UZEVŠI KOST I MESO

 

Meni više ništa, ni ružno ni dobro,

ne može da se desi. Ostalo je naprosto

da brojim dane, ko smjeran redov, s malom

razlikom u smislu i žestini. Treba to pojmiti

i izgovoriti, napokon, mirno: doći će

i uzeće sve, uzevši kost i meso.

 

A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud,

ospu se kiše, i minu, tren prođe, odjednom,

odasvud, u visinu, uzlijeće ljubav i prepun je

polena zrak, u polenu patnja mužjaka vri,

i nebo zari ljubavlju, jer juni je

mjesec u svijetu, i dud zri.

 

Ona će doći. Uzevši kost i meso, uzeće sve:

olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i

dušu, na zidu sliku - muziku od koje soba sja,

suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom:

mrak, mrak, mrak, mrak.

 

A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kiše,

i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci

ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je polena

zrak. U polenu patnja mužjaka vri.

Juni je mjesec u svijetu, i dud zri.