-vo ‘preokrenulo svijet’. Ne na-šavši smještaj u Betlehemu, gdje im je bilo odredište, Marija i Jo-sip završili su podalje u običnoj štali gdje se rodio Spasitelj svije-ta. Sva kasnija putovanja ozna-čavala su ‘život u pokretu’, kao bijeg u Egipat pa povratak u Na-zaret, hodočašća u Hram, pose-bice Marijin ‘križni hod’ prema Kalvariji. Za nju je to bila prilika da sve događaje, kako piše evan-đelist Luka, u sebi pohranjuje i čuva, o njima ‘prebire’ i sve više ulazi u dubine Božjega otajstva, uvjeravajući se kako Gospodin ima zaista veličanstven plan iz-bavljenja čovjeka i otvaranja vječne perspektive. Jer na nevje-rojatan način počela se sve vid-ljivije pokazivati Božja ljubav prema čovjeku, posebice na Kri-žu i o Isusovu uskrsnuću.

Držim da su kršćani pozva-ni više pokazati da je njihov ži-vot, u situaciji ‘izgubljenosti’ zapravo hodočašće prema ko-načnu ‘Očevu zagrljaju’. To je ono pravo ‘pristanište’, jer je-dino u Bogu život postaje istin-ski ispunjen. Dakako, za to se traže temeljiti životni zaokreti. Govoreći o životu kao hodoča-sničkom putovanju prema žu-đenom ishodu papa Franjo u Buli o “Izvanrednom jubileju milosrđa’’ ističe da je cilj svih hodočasničkih napora postati “milosrdan poput Oca”. To za-htijeva predanost i žrtvu, kao što je to pokazala Marija po-hađajući rođakinju Elizabetu. Isusov poziv “Budite milosrd-ni kao što je Otac vaš nebeski” (Lk 6, 36), trebao bi djelovati u pravcu nešto drugačijega plani-ranja i ostvarenja hodočašćenja u ovoj godini, pogotovo u služ-beno priznata ‘mjesta’ posebne Božje zaštite po zagovoru sve-tih, posebice Marije, kao što je i Svetište Majke Božje Trsatske, mjesto ‘potpunoga oprosta’. Tu postoji šansa da se dogode neki značajniji pomaci prema zreli-joj i odgovornijoj a to znači i djelatnoj vjeri u kvalitetnijim međusobnim odnosima.

Veće raspoloženje za slušanje Božje riječi

Da se dogode veći pomaci i osmisli životno putovanje kr-šćani imaju obvezu i poticaj na daleko zauzetije slušanje Bož-je riječi. Valja sa svom ozbiljno-šću uzeti riječi pape Franje: “Da

bismo bili sposobni za milosr-đe, moramo se dakle, u prvo-me redu oraspoložiti za slušanje Božje riječi.” Drugim riječima, ako je kršćanski ideal “milosrd-ni kao Otac”, to se ne može po-stići bez slušanja Isusova glasa i usvajanja njegovih stavova pra-štanja i milosrđa u odnosu pre-ma ljudima. To nije neki obič-ni humanizam ili etički kodeks, već duboko uvjerenje koje je Isus proglasio izrazitim ‘blažen-stvom’. Poželjeti je, stoga, da se kršćani ove godine više ugleda-ju u Marijin stav ‘prebiranja’ u svome srcu svega što Bog poru-čuje preko glasa savjesti, Biblije, Crkve i znakova vremena. A bu-dući da nas sve užurbaniji život-ni ritam s ‘morem riječi’ i preko tiskanih i elektroničkih medija praktički zaglušuje, hodočašća su iznimna prilika da se ‘vrati-mo sebi’ u ljubavi prema Bogu i čovjeku. A to znači, kaže Papa, “ponovno otkriti vrijednost šut-nje kako bismo razmatrali Bož-ju riječ koja nam je upućena. Na taj je način moguće razmatrati Božje milosrđe i usvojiti ga kao vlastiti način života”.

hODOčAšćenJe u znAKu OBRAćenIčKOg MILOSRĐA

Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri


Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri

Stoga se u vremenu znatnog vjerskog neznanja osjeća goru-ća potreba ‘povratka izvorima’, znači evanđelju. Jer kako se zadr-žati uglavnom na ‘paljenju svije-ća’, nekim pobožnostima, pa čak i na samoj misi ako se ona uglav-nom smatra nečim što se samo obredno ‘obavlja’ ali ne mijenja život? Upravo je ‘biblijska ishra-njenost’ prvi korak u približava-nju Isusu Kristu, na što nas Ma-rija poziva, kao one poslužitelje na svadbi u Kani, da učinimo što kaže njen Sin. A da bi se to dogodilo potrebno je meditira-ti o njegovim riječima. To je put ‘pronalaženja sebe’ i vraćanja milosrdnome Ocu poput ‘izgu-bljenoga sina’, žene preljubnice i dr., u radosnom uvjerenju da nam Otac čak ‘priređuje gozbu’ na Misi i jača za novi život.

Milosrđe pretpostavlja obraćenje - novi suodnos

s Bogom i ljudimaU situaciji kada postoji opa-

snost da se hodočašća pretvore u ‘pobožni turizam’ svi su, po-čevši od organizatora odnosno župnika i njegovih suradnika do voditelja Svetišta koja zra-če posebnom Božjom prisut-nošću, uz zagovor Majke Bož-je, pozvani da se potrude da to bude prilika za ‘novu evange-lizaciju’ u situaciji grčevita za-tvaranja u sebe, s tjeskobama, besmislom i osamljenošću. A ove godine, vodeći računa o novom navještaju i u izričaji-ma, naglasak svakako valja sta-viti na ‘novu sliku o Bogu’, kao milosrdnom Ocu, što je za-pravo srž evanđelja, naspram negdašnjeg govora (u katekiz-mima, molitvama i propovije-dima) koji često nije bio cjelo-vit jer je često odražavao sliku

Boga suca ili gospodara, daka-ko pravednog, ali koji nije uli-jevao posebno povjerenje već, naprotiv, uglavnom strah.

đenja drugih. I zato Papa kaže: “Koliku samo štetu naprave rije-či koje su nošene osjećajima lju-bomore i zavisti! Kada se govori zlo o bratu njemu iza leđa, pred-stavlja ga se u lošem svjetlu, pot-kopava mu se ugled i prepušta ga se na milost i nemilost raljama ogovaranja. Ne suditi i osuđivati znači, u pozitivnom smislu, zna-ti otkriti ono što je dobro u sva-koj osobi i ne dopuštati da ona trpi zbog našega pristranog suda i pretpostavke da o njoj znamo sve. Isus od nas traži da oprosti-mo i darujemo”.

Nije li presudno pitanje pri-hvatiti Isusovo uskrsnuće kao poziv na prijelaz ‘iz smrti u ži-vot’, već sada, jer stvaranjem nereda i nemira u međuljud-skim odnosima, zapravo ‘sijemo smrt’. A praštanjem i milosrđem postižemo šansu da umrlo oži-vi, da nastane novi život, kako bismo s apostolom Pavlom mo-gli reći: “Što je za mnom zabo-ravljam, za onim što je preda mnom prežem, k cilju hitam ... Kristu Isusu” (Fil 3, 13-14). A to se ne može dogoditi bez podrške kršćanskih zajednica. I zato one, kako kaže Papa, trebaju posta-ti “oaze milosrđa”. Nije li i ‘Hr-vatski Nazaret’ na Trsatu uvijek, osobito u ovoj ‘oprosnoj godini’ upravo ta ‘oaza’ nalaženja sebe i drugačijega uspostavljanja sa-veza s Bogom i ljudima kao bra-ćom i sestrama na svom život-nom putovanju? Shvaćajući na ovaj način hodočašće možemo i mi, po zagovoru “Majke milo-srđa” biti dotaknuti milosrđem, posebice kroz sakrament pomi-renja, širiti obraćeničku radost i milosrđe u svojim obiteljima, susjedstvu i javnome prostoru te stvarati ‘novi svijet’ označen Božjom spasiteljskom ljubavlju.

Hodočasnički put, svakidaš-nji i onaj izvanredni, pojedinač-ni ili u većoj skupini, konkret-no i u ovo Svetište, ove godine još više mora biti obilježen svi-ješću odgovornijega obraćenja. To znači da doživljaj Božjega milosrđa nuka, štoviše i primo-rava čovjeka da bude milosr-dan “s drugima kao što je Otac s nama”, kaže papa Franjo. Ako se otvaramo Drugome, Bogu, odnosno njegovim pozivima, onda imamo šansu izvući se iz naših strahova i sebičnosti i po-četi sebedarnije živjeti za druge i s njima, kako je to Isus pokazao.

U tom smislu držim važnim naglasiti presudnu ulogu takvo-ga obraćenja na crti praštanja i milosrđa u situaciji sve veće netr-peljivosti koja se širi od političkih do obiteljskih nekad i crkvenih razina, a to znači i individuali-stičkog zatvaranja u sebe. Naime, posljednjih godina u nas, ali i u svijetu, sve više se zaoštrava javni govor. Mnogi i nesvjesno svojom komunikacijom šire mržnju. Dok tražimo ‘krivca’, najprije mora-mo poći od sebe. Budući da Gos-podin Isus, kako kaže Papa, “po-kazuje etape hodočašća”, držim da je jedna od temeljnih upravo prihvatiti ‘liječenje od bolesne radoznalosti’ i zločestog ‘ulaže-nja u tuđe živote’. Stoga bi najve-ći uspjeh “Godine milosrđa” bio upravo u tome ako bismo se od-lučili ‘obračunati’ s napašću su-


Razgovor s vlč. Markom Vu-kovićem, novim članom našega bratstva na Trsatu, koji je s nama od kolovoza prošle godine.

Vlč. Marko, možeš li nam se predstaviti?

Zovem se Marko Vuković. Rođen sam 1963. godine u jed-nom malom mjestu u banja-lučkoj biskupiji - Sasina, kod Sanskog Mosta. Potječem iz mnogobrojne obitelji. Ima nas šestero djece. U skladnoj obite-lji molili smo svake večeri za-jedničku molitvu.

Kad sam imao osam i pol go-dina (1972. godine), odselili smo u Otok kod Vinkovaca, u ravnu Slavoniju, što bi se reklo pučki “trbuhom za kruhom”. Po dolasku u Otok uključio sam se u župsku zajednicu i postao ministrant. Tamo me prihvatio župnik koji je boravio dugo go-dina u tom mjestu, preč. Josip Šverer, pomalo konzervativan, što mi se u nekim trenucima i nije sviđalo, ali ipak uzorit i do-bar svećenik.

tu se počinje rađati i zvanje?Tako je. Kao ministrant sam

promatrao župnika, časne se-stre i bogoslove koji su dolazi-li za Božić, Uskrs i na blagdane u našu župu. Mogu slobodno reći da se već u tim djetinjim danima u mojoj glavi, u mojoj duši, stvarala neka slika koja je govorila: “Možda bi i ti Marko mogao danas-sutra obavljati tu službu i biti svećenik.” Na kra-

čuDnI Su puteVI gOSpODnJI

Razgovori

ju osmog razreda otac me pitao što ću biti, na što sam odgovo-rio da želim biti svećenik. Tada me zagrlio i rekao da su on i majka molili kako bi jedno od njihove djece postalo svećenik.

okupu i za koju sam Bogu neiz-mjerno zahvalan.

Ja sam u Zagrebu završio prva dva razreda gimnazije (sje-meništa), jer se tada gimnazi-ju samo prve dvije godine po-hađalo u Zagrebu, a druge dvije (treći i četvrti razred) u Đakovu. Tu sam završio i jednu godinu bogoslovije (teološkog fakul-teta). Nakon toga sam preki-nuo fakultet i otišao na službu vojnog roka. U vojsci sam raz-mišljao je li još uvijek u mojoj duši taj svećenički poziv aktu-alan ili su to poglavari pogreš-no protumačili? Po završetku vojske i dalje sam smatrao da je moj put biti svećenik. Dolazim nakon toga u Riječku nadbi-skupiju gdje završavam drugu, treću i četvrtu godinu teologi-je. Tada se malo zakomplicira-lo sa studijem pa sam otišao na pauzu i privremeno prekinuo studij. Došao sam kući i mislio da je tu kraj mog svećeničkog puta. No eto, vlč. Tadija Pranjić iz Vinkovaca ohrabrio me i po-držao te preporučio Kotorskom biskupu Ivi Gugiću. Završavam petu i šestu godinu bogoslovije u Zagrebu na Kaptolu. Zaređen sam 1990. godine.

na kojim sve mjestima si obavljao svećeničku službu i

kako je bilo?Stigao sam u Kotorsku bi-

skupiju još za vrijeme bivše Ju-goslavije i u njoj započeo svo-je svećeničko djelovanje. To je specifična, stara i drevna bi-

Po završetku osnovne škole, kako nisam poznavao nijedan drugi red u katoličkoj Crkvi, od-lučio sam otići u sjemenište Đa-kovačke biskupije. Dana 4. ruj-na 1978. godine mama i tata su me odveli u dječačko sjemeni-šte u Zagreb, gdje me primio p. Stjepan Fridl. Kad smo zajedno večerali, oni su krenuli natrag i na putu ih je zadesila prometra nesreća u kojoj su izgubili život. Ostalo nas je šestero djece od kojih sam ja najstariji. To bolno iskustvo opečatilo me i pratilo i kroz moj svećenički život.

Kako se zvanje dalje razvijalo?

Kako Bog vodi sve naše živo-te, brigu za nas je povjerio tet-ki koja nas je držala i održala na


Razgovori

skupija. Kotorski kraj se naziva i Zaljev svetaca zato što su ota-mo sv. Leopold Bogdan Mandić (iz Herceg-Novog), bl. Gracija (štovatelj euharistije), bl. Oza-na Kotorska i službenica Božja Ana Marija Marović.

Djelujem u malim mjestima Risan, Strp, Prčanj, Stoliv, Lepe-tane, Bogdašići i Krašići. Tamo djelujem 25 godina kao sveće-nik s malim stadom. Puno puta sam se u sebi pitao jesam li tu koristan? Činilo mi se kao da sam nedovoljno iskorišten, tj. osjećao sam da sam mogao uči-niti puno više korisnoga. Pasto-rala je bilo vrlo malo, ali više puta je biskup znao reći da je i tom malom stadu potreban pa-stir, da i to malo stado zaslužu-je sv. misu i brigu. Moram pri-znati da sam ipak tamo lijepo radio i trudio se, da me vežu uz taj kraj lijepa iskustva.

Kako se i kada počinje rađati redovnički (franjevački) poziv?

Još kad sam studirao u Rije-ci, vrlo rado i često sam dola-zio na Trsat. Tada sam se već

susreo s franjevcima, iako ni-sam još razmišljao da sam po-stanem franjevac. Kad mi se se-stra 1987. godine udala u Beču, dolazio sam joj u posjete i u tim vremenima pastoralno po-magao franjevcima Hrvatske katoličke misije. Kad sam zbog jedne manje bolesti završio u bolnici i bio na oporavku kod svojih u Beču, upoznao sam po-bliže franjevce, među koje sam

uvijek bio dobrodošao. Od njih sam uvijek bio rado viđen, i po-mognut kako duhovno tako i materijalno (dok sam bio na si-romašnim i malim župama). Poznavanje i ljubav prema fra-njevcima i njihovom načinu ži-vota sve su više rasli. Presudnu ulogu je odigrao fra Josip Ko-ren, voditelj misije. Mogu reći da mi je pomogao prepoznati redovnički i franjevački poziv u meni, te prikladnost za život u zajednici. U dogovoru s njim i provincijalnim ministrom fra Ilijom Vrdoljakom, opredjelio sam se za Franjevački red. Nje-mu sam se uvijek divio, kao i sv. Franji, pa sam konačno tu i završio.

što bi rekao o dolasku na trsat i iskustvu života u svetištu Majke Milosti?Na Trsatu sam se uvijek li-

jepo osjećao. Kad sam se opre-djelio za Franjevački red pogla-vari su odlučili da prvu godinu formacije (postulaturu) obavim ovdje, iako je redovita postula-tura u Samoboru. Ovdje sam na-


Razgovori

ime kao svećenik najkorisniji, a potreba je velika, pa dosta vre-mena pomognem ispovijedaju-ći. Uz to redovito slavim svetu misu i pripremam se za novi na-čin života. Zajednica me jako li-jepo primila i vrlo sam zadovo-ljan. Kad završim godinu dana postulature, krajem kolovo-za ove godine, trebao bih obu-ći habit i započeti svoju prvu redovničku godinu ili novici-jat. Iako sam malo stariji ušao u odgojne ustanove Franjevač-

kog reda, uz mlađu braću i sam se osjećam pomlađenim. Sve u svemu, lijepo i Bogom dano!

Dobro. Sad nešto “manje služ-beno”. čime se baviš u slobod-no vrijeme i što još voliš?

Sportski sam tip. Volim naj-više nogomet i stolni tenis. Sad puno rjeđe igram, ali redovito pratim rezultate i, kad stignem, utakmice. Igrao sam na europ-skom prvenstvu svećenika za reprezentaciju Crne Gore. Osim

toga, volim još šetati u prirodi, za što se ovdje pružaju iznimne prilike.

Hvala ti Marko na tvom svje-dočanstvu! Doista su Božji pute-vi nepredvidivi i čudesni. Nadamo se da ćeš se ovdje među nama li-jepo snaći i želimo ti blagoslov i uspjeh na tvom novom franjevač-kom putu, da napreduješ u sve-mu dobrom te budeš istinski brat i pronositelj Radosne vijesti!

Razgovarao: fra Bernardin Plantek

Fotografija s primanja vlč. Marka u postulaturu


Danas na Trsatu trsatski žu-pljani, svi koji dolaze na Tr-sat slaviti nedjeljnu misu, kao i svi hodočasnici susreću časne sestra križarice. Njihovo je ime bogatije riječima koje upuću-ju na osobitost njihova poziva i rada, a glasi: milosrdne sestre svetoga križa. Sljedeće godine bit će pola stoljeća što su na Tr-satu, premda su već nešto više od jednoga stoljeća na Sušaku pa ih se i prije moglo vidjeti u svetištu Gospe Trsatske. Stalno su na Trsatu u franjevačkom sa-mostanu, koji je u službi sveti-šta Gospe Trsatske, 49 godina i sljedeća je godina značajna ju-bilejska godina pa je red da se o njima nešto više kaže u glasniku svetišta, tj. u Marijinom Trsatu.

Dolazak sestara na trsatKrižarice su došle na Trsat

15. veljače 1967. godine i pre-uzele brigu o franjevačkom do-maćinstvu, što je uključivalo kuhinjske poslove, uređivanje blagovaonice, rad u praonici, a ponekad i brigu o sakristiji. Prva sestrinska zajednica bila je brojna. U njoj su bile četiri se-stre: s. Izidora, s. Fabiola, s. Jo-zefina i s. Dinka te dvije pri-pravnice: Ruža i Mila. Premda su sestre križarice bile već pri-je u franjevačkim samostani-ma, ova se je prva zajednica sestara neko vrijeme teško pri-lagođavala zahtjevima na Trsa-tu. Trsat je hodočasničko mje-

50 gODInA SeStARA KRIŽARIcA nA tRSAtu

Povijesne crtice

sto i služimo mu mi, franjevci. Tada su skupine hodočasnika dolazile subotom i nedjeljom, a njihovi su svećenici predvo-ditelji te svećenici ispovjedni-ci dolazili na doručak i ostajali na ručku. Njihov su broj sestre u kuhinji ponekad saznale tek u vrijeme hodočasničke mise. Bili su to osobiti zadatci za sestre u kuhinji i u blagovaonici. Ipak, nije trebalo dugo čekati da se-stre saznaju točan broj svećeni-ka došljaka. Štoviše, više puta su ga one znale prije nego naš samostanski starješina, gvardi-jan, koji je neke i previdio te ih nije pozdravio na početku ho-dočasničke mise pa im se posli-je mise morao ispričavati.

Moram priznati da sam i ja iz jednog osobitog razloga zapam-tio dolazak sestara na Trsat. Se-stre su me tada pozvale da dr-žim duhovne vježbe njihovim mladim sestrama početnicama, tzv. novakinjama i zatim i osta-lim sestrama u Đakovu, njiho-vom središnjem samostanu. Ne znam više što sam govorio, ali očito da baš nisu bile zadovolj-ne jer me kasnije križarice više nisu nikada zvale za taj posao.

Mladi franjevci na trsatuGlavni razlog što su trsat-

ski franjevci dozvali križarice na Trsat bili su mladi franjev-ci, studenti filozofskog učilišta, tj. prvih dviju godina studija teološkog fakulteta u Zagrebu.

To je učilište bilo od 1964. do 1977. godine na Trsatu, kad je trebalo smanjiti njihov broj u zagrebačkom samostanu. Pot-kraj osmog desetljeća prošlog stoljeća je pao njihov broj pa je bilo mjesta za sve studente u zagrebačkom samostanu, ali se na Trsatu stanje nije promije-nilo jer je trsatski samostan po-stao mjesto za franjevačke po-četnike novake, tzv. novicijat. Bilo ih je redovito manje nego prije studenata, ali su i oni po-put svojih prethodnika pokazi-vali izbirljivost u jelu i nije ih bilo jednostavno zadovoljiti. Godine 1974., još dok su na Tr-satu boravili studenti, trebalo je maknuti iz grada Rijeke sve krave. Mi smo tada u štali imali krave. Prodati ih na sajmu nije bilo isplativo jer im je cijena


Povijesne crtice

bila ispod stvarne vrijednosti, a nije bilo uputno ni klati ih i servirati našim studentima jer im je dojadila govedina. Tada je u kuhinji s. Marijela bila do-voljno snalažljiva pa je kupi-la slaninu i samljela je zajedno s govedinom i tim miješanim mesom ispunila kobasice, a njih su mladići rado jeli. Kad su pojeli te kobasice s govedi-nom, s. Marijela im je otkrila čime su kobasice bile punjene. No, tada je za svako protestira-nje bilo prekasno.

S. Marijela bila je na Trsatu od 1972. do 1979. godine. Bila je ne samo dovitljiva nego i ne-obično radina osoba. Gledao sam je jednom i divio se kako je istovremeno s devet tava pekla palačinke, moje omiljeno jelo. Naravno, palačinke su bile do-bre, ali ona nije dala na znanje

koliko se umorila. Možda joj je bilo lakše što sam pratio kako one lete po zraku.

širok program djelovanja sestara križarica

Sestre križarice pozvao je u Hrvatsku đakovački biskup Jo-sip Juraj Strossmayer. On ih je smjestio na domet svoga oka, blizu biskupskog dvora, u cen-tru Đakova. Tada su križarice bile na početku svoga djelova-nja u dalekoj Švicarskoj. Prizna-vale su za svoju osnivačicu, tj. majku i prvu generalnu pogla-varicu s. Mariju Tereziju Sche-rer. Ona je od biskupa tražila da pošalje u središte sestrinske družbe nekoga svog svećenika koji će zajednici u središnjem samostanu u Ingenbohlu obja-sniti koji poslovi čekaju sestre u Hrvatskoj. Taj je svećenik to

brzo učinio, a onda je jedana-est sestara poučavao hrvatski. U toj skupini sestara bile su tri učiteljice, dvije bolničarke, jed-na učiteljica ručnog rada, jedna učiteljica glazbe, dvije bolničar-ke, jedna kuharica i na čelu im je bila poglavarica. Sve su bile mlade osobe. Sklopili su sa Stro-ssmayerom ugovor koji im je trebao zajamčiti jedinstvo svih članova, tj. sklad u radu i u ži-votu. Bio je to zahtjev da sestre svojim djelovanjem i svojim ži-votom pobude kod domaćih djevojaka želju da im se pridru-že i uskoro osnuju i druge sa-mostane. Posao koji je čekao sestre u Đakovu bio je takav da su uskoro mogle svoj život i rad ponuditi kao primjer drugima jer im je biskup povjerio četve-rorazrednu žensku pučku školu, žensku učiteljsku školu i malu


Povijesne crtice

bolnicu s 20 kreveta. Bilo je to u ranu jesen 1868. godine.

Sestre su radile svoj posao zauzeto i s ljubavlju, i to najpri-je u bolnici, a zatim od 1869. u pučkoj školi i preparandiji. U tim školama radile su sve do kraja Drugog svjetskog rata. Već su 1883. godine prisutne i na Velom Lošinju, a godinu dana kasnije i na Visu. Rade u domo-vima staraca. Posao u staračkim domovima i bolnicama posta-je za njih česta obveza i ona im otvara vrata u susjedne zemlje: Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru. U Bugarskoj rade u devet bolnica za vrijeme Prvog svjetskog rata. U Zagrebu rade u šest klinika i pet bolnica između dva svjet-ska rata. Dakle, do kraja Drugog svjetskog rata se gotovo isklju-čivo posvećuju radu u škola-ma i bolnicama. Program rada se bitno promijenio poslije tog rata, jer im je zabranjen rad u školama, a protjerane su iz bol-nica u Hrvatskoj budući da nisu htjele skinuti redovničko odije-lo. Što nisu mogle u Hrvatskoj, mogle su u Srbiji i Makedoni-ji. U tim zemljama su u svom redovničkom odijelu nastavile rad u bolnicama, a u Hrvatskoj su se poslije 1945. prvenstveno posvetile poslu po župama gdje su držale vjeronauk i crkveno pjevanje. Tako su 2005. bile pri-sutne u 73 župa, 10 franjevač-kih samostana i u nekoliko cen-tara misija za hrvatske vjernike u inozemstvu.

Uz spomenutu osnivačicu s. Mariju Tereziju milosrdne se-stre sv. križa smatraju suosni-vačem švicarskog kapucina fra Teodozija Florentinija. On je se-strama u njihovo pravilo i ured-

be utisnuo duh raspoloživosti i predanja sv. Franje Asiškoga. Njegove su riječi: “Potrebne su mi sestre koje razumiju križ. Glavno je da ste vi sestre jedin-stvene, da svoje pravilo vjerno obdržavate, da dajete primjer siromaštva, nesebičnosti, poni-znosti, blagosti, ljubavi i požr-tvovnosti. Tada vam neće ne-dostajati Božjeg blagoslova i pomoći ljudi!” Trima sestrama križaricama je Crkva već pri-znala punu kršćansku zrelost i primjeran život pa ih je progla-sila blaženima. To su osnivačica s. Terezija, s. Ulrika i s. Zdenka, osobita zaštitnica ugroženih za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ne smije se zaboraviti da je za vrijeme tog rata i u nas s. Ama-deja Pavlović mudro štitila ži-dovsku djecu od progona.

su one odustale od te namjere i nadalje su ostale u zajedništvu s hrvatskim sestrama.

Danas su na Trsatu samo tri sestre. Suživot im je tako uskla-đen, što se očituje u njiho-vom radu, da ja ne znam koja je sestra predstojnica u njiho-voj zajednici. Razdijelile su po-sao i očituju toliki stupanj za-dovoljstva da se nijedna sestra ne upliće u posao drugih se-stara. Vjerojatno se povreme-no dogovaraju, osobito kad je pred njima neki osobit zada-tak. Dobro se organiziraju i u takvim zgodama pa se ne mi-jenja njihov sklad u radu i ve-dro raspoloženje od kojega ne odustaju. S. Ulrika je kuharica. Ona je među sestrama najmla-đa, ali s osobitim iskustvom, jer je tu službu obavljala kod krč-koga biskupa pa je na jelovniku barem jednom tjedno riba. Tu svoju osobitu službu obavlja-la je i kod isusovaca u Opatiji. Stoga je nije u stanju ništa zbu-niti u njezinom programu i u njegovom ostvarenju. S. Klarisa uređuje samostansku blagovao-nicu. Čini to domišljato i s lju-bavlju, a s. Adela vodi brigu o crkvenom rublju kao i o rublju svih nas koji smo u samostanu. Zauzeta je u svom poslu i nitko nema u samostanu potrebu da je na bilo što upozorava. Sve se-stre su redovito vidljive u crkvi i živi su primjer redovničkog ži-vota svima koji ih susreću. Da-kle, potrebno je naglasiti da su trsatske sestre križarice primjer i poticaj svima koji sudjeluju u bogoslužju u Gospinom sveti-štu na Trsatu.

fra Emanuel Hoško

Sestre križarice danasSestre križarice bi se sljede-

će godine trebale prisjetiti da su 150 godina u Đakovu, tj. u Hr-vatskoj. Spomen na vrijeme nji-hova dolaska i prosudba njiho-vog dugog djelovanja svakako zavređuje poštovanje jer sestra-ma može biti ohrabrenje u or-ganizaciji posla i života u naše vrijeme. Promjene se događaju, npr. poslije 1990. politička di-oba Jugoslavije očitovala se i u njihovoj organizaciji. Odijelile su se sestre Slovenke i oblikova-le vlastitu slovensku pokrajin-sku zajednicu. Bio je pokušaj da se odijele i sestre na Kosovu, ali


O Kraljici svih svetih, kako Blaženu Djevicu Mariju naziva jedan od zaziva Lauretanskih litanija, pisali su mnogi sveci i crkveni naučitelji. Gotovo da i nema nekog uvaženijeg katolič-kog velikana za kojega nije zabi-lježena pobožnost prema Majci Božjoj, koji nam ne bi ostavio neko razmišljanje ili propovi-jed ili molitvu njoj upućenu. Ovaj broj Marijinog Trsata obu-hvaća blagdan sv. Antuna Pa-dovanskog (13. lipnja), kome je posvećena najljepša i najveća kapelica u trsatskoj Bazilici, ne-davno restaurirana.

Taj veliki franjevac i crkveni naučitelj iz 13. stoljeća još je od malena bio veliki štovatelj Bla-žene Djevice Marije. Njegov ži-votopisac spominje da je svako-ga dana u crkvu donosio cvijeće na Gospin oltar i tamo ostajao u pobožnoj molitvi. Kasnije, kao svećenik i putujući propo-vjednik, neumorno je širio Ma-rijinu slavu. Njoj se zagovarao u poteškoćama, nju zazivao u ne-voljama i đavolskim napastima, njezinom prisutnošću bio zašti-ćen od zala sve do same smrtne postelje na kojoj je pjevao ma-rijanski himan “O gloriosa Do-mina - O slavna Gospođo”. Papa Pio XII., koji ga je 1946. godine proglasio crkvenim naučiteljem, spominje ga među naučiteljima koji su i prije proglašenja dogme izričito naučavali da je Blažena Djevica Marija bezgrešno začeta te da je dušom i tijelom uznese-na u nebesku slavu.

U propovijedima koje je sv. Antun sastavio za Marijine blag-

dane i spomendane osjeća se da su proizišle iz srca sveca koji ju je osobito štovao i ljubio. U njima poglavito osvjetljuje po-slanje, dostojanstvo, kreposti i povlastice Marijine, veličajući njezino bogomaterinstvo i dje-vičanstvo. Upotrebljava za nju četiristotinjak naziva, od ko-jih je najčešći “Djevica” (dvje-stotinjak puta), zatim “blažena Marija”, “sveta Majka”, “Maj-ka Božja slavna”, “naša Gospa” itd. Ovdje donosimo samo ma-

nje dijelove, izvatke iz propovi-jedi koje sadrže neka tumačenja i primjere u odnosu na Marijin svetački lik. Antun u svojim tu-mačenjima polazi od svetopi-samskih citata, određenih rije-či ili rečenica, a drage su mu i slike o Mariji koje ju opisuju ili koje primjenjuje na nju. U pr-vom primjeru iznosimo tuma-čenje naziva “Blažena” prema evanđeoskom tekstu - pohvali - koji glasi: “Blažena utroba koja te nosila” (Lk 11,27):

BLAŽenA DJeVIcA MARIJAu pROpOVIJeDIMA SV. AntunA

Obiteljski kutak

Antun i Gospa


Obiteljski kutak

“Blažen je tko ima sve što želi, a ne želi ništa zlo. Bla-žen je onaj kome se ostvaruju želje. Blažena je dakle utroba slavne Djevice koja je dostoj-na bila devet mjeseci nositi sve-koliko Dobro, svevišnje Dobro, Blaženstvo anđela i Pomirenje grešnika.” Malo dalje nastav-lja s poticajem vjernicima: “Kr-šćanine, neka te njezina milina u svako doba opija kako bi kao zanesen zaboravio sve one pro-lazne stvari i težio onim budu-ćim.” Blaženi smo dakle ako ne želimo zlo i ako nosimo u sebi, poput Marije, samo Dobro - ako smo Milosti puni, tj. puni Boga.

Koristeći evanđeosku us-poredbu s trsom (usp. Iv 15,5) koju primjenjuje na Mariju, go-vori: “Trs ima tu moć da brzo pušta korijenje i veže se za dru-ge, a predstavlja Djevicu Mari-ju koja je od samoga početka dublje od ostalih bila ukorije-njena u ljubav prema Bogu i neodvojivo povezana za pravi trs, odnosno za svoga Sina.” I opet nastavlja s praktičnim po-ticajem vjernicima kojima Ma-rijina ukorijenjenost u Bogu može posredovati njihovu, te im omogućiti zaštitu i spase-nje: “Skloni se k njoj, o grešni-če, jer ona je grad utočišta (za-štite). Ime Bogorodice kula je neslomljiva; k njoj neka se utje-če grešnik i bit će spašen. Slat-ko ime, ime koje tješi grešnika, ime blažene nade!”

Slijede usporedbe sa zvijez-dom Danicom i punim Mjese-com, koje su se također i tradi-cionalno uzimale za Mariju:

“Kada je došlo vrijeme milo-srđa, vrijeme da se izgradi kuća Gospodnja, povoljan čas i dan spasenja, tada je po Gospodi-nu zablistala zvijezda Dani-

ca, tj. Djevica Marija, kao svje-tlost narodima. I narodi trebaju reći njoj ono što je narod Betu-lije rekao Juditi: ‘Gospodin te je blagoslovio svojom moći jer je tvojim posredstvom uništio naše neprijatelje. Blagoslovlje-na si ti, kćeri, pred svevišnjim Bogom više od svih žena što žive na zemlji. Blagoslovljen gospodin Bog koji je stvorio nebo i zemlju i poveo te da od-siječeš glavu vođi naših neprija-telja. Danas je on uzvisio tvoje ime tako da te ljudska usta ni-kada neće prestati hvaliti’ (Jdt 13,22-25).”

kom života jer nikada nije sagri-ješila ohološću: uvijek je sjajila punoćom savršenstva. I nazva-na je svjetlost jer raspršuje tmi-nu.” Zatim ju moli da ona, koja je pun Mjesec, “ispuni našu pra-zninu, rasprši tminu naših grije-ha da zaslužimo doći do punine vječnoga života i svjetlosti slave kojoj nema kraja”.

Marija je poput šatora ili kuće u kojoj se sam Bog nasta-nio, i stoga dostojna svake naše hvale: “U svome je šatoru ona blagoslovljena jer je u njemu otpočinuo onaj koji ju je stvo-rio. Kada se hvali nju koja je iznad svake druge hvale, sva-ki se sadržaj iscrpljuje; i hva-leći nju, svaki jezik zamuckuje jer je predmet neiscrpan. A po-božnost želi o njoj nešto reći, ma kako to bilo malo... Šator je simbol Djevice Marije u kojoj se Krist oboružao oklopom pravde i kacigom spasenja kako bi po-bijedio nevidljive sile. Marija je kuća, prikazana Bogu, posveće-na pomašću Duha Svetoga.”

Završimo onako kako je i sam sv. Antun često završavao svoje propovijedi - molitvom. Na kra-ju jedne od njih izriče ovu:

“Molimo te, Gospo naša, nado naša. Ti koja si Zvijezda mora, zasvijetli nad nama, no-šenima olujama ovoga mora ži-vota, i vodi nas u luku. Na času našeg prelaska štiti nas svojom utješnom nazočnošću, kako bi-smo bez straha mogli izići iz tamnice tijela i zaslužili da se radosno uspnemo u beskonač-nu radost. Neka nam to udije-li Onaj kojeg si nosila u svojoj blagoslovljenoj utrobi, kojeg si dojila svojim prečistim prsima, kojemu je svaka čast i slava u vijeke vjekova. Amen.”

fra Bernardin Plantek

“Blažena Djevica Marija us-poređuje se s punim Mjesecom jer je savršena u svakom pogle-du. Dok Mjesec u svom ciklu-su ima nesavršenosti, kada je prepolovljen i kada je u obliku srpa, slavna Djevica Marija ni-kada nije imala nesavršenosti: niti kod rođenja jer je bila po-svećena već u krilu materinu i jer su je čuvali anđeli; niti tije-

Kapelica sv. Antuna u Trsatskoj bazilici


Trsatski franjevci obilježili su 2. travnja jedanaestu godiš-njicu preminuća najvećeg tr-satskog hodočasnika u sedam stoljeća dugoj povijesti Sveti-šta Majke Božje - sv. pape Iva-na Pavla II. Šestosatno bdjenje u predvečerje nedjelje Božan-skoga Milosrđa, na svetkovinu koju je sv. Ivan Pavao II. usta-novio i na dan i datum kada je 2005. preminuo, privuklo je na Trsat mnogobrojne vjerni-ke. Kroz bogati program evoci-rali su uspomene na njegov, za Crkvu i društvo u cjelini, neza-boravan pontifikat, a osobito na njegov boravak u Rijeci i na Trsatu vrućih lipanjskih dana 2003. u okviru trećeg i posljed-njeg apostolskog posjeta Hrvat-skoj.

Program bdjenja, koji se uklopio u već tradicionalnu po-svetu obitelji Majci Božjoj Tr-satskoj svake prve subote u mjesecu na Trsatu, u do kraja ispunjenoj trsatskoj bazilici po-čeo je molitvom krunice. Raz-matrajući otajstva svjetla, koje je dodao sam sv. Ivan Pavao II., uvodno u desetice su spome-nute njegove misli o nekim po-dručjima ljudskog društva (mi-losrđe, obitelj, mediji, mladi i duhovno zvanje) koja je svojim govorima, apostolskim pismi-ma, ali i djelima tijekom svog dugogodišnjeg pontifikata obi-lježio ovaj svetac. Tako su po-jedine desetice predmolili pri-mjerice Dinko Zaharija, bivši korisnik Prihvatilišta za beskuć-nike “Ruže sv. Franje”, koje je osnovalo i vodi Franjevač-

BDJenJe u SpOMen nA SV. IVAnA pAVLA II.

Vijesti


ki svjetovni red s Trsata, zatim mlada osmeročlana obitelj Ma-rasović te voditeljica Ureda za odnose s javnošću Riječke nad-biskupije Helena Anušić. Uslije-dilo je potom svečano euhari-stijsko slavlje koje je predvodio trsatski župnik fra Ivan Mikle-nić, propovijedao odgojitelj novaka fra Tomislav Faletar, a pjevanje i sviranje animira-li franjevački novaci i frama-ši. Nakon obilaska oltara s Ču-dotvornom slikom Majke Božje Trsatske, vjernici su se okupi-li pred crkvom, ispred Papinog kipa, gdje se fra Bernardin Plan-tek u molitvenom ozračju pri-sjetio na oporučne riječi sv. Iva-na Pavla II. u sklopu tzv. obreda preminuća.

Franjevački novaci su pri-premili multimedijalni scenski prikaz o Papi, potrudivši se na kreativan način prikazati naj-važnije trenutke iz njegova ži-vota. To je dodatno oraspoloži-lo i ohrabrilo ustrajne vjernike koji su se potom s upaljenim svijećama u rukama uputili na Forticu, trsatsku kalvariju, na pobožnost Put Svjetla, razma-tranje evanđeoskih događaja koji su uslijedili nakon Isusova uskrsnuća te na kraju i na čašće-nje relikvija krvi sv. Ivana Pavla II. koje se inače trajno čuvaju u

riječkom Bogoslovnom sjeme-ništu koje nosi njegovo ime, a u kojem je boravio pet dana ti-jekom posjeta Rijeci. Kroz sve vrijeme bdjenja vjernici su se

u jubilarnoj Godini Milosrđa u oprosnoj crkvi Trsatskog sve-tišta imali prilike ispovijediti i dobiti potpuni oprost od vre-menitih kazni.

Vijesti


U organizaciji udruge Mladi za Krista, trsatske Frame i mno-gih volontera, od 18. do 20. ožujka 2016., u perivoju Svetišta (na Križnom putu Fortice) po-stavljen je interaktivni “Isusov križni put”. Ovo je bio već 7. put (sedma godina) koji time poma-lo ulazi i u tradiciju svetišta.

Postojeće postaje bile su oživ-ljene raznim aktivnostima, koje tematski slijede postaje izvor-nog Križnog puta, ali suvreme-nim izričajem posadašnjuju nji-hov značaj. Postaje se obilazilo samostalno i zadržavalo se na njima po želji. Tako se primje-rice moglo ponijeti drvo križa i doživjeti barem djelomično na iskustven način Isusovo noše-nje križa, napisati svoje grijehe na foliju koji se umakanjem u vodu izbrišu - te si na taj način i “vizualno” predočiti/predstaviti oproštenje grijeha po Isusovoj otkupiteljskoj muci i smrti. Uz uobičajene postaje napisani su odgovarajući biblijski tekstovi.

Ovime je pružena moguć-nost osobne duhovne pripreme za Uskrs, kroz spoj tradicije i su-

InteRAKtIVnI ISuSOVKRIŽnI put nA tRSAtu

Vijesti

vremenog. Odaziv je bio velik, i zbog lijepog vremena i zani-mljivosti, tj. korisnosti i duhov-ne vrijednosti samoga sadrža-ja. Posjetitelji su se s pažnjom

zaustavljali, uživali i doista bili duhovno obogaćeni i osvježe-ni, na čemu zahvaljujemo do-brom Bogu i svim organizatori-ma i podupirateljima.


Vijesti

Trsatski franjevački novaci svake godine tradicionalno po-lažu redovničko Pravilo koje je franjevcima ostavio sv. Franjo.

“Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evan-đelje Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.” Ovo je početak Pravila sv. Franje koje je 29. studenog 1223. godine svečano potvrdio papa Honori-je III., a upravo po tom istom Pravilu, koje se sastoji od dva-naest poglavlja, brojni naraštaji franjevaca već stoljećima nasto-je slijediti Isusa Krista.

Franjevački novaci na Trsatu, tijekom svoje formacije, upo-znavaju se s franjevačkim nači-nom života, te tako već tradici-onalno, u paru, naizust polažu Pravilo pred cijelim samostan-skim bratstvom. To polaganje Pravila odvija se sredinom no-vicijatske godine, u korizmene petke. Svi novaci ove generaci-je, koji su do sada polagali Pra-vilo, uspješno su obavili svoj zadatak te, zajedno sa svojim odgojiteljima, nastavljaju dalje svoj put kojim su krenuli.

fra Ivan Ivanković

Dvanaesti veljače u bratstvo Frame Trsat je primljeno šeste-ro nove braće i sestara. Obre-dom primanja su zaokružili je-dan dio dugog framaškog hoda koji se nalazi pred njima. Odlu-ka da sebe daruju bratstvu je i naša zahvala Bogu koji nam sa-

mim tim ukazuje put sačinjen od ustrajnosti i predanja. Fra-ma je bratstvo mladih, brat-stvo koje slijedi Ljubav u nese-bičnom djelovanju, po uzoru na sv. Franju Asiškog. Kao brat-stvo, neprestano učimo koliko je potrebno istinski živjeti vje-

ru. Biti glasnik ljepote življenja danas predstavlja veliki izazov. Zbog toga je bratstvo oslo-nac svakom od nas. Radujemo se novoj braći i sestrama kao i onima koji tek trebaju doći. Ra-dost je biti dio bratstva, živje-ti za bratstvo i voljeti bratstvo!

pRIMAnJA u BRAtStVO FRAMe tRSAt

pOLAgAnJe pRAVILA SV. FRAnJe


Tijekom dvodnevnog bo-ravka u Opatiji, oko 200 su-dionika državnog natjecanja u vjeronauku - Vjeronaučna olimpijada 2016., posjetilo je 7. travnja Svetište Majke Božje Tr-satske. Predvođeni svojim vje-roučiteljima-mentorima učeni-ci osnovnih i srednjih škola iz 15 nad/biskupija, podijeljeni u nekoliko skupina, imali su pri-like upoznati bogatu sakralnu i kulturnu baštinu Trsatskog sve-tišta, doma Svete Obitelji, te sa-mostana. Najviše su se zadržali u bazilici, Kapeli zavjetnih da-rova i Auli pape Ivana Pavla II. te na kraju u samostanskoj bla-govaonici gdje je za njih pripre-

U okruženju Trsatskog sveti-šta je 8. travnja održano sveča-no obilježavanje 25. godišnjice

osnivanja i djelovanja Speci-jalne jedinice policije “Ajku-le” - Rijeka i Dan Udruge Spe-

SpecIJALnA JeDInIcA pOLIcIJe “AJKuLe” u tRSAtSKOM SVetIštu pROSLAVILA

25. OBLJetnIcu pOStOJAnJA

SuDIOnIcI DRŽAVne OLIMpIJADe Iz VJeROnAuKApOSJetILI tRSAtSKO SVetIšte

mljena okrijepa. Ovogodišnje državno natjecanje iz vjerona-uka ove godine održano je na temu: Brak i obitelj u Božjem

naumu. U Riječkoj nadbiskupiji ova je godina posvećena upra-vo važnosti obitelji u suvreme-nom društvu.

cijalne policije iz Domovinskog rata “Ajkule”. Nakon postroja-vanja i prigodnog programa, misu zahvalnicu u bazilici pred-vodio je novoimenovani vojni biskup mons. Jure Bogdan. Ova postrojba osnovana je krajem ožujka 1991., a prvo postro-javanje bilo je 8. travnja iste te godine. Odmah nakon toga “Ajkule” su otišle braniti Do-movinu. Osam ih se nikad nije vratilo, a šezdesetak ih je ranje-nih dočekalo slobodu Hrvatske. Ovime su “Ajkule” započele vi-šednevno obilježavanje jubileja i to pod pokroviteljstvom Pred-sjednice Republike.

Vijesti


Dana 12.03.2016. održani su izbori za saziv novog područ-nog vijeća Primorsko-istarskog područnog bratstva Franjevač-kog svjetovnog reda ‘’Majke Božje Trsatske’’ za predstojeće trogodište 2016-2019.

Fra Krunoslav Kocijan (OFM), nacionalni duhovni asistent OFS-a i s. Danijela Rebac (OFS) članica nacionalnog vijeća OFS-a predsjedali su spomenutim izborima. Fra Krunoslav je na početku, u svom duhovnom na-govoru, naglasio važnost osob-nog obraćenja, objašnjavajući da ‘’obratiti se’’ znači cijeli ži-vot okrenuti prema Isusu, od-reći se grijeha; ne znači izgubiti

sve, već upravo suprotno, dobi-ti sve u svijetu kojeg Bog stvara među ljudima. Nakon nadasve poticajnih riječi fra Krunosla-va uslijedio je zaziv Duha Sve-toga te sam izbor novih vijećni-

IzBORI zA nOVI SAzIV VIJećA pRIMORSKO-IStARSKOg pODRučnOg BRAtStVA FRAnJeVAčKOg

SVJetOVnOg ReDA ‘’MAJKe BOŽJe tRSAtSKe’’

ka. Novoizabrani su: s. Blaženka Kulić iz mjesnog bratstva Krnje-vo-Rijeka (ministra), b. Vedran Vojnić iz bratstva Sv. Ivan-Pu-la (doministar), s. Jelena Klarić iz bratstva na Trsatu (tajnica), s. Karmen Vukelić s Trsata (bla-gajnica), s. Samanta Jadreško iz bratstva Sv. Franjo-Pula (povje-renik za formaciju), s. Gianna Graziani s Krnjeva (povjerenik za Framu), s. Elida Verunica sa Žabice-Rijeka (povjerenik za ka-ritativno djelovanje).

Uz spomenute članove vije-ća definirani su i delegati Pri-morsko-istarskog područnog bratstva za nacionalni kapi-tul OFS-a: s. Anica Čortoloman (Sv. Antun-Pula), s. Elida Veru-nica (Žabica-Rijeka), s. Saman-ta Jadreško (Sv. Franjo-Pula), b. Petar Perković (Krnjevo-Rijeka).

Novoizabranim članovima područnog vijeća želimo obilje Božje milosti kako bi mogli slu-žiti svome područnom bratstvu OFS-a u ljubavi i strpljivosti.

s. Dolores Turkalj, OFS

Vijesti

Nova staza prema oltaru u perivoju svetišta

njenost’ prvi korak u približava-nju isusu kristu, na što nas ma-rija poziva, kao one...

Documents