usmena ukr knjizevnost

Download Usmena Ukr Knjizevnost

Post on 13-Dec-2015

20 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

Petkranska vjerovanja starih slavena

Pretkranska vjerovanja starih Slavena

Suvremenoj je znanosti teko odrediti tono vrijeme nastanka narodno-pjesnikog stvaralatva. Poetak toga procesa vjerojatno moemo svrstati u razdoblje Trypiljske kulture ili jo ranije.

Folklor je nastao u sustavu najdrevnijih narodnih predodbi i vjerovanja, koje se sastoje od elemenata

animizma,

totemizma i fetiizma.

Animizam (od lat. dua) vjera u postojanje due ili duha u prirodnim pojavama, stvarima ili predmetima koji nas okruuju. Animizam se sastoji od poistovjeivanja ive prirode s neivom. Elementi animizma prisutni su u svjetonazoru praslavena i susreu se u sustavu kultova u obliku vjerovanja u postojanje due kod drvea, ivotinja, ptica, prirodnih stihija groma, munje, umrlih ljudi i ivotinja. Zato su u sustavu tih predodbi snage i prirodne pojave (sunce, voda, kamen, drvo) nastupale kao iva bia (personifikacija), i ljudi su se njima klanjali.

Na temelju takvih vjerovanja ljudi su tumaili razliita fizika stanja i pojave bolesti, groznice, snovi, sjena (koja se smatrala dvojnikom ovjeka).

Totemizam pojmovi i vjerovanja u nadnaravnu vezu meu ljudima (pleme, zajednica, porodica) i odreenim vrstama biljaka, ptica i ivotinja. U okvirima takvih vjerovanja zasebni predstavnici flore i faune smatrali su se precima odreenog plemena (svako pleme imalo je svog totemskog pretka, koji je bio zatitnik i uvar lanova toga plemena). Takoer se vjerovalo da nakon smrti predstavnici tog plemena poprimaju oblik te ivotinje (biljke) i mogu utjecati na ivot ivih.

U totemskim vjerovanjima ovjek poistovjeuje sebe, svoj ivot s ivotom okoline, vidljivom prirodom. ovjek, koji je smatrao sebe duplikatom vanjskoga svijeta, radi sve to to se odvija u prirodi, ponavljajui i oponaajui. Uz to je vezano tovanje i poseban odnos prema biljkama i ivotinjama, vjerovanje u njihove nadnaravne moi. Totem je razred materijalnih predmeta prema kojima se primitivni ovjek odnosi s posebnim potovanjem, vjerujui da meu njima i ovjekom postoji bliska uzajamna veza: totem titi ovjeka, ovjek se suzdrava od ubijanja i unitavanja (lova, branja) totema i na razliite mu naine pokazuje svoje potovanje i panju. Stari totemi-ivotinje su medvjed, vuk, lisica, koza; totemi-ptice labud, roda, kukavica itd.; totemi-drvee hrast, jasen, lipa, javor, smreka i dr. Fetiizam sustav vjerovanja o nadnaravnim osobinama predmeta i stvari i klanjanje njima. Temelji se na sustavu drevnih predodbi: stari ljudi nisu dijelili materijalni i nematerijalni svijet, ovjeka i prirodu, djelovanja i predmete. U njihovim predodbama predmet od drva uvao je duh drveta, ume; kost ivotinje duh ivotinje; na tvorevinu ovjeka prelazio je duh ovjeka-stvaratelja...

Feti kao objekt tovanja mogle su biti kosti umrlih ili ubijenih ivotinja, drago kamenje kojem su se prepisivale udotvorne moi, raznovrsne amajlije i talismani koji su se posebno izraivali od raznih prirodnih materijala i kako se smatralo, bili zatitnicima i donosili sreu svojim vlasnicima (na primjer, doprinosili su uspjenom lovu). Posebno znaenje dobivaju stvari koje kao da oponaaju prirodu: stol kao linija horizonta, slika neba; drveni ili kameni stupovi-kolone kao utjelovljenje svjetskog stabla (drva ivota) koje ujedinjuje zemlju s nebom; sue kao spremnik vlage sve nainjeno od totema-drvea, totema-kamena, totema-ivotinja ili tih elemenata postajalo je feti.Fetiizam tovanje predmeta, ak i komada drva ili kamena i prelazi u idolopoklonstvo. Biljke i ivotinje, a takoer i razni predmeti, koristili su se u mnogim ritualima, obredima i maginim radnjama. Njihove slike-prikaze susreu se u narodnoj poeziji i epu.Vjerovanja kojima su drevni ljudi pokuavali tumaiti prirodu i okolni svijet rodila su raznovrsne kultove koji su za njih postajali svojevrsnom prvom primitivnom religijom. Kult (lat. cultus tovanje) institut tovanja i oboavanja stvari, pojava, bia i boanstava. Uz predodbe o postojanju due u svakoj stvari i predmetu bio je vezan kult predaka. Smatralo se da due umrlih ne naputaju zemlju, nego se nastanjuju u umama i gajevima (gdje se mogu transformirati u ivotinje) i posjeuju ive, pri emu preci mogu pomagati ili tetiti, zato su se kod pogrebnih obreda koristili rituali da bi oraspoloili mrtve. Nai preci bili su uvjereni u postojanje onostranog kao paralelnog svijeta. Openito se prostor (pa i svijet) prema tim vjerovanjima dijelio na svoje i tue, na ive i mrtve (koji su takoer bili ili svoji ili tui): na takav nain postojali su svoji i tui ivi i svoji i tui mrtvi.

Svojevrsnom granicom meu svjetovima smatrala se rijeka, vatra ili granica meu naseljem i umom, prag kao simbol poetka i zavretka kue.

Kasnije e se te granice esto nai u svim anrovima narodne umjetnosti. Iz nastojanja ljudi da oraspoloe snage prirode, kako ne bi tetile ovjeku, pojavljuju se i drugi kultovi. Kult vatre Prema predodbama naih predaka ona se zamiljala kao snaga, poslana s neba strijelama grmljavine i moe biti korisna ili pak tetna za ljude. Prema vatri razvio se poseban odnos strahopotovanja te nebeske sile, a obiteljsko i kuno ognjite se uvalo.

S ciljem zatite od vatre koja unitava, ljudi su ostvarivali razliite obrede i rituale pored vatre, donosili mu razne rtve.

Ljudi su se molili ovynu obiteljskom ognjitu i pei, donosili rtve esto u obliku pijetla, jer se smatralo da je on neposredno povezan s vatrom.

Domaica je stavljala u pe zrno i vodu nakon peenja kruha. Smatralo se da vatra ima proiavajuu snagu, zato se dimila kua , izvravale su se razne radnje s vatrom pored bolesnika. Vatra je imala vanu ulogu u sustavu magije sveenika-vraa, s time se povezuje i nastanak kulta kovaa.

S kultom vatre povezuje se takoer nastanak sekundarnog kulta vatrenog napitka opojnog pia koje se poistovjeivalo s vatrom i koristilo se u maginim radnjama, ritualima, kod sklapanja pogodbi.

Na razliitim podrujima u njegov sastav ulazili su razni sastojci med, esencije raznog bilja, korijena trava, ekstrakti gljiva, alkohol. Na svim podrujima jednako je bilo doivljavanje tog pia kao gorueg, koje izaziva deluzije i halucinacije.

Medeni napitak smatrao se piem besmrtnosti, uvijek se koristio kao element poganskih obreda rtvovanja.

Kult vode

Kult vode takoer je bio povezan sa znaenjem koje je voda imala za drevna plemena posebno u razdoblju Trypiljs'ke kulture, kad su se praslavenska plemena poela baviti ratarstvom.

Voda, koja se takoer smatrala nebeskom silom, jer je silazila na zemlju u obliku kie, mogla je ne samo pomagati, nego i tetiti ljudima.

Voda je imala maginu i proiavajuu snagu. Zato je postojao poseban odnos prema svim vodama: rijekama, jezerima, izvorima pored njih su se vrili rituali, rtve, da voda ne nateti ovjeku.

Kult grmljavinske olujeKult oluje povezivao se sa tovanjem vatre (grom, munja, strijele grmljavine) i vode (kia). Oluja kao spoj tih dviju stihija zamiljala se kao gnjev prirode protiv ljudi, jer je munja mogla ubiti ovjeka ili zapaliti nastambu, umu.

Zato je u sustavu narodnih vjerovanja bilo mnogo obreda kojima je cilj bio zatiti od bijesa neba, postojale su odreene amajlije protiv groma i munje. Blizak kultu oluje bio je i kult vjetra.

Kult zemlje

Kult zemlje takoer je nastao za vrijeme prijelaza drevnih plemena od lova na ratarstvo. Zemlja se zamiljala kao duhovni ivi organizam, zvali su ju majka-zemlja, zemlja-hraniteljica. ivot naih predaka esto je ovisio o urodu, zato se sloio sustav rituala udovoljavanja zemlji.

Uz poseban odnos praslavena prema zemlji vezana je i tradicija pokapanja mrtvih u zemlju.

Zemlja iz rodnoga polja ili naselja smatrala se svojevrsnim zatitnikom-uvarom za ljude koji su kretali na dalek put, dakle u svijet tuih. Zato se aka rodne zemlje bacala na grob umrlih u dalekom kraju.

S razvojem oranja zemlje kod predaka-slavena pojavio se kult oraa.

S kultovima zemlje i sunca povezivao se i kult ita i kruha.

Smatralo se da ito i kruh upijaju sunevu energiju i snagu zemlje.

Zato se ritualni kruh pekao obavezno okruglog oblika (da slii suncu) i imao je bitnu ulogu u ritualnom sustavu.

Kult stabala/drvea, ivotinja i biljaka bio je blisko povezan s ve spomenutim kultovima i vjerovanjima.

Smatralo se da u starom drveu (posebno u hrastu) ivi duh ume. Zato su se pored njih izvravali odreeni obredi i tovanja, a kasnije orgije.

ivotinje (posebno konj, jarac, vuk, lisica; vodozemci zmije, abe) su se tovale kao totemski preci i reinkarnacije dua umrlih; biljke kao one koje posjeduju posebnu mo protiv uroka, bolesti, maginu snagu itd.

Posebno znaenje pridavalo se prirodnim pojavama i biima koji su imali vezu s onostranim svijetom i mogli prenositi ljudima tajna znanja. Takvi su bili na primjer vuk (koji je u mitologiji svih indoeuropskih naroda utjelovljivao smrtonosno naelo), vranac, gavran; s kultom oraa bio je povezan kult orla, koji se zamiljao kao bie koje je nauilo ljude sijati penicu itd.

Kasnije su se objekti takvih kultova ukljuivali u sustav nacionalne simbolike.

Sa tovanjem ivotinja povezuje se u sustavu folklora nastanak zoomorfnih likova, dakle nalik ivotinjama, sa ivotinjskim likom, vanjtinom.

Kult zmaja spaja elemente kultova vatre, zemlje, vode i ivotinja. Njegova bit sastoji se u spajanju svih stihija prirode i dijelova organizama raznih ivotinja.

O starosti tovanja velikog zmaja ili zmije svjedoe arheoloki nalazi posua s likovima tih bia. S obzirom na to da se preteno nalazilo na mjestu groblja, postoji opravdani razlog smatrati da se kod naih predaka lik zmaja povezuje sa smru ili ima neposredan odnos s njom.

Kult nebeskih tijela

Kult nebeskih tijela kod starih Slavena, kao i mnogih drugih naroda, zauzima jedno od najvanijih mjesta u sustavu vjerovanja i oitovao se u tovanju