vukić ilinčić: jubilej balkanskih ratova 1912.–2012

32
DR VUKIĆ ILINČIĆ: JUBILEJ BALKANSKIH RATOVA 1912–2012 Sebični interesi Evrope Jedan od najsvjetlijih perioda u srpskoj istoriji, ali i balkanskih naroda, su balkanski ratovi 1912/13. godine. Turci su poslije petovjekovnog vladanja istjerani konačno sa Balkanskog poluostrva. To se, istina, moglo desiti i ranije, ako se uzme u obzir da je Osmansko carstvo još od mnogo ranije bilo pravi „bolesnik na Bosforu”, ili „div na staklenim nogama”, kako su ga nazivale diplomate ondašnje Evrope. Meñutim, zbog sebičnih interesa iste te Evrope, odnosno pojedinih evropskih država, prije svih Engleske i Austrougarske, Turci će biti prisutni na evropskom tlu sve do početka 20. vijeka. I tada, da su balkanske državice pitale velike sile, ne bi došlo do balkanskih ratova, ali su se one osjećale dovoljno snažne da same preduzmu akciju i oslobode još neosloboñene krajeve.

Upload: varjag

Post on 22-Nov-2015

56 views

Category:

Documents


5 download

DESCRIPTION

Feljton u listu „Dan“, od 11. do 24. jula 2012.

TRANSCRIPT

  • DR VUKI ILINI: JUBILEJ BALKANSKIH RATOVA 19122012

    Sebini interesi Evrope Jedan od najsvjetlijih perioda u srpskoj istoriji, ali i balkanskih naroda, su balkanski ratovi 1912/13. godine. Turci su poslije petovjekovnog vladanja istjerani konano sa Balkanskog poluostrva. To se, istina, moglo desiti i ranije, ako se uzme u obzir da je Osmansko carstvo jo od mnogo ranije bilo pravi bolesnik na Bosforu, ili div na staklenim nogama, kako su ga nazivale diplomate ondanje Evrope. Meutim, zbog sebinih interesa iste te Evrope, odnosno pojedinih evropskih drava, prije svih Engleske i Austrougarske, Turci e biti prisutni na evropskom tlu sve do poetka 20. vijeka. I tada, da su balkanske dravice pitale velike sile, ne bi dolo do balkanskih ratova, ali su se one osjeale dovoljno snane da same preduzmu akciju i oslobode jo neosloboene krajeve.

  • Na poetku 20. vijeka velike sile su zaotravale odnose svuda u svijetu, a to se odraavalo i na Balkansko poluostrovo. Pitanje je bilo: ko e popuniti vakum koji nastaje propadanjem Osmanskog carstva na Balkanu, odnosno ko e imati najveu ulogu u rjeavanju Istonog pitanja. Austrougarska spoljna politika je sve karte bacila na nezavisne srpske i balkanske drave i njihovo anektiranje u Habzburku monarhiju, kao to je to uinila sa Bosnom i Hercegovinom. Balkanski ratovi e je preduhitriti, za neko vrijeme takvih osvajanja. Njihovo geslo prodora na Istok Drang nach Osten, pokuae da ostvare ve 1914. godine, izazivanje do tada najveeg, Prvog svjetskog rata, ali na kraju igrom sudbine sama se uruila u sopstvenoj agresiji. Pored toga i Tursko carstvo se pored svih reformi za vrijeme samovlade sultana Abdula-Hamida, ubrzano razara. Ne prestaje unutranja anarhija, pokreti naroda potresaju carske slabe temelje, a okolne, ve nezavisne balkanske drave sve rade da ubrzaju njegovu propast. Bune, nemiri i ustanci bili su vrlo esti, a okolne balkanske dravice pomau ih neskriveno. Trona zgrada Turskog carstva poinje pucati na sve strane, naroito od Mladoturske revolucije 1908. godine i svrgavanja sultana Abdul-Hamida u proljee naredne godine. Mladoturci su vjerovali da njihova drava strada od heterogenih tenji njihovih raznorodnih podanika, i svom snagom su pokuali da stvore dravnu svijest u njima koja bi ih vezala za Stambol. Iz tih razloga iz sve snage poinju sa reotomanizacijom, prisiljavajui svoje podanike razliitih narodnosti, vjera i osjeanja da obnove stare ideale turske drave, ne osjeajui, da se to na poetku 20. vijeka bez tenjkih potresa ne moe desiti. Nijesu uviali, da je tradicija u svijesti balkanskih naroda oivjela, a veze sa ostalim saplemenicima van Turske veoma ive. Stoga i poinje otpor na sve strane. Meunarodne okolnosi i teror mladoturaka ubrzavaju sklapanje saveza balkanskih drava. Izmeu Srbije, Crne Gore, Grke i Bugarske sklopljeni su meusobni savezi tokom prve polovine 1912. godine. Savez je sklopljen pod patronatom Rusije, ali je ona savjetovala da on bude odbrambeni, ali su drave otpisnice smatrale, da je krajnje vrijeme da izvre istorijsku misiju i oslobode svoje sunarodnike ispod turskog jarma. Rat je ubrzao i albanski pokret ljeta 1912. godine, koji se zavrio njihovim trijumfom i velikim privilegijama od strane Turske. U jesen, 4. oktobra 1912. godine (svi datumi po starom kalendaru), objavili su saveznici Turcima rat, dok je to Crna Gora uinila neto ranije, 25. oktobra. Pred poetak balknanskih ratova, na crnogorasko-turskoj granici dolazilo je do estih incidenata, najvie u dolini Tare i Vasojeviima. Ovi incidenti su

  • prerasli u ljeto 1912. godine u oruane sukobe lokalnog karaktera. Naime, u podruju nekadanje turske administrativne oblasti Novopazarskog sandaka (Rake oblasti), incidenti su se kontinuirano deavali jo od crnogorsko-turskog razgranienja poslije ratova 1876/78. godine i sprovoenja odluka Berlinskog kongresa, jer je turska vlast opstruirala te odluke, odnosno ometala razgranienje i predaju pojedinih teritorija Crnoj Gori, izazivajui nespokoj kod srpskog stanovnitva. Poto je granica do i pored Mojkovca ila dolinom Tare, to su se i prije ovih veih sukoba deavali skoro svakodnevni incidenti, u kojima su uestvovali ne samo vojnici graniari, ve i pogranino stanovnitvo. Granina linija je bila blizu, pa su jedni druge i golim okom mogli da dre na nianu u toku svakodnevnih radova na imanjima. Podruje Novopazarskog sandaka nije bilo samo pitanje velikih sila, kako je eljela da predstavi Austrougarska, nazvano politikim zemljouzom jer je ostalo u sastavu Turskog carstva kao klin izmeu dvije srpske drave, ve ivotno pitanje Srba, posebno onih u toj oblasti. Strateki interes i Srbije i Crne Gore bio je spajanje granica. Znala je to turska vlast i srpsko stanovnitvo je i zbog toga bilo izloeno sve veim pritiscima svake vrste od strane domaeg, ali vjerski fanatizovanog stanovnitva, loe lokalne vlasti i neefikasnih i pristrasnih sudova, te pogoranju agrarnih odnosa i optereenju sve veim porezima. I Crna Gora i Srbija, nastojale su da obezbijede to veu sigurnost za srpski ivalj, i radile su svaka ponaosob na nacionalnom pitanju u ovom dijelu neosloboene oblasti. Naconalna svijest u podruju nekadanje nemanjike Rake drave bio je na visokom nivou, i nacionalni rad se odvijao bez veih napora, nije bio sinhronizovan izmeu dvije srpske drave, jer su obje nastojale da uvrste to vei uticaj i zahvate to veu teritoriju. Interesna sfera kralja Nikole, pored Skadra, zahvatala je i teritoriju Novopazarskog sandaka i Metohiju, a Srbiju vie Makedonija, Kosovo i Metohija. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=338750&datum=2012-07-11

    Pogranini incidenti pred ratove Ideja o zajednikoj akciji balkanskih i hrianskih drava protiv Turske javljala se i ranije, ali je sve vie dolazila do izraaja poslije Mladoturske revolucije, ustanka Malisora i sve nepodnoljivijeg poloaja stanovnitva koje je jo bilo pod turskim okupatorskim sistemom na Balkanu. Ideju hrianskih drava na Balkanu o zajednikoj akciji protiv Turske pomagale su i hrianske drave Rusija i Italija, svaka iz svojih posebnih

  • interesa. Pored toga, sve ei sukobi na granici sa Turskom ubrzali su sklapanje saveza balkanskih drava. Konkretno, na crnogorsko-turskoj granici deavali su se esti incidenti, a pokretai su bili i jedni i drugi (turski i crnogorski pograniari). To je odgovaralo zvaninom Cetinju i njegovom principu uvijek neto poinjati, a paralelno, u hodu, traili su se saveznici za sluaj rata protiv Turaka. Nikola kerovi navodi tvrdnju Jovana Plamenca, da su se prilikom jubilarnih sveanosti na Cetinju 1910. godine, kralj Nikola i bugarski car Ferdinand uzajamno obavezali da nee jedan bez drugoga nita uiniti na Balkanu, to nee prethodno o tom jedan drugog upoznati, ali da nema pouzdanih dokaza da su se partneri i pridravali datih obaveza. Kralj Nikola je 1911. nudio i Srbiji savez o zajednikoj akciji protiv Turske, to je zvanina Srbija tada odbila. Na crnogorsko-turskoj granici dolazilo je do estih incidenata, najvie u dolini Tare i Vasojeviima. Ovi incidenti su prerasli u ljeto 1912. godine u oruane sukobe lokalnog karaktera. U julu iste godine na karauli blizu dananjeg Mojkovca (Pritima) unitena je u jednom napadu sa crnogorske strane karaula sa 33 straara. Tom prilikom crnogorski pograniari imali su 15 mrtvih i oko 20 ranjenih. Iza toga uslijedio je napad na druga turska pogranina utvrenja, od kojih je 11 bilo porueno. Srbi iz Beranske nahije unitili su sa svoje strane pet turskih pograninih karaula i direktno stupili u sukob sa turskom vlau, zbog ega je Turska iz Azije prebacivala pojaanje u ljudstvu i naoruanju u ovo pogranino podruje. Naime, u podruju nekadanje turske administrativne oblasti Novopazarskog sandaka, incidenti su se kontinuirano deavali jo od crnogorsko-turskog razgranienja poslije ratova 1876/78. i sprovoenja odluka Berlinskog kongresa, jer je turska vlast opstruirala te odluke, odnosno ometala razgranienje i predaju pojedinih teritorija Crnoj Gori, izazivajui nemire kod srpskog stanovnitva. Poto je do i pored Mojkovca granica ila tokom rijeke Tare, to su se i prije ovih eih sukoba deavali skoro svakodnevno incidenti, u kojima su uestovali ne samo vojnici graniari nego i pogranino stanovnitvo. To je naroito bilo opasno jer je granina linija bila veoma blizu, pa su jedni druge mogli i golim okom da dre na nianu u toku svakodnevnih radova na imanjima. Crnogorska tampa je skoro svakodnevno obavjetavala javnost o incidentima na granici sa Turskom. U jednom lanku se kae: Na naoj granici sa Turskom jo nije povraen mir. Tamo jo jednako puca puka objesnih turskih straara i njihovih krvolonih kordana... (Cetinjski

  • vjesnik). Sa izvora rijeke Lima Jo 1906. godine Narodna misao objavljuje anonimna pisma pojedinaca iz neosloboenih krajeva. U jednom pismu, pod naslovom Sa izvora rijeke Lima, iznose se injenice o stradanju pravoslavnog ivlja u Polimlju: Dosta je bilo jada i nevolja, koje je pretrpio premueni srpski narod ovog kraja od svojih krvoednih susjeda Arnauta i poturica. Ostavljeni sami sebi mi smo bili kao neka mala oaza u velikoj pustinji, koja je nebrojeno puta pregnojena kostima naih predaka u vjeitoj borbi sa nadmonijim susjedom naim... U toj oajnoj borbi iekasmo vrijeme kada se ukaza zora na srpskom nebu, koja nagovjeavae dane ljepe budunosti... Srbi beranske nahije, iako ih je politika mea odvojila opet nijesu tako jako osjeali teinu ropskog jarma, jer tu su bila njihova braa u granici, sa kojom su djelili zlo i dobro... (Narodna misao). Politiki zemljouz Poslije Berlinskog kongresa podruje Novopazarskog sandaka postaje neuralgino. Nazvano je politikim zemljouzom jer je ostalo u sastavu Turskog carstva poto velike sile nijesu dozvolile spajanje granica dvije srpske drave, Crne Gore i Srbije, na emu je naroito radila mona Austrougarska. Meutim, podruje Novopazarskog sandaka nije bilo samo pitanje velikih sila, nego prije svega srpsko pitanje, zbog ega je srpsko stanovnitvo bilo izloeno sve veim pritiscima svake vrste od strane domaeg, ali vjerski fanatizovanog stanovnitva, loe lokalne vlasti i neefikasnih i pristrasnih sudova, te pogoranju agrarnih odnosa i optereivanju sve veim porezima. Medalja i krst Meutim, pogranini sukobi u prvoj polovini 1912. godine bili su jo jai i ei, nagovjetavajui skori rat sa Turskom. U nizu takvih pograninih sukoba u Kolainskim Poljima meu rtvama je bio i potkomandir crnogorske vojske, osamdesetogodinji Vukalica Drakovi. Vijest o njegovoj smrti prenio je Glas Crnogorca, gdje se navodi da je Drakovi bio junak koga je zbog ratnih podviga i hrabrosti krasila Obilia medalja i orevski krst... Stari ovaj na graniar ije su ratnike zasluge vrlo velike nije mogao svom srcu da odoli, a da se i on ne nae meu one borce koji su

  • bili potekli da brane svoje od napada i da tite zemljita svoja, te je pri zauzimanju anca na Prita i poginuo. (Glas Crnogorca). http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=338970&datum=2012-07-12

    Zabrinutost velikih sila esti pogranini sukobi, nagovjetavajui rat, zabrinjavali su velike sile, koje su i dalje bile na stanovitu da na Balkanu uvaju status kvo. Naroito je bila zabrinuta Austrougarska, kojoj su ivotni interesi bili, onemoguiti koliko je god to mogue, savez balkanskih drava, a time njihov rat sa Turskom, a ako u tome ne uspije, da ishod toga rata bude to nepovoljniji za Srbiju i Crnu Goru. U tom smislu razmiljali su u Beu da treba stvoriti to veu albansku dravu, koja bi bila glavno uporite Austrougarske na Balkanu u daljem sprovoenju imperijalistike politike. Oekujui rat na Balkanu prije sklapanja saveza, kralj Nikola je nastojao da kod Monarhije unaprijed opravda svoje akcije. Njega je naroito plaio pokret Albanaca i aktivnost austrougarske politike u vezi sa tim, ali posebno izvjetaji crnogorskih agenata iz Bosne i Hercegovine da Austrougarska vri pripreme i ima namjeru da zauzme Novopazarski sandak. Do ruskih poslanika na Cetinju i u Beogradu dolazile su vijesti koje su sumnjiile kralja Nikolu, da u sluaju nereda na Balkanu Austrougarska ima plan da ue u Kosovski vilajet preko crnogorske teritorije. Za uzvrat bi Crna Gora dobila oblast oko Gusinja. Ruski poslanik u Beogradu Hartvig konstatuje da se ove vijesti ne mogu potvrditi, ali da je izvjesno da se od aneksione krize kralj Nikola potinjava savjetima i porukama iz Bea.U spoljnoj politici Austrougarske, to se tie Balkana, nije bilo nekih promjena ni za vrijeme Erentalovog nasljednika Berhtolda, a to je globalno irenje Bugarske i stvaranje to vee austrofilske Albanije, kako bi se sprijeilo irenje, spajanje granica i eventualno ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Sa ovim planom Crna Gora bi bila vezana jo vre za Austrougarsku materijalnim i drugim vezama. Dogaaji na Balkanu poetkom 1912. godine odvijali su se velikom brzinom, a u njima je aktivno uestvovala i Crna Gora, pomaui pogranine sukobe. Situacija se razvijala suprotno eljama Austrougarske i sva nastojanja da sprijei rat i savez balkanskih drava nijesu uspjela, pa je po tom pitanju austrougarski imperijalizam doivio poraz. Zvanino Cetinje je budno pratilo tok dogaaja i aktivno uestvovalo u meusobnim savezima Srbije, Bugarske i Grke, sa kojima je Crna Gora i sama ponaosob potpisala iste ugovore. ak je Crna Gora pourivala akciju

  • protiv Turske. U Lucernu (vajcarska) Crna Gora je potpisala ugovor o ratnom savezu izmeu Crne Gore i Srbije, a prije toga tokom ljeta 1912. sklopljen je balkanski savez izmeu Srbije, Bugarske, Grke i Crne Gore za osloboenje neosloboenog pravoslavnog stanovnitva. Ranije, u martu 1912. godine, kralj Nikola je posjetio Petrograd gdje je bio sveano i blagonaklono primljen, to govori da je Rusija bila obavijetena o namjerama balkanskih drava, pa naravno i Crne Gore. Meutim, prije posjete, ruska diplomatija je bila rezervisana prema zvaninoj crnogorskoj politici, a pojedine diplomate balkanskih drava sa nepovjerenjem su gledale na politiku kralja Nikole i njegove vlade. Iz Petrograda se ale na Vae govore sa poslanicima balkanskih drava, stoji u jednom izvjetaju Lazaru Tomanoviu iz Carigrada. Politiki protivnici nijesu ostajali pasivni prema kralju Nikoli ni kasnije, ukazujui na njegove greke i mane. I rusko javno mnjenje je bilo obavijeteno o kraljevim aktivnostima, pored slubenih izvjetaja ruskih diplomata sa Cetinja. Cetinjski vjesnik komentarie izjave bivih ministara urovia, Ivanovia i Gatala date u Beogradu jednom ruskom listu. Uostalom, rekli su da su, jo dok su bili ministri u vie prilika predoavali ruskoj vladi, kako se njena pomo Crnoj Gori zloupotrebljuje.... Naveli su da je Crna Gora od potonjeg rata do danas primila 37 miliona rubalja ruske pomoi, a da je od toga samo 17 miliona utroeno namjenski. Formalno, u septembru 1912. godine, bio je formiran savez balkanskih drava. Meutim, do tada, iako je za te aktivnosti znala, Austrougarska ih nije uzimala ozbiljno, naroito incidente na crnogorsko-turskoj granici. Sve do izbijanja Balkanskog rata Austrougarska e se drati vrsto stava da ne dozvoljava spajanje granica Crne Gore i Srbije.Poslije Petrograda, kralj Nikola je u maju 1912. godine posjetio i Be. Od te posjete obje strane su oekivale da izvuku bar minimalnu korist pred nastupajue dogaaje na Balkanu. Kralj se nadao da zadobije naklonost monog susjeda u izvjesnom ratu protiv Turske. Ustolienje mitropolita Gavrila Iz Plamenevog izvjetaja se vidi i da je crnogorsko poslanstvo u Carigradu aktivno radilo na izboru za mitropolita Gavrila Doia u Pei i iz tih razloga posredovalo i vrilo presiju na turske vlasti da to ustolienje odobri, to se moe povezati sa sveobuhvatnim aktivnostima crnogorske drave prema buduim balkanskim ratovima i planovima oslobaanja Metohije.

  • Grofov predlog Iz drugih izvjetaja moe se konstatovati da su kralj Nikola i odreeni austrofilski orijentisani visoki crnogorski zvaninici, pravili kombinacije sa grofom Berhtoldom po pitanju Albanije. Poslanik Petar Plamenac iz Carigrada pie: O predlogu grofa Berhtolda ovdje se skoro vie i ne govori... Plamenac zakljuuje da je Austrougarska vazda bila i ostae neprijateljica srpskog naroda, i navodi primjer bezrazlonog dranja Spia, a kamo li da nam dade to drugo, da Monarhija dobro zna da jaanje Crne Gore znai slabljenje Austrougarske koja broji tri, etiri miliona srpskog naroda i da je vrstog uvjerenja da svaki onaj kod nas koji propovijeda prijateljstvo s Austrijom, taj ili je nesvjestan i ne razumije ili je agent austrijski. Susret u Beu Kralj Nikola je u Beu doekan sa najveim poastima, a u njegovoj pratnji nije bio Lazar Tomanovi, iako se Be tome protivio. Uz ministra spoljnih poslova Duana Gregovia bio je i budui predsjednik vlade i tadanji ef dvorske vojne kue Mitar Martinovi. Na eljeznikoj stanici kralja Nikolu lino je doekao stari car Franja Josif sa najviim vojnim i politikim funkcionerima monarhije. U znak velike poasti kralj Nikola je imenovan za poasnog komandanta 55. puka austrougarske vojske stacioniranog u Galiciji. Meutim, rezultati pompezne posjete crnogorskog kralja Beu nijesu na dui rok dali odreene rezultate, koje su oekivale zainteresovane strane. Prema pisanju tadanjih bekih listova moe se zakljuiti da je Austrougarska od Cetinja traila umjerenost u balkanskoj politici. (Glas Crnogorca) http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339042&datum=2012-07-13

    Kombinatorika kralja Nikole Kralj Nikola, pored vie planova i kombinatorike o irenju svoje drave, ozbiljno je pripremao Crnu Goru za budue izvjesne dogaaje na Balkanu. Povjerljiva i odana linost Tomanovievog krutog reima, Jovan Plamenac, pred Balkanski rat imenovan je za oblasnog upravitelja Vasojevike oblasti. Jovana Plamenca, ak, povjerljive linosti obavjetavaju iz unutranjosti (Metohije) o osobinama Albanaca i da li se moe na njih raunati zatim,

  • koliko Srba moe uestvovati u ratu na strani Crne Gore i Srbije, a dobija povjerljivo i mogue najlake pravce napada prema Metohiji. Isto tako raunali su i na prijanje prijateljstvo sa pojedinim albanskim prvacima koji su nalazili utoite u Crnoj Gori, kao sa Isom Boljetincem, to se vidi iz pisma komandanta Vasojevike brigade Radomira Veovia, u kom, izmeu ostalog, kae da bi se on stavio na elo svih Srba u Turskoj (misli na Metohiju prim. V.I.), i da li je njemu protivno da se srpski narod buni protiv turskog nasilja; to ga pita kao ovjeka i junaka i da bi rado vidio Boljetinca sa svojim ljudima da rade na zajednikom poslu. Zvanina Turska je optuivala Crnu Goru za ovakvu agitaciju u emu je pomagala ne samo Austrougarska, ve i Njemaka. ak su pregli da Tursku i u zatitu uzmu. Zvanina crnogorska politika je uzvraala da Turska ide na to sa naroitim planom da stvori utisak kako je Crna Gora pokuala da se koristi unutranjim rasulom Otomanske carevine i da upadne u Tursku.... Turska vlast je svojom reakcijom ubrzavala neposredni povod za rat, osjeajui namjeru balkanskih drava, zvjerstvima nad nezatienim pravoslavnim ivljem, naroito Srbima u Novopazarskom sandaku. Zapaen je bio i bolno odjeknuo pokolj nad Srbima u Sjenici, Bijelom Polju i drugim mjestima Novopazarskog sandaka, gdje se odigrao kanibalski pokolj Srba avgusta 1912. godine. (Cetinjski vjesnik) Pored toga, prema Tomanoviu, balkanske ratove je ubrzala Austrougarska: Aneksija je rodila balkanski savez i rat munjevitom brzinom to je iznenadilo svu evropsku diplomatiju. Pored toga, balkanski savez, kao vojno-politika alijansa balkanskih kraljevina: Crne Gore, Srbije, Bugarske i Grke, formiran je s osnovnim ciljem realizacija projekta osloboenja okupiranih balkanskih zemalja i definitivno i trajno ukidanje turske uprave na Balkanu. Postavljeni, osnovni geostrategijski cilj, u konstelaciji vojnih i politikih snaga na Balkanu, mogao se ostvariti iskljuivo udruenim vojnim i materijalnim iniocima lanica saveza. Sam Lazar Tomanovi i njegov kabinet podnose ostavku, ubrzo poslije povratka kralja Nikole iz Bea, a kralj obrazuje tzv. ratnu vladu, na elu sa generalom Mitrom Martinoviem, koja je imala, pored njega jo samo tri ministra. Sam Martinovi je pored, predsjednike funkcije, pokrivao i vojni i resor ministra inostranih poslova; ministar unutranjih djela i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova imenovan je Jovan Plamenac; za ministra pravde Duan Vukoti i za ministra finansija i graevina Sekula Drljevi. (Glas Crnogorca) Tako je zbog veih dravnih ciljeva i interesa zamijenjena vlada Lazara

  • Tomanovia, koja je radila u jednom od najburnijih perioda politike istorije Crne Gore. Tomanovieva vlada potpuno je bila u slubi dvora i lino knjaza/kralja Nikole, na emu mu je kralj lino i javno zahvalio: Uvaavajui ostavku, koju ste Mi sa Vaim drugovima podnijeli kae se u saoptenju za javnost, ja Vam Gospodine Predsjednie, izjavljujem Moju toplu zahvalnost na Vaem rodoljubivom radu... Naroito je istakao oprobanu vjernost i portvovanje Tomanovia, koji je bio koristan Otadbini i Prijestolu. U istom broju zvanini Glas Crnogorca, pored zahvalnosti kralja Nikole, donosi i svoj komentar o vladi Lazara Tomanovia, ija je ostavka izvrena sa najboljim namjerama za narodno dobro... Ratna vlada Novi predsjednik Vlade Mitar Martinovi o Balkanskom ratu kae da je to bio dogaaj od evropskog istorijskog znaaja jer je svojim plodovima, kako na diplomatskom tako i na bojnom polju, doprinio konanom slomu Osmanlijskog carstva u Evropi i politikom osloboenju i ujedinjenju Srba, Bugara, Grka i Arbanasa na Balkanskom poluostrvu, a uz sve to bio i neposredni uzrok Svjetskom ratu 1914. Za novu vladu, na ijem je elu bio, Martinovi kae da je postavio uslov da pristane da sastavi kabinet, a to je da on bira ministre, da se prema Turskoj preduzmu diplomatske aktivnosti, a ako one ne uspiju da se sporovi s Turskom rijee ratom, to je prihvano od kralja Nikole. O novoj Martinovievoj vladi Cetinjski vjesnik pie da je sainjavaju mlade oprobane snage... Mlade vrsne snage, iz kojih je nova vlada sastavljena, jemstvo je za njenu neumornost.... (Cetinjski vjesnik) Pred rat je crnogorska tampa gledala da ublai to je vie mogla stara razmimoilaenja: ...Nae je iskreno srpsko uvjerenje da to prije treba potraiti naina, da se izmeu Biograda i Cetinja uspostave onakvi odnosi, kakvi odgovaraju naim zajednikim srpskim interesima. Sve smetnje koje stoje tome na putu a nasigurno nijesu nesavladive valja ukloniti, jer su srpski interesi prei od svega i svakog drugog obzira. (Cetinjski vjesnik) Vijest u Carigradu U lanku se nagovjetava i osnovni zadatak budue vlade, te da je stara podnijela ostavku jer su prestale prilike, koje su pod preanim Ministarstvom izazivale upotrebu otrijih zakonskih mjera, tako da e nova vlada moi bez smetnji zaloiti svu svoju snagu za ostvarenje svojih

  • namjera oekujui da e joj svi uviavniji elementi u zemlji bez ustezanja staviti na raspoloenje svoju potporu. (Glas Crnogorca) Navedeni lanak, izmeu ostalog, poziva na jedinstvo i ljude opoziciono nastrojene prema crnogorskom reimu iz prethodnog perioda, mada je i tada brino praena njihova aktivnost u zemlji i inostranstvu. Netrpeljivost prema reimu u Crnoj Gori su podsticali esto tendenciozno i neki listovi na strani. Poetkom 1912. godine objavljena je vijest u Carigradu kako su se tamo pojavili zavjerenici iz Crne Gore, s namjerom da ubiju crnogorskog poslanika u Carigradu Popovia. To su, prema tim vijestima, trebali da obave crnogorski bjegunci i osuenici iz zatvora, etiri biva oficira, na elu sa izvjesnim Mrdeljom Bulatoviem, koji je pobjegao iz zatvora, gdje je izdravao kaznu od 12 godina robije. Meutim, Cetinjski vjesnik je demantovao, kao i splitski list Nae Jedinstvo da se radi o politikom krivcu, ve da je osuen zbog ubistva. (Cetinjski vjesnik) http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339174&datum=2012-07-14

    Otomansko carstvo ide na nie I pored toga, srpska tampa nije propustila da kritikuje Martinovia i njegovu vladu, prije svih zagrebaki Srbobran i beogradska Politika, da su dokazani reakcionari, a Cetinjski vjesnik nije propustio da to demantuje. Ovaj list jo u junu, odmah nakon formiranja nove vlade nagovjetava rat: Dravni barometar susjednog nam Otomanskog carstva ide na nie. Predskazuje ravo vrijeme, zle dane. Crni oblaci ve su se nagomilali. Jo malo pa e udariti pljusak sa stranim gromovima... I dalje ironino nastavlja: Jadna Turska! i hala i vrana sa strane skoile su da joj ispiju divne istonjake oi i lie je najvanijeg uslova ivota, pa sada tokove njene budunosti poee tjerati niza stranu, u propast, i prvi njeni sinovi. Propast tvoja od tebe, Izrailju!... (Cetinjski vjesnik) Kralj Nikola je izdao naredbu o mobilizaciji crnogorske vojske 18. septembra 1912. godine, s obrazloenjem da je izazvana neredima i jakim pojaanjima carske otomanske vojske du granice, te da je to sredstvo za zatitu zemlje i njenih dravnih i nacionalnih interesa.1 (Glas Crnogorca) Na nekoliko dana pred objavljivanje rata Turskoj, Cetinjski vjesnik pie sa oduevljenjem: Ni pjesnici srpski iz sedamdesetijeh godina prologa vijeka ne bi mogli u svojoj mati zamisliti doba i dogaaja, koje prieljkuju dananja srpska i balkanska pokoljenja. Petovjekovni san postao je java. Ideali prvih ljudi slovenskog hrianstva od Soluna do Biograda, od Cetinja

  • do Varne primiu se ostvarenju. Rue se temelji pod teretima nepravde i stradanja. Zablude, razoaranja i kobna podvojenost ustupaju mjesto zdravim mislima, tvrdim nadama i meusobnoj ljubavi... (Cetinjski vjesnik) Prema dogovoru balkanskih drava saveznica, Crna Gora je prva objavila rat Turskoj 25. septembra 1912. godine, a javnosti je objavljeno dan kasnije da je Crna Gora stupila u rat. U proglasu Crnogorcima kralja Nikole se, izmeu ostalog, kae: Tuni vapaj, koji dopire iz Stare Srbije od tamonje nae potlaene brae, ne moe se dalje podnositi. Onamo nemilosno kolju ne samo ljude, nego ene i nejaku ecu srpsku... Dunost i ljubav roda nalau vam da pohitate brai u pomo... Dalje se kralj osvre na prijanje stanje, da zna da bi Crnogorci to i dosad uinili sa uroenom vam odvanou, ali da su ekali i sluali njega i ekali ishod miroljubivih napora za zatitu muenika ispreko granice. Na kraju ih blagosilja i moli se Bogu da se ostvare snovi iz njegove rane mladosti, kad je s pjesmom nagovjetavao ovaj znameniti dan i kojom je zagrijavao srpske grudi vjerom da oruani moramo poi: Onamo, onamo, za brda ona, zavrava ovako svoj proglas kralj Nikola. (Glas Crnogorca) Crna Gora je Turskoj objavila rat diplomatskim putem poto nije dobila povoljan odgovor na potonju notu crnogorske vlade, te je otpravniku poslova u Carigradu, Petru Plamencu javljeno da prenese Turskoj da Crna Gora prekida sa njom diplomatske odnose i da joj je objavila rat, a da Plamenac u vezi sa tim naputa Carigrad. (Cetinjski vjesnik) Od objave rata Turskoj, kojom su zapoeli balkanski ratovi, sva politika i medijska aktivnost je bila usmjerena na jaanje borbenog duha i patriotizma. U istom broju u kojem je objavljeno da je zemlja stupila u rat, Cetinjski vjesnik je objavio patriotsku pjesmu ure Jakia Jevropi, u kojoj se Evropa prekorijeva za dugi opstanak istonjakog osvajaa na Balkanu. Zadnja strofa glasi: Pa izginite!

    Podsmijeha tvoga gordi je zbor.

    I ginuemo, ginuti slavno,

    Il maem presje Gordijev vor!

    Izginuemo ali slobodni,

    Jer Srbin nee da bude rob!

    Tamo daleko na svetom groblju,

    Potraiemo ivot il grob!... Takoe vijest o objavi rata Srbije Turskoj primljena je u Crnoj Gori sa oduevljenjem, kao i da je Grka pola sa Srbijom, a i Bugarska, te da se o optem ratu na Balkanu moe govoriti kao o svrenoj stvari. (Cetinjski vjesnik)

  • Ulazak hrianskih drava u rat, a naroito zajednika akcija srpskih drava Crne Gore i Srbije, izazvala je opte oduevljenje u vaskolikom Srpstvu. Pjesnik Aleksa anti, oduevljen, pjeva staroj srpskoj prestonici. Pjesmu Prizrene stari... objavio je Cetinjski vjesnik. Prva strofa ove visokopatriotske pjesme glasi: Prizrene stari kapije rastvori! / Zaljuljaj zvona neka Vaskrs jave! / S Lovena tvrdog i Avale plave. / Sjutra, uz trube, pod stjegom u zori, / Vitezovi,silni gromovi u boju, / Jezdie gordo uz kaldrmu tvoju !... http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339383&datum=2012-07-15

    Borbe prema Tuzima Na samom poetku ratnih okraja crnogorska vojska je zabiljeila veliki uspjeh. Istog dana kad je objavljen proglas kralja Nikole, 26. septembra, ispaljen je prvi top sa Fundine, nedaleko od Podgorice, na turska utvrenja u okolini Tuzi, koji je ujedno i oznaio poetak istorijskog oslobodilakog rata i kraj turske vladavine na Balkanu. Glavnina snaga je bila usmjerena prema Skadru, u Zetskom odredu i Junom odredu, a Istoni odred, pod komandom brigadira Janka Vukotia, imao je karakter pomonih snaga koje su izvodile operacije u podruju Novopazarskog sandaka i prema Metohiji. Ve 27. septembra u jednom rijetkom po herojstvu, junakom naletu, trupe Zetskog odreda savladale su utvreno brdo Dei iznad Tuzi i niz oblinjih utvrenja. Takmiarski elan i veliko oduevljenje uspjesima prouzrokovali su i nepotrebne velike rtve, meutim, dalji uspjesi doprinijeli su da se na rtve nije obazirao. Tuzi su zauzete prvog oktobra, a u ruke pobjednika palo je preko 6000 turskih vojnika. Trei (Juni) odred imao je takoe vidnog uspjeha u Krajini, na junoj obali Skadarskog jezera, i pribliavao se Skadru. Karakteristika balkanskih ratova je, to se tie crnogorske vojske, da su, u optem oduevljenju, u rat kao dobrovoljci ili starci, ratnici iz minulih oslobodilakih ratova 187678. godine, to je besprimjerno u istoriji ratova, kao i mladii, koji su uprkos strogoj vojnoj naredbi ulazili u okraje sa neprijateljem, to je rezultiralo nepotrebnim rtvama. U takvom zanosu i juriu prvih dana, crnogorske snage su imale uspjeha van svakog oekivanja. Takoe je i Istoni odred u snanom naletu imao velikog uspjeha prema Bijelom Polju, Beranama, Pljevljima i Metohiji. U izvjetaju sa ratita se kae da su crnogorske snage u Beranama kao plijen uzele dvanaest poljskih brzometnih topova sa mnogo municije, koje su ostavile turske snage, a u varoi nali su hrane za dva mjeseca. Narod je

  • bio oduevljen, a u manastiru urevi stupovi slueno je blagodarenje u ast pobjede crnogorskog oruja i molepstvije za zdravlje Kraljevo. Kralj Nikola je telegramom estitao Janku Vukotiu i saoptio mu da ga je odlikovao Obilia medaljom. to se tie ratita oko Podgorice, list navodi da je princ Mirko u Podgorici podijelio Malisorima, koji su se javili da se bore u crnogorskoj vojsci, 1.500 crnogorskih kapica, kao i to, da mnogi stranci dolaze u logor kod Zagoria da gledaju turske zarobljenike. (Cetinjski vjesnik) U balkanskim ratovima sve je kod naroda u Crnoj Gori bilo posveeno osloboenju i borbi protiv neprijatelja, bila su potisnuta sjeanja na nasilja i grijehe naopakih reima. Narod nije ni zaboravio, ni oprostio, kako kae kerovi, ve odloio, a sada je ivio u ratu i za velike ratne zadatke. Meutim, to jedinstvo u narodu i vojnim jedinicama naruavali su povjerljivi ljudi kralja Nikole, koji su van izvjetaja zvaninih komandanata slali svoje izvjetaje sa fronta, naroito o ponaanju vojnih starjeina. Jedan od takvih povjerljivih ljudi u Zetskom odredu bio je piro Popovi, ija e aktivnost izazvati neraspoloenje i sukob sa tabom odreda, a to je djelovalo i na same ratnike. pijunaa je pojaavala neraspoloenje, na kraju, i prema samom kralju Nikoli. Zabrane princu Mirku Inae, prije preuzimanja Zetskobrdske brigade, princ Mirko je tu ponudu jednom bio odbio, kao i komandu nad Malisorskom brigadom, imajui vee aspiracije. To se u jednom pismu kralja Nikole predsjedniku vlade i komandantu Junog (Primorskog) odreda istie, kao i da Martinovi zabrani vojnicima i oficirima ovog odreda, kod kojih je Mirko bio doao da mu odaju poasti, izuzimajui one koje ga sleduju po rangu njegova roenja, inae da se ponaaju prema njemu kao prema obinom vojniku. Pored toga, kralj nareuje da se princu Mirku zabrani da daje izjave stranim novinarima. Smrt Blaa Bokovia Oklijevanje crnogorske vojske, iako za to nije imala nikakvog razloga jer im je put prema Skadru bio praktino otvoren uz svesrdnu pomo albanskih katolikih plemena Gruda, Hota i Kastrata, imalo je za rezultat koncentraciju turskih trupa, koje su okupile 35.000 boraca, naspram 20.000 crnogorskih vojnika. Pritom su Turci jo vie utvrdili grad. To je kotalo crnogorsku vojsku ogromnih rtava. U balkanskom ratu imala je 10.350 mrtvih i ranjenih, od kojih u najveoj mjeri na Skadru.

  • Iz tih razloga je i srbijanska vrhovna komanda formirala Primorski kor, koji je upuen da pomogne crnogorskim trupama u zauzimanju Skadra, na elu sa generalom Petrom Bojoviem. Jo jedan dogaaj na samom poetku ratnih operacija, u noi 25/26. septembra, poremetio je koheziju u crnogorskoj vojsci. Naime, pod udnim okolnostima poginuo je brigadir Blao Bokovi iz Bjelopavlia, komandant druge divizije u Zetskom odredu. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339516&datum=2012-07-16

    Poslije mjesec dana ratovanja Pored izvjesnih potekoa, crnogorska vojska je za mjesec dana ratovanja postigla velike uspjehe. Glas Crnogorca u vezi s tim kae: Danas se navruje mjesec dana da je Crna Gora objavila rat Turskoj za svoje ivotne interese i za spasenje od konanog istrebljaja rodne brae svoje. Hrabra naa vojska, eljna rata, zadivila je svijet svojim uspjesima, a Slovenstvo oduevila od Petrograda i Moskve do Zlatnoga Praga. urevi Stupovi, Peka Patrijarija, Visoki Deani, ove svete nemanjike zadubine, koje su u ropstvu pet vjekova provele, radosno uzdiu blagodarenja Bogu sa toplim molitvama na zdravlje i sreu svoga Oslobodioca, balogovjernoga Gospodara Kralja Nikolu i Njegove Saveznike. (Glas Crnogorca) Sa uspjesima balkanskih drava u ratu nije se lako mirila Austrougarska, posebno sa ostvarivanjem crnogorskih zahtjeva za djelovima albanske teritorije. Sjeverna Albanija, gdje je bio brojno najjai katoliki elemenat, bila je sfera skoro potpunog uticaja Austrougarske, a Skadar je u tom dijelu bio najvaniji grad. Preko katolikog klera Monarhija je vrila svoj uticaj i sjeverni djelovi Albanije su bili praktino pod kulturnim i vjerskim protektoratom Austrougarske. Vojna akcija kralja Nikole ugroavala je njihove planove i interese. Zbog toga su u poetku iz Bea pruali pomo Turcima, Malisore nije odvratilo od Kralja Nikole, pa su bili primorani da ire ideju o autonomnoj Albaniji. Meutim, ni Crna Gora nije bila izvan austrougarskih kombinacija, koje su se bazirale na privrednoj saradnji i trgovinskim ugovorima, do carinske unije, koju je namjeravala da sklopi sa Crnom Gorom, uz korekciju granice prema Lovenu. Time bi Moharhija otklonila opasnost od crnogorske artiljerije prema Boki, a od Kotora napravila prvorazrednu ratnu luku. Iz ovih razloga Austrougarska je preuzimala ivu diplomatsku aktivnost prije svega preko svog poslanika na Cetinju, barona Gizla.

  • Za Austrougarsku su bili za vrijeme balkanskih ratova od velike vanosti sljedei ciljevi: razbijanje balkanskog saveza; stvaranje autonomne Albanije koju treba uiniti to veom na tetu Srbije i Crne Gore; da se i dalje ne dozvoli spajanje granica Crne Gore i Srbije; izgradnja pruge do Kosovske Mitrovice; regulisanje ekonomskih odnosa sa Crnom Gorom u korist Monarhije da se sprijei izlazak Srbije na Jadransko more. Meutim, Austrougarska e se pomiriti sa sudbinom Sandaka. U ministarstvu su ocijenili da on za njih vie nije aktuelan i da nije mogue da on ue u sastav velike Albanije jer su njihovi stanovnici u ogromnoj veini Sloveni pravoslavni i muslimani.U tim kombinacijama, Austrougarska je namjeravala, ako velike sile budu osporavale veliku albansku dravu, da i Skadar sa okolinom ostane u Crnoj Gori ukoliko to podruje zauzme njena vojska. Meutim, u balkanskim ratovima sama austrougarska diplomatija je bila dezorijentisana i nedosljedna. Uspjesi koje su postigli balkanski saveznici na Kumanovu i Bitolju i uspjesi u Sandaku i Metohiji oamutili su vladajue slojeve Monarhije. Austrougarska je, ipak, zbog glavnog cilja Crne Gore Skadra, imala priliku za pravljenje raznih kombinacija ak i ucjenama. Oslobaanje velike teritorije u Novopazarskom sandaku i Metohiji i spajanje srbijanske i crnogorske vojske primljeno je sa oduevljenjem na Cetinju. Glas Crnogorca o tome pie: Nakon pune sto i tri godine iz prvog neuspjelog pokuaja, evo se, Bogu hvala, sretno ostvarava spasonosna zamisao Velikog Karaora... za obnovu stare slave i veliine zdruenje granica dviju slobodnih srpskih drava. Preko novopazarskog sandaka pruie oni bratske ruke vitekim Crnogorcima i ljutim maem izbie za navijek klin u slovensko meso udaren od novijeh dumana slobode srpske i ujedinjenja... Takoe, vijest o padu Jedrena izazvala je silnu radost na Cetinju, gdje su se pred bugarskim poslanstvom organizovale demonstracije, pri kojima je demonstrante pozdravio bugarski poslanik Kolueev. Demonstranti su, dalje, pred poslanstvom Srbije otpjevali himnu Boe pravde... (Glas Crnogorca) Sudbina Sandaka Cetinjski vjesnik o ratnoj 1912. godini pie kao o krvavoj, sa puno iskuenja, muka i bolova, a dok je svijeta, za nju e biti vezane uspomene na krupne dogaaje, koji su stvorili preokret u starim navikama. Ponitila je jednom za vazda nauku bezdunih silnika: da mali bez njih ne mogu i ne smiju odreivati pravac svojoj subini. Slomila je ludost, nasilje i sebinost olienu u otrcanoj frazi status quo na Balkanu koju su moni radi sebe

  • izmislili... U istom lanku o austrougarskoj politici se kae: Na ruevinama turskoga carstva u Evropi, do kojih se dolo samo zaslugama balkanskih kraljevina, Austrija eli da stvori Veliku Albaniju. Ne rukovodi je ljubav prema Arbanasima, jer ta drava od kad postoji ratuje sa narodima i narodnostima, rukovodi je silna mrnja dviju srpskih i ostalih balkanskih kraljevina... http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339715&datum=2012-07-17

    Pregovori poinju u Londonu Crnogorska vojska oko Skadra proslavila je Boi 1913. godine sveano: Lijepi srpski obiaj proslavljanja Badnje veeri proslavila je naa vojska u Zetskom odredu na takav nain da e to vee ostati u trajnoj i neizgladivoj uspomeni sviju prisutnih... Loenju badnjaka u Grudama prisustvovao je prestolonasljednik Danilo sa princom Petrom da kod svoje vojske naloi srpske badnjake i provede boine praznike... Austrougarska je na sve naine pokuala da umanji uspjehe balkanskih saveznica i prekine dalje vojniko napredovanje. to se tie Crne Gore, izmeu ostalog, pozivala se na ranije odnose sa crnogorskim zvaninicima i lanovima dinastije, kao sa prestolonasljednikom Danilom. On je jo prilikom proglasa Crne Gore kraljevinom formulisao sa austrougarskim poslanikom odnos svoje zemlje prema Monarhiji krilaticom: Monarhija je egzistencija Crne Gore. Prestolonasljed-nikovo gledite bilo je da Crna Gora ne ulazi ni u kakvu ratnu akciju bez prethodnog odobrenja monog susjeda. Ulazei u balkanski rat, Crna Gora je prekrila sporazum iz 1911. godine, po kojem nije mogla vojno operisati u Novopazarskom sandaku. Kralj Nikola je pokuavao da opravda krenje obaveza preko italijanskog i austrougarskog poslanika, koje nije razuvjerio nevjerovatnim objanjenjima, kao da ga je akcija srbijanskih trupa natjerala na operacije crnogorske vojske u Sandaku, to je Gizl prokomentarisao Gelenheit macht Diebe (okolnosti stvaraju lupee). Meutim, i pored toga, kralj je uporno pokuavao da uvjeri austrougarskog poslanika u prijateljsku odanost, ak ga je uvjeravao u opravdanost akcije u balkanskim ratovima. Kao razlog naveo je da mu prijeti opasnost od Srbije, naroito njegovoj dinastiji, te da Narodna stranka vri agitaciju u korist Srbije, i da e poslije rata razoruati svoju zemlju. Naveo je i da e on u Srpstvu ostati kao prvi Srbin ili e abdicirati i povui se u Ameriku. Poslije rata traie pomo od Austrougarske ako bi iskrsli problemi sa Srbijom, da

  • pristaje na osnivanje albanske drave, ali pod uslovom da Skadar s Medunom pripadne Crnoj Gori. Zahtjev Gizla da sve svoje predloge i miljenja iznese u pisanoj formi, on je vjeto izbjegavao, pod izgovorom da e to uraditi prestolonasljednik poslije rata kao odani austrofil. kerovi zakljuuje da je sve ovo kraljevo kalkulisanje imalo cilj da obezbijedi Crnoj Gori Skadar, kao i to da Gizl nije vjerovao kralju Nikoli, ve ga je okarakterisao kao fantastu, ovinistu i, uz to, kao egoistu najistije vrste, koji vjeruje da je on neka vrsta naroite svjetske politike kome bi dobrodola podrka Austrougarske u borbi protiv pretenzija Srbije, u sluaju da ga napusti Rusija. Kralj Nikola je i u mnogim drugim prilikama nastojao da diplomatskom igrom izaziva i koristi surevnjivost izmeu Austrougarske i Rusije. Kako bi obezbijedio naklonost Austrougarske, cetinjski dvor je produio i dalje da odrava prijateljske veze sa pojedinim austrijskim diplomatama, kao i sa austrougarskim vojnim ataeom Hupkom, koga je ak slao kao svog kurira u Skadar, opsjednut od strane crnogorskih trupa. Hupka je odnio kraljev odgovor stranim diplomatama u Skadru, koji su intervenisali u vezi s bombardovanjem toga grada. Isto tako su i lanovi kraljeve porodice, sa njegovim znanjem ili bez znanja, kontaktirali u razliitim prilikama sa austrougarskim predstavnicima, kao princeza Ksenija i princ Mirko, koji je otvoreno radio protiv brata Danila kako bi mu ugrabio presto. On je poetkom avgusta 1913. godine predloio Gizlu da Austrougarska zaposjedne jedan dio Novopazarskog sandaka i tako onemogui zajedniku granicu Srbije i Crne Gore. Balkanske drave su veoma brzo u najveem dijelu ostvarile svoje ratne ciljeve. Srbija je u prva dva mjeseca, uglavnom, postigla svoje ratne ciljeve: Kosovo, Makedoniju do evelije i jedan dio Stare Srbije. Bugarskoj je Srbija ak slala pomo u Drugoj armiji kod Jedrena, okupirala sjevernu i srednju Albaniju i izala na Jadransko more kod Ljea i Draa. Grka je bila nadomak osvajanja Janjine. Crna Gora je zauzela vei dio Stare Srbije i Metohije, ali se jo uvijek borila kod Skadra, jednog od glavnih ratnih ciljeva, gdje je izgubila dosta u ljudstvu, municiji i oruju. Velike sile su dole na ideju o sazivanju konferencije zbog balkanskog problema jo na samom poetku balkanskog rata. Francuska je ukazala na potrebu jedne konferencije koja bi razmotrila mogunost sprovoenja reformi u evropskom dijelu Turske da bi se sprijeio rat. Meutim, situacija se ubrzo izmijenila, pa je Engleska uzela ulogu sazivaa konferencije, koja je poela sa radom poetkom decembra 1912. godine. Za crnogorske delegate na ovoj konferenciji bili su odreeni Lazar

  • Tomanovi, Lujo Vojnovi i Jovo Popovi. Njihov glavni zahtjev bilo je ustupanje Skadra Crnoj Gori, uska saradnja sa srbijanskim pregovaraima i nepotpisivanje nikakvog dokumenta bez dobijanja Skadra. Razdor zbog Skadra Najtee je stajala Bugarska, Pored ratnih gubitaka, u njenoj vojsci je bila zavladala kolera i prva je bila za primirje, za ta nijesu bile ostale tri saveznice. Crna Gora nije bila za primirje zbog Skadra, ali je na intervenciju vlade Srbije i Bugarske, pristala na njeta. Nadala se da e tako dobiti u vremenu i izvriti pripreme za osvajanje Skadra, te da e, uz pomo Rusije, na pregovorima o miru dobiti ovaj grad diplomatskim putem, bez daljeg prolivanja krvi. Balkanski saveznici Delegat Srbije Stojan Novakovi, imao je uputstva od svoje vlade da najenerginije pomae crnogorske zahtjeve, da se bori za proirenje granica Srbije i da ni u kom sluaju ne popusti u granici dalje od Drima. Balkanski saveznici, osim Grke, primirje su potpisali prije poetka konferencije, 20. novembra 1912. godine, a ono je trebalo da traje dok se u Londonu ne zakljui mir ili se pregovori ne prekinu. Uslovi ovog primirja bili su da vojske zaraenih strana ostanu na svojim dotadanjim poloajima, a da se opsjednute tvrave Skadar, Janjina i Jedrene ne mogu snabdijevati spolja i da pregovori ponu u Londonu. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339787&datum=2012-07-18 Pitanje Albanije i unije Crne Gore i Srbije Istovremeno sa Mirovnom konferencijom u Londonu sastala se i Konferencija ambasadora velikih sila, pod predsjednitvom engleskog ministra Edvarda Greja, za rjeavanje pitanja Albanije. Sloili su se sa formulom Austrougarske i Italije o stvaranju samostalne Albanije, s naelnom odlukom da se njene granice imaju dodirivati s jedne strane sa Crnom Gorom, a s druge sa Grkom. Ovim je bio definitivno sprijeen izlaz Srbije na more. Meutim, kriza je buknula u svoj svojoj estini u proljee 1913. godine zbog konflikta Crne Gore i Austrougarske oko Skadra i definitivnih granica Crne Gore i Albanije. Turska je pokuavala da dobije na vremenu, pa je pregovore

  • o miru odugovlaila, nadajui se da e doi do nesloge velikih sila oko Albanije i da e tako za sebe izvui vee koristi. Neprijateljstva oko Skadra nijesu praktino ni prekidana, a pregovori o miru sa Turskom prekinuti su januara 1913. godine i na svim ostalim saveznikim frontovima. I poslije prekida pregovora o miru, Konferencija ambasadora velikih sila produila je rad u Londonu, a odnosila se, kako je naglaeno, uglavnom na pitanje Albanije, iju je samostalnost tako uporno traila Austrougarska, kao i njeno razgranienje sa susjedima, zbog ega su delegati iz Crne Gore i dalje ostali u Londonu. Crnogorski delegati e Konferenciji mira u februaru 1913. godine, u vezi s tim predati Memorandum o razgranienju Sjeverne Albanije, lino ser Eduardu Greju i ambasadorima velikih sila pri engleskom dvoru. (Glas Crnogorca). U vezi s pitanjem Skadra, iskrsla je jo jedna ideja, pokrenuta od crnogorske strane, a to je unija Srbije i Crne Gore. Naime, cetinjski dvor se nije ograniavao samo na diplomatske igre sa Habzburkom monarhijom. Prestolonasljednik Danilo je pitanje unije pokrenuo u martu 1913. godine, kao nain regulisanja odnosa izmeu Crne Gore i Srbije. On je diplomatskom predstavniku Srbije na Cetinju Gavriloviu predloio realnu uniju sa Srbijom, pod uslovom da se obezbijede materijalni interesi njegove porodice. Pritom bi kralj abdicirao, a Danilo bi ostvario uniju. Posrednik Danilov bio je Jovan Plamenac, koji je zatraio od Gavrilovia da vlada Srbije izradi predlog o osnivanju unije. Meutim, Gavrilovi je odbio taj zahtjev s obrazloenjem da to treba da uradi crnogorska vlada, poto je ona i inicijator takve ideje. Ideja o uniji Crne Gore i Srbije bie i dalje aktuelna. Srbija je, inae, na insistiranje velikih sila, da ne bi dolo do velikih komplikacija, povukla svoje trupe iz okoline opsjednutog Skadra 30. marta 1913. godine. Naime, velike sile su na insistiranje Austrougarske i Italije ve bile odluile da Albanija postane nezavisna drava, kojoj bi pripao i Skadar. Meutim, crnogorska vlada je odbila povlaenje svojih trupa. Poslije duge opsade Skadra, crnogorska vojska je uspjela da 10. aprila 1913. godine ue u Skadar, za koji je sa obje zaraene strane palo mnogo rtava. Cetinjski vjesnik istog dana obavjetava javnost da se Crnogorski barjak vije na zidinama tvrdog Skadra, i dalje nastavlja: Skadar je pao! Dua treperi od radosti, srce ivlje bije, otkucaji struje munjevitom brzinom od brata do brata irom Crne Gore, po cijelome Srpstvu, Slovenstvu i ostalome svijetu glas, da je Skadar crnogorski... U dananjoj proljetnoj rujnoj zori radosno se zablistao vrh Lovena, svete planine, simbol slobode i vjere u

  • srpsku svijetlu budunost!... A Kralj, Kralj Muenik, koji je ovoga rata podnio muka ne manje od muenika sa Bardanjola i Taraboa, doekao je rijetku sreu, vidio je u jesen svojega ivota ostvaren proroki san pjesnika Balkanske Carice i on se danas raduje s vama, uiva u vaoj srei, koja je i njegova.... Znajui da su velike sile odluile da Skadar bude u novoformiranoj albanskoj dravi, ve sledeeg dana, Glas Crnogorca, ne marei za tu injenicu, konstatuje: ... Po Jevropi je putena rije, da tenja Crne Gore na Skadar nije oslobodilaka nego zavojevaka, kako bi se nae sveto poduzee bar pomrailo, te da su poslanici velikih sila u Londonu doli do zakljuka da je Skadar arbanaki. U istom lanku, se suprotno tome, obrazlae da je Skadar bio prestonica prve srpske kraljevine Vojislavia u pred-Nemanjiko doba, a poslije Nemanjia opet prestonica Zete, poslednje nezavisne drave srpske Balia, iji se poslednji gospodar Ivan Crnojevi nije pokorio silnom osvajau, nego se sklonio u nepristupane planine zetske i tu osnovao dananju Crnu Goru, koja otada nije prestajala teiti, da oslobodi Zetu, i u njoj Skadar, koji je ostao do dana dananjega vazda Srpski u svijesti narodnoj dokle god dopiru srpske narodne pjesme, koje propisuju i graenje Skadra, jednom kralju srpskom, zatim kad je turska sila zavladala Zetom u njoj je nala srpsku kulturu koja nije izostajala kulturi najprogresivnijih naroda srednje i zapadne Jevrope, te da sve to potvruje prva slovenska tamparija na Cetinju. Esad-paa ponudio predaju Jedan broj Glasa Crnogorca cio je posveen estitkama i manifestacijama povodom pada Skadra. Vojne snage koje su branile Skadar, kao i stanovnitvo grada iscrpljeno dugom opsadom, rtvama, bolestima i glau, bili su u neodrivo tekom poloaju. Zbog toga je Esad-paa ponudio predaju grada pod asnim uslovima. Po sporazumu o kapitulaciji, turske snage su razoruane napustile grad, a umarirala je crnogorska vojska. Esad-paa je iz grada izveo po sporazumu 23.000 rezervnih trupa snabdjevenih samo lakim orujem. Artiljerija i druga oprema predata je crnogorskoj strani. Obodska tamparija Drugi lanak je cijelom sadrinom usmjeren da da do znanja velikim silama da grijee po pitanju Skadra. Poziva se i na engleskog dravnika Gledstona, koji je za Obodsku tampariju kazao: I to je bilo sedam godina docnije no to je prva knjiga tampana u Londonu onda kad jo ne bjee tamparije ni

  • u Oksfordu, ni u Kembridu... a samo dvadeset i osam godina no to je prva knjiga, prvjene tog velikog pronalaska, svijeta ugledala, te da je iz Obodske tamparije izlazilo novo oruje protivu islamistike knjige, po slavisti Gagiu, najsavremenije s grkog prevedene i za tampariju prireene. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=339909&datum=2012-07-19

    Od oduevljenja do komplikacija O predaji Skadra Glas Crnogorca pie: U utorak se predao Skadar, poslije viemjesene uzaludne odbrane. Skadar je predao komandant njegov Esad-paa Njegovom Kralju. Visoanstvu Prestolonasljedniku, zatim da je predaja Skadra obznanjena na Cetinju istog dana u 2 sata po ponoi pucanjem topova sa Tablje i zvonjenjem zvona, a da su na glas o predaji Skadra u dvor doli poslanici saveznikih balkanskih drava, kao i mitropolit Mitrofan, vlada i drugi dravni velikodostojnici da estitaju kralju Nikoli predaju Skadra. Zatim da se i graanstvo Cetinja na pucanj topova i zvonjavu zvona sa crkava okupilo pred dvorom i priredilo kralju burne ovacije. (Glas Crnogorca) Zahtjev velikih sila, i pored osvajanja, da crnogorska vojska napusti Skadar, nije prihvatila vlada brigadira Mitra Martinovia. Kralj Nikola se po ovom pitanju poeo kolebati, a vlada je zbog toga postavljala i pitanje njegovog odstupanja sa prestola. Velike sile su opunomoile Austrougarsku da svim sredstvima, ukljuujui i rat, primora Crnu Goru da ustupi Skadar. Na sjednici vlade odrane 18. aprila, na kojoj su bili pored predsjednika Martinovia, ministri Duan Vukoti i Jovan Plamenac, jedina taka dnevnog reda bila je: zahtjev velikih sila da napuste osvojeni Skadar i o daljem dranju Crne Gore po tom pitanju. Uzevi u obzir ulogu Crne Gore u Srpstvu, njenu istoriju i rtve u potonjem ratu, a naroito oko osvajanja Skadra, kao krajnog objekta cjelokupnih narodnih tenji, znaaj Skadra za razvitak i budunost Crne Gore s gledita ekonomskog, politikog, kulturnog i vojnikog, kao i to, kad bi se Crna Gora pokorila jednostavno zahtjevu Velikih Sila i napustila Skadar, da ne bi to nita drugo znailo nego izvriti nad biem Crne Gore moralno i politiko samoubistvo, a meutim Crna Gora, koja inae mora da izumre bez Skadra, smije tek onda izumrijeti kad iscrpi sva sredstva dostojna njene prolosti i asti... Prema navedenom, vlada je rijeila da Crna Gora ne naputa Skadar, nego

  • da se odupre orujem u ruci svakom onom, koji bi pokuao, da nas iz Skadra vojnikom silom isera... Zanimljivo je razmiljanje, ako bi velike sile vojniki pokuale da zaposjednu samo Bar i Ulcinj da se to ne uzima ko objava rata s nae strane. Vlada je bila miljenja da za Skadar treba rtvovati Bar i Ulcinj, a u sluaju okupacije ma i jedne take naeg zemljita od strane Austrougarske vojske, bilo, da ona to uini kao mandatar evropskih velevlasti, ili sama na svoju ruku ima se smatrati kao objava rata Austrougarske Crnoj Gori i tom njenom upadu treba se orujem oduprijeti... Zatim se vlada sloila sa predlogom kralja Nikole da se sazove Narodna skuptina u vanredno zasjedanje povodom aktuelne politike situacije, ali da vlada i pred Skuptinom zastupa gledite u pogledu rjeenja skadarskog pitanja onako kao to je to naprijed izloeno. Vanredno zasjedanje Skuptine 25. aprila, koje je odrano u Dvoru, kralj Nikola je okarakterisao kao savjetovanje radi munoga stanja, u kojem smo se potonjih dana nalazili. Zatim ih je obavijestio da je dok se ne bijaste skupili, pod iznenadnim pritiskom velikih opasnosti za zemlju, a na preklinjanje prijatelja donio odluku u cilju spasenja za koju prima sam odgovornost pred Bogom i istorijom. Zatim im se zahvalio i pozdravio ih nakon tekijeh, ali slavnijeh dana, kao i cio hrabri narod. Dalje je govorio i istorijatu uzroka balkanskih ratova jo od 1876. godine, te tekom stanju srpskog ivlja u pograninim oblastima i graninim incidentima, kao i o uspjesima crnogorske vojske u balkanskom ratu, krunisanim zauzeem Skadra, ime se ispunio njegov zavjetaj: iji Skadar, toga i Cetinje, ali da tako i bi, no na alost za kratko vrijeme, jer su velike sile odluile drugaije. Za upozorenje velikih sila da prije toga ne ulazi u Skadar, kralj Nikola kae, da je to odbio i pored upozorenja i na poetku savjeta, a zatim i prijetnji bratske Rusije, jer je smatrao da je to vapijui grijeh i nepravda, kao i da je bio svjestan opasnosti od velikih sila s mora i Austrougarske s kopna, i opasnosti za Srbiju ako bratsku pomo koju nam je bila poslala pod Skadar, odmah ne povue. Meutim, on je smatrao Skadar potonjim bojem Turske u Evropi, i da ast Crne Gore zahtijeva da se Skadar uzme. I uzesmo ga zbog ega je cio svijet dao javno izraze svojoj radosti, a sama diplomatija se nala kao pobijeena od nae pravedne upornosti, zbog ega produi svoje strasti prijetei Crnoj Gori zauzimanjem primorja i Skadra s jedne, a s druge strane dajui pravo Austrougarskoj da moe Crnu Goru napasti. U takvoj situaciji pokroviteljska Rusija, bratska Srbija, jednovjerna Grka

  • najprijateljskije, najbratskije preklinjahu me da Skadar napustim, da ne izloim opasnosti opstanak moje zemlje i tekovine ovoga rata, te da je zbog toga pred oiglednom propau Moje zemlje drao sam se mudro i cijelom Srpstvu spasonosno, a optem miru korisno da popustim udruenoj Evropi, predajui Skadar u njine ruke i ako je stao dosta rtava ali ast toga oruja visoko ostaje s te strane dua vam moe biti mirna i ponosna jer je to oruje uvelialo Crnu Goru dvojno, i zemljitem i narodom, a udrueno s orujem brae iz Srbije, oslobodilo Srpstvo od Turaka, od Mora do Dunava... obrazlagao je kralj Nikola svoju odluku o predaji Skadra. (Glas Crnogorca) Prije sazvane Skuptine, kralj Nikola je obavijestio Edvarda Greja o svojoj odluci, podsjeajui ga da je crnogorska vlada izloila ve 30. aprila razloge dranja po skadarskom pitanju koje je bilo nadahnuto nezastarivim naelima pravice, a da i on jo jednom to potvruje, kao i to da mu dostojanstvo i dostojanstvo naroda ne doputaju da se podvrgne jednostranim prijetnjama (somations), pak zato predajem sudbinu grada Skadra u ruke Velikih Sila, time bar malo ublaavajui svoj poraz po pitanju Skadra. (Glas Crnogorca). http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340040&datum=2012-07-20

    Ostavka ratne vlade Mitra Martinovia Crnogorska vlada na elu sa Mitrom Martinoviem nije se, kako je naglaeno, sloila sa ustupanjem Skadra i podnijela je ostavku 21. aprila 1913. godine, a kralj je prihvatio. Pored predsjednika, zajedniku ostavku su potpisali ministri Duan Vukoti i Jovan Plamenac. Sekula Drljevi, ministar pravde pridruio im se jer je bio slubeno odsutan. U tekstu ostavke kralju Nikoli se kae: Poto se kraljevska vlada razila sa Vaim Velianstvom u pitanju Skadra, ostajui ista pri tome, da se Skadar ne naputa bez oruanog protesta protivu svakoga onoga koji bi pokuao da nam ga oduzme, to mi je ast ovim u ime moje i mojih cijenjenih drugova podnijeti ostavku na poloaj Vaega Ministra Predsjednika. I ranije je po pitanju Skadra Mitar Martinovi imao mimoilaenje sa dvorom, zbog uplitanja austrijske politike, po pitanju Skadra. U jednom pismu kralja Martinoviu se kae, da bi moda trebalo razmisliti o napadu na Skadar, na koji se Martinovi odluio na dan 21. novembra 1912. godine, da je kralj da se saeka pred mogui zakljuak mira s Turskom da sauva pri tom tri do etiri hiljade ljudi za koje je smatrao da e izginuti. Za napad su se odluili Martinovi, Vukoti i kralj za 21. novembra 1912. godine zbog

  • prevare barona Gizla, austrijskog diplomate, kako je njegova zemlja saglasna sa velikim silama da ostane Crnoj Gori ovaj grad. Meutim, kralj je uoio, prema pisanju tu prevaru, a da je to Gizl izmislio u pokuaju da nam togod izmami u nadoknadi za njeno spram nas toboe prijateljsko dranje u tom pitanju kae kralj Nikola. Martinovi e kasnije, pored svega, biti imenovan za efa Vojnike kue, ukazom kralja Nikole. Ukazom kralja za novog predsjednika vlade imenovan je Janko Vukoti, a istovremeno je vrio dunost ministra vojnog. Ostali lanovi su bili: Labud Gojni, ministar unutranjih djela, dotadanji predsjednik Velikog suda u penziji; Risto Popovi ministar finansija i graevina, dotadanji lan Velikog suda u penziji; ministar prosvjete i crkvenih poslova Mirko Mijukovi, dotadanji direktor Velike Dravne Gimnazije; Ljubo Baki ministar pravde, dotadanji lan Velikog suda i Petar Plamenac, ministar inostranih djela, dotadanji otpravnik poslova u Carigradu. Novu vladu Cetinjski vjesnik je ovako prokomentarisao: Nova vlada..., koja je ovijeh dana stavljena na elo dravnih poslova primila je upravu zemlje u tekim danima, iza jednog velikog rata. Oekuju je u radu raznovrsne muke. Ima da lijei i sreuje naljedstvo rata, koje svakojem narodu, svakoj vladi zadaje mnogo briga, pa ma koliko ratna srea bila nesumnjiva i uspjesi oruja oigledni... Sam Janko Vukoti o tome kae da ga poslije ostavke vlade Mitra Martinovia, kralj ponudi i upravo primora da sastavi novo Ministarstvo. Vukoti dalje kae da je primanje takvog poloaja u tom trenutku bilo za njega veliki teret jer je, izmeu ostalog, trebalo likvidirati s ratom odnosno iznalaziti novana sredstva za isplatu ogromne rekvizicije u zemlji, zatim isplatiti ratne dugove u zemlji i inostranstvu, jednom rijeju lijeiti rane koje uopte rat prouzrokuje, pa makar i najsrenije on svrio po nas, ovaj kome je bila rije. Vukoti navodi da su evropske sile obeale vei zajam i bajagi pod lakim uslovima. A to kao neku vojnu naknadu za bezduno oteti joj Skadar. Do toga je navodno trebalo doi velikom mukom jer je Crna Gora morala prihvatiti evropsku raunsku kontrolu te da e dobro kijati na nas, konstatovao je novi predsjednik vlade. Evropska kontrola, koja je poela ubrzo da radi sa vladom na Cetinju, prema Vukotiu, nije odobravala invalidsku i sirotinjsku potporu, isplatu neisplaenih oficirskih plata, poveanje vojnog budeta, koje je nastupilo, izmeu ostalog, zbog poveanja teritorije i granice, te nepravilnog odreenja granica prema Albaniji, uvoenja reda u novodobivenim oblastima, uvesti i izraditi zakone o podjeli novodobijenog zemljita, a ne

  • dopustiti da se razgrabi i razdijeli kome treba i kome ne treba, kao to se iz ranije obiavalo. Predaja Skadra Poetkom maja 1913. godine crnogorska vojska je predala Skadar meunarodnim trupama koje su pristigle vodenim putem da bi preuzele upravu nad gradom. One su imale oko hiljadu vojnika, meu kojima su se nalazili Englezi, Francuzi, Italijani, Njemci i Austrijanci, a predvodio ih je engleski admiral Burnej. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340178&datum=2012-07-21

    Sukob sa Bugarskom Dalje se komentarie austrougarska politika: Do onoga vremena dok pred oima Junih Slovena bude stajala Crna Gora s narodnim srpskim barjakom u rukama, dotle su uzaludna sva staranja Austrijanaca..., koji se boje ruske agitacije meu Slovenima i zbog toga mrze i Crnu Goru kao ruski bedem na Jadranu, kao zbirni fokus ruskoga upliva na sve Srpstvo, naglaavajui da Srba ima jedanaest miliona. Dalje se priznaje da je Crna Gora robinja Austrije u ekonomskom odnosu jer ju je opkolila sa svih strana vojno, trgovaki i saobraajno. (Cetinjski vjesnik) Takoe, Cetinjski vjesnik prenosi i Paiev ekspoze odran u Skuptini Srbije o stanju na Balkanu u tom trenutku, u kojem je, izmeu ostalog, kazao da je poloaj Srbije teak jer lei izmeu dva carstva, dvije suprotne kuluture, da je naelo Balkan Balkancima zbliilo njegove drave, da je najtee pitanje razgranienja, a da e se to pitanje najlake rijeiti sa Crnom Gorom, jer je uglavnom nagovijeteno ratnim uspjesima jedne i druge vojske, a za one krajeve gdje su obje vojske ule zajedno uredie se granica sporazumom, kao akovica i Pljevlja. Ako i tu bude problema, ostavie se na volju narodu da odlui u kojoj e dravi ivjeti, a u najgorem sluaju predviena je arbitraa. Pai je kazao da su velike sile, prihvatajui predlog Austrougarske o pitanju Albanije, odloile i napustile konano rjeenje balkanskog pitanja, i time stvorile sebi neprijatnu zabavu za dugi niz godina, a da je sama Austrougarska propustila pogodan trenutak da osigura sebi na Balkanu prvjenstvo politiko i ekonomsko. Glas Crnogorca je prenio Paiev govor i u Skuptini u vremenu ne ba dobrih odnosa meu balkanskim saveznicama, naroito problema sa

  • Bugarskom. U tom cilju predsjednik crnogorske vlade Vukoti je otputovao kasnije preko Pei u Beograd, a potom je namjeravao da sa predsjednicima drugih vlada balkanskih saveznica poe u Petrograd. U Beogradu je Vukoti posjetio Paia i kralja Petra u vezi sa dogovorom o putovanju i nastupu u Petrogradu, a ako pone rat s Bugarskom, rekao je novinarima da je Crna Gora gotova da bude u zatitu interesa Srpstva i da je spremna podijeliti svaku rtvu podupirui Srbiju, kao i to, da je vei odred crnogorske vojske na putu ka srpsko-bugarskom frontu. Kasnije je Janko Vukoti, u svojim memoarima o ratovanju sa Bugarskom, kazao da su pomo srbijanskoj vojsci komentarisali neki poslanici u crnogorskoj skuptini, da ih je na taj potez primorao vojniki savez, ali da to nije bilo u pitanju jer je i Srbija prela preko dogovora po pitanju Skadra, ve da je bilo veliko zlo razoriti balkanskih savez, to je Makedonija srpska zemlja i to bi hegemonija Bugara na Balkanu opasna bila, a poglavito za to to su htjeli jednoplemenu Srbiju pomoi pa ma kakvi razlozi i ma protivu koga rat vodila. Vukoti navodi da je crnogorska jedinica, poslata u pomo srbijanskoj vojsci protiv Bugara, oduevljeno doekivana u srbijanskim gradovima. Vukoti je, inae, iz Beograda, saznavi za prve sukobe srbijanske i bugarske vojske, otiao u Skoplje. Zajedno sa srbijanskom Vrhovnom komandom rasporedio je crnogorsku jedinicu na potrebnim poloajima. Velianstveni doek Crnogorske trupe koje su ile u pomo srbijanskoj vojsci protiv Bugarske, prelazei preko Kosova i Makedonije, doekivane su sa ogromnim oduevljenjem. Sluaj je htio da se ba na Vidovdan nau dvije srpske vojske na Kosovu. Crnogorska vojska nije dola tamo radi vidovdanske proslave, ali je ipak taj istorijski dan sveano i skromno obiljeila sa srbijanskom vojskom. Glas Crnogorca komentarie da e se sledee godine, prema zamisli crnogorske i srbijanske strane, sveano obiljeiti Vidovdan i da e to biti najvea i najvelianstvenija dosadanja slava srpskoga naroda. Prema planu tri stotine svetenika prekadie cijelo Kosovo polje, da ni jednom kosovskom mueniku kosti ne ostanu ne prelivene, a u Graanici i na razvalinama Samodree crkve, gdje se priestila vojska cara Lazara, cio dan na Vidovdan od jutra do mraka mnogobrojni svetenici prieivae Srbadiju, koja se bude zatekla sa svih strana... (Glas Crnogorca)

  • http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340278&datum=2012-07-22

    Rat sa Bugarima i mir u Bukuretu O crnogorskoj vojsci na Kosovu Cetinjski vjesnik pie dan ranije: Kosovo nekad tuno, ijoj je alosnoj uspomeni namijenjen sjutranji dan, osloboeno je, osveeno je. Do jue, takorei, znamenje propasti cijelog jednog naroda, od danas obiljeje pobjede i ponosa. Pogreke predaka, slivene u kosovsku tragediju, preobratile su se u vrline savremenika, koji propast u prolosti zamijenie slavom u sadanjosti... Narodni genije uio je pokoljenja svesrpskoj misli koja je bivala jaa ukoliko su gonjenja iste bila bezdunija. ... Na Kosovu su se jue zagrlile dvije srpske vojske. Srca brae i za obje srpske kraljevine mogla su svojim otkucajima kazivati svoja osjeanja jednog i istog naroda, koji je toliko urio za sjedinjenjem Srpstva od Dunava do Mora... (Cetinjski vjesnik) Kralj Nikola je u vezi rata sa Bugarskom, u proglasu upuenom Crnogorcima, izmeu ostalog kazao: Kad Sunce izbavljenja i slobode obasja mnogo napaene hrianske narode Balkanskog poluostrva; kad s njega ieznu sjenke prorokova barjaka... opijen steenim uspjesima i slavom saveznika, na etvrti drug htjede nasilno da prigrabi nae zajednike tekovine, ne osvrui se ni na pravdu Boju ni oinski sud Cara pokrovitelja, koji nam ga pruae za dobro i slogu nau, a radost Njegovu, Bugari, zavedeni strgoe se od naeg slovenskog jata. Bugari nasrnue na brau i saveznike... U drugom dijelu proglasa obraa se vojnicima sakupljenim u Deanskom odredu iz redova pobjedilaca sa Lima i Skadra koji se ve borite u dolini Vardara, Bregalnice i Strumice rame uz rame sa svojom braom iz Srbije, vitezovima od Kumanova i Bitolja u odbrani naih srpskih interesa, dokaite i ovom prilikom da ste zatitnici pravde i slobode, zatonici mrijet naviknuti... da i sada kao i vazda izvrite svoju dunost prema Otadbini i Srpstvu... (Glas Crnogorca) Rat sa Bugarskom poznat je u istoriografiji kao Drugi balkanski rat. Cetinjski vjesnik pod tim naslovom objavljuje slubene izvjetaje sa ratita: I slubeni i novinarski izvjetaji govore najpovoljnije o dranju naih vojnika i o njihovim herojskim podvizima. List se poziva na izvjetaje drugih srpskih listova Srbobrana, Srpske rijei, Zastave, Balkana i drugih, koji su isticali oduevljeno junatvo i neustraivost naih sokolova. Dalje se kae da su gubici crnogorskih trupa minimalni, a ranjene Crnogorce

  • u Srbiji su primili s bratskom ljubavlju i ukazuju im naroitu panju i njegu. U drugom ratnom izvjetaju se kae da se horizont razvedrava, a uasno klanje meu dojueranjim saveznicima popustilo je u svojoj estini... Pomalja se lik Pobjede, koja se ovoga puta nasmijeila mnogo namuenom i iskuavanom srpskom narodu. Srbi mogu biti zadovoljni... izvojevali su pobjedu pravednoj stvari... Dokumentovana je pred cijelim svijetom... Ona je ispisana za sva vremena, da je i nepismeni mogu itati, po Ovijem Polju potocima krvi... Sa nepobitnom injenicom sjajne pobjede srpskog oruja u Maedoniji mire se sada i dumani srpski. Oni sami kre puteve izmirenju i sporazume sa srpskim narodom... (Cetinjski vjesnik) Rat saveznika Srbije, Crne Gore, Grke i Rumunije zavren je pobjedom nad Bugarima. Pregovori o miru poeli su u Bukuretu 13. jula 1913. godine, a primirje je zakljueno 18. jula, kad su borbe na frontovima prestale. Mir sa Bugarskom zakljuen je 28. jula 1913. godine, potpunom dominacijom saveznika. Od poetka pregovora za mir do 3. avgusta iste godine Crnogorska divizija ostala je na poloajima na graninom frontu izmeu Bugarske i novoosloboenih krajeva Srbije u Makedoniji. Od 3. avgusta divizija se koncentrisala u Koanima, odakle je eljeznicom prevezena do Kosovske Mitrovice, gdje se zadrala u karantinu zbog bolesti kolere. Zatim je pjeke produila do Kolaina, gdje je stigla 20. avgusta 1913. godine. Vojnici su tu sveano doekani i demobilisani. Crna Gora nije nita dobila U borbama protiv Bugara Crnogorska divizija imala je poginulih oficira, podoficira i vojnika 168, umrlih od kolere 56, ranjenih 719. Ukupno 943 izbaenih iz stroja. Za uestvovanje u ovom ratu Crna Gora nije nita dobila niti je ona za to to traila, jer je u njemu uestvovala iz osjeanja solidarnosti sa Srbijom i da bi joj pomogla u odbrani od bugarskog napada. Komandant Crnogorske divizije Janko Vukoti, poto je uestvovao na Mirovnoj konferenciji u Bukuretu, predao je komandu brigadiru Milutinu Vuiniu. U Bukuret je Vukoti otiao zajedno sa srbijanskim delegatima, ministrom Nikolom Paiem, Spalajkoviem, pukovnikom Smiljaniem i sekretarima ajnoviem i Gavriloviem, to je prenio Glas Crnogorca, a jedan njegov broj je skoro cio posveen miru u Bukuretu i estitkama za pobjedu srpskog oruja.

  • http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340410&datum=2012-07-23

    Incidenti oko razgranienja sa Albancima Zavretkom balkanskih ratova nijesu bili zavreni i svi problemi u vezi s njima. Naime, ostalo je pitanje razgranienja izmeu balkanskih drava. Pored toga, albansko pitanje je kulminiralo u balkanskim ratovima. Konferencija ambasadora velikih sila u Londonu u decembru 1912. godine priznala je Albaniju kao dravu, samo sa stranom krunom na njenom elu. Prije toga albanski prvaci iz svih albanskih krajeva i kolonija pod rukovodstvom Ismail Kemal Beja u Valoni 28. novembra 1912. godine (novi kal.) obrazovali su nezavisnu vladu, proglaavajui da je Albanija od toga dana autonomna, slobodna i nezavisna pod privremenom vladom. U junu 1913. godine, Konferencija ambasadora u Londonu izradila je za Albaniju ustav (politiki statut). Sa granicama i pretenzijama Albanija je iskljuivo nemako-austrijski proizvod, a nakon Londonske konferencije, da bi se njene odluke provele u djelo, obrazovana je meunarodna komisija i andarmerija. Meutim, dogaaji 1913. i 1914. u vezi s albanskim prestolom i nemoi meunarodne komisije, stvorili su u tom podruju konfuzno stanje. Dogaaji u Albaniji odrazili su se i na pogranino srbijansko-albansko i crnogorsko-albansko podruje. Srbijanska vlada obavijestila je svoje poslanike u drugim dravama da Albanci vre upad na cijelu teritoriju, sistematski spreman jo od ranije, i da je u tome bilo uticaja sa strane, da su ti napadi organizovani po uputstvima iz Valone, a pod rukovoenjem dvojice lanova privremene vlade, ministra Hasan Beja i Ise Boljetinca, da posjeduju veliku koliinu oruja i municije i da se radi o pobuni Albanaca na srpskoj teritoriji. Takoe je i crnogorska vlada reagovala na dogaaje na granici, izvrivi djeliminu mobilizaciju vojske. Crnogorska vojska imala je oruane sukobe sa albanskim pobunjenicima u okolini akovice. Naoruani Albanci su napali crnogorsku vojsku 23. septembra 1913. godine, predvoeni Bajramom Curijem i Rizom-begom akovakim, dolazei u velikom broju iz Krasnia i Gaa. Crnogorske jedinice pod komandom brigadira Radomira Veovia su u divlje bjegstvo natjerale Arnaute... (Glas Crnogorca) Konano, balkanski ratovi su, pored ostalog, rezultirali spajanjem granica Crne Gore i Srbije. Za zajedniku granicu u Staroj Srbiji se u Glasu Crnogorca kae: Nakon pune sto i tri godine... Bogu hvala, sretno

  • ostvarava spasonosna zamisao Velikog Karaora!... za obnovu stare slave i veliine zdruenje granica dviju slobodnih srpskih drava. Preko Novopazarskog Sandaka...ljutim maem izbie za navijek klin u slovensko meso, udaren od novih dumana slobode srpske i ujedinjenja jo onda, kad su obje drave srpske, ratujui u isto doba, svaka na svojoj strani sama i svojim silama jo i o tragu trideset i nekoliko godina kadre bile, da skre tu prepreku, i da se nau u prirodnom i bratskom zagrljaju... (Glas Crnogorca) Za izvanrednog poslanika i punomonog ministra kralj Nikola je nakon balkanskih ratova u Beogradu imenovao Lazara Mijukovia. Prije Lazara Mijukovia u Srbiju je upuen, u misiju za razgranienje, njegov prezimenjak, profesor i jedno vrijeme ministar prosvjete Mirko Mijukovi, koji je u jednoj izjavi zagrebakom Srbobranu, a koju je prenio i cetinjski Vjesnik, (Od broja 80,16.10.1913. list se zove ovako primj. V.I.), kazao da je granica izmeu Crne Gore i Srbije utvrena, a sporazum definitivan, poto sadanji delegat Crne Gore ima potpuno punomoi sa Cetinja... Dalje, Mirko Mijukovi je rekao da je potpuno zadovoljan uspjehom svoje misije, doekom i panjom u Beogradu, a zavrio je tvrdnjom da e Crna Gora ostati vjerna Srbiji i da e stajati sa njome rame uz rame u novom ivotu i novim borbama, da postavljena granica ne moe da sprijei, niti ima namjeru da ukoi zajedniki ivot, i ona moe znaiti neto samo u odnosu na inostranstvo i u meunarodnom pogledu, ali za Srbiju i Crnu Goru ona znai samo vezu vjekovima ekanu i garantiju za svijetlu zajedniku budunost. Za taj politiki jak ivot potrebna je jaka ekonomska podloga i Crna Gora nema vee elje, nego da Srbija izlazei svojom trgovinom na more, izvede na Bar svoju glavnu trgovinsku valu to e s pitanjem dotle ureeni initi jaku garantiju za budunost, zajednicu i napredak obadviju zemalja. Takoe je i Pai dao izjavu istom listu u vezi sa razgranienjem Crne Gore i Srbije. On kae da je sporazum postignut, na karti se povlai detaljna linija, a da u svemu ostalome vlada potpuna saglasnost izmeu Srbije i Crne Gore i da rezultati u prolosti ne daju prava sumnjati o budunosti. Ova je obezbijeena. (Vjesnik) Izjava Mirka Mijukovia potkrijepljena je, pored ostalog, bratskom saradnjom srbijanske i crnogorske vojske u balkanskim ratovima i srdanim susretom na dugom frontu od Vikoa na sevjerozapadu prema Hercegovini, pa preko Podborove i Brodareva do Sjenice na jugoistoku. Stanovnitvo je ispoljavalo istovjetne simpatije i prema srbijanskoj i prema crnogorskoj vojsci.

  • http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=340535&datum=2012-07-24

    (Kraj) Feljton u listu Dan, od 11. do 24. jula 2012.