Vjekoslav Bajsi}

��������������� ������������

2

���������

Za pro{log svjetskog rata do`ivjeli su uro|enici Nove Gvineje –plemena s kulturom kamenog doba – sa svog stanovi{ta vrlo ~udnei uzbudljive stvari. Katkada bi doletjela neka velika ptica i pala ud`unglu prepuna vrijednih i korisnih predmeta. Na{la se dapa~ena grebenu i neka ~udna la|a s dragocjenim teretom. Do{lo jevrijeme kad se pojavila i ~itava flota tih neobi~nih nosilica i po~elatovariti na ̀ al vozila hranu, odje}u no`eve i koje{ta nerazumljivoali divno... Radost bi bila nepomu}ena da se tu nisu na{li i nekibijeli ljudi koji su branili prilaz, pokupili napokon ono najboljei oti{li. Nekada bi se vratili, iskr~ili u d`ungli ravan prostor nakoji bi im onda slijetale one ptice.

Doma}ima je otprve bilo jasno da im to blago {alju preci sonoga svijeta – ina~e sve to ne bi dolazilo upravo na njihov otok.Samo je bila velika nesre}a {to su se uvijek pri tom na{li i ti bijelii pokrali njima namijenjenu ba{tinu. Tako je ratni promet dobiosvoje neo~ekivano tuma~enje i stvorio tzv. kargo-kult. Ljudi sushvatili da nema smisla tegobno kr~iti pra{umu i saditi taro kadsu preci tako dare`ljivi. Valjalo je promijeniti `ivot i sprije~iti dablago do|e u tu|e ruke. Doma}i su se »organizirali«, pojeli svojuprasad, popalili kolibe i po~eli po d`ungli graditi neke aerodrome~elkaju}i da velike ptice slete onamo. No, i ptice i la|e – ve} jeodavna bio pro{ao rat dolazile bi i nadalje u ruke bijelima.

Bijeli su nastojali obja{niti da je rije~ o nekoj zabuni.Australska je vlada dapa~e pozvala neke predstavnike da se na

3

licu mjesta uvjere kako corned beef u obliku goveda zahtijeva zauzgoj sli~nu brigu kao i njihovi seoski krmci, da no`eve i {iva}ema{ine prave ljudi u tvornicama i da veliku pticu ne {alju pre|inego se proizvodi uz mnogo napora, pameti i mi{i}a. No, koristinije bilo mnogo. Kako bi ~ovjek mogao trijezno napustiti ponosnouvjerenje u ispravnost svojih navika, prihvatiti zbilju svojenedoraslosti, promijeniti mentalitet i dati se na vrlo tegobnurabotu da se nadoknadi tisu}ljetna razlika?

Ovih se dana potiho proslavila desetogodi{njica po~etka II.vatikanskog koncila. Danas se zna da nije bila rije~ o hiruneobi~nog pape Ivana XXIII. Ve} se dugo osje}ala potreba togkoncila. Zna se da ga je bio planirao ve} Pio XII. a zna se da je naneki na~in morao biti druk~iji nego svi dotada{nji koncili. Nijeimao zada}u da proglasi neku novu dogmu ili da pomiri zava|enestranke u Crkvi ili uvede neku specijalnu disciplinu. Rije~ je bila– na ̀ alost i jo{ uvijek jest – o preveliku raskoraku izme|u ̀ ivotadana{njih ljudi i okvira, govora Crkve – elektri~ari bi rekli: orazlici u fazi izme|u Crkve i onih kojima ima propovijedati. Takoda je Crkva kao pojava sve vi{e postajala nerazumljivom ineva`nom za dana{njega ~ovjeka, koji svoje `ivotne problemenastoji rije{iti kako zna i mo`e, ne nalaze}i vi{e u Crkvi onustvarnu pomo} za kojom iz svojih raznih prokletstava vapije.

Nije tu nikako rije~ o tom da se pojedini kr{}ani ne trude ine zala`u. Sam je koncil upozorio na to da je rije~ o mnogo ve}imi zama{nijim doga|ajima, koji tra`e mnogo ve}e i zama{nijeodluke i napore. Danas u na{im sitni~avim sva|ama i ~estojeftinim podvalama, krparenju i kratkovidnu uzrujavanju njegovesu rije~i kao daleka jeka nekad izre~ene nade u ozbiljnost iodva`nost Crkve: »Radost i nada, `alost i tjeskoba ljudi na{egavremena, osobito siroma{nih i svih koji trpe jesu radost i nada,`alost i tjeskoba tako|er Kristovih u~enika, te nema ni~ega uistinuljudskoga a da ne bi na{lo odjeka u njihovu srcu... Oni su primiliporuku spasenja da je iznesu pred svakoga. Zato zajednica kr{}ana

4

do`ivljava sebe doista usko povezanom s ljudskim rodom injegovom povije{}u... Da bi Crkva mogla izvr{avati tu zada}u,du`nost joj je da u svako vrijeme ispituje znakove vremena ituma~i ih u svjetlu evan|elja. Tako }e onda mo}i, na na~in kakoodgovara svakom nara{taju, odgovoriti na vje~na ljudska pitanjao smislu dana{njeg i budu}eg `ivota i o njihovu me|usobnomodnosu. Treba dakle upoznati i shvatiti svijet u kojem `ivimo;njegova o~ekivanja, te`nje i ~esto dramati~an zna~aj... Danas~ovje~anstvo pro`ivljava novo razdoblje svoje povijesti, u kojemse duboke i brze promjene postepeno pro{iruju na cijeli svijet...Tako ~ovje~anstvo sa stati~kog shva}anja poretka stvarnosti prelaziu dinami~no i evolutivno... Time tradicionalne mjesne zajednice– kao {to su patrijarhalne obitelji, klanovi, plemena, sela, razneskupine i dru{tvene povezanosti – danomice pro`ivljavaju svedublje promjene. Postepeno se {iri tip industrijskog dru{tva... iposve preobra`ava stolje}ima ustaljena poimanja i oblikedru{tvenog ̀ ivota... Promjena mentaliteta i struktura ~esto dovodiu pitanje tradicionalne vrijednosti, napose me|u mladima... Pa iba{tinjene ustanove, zakoni, na~ini mi{ljenja i osje}anja ne moguse uvijek, ~ini se, zgodno uskladiti sa sada{njim prilikama... Noveprilike, napokon, utje~u na vjerski `ivot. S jedne ga straneizo{treniji kriti~ki duh ~isti od magi~nog shva}anja svijeta i odpreostataka praznovjerja te zahtijeva vi{e osobno i djelotvornijeprianjanje uz vjeru... S druge pak strane sve {ire mase prakti~kinapu{taju religiozni `ivot.«

Znam da mnogi `ale {to je uop}e do{lo do tog koncila, jermisle da sve zlo u Crkvi po~inje odanle – kao da ki{u prouzrokujuoni {to nose ki{obrane, jer je ki{ilo ~im su se pojavili ki{obrani –no ako se toliko govori o prihva}anju autoriteta i istine, onda bivaljalo prihvatiti ovo gore re~eno. Dakako da nije potreban koncilda se do|e do tog uvida; dosta je malo trijezna smisla za povijest.Ali ako su tu izre~eni stvarni dubinski uzroci dana{nje religioznekrize u svijetu i Crkvi, za{to se to tako ~esto ignorira i tra`e razlozi

5

Tekst iz knjige Strah za granicu

© copyright Kr{}anska sada{njost

http://www.ks.hr

e-mail: ks�zg.tel.hr

narud`be: ks-prodaja�ks.hr

u sekundarnim ili slu~ajnim pojavama? Nije valjda za sije~anjskimraz kriv mali Ivica {to je ostavio otvorena vrata hladnjaka. Akosu ljudi uslijed tih dubokih promjena napustili povijesne okvireCrkve, za{to bi si Crkva mogla dopasti jedino u tim okvirima itra`iti rje{enja za ljude ba{ samo u tim okvirima?

Vjeruju}i u Boga stvoritelja i njegovu svemo}, vjerujemoda je on dao zakonitost {to je otkrivamo u ljudskim odnosimatokom povijesti. Crkva, ukoliko je ovostrana dru{tvena stvarnost,uklopljena je u tu zakonitost. Ba{ to tvrde gore citirane rije~ikonstitucije »Gaudium et spes«. Velike povijesne krize Crkve bilesu samo grijesi protiv te zakonitosti, tj. kr{}ani nisu uvijek biliraspolo`ivi za ljude. Ako one »koje imamo« jo{ samo »~uvamo«,tko }e napokon po}i u taj svijet da propovijeda?

Velike promjene tra`e velike i dugotrajne odluke na pravommjestu i u pravo vrijeme. Pred sobom imamo samo dana{nji svijet.@eljeti neki uspjeh tako da mu ignoriramo zakonitosti i unutarnjemogu}nosti zna~i samo zalutati u d`unglu kargo-kulta.

Studeni 1972.