ZAVIČAJNA ZBIRKA STARI SLATINIK

KAO DIO TURISTIČKE PONUDE

Ministarstvo turizma Republike Hrvatske prepoznalo je našu Zavičajnu zbirku kao dio turističke

ponude ovoga kraja u okviru svojega projekta "Baština u turizmu".

U cilju poboljšanja kvalitete postava i načina prezentacije, Zavičajnom duštvu, kao osnivaču i

voditelju Zbirke,dodjeljena je financijska potpora pomoću koje će se realizirati dio ranije

usvojenog programa. Na cesti je već postavljena odgovarajuća signalizacija kojom će se u

prostorije Društvenog doma, u kojima se Zbirka

nalazi, privući što veći broj posjetitelja.

Naravno da se time pred članove Zavičajnog društva

stavlja velika obveza da Zbirka bude u svako doba

dostupna mogućim posjetiteljima, što će se riješiti

uvođenjem tzv. pasivnih dežurstava.

Članovi radne skupine za Zavičajnu zbirku osposobit

će se za što kvalitetniju prezentaciju izložaka te

povijesnih i etnografskih podloga na koje se ona

oslanja. Očekuje se da će posjeta Zbirci biti jedna od

stanica đačkih ekskurzija kao i turističkih grupa koje

će obilaziti ovaj kraj. Zbirka će se time uključiti i u cjelokupnu turističku ponudu općine Brodski

Stupnik, vinskih cesta općine Brodski Stupnik i eko-etno sela Lovčić, čiji projekt je pred

realizacijom.

Zbirka će i dalje najviše služiti

mještanima Staroga Slatinika kao mjesto

okupljanja

prigodom raznih kulturnih manifestacija i

kao

dokumentaciono-informativni centar u

kojem

će se čuvati bit će svima dostupni izlošci,

literatura i svi drugi materijalni i pisani

tragovi vezani za povijest i suvremeni

život

našega naselja.

IMPRESSUM: Izdavač: Zavičajno društvo Stari Slatinik, prosinac 2010., UREĐIVAČKI ODBOR: Ružica Škarica, Josip Salantić, Tomislav Lovinčić, Blanka Borić, TISAK: Grafotisak Slavonski Brod, 400 primjeraka 12

staroslatinički glas

www.starislatinik.com bilten Zavičajnog društva Stari Slatinik Br. 3,prosinac 2010.

Godina 2010. bliži se svom koncu. Vrijeme je

sabiranja misli i duha u iščekivanju božićnih

blagdana. Što se tiče vremena iza nas, možemo

primijetiti da se u proteklom razdoblju dogodilo

mnoštvo lijepih prigoda koje su obogatile našu

svakodnevnicu i doprinijele razvitku našeg mjesta.

U ovom broju govorit ćemo o:

postavljanju Križnog puta 4. susretu Staroslatiničana novoobilježenoj Stazi svetog Martina ruskim profesorima koji su posjetili Stari Slatinik Katarinskom sajmu nogometu, turizmu i još štošta drugom

Čestit i blagoslovljen Božić te sretnu i uspješnu

2010. godinu želi Vam

Zavičajno društvo Stari Slatinik!

1

Novopostavljena natpisna ploča na prilazima Društvenom domu

Detalj iz Zavičajne zbirke

USUSRET BOŽIĆU

KATARINSKI SAJAM

Vrijedne ruke članica Udruge

''Spretne ruke'' marljivo su radile i

spremile se za ovogodišnji

Katarinski sajam. U četiri dana,

koliko je sajam trajao, pokazale su

svoje umijeće i predstavile široj

javnosti bogatu ponudu ručnih

radova. Kako je zemlja u krizi i

recesija se osjeti svagdje - tako

nije zaobisla ni sajam. Ali članice

Udruge ne kriju zadovoljstvo i tvrde

: ''Vazno je sudjelovati!''

SVETOM NIKOLI U POHODE

Velika sala Društvenog

doma “dr. Ante Starčević”

bila je u petak, 3. lipnja

dupkom puna.

Razlog: Sveti Nikola,

odnosna tradicionalna

priredba učenika nižih

razreda naše područne

škole. U više od sat

vremena programa, uživali

su brojni roditelji i mještani.

Velike čestitke vrijednim i

kreativnim učiteljicama koje iz godine u godinu uspiju pripremiti posebno lijep i zanimljiv program.

BOŽIĆNI KONCERT

I ove godine članovi Pučke pjevačke skupine ''Veseli Slatinčani'' održat će, sada već

tradicionalni, 3. božićni koncert. Koncert će se održati na blagdan Sv. Stjepana, 26.12. u Crkvi

sv. Josipa u Starom Slatiniku poslije svete mise. Svojim koncertom članovi PPS ''Veseli

Slatinčani'' žele svojim mještanima čestitati Božić.

2

PREMA NAŠEM KALENDARU

Dani su postali kraći i hladniji, zima nam je došla na vrata i veliki broj Staroslatinčana u svom domu

obavlja tradicionalni običaj svinjokolje. Već nekoliko dana prije samog

čina potrebno je pribaviti i pripremiti dva-tri velika drvena

loženje, oraniju za vodu i mast, čivije za objesiti svinju, mašinu za

mljevenje mesa, top za nadjevanje kobasica, veliko korito za šurenje

te ostala posuđa, začine i dr. Svinjokolja počinje u rano jutro. Dok voda

još nije uzavrela, prvi članovi ekipe dolaze na prvu jutarnju kavu koju

su priredile žene. Kada se ekipa skupi i voda prokuha, kreće se po

prvu svinju. Potrebno je naglasiti da od ekipe svatko zna za što je

zadužen i koji će posao obavljati. Tako se točno zna tko kolj

hvata svinjče, tko priređuje vodu za šurenje, tko topi mast, a tko je

majstor za kobasice i kulin. Također treba napomenuti da su i žene neizostavan dio i da imaju vrlo važnu

ulogu u samoj svinjokolji. One, osim što su zadužene za ukusnu „masn

specijalizirane za pranje crijeva i njihovu pripremu za daljnju obradu, koje će kasnije poslužiti za

proizvodnju kulina, krvavice, kobasice itd. Nekada se svinjokolja obavljala dva, čak i tri dana, danas se to

zbog nedostatka vremena više ne radi, tako da je većina

Osim svinjokolja, u svojim domaćinstvima , Staroslatinčani, također, uzgajaju i bijele tovljene piliće. To

su posebno hranjeni mladi pilići smješteni u odgovarajuće obore, zaštićeni , hranjeni i napajani kroz 8 do

10 tjedana. Nakon što se postigne optima

klanju i obradi tog istog. Koliko god posao bio težak i naporan, u društvu

veselih i vrijednih žena, to se ne čini tako. Kroz mnoštvo tema, šaljivih dosjetki,

viceva i smijeha, dan pilićijade brzo prođe, a

pilići budu upakirani i spremni za

zamrzivač.

To su jedni od narodnih običaja iz ovog

kraja kao i iz cijele Slavonije, koji se

obavljaju u zimsko doba i znak su za

raspoznavanje njegovog identiteta. U

novije vrijeme mladi su sve manje

zainteresirani za domaći uzgoj svinja i peradi, pronalaze lakši način

snabdijevanja hranom u novootvorenim trgovačkim centrima,no svime tim prijeti opasnost od izumiranja

starih narodnih običaja. Običaji su ipak blago u riznici vrednota i zato bi ih svakako trebalo sačuvati.

_______________________________________________________________________________________________

NAJAVA IZLOŽBE LOVAČKIH TROFEJA

Početkom veljače sljedeće godine Stari Slatinik će biti domaćinom velike izložbe lovačkih trofeja koji će

u naš mjesni dom stići iz muzeja Hrvatskog lovačkog društva u Zagrebu. Izložba će biti posvećena

inženjeru Ivanu Čeoviću koji je od 1925. Do kraja tridesetih bio tajnik Hrvatskog lovačkog društva i autor

je velike monografije o lovstvu. Gospodin Ivan Čeović je neko vrijeme živio u St

se obilježava 125. Godišnjica njegovog rođenja. Planirano je da bi izložba trajala dva tjedna .Samom

otvorenju izložbe trebao bi nazočiti predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza, general Đuro Dečak, kao i

predsjednici svih županijskih saveza lovačkih društava širom Hrvatske

Ovom prilikom pozivamo sve mještane i sve zainteresirane da posjete ovu atraktivnu izložbu

______________________________________________________________________________

REMA NAŠEM KALENDARU

Dani su postali kraći i hladniji, zima nam je došla na vrata i veliki broj Staroslatinčana u svom domu

obavlja tradicionalni običaj svinjokolje. Već nekoliko dana prije samog

i velika drvena stola, peć za

vodu i mast, čivije za objesiti svinju, mašinu za

mljevenje mesa, top za nadjevanje kobasica, veliko korito za šurenje

te ostala posuđa, začine i dr. Svinjokolja počinje u rano jutro. Dok voda

rela, prvi članovi ekipe dolaze na prvu jutarnju kavu koju

su priredile žene. Kada se ekipa skupi i voda prokuha, kreće se po

prvu svinju. Potrebno je naglasiti da od ekipe svatko zna za što je

zadužen i koji će posao obavljati. Tako se točno zna tko kolje, tko gdje

hvata svinjče, tko priređuje vodu za šurenje, tko topi mast, a tko je

majstor za kobasice i kulin. Također treba napomenuti da su i žene neizostavan dio i da imaju vrlo važnu

ulogu u samoj svinjokolji. One, osim što su zadužene za ukusnu „masnu kuhinju“, još su k tome

specijalizirane za pranje crijeva i njihovu pripremu za daljnju obradu, koje će kasnije poslužiti za

proizvodnju kulina, krvavice, kobasice itd. Nekada se svinjokolja obavljala dva, čak i tri dana, danas se to

mena više ne radi, tako da je većina svinjokolja do večere završena.

Osim svinjokolja, u svojim domaćinstvima , Staroslatinčani, također, uzgajaju i bijele tovljene piliće. To

su posebno hranjeni mladi pilići smješteni u odgovarajuće obore, zaštićeni , hranjeni i napajani kroz 8 do

10 tjedana. Nakon što se postigne optimalna težina pilića, dan se posveti

klanju i obradi tog istog. Koliko god posao bio težak i naporan, u društvu

veselih i vrijednih žena, to se ne čini tako. Kroz mnoštvo tema, šaljivih dosjetki,

viceva i smijeha, dan pilićijade brzo prođe, a

irani i spremni za

To su jedni od narodnih običaja iz ovog

kraja kao i iz cijele Slavonije, koji se

obavljaju u zimsko doba i znak su za

raspoznavanje njegovog identiteta. U

novije vrijeme mladi su sve manje

vinja i peradi, pronalaze lakši način

snabdijevanja hranom u novootvorenim trgovačkim centrima,no svime tim prijeti opasnost od izumiranja

starih narodnih običaja. Običaji su ipak blago u riznici vrednota i zato bi ih svakako trebalo sačuvati.

____________________________________________________________________________________

NAJAVA IZLOŽBE LOVAČKIH TROFEJA

Početkom veljače sljedeće godine Stari Slatinik će biti domaćinom velike izložbe lovačkih trofeja koji će

eja Hrvatskog lovačkog društva u Zagrebu. Izložba će biti posvećena

inženjeru Ivanu Čeoviću koji je od 1925. Do kraja tridesetih bio tajnik Hrvatskog lovačkog društva i autor

je velike monografije o lovstvu. Gospodin Ivan Čeović je neko vrijeme živio u Starom Slatiniku i nagodinu

se obilježava 125. Godišnjica njegovog rođenja. Planirano je da bi izložba trajala dva tjedna .Samom

otvorenju izložbe trebao bi nazočiti predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza, general Đuro Dečak, kao i

ijskih saveza lovačkih društava širom Hrvatske - te i mnogi drugi uvaženi gosti. .

Ovom prilikom pozivamo sve mještane i sve zainteresirane da posjete ovu atraktivnu izložbu

_______________________________________________________________________________________ 11

U POTRAZI ZA ŠOKICOM

Pronaći osobu koja priča onako kako se nekad pričalo na ovim prostorima, u prvi se trenutak

nije činilo zahtjevnim zadatkom. No, ukoliko priču započnete u Starom Slatiniku, mjestu u kojem

pretežito žive ljudi koji svoje porijeklo duguju ličkim, hercegovačkim, bosanskim i inim drugim

prostranstvima, dobro ćete se zamisliti. Danas je u tom mjestu ostalo svega tridesetak

starosjedilačkih obitelji i među njima jako malo Šokaca koji su zadržali svoj izvorni govor.

Na svu sreću, potraga je završena s uspjehom.

Skupina znanstvenika: Vladymir Antonovič Dybo, pročelnik Odsjeka za slavenske jezike ruskog

državnog Filozofskog fakulteta i član ruske Akademije znanosti, te njegovi suradnici - Aleksandra

Ter-Afanesova i Mihail Oslon te Mate Kapović, docent na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog

fakulteta u Zagrebu i njegova doktorandica Martina Peraić, profesorica iz Slavonskog Broda u

sklopu svog projekta istraživanja naglasnih sustava hrvatskih govora pokucali su na vrata

gospođe Terezije Siroglavić, mještanke koja slovi za jednu od rijetkih osoba u mjestu koja je

zadržala izvorni govor ovih krajeva. Rođena i odrasla u Lovčićima, od 1963. godine sa stalnim

prebivalištem u Starom Slatiniku u dvosatnom je stručnom vođenom razgovoru bila zahvalan

sugovornik za njihov projekt.

Cijenjeni su profesori boravili već u dva navrata u Posavini 2006. i 2007. godine, obišavši

dvadesetak šokačkih sela, a i ove godine nastavljaju s istraživanjem na terenu. Ovih će dana

obići mjesta Brodski Stupnik, Slobodnicu te Domaljevce u bosanskoj Posavini. Osobito ih

zanimaju govori Hrvata Šokaca, tj. staroštokavski govor koji je u cjelovitom okviru slavenskih

dijalekata jedan od najarhaičnijih s najbolje očuvanim starijim naglasnim osobinama, zbog čega

je zanimljiv znanstvenicima slavistima širom svijeta.

Ovo je također jedinstvena prilika da se zabilježe i stručno opišu govori ovih mjesta koji su u

posljednjih sto godina slabo proučavani. Vrijednost njihova posjeta je i utoliko veća jer smo svi

svjesni činjenice da lokalni govori lagano odumiru i nužno ih je otrgnuti zaboravu.

Kako kaže gospođa Tera: „Svi danas pričaju moderno.“

10

Staza svetog Martina

Brežuljci iznad Starog Slatinika, djelomično pokriveni šumom, idealni su za pješačenje, čak I ako

za njega nemamo poseban motiv niti poticaj. Ako se za ovu aktivnost nađe motiv u povijesnom i

vjerskom smislu, bit će to itekako velik poticaj

Nekoliko kilometara sjeverozapadno od našega sela nalazi se Crkva sve

najstarijih očuvanih sakralnih objekata u Slavoniji. Crkva je sagrađena u 13. stoljeću i vrijedan je

povijesni spomenik. Posebno je značajan za naše selo koje je nekada pripadalo župi Sv.Martina i

svoje mrtve je sahranjivalo na groblju pokraj ove crkve. Tamo se i danas nalazi groblje mještana

sela Lovčić. Stazu od Starog Slatinika do Crkve sv.Martina 2009. godine su prošli mj

našega sela prigodom hodočašća i posvete križeva na Kućištu i Gajiću, a ove godine su ju

obilježili članovi Zavičajnog društva Stari Slatinik i Planinarskog društva "Dilj" iz Slavonskog

Broda. Staza je idealna za izletnike i hodočasnike. Duga je oko

savladavanje u jednom smjeru potrebno je jedan i pol do dva sata. Potrebno je samo pratiti

markacije, koje se nalaze na drveću. Markacija je oblika kruga koji je crvene boje I unutar kojeg

se nalazi jedan manji, bijeli krug. Početak staze je u selu, između Lovinčića i Kovačevića kuće, a

ona prolazi pokraj novopostavljenog Križnog puta u šumi Obriž, te starih križeva na Kućištu i u

Gajiću da bi završila na brežuljku zvanom Glavica iznad sela Lovčić, gdje se nalazi crkva svetoga

Martina.

CrkvaSv. Martina

svetog Martina

Brežuljci iznad Starog Slatinika, djelomično pokriveni šumom, idealni su za pješačenje, čak I ako

za njega nemamo poseban motiv niti poticaj. Ako se za ovu aktivnost nađe motiv u povijesnom i

vjerskom smislu, bit će to itekako velik poticaj za ugodnu šetnju našim užim zavičajem.

Nekoliko kilometara sjeverozapadno od našega sela nalazi se Crkva svetog Martina, jedan od

najstarijih očuvanih sakralnih objekata u Slavoniji. Crkva je sagrađena u 13. stoljeću i vrijedan je

ebno je značajan za naše selo koje je nekada pripadalo župi Sv.Martina i

svoje mrtve je sahranjivalo na groblju pokraj ove crkve. Tamo se i danas nalazi groblje mještana

Stazu od Starog Slatinika do Crkve sv.Martina 2009. godine su prošli mještani

našega sela prigodom hodočašća i posvete križeva na Kućištu i Gajiću, a ove godine su ju

obilježili članovi Zavičajnog društva Stari Slatinik i Planinarskog društva "Dilj" iz Slavonskog

Staza je idealna za izletnike i hodočasnike. Duga je oko 3 kilometra, a za njezino

savladavanje u jednom smjeru potrebno je jedan i pol do dva sata. Potrebno je samo pratiti

markacije, koje se nalaze na drveću. Markacija je oblika kruga koji je crvene boje I unutar kojeg

etak staze je u selu, između Lovinčića i Kovačevića kuće, a

ona prolazi pokraj novopostavljenog Križnog puta u šumi Obriž, te starih križeva na Kućištu i u

Gajiću da bi završila na brežuljku zvanom Glavica iznad sela Lovčić, gdje se nalazi crkva svetoga

3

Križ na kučištu

Križni Put

Križ u Gajiću

Crkva Sv. Martina

PJESMOM KROZ ŽIVOT

Neki će reći da je pjesma utjeha, drugi, pak, da je ona izraz

radosti življenja , treći da tko pjeva, zlo ne misli. U svakom

slučaju, kada je obitelj Ančurovski u pitanju – pjesma je sve

to - i još puno više od toga. Danas je pomalo rijetkost čuti

da netko zapjeva, zasvira tamburicu ili uhvati kolo u nekom

većem društvu. Uglavnom se to vezuje uz neka davna

sjećanja i neka druga vremena, vremena kada se ipak

drugačije živjelo.

E, pa da to baš nije pravilo, povrđuje jedna iznimka. U

obitelji Ančurovski svaki se član, ama baš svaki, bavi

glazbom, na ovaj ili onaj način. Priču možemo započeti u

dalekom Kordunu, gdje bi se mlada Roza Žalac svakog

četvrtka i subote nakon napornog dana u polju uhvatila u

kolo. Isto kao i nedjeljom poslije mise. Plesala bi se sremica,

kukunješće, cigančica i dr.

Životni staze su ju dovele 1950. godine u Stari Slatinik,

gdje s kćerkom Marijom otpočima novi život. Zapošljava se

na ciglani , gdje dočekuje i mirovinu.

Poslije posla, na zbornim prelima (koja su se održavala po zimi gotovo svaku veče), nerijetko bi

Roza zapjevala. Baka Roza danas broji osamdeset i petu godinu i sjeća se svakog stiha . To

narodno blago prenosi dalje svojim praunucima.

Pjevajući sevdalinke, kćerka Marija je nekoliko puta osvajala prva mjesta na tada poznatom

natjecanju “Mikrofon je vaš” . Udavši se 1962. godine za svirača violine iz Gornjih Andrijevaca,

Ivu Ančurovskog, počinje nastupati zajedno s njim. Danas je gospođa Marija članica PPS “

Veseli Staroslatiničani”, gdje nerijetko biva počimaljom. Suprug Ivo, po zanimanju kolar,

vikendima bi često sa svojim društvom svirao po svadbama. Ivinu sklonost sviranju naslijedila

su sin Željko i kći Josipa. Željko je svoje prve glazbene korake napravio upravo u Starom

Slatiniku, svirajući gitaru u glazbenom sastavu imena Rock Stock. Kasnije je počeo svirati

bugarije u TS Đeram. Uslijedila je svirka u Oriovačkim kunama i oriovačkom KUD-u.

4

ČETVRTI SUSRET STAROSLATINČANA

Ove godine nastavljena je tradicija godišnjih susreta Staroslatinčana, te je u subotu, 25. rujna

2010. godine održan četvrti po redu skup mještana i osoba koje su bliske našemu mjestu,

rođenjem, srodstvom ili prijateljstvom.

Odaziv je bio uobičajen, na nivou dosadašnjih susreta. Svi sudionici zadovoljni su ovogodišnjim

okupljanjem i izrazili su želju da se ona nastave i idućih godina, uz očekivani sve veći broj

sudionika.

Sudionici ovogodišnjeg Susreta Staroslatinčana

Okupljanje sudionika počelo je u 19,00 sati, a Susret je službeno počeo u 20,00 sati pozdravnim

govorima predsjednice Zavičajnog društva Stari Slatinik, Blanke Borić i načelnika Općine Brodski

Stupnik, Petra Lovinčića. Nakon toga nastavljeno je druženje Staroslatinčana i njihovih gostiju uz

prigodni domjenak i zabavu uz glazbeni sastav "Trag vječnosti".

Sudionici susreta mogli su pogledati i izložbu mjesnih zaljubljenika u fotografiju – kao i mnoštvo

starih fotografija mjesta. Prigodu su iskoristile i članice Udruge “ Spretne ruke” da predstave

svoje najnovije radove , izrađene u tehnici zlatoveza.

Josipa Ančurovski Hmilevski

Marica Ančurovski i Josipa Ančurovski Hmilevski

NK SVAČIĆ – BAGI JESENSKI PRVAK 2010./2011. NK Svačić – Bagi započeo je pripreme 13.07. 2010., a zadnje kolo je odigrano 21.11.2010. ,što znači da smo na okupu bili više od četiri mjeseca. U ta četiri mjeseca odigrali smo 26 utakmica, što pripremnih, što prvenstvenih, a od toga imali 16 pobjeda, 4 neriješena i 6 poraza. Na raspolaganju smo imali 24igrača, većinom su svi igrali, netko više, netko manje. Postigli smo 80 golova te smo najjefikasnija momčad u ligi. Ovu polusezonu smo završili na prvom mjestu, što je za pohvalu svim igračima, stručnom vodstvu i upravi kluba.

Veliki doprinos osvajanju prvog mjesta dale su mlade snage našeg kluba, što je, također,važno za istaknuti jer su oni naša budućnost.

Želimo napomenuti da ovaj uspjeh nije slučajnost, nego odraz jasno definirane strategije s naglaskom na uporni i stalni rad s mlađim selekcijama ovog kluba. Niz proteklih godina redovito su pioniri ili juniori osvajali prva mjesta u svojim kategorijama, vođeni od strane stručnih trenera koji su ih osim nogometnim vještinama učili i lijepom ponašanju na terenu. Od prošle godine ustrojena je i „škola nogometa“ pri nogometnom klubu, a gdje se kroz Ligu limača takmiče najmlađi članovi našeg kluba.

Kako smo klub s najmanje financijskih sredstava u 1. županijskoj nogometnoj ligi, a bilježimo ovakve uspjehe ujereni smo da smo na dobrom putu te da tako treba nastaviti. Koristimo priliku da pozovemo sve simpatizere koji trenutno ne dolaze na igralište da nam se pridruže i daju svoj doprinos za buduće generacije kluba. Sastavio: Nikola Čuljak 8

Sviralo se po svadbama, brodskim kafićima i inim drugim veselicama. Josipa je konfekcionar po struci, no zaposlena je kao trgovac u slavonskobrodskom trgovačkom

centru “Getro-u”. Udana je i ima troje djece. I suprug također svira (bas). Kao učenica poznatog

glazbenog pedagoga Nene Seletkovića i svirajući prim, Josipa je proputovala veliki dio Europe.

Svirala je i u FAB-u . Devedesetih je vodila naš KUD “Dukat”. Josipa danas svira u TS “Ais”.

Svo troje njezine djece ide u Osnovnu glazbenu školu u Slavonskom Brodu. Sin Viktor svira

tamburicu i član je FAB-a. Kći Marcela također svira tamburicu, dok drugi sin Robert svira gitaru.

Obično se svi nedjeljom okupe u Starom Slatiniku i tada se čuje pjesma. Baka Roza je danas

nepokretna i u kolicima, o njoj se brine kći Marija, koja se brine i o suprugu Ivi koji je zbog bolesti

ostao bez noge.

Gospođa Marija zna reći da joj je upravo pjesma najveći lijek za dušu i da je svaki teret lakši ako

se nosi uz pjesmu. I zato, poslušajmo njezin savjet.

__________________________________________________________________________________________

MANDIČINE KRONIKE

Ponovo jedan događaj obilježi naše selo. Iako uz lagano rominjanje kiše, posveta našeg Križnog

puta prošla je krasno. Isto tako krasan bio je i naš načelnik. Rajtozne, košulja, prsluk – a tek

šešir, ma, sve mu je stajalo kao saliveno. Kada je sve prošlo, razmišljala sam zašto se tako

obukao. Da li mu je proradila šokačka krv ili je nešto drugo bilo u pitanju?

Mislila ja, mislila – i - nisam ništa smislila. A onda otvorim „Posavsku Hrvatsku“ i sve mi bi jasno.

Na slici naš Pero sa suprugom. Kako nam na posvetu nije došla ( a trebala je)

gospođica Petirka, našem načelniku nije preostalo ništa drugo, nego da obuče nošnju da bi na

slikanje mogao pozvati suprugu.

Mandica Grgurević

5

Viktor, Marcela i Robert Hmilevski

POSVETA KRIŽNOG PUTA

Križni put u šumi Obriž, čija izgradnja je počela u proljeće, završen je, svečano otvoren i

posvećen u subotu, 25. rujna ove godine.

Bio je to veličanstven događaj koji je okupio više stotina mještana. S glavne ceste od Lovinčićeva

sokaka lijepo uređenom cestom u procesiji su uz pjesmu došli do ulaza prije prve postaje gdje im

je pozdravnu riječ uime ogranizatora uputio Josip Mach, voditelj radne skupine čija je vrhunska

organizacija, koja je doista bila besprijekorna, došla do izražaja tijekom cijelog događaja.

Zamisao o kojoj je razmišljao još pok. Marko Lovinčić, prvi predsjednik ZD, da se oživi povijest

tog dijela Slatinika i izradi križni put, dala je Slavica Mach, nakon jednog hodočašća u

Međugorje. U akciju te velike i humane ideje koja je započela ovoga proljeća uključili su se

gotovo svi mještani, kao i oni koji žive u inozemstvu te je svatko dao doprinos po svojim

mogućnostima. Uz prozore koji su bili urešeni onim najljepšim što se našlo u kući, procesiju je

resila raznolikost narodnih nošnji, od onih iz Hercegovine, Bosne, Like, Korduma do lijepih,

domaćih, slavonskih. Sve je odisalo ljepotom i mirom koji se posebno osjetio u svježini šume na

čijem je ulazu postavljen Križni put. Put koji se lagano uspinje do XII. postaje, a potom, baš kao

na Isusovom križnom putu, lagano silazi do XIV. postaje, nasut je kamenčićima i postavljene su

klupe uz svaku postaju; doista je sve lijepo, te je najvjerojatnije najljepše uređen Križni put u

našoj nadbiskupiji. Stolariju je izradio Mirko Vukajlić, a slike samouki slikar Ivan Vrljić, domaći

sinovi.

Nakon pobožnosti križnoga puta koji je uz fra Domagoja Šimunovića predvodio domaći župnik Tomislav Vlaović. Vrhunac slavlja bila je sveta misa koje je na prigodnom oltaru kod prve postaje predvodio Markan Kormanjoš, župnik u Slobodnici.

6 Detalj sa svečanog otvaranja

KAKO JE TEKAO CIJELI PROJEKT IZGRADNJE - saznali smo u

razgovoru s gospodinom JOSIPOM MACHOM

„ Vjerojatno je svima poznato da je Križni put koji smo podigli u najljepšem dijelu staroslatiničkog

brda dovršen, blagoslovljen i posvećen 29.rujna ove godine, te smatram potrebnim nešto reći o

istom. Kao prvo, naglasio bih da smo isti podigli u vrlo kratkom roku i pored nekih poteškoća

tehničke naravi.

Mi smo u proljeće 2010. započeli s radovima, i to odabirom najpovoljnije lokacije, izgledom

postaja te pregovorima s „Hrvatskim šumama“ – jer se lokacija Križnog puta nalazi u dijelu šume

koji je država dala na upravljanje i gospodarenje „Hrvatskim šumama.“

Sve aktivnosti oko Križnog puta vodila je radna skupina koja je u početku brojala 15 članova –

no s vremenom se proširivala – tako da nas je na kraju bilo tridesetak. Smatram potrebnim

naglasiti da su gotovo svi članovi radne skupine učestvovali u svim aktivnostima, kao i u radnim

akcijama u koje su bili uključeni i brojni naši mještani.. Posebno je vrijedno istaknuti rad na izradi

staze Križnog puta kada je pored bagera bilo četrdesetak muškaraca i žena. Prije same posvete

22 vjernice su uredile okoliš i postavile cvijeće – da bi sve bilo dolično ukrašeno.

Pored navedenih radnih akcija, važno je spomenuti i brojne sponzore, bez kojih bi sve ovo bilo

neizvedivo. Kada je riječ o sponzorima, treba se znati da nam je donirana velika količina

materijala za postaje i to od mještana našeg sela, okolnih mjesta - pa čak i iz drugih županija.

Ako znamo da nam je pomoglo 25 sponzora, da su naši mještani bili na radnim akcijama 167

dana po prosječno 5 sati, što je 835 sati rada, onda možemo shvatiti koliki je bio interes za

podizanjem istog.

Nakon posvete Križnog puta, u petak 05. 11. održana je prva organizirana molitva naših

vjernika na istom, gdje je bilo prisutno oko 60 vjernika. Molitva na Križnom putu će se održavati

svakog prvog petka u mjesecu, a u vrijeme korizme svakog petka u predvečernjim satima, pa i

ovom prilikom pozivamo naše vjernike da se uključe u što većem broju u molitvu.

U nedjelju, 7. 11. posjetile su nas i žene iz Udruge „Žene s osmijehom“ i članice pjevačke

skupine iz Klakara. Njih 60 –ak je nakon molitve križnog puta posjetilo i našu Zavičajnu zbirku.

Svoje zadovoljstvo posjetom Starom Slatniku izrazile su i najavom ponovnog dolaska sljedeće

godine u prvu nedjelju nakon blagdana Svih svetih.

Nadovezao bih se na staru poslovicu koja kaže da se po jutru dan poznaje – i da ne trebamo

žaliti truda koji smo uložili na podizanje Križnog puta jer je on i u samom početku opravdao svoje

postojanje. Sada nam preostaje uređenje šireg okoliša oko puta, što znači riješiti pitanje tzv.

Muljeve jame, kod koje postoji razmišljanje da se izgradi „kamena špilja – pećina“ u koju bi se

postavio “Isusov grob“, „Sveta obitelj“ ili lik Majke Božje, što će ovisiti o dogovoru i financijskim

mogućnostima, no odluka o tome će pasti nakon dogovra sa stučnjacima koji će nam predložiti

najbolje rješenje. „

7