vače slovenija seminarski

25
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju Katedra za arheologiju Jasmina Ferhatović Vače u željeznom dobu

Upload: jasmina-ferhatovic

Post on 01-Feb-2016

54 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Vače Slovenija Seminarski

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za historiju

Katedra za arheologiju

Jasmina Ferhatović

Vače u željeznom dobu

Sarajevo, 2015

Page 2: Vače Slovenija Seminarski

Sadržaj

Sadržaj 2

Uvod 3

Zaključak 14

Tabela 15

Bibliografija 16

2

Page 3: Vače Slovenija Seminarski

Selo Vače pripada općini Litiji, regiji Središnje Slovenije, i nalazi se oko 30 km

sjeveroistočno od glavnog grada Ljubljane. Unutar ovog malog prostora, koji ne izgleda

različito od ostatka susjednih sela, ipak se nalazi veliko arheološko nalazište koje skriva, čak i

danas, nalaze iz ranog željeznog doba. Ono je poprište metalurgije u regiji Dolenjske, a

samim time i umjetnosti, trgovine i komunikacija.

Uzvišenje na kojem leži gradina, pruža izvanredan pogled na okolna brda i ravnice, koje su

bile preteča antičkim cestama, i na rijeku Savu, važnu plovnu rijeku i danas.  Uz to, vačke

metalurške radionice, lahko mogu doći do rude željeza, koja se nalazi na površini, što

pogoduje razvoju metalurgije. U Vačama se uveliko iskorištavaju i poljoprivredna bogatstva,

što naselje može zahvaliti blizini doline rijeke Save i brdu Sveta Gora. Svi ovi elementi čine

nalazište bogatim i zasigurno jednim od najvažnijih u Dolenjskoj, Sloveniji, pa čak i

Halstattskoj kulturi. Valja napomenuti da F. von Hochstetter, još 1883. g. Za Vače kaže da je

lokalitet koji:

Smijemo porediti sa čuvenim grobljem samog Halštata, po kojem je čitav

prahistorijski kulturni period dobio svoje ime.1

To mogu potvrditi i svjetski poznati nalazi, poput Vačke situle, koja predstavlja jedno od

najreprezentativnijih umjetničkih ostvarenja jugoistočne Halstattske teritorije i situlske

umjetnosti uopće. Uz situlu, pažnju plijene i pojasna kopča, bakreni kip muškarca iz Vača i

mnogi drugi nalazi. Svi nalazi ukazuju na činjenicu da je ovo prahistorijsko naselje obilovalo

materijalom, koji je za arheologe veoma interesantan, te je zbog toga istraživano i u 19.

Stoljeću, a naravno, i kasnije. Stoga, ovaj rad će sadržati historijsku sintezu istraživanja

sprovedenih na lokalitetu, kratak opis najvažnijih nalaza, periodizaciju, stanja privrede i

drugih važnih čimbenika u socialnom životu prahistorijskih Vačana.

Dolenjska, regija današnje jugoistočne Slovenije, kojoj pripada i ovo nalazište, može se

pohvaliti dugom historijom arheoloških istraživanja. Naravno, slučajni nalazi su, kako to

inače biva, pronalaženi od strane lokalnog stanovništva, kroz cjelokupno 19. Stoljeće, ali i

ranije. Stare u svom djelu navodi da je i određeni seoski učitelj Peruzzi već i ranije sprovodio

iskopavanja2, ali je to naravno danas nemoguće potvrditi ili saznati šta je navedeni pronašao.

Prekretnicu predstavlja otvorenje Krainisch Ständisches Museum, koji svjedoči da naučna

iskopavanja i zanimanje naučne elite Austrije za Sloveniju počinje još 1820-tih, pa nas nije za

iznenaditi da, iako zainteresirani za antička nalazišta, arheolozi postepeno počinju sa

1 Gabrovec 1987, 312 Stare 1955, 69

3

Page 4: Vače Slovenija Seminarski

istraživanjima, već tada. Ipak, sistematska iskopavanja prahistorijskih gradina i nekropola

počinju tek 1870-tih godina.

Vače su prvi puta sistematski istraživane 1879., što finansira Ernst von Windischgraetz, a od

1881. carska Zentralna komisija iz Beča. U saradnji Karla Dežmana i Ferdinanda von

Hochstettera3, šesnaest lokaliteta iz regije biva publicirano u Mitteilungen der k. k.

Zentrallkommission Wien, među kojima je i Vače. Jedna od prvih stvari koje Hochstetter

pominje u svom radu 1883. g. je potencijal koje nalazište ima. Iako je njegov zadnji posjet

Vačama bio jako siromašan metalnim nalazima, on se fokusira na nalaze, njihovu obradu i

analogije. Jako nepovoljna za datiranje danas je činjenica da u svojoj publikaciji ne navodi

grobne cjeline u kojima je pronađen određeni nalaz, nego samo dokumentira otkopane

grobove, njihov broj i vrstu i ne povezuje određeni nalaz sa određenim grobom. Nešto

drugačije je ipak, kada govorimo o slučajnim nalazima, kakva je vačka situla. Tada,

vjerovatno zbog izvanredne izrade i prikaza na posudi, Hochstetter navodi tačnije, ali ipak

daje nedovoljno informacija:

Unweit von dieser Ciste fand sich ein kleinerer, glatter, unverzierter Bronzekessel

(Situla) von 25''" Höhe mit einem angenieteten umlegbaren Bugelhenkel.4

Ali, više o situli bit će navedeno poslije. Ipak, uslijed mnogih kontradikcija sa modernim

radovima iste teme, upitna je tačnost Hochstetterovog rada.

Popularizaciji arheologije u Sloveniji pridonosi i prvi zbor Austrjskih antropologa i

prahistoričara, koji je pripremljen u Ljubljani 1879.g. pod rukovodstvom Karla Dežmana u

današnjem Nacionalnom muzeju Slovenije.5 Tu se zasigurno stvaraju nove veze i ljubavi

prema ovoj maloj ali prahistorijski bogatoj zemlji. Navedeni zbor je dokaz da je arheologija u

regiji već polahko uzimala svoj zamah, te da za to vrijeme moderna i sistematska naučna

iskopavanja nisu bila novina. Zanimanje Beča, ali i svjetske naučne javnosti, postepeno se

usmjeravao i ka Sloveniji a velik utjecaj u tome opet ima rad F. v. Hochstettera. Vače je

postao dio kongresa antropologa 1882. u Frankfurtu, gdje autor opisuje situlu sa Vača i

godinu kasnije objavljuje prvi rad isključivo na ovu temu6. Navedeno dokazuje, da je interes

same naučne elite porastao konkretno za Vače, njegovu okolinu, ali i Sloveniju.

Usprkos svemu, ni ona nije ostala imuna na nestručne i divlje kopače, koji nemaju interesa u

nauci, nego samo u novcu. Jernej Pečnik jedan je od takvih. Svoja iskopavanja u cjelokupnoj

3 Deschmann- Hochstetter 18794 Hochstetter 1883/a, 1635 Dular- Tecco Hvala 2003, 156 Hochstetter 1883/b

4

Page 5: Vače Slovenija Seminarski

Dolenjskoj započinje 1883., a ni Vače nije ostalo imuno na njegovo uništavanje. Čak ni muzej

u Ljubljani nije mogao ovladati ovim iskopavanjima, a Naturhistoriches museum u Beču ga je

poticao, jer je pronalazio nove lokalitete. Naravno, česte su bile i prodaje, ali i darovi,

okolnim muzejima, gdje se ističu muzej Kranja (današnji Nacionalni muzej Slovenije) ali i

Naturhistoriches museum u Beču. Uz poticaj stigli su i zahtjevi za jednostavnim

označavanjem iskopina na mapi, koje Pečnik nikada nije objavio. Jedini njegov naučni rad

koji predstavlja sintezu iskopavanja od 1883. Do 1889., je objavljen u Mitteilungen der k. k.

Zentralkommission, a sastavljen je kao puki popis iskopavanja i nalazišta koje je obavio u tom

periodu7.

U početku 20. st., tačnije u periodu 1905.-1915. Vojvotkinja od Mecklenburga finansira

iskopavanja također u Dolenjskoj. Najveći fokus je na Magdalenskoj gori i Stični, gradinama

susjednim Vačama ali i na našem lokalitetu. Njena iskopavanja, poput onih vršenih od strane

Jerneja Pečnika, imale su isključivo ekonomski motiv. Bez obilježavanja grobnih cjelina i

nasumičnih iskopavanja, ona angažira neuko domaće stanovništvo a nalaze prodaje8. Danas,

njenom zaslugom, materijal iz Vača možemo vidjeti u muzejima u Oxfordu, Harvardu i

Berlinu.

Važno je i spomenuti da je obradom materijala 1914. g. Moritz Hoernes u Wiener

prahistoriche zeitschrift datirao vačku nekropolu. Tu dataciju, 1955. koristi i France Stare:

1. An older phase with cremations- from 800 to 600 B.C. and

2. A later group of cremations and inhumations- from 600 to 400 B.C. 9

Što je, naravno, dokaz da su Vače i dalje bile jako interesantna tema Bečkih prahistoričara.

Možemo doći do zaključka da su istraživanja do Prvog svjetskog rata u području Dolenjske,

gotovo isključivo se fokusirala na nekropole. Rijetko, kao što je slučaj na Vačama, je

istraživana i gradina zajedno sa nekropolom. U periodu od 1879. Do 1915. g. na lokalitetu je

postojalo oko dvije hiljade grobova10 koji su iskopani. Vače je bilo jedno od prvih

prahistorijskih nalazišta u Dolenjskoj, i na njemu je do sada istraživao velik broj

prahistoričara i neukih kopača, ali je ipak bilo i jako važan dio arheološke karte Slovenije,

Halstattske kulture i sveukupne arheologije.

Nakon Prvog svjetskog rata, Walter Schmidt, sistematski istražuje Spodnju i Zgornju Kronu

u periodu od 1932. do 1935. i identificira ih kao dva glavna naseobinska lokaliteta

7 Dular- Tecco Hvala 2003, 178 Stare 1955, 69- 719 Hoernes 1914, Stare 1955 10 Dular- Tecco Hvala 2003, 15

5

Page 6: Vače Slovenija Seminarski

prahistorijskih Vačana. Pronalazi ukupno šesnaest kuća, na oba dijela nalazišta i vrši

datiranje. U kući br. 6, koja je veća od ostalih, pronalazi kovačnicu, koja se nalazila uz kuću,

imala je ognjište od poda odignuto 10 cm, ispod kojeg se nalazi šljaka, manji komadi željeza i

bronce, brus i posude. Kovačnica je bila veličina 4 x 2 m, i siguran je dokaz razvijene

metalurgije unutar naselja11. Datiranje koje uspostavlja Schmidt za gradinu na Spodnjoj i

Zgornjoj Kroni, koristi i Stare:

1. Beginning of the oldest settlement- Halstatt II/ Este II- 7th and 6th ct B.C.

2. The later period of the settlement- Halstatt III/ Chertosa- 5th ct B.C.

3. The latest period of the settlement- Halstatt IV (La Tenne I) / Este IV- to the year 118.

B.C. 12

Iako ju navodi u svom djelu, France Stare godinu ranije uvodi i novu dataciju Vača u kojoj

uključuje i nalaze sa nekropola i sa naselja:

1. Vače period I- from 800 until 600 B.C.

2. Vače period IIa- from 600 until 450 B.C.

3. Vače period IIb- from 450 until 350 B.C.

4. Vače period III- from 350 B.C. up to the arrival of Romans13

Uz novu hronologiju, Stare u svom djelu nudi kratak pregled dosadašnjih iskopavanja i

registar nalaza, koje dijeli u dvije grupe: iskopavanja Dežmana, vojvotkinje od Mecklenburga,

i ostalih, i iskopavanja Schmidta. Stare se fokusirao na popis nalaza i njihovo objavljivanje ali

ne vrši nikakva terenska iskopavanja.

Nakon navedenih istraživanja, 70-tih se u Dolenjskoj vrši najviše zaštitnih intervencija, bez

pretjerane količine sistematskih i terenskih iskopavanja. Stane Gabrovec piše o Vačama u dva

djela, prvi puta u Godišnjaku ANU BiH, a poslije u Praistoriji jugoslavenskih zemalja, tomu

V. Tu Vače bivaju uvrštene, kako im i pripada, u sami vrh Slovenske arheologije, ali i kao

jedno od najvažnijih nalazišta u Dolenjskoj grupi, ali i Jugoistočnoj alpskoj regiji.

U 21. st., tačnije u 2003. g. vrši se revizija ranoželjeznodobih nalazišta u Jugoistočnoj

Sloveniji, a tu je naravno uvršteno i Vače, zajedno sa svojih deset nalazišta. U Southestern

Slovenia in the early iron age, Janez Dular i Sneža Tecco Hvala katalogiziraju nalazišta oko

sela Vače: Lestina, Zgornja Krona, Ravne Njive, Spodna Krona, Gradišče, Cvetež, Sveta

Gora, Apno, Ronkarjeve drage i Klenik (Tabela I, slika 1). Osim toga, oni vrše kratak popis

11 Schmidt 1939, 9612 Stare 1955, 69-7113 Stare 1954

6

Page 7: Vače Slovenija Seminarski

historijata istraživanja u regiji, kritiziraju te radove i na moderan način sagledavaju socijalne i

ekonomske prilike unutar naselja. U sklopu kataloga nalazišta, uključeni su samo osnovni

podaci o nalazištu: ime, općina, tip nazišta, datacija, nacrt i literatura.

I posljednje istraživanje vršeno na Vačama je objavljeno i vršeno u ljetu 2014. g. U pitanju su

iskopavanja i kratki opis gradinskog naselja na Gradišču. Među nalazima je jedna kuća,

keramika, kameno oruđe, jame za drvenu konstrukciju. Po nalazima Matej Draksler utvrdio je

da se radi o naselju iz srednjeg brončanog doba14.

Možemo zaključiti da su istraživanja u 20. I 21. st. malobrojna ali su, s obzirom na njihov

moderan karatker, dosta doprinijela kvaliteti istraživanja i poznavanja ovog nalazišta.

Pojavljuju se dva datiranja samog nalazišta i sinteze i katalogizacije nalaza koji nisu imali

priliku da se objave u 19. st. Ipak, sa istraživanja nekropola se prelazi prvo na istraživanje

naseobine, a nakon toga i na zaštitu. Ali, činjenica da su u 2014. g. ponovo počela

iskopavanja, nam daje nadu da će Vače dokazati svoj kontinuitet i u brončanom dobu, kakve

naznake već imamo. Najmodernija istraživanja su nam potvrdila da arheološki materijal na

deset vačkih lokaliteta nije još presušio i da, uz moderne metode, možemo još mnogo toga

naučiti od Vača.

Osim navedenih periodizacija, postavljenih od strane Hoernesa, Schmidta i Starea, Halstattom

u Sloveniji se bave i H. Frey, G. Krossac i B. Teržan. Ali, naravno i Stane Gabrovec, koji

željezno doba u Dolenjskoj dijeli:

1. Stupanj Podzemelj (sa podstupnjevima Podzemelj I i II)

2. Stupanj Stična (sa podstupnjevima Stična I i II)

3. Stupanj zmijolike fibule

4. Stupanj certoške fibule (sa podjelom na stariji i mlađi)

5. Negovski horizont (isto tako sa mogučnošću podjele na stariji i mlađi)15

Za ovu periodizaciju izuzetno su važni nalazi sa Vača, te možemo pratiti njihov razvoj kroz

cjelokupan halstattski period u Dolenjskoj, a i kasnije. Ovo dokazuje da, iako je materijal

iskopan često bez grobnih cjelina i nekada od strane divljih kopača ili se radilo i o slučajnim

nalazima, bilo je moguće izvršiti dataciju i nalaze iskoristiti za utvrđivanje periodizacije

cjelokupne regije.

Vače ne može se ni zamisliti bez njegove situle, kojoj duguje gotovo svu svoju istraženost i

slavu. Već smo spomenuli neke od najpoznatijih nalaza, ali je vačka situla zasigurno

14 Draksler 2014, 1615 Gabrovec 1987, 36

7

Page 8: Vače Slovenija Seminarski

najpoznatija i najbolje izrađena, datira se u 5 st. p. n. e. Pravljena od bronzanog lima debljine

0.2 cm, visine 24.5 cm, gornji dijametar je 20 cm, a donji 13 cm.16 Ukupna zapremina je oko 2

l. Sastoji se iz dva sastavljena lima, reljefni ornamenti se iskucavaju a zatim se površina

polira. Ručka je napravljena od debele tordirane žice sa završecima stiliziranim u obliku pačje

glave a dno posude je izbočeno sa unazad ili vani zaobljenim ivicama17. Reljefni prikazi na

situli podijeljeni su u tri friza.

Prvi friz prikazuje tri konjanika, dvoja kola sa po jednim konjem, dva čovjeka koji vode konje

i ptice.

Drugi friz na prvom limu po redu prikazuje: žrtvovanje ili tamjan koji se stavlja u žrtvenu

posudu, muškarca na prijestolju koji nosi drugačije pokrivalo za glavu i drži skeptar ili žezlo18,

ritual za muškarca na prijestolju, muškarca van konteksta, muzičar ili muškarac na prijestolju

koji svira, čovjeka koji nosi neornamentiranu situlu i ponovno ritual. Na drugom limu u

drugom frizu se nalazi: četiri čovjeka koji posmatraju dva boksera između kojih se nalazi

kaciga, i uveličani ovan sa pticom koja mu sjedi na leđima.

U trećem frizu prikazane su isključivo životinje: lav sa vučjim repom koji proždire nogu,

jeleni i divokoze19 sa pticama na leđima. (Tabela I, slika 2)

Kao što je već navedeno, prvi situlu objavljuje Hochstetter 1883., nakon izlaganja o njoj na

kongresu antropologa 1882. u Frankfurtu. Ustvari, manje je poznata priča o njenom

pronalasku, koja je zasigurno i manje glamurozna. Pronašao ju je Janez Grlic, stanovnik

Klenika, na samo 1.5 m dubine. Usmena predaja govori da se to dogodilo 14. Januara, ali je to

vjerovatnije bio Mart 1882. Nakon pronalaska, ostaje kod Janeza, do kada muzej Kranja

saznaje da se situla nalazi tu i daje 20 guldena pronalazaču. Ne znajući šta je iskopao, Janez

Grlic prodaje situlu, čija vrijednost kasnije biva procijenjena na 6000 austrougarskih

guldena20. Nakon toga, kako i Hochstetter piše, ostaje u muzeju do njegove objave.

Od kuda dolaze ustvari, ornamenti sa situla? Možemo zaključiti zasigurno, na osnovu

životinja u tečem frizu, konkretno na Vačkoj situli i drugih elemenata sa drugih situla, da se

radi o orijentalnom stilu preuzetom od Etruščana, konkretno stil iz Male i Prednje Azije koji

preuzimaju Etruščani.21 Iako situle imaju etruščansku ornamentiku i karakteristične su i za

nalazišta halstattske kulture, slovenske su situle ipak domaće izrade. Zasigurno se ne radi o

importu iz bilo kojeg od navedenih prostora, jer svi likovi na reljefu vačke situle, nose

16 Hochstetter 1883/a, 17217 Gabrovec 1987, 10018 Isto, 10019 Isto, 10220 Božić 2012, 1821 Gabrovec 1987, 104

8

Page 9: Vače Slovenija Seminarski

domaće oružje, odjeću i kape, bore se određenom tehnikom boksanja, karakterističnom samo

za područje Halstatta, ali najvažnija karakteristika i ona koja nam sigurno govori da je situla

lokalne izrade, je da lav sa trećeg friza ima vučji rep.22 Lav je motiv preuzet iz etruščanske

umjetnosti, i zbog nepoznavanja ove životinje u stvarnom svijetu, lokalno stanovništvo ga

adaptira svojim životinjama koje često viđa i tako ga prikazuje. Vjerovatno se radi i o

majstorovom neznanju, što opet potvrđuje argument lokalne izrade. Ipak, Vače je centar

eksploatisanja rude željeza i bakra, a samim time i mjesto prerade metala23, što može

uvjetovati zaključku da je navedena situla čak izrađena unutar ili u neposrednoj blizini vačke

gradine. Ipak, do sada nema radova koji se bave ovom temom.

Šta prikazuje situlska umjetnost? Od samog pronalaska naše situle, vodi se diskusija šta reljefi

na njoj prikazuju. Da li se radi o mitološkoj ili obrednoj predstavi na situli ili je ona realistična

slika iz života seljaka i vojnika. Pojavljuju se i ideje da je situla povezana i sa grobnim

kultom, životom višeg sloja ili herojskim svijetom.24 Naravno, može biti sve navedeno, ali mi

ne možemo sa sigurnošću tvrditi niti jedno, niti drugo.

Naravno, s obzirom da je situlska umjetnost originalna, arhaična i ima jako uzak izbor tema

kojih prikazuje, česte su analogije. Prvi puta o analogijama govori prilikom objave situle

Hochstetter, prvo ju poredi sa nalazima iz austrijskih Alpi, poput onih iz Matreia i Moritzinga,

obje nađene u blizini Tirola. Situla iz Matreia ili tačnije njeni ulomci, nađeni su u nekropoli

KPŽ, veća je od vačke, sadrži isti prikaz halstattske borilačke vještine, tijela ljudi su na jednak

način prekriveni plaštom a čak su u istoj poziciji i bokseri pa Hochstetter smatra da je korišten

ili isti nacrt ili isti šablon za izradu25. Ulomci ciste iz Moritzinga također imaju konjanike i

kola, jednako prikazana kao one na našoj situli. Oba ulomka iz Tirola pronađena su u lošem

stanju pa ne možemo zasigurno tvrditi da se radi o potpunim analogijama.

Uz to i ulomak metala sa Magdalenske gore sadržava kacige koje su prikazane na situli sa

Vača, ali nije sigurno da li je ulomak dio situle, kacige, pojasne kopče ili ciste.

Situle iz Italije koje Hochstetter navodi su: Certosa, Este, Sesto Calende, Trezzo i ogledalo iz

Castelvetra. Ipak, certoška situla je ona koju Hochstetter smatra najvećom analogijom i s

kojom uspoređuje vačku. Vjerovatno je osnovni razlog tome jer su obje potpuno očuvane,

imaju frizove sa životinjama na dnu, iako situla iz Certose ima četiri friza. Poput situle iz

Matreia i ona je pronađena u nekropoli i sadržavala je incinerirane ostatke.26 S obziom na to,

22 Isto, 10023 Isto, 94- 9524 Isto, 10425 Hochstetter 1883/a, 170, 17226 Hochstetter 1883/a, 173

9

Page 10: Vače Slovenija Seminarski

možemo se zapitati da li je možda i naša situla bila dio ritusa ili je sadržavala ostatke svog

vlasnika. Na žalost, ona se mora tretirati kao slučajni nalaz i odgovor na to nećemo dobiti.

Nakon Hochstettera i drugi autori govore o analogijama naše situle, ali pojavom sve većeg

broja situla i diferencijacije situlske umjetnosti u arheološkim krugovima sve se više istražuju

prikazi na situlama. Velik interes je probudila i borilačka vještina prikazana na situlama. Erich

Zimmerman kao i Hochstetter poredi situlsku umjetnost Sjeverne Italije i Jugoistočne

halstattske regije. Zaključuje da za ovakav stepen sofisticiranosti ornamentiranja je potrebna

visoka stručnost majstora i mnogo sati rada. Kao što je već i rečeno, situlska umjetnost je

uskog izbora ornamenata, pa čak devetnaest od dvadeset i sedam ukupno pronađenih situla, na

sebi prikazuje scenu boksa27. Ova scena na ima tri glavne karakteristike koje su analogne na

svih devetnaest situla: oprema za boksanje u rukama, jedna ruka boksera je spremna za napad

a druga je uvijek iza, što ne daje idealnu poziciju za udarac. Jednaki prikazi boksanja kao na

situli iz Vača su na situli iz Kuffarna, Matreia i Providence.28 Također je diskutabilno ko se

nalazi oko boksera, da li su to sudije ili gledaoci i da li se ovdje radi o ritualnom sportu ili

zabavi.

Tomaž Lazar se bavi eksperimentalnom arheologijom i 2011. g. pokušao je utvrditi kakav je

sport u pitanju, njegov cilj, osnovne pozicije, ofanzivne i defanzivne udarce. On tvrdi da je

ovaj borilački sport drugačiji od Grčkih i kasnijih varijacija:

The main difference was the use of dumbbells, which were evidently intended to weigh

down the fists. In contrast to certain other researchers who have discussed this theme,

it is considered that Hallstatt boxing represented a technically sophisticated martial

art whose aim was to physically defeat or incapacitate the opponent, and not merely a

skillful game of knocking the dumbbells out of the opponent’s hands.29

Danas se situla iz Vača može vidjeti u stalnoj postavci u Narodnom muzeju Slovenije u

Ljubljani. A devetnaest situla pronađenih na teritoriji Slovenije čine je zemljom s najvećim

brojem situla. Replika naše situle može se vidjeti na šetalištu u blizini Vača, koje vodi po

obližnjim vrhovima, preko Zgornje i Spodnje Krone do Klenika sa nekropolama iskopavanim

do Prvog svjetskog rata.

Ipak, neki nalazi sa ovog nalazišta se ni danas ne nalaze u Sloveniji, takva je pojasna kopča iz

Vača, čija ornamentacija pripada situlskoj umjetnosti. Kopča se datira u 5 st. p.n.e i

napravljena je od bronce, visine 28.5 cm i prikazuje pet figura. Danas se nalazi u

27 Zimmerman 2003, 22528 Isto, 22729 Lazar 2011, 261

10

Page 11: Vače Slovenija Seminarski

Naturhistoriches museum Wien. U horizontu Stična se pojavljuju prve kopče, koje nisu slične

kasnijim, čak su učestale i kopče romboidnog oblika. Izrada i korištenje ovih nalaza se

nastavlja kroz naredna dva perioda, a u negovskom horizontu se javlja vačka30, koja je

poznata po prikazu dvoboja konjanika. Oni bacaju koplja jedan na drugoga, svaki ima po dva:

jedno krače i jedno duže, iza njih stoji po jedan muškarac u ratnoj opremi i na desnoj strani je

prikazan muškarac sa šeširom i plaštom kakav je karakterističan za situlsku umjetnost.

Materijal koji će ukratko biti naveden, ali koji je jednako značajan za datiranje i iznimno

interesantan je: željezni zakrivljeni mač sa prikazima konja na koricama31, bronzani kip

vojnika32 i venetski natpis na negovskoj kacigi33 koji se povezuje sa ostavom takvih kaciga iz

Ženjaka, koje također imaju natpise, te se raspravlja o tome da li je Slovenija imala vlastitu

varijantu ovoga pisma34.

Jugoistočna alpska regija bila je dosta neistražena i decentralizirana regija, ali je naša grupa,

uslijed blizine glavnog grada, a tako i muzeja i dugog historijata istraživanja, već u prošlom

stoljeću bila izrazito dobro istražena. I danas je takav slučaj, gdje je ona i katalogizirana. Tako

znamo da su neke od najvažnijih karakteristika Dolenjske regije gradinska naselja, kakvo je i

ovo nalazište. Iznad vačke gradine je brdo Sveta Gora, ispod njega nalaze se ravnice pogodne

za poljoprivredu a naselje je povezano sa prevojem na rijeci Savi. Ovo predstavlja uobičajenu

vrstu naselja u ovom periodu, a veličina mu je oko 10 ha.35 Izrazito važno za shvaćanje

bogatstva i raznolikosti materijala unutar naše nekropole i naselja je razmišljanje kakvu bi

ulogu imala u trgovinskim rutama i da li je bila centar izvoza materijala i trgovine, kako na

užem, tako i na širem teritoriju. Gradina na Zgornjoj i Spodnjoj Kroni ima dobru terensku

konfiguraciju, tradiciju prerade metala i zaštitu za naselje, stoga je vjerovatno bila važno i

trgovinsko mjesto u Dolenjskoj. Uz to, ako trgovina između Halstattske regije teče

kontinentalnim putem do Donje Doline36 i dalje, prolazi i kroz našu regiju, pa su se sol iz

Halstatta i metali iz Vača zasigurno mogli naći na ovoj trgovinskoj ruti.

Iz već navedene literature i nalaza možemo zasigurno zaključiti da je Vače bilo

metaloprerađivački centar. To nam svjedoče brojni metalni nalazi, blizina ruda koja se i tada

eksploatira, trgovina, analogije i varijante karakteristične samo za našu grupu. Ruda željeza i

bakra mogla se lahko naći i preraditi, iako to danas nije slučaj s obzirom da su rudna

30 Gabrovec 1987, 69-7431 Stare 1955, pl. I32 Stare 1962-6333 Istenič 198534 Gabrovec 1987, 10835 Isto,7936 Isto, 109-119

11

Page 12: Vače Slovenija Seminarski

bogatstva regije iscrpljena. Duga tradicija prerade metala u regiji dovodi i do uništavanja

rudarskih okna iz prahistorije, vjerovatno je najizraženije uništavanje bilo u periodu od 17. Do

19. St, kada je prerada željeza na Vačama bila u procvatu. Čak ni prahistorijska troska nije

ostala imuna na moderne rudare koji i nju koriste za svoje fabrike. Uslijed izražene

eksploatacije, danas vjerovatno nije sačuvano niti jedno rudarsko nalazište u regiji37. Osim

rude željeza uz koju se vezao i bakar, bilo je moguće pronaći i olovo i cink. Možemo

zasigurno tvrditi da je ruda prerađivana, jer još u okolini gradine postoje ostaci ogromne

količine troske,38 radionice i peći.39 Uslijed toga, bakar iz bronze koja je korištena za izradu

situle sa Vača je možda mogao doći i sa našeg nalazišta. S obzirom na količinu torske i

blizinu rude koju Vače ima, možemo zaključiti da je i tradicija prerade metala na našoj

gradini jako duga. Pošto je za izradu objekta poput spomenute situle potrebna i visoka sprema

majstora, možemo spekulirati o tome da je situla napravljena u Vačama. Ipak, to ne možemo

sa sigurnošću tvrditi i možemo samo nagađati.

Naselje na Spodnjoj i Zgornjoj Kroni su štitila dva zida, prvi bio je kameni nasip a drugi

zemljani. Zasigurno su predstavljali zaštitu od napadača i divljih životinja. Ishrana

prahistorijskih vačana bazirala se većinski na domaće životinje, dok su divlje bile rjeđe.

Prema nalazima životinjskih ostataka domaće životinje su bile 95:5 učestalije u odnosu na

divlje.40 Među domaćima najčešće su ovce, koze, konji, krave, a od divljih se pojavljuju

jeleni, divlje svinje, srne, divokoze i medvjedi. Ipak, sve ove životinje nisu korištene za hranu,

nego i za zapregu, kožu, vunu, krzno i naravno od nekih, poput medvjeda, se valjalo odbraniti.

Prahistorijski Vačani nisu se isključivo bavili stočarstvom, nego i poljodjelstvom, što nam

potvrđuju pogodne nizine na kojima se danas nalazi moderno selo Vače.

Vjerovatno je u regiji bilo i proizvodnje stakla, a nalazi stakla u urnama, staklenih posuda iz

regije i staklo na fibulama ježevkama pronalaženim i na vačkoj nekropoli, govori nam da se

radi o domaćoj proizvodnji41. Ipak, ovaj segment industrije je nedovoljno istražen i na našem

nalazištu nema ostataka koji ukazuju na radionicu ovoga tipa.

37 Gabrovec 1987, 89-9038 Mullner 190939 Gabrovec 1987, 9440 Isto, 9041 Gabrovec 1987, 95

12

Page 13: Vače Slovenija Seminarski

Zaključak

Možemo zaključiti da su Vače u prahistoriji predstavljale izrazito važno metalurško i

trgovinsko mjesto, gdje se razvija umjetnost i koje naseljava velik broj stanovnika.

Konfiguracija gradine, njena veličina i nekropole jamči nam da se radi o naselju od velikog

značaja za regiju ali i Halstattsku kulturu uopće. Uslijed svoje relativne blizine glavnom gradu

Ljubljani a time i centru nauke, postalo je pogodan teren za istraživanje. Bilo da se radilo o

početnim koracima u nauci ili dugim sistematskim istraživnajima, na Vačama su se smijenile

generacije arheologa. To nam potvrđuje i činjenica da je u vrijeme početnih istraživanja na

13

Page 14: Vače Slovenija Seminarski

prahistorijskim lokalitetima u Sloveniji, ovo nalazište bilo i jedno od prvih koje se istražuje.

Iako su mu nekropole iskopavane bez grobnih cjelina a nekada to čine i divlji kopači,

materijal iz njih bio je izuzetno važan za datiranje i upoznavanje sa dolenjskom grupom. Čak i

slučajni nalaz lokalnog stanovnika, koji nije mnogo obećavao, ispostavio se za jedan od

najreprezentativnijih prikaza situlske umjetnosti. Vačka situla i pojasna kopča su izvanredni

primjerci iste. Zanimanje za Vače bilo je vidljivo i kroz njegove brojne datacije i radove

objavljene na ovu temu. I danas se gradina istražuje, pa možemo biti sigurni da ona nije

potpuno iscrpljena i da nakon toliko vremena nas ona može naučiti još mnogo čemu.

Originalna situla i danas nas zapanjuje svojim figuralnim prikazom i ostaje kao podsjetnik na

prahistoriju, kada je jugoistok Halstatta bio metalurški centar i trgovinska ruta, a njegovi

naseljenici živjeli s prirodom.

Tabela I

14

Page 15: Vače Slovenija Seminarski

Slika 1: nacrt nalazišta unutar Vača, crvenom bojom označeno nalazište situle. Preuzeto iz

Božić 2012, 15

Slika 2: Vače figuralno ornamentirana situla. Preuzeto iz Gabrovec 1987, 101

Bibliografija

15

Page 16: Vače Slovenija Seminarski

Kratice

ANU BiH- Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo

SAZU- Slovenska akademija znanosti i umjetnosti, Ljubljana

PJZ- Praistorija jugoslavenskih zemalja, 1987.

Literatura

BOŽIĆ 2012.: Dragan Božić, Nova spoznaja o odkritju vaške situle, Življenje in tehnika 2012.

15- 21

DESCHMANN- HOCHSTETTER 1879.: Karl Desehmann- Fedinand von Hochstetter,

Prähistorische Ansiedelungen und Begräbnissätte in Kiain, Bericht der prähistorischen

Kommision XL, 1879.

DULAR- TECCO HVALA 2007.: Janez Dular- Sneža Tecco Hvala, South-Eastern Slovenia

in the early iron age: Inštitut za arheologijo SAZU, Ljubljana

DRAKSLER 2014.: Matej Draksler, Arheološka izkopavanja na najdišču Vače, Arheologija v

letu 2014, str 16.

GABROVEC 1987.: Stane Gabrovec, Dolenjska grupa, PJZ tom V, 29-119

HOCHSTETTER 1883a: Ferdinand von Hochstetter, Die neusten grabfunde von Watsch und

St Margharethen in Krain- Denkschriften der Keisrelichen Akademie der Wissenschaften,

1883. 161- 210

HOCHSTETTER 1883b: Ferdinand von Hochstetter, Mitteilungen der Keiserlichen

Centralkommision, 1883.

HOERNES 1914.: M. Hoernes, Zur Chronologie der Graebfunde von Watsch, Wiener

prahistoriche zeitschrift I, 1914. 40

ISTENIČ 1985.: J. Istenič, Zapis v Venetski pisavi na Koroškem in v Slovenijo, Zgodovinski

časopis 39, 1985. 313-334

LAZAR 2011.: Tomaž Lazar, Borilna tehnika halštatskodobnih boksarjev: pokus ponovne

interpretacije situlskih upodobitev, Arheološki vestnik 62, 2011. 261-288

16

Page 17: Vače Slovenija Seminarski

MULLNER 1909.: E. Muellner, Geschichte des Eisens in Krain, Gorz und Istren von de

Urzeit bis zu XIX Jahrhunderts, Wien- Leipzig.

SCHMIDT: Walter Schmidt, Vače, prazgodovinska naselbina, Glasnik muzejskega društva za

Slovenijo 1939. 96-112

STARE 1954.: France stare, Prazgodovinske Vače (Das urgeschichtliche Vače), Ljubljana

STARE 1955.: Frane Stare, Vače, Arheološki katalogi Slovenije 1., Nacionalni muzej

Slovenije, Ljubljana

STARE 1963.: France Stare, Kipec ilirskega bojevnika z Vač, Arheološki vestnik 13-14,

1962-1963. 383-434

ZIMMERMAN 2003.: Erich Zimmerman, Faustkampf in der Situlenkunst- Kampf der

Faeuste, Arheološki vestnik 54, 2003. 225-241

17