upravni postupak

Download UPRAVNI POSTUPAK

Post on 19-Jan-2016

49 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Uci radi sebe!

TRANSCRIPT

UPRAVNI POSTUPAK

UOPE O UPRAVNOM POSTUPKU

POJAM UPRAVNOG POSTUPKA

Upravni postupak ine pravna pravila koja reguliu nadlenost, redoslijed radnji i akata donesenih od strane organa uprave pri rjeavanju o pravima i obavezama graana i organizacija koje proizilaze iz materijalno-pravnih propisa u pojedinim oblastima uprave.

RAZVOJ UPRAVNOG POSTUPKA

Ideja o potrebi upravnopravnog kodeksa pojavila se prvo u Austriji. Naroito je Upravni sud u Beu, osnovan 1875.godine, svojom praksom stvorio osnovu za kasniju kodifikaciju upravnog postupka, koja je (prva u svijetu) uslijedila 1925.godine.

Jugoslavija je kodifikaciji upravnog postupka pristupila 1929.godine, kad je u Zakon o unutranjoj upravi unijela izvjesne procesne norme za postupanje organa ope uprave. Ubrzo nakon toga (09.11.1930) donesen je Zakon o optem upravnom postupku (ZUP), koji je na snagu stupio 1931.godine. Pravna pravila iz ovog zakona, koja nisu bila u suprotnosti sa novim pravnim poretkom, primjenjivana su i u upravnom postupku FNRJ.

VRSTE UPRAVNOG POSTUPKA (OPI POSTUPAK I POSEBNI POSTUPCI). SUPSIDIJARNA PRIMJENA OPEG UPRAVNOG POSTUPKA

Zakon o upravnom postupku (Sl.novine FBiH br.2/98) predvia opi upravni postupak i posebne upravne postupke.

Naelno posmatrano, opi upravni postupak moe imati 2 vida: moe biti sadran u jednom jedinstvenom aktu (zakonu ili drugom aktu), a moe biti dat i teorijski kao uopavanje prakse i pojedinih upravnih postupaka. Moe se rei da je mali broj zemalja u svijetu koje su normirale opi upravni postupak. Opi upravni postupak ima dopunski, supletorni ili supsidijarni karakter. To znai da se opi upravni postupak primjenjuje kad za odreenu upravnu materiju nema posebnih propisa o postupku.

ODNOS UPRAVNOG POSTUPKA PREMA GRAANSKOM POSTUPKU

Primjena propisa upravnog ili graanskog postupka dolazi u obzir zavisno od toga da li se radi o javnom ili privatnom pravu. Javnopravni odnosi (izuzev krivinih) tite se propisima upravnog, a graansko-pravni odnosi po propisima graanskog postupka.

UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNO MATERIJALNO PRAVO

Materijalni propisi se odnose na prava i dunosti pravnih subjekata. Procesnopravni propisi normiraju procesne radnje dravnih organa i drugih uesnika u postupku, a radi zatite odnosno ostvarivanja materijalnih prava. Dakle, procesno pravo nema svoju samostalnu svrhu ve slui pravnoj zatiti materijalnog prava. Uprkos tome, ono ipak predstavlja granu pravnog poretka koja je potpuna i neovisna od materijalnog prava.

DUNOST POSTUPANJA PO ZAKONU O OPEM UPRAVNOM POSTUPKU

OBIM OBAVEZNE PRIMJENE ZUP-a

Obavezno postupanje po ZUP-u protee se na organe uprave FBiH i kantona, gradske i opinske slube za upravu i druge organe, te institucije koje imaju javna ovlatenja. Ovo postupanje obavezno je kad navedeni organi, slube i institucije, neposredno primjenjujui propise rjeavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima stranaka u upravnim stvarima. Postoje 3 obiljeja upravne stvari na koju se primjenjuju propisi ZUP-a: konkretnost, autoritativnost i pravno djelovanje.

Konkretnost. Prva karakteristika upravnog akta, tj. rjeenj koje se donosi u upravnom postupku je njegova konkretnost. Normativni akt zasniva pravna pravila, a upravni akt zasniva pravne odnose.

Autoritativnost. Formalni upravni akt donosi se u onim upravnim stavrima gdje njegov donosilac nastupa kao vlast. Dakle, upravni akt je akt vlasti a ne akt poslovanja. To je jednostrani pravni akt a ne ugovor, jer pretpostavlja autoritativno izricanje nosioca vlasti.

Pravno djelovanje. Upravni akt utvruje, stvara, mijenja ili ukida pravne odnose. Pravne posljedice pravog upravnog akta nadovezuju se neposredno na osnovu tog akta i u skladu sa njegovim odluenjem. Formalni upravni akt treba da neposredno proizvodi pravne efekte, a ne da slui samo kao osnova za donoenje pravog upravnog akta. Akti koji nemaju neposredni pravni efekat nisu formalni upravni akti.

Uvjerenje i akti evidencije nisu formalni upravni akti. Njihova istinitost se u najboljem sluaju samo pretpostavlja, dok se propisanim putem ne dokae suprotno. Za razliku od pravog upravnog akta, uvjerenje ne zasniva niti utvruje autoritativne injenice ili odnose, ve ih samo potvruje s obzirom na neki drugi upravni akt. Prema tome, uvjerenje ne moe oboriti upravni akt kojim se utvruje odnosna injenica ili pravni odnos. Dakle, uvjerenje i upravni akt imaju razliit pravni znaaj i razliite pravne posljedice.

NAELA UPRAVNOG POSTUPKA

OSNOVNA NAELA UPRAVNOG POSTUPKA

Naelo zakonitosti

Kao prvo i najvanije naelo upravnog postupka, naelo zakonitosti podrazumijeva da su svi organi uprave i institucije koje imaju javna ovlatenja duni upravne stvari rjeavati na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opih akata institucija koje imaju javna ovlatenja.

Posebno je znaajno to Zakno izriito odreuje da se njegove odredbe obavezno primjenjuju i u sluajevima kad je organ, odnosno institucija ovlaten da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj ocjeni.

Takoer se naglaava da u upravnim stavrima u kojima je javni organ ovlaten da rjeava po slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlatenja i u skladu sa ciljem sa kojim je ovlatenje dato. Iz ovakvog ogranienja proizilazi da se protiv rjeenja donesenog po slobodnoj ocjeni moe voditi i upravni spor, i to ne samo zbog povrede bitnih odredaba postupka i zbog prekoraenja ovlatenja, ve i zbog zlouopotrebe ovlatenja kad je rjeenje doneseno protivno cilju u kome je dato ovlatenje za rjeavanje po slobodnoj ocjeni.

Naelo zatite prava graana i zatite javnog interesa

Organi uprave su pri voenju postupka duni da strankama omogue to lake ostvarivanje i zatitu njihovih prava, pritom vodei rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih osoba, niti u suprotnosti sa javnim interesom koji je utvren zakonom.

Ukoliko stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, slubena osoba koja rjeava upravnu stvar je duna stranku na to upozoriti.

Ako se na osnovu zakona strankama nalau neke obaveze, organ uprave je duan primjenjivati mjere koje su za stranke povoljnije, ako se takvim povoljnijim mjerama mjerama postie cilj zakona. Ovo posebno dolazi do izraaja pri izvrenju rjeenja. U sluaju povrede ovog pravila, drugostepeni organ moe rjeavajui po albi izmijeniti prvostepeno rjeenje odreujui primjenu sredstava povoljnijih za stranku, bez obzira na to to je prvostepeno rjeenje pravilno kako u pogledu utvrenih injenica tako i u pogledu primjene zakona. Naelo efikasnosti

Organi uprave duni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa graana, preduzea, ustanova i drugih pravnih lica. To podrazumijeva brzo, potpuno i kvalitetno rjeavanje upravnih stvari u upravnom postupku, uz svestrano razmatranje tih stvari. Ovo se postie dobrom organizacijom na izvravanju poslova organa, kao i kvalitetnim resursima (ljudskim i materijalnim) u okviru organa i institucija koje rjeavaju u upravnim stvarima.

Naelo materijalne istine

Nasuprot formalnoj (proceduralnoj) ili vjetakoj istini, naelo materijalne istine znai utvrivanje pravog stanja stvari, tj. saznavanje stvarne (materijalne) istine uoavanjem injeninog stanja onakvog kakvo ono u stvari postoji.

Naelo materijalne istine ne zahtijeva utvrivanje svih injenica, ve samo onih koje su od znaaja za donoenje zakonitog i pravinog rjeenja. Pravo stanje stvari, tj. materijalna istina se mora utvrditi kadgod se radi o donoenju rjeenja, bez obzira na to da li ono predstavlja vezani upravni akt ili se donosi po diskrecionoj ocjeni.

Za povredu naela materijalne istine ZUP predvia sankcije. Rjeenje zasnovano na nepotpuno ili pogreno utvrenim injenicama mora biti poniteno po albi stranke ili ovlatenog organa. Osim toga, pravosnano rjeenje koje je zasnovano na pogreno utvrenim injenicama moe se izmijeniti, ukinuti ili ponititi putem obnove postupka.

Naelo slobodnog ocjenjivanja, odnosno samostalne ocjene dokaza

Ovo naelo znai da organ po slobodnom uvjerenju, tj. po svom linom, niim nevezanom shvatanju cijeni ima li se jedna injenica smatrati istinitom ili ne. Prema zakonskoj odredbi, ovlateno slubeno lice na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, odluuje o tome koje e injenice uzeti kao dokazane.

Slobodna ocjena dokaza se naelno primjenjuje na sva dokazna sredstva. Izuzetak su javne isprave, jer se sadraj javne isprave mora uzeti kao taan dok se suprotno ne dokae. Meutim, u interesu materijalne istine je dozvoljeno dokazivati da su injenice navedene u javnoj ispravi neistinite, ili da je isprava sastavljena neispravno.

Slubeno lice koje donosi rjeenje o upravnom postupku mora pri donoenju rjeenja imati u vidu samo objektivne elemente, a nikako i svoja lina raspoloenja. Pri davanju vee dokazne snage jednom sredstvu u odnosu na drugo, u rjeenju se moraju navesti razlozi za to.

Naelo sasluanja stranke

Prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima relevantnim za donoenje rjeenja. Rjeenje se moe donijeti bez prethodnog sasluanja stranke samo u sluajevima kad je to zakonom doputeno. Kad se radi o dvostranakim predmetima, tu mogunost treba pruiti i jednoj i drugoj stranci (audiatur altera pars).

Ovo naelo izraava stav da stranka u postupku nije objekat, nego subjekat sa procesnim pravima. Stranci se u skladu sa naelom mora dati mogunost da se izjasni. Stranka ne mora da se koristi ovim ili drugim procesnim pravima, ali ako joj nije data mogunost izjanjavanja, tada postoji povreda naela sasluanja stranke. Poto je povreda naela sasluanja stranke povreda bitnog pravila postupka, ona predstavlja razlog za ponitavanje rjeenja u postupku po albi kod drugostepenog organa. Povreda ovog na

Recommended

View more >