upravljanje vodnim resursima u jugoisto noj evropi · ohridsko jezero ohridsko jezero rijeka marica...

Upravljanje vodnim resursima u Jugoistočnoj Evropi

Tom II Bilješke o vodi za zemlje i činjenice o vodi ODJELJENJE ZA OKOLIŠNO I SOCIJALNO ODRŽIV RAZVOJ REGIJA EVROPE I CENTRALNE AZIJE

Rad u toku za javnu diskusiju

28295

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

ii

2003.g. Međunarodna banka za obnovu i razvoj / Svjetska banka 1818 H Street, N.W., Washington, DC 20433, USA Urađeno u Sjedinjenim Američkim Državama Prvo štampanje u aprilu 2003.g. Ova publikacija se sastoji iz dva toma: (a) Tom 1 – Upravljanje vodnim resursima u Jugoistočnoj Evropi: Pitanja i pravci; i (b) ovaj Tom 2 – Bilješke o vodi za zemlje i činjenice o vodi. Odjeljenje za okolišno i socijalno održiv razvoj (ECSSD) vrši distribuciju ovog izvještaja u cilju širenja nalaza rada koji je u toku i podsticanja debate, dostavljanja povratnih informacija i razmjene mišljenja o značajnim pitanjima u regiji Jugoistočne Evrope. Izvještaj je autorsko djelo i treba se koristiti i citirati u skladu s tim. Nalazi, tumačenja i zaključci su djelo autora i ne trebaju se pripisivati Svjetskoj banci, njenom Upravnom odboru, upravi, niti bilo kojoj zemlji članici. Za dostavljanje komentara, prijedloga i dodatnih informacija, uključujući i za primjerke izvještaja, molimo kontaktirajte g-đu Ritu Cestti na sljedećoj adresi: 1818 H Street N.W. Washington, DC 20433, USA Email: [email protected] Tel: (1-202) 473-3473 Fax: (1-202) 614-0698

Štampano na recikliranom papiru.

SadržajTežine i mjere____________________________________________________ iv Spisak akronima i skraćenica ________________________________________v Geografski riječnik ________________________________________________vii PREGLED _______________________________________________________ 1 Dio 1: Bilješke o vodi za fokusne zemlje ALBANIJA _______________________________________________________5 BOSNA I HERCEGOVINA___________________________ _____________15 BUGARSKA ____________________________________________________25 HRVATSKA _____________________________________________________34 BIVŠA JUGOSLOVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA ______________44 RUMUNIJA _____________________________________________________53 SRBIJA I CRNA GORA____________________________________________63 Dio 2: Činjenice o vodi za ne-fokusne zemlje GRČKA _________________________________________________________84 MAĐARSKA _____________________________________________________86 MOLDAVIJA ____________________________________________________88 SLOVENIJA_____________________________________________________90 TURSKA ________________________________________________________92

iv

Težine i mjere Metrički sistem

BCM Milijarda kubnih metara GW Gigavat GWh Gigavat sat GWh/year Gigavat sat godišnje ha Hektar KW Kilovat km Kilometar km2 Kvadratni kilometar l/sec Litar u sekundi lcd Litar po stanovniku na dan m Metar m3 Kubni metar m3/sec Kubni metar u sekundi MCM Milion kubnih metara mg/l Milgram po litru

v

Spisak akronima i skraćenica BOD Biohemijske potrebe za kiseonikom CARDS Pomoć za rekonstrukciju, razvoj i stablizaciju zajednice CAS Strategija pomoći zemlji COD Hemijske potrebe za kiseonikom EBRD Evropska banka za obnovu i razvoj ECA Evropa i Centralna Azija EIB Evropska investicijska banka ESR Izvještaj sektora za okoliš EU Evropska Unija FAO Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda FBiH Federacija Bosne i Hercegovine (Federacija) FY Fiskalna godina FYR Bivša jugoslovenska republika GDP Bruto domaći proizvod GEF Sredstva za globalni okoliš GTZ Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (Njemačka

agencija za tehničku pomoć) HMI Hydro-meteorološki zavod HRMEPP Projekat ublažavanja štetnih rizika i hitne spremnosti ICPDR Međunarodna komisija za zaštitu Dunava IBRD Međunarodna banka za obnovu i razvoj IDA Međunarodna asocijacija za razvoj IDP Interno raseljene osobe IFI Međunarodne financijske institucije INWEB Međunarodna mreža centara za vodu i okoliš za Balkan KfW Kreditanstalt für Wiederaufbau (Njemačka agencija za financiranje

projekata) LOCP Projekat očuvanja Ohridskog jezera MDG Milenijumski ciljevi razvoja MESP Ministarstvo okoliša i prostornog planiranja MoAWF Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva MoWEP Ministarstvo za zaštitu vodnih resursa i okoliša METAP Program tehničke pomoći za okoliš na Mediteranu NEAP Nacionalni akcioni plan za okoliš NGO Nevladina organizacija NWC Nacionalno vijeće za vodne resurse O&M Rad i održavanje PHARE Pomoć Poljskoj i Mađarskoj za ekonomsku obnovu (Evroppska

Komisija) REC Regionalni centar za okoliš REReP Program obnove okoliša u regiji RS Republika Srpska (bosanska Republika Srpska) SAPARD Program specijalnog šristupa za razvoj poljoprivrede i sela SEE Jugoistočna Evropa SWD Državna direkcija za vode UN Ujedinjeni narodi UNDP Program Ujedinjenih Naroda za razvoj UNECE Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Evropu UNEP Program Ujedinjenih Naroda za okoliš UNICEF Hitni fond Ujedinjenih Naroda za djecu

vi

USD Američki dolar USAID Agencija Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj WHO Svjetska zdravstvena organizacija WRM Upravljanje vodnim resursima WSS Vodosnabdijevanje i kanalizacija WWF Svjetski fond za prirodu WWTP Postrojenje za prečišćavanje vode

vii

Geografski riječnik∗ Balkansko poluostrvo Balkansko poluostrvo Planina Balkan Planina Balkan, Stara Planina Rijeka Buna Rijeka Buna Laguna Butrinit Laguna Butrinit Otok Cres Otok Cres Dojransko jezero Dojransko jezero Rijeka Drava Rijeka Drava, Drau Rijeka Drim Rijeka Crni Drim, Drini, Drim Krš Krš, kraško područje Rijeka Iskur Rijeka Iskar Ohridsko jezero Ohridsko jezero Rijeka Marica Rijeka Maritza, Meriç, Marica, Évros, Hebros,

Hebrus Rijeka Mura Rijeka Mur Rijeka Nestos Rijeka Mesta, Néstos Prespansko jezero Prispansko, Prespansko jezero Rijeka Resava Rijeka Rezovska, Rezva, Mutlu Skadarsko jezero Shkodra, Schkodër, Scutari, Skadarsko jezero Rijeka Strumaica Rijeka Strimón Rijeka Timok Rijeka Timoč Rijeka Tisa Rijeka Tisa, Theiss Rijeka Vardar Rijeka Axius, Axiós, Axious Rijeka Vjosa Rijeka Viosa, Voyutsa, Vijose, Vjosë, Vijosa

∗ U ovom spisku su dati nazivi ključnih prekograničnih geografskih karakteristika određeni za korištenje u cijelom izvještaju. U spisku su dati i ostali nazivi koji se koriste za te geografske karakteristike.

PREGLED Tom II Upravljanja vodnim resursima u Jugoistočnoj Evropi: Pitanja i pravci je podijeljen u dva dijela. Prvi dio sadrži Bilješke o vodi za zemlje pripremljene za fokusne zemlje, tj. Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Bivšu Jugoslovnesku Republiku Makedoniju, Rumuniju i Srbiju i Crnu Goru. U tim bilješkama je dat kratak opis socio-ekonomskog i geografskog konteksta i razvojnih ciljeva kojima teži svaka od zemalja i njihovim implikacija na upravljanje vodnim resursima. Pored toga, opisana je baza vodnih resursa, trendovi u korištenju i upravljanju vodom, pitanje poplava i suša, institucionalna pitanja, pitanja prekograničnih voda i ključni izazovi i prioriteti. Na karaju svake Bilješke za zemlju su na dvije stranice prezentirane činjenice o vodi s određenim socio-ekonomskim i indikatorima koji se odnose na vodu, kao što su raspoloživost vode (ukupna i po stanovniku), korištenje vode po sektorima (poljoprivreda, uključujući navodnjavanje, industrija, domaćinstva), zavisnost hidroenergije, trendovi u navodnjavanju, kapacitet akumulacija, cijene vode i povrat troškova. Drugi dio sadrži činjenice o vodi za ne-fokusne zemlje tj. Grčku, Mađarsku, Moldaviju, Tursku i Sloveniju.

Korišteno je nekoliko izvora da bi se objedinio materijal prezentiran u Tomu II strategije. Najviše korištene reference su sljedeće: Pregledi učinka okoliša koje je uradila Komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu (UNECE); Nacionalni akcioni planovi za okoliš (NEAP); baza podataka Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) o vodi i stanovništvu kao što je AQUASTAT; Svjetski indikatori razvoja iz 2000.g. (on-line verzija); Svjetski atlas i industrijski vodič iz 2000.g. Ostale reference specifične za pojedinu zemlju su date na kraju svake Bilješke o zemlji.

10

DIO 1

BILJEŠKE O VODI

ALBANIJA Socio-ekonomski i geografski kontekst Albanija se nalazi na zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva. S površinom od 2,9 miliona hektara (ha), najmanja je zemlja u Evropi. Albanija je pretežno brdovita i planinska zemlja i sastoji se od dva različita geografska područja: visinska zona preko 300 metara (m), što predstavlja oko tri četvrtine teritorije i obalni ravničarski dio ili niska brda, koji obuhvata obalu Jadranskog i Jonskog mora (476 km). Klima varira prema topografiji: vruća i suha ljeta s čestim grmljavinama i vlažne i blage zime u priobalnom ravničarskom dijelu; i više ljetne precipitacije, te hladnije i prilično oštre zime s dosta snijega na planinama. Prosječna precipitacija iznosi 1 485 milimietara (mm), u priobalnom području prosjek godišnjih padavina je 1 000 mm, ali u planinskom području se mogu kretati do 3 000 mm. Većina precipitacije otiče u rijeke i vodotoke koji se ulijevaju u Jadransko more. Pored toga, veliki dio vode iz susjednih zemalja otiče u Albaniju. Albanija je u 2000.g. imala 3,13 miliona stanovnika. Više od polovine stanovništva (58%) živi u ruralnim područjima. Vodni resursi imaju ključnu ulogu u privredi Albanije: oko 97% od ukupne proizvodnje električne energije se proizvodi u hidro-elektranama, uglavnom na rijekama Drim, Mati i Bistrice; i oko 50% poljoprivrednog zemljišta se navodnjava i ostvaruje oko 80% poljoprivredne proizvodnje.

Baza vodnih resursa U vodoprivredne svrhe, Albanija je podijeljena u šest glavnih hidrografskih slivova. Jedna trećina njih je smještena van Albanije. Oko 50% njene teritorije pripada međunarodnim slivovima s Grčkom, BJR Makedonijom i Srbijom i Crnom Gorom. Površinski i podzemni resursi. Albanija se može smatrati zemljom bogatom vodom. Njeni ukupni obnovljivi resursni iznose do 41,7 milijardi kubnih metara (BCM) ili 3 300 kubnih metara (m3) po stanovniku, od čega se oko 65% stvara u Albaniji, a ostatak dolazi iz uzvodnih zemalja (tj. Srbije i Crne Gore i BJR Makedonije). Resursi u zemlji su neravnomjerno raspoređeni. Glavnina vodnih resursa su površinske vode rijeka, jezera i akumulacije. Najvažnije rijeke su Drim, Mati, Ishmi, Erzeni, Shkumbini, Semani, Vjosa i Bistrica. Drim je najduža rijeka sa stabilnim i konstantnim tokom. Oko jedne trećine njenog slivnog područja je u Albaniji, ostatak je u jadranskom dijelu Kosova i slivnim područjima Skadarskog, Prespanskog i Ohridskog jezera. Zbog planinske topografije, rijeke su bujične sa strmim nagibima. Njihova varijabilnost iz godine u godinu je velika: godišnje oticanje u suhim godinama iznosi jednu trećinu oticanja u vlažnim godinama. Većina rijeka ima izrazito nepravilan sezonski tok. Protoci su najveći zimi ili u rano proljeće. Tokom ljetne sezone, gotovo svi iznose manje od 10% (ponekad i nula) svojih zimskih prosjeka. Rijeke je teško kontrolirati i nisu plovne s izuzetkom Brune. Albanija je sklona eroziji tla. Iako je to prirodna pojava u planinskim zemljama s velikim oborinama, u Albaniji je to pogoršano djelovanjem ljudskog faktora (npr. uništavanje šuma) i rezultira velikim količinama nanosa u akumulacijama, rijekama i morima.

Bilješke o vodi za zemlju i činjenice o vodi 6

Jezera pokrivaju oko 4% površine zemlje. Najveća jezera su Ohridsko, Prespansko i Skadarsko. To su prekogranična jezera. Pored toga, postoji takođe 247 manjih jezera. Jezera su za sada u oligotrofnom stadiju, osim u određenim područjima gdje oticanje u rijeke povećava koncentraciju azota i fosfora. Nekoliko akumulacija ukupnog kapaciteta 5,6 BCM je izgrađeno uglavnom duž rijeka Drim, Mati i Devolli za zaštitu od poplave, navodnjavanje i proizvodnju električne energije. Podzemnih voda takođe ima dosta i predstavljaju oko 23% ukupnih obnovljivih resursa1. One su dobro raspoređene širom zemlje i eksploatacija se vrši iz bunara (u dolinama i ravnicama) i izvora (u planinskim područjima). Izvori, međutim presušuju u toku suhih ljetnih mjeseci (akvifer sliva rijeke Mati). Resursi podzemnih voda su osnovni izvor pitke vode. Oko 70% procenata velikih gradova u Albaniji se snabdijeva iz podzemnih bunara. Oni su takođe glavni izvor vode za navodnjavanje i poljoprivredu u Skadarskoj i Vlorskoj oblasti. Močvare. Većina rijeka u Albanije na svom ušću čini niz laguna, baruština i močvara. Tokom prethodnog režima, velike močvare duž obale su isušene i provedena je njihova melioracija u cilju obezbjeđenja poljoprivrednog zemljišta. Kao, rezultat toga vrijedne močvare su nestale. Velike lagune duž obale uključuju Karavasta, Narta i Butrint, koje predstavljaju močvare od velikog značaja za globalni biodiverzitet. Neke od njih su Ramsar lokacije. Ovi prirodni aktvatični ekosistemi, koji su od kritičnog značaja zbog velike vrijednosti njihovog biodiverziteta se ugrožavaju zagađenjem s kopna i u mnogim slučajevima se koriste za ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda. Kvalitet vode. Od 1990.g. praćenje kvaliteta vode je mnogo rjeđe. Kao posljedica toga, ne zna se mnogo o kvalitetu vodnih resursa. Prema raspoloživim informacijama, površinska voda je u velikoj mjeri kontaminirana kao posljedica direktnog ispuštanja urbane i industrijske otpadne vode u površinske tokove. Kvalitet nekih rijeka je iznad maksimalnih standarda Evropske Unije za kvalitet vode rijeka. Mnoge značajne rijeke pokazuju znakove velikog zagađenja organskim materijama – pokazuju deficit otopljenog kisika, s velikim vrijednostima potreba za hemijskim kisikom (COD) i biološkim kisikom (BOD). Općenito, podzemna voda je dobrog kvaliteta na izvorima. Njen se kvalitet, međutim, ne prati kontinuirano u cijeloj zemlji. O nekim lokacijama se zna vrlo malo. Strateške rezerve vode se, međutim, trenutno suočavaju s nekim ozbiljnim problemima kvaliteta vode: ulazak slane vode u akvifere (u obalnom području Skadra, Lezhë, Durrës, Lushnjë i Fier), degradacija kvaliteta vode kao posljedica zanemarivanja zona sanitarne zaštite u okolini izvorišta (akvifer Ishmi koji snabdijeva Tiranu) i osjetljivost na uzvodno zagađenje, posebno u kraškim zonama, gdje neprečišćena otpadna voda brzo prolazi u dubinu i doseže do akvifera (Skadarski akvifer).

Korištenje vode i upravljanje po sektorimaNepostojanje adekvatnog sistema monitoringa, brze promjene privrednih aktivnosti i kontinuirano pomjeranje stanovništva otežava procjenu korištenja vodnih resursa. Raspoloživi podaci navode da se navodnjavanje i rudarstvo uglavnom oslanjaju na

1 Za sada se ne zna mnogo o raspoloživosti podzemnih voda ili potencijalnim kapacitetima. Praćenje i procjena podzemnih voda su tokom protekle decenije zanemarivani.


površinske vode, a domaćinstva i industrija na podzemne vode iz akvifera. Prema nacrtu Vodoprivredne strategije iz 1995.g. ukupna potrošnja vode je iznosila 0,93 BMC u 1996.g. pri čemu je na potrošnju vode za industriju i domaćinstva otpadalo 28%, a za navodnjavanje 72%. Iako se čini da ima dovoljno vode za zadovoljavanje sadašnjih i budućih potreba, postoje određene regije u Albaniji – posebno duž obale – gdje je vjerovatna pojava konflikata zbog vode u bliskoj budućnosti, npr. u Durres-Vlore, će se pojaviti konflikti oko korištenja vode između vodosnabdijevanja, navodnjavanja i turizma. Voda za piće i sanitacija. Iako sistem vodosnabdijevanja iz vodovoda pokriva cijelu zemlju i nivo obuhvata dostiže 85%, vodosnabdijevanje se odvija s prekidima zbog jako lošeg stanja infrastrukture za vodosnabdijevanje u Albaniji. U urbanim područjima snabdijevanje vodom se obezbjeđuje prosječno 2 – 4 sata dnevno, pri čemu mnoga domaćinstva nikako ne dobivaju vodu. Pored toga, kvalitet pitke vode je često ugrožen. Voda se često distribuira bez ikakvog preliminarnog ispitivanja, ako posljedica nedostatka adekvatnih postrojenja za prečišćavanje i dezinfekciju i nepouzdanog snabdijevanja hemijskim sredstvima. Potrebe za vodom u domaćinstvima su u porastu, ne samo zbog povećanja broja stanovnika, već i zbog povećanih gubitaka vode, koji se procjenjuju na više od 50% u gradovima. Stanje s vodosnabdijevanje u ruralnim područjima je čak i gore. Na mjestima gdje postoji vodovodna mreža, javnim česmama bi se trebalo obezbijediti vodosnabdijevanje za grupe kuća, međutim to se ne dešava zbog lošeg održavanja sistema. Krajem 1989.g., oko 75% ruralnog stanovništva nije imalo vodu iz vodovoda. Do sada je to smanjeno na 50%. Da bi prevazišla problem vodosnabdijevanja iz vodovoda, ruralna domaćinstva kopaju vlastite bunare bez ikakvo nadzora nad kvalitetom vode. U nekim slučajevima se bunari kopaju na oblama jako zagađenih rijeka, čija voda nije pogodna da je koriste ljudi. Nepostojanje zna sanitarne zaštite dovodi do kontaminacije podzemnih voda. Nedavno istraživanje je otkrilo da je 73% bunara vode za piće bakteriološki kontaminirano. Tokom proteklih decenija se nije dovoljno ulagalo u kanalizaciju i prečišćavanje otpadnih voda u cilju obuzdavanja povećanog zagađenja. Kao posljedica toga, većina domaćinstva u urbanim područjima ispušta otpadnu vodu centralni kanalizacioni sistem koji pokriva približno 40% stanovništva. U siromašnijim naseljima koja nikako nemaju kanalizaciju, otpadna voda se ispušta u septičke jame. U Albaniji se ne vrši prečišćavanje vode. Neprečišćena otpadna voda se nekontrolirano ispušta. U ruralnim područjima, domaćinstva koriste septičke jame u svojim dvorištima. Curenje iz septičkih jama takođe postaje problematično. Navodnjavanje i odvodnja. Obzirom da se manje od 21% godišnje precipitacije javlja između aprila i septembra, za poljoprivredu je neophodno navodnjavanje u sušnijim ravničarskim područjima. Poljoprivreda je trenutno glavna privredna djelatnost u Albaniji (čini 55% GDP-a) i najveći je potrošač vode. Oko 50% obradive zemlje se navodnjava, a više od polovine se nalazi u priobalnom ravničarskom području. Za navodnjavanje se uglavnom koriste površinske vode – skretanje vode iz rijeka s preko 600 brana za navodnjavanje. Iako je voda zadovoljavajućeg kvaliteta za navodnjavanje, otpadne vode iz rudnika i industrije zagađuju površinske vode činećih ih neprikladnim za navodnjavanje. Odvodnja van sezone je neophodna da bi se spriječile poplave i natapanje.


Velike investicije u periodu 1950 – 75 su povećale navodnjavanje zemljišta s 29 000 ha na 417 000 ha. Razvoj navodnjavanja je bio praćen radovima na zaštiti od poplave, odvodnji i isušivanju močvarnog tla ispod nivoa mora i slanih područja (oko 280 000 ha). Mreža odvodnih kanala u Albaniji je uglavnom smještena u priobalnom području. Većina močvarnih područja u priobalnom ravničarskom području (oko 100 000 ha) je isušena u cilju razvoja poljoprivrednih područja. Danas je preostalo samo 27 000 ha močvarnog tla. Tokom 1990-tih je došlo do propadanja sistema za navodnjavanje. Nedovoljno izdvajanje sredstava za navodnjavanje je dovelo do odgađanja ili slabog održavanja, pogoršanja stanja sistema i nepouzdane isporuke vode. Do 1994.g., 269 000 ha je bilo ili van funkcije ili jako oštećeno, a samo 80 000 ha je normalno funkcioniralo. Rehabilitacija sistema za navodnjavanje je u planu. Prema Ministarstvu za poljoprivredu i hranu, mogla bi se izvršiti rehabilitacija oko 315 000. Isti izvor navodi da se ne bi trebala vršiti rehabilitacija preostalih 100 000 ha zbog slabog poljoprivrednog potencijala. Rehabilitacija sistema za navodnjavanje mora biti praćena mjerama za upravljanje slivovima u cilju sprječavanja ili smanjenja erozije tla i ispiranja tla u višim predjelima. Sada je to ozbiljan problem kod navodnjavanja. Ni farmeri, ni vlada ne mogu podnijeti troškove uklanjanja nanosa iz kanala, rezervoara i odvodnih kanala. Trebalo bi se primjenjivati održivije upravljanje slivovima prilikom investiranja u sektor navodnjavanja. Farmeri su pokrenuli privatni razvoj podzemnih voda – plitki pumpe srednje veličine. Oko 1 000 ha se navodnjava podzemnom vodom, a čini se da među farmerima postoji tendencija povećanja tih površina. Ima nekoliko motivacija za to: visoka cijena povrća, laka eksploatacija podzemnih voda, te neobnavljanje kanala za navodnjavanje gravitacijom. To je pogodna opcija za male privatne farmere čija su imanja locirana u postojećim sistemima za navodnjavanja, zemljište koje se ne navodnjava ili zemljište kojem je potrebna odvodnja, uz uslov da pumpe ne ugrožavaju kvalitet vode u akviferu zaslanjivanjem. Ako se prilikom obnavljanja poljoprivrednog sektora u Albaniji ne povede računa o okolišu, močvarna područja uz obalu mogu biti ugrožena investicijama u sektoru, kao posljedica povećanog zagađenja odvodne vode. Pored ugrožavanja priobalnih laguna eutrofikacijom, odvodna voda može takođe imati negativnog uticaja na izvore pitke vode. Hidroenergija. Hidro-energetski bruto potencijal se procjenjuje na 40 000 gigavat sati godišnje (GWh/godišnje), a tehnički ostvariv potencijal na 15 000 GWh godišnje. Za razliku od toga ekonomski ostvariv potencijal se procjenjuje na 6 380 GWh godišnje od čega je do sada na Drimu razvijeno oko 35%. U 2000.g. proizvodnja hidro-energije je predstavljala oko 83% ukupne godišnje proizvodnje električne energije u zemlji. U toku je razmatranje planova za razvoj hidro-energetskih potencijala na rijekama Vjosa i Devoll. Strategija energetskog sektora zahtijeva razvoj novih hidro-kapaciteta. Plavljenje. Plavljenje je čest problem u Albanije, posebno u periodu novembar – mart kada su vjerovatne intenzivne i dugotrajne padavine. Područje koje se najčešće plavi je zapadna nizina gdje rijeke iz planinskog područja Albanije utiču u Jadransko more. U zapadnoj nizini je takođe koncentrirano albansko stanovništvo: preko 50% Albanaca živi tu i tendencija je povećanja. Poplavama su posebno sklone ravnice u


toku rijeka Drim na sjeveru i Vjosa na jugu. Povećanje vrhunca oticanja i plavljenja je rezultat velikog uništavanja šuma. Godišnje štete od poplava nisu utvrđene; redovno praćenje poplava se nije provodilo prije 1949.g., a nisu se ni objavljivali puni podaci iz evidencije koja se tada počela voditi. Poznato je da je u sezoni 1962-63.g. došlo do katastrofalne poplave u cijeloj zemlji. Izračunato je da se takve poplave javljaju svakih 50 godina. Takođe se javljaju i manje poplave. U novembru 1992.g. je došlo do bujične poplave u šest oblasti. Tom prilikom je živote izgubilo jedanaest osoba, oštećeni su putevi, mostovi, mreža za navodnjavanje, poplavljeno 17 000 ha poljoprivrednog zemljišta, oštećeno 1 330 kuća i uništeno 216, oštećena Fierza hidro-elektrana i voda je odnijela hranu spremljenu za narednu zimu. Sveukupno je pogođeno 35 000 ljudi. U poplavi u septembru 1995.g. su poginule četiri osobe, a pogođeno je 1 500. Nizina Zadrima se plavi nekoliko puta godišnje zbog oštećenja sistema za odvodnju tokom perioda tranzicije. Glavni odvodni kanal u tom području se ne održava i kao posljedica dolazi do plavljenja, što uzrokuje probleme u sektoru poljoprivrede naročito. Lezha je poplavljena u decembru 1995.g., septembru 1996.g. i ponovo u decembru 1997.g. U posljednjem slučaju, šteta je bila procijenjena na 120 000 USD. Zbog nedostataka sredstava aktivnosti na zaštiti od poplave se zanemaruju. Od juna 2000.g. je zatvoren zavod koji je ranije radio na sistemu zaštite od poplave. Direkciji za korištenje vode, koja je odgovorna za održavanje sistema zaštite od poplave, nedostaje sredstava. Udruženja korisnika vode koja su određena da preuzmu funkcije Direkcije su zadužena za održavanje sistema za navodnjavanje, ali ne i za zaštitu od poplave, za šta se izgleda niko ne brine po novom sistemu. Novoformirano Odjeljenje civilne zaštite pri Ministarstvu lokalne uprave nema još uvijek ni jednog stručnjaka. Pored radova na zaštiti od poplave, provođenje propisa o aktivnostima eksploatacije može značajno doprinijeti smanjenju šteta uzrokovanim poplavama. Za sada se kuće grade od šljunka i pijeska koji se nelegalno vadi iz korita obližnjih rijeka i plaža. Ova nelegalna praksa dovodi do promjena riječnih tokova. Kao posljedica, ubrzava se tok rijeka, što dovodi do gubitka retencione funkcije naplavnih ravnica.

Zakonodavstvo i politika vodnih resursa Osnovno zakonodavstvo o upravljanju vodnim resursima je Zakon o vodnim resursima iz 1996.g. kojim je uspostavljeno Nacionalno vijeće za vodne resurse i njegov tehnički sekretarijat. Zakon je zasnovan na modernim principima upravljanja vodnim resursima. Ukratko, Zakon obezbjeđuje zaštitu, razvoj i održivo korištenje vodnih resursa; organizira upravljanje vodnim resursima po riječnim slivovima; uvodi dozvole, koncesije i ovlaštenja za korištenje vode i ispuštanje otpadnih voda: i zahtijeva izradu strategije vodnih resursa. Nedavno je urađen nacrt Zakona o zaštiti voda i u postupku je razmatranja. Bavi se isključivo jačanjem postojećeg zakonodavstva za zaštitu kvaliteta vode u cilju zaštite zdravlja ljudi. S institucionalnog aspekta, nacrt Zakona pojašnjava uloge Nacionalnog vijeća za vodne resurse i daje Ministarstvu okoliša više odgovornosti za zaštitu vodnih resursa.


“Nacionalna strategija vodnih resursa za Albaniju” je urađena 1997.g. uz pomoć Evropske Unije. Nacrt strategije promovira “očuvanje vodnih resursa i njihovo održivo korištenje u skladu s okolišem i ostalim prirodnim resursima”. Jasno identificira nacionalne ciljeve korištenja i upravljanja vodnim resursima i predlaže promjene institucionalnog okvira za implementaciju strategije. Uspostavlja radikalne institucionalne prioritete s ciljem uspostavljanja jasnih linije donošenja politike u okviru institucionalnog ustrojstva uključujući i Nacionalno vijeće za vodne resurse i odgovarajuća resorna ministarstva, posebno ona koja su zadužena za zaštitu okoliša, navodnjavanja i snabdijevanje pitkom vodom. Strategija je u završnom stadiju naišla na protivljenje i kao posljedica toga nije nikad usvojena. Novi Zakon o organizaciji i funkcijama lokalne vlade je usvojen 2002.g. Ovaj Zakon dodjeljuje punu odgovornost za administraciju, usluge, investicije i reguliranje sistema vodosnabdijevanja, kanalizacije i odvodnje, kao i kanala za zaštitu od poplave lokalnim vlastima. U cilju implementacije ovog Zakona, potrebno je povećati kapacitet općina za upravljanje vodnim resursima i urbanizam. Obzirom na veliki broj brana širom zemlje i bojazan za njihovu sigurnost, Vlada je za sada, poduzela prve korake u pravcu uspostavljanja institucionalnog i zakonskog okvira za sigurnost brana. Sljedeći instrumenti su na raspolaganju za upravljanje vodnim resursima u Albaniji: administrativne naknade za izdavanje dozvola za eksploataciju vode, naknade za eksploataciju površinske i podzemne vode, korisničke naknade za vodosnabdijevanje i navodnjavanje, naknada za kanalizaciju i kazne za nepridržavanje propisa. Naknade za eksploataciju vode se u praksi još uvijek ne primjenjuju jer nisu utvrđeni njihovi iznosi.

Institucije za upravljanje vodnim resursima Po Zakonu o vodnim resursima iz 1996.g., uspostavljena je nova institucionalna struktura za upravljanje vodnim resursima. Na centralnom nivou to je Nacionalna komisija za vodne resurse, tijelo koje čine svi ministri uključeni u sektor vode, na čijem je čelu premijer, a ko-predsjedavajući su ministar za teritorijalna usklađivanja i turizam i ministar za transport i telekomunikacije; i njegov tehnički sekretarijat, tijelo za administraciju vodnih resursa u zemlji pripojeno kabinetu premijera. Na lokalnom nivou, Zakon zahtijeva uspostavljanje organa za riječne slivove. Nacionalna komisija za vodne resurse je donijela dvije značajne odluke. Prva je bila o uspostavljanju vijeća za riječne slivove i implementacionu agenciju za svaki od šest slivova, ali ona nije nikad provedena. Druga odluka definira nadležnosti vijeća za riječne slivove i agencija za vodne resurse u smislu izdavanja dozvola za eksploataciju vode. Ni ova odluka nije provedena obzirom da nisu uspostavljene agencije za vodne resurse. Bez obzira na uložene napore, Nacionalna komisija za vodne resurse je ostvarila malo napretka na provođenju Zakona iz 1996.g. Dokaz o tome je ograničeni napredak na izradi strategije vodnih resursa, nepostojanje inventure vodnih resursa i neizdavanje ni jednog ovlaštenja niti dozvole za korištenje i ispuštanje vode. Nisu uspostavljeni mehanizmi implementacije, i što je još značajnije, odluke u sektoru vode nisu praćene neophodnim financijskim sredstvima.


Pitanja prekograničnih i međunarodnih vodaObzirom da oko 35% obnovljivih resursa Albanije dolazi iz susjednih zemalja i oko 50% njene teritorije pripada međunarodnim riječnim slivovima, pitanja prekograničnih voda je od posebnog značaja za Albaniju. Albanija je 1994.g. ratificirala UNECE-ovu Konvenciju o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera i 2002.g. Protokol o vodi i zdravlju. Albanija trenutno implementira nekoliko ekoloških projekata na međunarodnim jezerima: na Ohridskom zajedno s BJR Makedonijom, Prespanskom jezeru s Grčkom i BJR Makedonijom i na Skadarskom jezeru sa Srbijom i Crnom Gorom. Za sada nije zaključen ni jedan bilateralni sporazum sa susjednim zemljama u cilju rješavanja pitanja prekograničnih voda. Uz podršku Regionalnog centra za okoliš, priprema se novi projekat za rijeku Drim pod nazivom “Sliv rijeke Drim i master plan za eroziju” kojeg trebaju implementirati Albanija, Srbija i Crna Gora i BJR Makedonija.

Ključna pitanja i izazovi Albanija je relativno bogata slatkovodnim resursima. Nakon ekstenzivnog razvoja njenih vodnih resursa tokom prethodnog režima, Albanija je dobro opremljena za razvoj hidro-energije i navodnjavanja. Tokom posljednjih 10 godina je došlo do drastičnog smanjenja potrošnje vode za navodnjavanje i industriju kao posljedica propadanja industrijskog sektora. Pad privrednih aktivnosti je takođe doveo do smanjenja zagađenja i poboljšanja kvaliteta njenih vodnih resursa. Iako za sada ne prijeti ozbiljnija kriza vodnih resursa, brzi razvoj privatnog sektora, proces urbanizacije, rehabilitacija sistema za navodnjavanje i planovi za povećanje hidro-energetskih kapaciteta mogu povećati broj lokaliziranih kriza vodnih resursa. Da bi se spriječila kriza, potrebno je da Albanija ojača svoj sadašnji institucionalni okvir za upravljanje vodnim resursima. Trebalo bi se razmotriti sljedeće: � Provođenje sveobuhvatne procjene vodnih resursa, uključujući inter alia procjenu

postojeće institucionalne strukture, inventuru vodnih resursa i potreba, regionalni vodni bilans i procjenu kvaliteta vode.

� Izvršiti pregled i ažuriranje zakonskih instrumenata (izmjene Zakona o vodnim

resursima i zaštiti okoliša, donošenje dodatnih propisa, itd.). � Institucionalna/izgradnja kapaciteta za podršku hitno potrebnim jedinicama za

administraciju vodnih resursa, posebno za izdavanje dozvola i provođenje propisa, pripremu hidroloških planova riječnih slivova.

� Poboljšati upravljanje i povećati zaštitu izvora podzemnih voda. � Kratko- i srednjo-ročne investicije bi se trebale usmjeriti na: sigurnost brana,

zaštitu od poplava, očuvanje i obnovu i upravljanje vodotocima. Reference Vlada Albanije. 2003.g. Odgovor Albanije na ciljeve milenijumskog razvoja. Tirana, Albanija. Može se naći na: http://www.undp.org/mdg/countryreports.html


Ujedinjeni Narodi. 2003.g. OFDA/CRED Baza podataka o međun arodnim katastrofama. Odjeljenje UN-a za humanitarna pitanja i EM-DAT: Baza podataka se može naći na: http://www.cred.be/emdat/intro.html Ekonomska komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu. 2002.g. Pregled učinka okoliša za Albaniju. UNECE, Ženeva, Švicarska Svjetska banka, 2003.g. Profil poplava za Albaniju. Pripremila Lucy Hancock iz izvještaja Molnar Kolaneci za Svjetsku banku, 2000.g. Vašington, DC, SAD Projekat razvoja navodnjavanja – Dokument o procjeni projekta, Aneks 2. Svjetska banka.

Bilješke o vodi za zemlju i činjenice o vodi 13ALBANIJA: ČINJENICE O VODI

SOCIO-EKONOMSKI INDIKATORI1990 2000 2015 2020

Broj stanovnika (u milionima) 3.29 3.13 3.44 3.57 CHART: TRENDS IN POPULATION, SHOWING Urbano stanovništvo 36% 42% 52% 55% Ruralno 64% 58% 48% 45%Izvor: Aquastat database, FAO (2002).

1998 2000 Cilj za 2015Pristup vodi iz vodovoda 65% 67% 84% Urbano 85% 90% 93% Ruralno 50% 50% 75%Nap.: Cilj se odnosi na MDGs.

1998 2000 Cilj za 2020Pristup higijenskoj kanalizaciji 61% 59% 80% Urbano 95% 90% 97% Ruralno 37% 37% 68%Nap.:cilj se odnosi na MDGs.

1996Udio siromašnih u rural. područ. 89%

1990 1995 1999 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 841 769 863 914GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 2.8 2.5 2.9 3.1 Udio poljoprivrede 36% 55% 53% 55% Udio industrije 45% 22% 25% 26%

1990 1991 1995 1999 1999Radna snaga (milioni ljudi) 0.42 0.40 0.34 0.34 #REF! Udio u poljoprivredi 55% 24% 78% Udio u industriji 23% 45%

Prosječan godišnji rast 1990-97 1998-00 GDP-a -1.4% 7.4%

Stanovništva -0.4% -0.1%

1999

Stopa mortaliteta novor. (na 1.000 živorođenih) 24.3

ZEMLJIŠNI I VODNI RESURSI

Zemljišna površina (milioni ha) 2.88

Zemlj. povr. u medjunarodnim slivovima (milioni ha) 1.43

Procenat pov. zemlje u medjunarodnim slivovima 49.6%

Prosječne padavine (mm) 1,485

Prosječna ukupna količina padavina (BCM) 1,485

Ukupni interni vodni resursi (BCM) 26.9 Od čega površinska voda (BCM) 23.1 Od čega podzemna voda 6.2 0.23

Preklapanje izmedju površinske i podzemne 2.4

Ukupni vanjski vodni resursi (BCM) 14.8 Od čega površinska voda (BCM) 14.8 Od čega podzemna voda (BCM)

Ukupni vodni resursi (BCM) 41.7 Od čega ukupno površinska voda (BCM) 37.9 Od čega ukupno podzemna voda (BCM) 6.2

Preklapanje izmedju površinske i podzemne vode 2.4Omjer zavisnosti 35%

1990 2000 2015 2020

Vodni resursi po stanovniku (kubni metri/godišnje) 12,679 13,306 12,126 11,697

1987 1990 1995Ukupna godišnja potrošnja (BCM) 1.40 1.21 0.93 Poljoprivreda 0.99 1.00 0.67

Domaćinstva i industrija 0.41 0.21 0.26

Pristup vodi iz vodovoda

-

0.4

0.8

1.2

1.6

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(u

mili

on

ima)

Urbano Ruralno

Pristup kanalizaciji

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(u

mili

on

ima) Urbano Ruralno

-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020

Sta

no

vniš

tvo

(u

mili

on

ima)

Urbano

Ruralno

0.00

0.20

0.40

0.60

0.80

1.00

1.20

1.40

1987 1990 1995

Trendovi potrošnje vode (BCM)

Poljoprivreda

Domaćinstva i industrija


KVALITET VODE I ZAGADJENJEStvaranje otpadnih voda *Prečišćene otp. vode *

1990 1993 1996 1997Godišnja emisija BOD dnevno (M tone) 34.8 12.5 5.8 6.5Godišnja emisija BOD po stanovniku (kg) 3.86 1.40 0.67 0.76

VODENI EKOSISTEMIMočvare odredjene kao Ramsar lokacije (2002) U ha 20,000 Kao % zemljišne pov. 0.70%

BRANE I HIDROENERGIJAKapacitet akumulacija 1995 (BCM) 4.56 (630 brana i 306 >15 m) Brane za navodnj. 0.56 Hidroenergetske bran 5.04Kapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 1,455

Teoretski bruto hidroenergetski potenciial (GWh/y) 40,000 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 15,000 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) 6,380Sadašnja proizvodnja hidroenergije (GWh/y) 5,283 (u 2000)

1990 1995 1998 1999Ukupna proizvodnja el. energije (M kwh) 3,198 4,414 5,068 5,396 Udio hidroenergije 89% 95% 97% 97%

NAVODNJAVA 1990 1995 1998 1999Navodnjav. povr. ('000 ha) 423 340 340 340 Nav. povr. po stanovniku (ha) 0.129 0.107 0.108 0.109Nav. povr. kao dio poljoprivredne pov. 60% 48% 49% 49%

SLATKOVODNO RIBARSTVO 1990 1995 1998 1999Ribarska proizvodnja (Tons) 6.8 0.7 1.1 1.3 Rib. proizvodnja po stanovniku (kg) 2.08 0.23 0.35 0.42

FINANCIRANJE SEKTORA VODEProsječan povrat troškova: 2002 Usluge navodnjavanja 40% O&M troškovi Usluge vodosnabdijevanja 30%-40% O&M troškovi * Ovo su procjeneProsječna stvarna cijena vode (US cent/m3) 2001 Domaćinstva 11-20 Industrija 52-63 NavodnjavaPrečišćavanje vode (US cent/m3) Domaćinstva 2.2-3.3 Industrija 4.4-7.4

Trendovi BOD emisije

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997

Kg

/sta

no

vnik

a

Trendovi navodnjavanja (ha)

0

100,000

200,000

300,000

400,000

500,000

1987 1989 1991 1993 1995 1997 1999

Trendovi ribarske proizvodnje (Tons)

0

2,000

4,000

6,000

8,000

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999

Trendovi proizvodnje el. energije(milijarde KWh/god)

0

1

2

3

4

5

6

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999

OstaloHidroenergija


BOSNA I HERCEGOVINA Socio-ekonomski i geografski kontekst Bosna i Hercegovina je smještena u jugoistočnoj Evropi u centralnom dijelu Balkanskog poluostrva. Njena ukupna površina je 51,1 miliona ha, od čega je 762,5 km kopnene granica, 751,0 km riječna granica i 23,5 km morska granica. Sadašnja državna struktura Bosne i Hercegovine je uređena Dejtonskim sporazumom i sastoji se od Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) (podijeljene u 10 kantona), Republike Srpske (RS) i Distrikta Brčko kao posebnih administrativnih jedinica. Sadašnje stanovništvo od 4,24 miliona je ugrubo podijeljeno između dva entiteta. BiH i RS imaju odvojene ustave, zakone i institucionalne strukture. U prošlosti je Bosna i Hercegovina bila jedna od najzagađenijih republika ranije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zbog intenzivnog razvoja teške industrije i nepostojanja kontrola okoliša. BiH je nedavno izašla iz razarajućeg rata koji je trajao od 1992-95 s drastično nižim životnim standardom, velikim poremećajima u društvu, gotovo potpuno uništenom infrastrukturom i razorenom industrijom. Od ukupne površine zemljišta, 5% je ravničarsko, 24% brdovito, 42% planinsko i 29% kraško. Od ukupne površine 76% pripada slivnom području rijeke Save, a 24% slivnom području Jadranskog mora. Rijeke se karakteriziraju visokim gradijentima i relativno velikim protokom (22 l/sek/km2). Sve rijeke teku kroz planinska područja u gornjem toku, dok u nizvodnim dionicama blizu ušća ili utoka, teku kroz ravnice gdje su podložne izlivanju. Rijeka Sava koja teče uz sjevernu granicu Bosne i Hercegovine, predstavlja granicu s Hrvatskom. Na istoku rijeka Drina čini prirodnu granicu prema Srbiji i Crnoj Gori. Od izvora rijeke Drine, duž planinskog vijenca prema Crnoj Gori (Srbija i Crna Gora), granica sa Srbijom i Crnom Gorom se spušta prema Jadranskom moru. Na zapadu, granica s Hrvatskom se proteže duž visokih planina Dinarskog vijenca. Na krajnjem jugu, teritorija Bosne i Hercegovine se proteže do Jadranske obale uz rijeku Neretvu. Obalni dio Bosne i Hercegovine je dugačak 24 km i obuhvata jedan grad – Neum. U Bosni i Hercegovini je unutarnji riječni saobraćaj značajan. Sava je plovna od ušća Drine do ušća Une u dužini od 322 km. To je posebno značajno obzirom da omogućava saobraćaj sa Srednjom Evropom i Sjevernim morem. Una je plovna na dužini od 4 km, a Neretva na dužini 4,5 km. Baza vodnih resursa Bosna i Hercegovina ima značajne vodne resurse koji predstavljaju značajan ekonomski potencijal. Teritorija Bosne i Hercegovine prima godišnje precipitaciju od oko 1250 mm. Bosna i Hercegovina je takođe bogata mineralnim i termalnim vodama, koje predstavljaju značajan potencijal u oblastima eko-turizma i zdravstvenog turizma. Resursi površinskih i podzemnih voda. Riječni slivovi su ključni vodni resursi u Bosni i Hercegovini. Teritorija Bosne i Hercegovine leži na dva osnovna riječna sliva – Crnomorski i Jadranski. Osnovni tok Crnomorskog sliva je rijeka Sava, dok su Neretva, Trebišnjica i Cetina glavne rijeke Jadranskog sliva. Dio teritorije koji pripada Jadranskom slivu je bogatiji vodnim resursima nego dio koji pripada Crnomorskom


slivu. U Bosni i Hercegovini postoji sedam slivova koji prelaze granice kantona, entiteta ili drugih zemalja: Una-Sana, Vrbas, Bosna, Drina, Sava, Neretva i Cetina.

Rijeka Una, desna pritoka Save, čini granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i ima slivno područje od 9 640 km2 i prosječni protok od 290 m3/sek. Vrbas ima slivno područje od 6 386 km2 i prosječan protok od 100 m3/sek. Bosna ima slivno područje od 10 460 km2 i prosječan protok od 170 m3/sek. Drina čini granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore. Njeno slivno područje je 19 570 km2 i prosječan protok 370 m3/sek. Mali dio sliva Drine se nalazi u Albaniji. Sliv Neretve je najznačajniji prekogranični sliv u slivnom području Jadranskog mora. Neretva izvire u Bosni i Hercegovini. Od ukupne dužine od 222 km, samo oko 25 km teče kroz Hrvatsku, ali to područje obuhvata dvije trećine delte Neretve koja je poznata po svom globalnom značaju za biodiverzitet. Srednji i donji dio Neretve, u kojem teče kroz Bosnu i Hercegovinu značajno doprinosi zagađenju koje ugrožava biodiverzitet delte. Rad pet hidroelektrana u gornjem i srednjem toku Neretve rezultira značajnim opadanjem nivoa vode u Neretvi u toku ljeta, što mijenja prirodna staništa. U Bosni i Hercegovini ima nekoliko prirodnih jezera. Riječna jezera nastala kao produžetak riječnog korita ili zbog prirodnih brana u riječnim koritima se uglavnom nalaze na Plivi, Uni i Trebižatu. Planinska jezera su glečerskog porijekla i nalaze se na Dinaridima, i kreću se od 0,01 do 3,5 MCM zapremine. Značajna su zbog svog biodiverziteta, turizma i stočarstva. U Bosni i Hercegovini ima oko 30 akumulacija, uglavnom na Neretvi i Trebišnjici i Drini. Većina ih je napravljena za hidro-energiju i sve su značajne za zaštitu od poplave i obezbjeđenje vode za piće i navodnjavanje. Ukupna zapremina akumulacija je oko 3,9 BMC, pri čemu oko 90% pripada Jadranskom slivu, a ostatak Crnomorskom slivu. Devedeset procenata vode za piće dolazi iz podzemnih resursa. Procijenjeno je da bi se moglo eksploatirati 16 m3/sek podzemne vode iz svih zona. Potrebe za vodom u 2020 su procijenjene na 35m3/sek. Podzemna voda se u Bosni i Hercegovini nalazi u tri geografski različita područja s posebnim karakteristikama. U sjevernom dijelu zemlje, rezerve podzemne vode su na aluvijalnim sedimentima duž rijeke Save i njenih pritoka na dubini oko 50 m. Arteška voda se nalazi na 100 – 200 m. U centralnom dijelu zemlje, podzemna voda se akumulira u pukotinama i jamama krečnjačkih masiva i pojavljuje se na površini kao krečnjački bunari u slivovima Une, Save, Bosne, Drine i Neretve. U slivnom području Jadranskog mora, južni dio zemlje, gdje je geologija primarno kraška, podzemna voda se uglavnom nalazi u bunarima u slivovima Cetine, Neretve i Trebišnjice. Močvare u Bosni i Hercegovini omogućavaju bogat biodiverzitet ali su pod konstantnom prijetnjom gubitka staništa; promjene hidrauličnog režima; zagađenje vode; i erozija i zaslanjivanje. Močvara kojoj se posvećuje najveća pažnja, u delti Neretve je prekogranična močvara koja pripada Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Kvalitet vode. Prije rata, Bosna i Hercegovina je bila industrijsko srce ranije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i većina rijeka je bila teško zagađena industrijskim otpadnim vodama. Industrijska proizvodnja je jako opala i stoga se površinsko zagađene vode smanjilo. Kvalitet vode je, ipak, sumnjiv i u nekim slučajevima jasno nezadovoljavajući. Testiranje kvaliteta vode je, u najboljem slučaju, neusmjereno i neredovno. Sistem praćenja kvaliteta vode je propao tokom rata i tek se


treba obnoviti. Gotovo da nema prečišćavanja otpadnih voda i neprečišćena voda se ispušta direktno u površinske tokove. Gotovo da i ne postoje poslijeratni podaci o kvalitetu vode. Sistem praćenja kvaliteta površinskih voda koji je postojao prije rata nije u funkciji već preko 10 godina. Nikad se nije vršilo praćenje kvaliteta podzemnih voda. Sistem stanica za praćenje se polako obnavlja, velikim dijelom uz pomoć donatora. Otpadne vode od 90% stanovništva se ispušta direktno bez prečišćavanja u najbliži vodotok ili u kraške pukotine koje su povezane s podzemnom vodom. Kvalitet površinske vode, posebno nizvodno od naselja, je primarno zbog ovog zagađenja, generalno nizak (klasa III i IV). Najzagađenije rijeke su Vrbas, Bosna i donji dio Save. Samo najuzvodniji dijelovi Une, Drine i Neretve zadržavaju visok kvalitet vode. Kraška priroda geologije doprinosi zagađenju vode i zagađenju površinskih voda koje su udaljene od mjesta ispuštanja otpadnih voda. Zagađena površinska voda infiltrira zemlju, a nekontrolirano odlaganje čvrstog otpada, koji se miješa s vodom od kiše, takođe doprinosi zagađenju podzemne vode. Nekontrolirana sječa šuma i erozija tla i planinski tokovi rezultiraju eutrofikacijom površinskih voda kao i stvaranjem nanosa i mulja što povećava rizik od poplave i zagađenja vode. Nema podataka o izvorima indirektnog zagađenja. U 1991.g. kada je bilo 4,5 miliona stanovnika, većina rijeka su pripadale klasi IV i opterećenost zagađenjem je odgovaralo zagađenju koje uzrokuje 9,4 miliona stanovnika. Vodni resursi su takođe zagađeni direktnim odlaganjem čvrstog otpada u rijeke. Ključni problemi vodnih resursa koji su nedavno (2002.g.) identificirani u Nacionalnom akcionom planu za okoliš (NEAP) su: � Neadekvatno vodosnabdijevanje stanovništva i industrije; � Neadekvatna zaštita izvorišta; � Neadekvatno ispuštanje komunalne i industrijske otpadne vode; i � Neadekvatna zaštita od poplave. Ti se problemi pripisuju: � Nepostojanju integriranog sistema i strategije upravljanja vodnim resursima; � Nedovoljnim financijskim sredstvima; i � Neusklađenom zakonodavstvu.

Korištenje vode i upravljanje po sektorima Obuhvat pitkom vodom i kanalizacijom. Javni sistem snabdijevanja pitkom vodom opslužuje približno 50% domaćinstava i ostalih potrošača u Bosni i Hercegovini. Ostali koriste druge tipove alternativnog vodosnabdijevanja koji su izvan djelokruga sektora vodoprivrede i javnog zdravstva. Izvori vodosnabdijevanja se uglavnom zasnivaju na eksploataciji podzemne vode (89% od ukupnih izvora vodosnabdijevanja), rijeke (10,2%) i vodu iz prirodnih jezera i vještačkih akumulacija


(0.8%). Urbano stanovništvo uglavnom ima vodu iz vodovoda u svojim domovima (96%), dok u ruralnim područjima 29% stanovništva ima vodu u dvorištu, 21% u kući, a 18% koristi pumpe. Epidemije koje se prenose vodom se javljaju obično sezonski, u manjim postrojenjima za vodosnabdijevanje koja nisu pod nadzorom institucija javnog zdravstva. Sistem vodosnabdijevanja ne može zadovoljiti potrebe potrošača tokom suhe sezone, kada se potražnja ne zadovoljava ni po količini ni po kvalitetu zbog kombinacije neadekvatnih potencijama izvora vode i neadekvatnog kapaciteta infrastrukture. Česti su prekidi u snabdijevanju. Kanalizacionim sistemom je pokriveno oko 56% urbanog stanovništva, dok je pokrivenost mnogo manja u manjim gradovima i u ruralnim područjima – oko 10%. Postojeća infrastruktura je značajno oštećena. Prije rata, samo je sedam gradova u Bosni i Hercegovini imalo postrojenja za prečišćavanje otpadne vode, od kojih je sada samo pet u funkciji. Od 122 postrojenja za prečišćavanje industrijskih otpadnih voda, samo nekolicina je u funkciji zbog ratnih devastacija i nedostatka opreme. Postoje brojne operativne i fizičke prepreke za poboljšanje usluga vodosnabdijevanja uključujući nepostojanje autonomije vodovodnih preduzeća, loša organizacija vodovodnih preduzeća, zanemarivanje održavanja; i velike gubitke u sistemu (50%). Poboljšanja vodosnabdijevanja i tretmana otpadnih voda su identificirani kao glavni donatorski prioritet pri rekonstrukciji Bosne i Hercegovine nakon rata. U poslijeratnom periodu, međunarodna zajednica je obezbijedila 210 miliona KM direktno za obnavljane usluga vodosnabdijevanja. Da bi se dostigao nivo obezbjeđenja usluga zemalja članica Evropske Unije, ukupno potrebne investicije u vodosnabdijevanje i kanalizaciju su procijenjene na 1 milijardu USD u periodu do 2030.

Navodnjavanje. U Bosni i Hercegovini nema razvijenih sistema za navodnjavanje. Samo oko 0,65 % poljoprivrednog zemljišta se navodnjava.

Hidroenergija. Ukupni hidroenergetski potencijala Bosne i Hercegovine je 6,1 GW. Trenutno preko 60% električne energije potiče iz hidroenergije. Najznačajnije rijeke za budući razvoj hidropotencijala su Drina, Neretva i Trebišnjica. Poplave. U Bosni i Hercegovini postoji stalni rizik od poplava. Poplave prijete $% od ukupne površine BiH i 60% ravničarskog područja. Poplave su dosta česte u ravnicama kroz koje teku glavne rijeke i gdje se odvija intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Uprkos brojnim objektima za zaštitu od poplave i ublažavanje posljedica poplave, mnoga područja su često pogođena poplavna. Štete od poplava u velikoj mjeri prevazilaze kapitalnu vrijednost objekata koji bi se trebali izgraditi u svrhu sprječavanja poplava. U tom smislu je značajno hitno rezerviranje mjesta za akumulacije i retencije. Međutim, rekonstrukcija oštećenih objekata i obezbjđenje neophodnih sredstava je prioritet u odnosu na izgradnju novih objekata za zaštitu od poplave i ublažavanje njenih posljedica. Upravljanje poplavama je prekogranično pitanje, posebno na rijeci Savi.

Zakonodavstvo i politike sektora vode U Bosni i Hercegovini je od Dejtonskog sporazuma, za sektor vode i mnoge druge sektore, izazov postojanje dva različita Zakona o vodama i dvije različite organizacione strukture. Obzirom da FBiH i RS imaju svoje posebne ustave i vlade, obje imaju odvojeno zakonodavstvo uključujući i zakonodavstvo za sektor vode. I


FBiH i RS imaju postojeće Zakone o vodi iz 1998.g. koji ima brojne nedostatke i propuste uključujući i loše razrađenu politiku korištenja i zaštite vodnih resursa; nedovoljno reguliranje dozvola, standarda interakcije i korištenja vode. Da bi se postavili temelji za razmatranje pitanja okoliša preko geopolitičkih granica, EU PHARE program je financirao izradu novog seta šest okvirnih zakona o okolišu, uključujući i Zakon o vodi. Novi Zakon o vodi (još uvijek u proceduri usvajanja) regulira zaštitu voda, obale i zemljišta uz vodu. Novi Zakon o vodi (zasnovan na Okvirnoj direktivi EU za vodu) nalaže pristup po slivovima u administraciji vode i uspostavlja nova tijela odgovorna za zaštitu vode zasnovana na slivnim područjima. Iako će novi Zakon o vodi riješiti mnoge nedostatke prethodnih zakona, i on još uvijek ima neke nedostatke koji će se riješiti pod-zakonskim propisima. EU je tražila harmonizaciju entitetskih Zakon o vodi u jedan zajednički zakon, međutim oba entiteta su revidirala nacrte Zakona o vodi u skladu sa svojim potrebama. Ipak, među zakonima nema značajnijih razlika. Među entitetima je takođe različit status usvajanja zakona. Trenutno u RS, Zakon o vodi čeka na usvajanje. U FBiH, je međutim nacrt Zakona o vodi još uvijek u proceduri usvajanja. Treba napomenuti da odredbe koji reguliraju podzemne vode nisu sadržane u Zakonu o vodi niti jednog entiteta, ali je planirano da se uključe u pod-zakonske propise.

Institucije za upravljanje vodnim resursima I u FBiH i u RS je agencija koja je primarno nadležna za sektor vode u okviru odnosnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (MPVŠ). U okviru MPVŠ, u svakom entitet postoji Odjeljenje za vodoprivredu koje je odgovorno za federalnu vodoprivrednu strategiju i politiku, pitanja sporazuma i dozvola, donošenje standarda i propisa; osiguranje pridržavanja zakona i regulaciju putem davanja licenci i inspekcije; i sveukupnu kontrolnu na Javnim preduzećima za slivna područja. Po Zakonu o vodi iz 1998.g. u FBiH, MPVŠ je prenijelo osnovne odgovornosti za pripremu strateških odluka i planiranje na dva Javna preduzeća za slivna područja, jedno za sliv rijeke Save i drugo za sliv Jadranskog mora. Međuentitetska komisija za koordinaciju vodoprivrednih pitanja je osnovana 1998.g. između ostalih zadataka, Komisija za vodu se bavi međunarodnim vodoprivrednim projektima; saradnjom s Hrvatskom, Srbijom i Crnom gorom na pitanjima koja se tiču vode, kao i harmonizacijom nadgledanja kvaliteta vode i zaštite od poplava između dva entiteta. Kao što je gore pomenuto, novim Zakonom o vodi se reorganizira upravljanje u sektoru uključujući i uspostavljanje međuentitetskih agencija za slivna područja. Program tehničke pomoći EU će financirati pilot provođenje novog pristupa na dvije agencije za sliv Bosne i Vrbasa. Iskustva stečena iz ovog 18-omjesečnog projekta koji će početi u 2003.g. će se koristiti za dalji razvoj koncepta. Kao što je gore pomenuto, međuentitetska saradnja u oblasti vodoprivrede je u nadležnosti Međuentitetske komisije za vodu. Nadležnosti komisije za vodne resurse su: � Međunarodni sporazumi o upravljanju vodom; � Međunarodni vodotoci;


� Međunarodni vodoprivredni projekti; � Saradnja s Republikom Hrvatskom i Srbijom i Crnom Gorom na pitanjima koja

se tiču vode; � Harmonizacija sadašnjih i budućih vodoprivrednih propisa; � Harmonizacija i praćenje standarda kvaliteta vode; � Harmonizacija programa odlaganja čvrstog otpada – zaštita vodnih resursa; � Harmonizacija i kontrola rada laboratorija za praćenje kvaliteta vode i

kategorizaciju vodotoka; � Izgradnja i rekonstrukcija vodoprivrednih objekata na i u blizini međuentitetske

linije; � Objekti podijeljeni međuentitetskom linijom; � Harmonizacija planskih dokumenata iz oblasti vodoprivrede za objekte koje dijeli

međuentitetska linija; � Prikupljanje i razmjena podataka (međuentitetskih i međunarodnih); i � Harmonizacija planova za zaštitu od poplave i drugih ekstremnih situacija.

Druga značajna prepreka za sektor vode je nepostojanje tijela na državnom (federalnom) nivou odgovornog za okoliš i vodu. Ne postoji organizacija na državnom nivou odgovorna za sveukupno upravljanje i koordinaciju u oblasti okoliša i vode. To vodi do brojnih uskih grla i prepreka za efektivnu međunarodnu saradnju u oblasti vodnih resursa. Na primjer, iako je Bosna i Hercegovina potpisnica nekih međunarodnih konvencija koje se odnose na vodu (uključujući: Međunarodnu konvenciju za zaštitu ptica, Konvenciju o ribarstvu i konzervaciji živih resursa u morima, Ramsar konvenciju o močvarnom tlu i Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Mediterana, Konvenciju o biodiverzitu; Konvenciju o saradnji na zaštiti i održivom korištenju rijeke Dunav), ima najmanje još 21 značajan multilateralni sporazum o zaštiti vode i okoliša koje Bosna i Hercegovina još nije potpisala, uglavnom zbog nepostojanja državnog tijela koje bi za to bilo nadležno. Takođe, učestvovanje u značajnim regionalnim inicijativama, kao što je Sporazum o slivu Dunava i Akcioni plan za Mediteran, je za Bosnu i Hercegovinu ograničeno na status posmatrača zbog nepostojanja tijela na nivou države koje bi se bavilo međunarodnim pitanjima. Stoga, Bosna i Hercegovina propušta značajnu financijsku podršku i tehničku pomoć koje se nude po tim sporazumima za pomoć pri implementaciji i praćenju međunarodnih procedura i standarda. (Bosna i Hercegovina je posmatrač za Helsinšku konvenciju o prekograničnim vodama i Konvenciju o zaštiti Dunava. Od Ministra za vanjske poslove je traženo da se ove konvencije ratificiraju, ali odluka o tome još nije donešena). Slično zakonskom okviru za vodu, ispitana je i organizaciona struktura, posebno putem programa EU za institucionalno jačanje sektora vode i studije “Hitno jačanje


institucija” koju je financirao METAP. Postignut je koncenzus da bi se trebala uspostaviti vertikalna integracija između entiteta i države za pitanja okoliša koja imaju međunarodni karakter. Po novom Zakonu o Vijeću ministara je predloženo formiranje Komisije za održivi razvoj koja bi bila tijelo odgovorno za međunarodna pitanja vodnih resursa putem pod-komisije za vode. Nova organizaciona struktura je uspostavljena i čeka se njeno odobrenje od strane vlade.

Pitanja prekograničnih i međunarodnih voda Upravljanje poplavama, kontrola zagađenja vode i praćenje kvaliteta vode predstavljaju značajne izazove u upravljanju vodnim resursima u Bosni i Hercegovini i svi zahtijevaju prekogranični pristup. FBiH i RS su bile u velikoj mjeri neefektivne u rješavanju tih problema, posebno zbog nepostojanja efektivnih veza s Hrvatskom i Srbijom i Crnom Gorom, s kojima imaju zajedničke ključne međunarodne vodotoke. Institucije i organizaciona struktura vodoprivrednog sektora u Bosni i Hercegovini se razlikuju od susjednih. Prepreka za efektivne međunarodne veze mogu biti interni politički sporovi u vezi s upravljanjem vodom, kao posljedica dva različita Zakona o vodi i pristupa zaštiti vode. Očekuje se da će dva nova, harmonizirana, entitetska zakona i primjena pristupa riječnog sliva u upravljanju vodnim resursima smanjiti interne probleme u vezi s upravljanjem vodnim resursima. Za nadati se da će, predloženo tijelo na državnom nivou (Komisija za održivi razvoj) koje će se baviti pitanjem vodnih resursa, obezbijediti mogućnost da Bosna i Hercegovina učestvuje u međunarodnim inicijativama, kao što je Komisija za sliv Dunava. Postoje značajni izazovi vezani za prekogranične vodne resurse obzirom da su oni u vezi s uravnoteženjem konkurentne potražnje i sukoba interesa sa zaštitom i očuvanjem okoliša. Na primjer, rijeka Neretva i njena delta imaju prekograničnu prirodu. Neretva ima značajan hidroenergetski potencijal i proizvodnju; značajan je izvor vode za vodosnabdijevanje i navodnjavanje; i potrebna je kontrola poplave. Ipak neke od tih aktivnosti mogu imati pogubnog uticaja na globalno značajan biodiverzitet i obalne ekosisteme u delti Neretve. Većina slivova u Bosni i Hercegovini je uglavnom u FBiH, a samo neki su u RS, dok su nizinsko područje i delta u Hrvatskoj. Obalno područje koje je pod uticajem rijeke pripada i Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Geopolitičke i administrativne granice u riječnom slivu, i na unutarnjem (FBiH i RS) i međunarodnom nivou, čine rješavanje zajedničkih problema i optimalno upravljanjem slivom i obalnim područjem složenim i teškim. Nadalje, ostvarivanje integrirano koncepta upravljanja vodnim resursima i održivog razvoja riječnog sliva i obalnog područja zavisi od integriranih planova za upravljanje vodnim resursima, koji su, za uzvrat, zasnovani na zdravim bazama podataka o vodnim resursima. U Bosni i Hercegovini oboje nedostaje.

Ključna pitanja i izazovi Prekogranično u Bosna i Hercegovina ima dodatni značaj obzirom na postojanje dvije odvojene vlade i zakonodavstva. U prošlosti su politički opterećeni sporovi o politici sektora vode onemogućavali napredak u pravcu održivog razvoja vodnih resursa u Bosni i Hercegovini. Razlike u entitetskim vodoprivrednim strukturama su takođe onemogućavali efektivno upravljanje resursima. Za nadati se da će novi Zakon o vodi i međuentitetska organizacija riječnih slivova, uvođenjem međuentitetskog pristupa u upravljanju vodama, prevazići te prepreke i biti primijenjeni i na međunarodnom planu.


U samoj Bosni i Hercegovini, obzirom na činjenicu da šest od sedam rijeka u Bosni i Hercegovini protiče kroz oba entiteta i da prolaze kroz najmanje dva kantona, postoji očita potreba za koordinacijom i saradnjom na među-kantonalnoj i međuentitetskoj osnovi. Donedavno su entiteti imali različite okolišne ciljeve i metode za njihovo ostvarivanje, uključujući i upravljanje vodnim resursima. Nastojanja na harmonizaciji zakona i institucija napreduju, ali sektor je još uvijek u stanju promjene. Za Bosnu i Hercegovinu će biti značajan izazov da implementira novo okolišno zakonodavstvo. Može doći do odlaganja primjene Zakona o vodama. Organi sektora vode u Bosni i Hercegovini će u bliskoj budućnosti biti u relativno velikoj mjeri zaokupljeni internim restrukturiranjem, što može odvratiti njihovu pažnju od prekograničnih inicijativa. Na nivou zemlje, ključni izazov je to što sistemi za vodosnabdijevanje ne mogu zadovoljiti potrebe potrošača u toku sušne sezone zbog kombinacije neadekvatne raspoloživosti vodnih resursa i neadekvatnog kapaciteta infrastrukture. Najznačajnije mjere za unaprjeđenje rješavanja problema u ovoj oblasti su modernizacija sektora vodoprivrede uključujući agencije za riječne slivove; harmonizaciju zakonodavstva između entiteta; te podsticanje učestvovanja privatnog sektora u oblastima vodosnabdijevanja i kanalizacije. Reference Sopic. D; S. Krajinović; D. Đorđević; i S. Đorđević 2002.g. Rizici od poplave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Bosna i Hercegovina PHARE. 1999.g. Institucionalno jačanje sektora voda (FBiH) Finalni izvješaj Plancentar. 2000.g. Sadašnja razmišljanja: Ekonomska održivost sektora voda u Bosni i Hercegovini, Ured Visokog predstavnika, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Vlada Bosne i Hercegovine, 2002.g. Nacionalni akcioni plan za okoliš, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Kuposović, Tarik “Bosna i Hercegovina” u prekograničnim vodnim resursima na Balkanu J. Ganoulis, Irene Lyons Murphy i Mitia Brilly, Kluwer Academic Publications, Dordrecht, Nizozemska 2000.g. str. 87-97



Ukupno stanovništvo (milioni) 4.31 3.98 4.28 4.24 Urbano 39% 43% 51% 54% Ruralno 61% 57% 49% 46%Izvor podataka: Aquastat database FAO 2000

1990 2000 Cilj za 2015Pristup vodi iz vodovoda n.a 72% 86% Urbano n.a 87% 94% Ruralno n.a 60% 80%Nap.cilj se odnosi na MDGs

1993 2000 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji 35% 37% 69% Urbano 71% 71% 86% Ruralno 12% 12% 56%Nap. Cilj se odnosi na MDGs

1999Udio siromašnih u rural. područ. n.a.

1994 1995 1999 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 439 546 1479 1526GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 1.5 1.9 5.7 6.1 Udio poljoprivrede 36% 25% 14% n.a. Udio industrije 27% 26% 25% 26%

1990 1994 1999 2000Radna snaga (milioni ljudi) 2.0 1.6 1.8 1.9 Udio u poljoprivredi 11% n.a n.a n.a Udio u industriji 48% n.a n.a n.a

Prosječan godišnji rast 1995-97 1998-00 GDP-a 48.8% 12.4%

Stanovništva 0.1% 4.1%

1999



Zemljišna površina (milio.ha) 5.11

Zemljišna površina u međunarodnim slivovima 4.78

Procenat površine zemlje u međunar. slivovima 93.5%

Prosječna precipitacija (mm) 1,375

Prosječna ukupna količina padavina (BCM) 13

Ukupni interni vodni resursi (BCM) 36.0 Od čega površinska voda (BCM) n.a. Od čega podzemna voda n.a.Preklapanje između povšinske i podzemne vode n.a.

Ukupni vanjski vodni resursi(BCM) 2.0 Od čega površinska voda (BCM) n.a. Od čega podzemna voda n.a.

Ukupni vodni resursi (BCM) 38.0 Od čega ukupno površinska voda (BCM) n.a. Od čega ukupno podzemna voda (BCM) n.a.

Preklapanje između površinske i podzemne vode n.a.Omjer zavisnosti 5.3%

1990 2000 2015 2020


1990 1993 1994 1995

Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 0.8 0.0 0.0 0.0

Navodnjavanj 0.0 0.0 0.0 0.0 Industrija 0.0 0.0 0.0 0.0 Domaćinstva 0.0 0.0 0.0 0.0

BOSNA I HERCEGOVINA: ČINJENICE O VODI


-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

0

0.3

0.6

0.9

1.2

1.5

1990 1991 1992 1993 1994 1995

Trendovi korištenja vode

Navodnjavanj Industrija

Domaćinstva


-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJEStvaranje otpadnih voda (BCM) n.a.Prečišćenje otpadnih voda (BCM) n.a.

1990 1995 1996Godišnja emisija BOD dnevno (M tone) 50.7 4.1 8.9Godišnja emisija BOD po stanovniku (kg) 4.3 0.4 0.9

VODENI EKOSISTEMIMočvare određene kao Ramsar lokacije (2002) U ha 7,411 Kao % zemljišne pov. 0.1%

BRANE I HIDROENERGIJAKapacitet akumulacija (BCM) 3.85 Brane za navodnj. Hidroenerg. BraneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 968 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 28000 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 24,000 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) 19,000Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) 8,900 (u 2000)

1992 1995 1998 1999Ukupna proizvodnja el. energije (GWh/year) 12200 2321 2538 2615 Od hidroenergije 24.6% 61.2% 61.2% 61.2%

NAVODNJAV 1992 1995 1998 1999Navod. zemlja ('000 ha) 2.0 2.0 2.0 3.0 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.0005 0.0006 0.0005 0.0008 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 0.2% 0.3% 0.3% 0.5%

LATKOVODNO RIBARSTVO 1992 1995 1998 1999Ribarska proizvodnja (MT) 2000 2500 2500 2500 Ribarska proizvdonja po stanovniku (kg) 0.51 0.73 0.68 0.65

FINANCIRANJE SEKTORA VODE 1994 1995 1997Prosječan povrat troškova Usluge navodnjavanja Usluge vodosnabdijavanja * Ovo su procjene

Prosječna cijena vode (US cent/m3) 1997 Komunalna

Industrijs

Trendovi navodnjavanih pov (ha)

0500

1,0001,5002,0002,5003,0003,500

1992 1994 1996 1998

Trendovi proizvodmje el. energije(Mlrd. kWh/god)

02468

101214

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999

Ostalo

Hidroenergija

Trendovi ribarske proizvodnje (MT)

0

2,000

4,000

6,000

8,000

10,000

1992 1994 1996 1998


0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997Kg

/sta

no

vnik

a/g

od


BUGARSKA Socio-ekonomski i geografski kontekst Bugarska je smještena na jugoistočnom kraju Balkanskog poluostrva. Pokriva površinu od približno 11,1 milion hektara s 378 km obale. Oko jedna trećina zemlje je brdsko-planinska, a ravničarska područja su smještena u sjevernom (Dunavska visoravan) i centralnom dijelu (Tracijanska nizija). Klima se varira od kontinentalne (uglavnom zimi, posebno na sjeveru i zapadu) do mediteranske (uglavnom ljeti, posebno na istoku i jugu). Prosječna precipitacija iznosi 650 mm, ali varira od 480 mm na crnomorskoj obali do 1 800 mm u planinskim krajevima. Padavine se javljaju uglavnom ljeti na sjeveru, u jesen i zimu na jugu, a duž crnomorske obale su ravnomjerno raspoređene tokom godine. Tokom 1990-tih broj stanovnika u Bugarskoj se značajno smanjio. U 2000.g. je procijenjeni broj stanovnika bio 7,95 miliona – 770 000 manje nego u 1990.g. Bugarska je u znatnoj mjeri urbanizirana, pri čemu oko dvije trećine stanovništva živi u urbanim područjima. Istorijski, vodni resursi su imali ključnu ulogu u privredi Bugarske: između 20% i 30% poljoprivrednog zemljišta se navodnjava. Baza vodnih resursa Bugarska ima tri glavna hidrološka drenažna područja: južno koje se proteže do Egejskog mora (42% od ukupne površine), sjeverno koje se proteže do Dunava (42%) i istočno koje se proteže do Crnog mora (16%). Bugarska je u vodoprivredne svrhe podijeljena u četiri sliva: dunavski, crnomorski, istočno egejski i egejski. Oko 86% njene teritorije pripada međunarodnim slivovima zajedničkim sa svim susjednim zemljama: Turska, Grčka, BJR Makedonija, Srbija i Crna Gora i Rumunija. Površinski i podzemni resursi. Generalno, rijeke su kratke uz izuzetak Dunava. Ukupan godišnji protok površinskih tokova je 20,4 BCM, a varira od 9 BCM tokom sušne godine do 35 BCM tokom vlažne godine. Godišnja raspoloživost vode se procjenjuje na 6,4 BCM. Njeni ukupni vodni resursi iznose 21,3 BCM ili 2 680 m 3 po stanovniku godišnje. Resursi su nejednako raspoređeni u vremenu i prostoru. Ova neravnomjerna distribucija dovodi do nedostatka vode na mnogim lokacijama. Prema Nacionalnoj strategiji okoliša iz 2001.g., u toku posljednjih decenija je uočena promjena hidrološkog bilansa: prosječni protok za period 1961-99.g. je opao za 7% u poređenju s periodom 1935-84. Štaviše, tokom perioda 1985-95.g. uočen je pad od 40% u odnosu na period 1935-84.g. Močvarno tlo. U prošlosti je veliko vrijedno močvarno tlo uz Dunav uništeno kao rezultat radova na nasipima i drenažama u obalnoj zoni. Vlada je napravila akcioni plan za obnavljanje i zaštitu močvarnog zemljišta i obavezala se da će obnoviti određena područja koja su ranije uništena. U 2000g. Bugarska, Rumunija, Moldavija i Ukrajina su potpisale Deklaraciju o saradnji u cilju zaštite ključnih močvara i šuma na naplavnim ravnicama duž dunavskog dijela Zelenog koridora u donjem toku Dunava, što je inicijativa koju podržava Svjetski fond za prirodu (WWF). Kvalitet vode. Iako se kvalitet površinskih rijeka značajno poboljšao tokom prve polovine 1990-tih kao posljedica smanjenja industrijske proizvodnje u brojnim


industrijskim postrojenjima i investicija u sprječavanje zagađenja, kvalitet površinskih voda je još uvijek zabrinjavajući. Od 253 monitoring stanice u cijeloj zemlji, 24% ne zadovoljava potrebne kriterije. Izvore podzemne vode uglavnom koriste domaćinstva i u manjoj mjeri industrija i za navodnjavanje. Zbog nekoliko godina suše, određene zone Bugarske se sada oslanjaju na podzemne vode za navodnjavanje. U nekim slučajevima, to je dovelo do smanjenja nivoa podzemnih voda – koji je dostigao pad do 4 metra na nekim lokalitetima. Generalno, kvalitet podzemnih voda je prilično dobar. Problemi zagađenja postoje na određenim lokacijama. Zabilježeni su slučajevi zagađenja podzemnih voda nitratima, fenolima iz derivata nafte i pesticidima.

Korištenje vode i upravljanje po sektorima Vodosnabdijevanje i kanalizacija. Oko 99% stanovništva Bugarske ima pristup vodi iz vodovoda. Oko 88% svih naselja ima vodu iz vodovoda: 100% gradova i 84% sela. Brojna mala sela ( s manje od 200 stanovnika) nema vodosnabdijevanje iz vodovoda – uglavnom u planinskim područjima gdje je ostalo malo ljudi kao posljedica migracije. Oko 76% vode iz vodovoda potiče od površinske vode, a 24% iz izvora podzemne vode. Tokom prethodne decenije, oko 1,2 miliona ljudi u oko 500 naselja, koji uglavnom zavise od neuređenih izvora rijeka, se suočilo s nekim oblikom redukcije vode. Regije Vraca, Gabrova, Pernika, Blagoevgrada i Montane su bile najviše pogođene. Naselja u blizini planine Rila se takođe suočavaju s nedostatkom vode bez obzira na činjenicu da se ova regija karakterizira kao bogata vodom. Veliki gradovi poput Vraca, Loveča, Grabova i ostalih su imali stroge redukcije –stanovništvo je imalo vodu samo 2 sata dnevno. Bugarska ima približno 30 postrojenja za prečišćavanje vode, osnovni oblik tretmana je dezinfekcija hlorom. Generalno kvalitet “sirove” vode je dobar, ali odnedavno dolazi do određenih pogoršanja. Ranije je veliki dio uzoraka vode bio u skladu s bugarskim standardima, kako je zabilježeno u izvještajima regionalnog Higijensko-epidemiološkog zavoda. Međutim za period 1995-97.g. Zavod navodi da neki uzorci iz glavnih izvora vode ne zadovoljavaju bugarske standarde2. Neki od najvećih problema vezanih za kvalitet pitke vode su sljedeći. Prvo, voda u nekim ruralnim područjima sadrži visoke nivoe nitrate, za koje se smatra da utiču na zdravlje djece. Prosječna stopa priključaka na vodovod za gradove (preko 2 000 stanovnika) je samo 62%.Time je pogođeno 3% stanovništva koje je priključeno na vodovodni sistem, iako se problem u zadnje vrijeme smanjuje obzirom na nove zaštitne zone podzemnih voda. Drugo, javila se kontaminacija arsenom u rijeci Topolnici kao rezultat radova na obogaćivanju bakra u postrojenju blizu Pirdopa, što je imalo uticaja na kvalitet vode za piće u Pazardžiku (oko 78 000 stanovnika). Treće, kontaminacija naftom pogađa Pleven (oko 120 000 stanovnika). Četvrto, vodosnabdijevanje naselja duž rijeke Marice nizvodno od Plovdiva (oko 160 000 stanovnika) i duž Dunava (oko 340 000 stanovnika) je pogošeno ozbiljnim mikrobiološkim zagađenjem.

2 Burgas, Pazardžik, Šumen, Ruse, Jambol i Haskovo nisu prošli kontrolu hemijskih standarda. Haskovo i Smoljian nisu prošli kontrolu mikrobioloških standarda.


U 1998.g. oko 67% stanovništva je bilo priključeno na kanalizacioni sistem, a samo dio kanalizacionog sistema je bio priključen na postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Kao rezultat, oko 36% otpadne vode iz javnog kanalizacionog sistema se nije nikako prečišćavalo. Trenutno samo 13 od ukupno 28 gradova s više od 50 000 stanovnika ima postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, a samo 26 od ukupno 97 gradova s više od 10 000 stanovnika ima postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Urađen je Nacionalni program za izgradnju prioritetnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u gradovima s više od 10 000 stanovnika. Do sada je ostvareno malo napretka na njegovoj implementaciji.

Navodnjavanje. Do 1989.g. sistem za navodnjavanje je bio izgrađen na oko 0,8 – 1,25 miliona ha. U okviru navodnjavanog područja, drenažni sistem je izgrađen na 0,13 miliona ha. Površina pogodna za navodnjavanje se značajno smanjila tokom 1990-tih, opavši na 0,64 ha u 1996.g. Navodnjavanje je u velikoj mjeri zavisilo od pumpanja. Stepen mogućnosti korištenja sistema za navodnjavanje se kontinuirano smanjuje. Površina koja se stvarno navodnjavala u 2001.g. je iznosila samo 58 000 ha. U toku 1990-tih je došlo do drastičnog pada korištenja vode za navodnjavanje s 1,2 BCM u 1991.g. na manje od 100 MCM u 1997.g. Došlo je do pogoršanja infrastrukture za navodnjavanje zbog propadanja velikih farmi i nedostatka financijskih sredstava za restrukturiranje sistema za navodnjaanje da bi zadovoljili potrebe malih farmera. Prosječni gubici vode iz sistema za navodnjavanje iznose 57%, dosežući u nekim područjima čak i 75%. Povećanje cijene navodnjavanja je takođe doprinijelo smanjenju navodnjavanja. Farmeri nisu spremni da plaćaju po stopama koje se kreću od 0,01 – 0,085 USD po m3, posebno u područjima gdje sistem za navodnjavanje nije u funkciji. Institucionalni faktori su doprinijeli napuštanju sistema za navodnjavanje. Prvo, sistemi za navodnjavanje su rađeni da opslužuju velike proizvodne jedinice, a sada bi trebali obezbjeđivati vodu brojnim farmerima. Sistem ne može odgovoriti na različitu potražnju. Drugo, na lokalnom nivou ne postoje jasni mehanizmi za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Iako postoji zakonodavstvo koje omogućava prenos objekata za navodnjavanje na korisnike vode koji su spremni da preuzmu njihovo upravljanje, infrastruktura za navodnjavanje je još uvijek pod kontrolom države ili lokalnih općina. Treće, neredovitost snabdijevanja vodom uz nestabilnost poljoprivrednih cijena je doprinijela napuštanju sistema za navodnjavanje. Četvrto, iako nedostatak vode nije doprinio smanjenju korištenja vode za navodnjavanje, očekuje se da će to imati značajnu ulogu u bliskoj budućnosti. Postoje planovi za rehabilitaciju ekonomski održivih sistema kojima upravljaju udruženja korisnika vode, koja su odgovorna za mrežu i izbor kultura. Dugoročni cilj je obnova sistema za navodnjavanje na oko 400 000 ha.

Hidroenergija. Teoretski bruto hidroenergetski potencijal je 26 400 GWh/godišnje, dok je tehnički izvodljiv potencijal 15 000 GWh/godišnje. Do sada je razvijeno oko 30% tog potencijala. Prema posljednjim procjenama, većina hidroenergetskog potencijala – oko 90% - je koncentrirana u jugoistočnoj regiji. Hidraulična infrastruktura je imala uticaja na akvatične ekosisteme u akumulacijama i nizvodno. Postoje planovi za izgradnju nove brane na rijeci Ardi u saradnji s Turskom. Poplave i suše. Bugarska je u prošlosti bila zahvaćena brojnim poplavama. Intenzivne ljetne oluje, koje su najvjerovatnije od maja do avgusta, su značajan uzrok poplava, kao i topljenje snijega (od januara do marta) posebno kada je praćeno kišom


ili snijegom, i ledeni blokovi su značajan uzrok izlivanja Dunava. Šteta od poplave se uglavnom sastoji od uništavanja stambenih i poljoprivrednih objekata, cesta, usjeva, domaćih životinja i gubitka kapaciteta akumulacija zbog nagomilanih nanosa, ponekad i uništavanje željezničkih pruga. Poplavama su posebno sklone ravnice uz Dunav, kao i polja i doline kraj ušća Dunava i crnomorskih rijeka, te nizije Gornje Tracije i Burgasa. Izlivanje Dunava 1942 (uzrokovano ledenim blokovima) je dovelo do šteta procijenjenih na 100 miliona USD, pogodivši oko 19 000 stanovnika i oštetivši preko 4 000 objekata. Od izlivanja manjih rijeka, izlivanje Rosice 1939 (uzrokovano kišnom bujicom) je dovelo do šteta od oko 25 miliona USD, a 47 osoba je izgubilo živote. Poplave iz 1957 (uzrokovane obimnom precipitacijom u nekoliko riječnih slivova) su pogodile većinu riječnih sistema u Bugarskoj, a na nekim rijekama su bile katastrofalnih razmjera, posebno na Marici. Tada su poplavljena 52 grada i sela, uništeno više od 3 700 objekata, 31 željeznički most, pogođeno je 840 porodica i šest ljudi se utopilo. Šteta je bila procijenjena na oko 100 – 150 miliona USD, 0,5% nacionalnog dohotka. Od 1997.g. do 1988.g. kompenzacije isplaćene na ime poplava su bile reda veličine 40 miliona USD. Od 1993.g. do 1998.g. je evidentirano 120 poplava u oblasti sljedećih gradova: Montana, Vraca, Gabrovo, Veliko Turnovo, Varna, Burgas, Smoljan, Kurdjali i Plovdiv, između ostalih. Ukupna šteta od poplava između 1990.g. i 2001.g. je procijenjena na 56 miliona USD. U posljednjih 15 – 20 godina, postoji trend smanjenja poplava, što je očito posljedica smanjenja padavina i sveukupnih vodnih resursa u nekim slivovima. Međutim, još uvijek se javljaju manje i lokalno štetne poplave U posljednjih pola stoljeća se poduzimaju aktivnosti na reguliranju rijeka i zaštiti od poplave. Više od 2 000 akumulacija sada regulira vodni režim, s ukupnim kapacitetom od preko 37% prosječnog godišnjeg riječnog protoka. U posljednjoj deceniji su, međutim, obustavljena posmatranja na brojnim hidrometeorološkim stanicama u sistemu, čak i u područjima s visokim rizikom. Štaviše, mikro-branama izgrađenim 1950.g. – 1965.g., prvobitno rađenim po nepouzdanim sigurnosnim standardima, se sada loše upravlja ili su u potpunosti napuštene. One sada predstavljaju veliki rizik od plavljenja. Bugarska je sklona sušama. Jedna od glavnih karakteristika klime Dunavske ravnice je nedovoljna precipitacija, što dovodi do isušivanja i čestih suša. Suše su bile veoma česte u posljednjem stoljeću i dovele su do mnogih konflikata među korisnicima vode i velikih gubitaka u sektoru poljoprivrede. Zemlju je pogodilo nekoliko ljetnih suša, najteže su zabilježene 1980-tih (najsuvlja decenija stoljeća) i 1940-tih (druga najsuvlja decenija). Od kraja 1970-tih je zabilježen trend smanjenja precipitacije, posebno tokom poljoprivredne sezone. Posljednjih godina klima u Bugarskoj postaje suvlja. Između 1984.g. – 1993.g., zemlju je pogodilo više od 5 sušnih godina. Ljetna suša 1993.g. je pogodila poljoprivredni sektor. Gubici usjeva uzrokovani sušom su procijenjeni na 260 miliona USD (2% GDP-a). Ljeto 1996.g. se karakteriziralo nedovoljnom precipitacijom tokom poljoprivredne sezone što je dovelo do značajnih smanjenja prinosa osnovnih poljoprivrednih usjeva, što je za uzvrat uticalo na obezbjeđenje hrane. U 1996.g.godišnja proizvodnja kukuruza i pšenice je iznosila 44%, odnosno 50% prosječne proizvodnje u period 1961.g. – 1990.g. slični gubici su se javili tokom suše 2000.g. Kontinuirane suše su takođe uticale na vodosnabdijevanje pitkom vodom. U 1994.g. suša je uzrokovala isušivanje svih akumulacija koje snabdijevaju Sofiju – u to vrijeme


se voda isporučivala 24 sata svaka tri dana i Vlada je predviđala vještačko izazivanje kiše da bi se obezbijedila kišu u regiji. U 2000.g. je oko 450 000 ljudi bilo pogođeno redukcijom vode zbog suše. U toku je izrada planova za izgradnju novih šest brana (procijenjeni troškovi 22 miliona USD) da bi se prevazišao nedostatak vode.

Zakonodavstvo i politika vodnih resursa U 1997.g. je urađen nacrt Strategije integriranog upravljanja vodom za period 1997.g. – 2002.g. Iako je Strategija dala dobru osnovu za institucionalnu reformu sektora vode, nedostatak financijskih sredstava i nedovoljne tehničke sposobnosti su onemogućili njenu implementaciju. Ipak, najznačajniji korak naprijed je bilo usvajanje novog Zakona o vodi u julu 1999.g., koji je stupio na snagu u januaru 2000.g. Novi Zakon o vodama je zamijenio stari Zakon o vodama iz 1969.g., zadovoljava nacionalne zahtjeve i u skladu je sa zakonodavstvom Evropske Unije. Novi Zakon o vodama je doveo do fundamentalnih promjena u načinu upravljanja vodama u Bugarskoj. Prema novom Zakonu o vodama, vodama u Bugarskoj se treba upravljati kao zajedničkim, nacionalnim i nedjeljivim prirodnim resursima; i pojedinačnim slivovima se treba upravljati na integriran način. Zakon o vodama obuhvata elemente planiranja; identificira četiri prirodna riječna sliva; zahtijeva uspostavljanje Direkcija za upravljanje vodama, vijeća za riječni sliv; zahtijeva pripremu planova upravljanja riječnim slivom i Nacionalne vodoprivredne osnove. Po novom Zakonu je uspostavljen sistem izdavanja licenci za korištenje vode i vodoprivrednih objekata. Taj sistem obuhvata: licence za korištenje površinskih i podzemnih voda; licence za korištenje vodoprivrednih objekata kao što je infrastruktura za pitku vodu, zaštitu od poplave, ribogojilišta, itd.; licence za aktivnosti koje mogu uticati na prirodno stanje baze resursa; te licence za ispuštanje otpadne vode. Zakon o vodama uvodi naknadu za prirodne resurse za korištenje vode i vodoprivrednih objekata u poslovne svrhe3. Ovu naknadu plaća imalac licence za količinu vode zahvaćenu iz izvora gdje se potrošnja mjeri. Efektivna implementacija Zakona o vodama zahtijeva pripremu i usvajanje serije propisa i pratećih implementacionih propisa, od kojih su neki trenutno u pripremi (npr. za, između ostalog, unaprjeđenje sistema za izdavanje dozvola, razvoj regulatornog sistema za utvrđivanje tarifa za usluge obezbjeđenja vode, monitoring i unaprjeđenje laboratorija); i institucionalne promjene u različitim institucijama koje upravljaju vodama.

Vodoprivredne institucije Novi Zakon o vodama daje institucionalni okvir za upravljanje vodnim resursima na nivou nacionalnog sliva i sektora. Na nacionalnom nivou, tijela za upravljanje vodama su Vijeće ministara i Ministarstvo za okoliš i vode. Vijeće sačinjavaju predstavnici sljedećih institucija: Ministarstvo za okoliš i vode, Ministarstvo za regionalni razvoj i

3 Kada se koristi za individualne potrebe, naknada je nula. Individualne potrebe imaju usku definiciju: količina uzete vode ne smije preći 2 l/sek i 10 kubnih metara u 24 sata, kada se voda koristi u okviru parcele; ili 0,20 ha uz ne više od 3 000 kubnih metara po ha.


javne radove, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo industrije, Ministarstvo prometa i komunikacija, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo financija, Ministarstvo za energetiku i energetske resurse, Bugarska akademija nauka i nevladine organizacije. Na nivou sliva, tijela za upravljanje vodom su Direktori direkcija za četiri sliva. Za svaki sliv će se formirati četiri vijeća sliva, koja će obuhvatiti predstavnike državne administracije, općinske administracije, korisnika vode, NVO i naučnih institucija. Četiri direkcije slivova su uspostavljene u januaru 2000.g. Na nivou sektora, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je odgovorno za upravljanje vodom za navodnjavanje, objektima za odvodnju i zaštitu od poplave. Ministarstvo za regionalni razvoj i javne radove je zaduženo za implementaciju nacionalne politike javnih radova, posebno za razvoj sistema za vodosnabdijevanje i kanalizacije. Ministarstvo prometa je zaduženo za kontrolu prometa putnika i tereta na Dunavu i Crnom moru. Ministarstvo zdravstva vrši kontrolu kvaliteta vode za piće kupanje zajedno s Regionalnom higijensko-epidemiološkom inspekcijom. Sada kad je uspostavljen moderan institucionalni okvir za upravljanje vodnim resursima, predstojeći izazov je jačanje aktivnosti na upravljanju vodama, posebno poboljšanje kapaciteta i tehničkih sposobnosti i učestvovanja javnosti u procesu donošenja odluka. Pitanja prekograničnih i međunarodnih voda Iako samo 1% od obnovljivih resursa Bugarske dolazi iz susjednih zemalja, oko 86% njene teritorija pripada međunarodnim riječnim slivovima. Kao rezultat, pitanja prekograničnih voda su od posebnog značaja za Bugarsku. Otpadne vode s bugarske teritorije dospijevaju u Dunav, Crno more i Egejsko more. Zbog ograničene raspoloživoti i nedostatka javnih sredstava, Bugarska zaostaje u izgradnji novih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Prema raspoloživim statistikama, oko 785 MCM otpadne vode se ispustilo u 2001.g. od čega je 56% bilo u skladu s nacionalnim standardima, 6% je bilo djelimično tretirano i 30% je ispušteno bez tretmana. U 1992.g., Bugarska je potpisala UNECE Konvenciju o zaštiti i korištenju prekograničnih vodnih resursa i međunarodnih jezera, a u 1999.g. Protokol o vodi i zdravlju. Trenutno se posebna pažnja posvećuje zaštiti kvaliteta vode rijeke Marice. To je prekogranična rijeka i zagađenje iz uzvodnih dijelova uzrokuje međunarodne probleme. Ta regija južne Bugarske obuhvata oko 20% površine sliva, i predstavlja dom za oko 25% ukupnog stanovništva. Pored toga, to je značajna industrijska regija koja uzrokuje zagađenje nizvodnih tokova prema Grčkoj. Nakon decenija pregovaranja, , 1996.g. je potpisan sporazum između Bugarske i Grčke o korištenju rijeke Nestos. Sporazum omogućava Grčkoj korištenje 29% prosječnog godišnjeg protoka rijeke Nestos u toku 35 godina. U 1999.g. je uspostavljen zajednički program monitoringa rijeke Strume od strane bugarskih i grčkih stručnjaka, potpisivanjem bilateralnog sporazuma između dvije zemlje.


Rješavanje akutnih okolišnih problema na rijeci Timok, koja je veoma zagađena rudarskim aktivnostima u Srbiji i Crnoj Gori, iz koje se voda koristi za navodnjavanje, zahtijeva bilateralne sporazume s BJR Makedonijom i Srbijom i Crnom Gorom. Ključna pitanja i izazovi Sektor vodoprivrede zadnjih godina prolazi kroz fundamentalne promjene zakonodavstva, politike i institucionalnog okvira. Od značaja će biti izgradnja kapaciteta mladih vodoprivrednih institucija da mogu efektivno implementirati novi Zakon o vodama. Preporučuje se da Bugarska usvoji participatorni pristup prilikom izrade vodoprivrednih osnova za slivove i napravi dobar vodni bilans za svaki sliv. Zemlja bi trebala uložiti u kampanju podizanja svijest da bi uključila aktere u proces planiranja i dobila njihovu podršku za implementaciju akcionog plana. Trebala bi istražiti uzroke malog korištenja sistema za navodnjavanje i njegovih posljedica po ruralno stanovništvo, te procijeniti održivost rehabilitacije postojećeg sistema. Reference Ekonomska komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu. 2000.g. Pregled učinka okoliša za Bugarsku. UNECE, Ženeva, Švicarska Svjetska banka, Profil poplava za Bugarsku, pripremila Lucy Hancock na osnovu izvještaja L. Ziapkova za Svjetsku banku, 2000.g. i revizije iz 2002.g. Vašington, D.C., SAD Nacionalni ured za reviziju. 2002.g. Rezime informacija o izazovima u upravljanju vodnim resursima u Bugarskoj. Izvještaj se može naći na: http://www.nik.gov.pl/grupa_eurosai/d_4e4t_an.html Ujedinjeni Narodi, Samit u Johanesburgu 2002.g. Profil za zemlju, Bugarska, Njujork, NY, SAD. Izvještaj se može naći na: http://www.un.org/esa/agenda21/natlinfo/wssd/bulgaria.pdf Vlada Bugarske, Program neophodnih mjera u uslovima trenda suše. Pripremilo Ministarstvo za okoliš i vodoprivredu. Može se naći na: http://www.moew.government.bg/index_e.html Penov, Ivan. 2002.g. Korištenje navodnjaanja tokom tranzicije u Bugarskoj. CEESA, Materijali za diskusiju, Materijal za diskusiju No. 7, Humboldtov univerzitet u Berlinu, Berlin, Njemačka, Izvještaj se može naći na sljedećoj adresi: http://www.ceesa.de/DiscussionPapers/DP7_Penov.pdf

Bilješke o vodi za zemlju i činjenice o vodi 32BUGARSKA: ČINJENICE O VODI



1990 2000 Cilj za 2015Pristup vodi iz vodovoda 98% 95% 97% Urbano 100% 100% 100% Ruralno 94% 84% 92%Nap.cilj se odnosi na MDGs

1995 2000 Cilj za 2020Pristup higijenskoj kanalizaciji 58% 67% 84% Urbano n.a 90% 95% Ruralno n.a 20% 60%Nap. Cilj se odnosi na MDGs



1990 1994 1999 2000Radna snaga (milioni ljudi) 4.4 4.3 4.2 4.2 Udio u poljoprivredi 19% 23% n.a n.a Udio u industriji 44% 35% n.a n.a



1999






Prosječna precipitacija (mm) 681


Ukupni interni vodni resursi (BCM) 21.0 Od čega površinska voda (BCM) 20.1 Od čega podzemna voda 6.4Preklapanje između povšinske i podzemne vode 5.5

Ukupni vanjski vodni resursi(BCM) 0.3 Od čega površinska voda (BCM) 0.3 Od čega podzemna voda (BCM) 0.0


Preklapanje između površinske i podzemne vode 5.5Omjer zavisnosti 1.4%

1990 2000 2015 2020


1988 1997

Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 13.0 3.1

Poljoprivreda 7.2 0.3 Industrija 4.9 1.4 Domaćinstva 0.9 1.4


-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni) Urbano

Ruralno

-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

0.01.02.03.04.05.06.07.08.0

1988 1997

Trendovi korištenja vode (BCM)

Poljoprivreda

Industrija

Domaćinstva

Pristup higijenskoj kanalizaciji

-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1990-91 1998 Stvorene otpadne vode (BCM) 1.73 1.14 Prečišćene otpad. vode (%) 42% 57%



BRANE I HIDROENERGIJAKapacitet akumulacija (BCM) 5.0 (15-30% prirodnog oticanja) Brane za navodnj. 3.0 Hidroenerg. BraneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 629 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 26,400 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 15,000 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) 12,000Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) 3,300 (u 2000)

1987 1990 1995 1999Ukupna proizvodnja el. energije (GWh/year) 40,916 39,449 39,569 36,217 Od hidroenergije 6.14% 4.71% 5.79% 8.35%

NAVODNJAV 1992 1995 1997 1998Navod. zemlja ('000 ha) 579 673 636 582 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.07 0.08 0.08 0.07 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 29% 18% 18% 18%

LATKOVODNO RIBARSTVO 1992 1995 1998 1999Ribarska proizvodnja (Tons) 32,118 12,806 23,198 18,336 Ribarska proizvdonja po stanovniku (kg) 3.73 1.52 2.85 2.28

FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova Usluge navodnjavanja 8%-47% Sveukup. trošk Usluge vodosnabdijavanja * Ovo su procjene

Prosječna cijena vode (US cent/m3) 1999-00

Domaćinstva korisnici 31.2 0.17 0.68

Kanalizacija 8.5

Kombinirano voda, kanalizacija i prečišćavanje 50.0

Navodnjav 1-8.5


0

200,000

400,000

600,000

800,000

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998

OpremljenoStvarno

Trendovi proizvodmje el. energije (Mlrd. kWh/god)

0

10

20

30

40

50

1990 1992 1994 1996 1998

Ostalo

Hidroenergija


0

5,000

10,000

15,000

20,000

25,000

30,000

35,000

40,000

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999


0

2

4

6

8

1990 1992 1994 1996 1998

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od


HRVATSKA Socio-ekonomski i geografski kontekst Hrvatska (s ukupnom površinom od 5,65 miliona hektara) se sastoji od dvije različite geografske regije: sliv Dunava koji pripada slivu Crnog mora (3,44 miliona ha ili oko 60% ukupne površine) i mediteranska regija (2,21 milion ha), koja obuhvata obalno područje Jadranskog mora. Dvije regije razdvajaju planine. Klima u Hrvatskoj varira od umjerenih, kišovitih zima i suhih ljeta u mediteranskoj regiji, s padavinama između 500 i 1 500 mm; do hladnih zima i više padavina u sjevernim i istočnim dijelovima Hrvatske. Prosječne padavine iznose 1 080 mm. Hrvatska je u 2000.g. imala 4,65 miliona stanovnika. Manje od polovine stanovnika (42%) živi u ruralnim područjima. Turizam, čiji uspjeh zavisi od Jadranske obale i otoka, značajno doprinosi ekonomiji i ostvaruje oko 85% hrvatske devizne zarade.

Baza vodnih resursa U vodoprivredne svrhe, teritorija Hrvatske je podijeljena u četiri hidrološka sliva, plus zagrebačko gradsko područje. To su slivovi Save, Drave, Dunava, Dalmatinski sliv i Primorski i Istarski sliv. Resursi površinskih i podzemnih voda. Hrvatska se može smatrati vodom bogatom zemljom. Njeni ukupni obnovljivi resursi iznose do 71,4 BCM ili 14 900 m3 po stanovniku, od čega se oko 60% stvara u Hrvatskoj a ostatak dolazi iz uzvodnih zemalja (tj. Slovenije, Austrije, BiH i Mađarske). Resursi su neravnomjerno raspoređeni u zemlji. Glavni vodni resurs je površinska voda koja se nalazi u 20 rijeka; 26 prirodnih i vještačkih jezera; i Jadranskom moru. Glavni vodotok iznosi ukupno 6 829 km. Većina rijeka teče prema Dunavu ili nekoj od njegovih pritoka. Dunav (koji dolazi iz Mađarske) teče kroz Hrvatsku u dužini od 188 km. Drava i Sava (obje dolaze iz Slovenije) koje su glavne pritoke Dunava, teku kroz Hrvatsku u dužini od preko 562 km odnosno 505 km. Mnoge rijeke služe kao granica sa susjednim zemljama, npr. Dragonja, Mura, Drava, Dunav, Korana, Kupa, Sutla, Sava i Una. Jedine prekogranične rijeke su Bosut i Neretva. Najveće rijeke pripadaju slivu Crnog mora, a najkraće slivu Jadranskog mora. Kraške rijeke, poput Mirne, Raše, Like, Gacke, Zrmanje, Krke i Cetine daju srednju godišnju količinu vode od nekih 10 BCM. Postoji značajne sezonske i godišnje varijacije protoka rijeka. Višegodišnje varijacije godišnjeg protka su jako velike. U sušnim godinama, godišnji protok je manji od četvrtine (21%) prosječnog godišnjeg toka. Situacija je ozbiljnija u Jadranskom slivu. Pored toga, obzirom na njenu geomorfologiju i klimu, Hrvatska je sklona štetama od vode, tj. Poplavama. Da bi se riješile distribucione i sezonske fluktuacije i zadovoljile potrebe domaćinstava industrije i turizma, izgrađene su akumulacije (1,53 BCM) i dugački transmisioni. Ukupna površina prirodnih i vještačkih jezera pojedinačne površine preko 0,2 km2, iznosi 81 km2. Najpoznatija prirodna jezera su Plitvička jezera koja predstavljaju vodotok rijeke Korane koja prelazi u niz od 16 kaskadnih jezera s brojnim travertinskim nizvodnim podlogama u živom biodinamičkom procesu. Ovo područje


je Park prirode upisan na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne i prirodne baštine. Vransko jezero pored Biograda površine 30,7 km2 je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Vransko jezero na otoku Cresu, duboko 74 m, je najveća prirodna slatkovodna akumulacija u regiji sjevernog Jadrana. Hrvatski dio Jadranske oble je dug 5 835 km, od čega na preko 1 000 otoka otpada 4 058 km. Njene teritorijalne vode obuhvataju 31 km2. Obalna područja karakteriziraju brojne vrste flore i faune, od čega je veliki broj endemskih. Zbog planinskih vijenaca u slivnom području istočna obala je jako ograničena, tako da samo male količine slatke vode iz Hrvatske (20% hrvatskih rijeka po količini vode) se drenira u Jadransko more. Ribnjaci su značajne površine vode u Hrvatskoj. U kontinentalnom dijelu Hrvatske postoje brojni ribnjaci šarana površine nekih 131 km2 s 400 MCM vode. U slivnom području Save ima 12 ribnjaka s toplom vodom (pojedinačne površine od 100 do 2 330 ha) ukupne površine 8 965 ha za koje je neophodno obezbijediti 283 MCM vode (godišnje). U slivovima Drave i Dunava postoje 4 ribnjaka s toplom vodom površine između 100 i 1 230 ha i 14 ribnjaka od 5 – 100 ha. Ukupna površina pomenutih ribnjaka je 4 083 ha i njihove potrebe za kvalitetnom vodom iznose 104,7 MCM. Takođe ima 14 ribnjaka s hladnom vodom (za uzgoj pastrmke) površine 8 ha gdje se proizvode 52 tone ribe po hektaru godišnje. Mineralne i termalne vode koje se u Hrvatskoj koriste u medicinske i rekreativne svrhe i za piće predstavljaju nedovoljno iskorišten resurs. Postoji 11 termalnih banja. Godišnje se koristi ukupno 7,0 MCM mineralne vode, od čega se 0,3 MCM prodaje na tržištu. Postoji takođe bogatstvo podzemnih voda koje predstavljaju oko 20% ukupnih obnovljivih resursa. U slivu Save i Drave, podzemne vode se mogu naći vodonosnim slojevima u područjima s aluvijalnim formacijama. Kraške formacije dominiraju u Dalmatinskom, Primorskom i Istarskom slivu. Voda iz podzemnih pukotina se pojavljuje na površini kao kraški izvori. Uprkos bogatstvu vode, postoje problemi u smislu njene količine na ključnim lokacijama kao što su Jadranski otoci, koji imaju slabe vodne resurse. Na njima se kontinuirano pojavljuje nestašica vode u toku ljeta. Pored toga, primijećeno je neznatno smanjenje nivoa podzemne vode u akviferu nizvodno od Zagreba i značajno smanjenje u akviferu Drave – 4 m u 20 godina. Močvare. Park prirode Lonjsko polje je smješten u centralnom dijelu Republike Hrvatske i graniči s padinama Moslovačke gore i auto-putem Zagreb – Slavnoski Brod na sjeveru i Savom na jugu. Park prirode Kopački rit je smješten u sjevero-istočnom dijelu Republike Hrvatske, u oblasti Baranje, u uglu kojeg čine Drava i Dunav. Površina od 177 km2 je ispresijecana brojnim kanalima, ribnjacima i jezerima okruženim lugovima vrbe, topole i hrastovim šumama i drugim biljnim staništima. Leži na granici između dvije klimatske zone – kontinentalne klime centralno-evropskog tipa i kontinentalne klime Panonske nizije. Kopački rit je najbolje očuvano i najznačajnije naplavno polje Dunavskog sliva i značajan je faktor očuvanja globalno i regionalno ugroženih vrsta. Hrvatska ima bogatstvo močvarnih staništa posebno onih čije je porijeklo vezano za rijeke. Najznačajnija područja su naplavne zone slivova Save, Drave i Dunava u kojima postoje opsežna i većinom dobro očuvana močvarna staništa, od kojih su dva uključena u Ramsar listu močvara od međunarodnog značaja: Lonjsko polje i Kopački


rit. Lonjsko polje je smješteno u centralnom toku Save. Površina mu je 506 km2. Ovo nizijsko naplavno polje rijeke Save i njenih pritoka Lonje, Struge, Pakre, Ilove, Trebeža, Česme i mnogih manjih potoka čini ovaj prirodnih krajolik jednim od najvrjednijih močvarnih područja u Evropi. Kopački rit ima površinu od 177 km2 i smješten je na ušću Drave u Dunav. To je najočuvanije i najznačajnije naplavno polje u slivu Dunava i značajan je faktor očuvanja globalno i regionalno ugroženih vrsta. Treća močvara od globalnog značaja i Ramsar lokacije, je delta Neretve smještena na ušću Neretve u Jadransko more. Većina rijeke Neretve (195 km od ukupno 220 km) teče kroz Bosnu i Hercegovinu. Sama delta se nalazi i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Močvarno tlo delte pokriva površinu od 200 km2 od čega je 120 km2 smješteno u Hrvatskoj. Duž cijele hrvatske obale postoji niz manjih močvara. Kvalitet vode. Hrvatska ima sistematski program monitoringa kvaliteta površinske vode (rijeke, jezera i akumulacije) i podzemne vode (izvorišta vode). Provodi ga 15 ovlaštenih laboratorija, uključujući Glavnu ekonomsku laboratoriju Hrvatskih voda, na 454 mjerne stanice. Uprkos komparativno dobro raspoređenoj mjernoj mreži, postojeći monitoring bi se mogao poboljšati. Kvalitet podzemne vode se generalno smatra dobrim u cijeloj zemlji. Zabilježeni su samo malobrojni slučajevi zagađenja. Zagađenje nitratima je zabilježeno u Istri tokom prskanja đubrivom, ali standardi se i dalje zadovoljavaju. Stanje je ozbiljno u akviferu gornje Drave, gdje se stalno bilježe veće koncentracije nitrata od hrvatskih standarda za pitku vodu. Kod površinskih voda, smanjenje industrijskih aktivnosti i drastičan pad korištenja đubriva i pesticida u poljoprivredu su značajno smanjili zagađenje izvora vode. Kvalitet vode u Panonskom slivu je uobičajno za jedan nivo niži od poželjnog zbog bakterijskog zagađenja. Najgore je stanje u rijeci Savi. Vode nizvodno od Zagreba su bakteriološki zagađenje. Cvjetanje algi nije neuobičajno, na nekim mjestima dolazi do masovnog pomora riba, posebno tokom ljetne sezone. Voda Drave i Mure je lošeg kvaliteta prije ulaska u Hrvatsku. Voda Dunava je relativno dobrog kvaliteta. U Istarskom i Dalmatinskom primorskom slivu, rijeke su uglavnom u uzvodnim dijelovima izuzetno čiste, ali se značajno pogoršavaju u donjem toku zbog ispuštanja neprečišćene otpadne vode. Izvještaji o stanju mora i kvalitetu njegove vode (Sjeverni Jadran, područja Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika) navode da je značajan dio Hrvatske obale Jadranskog mora još uvijek oligotrofičan i čist. To je dijelom zbog činjenice da je u prethodnoj decenije došlo do značajnog smanjenje industrijske proizvodnje u Jadranskom obalnom području, kao posljedica procesa tranzicije. Istovremeno, došlo je i do značajnog smanjenja broja turista, time se smanjila i količina urbanog zagađenja. Međutim, luke velikih gradova i industrijske zone duž obale su često zagađene organskim i neorganskim materijama od kojih su najprimjetniji zagađivači hidrokarbonati iz nafte. Izvori zagađenja mora su stanovnici (urbana područja), turizam, morskih transport, industrija, poljoprivreda, stočarstvo i ispuštanje zagađenih voda iz rijeka i podzemnih voda.

Korištenje vode i upravljanje po sektorima Ukupno korištenje vode je procijenjeno na 1,82 BMC u 1996.g. od čega na vodu za industriju i rashlađivanje otpada 53%. Industrijska voda (0,26 BMC) se zahvata iz površinskih izvora, a ostatak dolazi iz javnog sistema vodosnabdijevanja. Voda za


rashlađivanje (0,7 BMC) ide uglavnom za proizvodnju električne energije, kao i za hemijsku industriju i rafinerije. Na javno vodosnabdijevanje otpada 29% ili 0,53 BMC i voda se uglavnom zahvata iz podzemne vode i izvora. Navodnjavanje je gotov zanemarivo, na njega otpada manje od 9 MCM. Ribarstvo i uzgoj riba u ribnjacima je u Hrvatskoj dobro razvijeno i voda koja se za te svrhe koristi čini 17% od ukupnog korištenja vode. Pokrivenost pitkom vodom i kanalizacijom. Između 1991.g. i 2000.g., stanovništvo koje ima pristup javnom vodosnabdijevanje je povećano sa 62% na 73%. Postoje značajne regionalne razlike u pružanju usluga. Pored toga, tokom ljetne sezone, u visokim kraškim područjima i na Jadranskim otocima se javlja nestašica pitke vode. Značajan broj ljudi još uvijek uzima vodu iz lokalnih izvora kao što su plitki bunari, čatrnje kišnice, a tokom ljeta dobivaju vodu iz cisterni. Oko 50% plitkih bunara je pod rizikom od kontaminacije mikrobima. Pokrivenost kanalizacijom je 52% u cijeloj zemlji, i pokazuje značajne regionalne razlike. Kombinacija sanitarnih i sistema kišnice dominira u gradskim središtima sa sistemima koji su stari više od 50 godina. Oko 15% stanovništva je priključeno na postrojenja za sekundarno i tercijarno prečišćavanje. U ruralnim područjima otpadna voda ide u septičke jame. U 1997.g. se samo 21% komunalne otpadne vode prečišćavalo – oko 81% mehaničkim tretmanom, oko 6% se tretiralo biološki i 13% prečišćena industrijska otpadna voda. Velike količine neprečišćene otpadne vode se ispušta direktno u more i rijeke, što uzrokuje zagađenje voda za rekreaciju. Industrija se vodom snabdijeva dijelom iz sistema javnog vodosnabdijevanja i dijelom iz vlastitih objekata za zahvatanje vode. Količine vode koju zahvata sama industrija se procjenjuje na oko 300 MCM metara godišnje. Zbog pada industrijske proizvodnje takođe se javlja trend smanjenja zahvaćenih količina vode. Navodnjavanje i odvodnja. Do 1990.g. sistemi za navodnjavanje su bili izgrađeni na 5 420 ha poljoprivrednog zemljišta. To predstavlja 0,8% od ukupnog poljoprivrednog zemljišta kojem je potrebno navodnjavanje. Navodnjavanju je posvećena značajna pažnja u planovima ekonomskog razvoja kao dio razvoja sistema višenamjenskog upravljanja vodom. Nedavne suše koje su dovele u pitanje održivost konvencionalnog ratarstva u Hrvatskoj4, su potaknule vladu da detaljnije prouči sektor navodnjavanja. Stalno povećanje stanovništva, relativno mala raspoloživost zemljišta, te stalni gubitak poljoprivrednog zemljišta zbog urbanog razvoja takođe zahtijevaju proširivanje navodnjavanja da bi se povećali prinosi usjeva. Trenutno se razmatra proširivanje sistema za navodnjavanje na 160 000 ha do 2025.g. Do 1990.g. osnovna odvodnja otvorenim kanalima se provodila na 0,6 miliona ha. Veliki dio zemlje je podložan velikoj vlažnosti – oko 1,8 miliona ha. Oko 62% površine je pod sistemom odvodnje, ali stanje infrastrukture se pogoršalo od 1990-tih kao rezultat rata, neizvjesnosti promjena vlasništva nad zemljištem i nedostatka financijskih sredstava. Hidroenergija. U 1986.g. teoretski bruto hidroenergetski potencijal Hrvatske je procijenjen na 20 000 GWh/godišnje, tehničkih izvodljiv potencijal na 12 000 GWh/godišnje i ekonomski potencijal na 10 500 GWh/godišnje. Za sada je razvijeno oko 51% tehnički izvodljivog potencijala i postoje planovi za proširivanje sadašnjeg hidroenergetskoj kapaciteta. Hidroenergija prosječno daje oko 54% proizvodnje električne energije u zemlji. Vještačka jezera su napravljana kao akumulacije za

4 Slavonija i Baranja su bile pogođene teškim sušama – 60% perioda u toku godine je bilo suho.


hidroelektrane, za vodosnabdijevanje, zaštitu od poplave i brojne druge svrhe. Vještačka jezera imaju ukupnu površinu od 68 km2 i korisnu količinu vode u ukupnom iznosu od 1,5 BCM. Poplave. Kao posljedica velike precipitacije, neka područja Hrvatske su podložna čestom plavljenju, bilo da je riječ o bujičnim poplavama, podzemnim vodama, izlijevanju iz kanala u riječne doline ili plavljenju polja. Bujične poplave se najčešće dešavaju tokom sezone intenzivne precipitacije, od maja do septembra, poplave od podzemnih voda od novembra do marta, plavljenja polja od oktobra do aprila. Zagreb se redovno plavi. Donji dio grada plavi Sava, gornji dio bujične poplave koje potiču od bujica s Medvednice, a centralni dio grada bujične poplave kada gradska kanalizacija ne može prihvatiti prelijevanje iz šest potoka u centru grada. (U 20 stoljeću je zabilježeno 17 poplava u Zagrebu). Prilikom izlijevanja Save 1964.g., 17 ljudi je poginulo, 40 000 je evakuirano, a štete su iznosile oko 100 miliona USD. Poplava iz 1989.g. (bujična poplava) je ubila 5 osoba, 5 000 je trebalo evakuirati, a učinjena šteta je procijenjena na 25 miliona USD. Očekuje se da će štete koje u budućnosti budu uzrokovala plavljenja Zagreba izlijevanjem Save biti manje, kao posljedica programa zaštiti od poplave, koji je do sada do pola završen, kojim skreću plavljenja iz Save u nenaseljena područja koja su prirodno izložena poplavama, gdje je plavljenje od ekološke vrijednosti za očuvanje prirodnog krajolika sliva. Dio tog područja predstavlja Park prirode Lonjsko polje. Čini se da je novi sistem spriječio da poplava koja je u novembru 1990.g. uzrokovala štete u Sloveniji, dovede do većeg plavljenja Zagreba, koje je moglo biti gore od onog iz 1964.g. Kada se završi, očekuje se da će sistem za zaštitu od poplave pružati zaštitu ne samo Zagrebu nego i regiji Centralne Posavine, koja je bila tri puta poplavljena tokom 1990-tih. Sistem akumulacija na Medvednici je urađen da ograniči štete od bujičnih poplava. Sistem još uvijek nije završen. Bujične poplave se i dalje javljaju u Zagrebu (posljednja je bila 1980.g.) zbog neadekvatnog sistema drenaže u centru grada. Ostala područja gdje se javljaju poplave su: Karlovac redovno plavi Kupa; Vukovar i Osijek su poplavljeni 1965.g. i poljoprivredna proizvodnja je bila uništena; Istarski poluotok je podložan poplavama i 1993.g. je bio zahvaćen katastrofalno visokom nivoom vode koji je uzrokovao štete procijenjene na 30 miliona USD. Split, Rijeka, Šibenik i Dubrovnik su podložni čestim bujičnim poplavama. Vrgorsko polje je bilo tri puta poplavljeno u posljednjih dvadeset godina. Mali kraški otoci u Sjevernom Jadranu se takođe plave; pored uništavanja urbanih područja, jedan turist je izgubio život tokom poplave 1990.g. Generalno, čini se da u Hrvatskoj preovladavaju usmjeravanja na kombinaciju višenamjenskog korištenja vodotoka s ciljevima zaštite od poplave. Većina objekata za zaštitu od poplave je izgrađena slijedeći taj pravac.

Zakonodavstvo i politika vodnih resursa Sveukupno zakonodavstvo o upravljanju vodom sačinjavaju dva zakona, Zakon o upravljanju vodnim resursima iz 1995.g. i Zakon o financiranju upravljanja vodom, te 26 propisa i pod-zakonskih akata (na dan 4. april 2001.g.).


Zakon o upravljanju vodnim resursima. On navodi institucionalni okvir za aktivnosti upravljanja vodnim resursima, regulira zakonski status vode i vlasništva na njom; različite načine na koje se upravlja vodom; dodjeljuje nadležnosti različitim nivoima vlasti, lokalnim vlastima i pravnim subjektima; te uspostavlja agenciju za vode – firmu Hrvatske vode. Zakon o vodam uvodi koncept upravljanja vodama na nivou sliva, podjelom Hrvatske u četiri sliva ili teritorijalne jedinice u vodoprivredne svrhe (koji sadrže jedno ili više slivnih područja manjih vodotoka i uključuju i površinske i podzemne vode), plus grad Zagreb kao nezavisna jedinica. Takođe utvrđuje regulaciju vodotoka i zaštitu od negativnih efekata poplava i proglašava da obezbjeđenje vodosnabdijevanja za stanovništvo ima prioritet nad korištenjem vode u bilo koje druge svrhe. Što se tiče zaštite od zagađenja, Zakon o vodama regulira zaštitu bunara, akvifera i zona oko bunara, uspostavljanjem sanitarnih zaštitnih zona oko izvora vode koja se koristi za javno vodosnabdijevanje. On navodi da su za te sanitarne zone nadležne općine. Zakon o vodam zahtijeva izradu 20-togodišnjih razvojnih planova za svako od pet vodoprivrednih područja. U tim planovima se trebaju navesti potrebe za investicijama za zadovoljavanje vodoprivrednih ciljeva. Trenutno je u pripremi prvi plan upravljanja slivom Save. Zakon o financiranju upravljanja vodom. Ovaj Zakon, zauzvrat, regulira i dodjeljuje nadležnosti tijela za prikupljanje sredstava za financiranje aktivnosti upravljanja vodom. On obuhvata sredstava za pokrivanje troškova administracije upravljanja vodom, održavanje postojećih objekata i planiranje i investicije u nove objekte. Pored toga, Zakon identificira izvore financiranja. Osnova Zakon je princip da korisnik aktivnosti upravljanja vodom treba plaćati prema koristima koje ostvaruje.

Vodoprivredne institucije Dvije vladine institucije koje su direktno odgovorne za integrirano upravljanje vodama u Hrvatskoj su: Državna direkcija za vode i Hrvatske vode. Pored toga, postoji parlamentarna komisija i Nacionalni savjet za vode, koje su uspostavljene Zakonom iz 1995.g. u cilju razmatranja politike, strategija i provođenja zakona koji se odnose na upravljanje vodom. Ta tijela, međutim, nisu još uvijek aktivna. Državna direkcija za vode. Ovo tijelo je nadležno za administrativna i druga pitanja koja se odnose na integrirano upravljanje vodnim resursima i sistem upravljanja vodama i za inkorporaciju upravljanja vodnim resursima i razvojnih pitanja u sveukupni okvir ekonomskog razvoja. U sferi zagađenja vode, Državna direkcija za vode je odgovorna za zaštitu izvora vode od zagađenja i zaštitu mora od zagađenja s kopna. Pored toga Državna direkcija za vode je odgovorna za planiranje i koordinaciju razvoja i izgradnje velikih sistema vodosnabdijevanja, kanalizacije i prečišćavanja otpadnih voda; i za monitoring vodnih resursa. Državna direkcija za vode predlaže Vladi nivo naknada za korištenje vode i naknada za zaštitu vode, koje se ugrađuju u ukupnu cijenu isporučene vode. Hrvatske vode. Imaju sveukupnu nadležnost za provođenje aktivnosti koje se odnose na upravljanje nacionalnim i lokalnim vodnim resursima. Djeluju u bliskoj saradnji s lokalnim preduzećima u slivnim područjima i koordiniraju i financiraju implementaciju programa kvaliteta površinskih voda od strane ovlaštenih laboratorija.


Pružaju javne usluge i obavljaju druge zadatke iz plana upravljanja vodama u skladu sa sredstvima osiguranim za te svrhe. Državna direkcija za vode nadgleda rad Hrvatskih voda. Ostale institucije. Sektorska ministarstva koja takođe imaju značajnu ulogu u upravljanju vodama koja bi trebala biti uključena u diskusije o integriranom upravljanju vodom su: � Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje je odgovorno za pitanja

generalne politike okoliša, korelacije pitanja vode i ostalih okolišnih pitanja, te za harmonizaciju regionalnog prostornog razvoja i planiranja.

� Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je odgovorno za poljoprivredu, hranu i

duhansku industriju, proizvodnju, prodaju i korištenje poljoprivrednih proizvoda (đubriva, pesticida, itd.).

� Ministarstvo zdravstva je nadležno za Zavode za javno zdravstvo, koji su

odgovorni za monitoring i kontrolu vode i otpadnih voda. � Ministarstvo za javne radove, obnovu i izgradnju je odgovorno za razvoj

strateških infrastrukturnih projekata i investicione programe od nacionalnog interesa.

� Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo turizma i Ministarstvo financija takođe

učestvuju u svim raspravama koje se tiču upravljanja vodnim resursima. Na lokalnom nivou, općinske i županijske vlade su odgovorne za dizajniranje i implementaciju infrastrukturnih projekata uključujući sisteme vodosnabdijevanja i kanalizacije/prečišćavanja otpadnih voda.

Prekogranična pitanja Izvori indirektnog poljoprivrednog zagađenja u Sloveniji, Mađarskoj i Austriji imaju prekogranične efekte na rijeku Drava i njen tok u Hrvatskoj. Na njen vodni režim je uticala izgradnja hidroelektrana u Sloveniji, Mađarskoj i Austriji. Odlaganje opasnog otpada u Gyoru u Mađarskoj ima prekogranične efekte na Dunavski sliv. Sliv Save je zagađen otpadnim vodama i indirektnim poljoprivrednim zagađenjem iz Bosne i Hercegovine i Slovenije. Nuklearna elektrana na granici sa Slovenijom je još jedan izvor zagađenja. Hrvatska, zauzvrat, doprinosi zagađenju Sliva Save nutrijentima iz industrijskog i komunalnog otpada bez prečišćavanja i zagađenjem od poljoprivrede. Hrvatska je posebno aktivna sa susjednim zemljama u radu na pitanjima koja se odnose na tijela za očuvanje slatkih voda. Hrvatska je aktivna članica Komisije za zaštitu Dunava. Pored toga, Hrvatska je sklopila bilateralne aranžmane sa svojim susjedima za zajedničko upravljanje zajedničkim vodama. Na primjer, zajednička hrvatsko-mađarska Komisija za upravljanje vodama je osnovana 1994.g. u cilju rješavanja pitanja upravljanja Dravom, Murom i Dunavom. Osnovano je nekoliko pod-komisija za rad na pitanjima sprječavanja zagađenja i kontrole kvaliteta vode. Drugi primjer je stalna komisija za zajedničko upravljanje prekograničnim podzemnim vodama u kraškom području između Hrvatske i Slovenije.


Ključna pitanja i izazovi Istočna regija Jadrana je još uvijek najočuvanije obalno područje evropskog dijela Mediterana. Međutim, za sada su otpadne vode s kopna glavni izvor zagađenja obale. Obalne vode uz kopno su zagađenije otpadnim vodama nego obalne vode uz otoke. Očuvanje vodnih resursa obalnih voda će biti od ključnog značaja za rast turizma u Hrvatskoj i zahtijevale značajne investicije u prečišćavanje otpadnih voda. Međutim, nedostaju sredstva za investicije te veličine. Očuvanje Jadranske obale i njenih voda će takođe zahtijevati prekograničnu saradnju u oblastima kao što su morski transport, izlijevanje u more i očuvanje prekograničnih močvara. Hrvatska se pridružila svojim susjedima u Komisiji za rijeku Savu koja bi trebala pomoći na rješavanju pitanja prekogranične plovidbe, poplava i zagađenja vode.

Reference Vlada Hrvatske. 2000.g. Nacionalni akcioni plan za okoliš, Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje, Zagreb, Hrvatska

Vlada Hrvatske. 2001.g. Pregled stanja biodiverziteta i diverziteta krajolika u Hrvatskoj, Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje, Zagreb, Hrvatska Pregled učinka okoliša – Hrvatska. Ekonomska komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu, Ujedinjeni Narodi, 2000.g. Međunarodna komisija za navodnjavanje i odvodnju – 2002.g. Izvještaj za zemlju, Hrvatska, Nacionalni komitet komisije za navodnjavanje i odvodnju, Zagreb, Hrvatska. Izvještaj se može naći na: : http://www.icid.org/index_e.html Strosser. Pierre. Utvrđivanje cijena vode u izabranim ze,mljama za priduruživanje Evropskoj Uniji -- Sadašnje politike i trendovi. U Ekonomski instrumenti i politike vode u Centralnoj i Istočnoj Evropi Regionalni centar za okoliš, Zagreb, Hrvatska 2001.g. Ekonomska komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu. 1999. Pregled učinka okoliša za Hrvatsku, UNECE, Ženeva, Švicarska 2000.g. Ujedinjeni Narodi 2002.g. Samit u Johanesburgu 2002.g. Profil za zemlju, Hrvatska, Njujork, NY, SAD. Može se naći na: http://www.sdnpbd.org/wssd/preparatory-process/nationallevel/202countryfrofile/croatia.pdf Svjetska banka, 1999 Komunalno vodosnabdijevanje i prikupljanje otpadnih voda, sprječavanje zagađenja i zaštita od poplave u Hrvatskoj – Pregeld, Pitanja i strategija Banke, Vašington, DC, SAD.


HRVATSKA: ČINJENICE O VODI



1991 2000 Cilj za 2015Pristup čistoj vodi 62% 73% 87% Urbano n.a. 91% 96% Ruralno n.a. 50% 75%Nap.cilj se odnosi na MDGs

1996 2000 Cilj za 2020Pristup higijenskoj kanalizaciji 48% 52% 76% Urbano n.a. 71% 86% Ruralno n.a. 26% 63%Nap. Cilj se odnosi na MDGs



1991 1996 1997 1998Radna snaga (milioni ljudi) 2.2 2.1 2.1 2.1 Udio u poljoprivredi 5% 20% 18% 17% Udio u industriji 45% 29% 30% 30%


Stanovništva -0.4% 0.0%

1999






Prosječna precipitacija (mm) 1,089


Ukupni interni obnovljivi vodni resursi (BCM) 37.7 Od čega površinska voda (BCM) 27.2 Od čega podzemna voda 11.0 (širok opseg 30.3-5.6 BCM)Preklapanje između povšinske i podzemne vode 0.5

Ukupni vanjski obnovljivi vodni resursi (BCM) 33.7 Od čega površinska voda (BCM) 33.7 (ne obuhvata Dunav) Od čega podzemna voda (BCM) 0.0

Ukupni obnovljivi resursi (BCM) 71.4 Od čega ukupno površinska voda (BCM) 60.9 Od čega ukupno podzemna voda (BCM) 11.0


1990 2000 2015 2020


1990 1996Ukupno godišnje korištenje vode (BCM) 2.65 1.82 Navodnjav/ribanjaci 0.42 0.33 Industrija/hlađenje 1.76 0.96 Domaćinstva 0.47 0.53


-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

3.5

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

0.00

0.40

0.80

1.20

1.60

2.00

1990 1996


Navodnjav/ribanjaci Industrija/hlađenje Domaćinstva


-

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni) Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1997Stvorena otpadna voda (BCM) 0.29 Prečišćena otpad. voda (%) 20%



BRANE I HIDROENERGIJAKapacitet akumulacija (BCM) 1.53 Brane za navodnj. Hidroenerg. braneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 329 (u 2000)



NAVODNJAV 1990 1995 1998 1999Navod. zemlja ('000 ha) 5.4 3.0 3.0 3.0 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.001 0.001 0.001 0.001 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje n.a. 0.2% 0.2% 0.2%


FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova 2000 Usluge navodnjavanja 0% Usluge vodosnabdijavanja 50% * Ovo su procjene

Prosječna cijena vode (US cent/m3) 1997 2000

Domaćinstva 66.4 57.0 28-82

Industrija 96.7 91.0 58-140

Navodnjav 0.0 0.0

Naknade za korisnike vode (US cents/m3)

Domaćinstva 10-15 Industrija 13-20

Naknada za otpad. vode (US ents/m3)

Domaćinstva priključena na javno vodosnabdijevanjeOko 25% račua za potrošnju vode

Industrijski kor. 13.3 Hidroelektrane 0.013

(100% operat & održavanja i hitnih invest.)


0

2,000

4,000

6,000

1990 1992 1994 1996 1998 2000


02468

101214

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999

OstaloHidroenergija


0

2000

4000

6000

8000

10000

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999


0

2

4

6

8

1990 1992 1994 1996 1998

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od


BIVŠA JUGOSLOVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA Socio-ekonomski i geografski kontekst Bivša Jugoslovenska Republika (BJR) Makedonija, s ukupnom površinom od 2,6 miliona ha, je kopnena zemlja smještena na jugu Balkanskog poluotoka. To je regija visoke seizmičke aktivnosti. Oko dvije trećine zemlje je brdsko-planinsko. Prosječna nadmorska visina (nmv) je 850 m iznad nivoa mora, a više od 30% teritorije je iznad 1 000 mnv. Prosječna precipitacija je oko 730 mm, ali je ona neravnomjerno raspoređena u vremenu i prostoru. Padavine se kreću od 400 mm u centralnom i istočnom dijelu zemlje do 1 400 u zapadnom; i uglavnom se javljaju od oktobra do decembra i od marta do maja. Oko 75% zemlje se klasificira kao polu-suho područje. Poljoprivredne aktivnosti su ograničene raspoloživošću vode. Tokom 1990-tih, zemlja je bila pogođena jakim sušama svake godine s izuzetkom 1995.g. U 2000.g. broj stanovnika je procijenjen na oko 2,03 miliona, pri čemu je 41% živio u ruralnim područjima. Postojanje ruralnih područja je blisko povezano s poljoprivredom, koja zapošljava oko 15% radne snage. Vodni resursi imaju ključnu ulogu u privredi BJR Makedonije: oko 10-16% poljoprivredne površine se navodnjava i oko 20% ukupne proizvodnje električne energije otpad na hidroenergiju.

Baza vodnih resursa BJR Makedonija ima četiri osnovna hidrografska slivna područja: Vardar (obuhvata oko 80% zemlje), Crni Drim (na zapadu, obuhvata 13% teritorije), Strumica (na jugo-istoku, obuhvata 6% teritorije) i Južna Morava (manje od 1%). Oko 98% njene teritorije spada u međunarodne slivove koji se dijele sa svim susjednim zemljama: Srbija i Crna Gora, Grčka, Albanija i Bugarska. Resursi površinske i podzemne vode. Ukupni vodni resursi zemlje iznose 6,4 BCM tokom uobičajne godine ili 4,8 BCM tokom sušne godine. Godišnja raspoloživost vode po stanovniku je oko 3 150 m3. Većina vode dolazi iz rijeka i nalazi se u slivu Vardara. Rijeke u zemlji otiču u tri sliva: Egejski sliv, Crnomorski sliv i Jadranski sliv. U dolinama glavnih rijeka je evidentirano oko 60 izvora s protokom većim od 100 l/s. Iako podzemne vode nemaju veći uticaj na sveukupni vodni bilans, one su dominantan izvor pitke vode. Podaci o količini i kvalitetu izvora podzemne vode su izuzetno ograničeni. Vodni resursi su neravnomjerno raspoređeni u vremenu i prostoru. Neravnomjerna distribucija uzrokuje manjak vode na mnogim lokacijama, posebno u slivu Strumice, gdje manjak vode pogađa sve privredne aktivnosti i ugrožava zdravlje ljudi: oko 40% potreba se ne može zadovoljiti tokom prosječno sušne godine i navodi se da je kvalitet vode ispod minimuma bioloških standarda u periodima kada rijeke presuše. BJR Makedonija ima tri velika tektonska jezera. Najveće tektonsko jezero je Ohridsko jezero smješteno u slivu Crnog Drima, površine 357 km2, čija je oko jedna trećina površine na teritoriji Albanije. Ovo je jezero staro preko 2 miliona godina i ima jedinstvene biljne i životinjske vrste. Drugo po veličini je Prespansko jezero, takođe smješteno na Crnom Drimu, površine 320 km2. Ono se nalazi istočno od Ohridskog jezera. Ovo jezero se prostire na teritoriji Makedonije, Albanije i Grčke. U toku posljednjih 15 godina je primijećeno značajno smanjenje nivoa jezera, što je


zabrinjavajuće sa stanovišta okoliša i upravljanja vodnim resursima. Najmanje tektonsko jezero je Dojransko jezero, smješteno u slivu Vardara, površine 47 km2. Ono je smješteno u jugoistočnom dijelu zemlje i takođe se prostire i na teritoriju Grčke. Kao i kod Prespansko jezera, nivo vode i ovog jezera se brzo smanjuje , kao rezultat kontinuiranih sušnih godina i prevelike upotrebe vode za navodnjavanje. Nakon suše iz 2001.g. nivo vode je najnižoj ikad zabilježenoj tački: 3,5 m ispod svog optimalnog nivoa. Ovo utiče na biodiverzitet jezera. Smještena u umjerenoj regiji, očekuje se da će Makedonija biti zahvaćena globalnim zagrijavanjem. U budućnosti će se uočiti značajno povećanje hidroloških klimatskih ekstrema. Kvalitet vode. Kvalitet vodnih resursa se kreće od zadovoljavajućeg do lošeg. I podzemne i površinske vode su relativno čiste u gornjim tokovima rijeka, ali se kvalitet rapidno pogoršava u srednjem i donjem toku. Zagađenje rijeka je veliko u područjima nizvodno od gusto-naseljenih mjesta, ako rezultat ispuštanja neprečišćene komunalne i industrijske otpadne vode. Prečišćavanje otpadne vode gotovo da i ne postoji i FRJ Makedoniji. U nekim područjima je kvalitet vode bolji od maksimalno dopuštenih granica. Podaci iz monitoringa od 1978.g. do 1997.g. navode značajno povećanje sadržaja nitrata u površinskim vodama – iako su u okviru dozvoljenih granica. Slično tome, površinska voda pokazuje nizak nivo rastvorenog kiseonika, posebno u Bregalnici i Crnoj Reci. Nema redovnog monitoringa kvaliteta vode ili ispuštenih industrijskih otpadnih voda. Kraška vrela i akviferi, koje koristi 60% stanovništva, su na neki način zaštićeni obzirom da su njihova slivna područja ili zaštićene zone obično u visokim planinskim predjelima. Bunari smješteni u područjima gdje se zemljište intenzivno koristi za poljoprivredu, su ugroženi zagađenjem. Na primjer, u bunarima u Prilepu i Radovišu su nađeni visoki nivoi nitrata (do 15 mg/l). Skoriji podaci o kvalitetu podzemnih voda su oskudni. Posljednji podaci monitoringa prikupljeni 1981.g. navode da je većina izvora bilo zadovoljavajućeg kvaliteta u to vrijeme. Trenutno se malo zna o sadašnjem stanju izvora podzemne vode u cijeloj zemlji. Poljoprivreda se navodi kao značajan zagađivač vodnih resursa. Velike stočarske farme, posebno farme svinja u sjevernom dijelu zemlje ispuštaju svoj netretirani tečni otpad u rijeke.

Korištenje vode i upravljanje po sektorima U 1996.g. je sveukupno zahvatanje vode dostiglo 1,85 BCM, od čega oko 74% za navodnjavanje, 12% za domaćinstva i komunalno vodosnabdijevanje i 15% za industriju. Potrošnja vode za industriju je značajno opala tokom 1990-tih kao posljedica ekonomske krize. Snabdijevanje pitkom vodom i sanitacija. Oko 70% stanovništva ima pristup vodi iz vodovoda, uz gotovo 100% gradskog stanovništva i 28% ruralnog. Ostatak ruralnog stanovništva se oslanja na lokalne objekte (individualni bunari, pumpe, seoske česme, izvori). Osnovni izvor vode za vodovod su kraška vrela (60%). Ostali izvori su površinska oda (20%) i akviferi ili bunari (20%). Kvalitet pitke vode u ruralnim naseljima je ozbiljno zabrinjavajući. Monitoring izvora podzemne vode koji se koriste za snabdijevanje vodom za piće kojeg je provelo


Ministarstvo zdravstva otkriva da iako nema ozbiljnih sanitarno-higijenskih problema, u oko 5% ispitanih bunara je nađeno mikrobiološko zagađenje. Obzirom da oni ne zadovoljavaju granice kvaliteta, ne mogu se koristiti za pitku vodu. Kontaminacija je uglavnom rezultat nepostojanja sanitarnih zaštitnih zona oko bunara ili kad ih ima, ne primjenjuje se njihovog strog poštovanje. Sezonski nedostatak vode je još jedan problem koji pogađa sektor. Veliki je broj gradova i sela koji se tokom sušen sezone suočavaju s nestašicom vode. Nedavni primjer je situacija s u kojoj se našao Prilep tokom ljeta 2001.g., kada su se svi korisnici morali snabdijevati vodom cisternama. Samo nekoliko gradova (tj. Ohrid, Struga, Resen i Dojran) imaju kanalizacioni sistem s postrojenjem za prečišćavanje vode. Ostali ispuštaju neprečišćenu otpadnu vodu direktno u rijeke što dovodi do značajnih problema nizvodno. Postoje projekti za izgradnju postrojenja za prečišćavanje u Skopju, Bitolju i Strumici, ali za sada je ostvareno malo napretka na njihovoj implementaciji. Navodnjavanje. Uz jedini izuzetak zapadnog dijela zemlje, nedostatak vode se javlja u toku ljetne sezone u cijeloj zemlji. Tokom perioda vegetacije, evapo-transpiracija je mnogo veća od padavina – 640 mm u poređenju sa 190 mm. Za poljoprivredu je neophodno navodnjavanje. Veliki sistem za navodnjavanje postoji od 1958.g. ali se za sada ne koristi u punom kapacitetu. Do sada izgrađeni sistemi za navodnjavanje teoretski pokrivaju površinu od 164 000 ha. Obzirom da nisu završeni ili dobro održavani, samo 127 000 ha se može efektivno navodnjavati. Tokom 1990-tih, samo 30 – 60% te površine se zaista koristilo. Nedovoljni budžeti ne omogućavaju plaćanje održavanja sistema koji je star preko 30 godina. Sistemi izgrađeni tokom 1970-tih su dosta propali zbog lošeg kvaliteta prvobitnog projekta i lošeg održavanja. U sistemima za navodnjavanje se javljaju veliki gubici vode, u nekim slučajevima preko 50%. Postoje planovi za rehabilitaciju/završetak održivih sistema da bi se omogućila proizvodnja na 170 000 ha. Prema Strategiji razvoja poljoprivrede, do 2020.g. će se udvostručiti površina koja se navodnjava. To će uzrokovati značajno povećanje potrošnje vode za navodnjavanje. Planiraju se višenamjenske akumulacije za obezbjeđenje vode za navodnjavanje kao i za olakšavanje održavanja minimuma protoka u rijekama, posebno tokom sušnih godina. Erozija. Većina teritorije BJR Makedonije je podložna jakoj eroziji. Procjenjuje se da ukupna količina erozivnih sedimenata iznosi 17 MCM, od čega se procjenjuje da oko polovine završi u rijekama, akumulacijama i jezerima. Prema nedavnom istraživanju, oko 3 MCM kapaciteta akumulacija se gubi svake godine kao rezultat erozije tla. Dok se mjere za zaštitu rijeka i akumulacija od erozije primjenjuju od 1900-tih, mjere za sprječavanje erozije su pokrenute 1945.g. Svi budući projekti rehabilitacije i/ili restrukturiranja sektora navodnjavanja bi trebali obuhvatiti mjere za sprječavanje erozije, pošumljavanje slivnih područja ili druge mjere za upravljanje sedimentima u akumulacijama. Hidroenergija. Teoretski bruto hidropotencijal iznosi 8 860 GWh/godišnje, dok je tehnički izvodljiv potencijal 5 500 GWh/godišnje. Do sada je razvijeno oko 30% tog potencijala. Na hidroenergiju otpada oko 20% ukupne proizvodnje električne energije u zemlji. Obzirom da proizvodnja hidroenergije nije u potpunosti razvijena i da postoji velika zavisnost od uvoza električne energije (oko 45%), postoje planovi za rehabilitaciju starih i izgradnju novih brana.


Poplave. Zbog geografskih karakteristika u BJR Makedoniji površinske vode se brzo koncentriraju i otiču. Kao rezultat toga, češće su bujične poplave kao posljedica intenzivnih ljetnih padavina nego poplave nakon ekstenzivnih padavina u ostalim periodima. Ipak, dugotrajne padavine ponekad dovode do katastrofalnih poplava, obično u toku novembra-decembra ili maja-juna. Najugroženija područja od poplava su duž rijeka u ravnicama, gdje su riječna korita obično plitka i imaju mali kapacitet. Obzirom na brdovit teren Makedonije, riječne doline su mjesta gdje se odvijaju privredne aktivnosti i gdje se nalaze visoko-vrijedne investicije. Skopje i njegova okolina su, na primjer, bili pogođeni s devet velikih poplava u posljednjih 150 godina. Trend izgradnje na niskom terenu, koji traje decenijama, kontinuirano povećava rizik od poplave. Regulacija riječnih korita u blizini velikih urbanih i industrijskih područja je dimenzionirana 1970-tih u cilju evakuacije velikih voda s periodom povrata od 100 godina, i u ruralnim područjima s periodom povrata od 20 – 50 godina. Štaviše, ponekad je potrebna dodatna zaštita lokalnim regulacijama ili regulacijama industrijske ili transportne infrastrukture. Međutim te dimenzije ne karakteriziraju nivo stvarne zaštite od poplava. Izgrađeni prije 30 – 40 godina, mnogi od tih sistema su sada u lošem stanju i ne pružaju planirani nivo zaštite od poplave. Na primjer, poplava iz 1979.g. je pogodila veliko područje i učinila ogromne štete, procijenjene na 153 miliona US$, oko 7,3% GDP-a. Najveće štete su bile u Tetovu i Skopju. U tim područjima, period povrata velikih voda je procijenjen na 50 – 100 godina. Danas, ima dosta gradova i većih mjesta u područjima velikog rizika od poplave, uključujući i područje Skopja, Pelagonije, Strumice i obalnog područja Ohridskog jezera u blizini Struge (regije s visokim nivoom podzemnih voda). I u mnogim drugim gradovima postoji rizik od poplave umjerene vjerovatnoće. Na rijeci Treski se gradi brana Kozjak za poboljšanje zaštite regije Skopja od poplave. Količina akumulacije brane se procjenjuje na 500 MCM od čega će 100 MCM biti za zaštitu od poplave. Nema sveobuhvatnih podataka o ranije plavljenim područjima, niti o godišnjim štetama uzrokovanim poplavama u Makedoniji. Prema raspoloživim podacima, nije bilo ljudskih žrtava poplave u BJR Makedoniji.

Zakonodavstvo i politika vodnih resursa U toku 1970-tih je urađena Vodoprivredna osnova za dugoročno upravljanje i razvoj vodnih resursa u zemlji. Njena implementacija je počela 1975.g. i trebala bi se zamijeniti novom 2004.g. Za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Fond za vode priprema novu Osnovu. Ova osnova će dati kratko- i srednjoročnu viziju sektora vode i obradiće značajne pitanja raspodjele vode, razvoja poljoprivrede, hidroenergije i ruralnog razvoja. Osnovni zakonski propis o upravljanju vodnim resursima je Zakon o vodama iz 1998.g. i nekoliko njegovih pod-zakonskih akata. Zakon o vodama definira upravljanje i kontrolu korištenja vode, zaštitu i sprječavanje kontaminacije vode, zaštitu od poplave, kao i financiranje aktivnosti upravljanja vodom. Zakon uvodi sljedeće značajne instrumente i institucije: formiranje fonda za vode za financiranje razvoja vodnih resursa i radova od javnog interesa; uspostavljanje javnih vodoprivrednih preduzeća i udruženja korisnika vode; uvođenje standarda za otpadne vode i naknada za zagađivanje po principu da zagađivač plaća; te imenovanje vodoprivrednih inspektora. Do sada je samo Fond za vode uspostavljen. Zakon takođe uvodi koncept


dozvola za zahvatanje i ispuštanje vode i obavezuje zagađivače da izgrade postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Na žalost, za sada se ne provodi ni jedna od ovih odredbi zbog nepostojanja provedbenih uredbi. Iako je Zakon o vodama relativno nov i uvodi moderan koncept, sada je u procesu revizije u cilju harmonizacije i usklađivanja s relevantnim okolišnim direktivama Evropske Unije, uključujući i direktivu o Okviru za vode, tj. koncept upravljanja hidrografskim slivovima nije sadržan u sadašnjem Zakonu. Korištenje ekonomskih stimulacije je od najvećeg značaja za poboljšanje efikasnosti korištenja vode. Međutim, nivo prihvatanja poimanja da voda ima ekonomsku vrijednost i da je svi trebaju plaćati, je veoma nizak. Podizanje svijesti javnosti o značaju vode će pomoći da se poveća prihvatanje tog poimanja.

Institucije za upravljanje vodnim resursima Zakon iz 1998.g. formalno zadužuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede putem Uprave za vode, za sveukupno upravljanje vodnim resursima – kako površinskim, tako i podzemnim, te za aspekte kvaliteta i količine. Upravljanje i izdavanje dozvola za zahvatanje vode i ispuštanje otpadnih voda za sve korisnike, monitoring hidrološkog režima, razvoj i provođenje zaštite od poplave i odvodna infrastruktura i ostale djelatnosti od javnog interesa su u nadležnosti Uprave za vode. Pored toga, postoje još najmanje 4 dodatna ministarstva koja imaju dio odgovornosti za upravljanje vodnim resursima: � Ministarstvo za okoliš i prostorno planiranje odgovorno za zaštitu voda od

zagađenja. � Ministarstvo zdravstva odgovorno za kontrolu kvaliteta vode za piće i kupanje. � Ministarstvo transporta odgovorno za infrastrukturu za javno vodosnabdijevanje i

prečišćavanje otpadnih voda, uključujući davanje građevinskih dozvola industrijskim postrojenjima i monitoring postrojenja za prečišćavanje vode.

� Ministarstvo privrede odgovorno za izgradnju brana i hidroelektrana.

Disperzija aspekata upravljanja vodama između različitih ministarstava onemogućava usvajanje integriranog pristupa upravljanja vodnim resursima. Teoretskih, tehnički aspekti upravljanja vodama bi trebali biti u nadležnosti dvaju javnih vodoprivrednih preduzeća i udruženja korisnika vode. � Općinska javna preduzeća su odgovorna za upravljanje sistemima snabdijevanja

pitkom vodom, kanalizacijom i prečišćavanje otpadnih voda u gradovima i selima. Za pružene usluge, potrošači plaćaju naknadu. Stope naplate su značajno opale u toku posljednjih 5 godina, te sada ova preduzeća ne mogu provoditi pravilno održavanje sistema kojima upravljaju. Novi zakon, koji će omogućiti učestvovanje privatnog sektora putem koncesija, je u procesu razmatranja u Parlamentu.

� Javno vodoprivredno preduzeća je formirano 1998.g. Ovaj subjekat je trebao

imati 24 lokalna ureda (bivše vodoprivredne organizacije) i trebao je biti


odgovoran za obezbjeđenje vode za navodnjavanje za farmere, obezbjeđenje većeg dijela vodosnabdijevanja općinama i industrijama, upravljanje infrastrukturom za zaštitu od poplave i provođenje mjera protiv erozije i za odvodnjavanje. Ranije vodoprivredne organizacije nisu nikad postale lokalni uredi novog preduzeća – one su još uvijek nezavisne organizacije. Financiranje se obezbjeđuje iz državnog budžeta i naknada od korisnika vode. Javno vodoprivredno preduzeće je u procesu restrukturiranja. Predložene promjene su prevođenje 24 vodoprivredne organizacije (teoretski lokalne ispostave) u autonomna vodoprivredna tijela – ona koja pokrivaju isto slivno područje će se spojiti – i transformirati centralni ured u regulatorno tijelo. Na čelu autonomnih vodoprivrednih tijela će biti vijeće sastavljeno predstavnika različitih aktera.

� Udruženja korisnika vode su uspostavljena za upravljanje sekundarnom

infrastrukturom. Za pružene usluge, farmeri plaćaju naknadu Udruženjima, koja treba pokriti 1005 ukupnih operativnih troškova i troškova upravljanja sistemom.

Nažalost, za sada se ne implementira segment Zakona o vodama koji regulira institucije u sektoru. To je dovelo do pravnog i institucionalnog vakuuma kojeg Svjetska banka rješava putem projekta Rehabilitacije i restrukturiranja navodnjavanja u BJR Makedoniji. Cilj projekta je da pomogne vladi BJR Makedonije da donese posebne zakone o Vodoprivrednim preduzećima i Udruženjima korisnika vode.

Pitanja prekograničnih i međunarodnih voda BJR Makedonija daje veliki prioritet unaprjeđenju saradnje na upravljanju i korištenju prekograničnih rijeka i jezera sa susjednim zemljama. Saradnja s Albanijom dobro napreduje na pitanjima upravljanja i zaštite Ohridskog jezera. Albanija i Makedonija su 1996.g. potpisale bilateralni institucionalni okvir za upravljanje Ohridskim jezerom. Od 2002.g., obje zemlje su uspostavile komisije za upravljanje slivom Ohridskog jezera, koje od tada sarađuju. Obzirom da sliv Ohridskog jezera takođe uključuje i Grčku i da su kvalitete i hidrološki uslovi Ohridskog jezera povezani s Perspanskim jezerom, bilo bi poželjno da se sporazum između Albanije i BJR Makedonije proširi i na Grčku. Makedonija, Albanija i Grčka su se u februaru 2002.g. dogovorile o zaštiti Prespansko jezera i njegove okoline. U toku je bilateralna saradnja između BJR Makedonije i Grčke o Dojranskom jezeru. Urađen je nacrt konkretnog memoranduma o razumijevanju. Ključna pitanja i izazovi BJR Makedonija bi trebala razmotriti sljedeće aktivnosti, u svrhu unaprjeđenja upravljanja svojim vodnim resursima. � Jačanje zakonskog i institucionalnog okvira za upravljanje vodnim resursima i

prelazak na integrirani pristup upravljanju vodnim resursima. � Usvajanje uravnoteženog pristupa upravljanju vodama, koji uzima u obzir mjere

na strani snabdijevanja i potražnje. To je posebno značajno za sektor navodnjavanja, gdje su u toku planovi za proširivanje zemljišne površine koja se navodnjava umjesto efikasnijeg korištenja postojećih sistema.


� Identifikacija riječnih slivova i pod-slivova i izrada plana za upravljanje vodama putem participatornog pristupa. Sadašnje iskustvo s upravljanjem Ohridskim jezerom putem participatornog upravljanja slivom je od značaja u tom smislu.

� Nastavak rehabilitacije infrastrukture za navodnjavanje, uključujući uvođenje

mjera za smanjenje gubitaka vode, svaki budući projekat rehabilitacije i/ili restrukturiranja sektora navodnjavanja bi trebao obuhvatiti mjere za sprječavanje erozije, pošumljavanje slivnog područja ili ostale mjere za upravljanje sedimentima u akumulacijama.

� Unaprjeđenje saznanja o izvorima podzemnih voda u smislu njihove količine i

kvaliteta. � Strogo provođenje zona sanitarne zaštite u cilju izbjegavanja zagađenja izvora

podzemnih voda – osnovni izvor pitke vode. � Usvajanje mjera za očuvanje prekograničnih jezera i močvara u cilju

omogućavanja njihovog održivog korištenja. � Poduzimanje zajedničkih aktivnosti na zaštiti i očuvanju Dojranskog jezera.

Reference Ekonomska komisija Ujedninjenih Naroda za Evropu. 2000.g. Pregled učinka okoliša – za Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju. Ženeva, Švicarska Svjetska banka. 2003.g. Profil poplava za BJR Makedoniju, pripremila Lucy Hancock na osnovu izvještaja od Živka Skoklevskog za Svjetsku bank u 2000.g. i revizija iz 2002.g. Vašington, DC, SAD Vlada BJR Makedonije. 1995.g.Nacionalni akcioni plan za okoliš za BJR Makedoniju, Skoplje, BJR Makedonija Međunarodna komisija za navodnjavanje i odvodnju – 2002.g. Izvještaj za BJR Makedoniju. Pripremio Nacionalni komitet Međunarodne komisije za navodnjavanje i odvodnju. Skoplje, BJR Makedonija. Izvještaj se može naći na: http://www.icid.org/index_e.html Chemonics International. Procjena biodiverziteta za BJR Makedoniju. Pripremljeno uz pomoć USAID, Vašington, DC, SAD





1990 2000 Cilj za 2020Pristup higijenskoj kanalizaciji n.a. 46% 73% Urbano n.a. 68% 84% Ruralno n.a. 13% 57%Nap. Cilj se odnosi na MDGs


1992 1995 1999 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 2,571 2,263 2,441 2,535GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 4.9 4.4 4.9 5.1 Udio poljoprivrede 17% 13% 13% 12% Udio industrije 40% 32% 33% 33%

1990 1994 1998 1999Radna snaga (milioni ljudi) 0.9 0.9 0.9 0.9 Udio u poljoprivredi 22% 9% n.a. n.a. Udio u industriji 40% 49% n.a. n.a.



1999








Ukupni interni obnovljivi vodni resursi (BCM) 5.4 Od čega površinska voda (BCM) 5.4 Od čega podzemna voda n.a.Preklapanje između povšinske i podzemne vode n.a.

Ukupni vanjski obnovljivi vodni resursi (BCM) 1.0 Od čega površinska voda (BCM) 1.0 Od čega podzemna voda (BCM) 0.0

Ukupni vodni resursi (BCM) 6.4 Od čega ukupno površinska voda (BCM) 6.4 Od čega ukupno podzemna voda (BCM) n.a.

Preklapanje između površinske i podzemne vode n.a.Omjer zavisnosti 15.6%

1990 2000 2015 2020


1990 1996Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 2.44 1.75 Navodnjavanj 2.02 1.41 Industrija 0.23 0.14 Domaćinstva 0.19 0.20

BJR MAKEDONIJA: ČINJENICE O VODI


-

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

1.4

2000 MDG2015S

tan

ovn

ištv

o (

mili

on

i) Urbano

Ruralno

-

0.3

0.6

0.9

1.2

1.5

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

0.00

0.40

0.80

1.20

1.60

2.00

1990 1996


Navodnjavanj Industrija Domaćinstva


-

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1996Količina otpadnih voda iz svih izvora (BCM) 0.53

Prečišćena otpd. voda ~10%

1990 1994 1995 1996 1994Godišnja emisija BOD dnevno (M tone) 32 25 25 23 25Godišnja emisija BOD po stanovniku (kg) 6.2 4.7 4.6 4.3 4.7


BRANE I HIDROENERGIJA 2001Kapacitet akumulacija (BCM) 1.70 Brane za navodnj. 0.50 Hidroenerg. Brane 1.20Kapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 836 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 8,863 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 5,500 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) n.a.Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) 1,300 (u 2000)


NAVODNJAV 1990 1995 1998 2000

Navod. zemlja ('000 ha) 101.06 52.16 58.68 57.05

Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.053 0.027 0.029 0.028

Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 16.6% 8.6% 10.0% 10.7%


FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova 1995 2000 Usluge navodnjavanja

Usluge vodosnabdijavanja <100% tr. rada i održ.

* Ovo su procjene

Prosj. cijena za domaćinstva (US cent/m3) 20 14-53

Prosj. cijena za industriju (US cent/m3) 28-100

Naknada za vodu


01234567

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999

Ostalo

Hidroenergija


0300600900

1,2001,5001,8002,100

1992 1994 1996 1998


0

2

4

6

8

10

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od

Trendovi navodnjav. poljop. površ. (ha)

0

20,000

40,000

60,000

80,000

100,000

120,000

1990 1992 1994 1996 1998 2000


RUMUNIJA Socio-ekonomski i geografski kontekst Rumunija ima ukupnu površinu od 23,8 miliona ha i nalazi se u Jugoistočnoj Evropi. Graniči s Crnim morem između Bugarske i Ukrajine i presijecaju je Karpati. Njena teritorija se dijeli na brdsko područje (37%), planinsko (30%) koje obuhvata centralni i sjeverozapadni dio i ravničarsko (33%) koje obuhvata juži i istočni dio zemlje. Klima prelazi od umjerene na jugozapadu do kontinentalne na sjeverozapadu. Prosječna precipitacija iznosi oko 700 mm, krećući se od obimnih padavina u planinskim područjima ( 1 000 – 1 400 mm) do malih padavina u obalnim područjima (ispod 400 mm). U 2000.g. broj stanovnika je bio procijenjen na 22,4 miliona, pri čemu je 55% živjelo u urbanim područjima. Od 1989.g. ukupan broj stanovnika se konstantno smanjuje i očekuje se da će se do 2020.g. smanjiti na 21 milion.

Baza vodnih resursa Vodni resursi imaju ključnu ulogu u privredi Rumunije: između 35 – 40% ukupne proizvodnje električne energije se ostvaruje iz hidroelektrana, uglavnom na Dunavu; i oko 30% poljoprivrednog zemljišta se navodnjava. Rumunski vodoprivredni sistem je dobro razvijen. U kvantitativnom smislu, njeni vodni resursi su dovoljni za zadovoljavanje potražnje za vodom. Resursi površinskih i podzemnih voda. Rumunija ima 4 864 vodotoka ukupne dužine od oko 79 000 km. Mnoge od značajnih rijeka su prekogranične. Glavna rijeka je Dunav koja kroz Rumuniju teče u dužini od 1 075 km (37% njegove ukupne dužine) pri čemu 220 km predstavlja granicu između Rumunije i Srbije i Crne Gore; 480 km granicu između Rumunije i Bugarske, 134 km granicu s Ukrajinom i 0,3 km granicu s Moldavijom. Rijeka je uređena u većini svog toka. Oko 98% površine zemlje pripada slivu Dunava i većina vode otiče u Crno more. Teoretski obnovljivi resursi u Rumuniji iznose 128 – 134 BCM ili oko 5 700 - 6 000 m3 po stanovniku godišnje. Interni obnovljivi resursi iznose 42,3 BCM a ostatak dolazi od prekograničnih rijeka, naime Dunava i Pruta. Obzirom da se ne može koristiti sva voda Dunava zbog njegovog plovnog karaktera, potencijalno raspoloživi resursi su ograničeni na 40,3 BCM ili 1 800 m3 po stanovniku godišnje. Javljaju se značajne sezonske i godišnje varijacije oticanja rijeka. Da bi se riješile te varijacije, izgrađeno je oko 1 300 akumulacija, većina višenamjenske prirode za zaštitu od poplave, obezbjeđenje pitke i industrijske vode i proizvodnju hidroenergije, ukupnog kapaciteta 14,0 BCM. Rumunija se takođe suočava s neravnomjernom raspoređenošću svojih vodnih resursa u prostoru – bez modifikacije prirodnih tokova samo 12% potencijalno raspoloživih resursa bi se moglo koristiti. Generalno, vodni režim rijeka karakteriziraju veliki protoci u periodu februar –maj i mali tokom ostatka godine. Ponavljajuće i intenzivne poplave predstavljaju jednu od karakteristika hidrološkog sistema. Najveća učestalost poplava se javlja tokom perioda mart – jun, dok je najmanja učestalost tokom januara i u periodu avgust – septembar.


Rumunija ima 194 prirodna jezera ukupne površine 132 730 ha i količine vode 2 265 MCM. Brojna jezera se koriste u terapeutske svrhe i imaju međunarodnu reputaciju, npr. Techirgohiol i Amara. Potencijal resursa podzemnih voda se procjenjuje na 8 – 9 BCM. Od toga, oko jedne trećine se može koristiti u postojećim tehničkim i ekonomskim uslovima. Najznačajniji izvori podzemnih voda se mogu naći u sljedećim slivovima: Dunav (32.4%), Siret (10.8%), Arges (9.4%), Olt (7.2%) Ialomita (7%), Mures (6.4%) i primorsko područje (5.2%). Prema ispitivanju kvaliteta podzemnih voda, kako plitki, tako i podzemni akviferi su pod velikim rizikom od zagađenja i u kratko- i u dugoročnom periodu. Za sada, veliki broj ruralnih zajednica ne može koristiti podzemne vode kao izvor vodosnabdijevanja jer koncentracije nitrate prelaze maksimalno dozvoljene granice. Močvare. Delta Dunava je druga po veličini delta u Evropi. Od njenih 799 000 ha, većina (679 000 ha) je u Rumuniji, dok je ostatak u Ukrajini. Služi kao tampon zona između slivnog područja Dunava (805 300 km2) i zapadnog dijela Crnog mora (5 165 km2) i predstavlja jedinstveno mjesto ne samo u Evropi, već takođe među ostalim ekosistemima delta zbog svog velikog biodiverziteta, svojih obnovljivih prirodnih resursa i prekrasnog krajolika, zajedno s kulturnim znamenitostima. Obzirom na svoju veliku vrijednost za biodiverzitet, proglašena je zaštićenom zonom i lokacijom od svjetskog značaja za prirodno nasljeđe. Rumunija, Bugarska, Moldavija i Ukrajina su 2000.g. potpisale Deklaraciju o saradnji na zaštiti ključnih močvara i šuma u naplavnim ravnicama duž Dunava, kao dio Zelenog koridora donjeg toka Dunava, što je inicijativa koju podržava WWF. Kvalitet vode. Sveukupno, kvalitet izvora površinskih voda je relativno dobar. Kvalitet rijeka se značajno poboljšao tokom posljednje decenije uglavnom zbog smanjenja aktivnosti zagađenja. Međutim, u 2000.g. oko 11% ukupne dužine vodotoka koji su praćeni, su još uvijek bili rangirani kao jako zagađeni. Degradacija kvaliteta vode rijeka je uzrokovana primarno ispuštanjem neprečišćene otpadne vode iz naselja. Pored toga, i površinska i podzemna voda su ugrožene difuznim zagađenjem od poljoprivrednih aktivnosti, zagađenjem od velikih farma svinja, kao i povremenim zagađenjem uzrokovanim različitim opasnim materijama, što postaje prekograničan problem od posebnog značaja.

Korištenje vode i upravljanje po sektorima Sveukupno korištenje vode je u Rumuniji značajno smanjeno tokom protekle decenije kao rezultat ekonomskog restrukturiranja. Između 1989.g. i 1999.g. ukupno korištenje vode se smanjilo sa 20 BCM na 10 BCM. Većina smanjenja je zabilježena u sektoru poljoprivrede. Korištenje vode u poljoprivredi (uključujući navodnjavanje, ribnjake i druge male korisnike) se devetorostruko smanjilo: s 9 BCM 1989.g. na 1 BCM 1999.g. Tokom istog perioda je takođe došlo do značajnog smanjenja potrošnje vode u industriji: s oko 8,6 BCM na 5,7 BCM. Količina vode zahvaćene za potrebe domaćinstava je ostala nepromijenjena. Pokrivenost vodosnabdijevanjem i kanalizacijom. Oko 92% urbanog i 34% ruralnog stanovništva ima pitku vodu iz javnog sistema vodosnabdijevanja. Površinska voda je glavni izvor snabdijevanja pitkom vodom (71%). Potrošnja vode u domaćinstvima je i dalje velika s 500 – 800 lcd. Nivo gubitaka iz distributivne preže je velik – 50% - 60%. Za sada se malo komunalne i industrijske otpadne vode


prečišćava. Od ukupne količine od 3 BCM otpadne vode koju je potrebno prečišćavati, samo 18% se adekvatno prečišćava, 50% se nedovoljno prečišćava, a 32% se nikako ne tretira. Glavni grad Bukurešt nema u funkciji postrojenje za prečišćavanje vode (jedno je u izgradnji od 1989.g.). Navodnjavanje i odvodnja. Razvoj navodnjavanja u velikom obimu je počeo 1960-tih. Do 1989.g., sistemi za navodnjavanje su izgrađeni na oko 3,2 miliona hektara poljoprivredne zemlje zemlje. Rijeke obezbjeđuju 75% vode za potrebe navodnjavanja. Do 2002.g., samo 30% ranije opremljene površine je bilo u funkciji, ali samo 17% se stvarno koristilo. Većina smanjenja korištenja vode za navodnjavanje je uzrokovana značajnim smanjenjem subvencija za navodnjavanje, otežanog upravljanja navodnjavanjem na manjim parcelama koje su rezultat restitucije zemljišta, uništavanjem nekih sistema za navodnjavanje (uglavnom pumpnih stanica i elektirčnih kablova) i nedovoljno sredstava za pravilno održavanje i povećanja cijena vode.. Od početka uspostavljanja udruženja korisnika vode, 2000.g., potražnja za uslugama navodnjavanje je značajno povećana (sa 6% na 17%) Prosječan nivo efikasnosti sistema za navodnjavanje je 40 – 50%. Oko 3,2 miliona ha je takođe opremljeno sistemima za odvodnju, od čega je dvije trećine odvodnja gravitacijom, a jedna trećina pumpanjem. Većina odvodnje pumpanjem i samo mali dio odvodnje gravitacijom je trenutno u funkciji. Hidroenergija. Teoretski bruto hidroenergetski potencijal iznosi oko 70 000 GWh/godišnje. Tehnički izvodljiv bruto hidro-potencijal je 40 000 GWh/godišnje, od čega je oko 26% iz Dunava. Do sada je razvijeno oko 40% tehnički izvodljivog potencijala. Sada hidro-energija predstavlja oko 36% proizvodnje električne energije u zemlji. Tokom posljednje decenije je zabilježeno evidentno povećanje proizvodnje hidro-energije. Ako se taj trend nastavi, može se javiti manjak vode za druge korisnike tokom ljetne sezone. Poplave i suše. Rumuniju često pogađaju poplave i postoji tendencija povećanja nivoa i učestalosti poplava u posljednjoj deceniji. Poplave su se javljale u oko 50% godina u toku posljednjih 100 godina. Tokom protekle decenije, poplave su evidentirane skoro svake godine. U periodu 1991 – 2000.g. poplave su rezultirale materijalnim gubicima procijenjenim na preko 1 milijarde USD i poginulo je preko 200 ljudi. Teške poplave su se takođe javile 1969.g., 1970.g, 1975.g. i 1981.g. Uobičajna šteta uključuje uništavanje stotina ili hiljada kuća, oštećenje mnogo većeg broja kuća, oštećenje bolnica, škola i drugih objekata socijalne infrastrukture, uništenje cesta, mostova, pruga, , štete na obrađenoj zemlji, kontaminacija bunara, slabljenje ili pucanje brana, prekid snabdijevanja električnom energijom i prekid komunikacija. Naturalni farmeri i siromašna ruralna područja budu teško pogođena tim događajima. Najčešće su pogođene sjeverozapadne oblasti zemlje. Rumunija ima dvije glavne plavne sezone: proljeće, kada je plavljenje uzrokovano kišom i otapanjem snijega i ljeto, kišnim olujama. Bez radova na zaštiti od poplava, oko 13% teritorije Rumunije bi bilo u opasnosti od poplave – od čega bi oko 80% bilo ugroženo izlijevanjem rijeka i oko 20% bujicama s planina. Od ugroženog područja, na oko 40% se nominalno provodi zaštita od poplave prema nacionalnim standardima, a u drugoj krajnosti, oko četvrtina teritorije nema nikakvu zaštitu. Sistem upozoravanja je oskudan, proučavanje rizika je nedovoljno financirano, dozvoljena je gradnja u poznatim naplavnim područjima, radovi na odbrani od poplave se ne provode ili se odvijaju sporo, objekti za zaštitu od poplave koji se oštete u toku poplave se ne popravljaju uvijek da bi bili spremni za sljedeći slučaj. Svjetska banka


priprema projekat za rješavanje problema zaštite od poplave u Rumuniji. Projekat je predviđen za prezentaciju Odboru u 2004. fiskalnoj godini. U naplavnoj ravnici Dunava, oko 450 000 ha je zaštićeno od poplave i prevelike vlažnosti sistemima za sprječavanje poplave i odvodnju. To je dovelo do promjene hidrološkog režima močvara, posebno u delti Dunava. Tokom 1950-tih, oko 400 000 ha močvara je pretvoreno u poljoprivredno zemljište, od čega je oko 80 000 ha duž Dunava. Što se tiče isušenog zemljišta, sadašnja vladina politika je da se područja uz Dunav s nasipima i isušenog vrati u njihovo prvobitno močvarno stanje. Šuše su takođe izvor zabrinutosti u Rumuniji. One prosječno pokazuju periodičnost od 12 – 15 godina s 3 izuzetno sušne godine. Uočena je evidentna tendencija povećanja trajanja, intenziteta i učestalosti tokom posljednje dvije decenije. S aspekta vodnih resursa, uočeno je 8 godina hidroloških suša u toku perioda 1982 – 2000.g., koje su pogodile riječne slivove u južnom dijelu zemlje. Oticanje iz tih slivova je bilo oko 50% mjesečnog godišnjeg prosjeka, dok je u ravničarskim područjima oticanje bilo samo 305. Te su suđe uzrokovale velike štete poljoprivredi (poljoprivredne suše) i energetskom sektoru, kao i nedovoljno snabdijevanje vodom za piće. U poljoprivrednim područjima u južnom dijelu zemlje je došlo do smanjenja proizvodnje od 40 – 60%. Prema nedavnim studijama klimatskih promjena, javiće se progresivna tendencija otopljavanja atmosfere udružena s produženjem suša i fenomenom sušenja u jugoistočnom dijelu Evrope. Ovaj fenomen će biti pogoršan povećanim korištenjem i zagađenjem vodnih resursa. Evaluacija tih trendova, kao i buduća evolucija fenomena suše i isušivanja je od posebnog značaja za Rumuniji i ostale potencijalno pogođene zemlje. Erozija obalnog područja. Rumunska obala je pogođena smanjenjem sedimenata koje nanosi Dunav, kao rezultat izgradnje akumulacija na Dunavu i njegovim pritokama. To pogađa ekosisteme duž Crnog mora i uzrokuje stalnu eroziju obalnog područja. Kao posljedica, zemlja mora poduzimati permanentne radove na zaštiti u cilju osiguranja plaža. Dio hidraulične infrastrukture (male i velike brane) se smatra nesigurnim, što nameće rizik po zajednice i socijalnu i ekonomsku infrastrukturu u slučaju nesreće. Poboljšanje sigurnosti brana je takođe u fokusu gore pomenute tekuće operacije Svjetske banke.

Zakonodavstvo i politika vodnih resursa Vodoprivredni sistem Rumunije je uspostavljen Vodoprivrednom strategijom iz 1995.g., Zakonom o vodama 1996.g., te Zakonom o zaštiti okoliša iz 1995.g. Sadašnja vodoprivredna politika se zasniva na međunarodno priznatim principima dobrog upravljanja vodama: upravljanje vodama na nivou slivova, zajedničko rješavanje pitanja upravljanja i kvalitetom i količinom vode, podsticanje učestvovanja uključenih subjekata u proces donošenja odluka, primjena principa da zagađivač plaća, i tretiranja vode kao vrijednog nasljeđa koje se mora braniti, štiti i prečišćavati. Zakon o vodama iz 1996.g. je uspostavio vlasništvo nad vodom ostavljajući vodne resurse u javnom domenu. Takođe je uspostavio koncept upravljanja i površinskim i podzemnim resursima na nivou slivova, uveo prava korištenja vode putem dozvola za upravljanje vodom i ispuštanje otpadne vode na najduže 5 godina i dodijelio najviši prioritet vodi za piće nad bilo kojim drugim korištenjem ovog resursa. Za sada,


Rumunija prevodi okolišne direktive EU u zakonski okvir uključujući okvir direktive o vodama. Takođe se koristi nekoliko ekonomskih stimulacija za upravljanje korištenjem ovog resursa. Naknade za zahvatanje vode variraju prema izvoru i korištenju vode. Takođe su uvedene naknade za zagađenje za niz zagađivača. Kada se prekorače granice navedene u dozvola, nameću se kazne za nepridržavanje propisa, koje služe kao prihod Fonda za vode. Ostali ekonomski instrumenti obuhvataju naknade za usluge – snabdijevanje pitkom vodom, kanalizacija, prečišćavanje otpadnih voda, financijske stimulacije za modernizaciju i unaprjeđenje količine i kvaliteta vode, poreske olakšice (državne subvencije i oslobađanja od plaćanja uvoznih dažbina za ekološke tehnologije).

Institucije za upravljanje vodom Tri osnovne institucije čine sistem upravljanja vodom: Ministarstvo za zaštitu vode i okoliša; Nacionalno tijelo za vode "Apele Romane", koje ima ogranke po slivovima i oblasne urede; i lokalni Inspektorati za zaštitu okoliša. I druga ministarstva imaju određene nadležnosti za upravljanje vodnim resursima: Ministarstvo za zdravlje i porodicu nadgleda kvalitet pitke vode, Ministarstvo za javne radove, transport i stambenu politiku regulira plovidbu i aktivnosti povezane s plovidbom i Ministarstvo za poljoprivredu, hranu i šumarstvo, nadležno za navodnjavnje i odvodnju putem SNIF-a. Ministarstvo za zaštitu vode i okoliša priprema i formulira nacionalnu strategiju i politike upravljanja vodnim resursima i zaštitu uz doprinos drugih relevantnih ministarstva. Njegove osnovne funkcije obuhvataju: strateško planiranje, formulaciju nacionalnog programa upravljanja vodom i razvojnih programa; pripremu zakonodavstva i politike, alokaciju i upravljanje sredstvima nacionalnog budžeta za upravljanje vodama i razvoj infrastrukture; donošenje standarda i praćenje pridržavanja; uspostavljanje sistema izdavanja licenci i dozvola; i međunarodnu saradnju i saradnju s tijelima za prekogranične vode. Državni inspektorat za vode u okviru Ministarstva za zaštitu voda i okoliša je odgovoran za kontrolu i implementaciju zakonskih odredbi. Lokalni inspektorati za zaštitu okoliša su odgovorni za izdavanje licenci dozvola, ako i za inspekciju i kontrolu kvaliteta vode i emisije u vodotoke. Nacionalna uprava za vodu «Rumunske vode» (Apele Romane), javno preduzeće u 100% državnom vlasništvu, putem Ministarstva za zaštitu voda i okoliša, je zaduženo za implementaciju nacionalne strategije vodnih resursa. Ono je odgovorno za upravljanje 11 riječnih slivova (putem regionalnih ogranaka i lokalnih ureda). Apele Romane ima za cilju samoodrživost. Troškovi njegovog rada se pokrivaju naknadama za vodu koje plaćaju korisnici vode, dok investicije dijelom pokriva državni budžet. Njegove ispostave djeluju u okviru riječnih slivova i njihovi oblasni uredi imaju, između ostalih funkcija, posebnu odgovornost za pripremu planova upravljanja riječnim slivom, zaštitom od poplave i suše. Odgovornost za snabdijevanje pitkom vodom, uklanjanje i prečišćavanje otpadnih voda je na lokalnim organima. Korisnici vode (općine i industrija) su obavezni da pripreme, i ako je potrebno primijene, vlastiti planove za prevenciju i zaštitu od slučajnog zagađenja koje se može desiti kao rezultat njihovih aktivnosti.


Pitanja prekograničnih i međunarodnih voda Rumunija dijeli nekoliko prekograničnih riječnih slivova uzvodno ili nizvodno s Mađarskom, Moldavijom i Srbijom i Crnom Gorom i suočava se s nekim ključnim prekograničnim pitanjima. Slučajno prekogranično zagađenje voda je značajan problem posebno nakon izlijevanja Baia Mare cijanida 2000.g. koje je dovelo do značajnog prekograničnog zagađenja. Baia Mare je naglasio da je voda zajedničko dobro koje dijele brojne zemlje i da se problem koji se pojavi u jednoj od njih tiče svih. Vlade Rumunije i Mađarske, te EU Komisija i Ujedinjeni Narodi su formirali radnu grupu za procjenu te nezgode i davanje preporuka. Na osnovu tih preporuka, Rumunija namjerava napraviti harmonizirani trilateralni plan za hitnu reakciju sa Mađarskom i Ukrajinom za rijeke u okviru gornjeg sliva Tise . Zaštita Crnog mora i delte Dunava od zagađenja nutrijentima i opasnim materijama predstavlja veliku brigu i zahtijeva prekogranična rješenja. Rumunska morska obala je pogođena sedimentima koje nanosi Dunav kao posljedicu izgradnje akumulacija na Dunavu i njegovim pritokama. To utiče na ekosisteme u Crnom moru i uzrokuje stalne erozije obalnog pojasa. Kao posljedica, zemlje mora provoditi stalne radove na zaštiti za osiguranje plaža. Dio hidraulične infrastrukture (male i velike brane) se smatra nedovoljno sigurnim, predstavljajući rizik za zajednice i socijalnu i ekonomsku infrastrukturu u slučaju nesreće. Unaprjeđenje sigurnosti brana je takođe dio gore-pomenutog tekućeg projekta Svjetske banke. Rumunija je potpisala bilateralne sporazume sa svojim susjedima, Mađarskom, Ukrajinom i Srbijom i Crnom Gorom o upravljanju prekograničnim vodama, koji se odnose uglavnom na hidro-tehnička pitanja. Rumunija je potpisnica UNECE Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih voda i međunarodnih jezera, koju nadopunjavaju regionalni i bilateralni sporazumi, kao i Konvencija o saradnji na zaštiti i održivom korištenju Dunava. U okviru saradnje pri Međunarodnoj komisiji za Dunav, Rumunija podržava implementaciju integriranog pristupa upravljanju riječnim slivom za Dunav.

Ključna pitanja i izazovi Preporuke za unaprjeđenje upravljanja vodnim resursima na nivou zemlje obuhvataju: � Dalje unaprjeđenje upravljanja riječnim slivovima. � Unaprjeđenje sigurnosti hidrauličke infrastrukture, tj. velikih brana i objekata za

zaštitu od poplave ugradnjom moderne opreme za monitoring. � Povećanje pristupa postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda povećanjem

raspoloživih sredstava za izgradnju novih objakata. � Provođenje preventivnih mjera za smanjenje rizika od poplave i nesreća. Izazovi u upravljanju prekograničnim vodnim resursima će se i dalje javljati u oblastima zaštite od poplave, zaštiti okoliša i smanjenja zagađenja, očuvanja biodiverziteta i sprječavanja i ublažavanja nesreća.


Reference Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Evropu. 2001. Pregled učinka okoliša za Rumuniju. UNECE, Ženeva, Švicarska Vlada Rumunije. 2001. Program smanjenja zagađenja Dunava. Nacionalni pregledi 1998.g. Tehnički izvještaj za Rumuniju. Ministarstvo vodoprivrede, šumarstva i zaštite okoliša. Bukurešt, Rumunija Vlada Rumunije. 2001. Inicijativa za Jugoistočnu Evropu za spremnost za katastrofe i njihovu prevenciju, Nacionalni izvještaj za Rumuniju – Bukurešt, Rumunija. Svjetska banka. 2003. Pripremna dokumentacija za Projekat ublažavanja rizika i spremnost za hitne slučajeve. Vašington, DC, SAD Svjetska banka. 2003. Profil poplava za Rumuniju, Pripremila Lucy Hancock na osnovu konsultantskog izvještaja pripremljenog za Svjetsku banku u 2002. Vašington, DC, SAD



Ukupno stanovništvo (milioni) 23.21 22.44 21.44 21.03 Urbano 54% 55% 59% 61% Ruralno 46% 45% 41% 39%Izvor: Aquastat database, FAO (2002).


1994 2000 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji 49% 52% 76% Urbano n.a. 86% 93% Ruralno n.a. 10% 55%Nap. Cilj se odnosi na MDGs



1990 1995 1998 1999Radna snaga (milioni ljudi) 10.6 10.6 10.7 10.7 Udio u poljoprivredi 29% 40% 40% 43% Udio u industriji 44% 31% 29% n.a.

Prosječan godišnji rast 1991-97 1998-00 GDP-a -1.6% -1.8%


1999








Ukupni interni obnovljivi vodni resursi (BCM) 42.3 Od čega površinska voda (BCM) 42.0 Od čega podzemna voda 8.3Preklapanje između povšinske i podzemne vode 8.0




1990 2000 2015 2020


1989 1999Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 19.40 8.57 Poljoprivreda 8.17 1.03 Industrija 9.03 5.70 Domaćinstva 2.20 1.84

RUMUNIJA: ČINJENICE O VODI


-

2.0

4.0

6.0

8.0

10.0

12.0

14.0

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

-

3.0

6.0

9.0

12.0

15.0

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

0.00

2.00

4.00

6.00

8.00

10.00

1989 1999

Trendovi zahvatanja vode (BCM)

Poljoprivreda Industrija Domaćinstva


-

2.0

4.0

6.0

8.0

10.0

12.0

14.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1999Ispuštena otpadna voda koja zahtijeva prećišć. 3.0

Prečišćava se 40% 18% adekvatno prečišćav.

1990 1992 1993 1994 1994Godišnja emisija BOD dnevno (M tone) 414 362 350 333 333Godišnja emisijaBOD po stanovniku (kg) 6.5 5.7 5.6 5.3 5.3


BRANE I HIDROENERGIJA 2000Kapacitet akumulacija (BCM) 14.00 Uglavnom višenamjenske

Brane za navodnj. Hidroenerg. brane 4.75Kapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 624 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 70,000 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 40,000 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) ~30,000Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) 16,000 (u 2000)


NAVODNJAV 1992 1995 1998 1999

Navod. zemlja ('000 ha) 3,100 3,110 2,880 2,673




FINANCIRANJE SEKTORA VODE

Prosječan povrat troškova

Usluge navodnjavanja

Usluge vodosnabdijavanja 100% tr. rad i održ.

* Ovo su procjene

2000

Usluge vodosnabdijevanja domaćinst. (US cent/m3)

Kombinirano voda i kanalizacija 18-48

Otpadne vode 20-30 Razl. po lokaciji

Naknade za zahvat vode – kontinentalne rijeke (US cent/m3)

Domaćinstva, industrija, stočarstvo 0.61 Navodnjav 0.05 Elektrane 0.004

Naknade za zahvat vode - Dunav (US cent/m3) Sve osim navodnjav. 0.07 Navodnjav. 0.05

Naknade za zahvat vode – podzemne vode (US cent/m3) Domaćinstva 0.30 Industrija 0.67 Navodnjavna 0.05 Stočarstvo 0.40


0

1,000,000

2,000,000

3,000,000

4,000,000

1992 1994 1996 1998 2000

Opremljeno

Stvarno


0

10

20

30

40

50

60

70

1992 1994 1996 1998

Ostalo

Hidroenergija


0

10,000

20,000

30,000

40,000

50,000

60,000

1990 1992 1994 1996 1998


0.0

2.0

4.0

6.0

8.0

1990 1992 1994 1996 1998

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od


SRBIJA I CRNA GORA (Bilješka za Kosovo je priložena ovoj bilješci) Socio-ekonomski i geografski kontekst Srbija i Crna Gora su smještene u jugoistočnom dijelu Evrope u srcu Balkanskog poluotoka. Srbija je značajno veća (88 361 km2) od Crne Gore (površine 13 812 km2) i zauzima 85% ukupne površine zemlje. U okviru Srbije postoje dvije polu-autonomne pokrajine, Vojvodina (21 506 km2) na sjeveru i Kosovo (10 887 km2) na jugu (Pitanja vodnih resursa Kosova su izložena u bilješci koja je priložena ovoj). Srbija i Crna Gora je ograničena sa 199 km obale Jadranskog mora i sa sedam drugim zemalja: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Bugarska i BJR Makedonija. Šume i šumsko zemljište pokrivaju 17% površine zemlje, a oko 40% površine predstavlja obradivo zemljište. Od ukupnog sadašnjeg stanovništva Srbije i Crne Gore od 10,65 miliona, približno 10 miliona živi u Srbiji i 650 000 u Crnoj Gori. Trendovi stanovništva koji su od posebnog uticaja na vodne resurse, posebno potražnju za pitkom vodom u urbanim područjima, su: (i) urbanizacija stanovništva sada iznosi 69% (52%) s povećanjem broja stanovnika u šest velikih gradova od kojih se svi suočavaju sa značajnim problemima upravljanja otpadnim vodama; i (ii) dotok izbjeglica (700 000) i interno raseljenih lica s Kosova (300 000) što nameće pritisak na već opterećeni sistem vodosnabdijevanja i kanalizacije.

Vodni resursi Resursi površinskih i podzemnih voda. Zemlja ima godišnji protok po stanovniku od oko 18 400 m3. Zemlja je siromašna internim obnovljivim vodnim resursima, obzirom da oko 85% raspoložive vode potiče iz područja izvan njene teritorije. Godišnje rezerve podzemne vode iznose ukupno oko 284 m3 po stanovniku. Izvori podzemnih voda su izuzetno značajni za Srbiju gdje se procjenjuje da obezbjeđuju oko 90% potreba domaćinstava i industrije i 70% potreba za pitkom vodom. U mnogim područjima Srbije i Crne Gore, podzemna voda se ne može koristiti za piće bez prethodnog tretmana. To je posebno slučaj u određenim područjima uz Moravu i Dunav u Vojvodini. Godišnje padavine u slivu Dunava u Srbiji i Crnoj Gori iznose oko 74,0 BCM; od te količine oko 23,5 BCM otiče, a ostatak od 50,5 BCM otpada na evapo-transpiraciju. Takođe se javlja godišnji priliv od oko 154,5 BCM tako da je ukupno oticanje Dunava na izlazu iz Srbije i Crne Gore oko 178 BCM. Hidrološki bilans je izuzetno neravnomjeran u vremenu i prostoru. Tokom sezone vegetacije, padavine u nekim područjima iznose samo 28% od godišnjeg prosjeka. Prekogranične rijeke, Sava (206 km u Srbiji i Crnoj Gori); Drina (220 km u Srbiji i Crnoj Gori) i Morava (308 km u Srbiji i Crnoj Gori), zajedno s Dunavom, čine osnovne vodne resurse u zemlji. Sliv Dunava pokriva 875 teritorije zemlje. Dunav teče 588 km kroz Srbiju i Crnu Goru, od čega oko 213 km predstavlja granicu s Rumunijom. Sava prolazi u Vojvodini kroz Panonsku niziju, protiče kroz glavni grad, Beograd i izlazi iz zemlje kroz Staru planinu, kroz klanac Đerdap, te konačno utiče u Crno more. Najznačajniji riječni sistem u Crnoj Gori predstavljaju Morača, Zeta, Lim, Tara, i Piva. Vodni resursi Srbije i Crne Gore obuhvataju i vode jezera i Jadranskog


mora. Skadarsko jezero je najveće na Balkanu s površinom od 391 km2. Oko dvije trećine jezera je smješteno u Srbiji i Crnoj Gori, ostatak u Albaniji. Jezero je otvorena slatka voda tektonsko-kraškog porijekla i otiče Bojanom/Bunom u Jadransko more. Količina voda oscilira od 2,6 do 4,4 BCM, a površina vode u intervalima od 368 do 542 km2. Sveukupno u Srbiju i Crnu Goru utiče 21 rijeka, a iz njih otiče 6. Protok vode varira sezonski, što je zahtijevalo formiranje akumulacija na Drini, Dunavu i Limu. Postoji 60 akumulacija (oko 20 većih od 10 MCM) i oko 100 manjih akumulacija u slivu Dunava u Srbiji i Crnoj Gori. Ukupan kapacitet svih akumulacija je oko 6,5 BCM. Prosječna godišnja precipitacija u zemlji iznosi 734 mm, ali postoje široke varijacije. U Srbiji godišnja precipitacija variva od 550 -650 mm u Vojvodini, do 800–1200 mm u planinskim predjelima. Svi niži dijelovi Srbije, uključujući i sliv Drine, imaju godišnju precipitaciju ispod 800 mm. Za razliku od toga, Crna Gora ima obimnu precipitaciju od oko 2 000 mm, a lokalno i do 5 500 mm, s maksimumom od 8 500 mm. Približno 70% pitke vode se zahvata iz podzemnih resursa. Močvare. U Srbiji ima nekoliko velikih močvara smještenih iza nasipa duž Dunava. Takođe ima nekoliko značajnih močvara duž Save koje su Ramsar područja. Izgradnja brana na rijekama je dovela do uništavanja nekih vrijednih ekosistema riječnih dolina i njihovog biodiverziteta, ne samo zato što su se u novim vještačkim jezerima razvili drugačiji ekosistemi, veći i zato što brane onemogućavaju migraciju, dovode do promjena u prirodnom sastavu vrsta, kao nizvodno, tako i uzvodno (nisu napravljeni riblji koridori). Sistem nasipa koji su izgrađeni za sprječavanje poplava je izmijenio vodni režim i doveo do gubitka močvarnih zajednica. U Crnog Gori, Skadarsko jezero je geografski i ekološko povezano s drugim akvatičnim staništima (Bojana/Buna, Velipolja akumulacija i močvara Domni, delta Bojane/Bune, laguna Veluni), stvarajući time velik močvarni kompleks. Skadarsko jezero je identificirano kao jedna od 24 prekogranične močvare od međunarodnog značaja, poznata kao “lokacije ekoloških cigli” (Okoliš u Evropi, Dobris procjena, 1995.g.). Srbija i Crna Gora nema donešenu politiku očuvanja prirode. Kvalitet vode. Kvalitet vodnih resursa je generalno nezadovoljavajući i dalje se pogoršava. Od 1990-tih, kvalitet vode u većini rijeka u Srbiji se pogoršao iz druge klase (pogodna za kupanje i piće tek poslije tretmana) u treću klasu (pogodna za navodnjavanje i industriju). Primjeri veoma čiste vode – I i I/II klasa – su izuzetno rijetki, i uglavnom se nalaze u planinskim regijama. Većina pogoršanja kvaliteta vode se pripisuje velikim nivoima zagađenja voda koja ulaze u Srbiju i Crnu Goru. Generalno, ni jedna rijeka koja ulazi u zemlju nema kvalitet vode koja se može bezbjedno koristiti za piće bez prethodnog tretmana. Neke od rijeka su toliko jako zagađene da se njihova voda ne može koristiti ni za navodnjavanje. Procjenjuje se da svake godine u Srbiju i Crnu Goru putem prekograničnih rijeka uđe preko 550 – 600 tona BOD5, 300 – 350 tona nitrogena, 20 – 30 tona fosfora i 14 miliona tona sedimenta. Srbija i Crna Gora potom doprinose većem opterećenju sliva Dunava nutrijentima u godišnjem iznosu od 43 303 tone nitrogena i 14 128 tona fosfora. Stoga, iako su vode Dunava koje uđu u zemlju zagađene iz drugih uzvodnih zemalja, Srbija i Crna Gora se smatraju najznačajnijim zagađivačima Dunava, doprinoseći zagađenju Dunava nutrijentima s 13%. Najznačajniji izvori direktnog zagađenja vode Dunava, a naročito u Vojvodini (slivno područje Tise, Temiša i Save) su farme svinja kojih ima preko 130.


Ispuštanje neprečišćene komunalne i industrijske otpadne vode u Srbiji i Crnoj Gori rezultira značajnim zagađenjem vodnih resursa. Riječni pravci nizvodno od većih naselja pokazuju primjetno opadanje kvaliteta vode kao rezultat ispuštanja neprečišćene komunalne i industrijske otpadne vode. Direktni izvori zagađenja sliva Dunava u Srbiji i Crnoj Gori obuhvataju preko 7 000 naselja i zajednica. U slivu Dunava u Srbiji ima malo velikih gradova (više od 100,000 stanovnika). Većina naselja ima manje od 2 000 stanovnika. Osnovni direktni zagađivači su naselja s preko 10 000 stanovnika, koja čine samo 2,2% ukupnog broja naselja, ali uzrokuju 90% ukupnog zagađenja. Većina malih i srednje velikih industrija je locirano u tim naseljima. Indirektno zagađenje doprinosi s više od 50% ukupnog zagađenja vode. Ti izvori daju 70% ukupnog nitrogena, 50% ukupnog fosfora i 9'% fekalnih i koliformnih bakterija. Kvalitet većine crnogorskih rijeka, tj. Morače,Zete, Lima, Tare i Pive, i Skadarskog jezera, je generalno u okviru zadovoljavajućih nivoa tokom većeg dijela godine. Međutim, ima vrućih tačaka zagađenja vode. Najzagađenije vode Crne Gore su dvije rijeke, Vežišnica i Ćehotina, u blizini industrijskog grada Pljevlja u sjevernoj Crnoj Gori. Pogoršanje kvaliteta obalnih voda predstavlja značajnu brigu obzirom na negativni uticaj koji može imati na potencijal za turizam. Iako je kvalitet obalnih voda Crne Gore generalno zadovoljavajući, posebno otvorena područja, zatvoreniji zalivi s naseljima su pogođeni ispuštanjem otpadnih voda i često ne zadovoljavaju bakteriološke standarde za vodu za kupanje u toku ljeta. O resursima podzemnih voda u Crnoj Gori nema raspoloživih informacija. Pogoršanje infrastrukture za vodosnabdijevanje, uključujući sisteme za dezinfekciju (hlorisanje) doprinosi smanjenju kvaliteta vode za piće iz vodovoda. Problemi kontaminirane vode su izraženi u Srbiji, gdje 28% uzroka iz vodovoda u 2001.g. nije zadovoljilo fizičke/hemijske ili bakteriološke standarde. Općine koje navode najbolji kvalitet vode su veliki gradovi (Beograd, Novi Sad, Niš i Podgorica) koje imaju više financijskih sredstava za adekvatan rad i održavanje sistema za vodosnabdijevanje. Općine koje bilježe najlošiji kvalitet vode su često one u kojima su smještene izbjeglice i interno raseljena lica, iako se ne zna da li su tome uzrok raniji problemi s vodovodnom infrastrukturom ili povećana potražnja. Gradovi srednje veličine i ruralne područja imaju najviše problema s obezbjeđenjem sigurnog i adekvatnog snabdijevanja pitkom vodom. Za razliku od vodovodnih preduzeća velikih gradova, vodovodi gradova srednje veličine i ruralnih područja imaju ograničen pristup financijskim sredstvima i ne očekuje se da će brzo privući interes privatnog sektora. Korištenje vode i upravljanje po sektorima Obuhvat pitkom vodom i kanalizacijom. Vodovodna i kanalizaciona infrastruktura je bila dobro razvijena u ranijoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Danas, nivo usluga, u prosjeku, odražava to nasljeđe s 87% stanovništva koje ima snabdijevanje pitkom vodom direktno u kućama ili dvorištima i 88% je priključeno na kanalizacioni sistem ili septičke jame. Međutim, u pružanju usluga postoje značajne regionalne razlike, kao i razlike između urbanog i ruralnog stanovništva u smislu snabdijevanja pitkom vodom gdje je 97% urbanog stanovništva i 68% ruralnog stanovništva obuhvaćeno. Većina stanovništva ima pristup sanitaciji: 57 % je priključeno na kanalizacioni sistem, a 31% na septičke jame. Pokrivenost urbanih područja kanalizacijom je 88%, a ruralnih 22%. Ruralna područja se za sanitaciju uglavnom oslanjaju na septičke jame. Međutim, prečišćavanje otpadnih voda gotovo da i ne postoji. Deset godina


nedovoljnog održavanja i neinvestiranja u sektor vodosnabdijevanja je rezultiralo situacijom gdje se većina komunalne i industrijske otpadne vode ispušta u velikoj mjeri neprečišćena. Procjenjuje se da tek 13% od ukupnog broja postrojenja za prečišćavanje radi sa zadovoljavajućim rezultatima. Sveukupno, samo oko 12% komunalne otpadne vode se prečišćava. Za neke stanovnike je nemogućnost pristupa vodosnabdijevanju i kanalizaciji, samo po sebi, značajan problem javnog zdravstva, posebno za one koji žive u prljavim četvrtima, koje su često locirane blizu deponija kojima se loše upravlja, koje su u velikoj mjeri naseljene raseljenim licima, Romima i izbjeglicama. Navodnjavanje. Navodnjavanje kao korisnik vode nema značajnu ulogu za vodne resurse. Samo oko 2% obradive zemlje (160 000 ha) ima sisteme za navodnjavanje. Međutim, postoje brojni mali sistemi za navodnjavanje koje su izgradili i vode mali farmeri i za koje nije poznato koliko vode troše. Hidroenergija. Brane na Đerdapu koje su zajedničke za Srbiju i Crnu Goru i Rumuniju predstavljaju pojedinačno najveću hidorenergetsku branu i akumulaciju duž cijelog Dunava. One se koriste za proizvodnju električne energije i olakšanje plovidbe, s ukupnim kapacitetom od 2,55 BCM Đerdap I i 0,87 BCM Đerdap II. Hidroenergija predstavlja oko 37% instalirane proizvodnje električne energije u Srbiji i 75% u Crnoj Gori. Poplave. Poplave su uvijek ugrožavale velike dijelove Srbije, posebno doline uz velike vodotoke u kojima su najveća naselja, najbolja poljoprivredna zemlja, infrastruktura i industrija. Najveće potencijalno plavno područje leži duž rijeka – Dunava, Save, Tise i Velike Morave. Ukupno potencijalno plavno područje iznosi oko 16 000 km2 od čega je oko 12 900 km2 ravnica u Vojvodini. Oko 80% potencijalnog plavnog područja je obradivo zemljište, a na njemu je smješteno više od 500 naselja i mnoga značajna industrijska postrojenja. U Crnoj Gori, ravnice čine samo 5% od 3 812 km2 površine republike, od čega je samo jedna trećina potencijalno plavna. Iako je najveća vjerovatnoća poplave u dolinama, povremeno se mogu javiti i na drugim mjestima. Na primjer, kraška struktura većeg dijela Crne Gore može brzo prenositi naplavnu vodu dalje od poplavljenih područja i omogućavati njeno kasnije pojavljivanje na drugim lokacijama. Podzemna voda redistribuira višak protoka između slivnih područja, čineći analizu vodnog bilanca teškom. U poređenju s ukupnim plavnim potencijalom zemlje, ovo je zanemariv doprinos. Međutim, na lokalnom nivou to je od velikog značaja za Crnu Goru, obzirom na generalnu oskudicu poljoprivrednog zemljišta, koje je u cijelosti ograničeno na naplavne ravnice. Pored poljoprivrednog zemljišta, brojna sela, saobraćajni i komunikacioni pravci su ugroženi poplavama, dok u području Skadarskog jezera poplave imaju štetnog uticaja na higijenu lokalnog stanovništva. U nekim područjima površinsko oticanje dostiže 60 – 80 l/sek po km2 ili 44 l/sek po km2 u prosjeku (što je 6,4 puta više od svjetskog prosjeka). Međutim, neravnomjerna distribucija padavina u toku godine dovodi do sezonskih poplava koje su najintenzivnije u periodu novembar – decembar i nešto manjeg intenziteta od februara do maja. Provedeni su obimni radovi na izgradnji sistema za ublažavanje poplava i za regulaciju vodotoka. Duž glavnih rijeka i njihovih pritoka su izgrađeni nasipi za zaštitu od poplave. Preko 90% nasipa duž Tise i Dunava su izgrađeni da izdrže 100-godišnje poplave. U Srbiji i Crnoj Gori ima oko 3 550 km nasipa za odbranu od poplave. Međutim, još uvijek su značajne i direktne i indirektne štete od poplava, a ima i


neuređenih rijeka. Nedavni Pregled sektora poljoprivrede u Srbiji i Crnoj Gori (2002.g.) navodi da je preusmjeravanje sredstava i opreme, koji se uobičajno koriste za rutinsko održavanje odvodnjavanja, na zadatke zaštite od poplave, kao što su popravak nasipa, zaštita obala, kontrola bujica, ograničili mogućnost zemlje da održava objekte za navodnjavanje i odvodnju koji su od kritičnog značaja za razvoj poljoprivrede.

Zakonodavstvo i politika vodnih resursa U Srbiji i Crnoj Gori postoji Zakon o vodama na saveznom nivou, i na nivou svake od dviju republika. I Srbija i Crna Gora imaju svoje posebne zakone, politike i institucionalne strukture za upravljanje vodnim resursima. Srbijanski Zakon o vodama obuhvata zaštitu voda, korištenje i upravljanje vodama, dobra od općeg interesa, uslove i metode za obavljanje vodoprivrednih djelatnosti, organizaciju i financiranje takvih djelatnosti, te supreviziju i monitoring provođenja zakona. Provođenje zakona se odnosi na površinske i podzemne vode, uključujući vodu za piće, termalne i mineralne vode, granične i prekogranične vodotoke, te među-republičke vode unutar granica Srbije. Uredba o opasnim materijama u vodama, Službeni list SRS (Br. 31/82), i Uredba o metodama i uzimanju uzoraka za procjenu kvaliteta otpadnih voda, Službeni list SRS (Br.-. 47/83) uređuju monitoring kvaliteta površinskih i podzemnih voda. U Crnoj Gori se vodnim resursima upravlja u skladu s nekoliko zakona i brojnim propisima. Ključni zakoni su:

� Zakon o morskoj i unutrašnjoj plovidbi (Službeni list SRCG Br. 13/78, 8/79, 19/87, 36/89, 13/91)

� Zakon o vodosnabdijevanju, uklanjaju otpadnih voda i čvrstog otpada na teritoriji

općina: Herceg Novi, Kotor, Tivat, Budva, Ulcinj i Cetinje (Službeni list RCG, Br. 46/91)

� Zakon o morskim dobrima (Službeni list RCG Br. 14/92) � Zakon o vodama (Službeni list RCG Br. 16/95, 22/95) Vodoprivredna osnova za Srbiju (2002.g.) predstavlja ambiciozan i skup program investicija u infrastrukturu za vodosnabdijevanje do 2012.g. Takođe su predložene aktivnosti koje se odnose na zaštitu, reklamaciju i revitalizaciju vodnih resursa. Investicije su procijenjene na 947 miliona DM u toku narednih 5 godina.

Institucije za upravljanje vodama Kao i zakonodavstvo, i institucije za upravljanje vodama postoje na saveznom i republičkom nivou. U toku 1990-tih sistem upravljanja vodama Savezne Republike Jugoslavije je promijenjen od veoma decentralizranog zasnovanog na hidrografskim jedinicama, na strožije centraliziran sistem izgrađen prema modelu državno-centraliziranog sistema. Državno vodoprivredno preduzeće “Srbijavode” je ključno


institucionalno tijelo za upravljanje vodama u Srbiji. U Crnoj Groi situacije je dosta drugačija. Iako je sistem upravljanja vodama u Crnoj Gori takođe centraliziran i u potpunosti inkorporiran u vladine strukture, ne postoji institucionalno tijelo poput “Srbijavoda.” Mali broj stručnjaka unutar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede se bavi pitanjima upravljanja vodama. Nadležnost za upravljanje vodama u Crnoj Gori je podijeljena između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstva za zaštitu okoliša i prostorno planiranje i općina. Vodoprivredna infrastruktura pripada Republici. Republika prenosi nadležnost za njeno korištenje i pružanje usluga na općine, od kojih svaka ima svoje vodovodno preduzeće. Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostorno planiranje preuzima vodeću ulogu u planiranju i organizaciji sektora, uključujući učešće privatnog sektora. Naglašene prebacivanjem nadležnosti de iure i de facto s saveznog na republički nivo, odgovornosti Odjeljenja za okoliš (u okviru Saveznog Ministarstva za rad, zdravstvo i socijalnu zaštitu) su smanjene. Odjeljenje i dalje ima značajnu ulogu u međunarodnim pitanjima, kao što su pregovaranje i ratificiranje međunarodnih konvencija i sporazuma o okolišu, kao i obaveze koje proizilaze iz njih, kao što su monitoring zagađenja prekograničnih voda. Monitoring kvaliteta vode provode republički Hidrometeorološki zavodi, koji su odgovorni za mjerenje i evidentiranje količina ispuštenih otpadnih voda, dostavljanje podataka relevantnim javnim agencijama. Monitoring takođe obuhvata praćenje učinka postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Svaki od republičkih Zavoda za javno zdravstvo je odgovoran za monitoring snabdijevanja pitkom vodom i ima ovlaštenje za zatvaranje sistema koji ne isporučuju vodu prema standardima. Ne postoji savezna niti nacionalna agencija koja regulira vodovodna preduzeća, planira potrebe za pružanjem usluga ili usmjerava sredstva ili podršku na koordiniran način. Nekoliko ministarstva (poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, građevinarstva, zdravstva i financija) kontrolira rad vodovodnih preduzeća u oblastima iz svoje nadležnosti, sva su ona uključena (uključujući i ministarstva koja nemaju logičnu ulogu u sektoru, kao što je Ministarstvo pravde) ali ni jedno nema stvarnu funkciju vođstva sektora. To, u kombinacije s “de facto” potpunom decentralizacijom pružanja usluga na općine, rezultira fragmentacijom, nepostojanjem planiranja ili lobiranja za sektor. Mnoštvo nekoordiniranih zakona i propisa koji se primjenjuju na sektor dalje doprinosi njegovoj fragmentaciji. Problemi upravljanja vodom u Crnoj Gori su u osnovi isti kao i gore-pomenuti za Srbiju; međutim Crna Gora provodi pilot testiranje novog pristupa upravljanju. Nedavno je uvedeno privatno/javno partnerstvo u upravljanju komunalnim preduzećima u obalnom području i u općini Cetinje. Javno preduzeće za vodosnabdijevanje, prečišćavanje otpadnih voda i uklanjanje čvrstog otpada (Crnogorsko Primorje) je ušlo u konzorcij (Monte-Aqua) s privatnim partnerima izabranim putem međunarodne licitacije za rehabilitaciju, unaprjeđenje, proširivanje i upravljanje uslugama vodosnabdijevanja i kanalizacije u područjima pod njihovom odgovornošću. Prva faza ovog program je počela 16. januara 2001.g. uz financiranje od njemačke vlade (7,3 miliona USD) za tehničku pomoć i hitne investicije na rehabilitaciji i unaprjeđenju poslovanja. Šest od sedam obalnih općina je potpisalo pisma interesa za učestvovanje u ovom programu u skladu s konceptom javno/privatnog vlasništva.

Pitanja prekograničnih i međunarodnih voda


Plavljenje je značajno prekogranično pitanje. Plavljenje polja uz prekogranične rijeke uzrokuje štete koje prelaze doprinos GDP-u pogođenih zemalja. Na primjer, 1965.g. izlivanje Dunava je trajalo četiri mjeseca i dovelo do šteta na kućama 7 000 ljudi. Tisa i njena pritoka Tamiš, su poznati po velikim poplavama koje potiču od topljenja snijega i velikih kiša u oblasti Karpata. Te se poplave šire na Mađarsku i Rumuniju i mogu doseći do Srbije i Crne Gore. Sliv Tamiša/Tise je bio pogođen enormnim poplavama u februaru 1999.g, aprilu 2000.g. i martu 2001.g. Vlada ostvaruje saradnju s Mađarskom na zaštiti od poplave od Tise i s Rumunijom za Tamiš. Ublažavanje poplava na Savi zavisi od poboljšanja koordinacije između Bosne, Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Koordinacija sa Slovenijom u vez sa zagađenjem Save je još jedan briga. Srbija i Crna Gora su zadnjih deset godina bile izolirane iz aktivnosti upravljanja vodnim resursima na međunarodnom planu i u regiji Jugo-istočne Evrope. Ranije su Srbija i Crna Gora bile potpisnice bilateralnih sporazuma s dunavskim zemljama. Na primjer, zvanična saradnja između Srbije i Crne Gore i Rumunije na pitanjima upravljanja vodom je počela 1932.g., a 1955.g. je ozvaničena saradnjom na hidroelektranama Đerdap I i Đerdap II. Sporazum o Vodoprivrednoj saradnji između ranije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Mađarske je potpisan 1955.g. i provodila ga je jugoslovensko-mađarska vodoprivredna komisija. Iako su mnogi zadaci i dužnosti razrađeni u tim sporazumima, mnoga pitanja nisu obuhvaćena, npr. zajedničko razmatranje i usklađivanje vodoprivrednih projekata, stanje ekosistema u obje zemlje. Značajan korak za saradnju je implementacije Sporazuma o kontroli vode Tise (opisan u obimnijem materijalu. Postoji interes za proširivanje odnosa u vezi s Timokom. Srbija i Crna Gora su potpisnice mnogih multilateralnih sporazuma koji se odnose na zaštitu Dunava, direktno i indirektno, uključujući: Konvenciju o režimu plovidbe Dunavom (1948.g.); Sporazum o zaštiti sliva Tise (1988.g.); Konvencija o saradnji na zaštiti i održivom korištenju Dunava (1994.g.); Konvencija o zaštiti močvara i močvarnih ekosistema (1986.g.). Zemlja još uvijek nije ratificirala Konvenciju o saradnji na zaštiti i održivom korištenju Dunava, iako je Ministarstvo za prirodne resurse i okoliš najavilo početak redovne saradnje s Međunarodnom komisijom za zaštitu Dunava. Zemlja nije članica UNECE Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera. Zagađenje nutrijentima je prekograničan problem kojem Srbija i Crna Gora značajno doprinose. Za ublažavanje ovog problema su potrebne politike i stimulacije za smanjenje oticanja nutrijenata iz poljoprivrednog sektora i unaprjeđenje prečišćavanja komunalne i industrijske otpadne vode u slivu Dunava. UNECE je predložila Savezno ministarstvo za rad, zdravstvo i socijalnu zaštitu dizajnira i provede investicioni projekat smanjenja nutrijenata u Dunavu u skladu s ciljevima za smanjenje nutrijenata koje zahtijeva Konvencija o saradnji na zaštiti i održivom korištenju Dunava.

Ključna pitanja i izazovi Obzirom da je Srbija i Crna Gora bila isključena iz prekograničnih procesa i aktivnosti, ne samo zbog sankcija koje je zemlji nametnula međunarodna zajednica, veći i zbog političke klime, zemlja nije uredila odnose koji se tiču zajedničkih vodnih resursa sa svojim susjedima, npr. Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, iako ima inicijativa na obje strane da se to učini. U prošlosti zemlja nije podržavala inicijative Mađarske i Rumunije vezane za reviziju postojećih ili potpisivanje novih sporazuma.


Srbija i Crna Gora bi se trebala što ranije uključiti u multilateralne konvencije koje se odnose na vodne resurse. UNECE je preporučio Srbiji i Crnoj Gori potpisivanje: � Konvencija o zaštiti i održivom korištenju Dunava iz Sofije � UNECE Konvencija o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i

međunarodnih jezera; i � UNECE Konvencija o prekograničnim efektima industrijskih nesreća

Jedan od nedavnih događaja koji predstavlja pozitivan signal za unaprjeđenje prekogranične saradnje je Inicijativa za sliv Save, Inicijativa u okviru Pakta stabilnosti za sliv Save, koja je dizajnirana za uspostavljanje saradnje i razvoj međunarodno priznatog partnerstva četiri zemlje: Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije i Crne Gore i za podržavanje harmoniziranih nastojanja zemalja na definiranju, promociji i organizaciji voda sliva Save i povezanih resursa. Prvi prioritet uključuje ponovno uspostavljanje i razvoj plovidbe Savom i njenim glavnim pritokama, Drinom i Unom. Potpisivanjem pisma namjere u Sarajevu 28. novembra 2001.g., četiri zemlje iz sliva Save su se obavezale na uspostavljanje prikladnog institucionalnog okvira. U oktobru 2002.g. je razmatran nacrt institucionalnog okvira i u toku je njegov pregled. U toku je priprema akcionog plana usmjerenog na ostvarivanje ciljeva nacrta Okvirnog sporazuma. Ciljevi plana su:

� Uspostavljanje međunarodnog režima plovidbe na Savi i njenim plovnim pritokama;

� Uspostavljanje održivog upravljanja vodama; i � Poduzimanje mjera za sprječavanje ili ograničavanje opasnosti i smanjenje i

eliminaciju negativnih posljedica, uključujući posljedice poplave, opasnosti od leda, suše i incidenata s ispuštanjem opasnih tvari u vodu.

Ključno pitanje na nacionalnom nivou je pogoršanje trendova u upravljanju vodama, kanalizacijom i otpadnim vodama i korištenju vode. Ruralna područja se u velikoj mjeri oslanjaju na privatne sisteme za vodosnabdijevanje koji su izvan nadzora bilo kojeg programa monitoringa kvaliteta vode. Obzirom na generalno loš kvalitet vode, ovo stanje bi moglo u ruralnim zajednicama i domaćinstvima dovesti do zdravstvenih problema uzrokovanih vodom. Nemogućnost pristupa vodosnabdijevanju i kanalizaciji je osnovni problem javnog zdravstva, posebno u prljavim urbanim četvrtima, u velikoj mjeri naseljenim raseljenim licima, Romima i izbjeglicama. Još jedan problem specifičan za zemlju, s prekograničnim širenjem, je pogoršanje obalne zone i njenih vodnih resursa u Crnoj Gori. Eutrofikacija i bakterijska kontaminacija u turističkim područjima je zabilježena i očigledna. Obalna područja takođe pogađa nestašica pitke vode tokom vrhunca ljetne sezone. Ne postoji plan za upravljanje obalnom zonom koji bi usmjeravao proces donošenja odluka o razvoju obalne zone i smanjenju zagađenja. Težnje Crne Gore za razvojem sektora turizma (cilj joj je 22 miliona turističkih noćenja ili četvorostruko povećanje do 2020.g.) zahtijeva zaustavljanje tih negativnih trendova. Razvoj treba biti podržan strožijom primjenom standarda vodosnabdijevanja, kanalizacije i prečišćavanja otpadnih voda, investicijama u prečišćavanje otpadnih voda i planiranjem upravljanja zemljištem. Smanjenje zagađenja vode putem unaprjeđenja prečišćavanja otpadnih voda je


prioritetna intervencija. Crna Gora bi trebala pripremiti plan za upravljanje obalnim područjem koji integrira sve sektorske planove uključujući dokumentaciju za infrastrukturu, zaštitu okoliša i krajolika, kao i razvoj komunalnih usluga. Veliki dio pada kvaliteta vode se pripisuje velikim nivoima zagađenja vodnih resursa koji ulaze u Srbiju i Crnu Goru. Generalno, ni jedna rijeka koja ulazi nema vodu takvog kvaliteta da bi se mogla bezbjedno koristiti za piće bez prethodnog prečišćavanja. Osim sliva Velike Morave i nekoliko manjih vodotoka, najveći dio zemlje pripada prekograničnim slivovima. Stoga upravljanje vodnim resursima u smislu kvaliteta vode, plovidbe, hidroenergije, zahtijeva blisku saradnju onih koji zajednički koriste rijeku. Ipak, kao što je ranije opisano, postojeći bilateralni ili regionalni sporazumi sa susjednim zemljama o pitanjima zaštiti voda i upravljanja vodama su zastarjeli ili ih uopšte nema.

Reference Bogdanović, S. (2001) “Savezna Republika Jugoslavija: Buduće promjene u sistemu upravljanja vodama” Materijal prezentiran na AWRA/WLRI-University na Dundee International Specijalnoj konferenciji o globalizaciji i upravljanju vodnim resursima. Novi Sad, Srbija i Crna Gora Vlada Srbije i Crne Gore. 2000. Izvještaj o stanju okoliša u Srbiji za 2000. u 2000.g. i Prioriteti Srbije u 2001.g. Ministarstvo za zaštitu prirodnih resursa i okoliša, Beograd, Srbija i Crna Gora Vlada Srbije i Crne Gore. 2001. “Prekid s prošlošću: Put ka stabilnosti i rastu”, Beograd, Srbija i Crna Gora. UNICEF Višestruka klaster anketa II. Izvještaj za Saveznu Republiku Jugoslaviju, Beograd, Srbija i Crna Gora Ekonomska komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu. 2002. Pregled učinka okoliša za Srbiju i Crnu Goru. UNECE, Ženeva, Švicarska Svjetska banka. 2002. Pregled sektora okoliša za Saveznu Republiku Jugoslaviju, Vašington, DC, SAD




1990 2000 Cilj za 2015Pristup vodi iz vodovoda n.a. 83% 92% Urbano n.a. 97% 99% Ruralno n.a. 68% 84%Nap.cilj se odnosi na MDGs

1990 2000 Cilj za 2020Pristup higijenskoj kanalizaciji n.a. 56% 78% Urbano n.a. 88% 94% Ruralno n.a. 22% 61%Nap. Cilj se odnosi na MDGs


1994 1995 1999 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) n.a. 1,167 1,181 1,240GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) n.a. 12.3 12.6 13.2 Udio poljoprivrede 31% 31% 25% n.a. Udio industrije 40% 39% 38% n.a.

1990 1995 1998 1999Radna snaga (milioni ljudi) 4.9 5.0 5.0 5.1 Udio u poljoprivredi n.a. n.a. n.a. n.a. Udio u industriji n.a. n.a. n.a. n.a.

Prosječan godišnji rast 1991-97 1998-00 GDP-a n.a. -2.9%

Stanovništva 0.1% -0.1%

1999

Stopa mortaliteta novor. (na 1.000 živorođenih) ..











1990 2000 2015 2020


1997Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 8.40 Poljoprivreda 0.76 Industrija/hlađenje 6.23 Domaćinstva 1.41

SRBIJA I CRNA GORA: ČINJENICE O VODI


-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

0.00

1.00

2.00

3.00

4.00

5.00

6.00

7.00

8.00

1997


Poljoprivreda Industrija/hlađenje Domaćinstva


-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1999

Ispuštena otpadna voda koja zahtijeva prećišć. 2.86

Otpad. voda prečišć. po zatijevanim standard. 0.16 (0.7% indus, 15% municipal)



BRANE I HIDROENERGIJA 1995Kapacitet akumulacija (BCM) 7.78

Brane za navodnj. Hidroenerg. brane 4.75Kapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 737 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 37,000 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 27,000 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) n.a.Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) 12,000 (u 2000)


NAVODNJAV 1988 1989 1990 1991

Navod. zemlja ('000 ha) 176 152 170 160







Usluge vodosnabdijavanja

* Ovo su procjene

1997Cena vode za pice (US cent/m3)

Domacinstva 11 (3.9-26)

Industrija 42 (6.7-86)

Naknada za kanaliz. (US cent/m3)

Domacinstv. 4.60 (0.8-10.6) Industrija 19.60 (0.9-79.8)Naknada za abstrak. vode (US cent/m3) Sirova voda 0.5 Voda za pice za firme 0.8 Proizvodjaci mineral. Vode 0.7 Ribnjaci 4% velikoprod. cene Hidro-snaga 2.3% KWh price

Naknada za ispust otpad. vode (US cent/m3) Industr. Ispust. zagadjene otpad. Vode 18.9

Ispust. otpad. vode gradjana u kanalizaciju 0.7 Ostali poreski obvez. 5.3 Termo-elektr. centrale -- rashlad. sistem. 1.25% cene KWh


0

40,000

80,000

120,000

160,000

200,000

1987 1989 1991 1993 1995 1997 1999 2001

Opremljeno

Stvarno


05

1015202530354045

1992 1994 1996 1998

Ostalo

Hidroenergija


0

2,000

4,000

6,000

8,000

10,000

12,000

1994 1995 1996 1997 1998 1999


0

1

2

3

4

5

6

1990 1992 1994 1996 1998 2000

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od


KOSOVO Socio-ekonomski i geografski kontekst Kosovo ima oko 2 200 000 stanovnika. Od 1999.g. je došlo do značajnog preseljenja stanovništva iz ruralnih u urbana područja. Procjenjuje se da sada dvije trećine stanovništva živi u urbanim područjima, za razliku od oko jedne trećine prije 1999.g. Nema zvaničnih procjena GDP-a, ali je jasno da Kosovo spada u najsiromašnije dijelove Evrope. Kosovo obuhvata površinu od skoro 1,1 milion hektara i sastoji se od dvije velike, različite topografske jedinice: Kosovi (656 000 ha) i Dukagjini (437 200 ha). Kosovo je smješteno u visinskim područjima (500 – 600 m nmv) okruženim planinama koje dosežu visinu od preko 2 000 m. Niže planine dijele gorje na četiri sliva iz kojih vode teku u tri različita mora – Jadranski, Crnomorski i Egejski sliv. Praktično nema priliva na Kosovo iz susjednih zemalja. Prije sukoba, Kosovo je bilo primarno ruralno pri čemu je samo 32,5 % stanovništva živjelo u urbanim područjima, uglavnom Prištini. Tokom 1980-tih, privreda Kosova se uglavnom zasnivala na rudarskoj industriji, proizvodnji olova, cinka, tekstila i poljoprivredi. Pitanja okoliša su u velikoj mjeri ignorirana i okolišni problemi koji su se javili kao posljedica, su još više pogoršani sukobom u regiji.

Baza vodnih resursa Malo je raspoloživih informacija o sadašnjem stanju vodnih resursa i korištenja vode na Kosovu. Generalno, vodni resursi se karakteriziraju kako slijedi: � Vodi resursi su relativno skromni na Kosovu, u poređenju sa stanovništvom i

obradivom zemljom. � Sezonske varijacije u precipitaciji i protoku rijeka su velike. � Tokom sezone vegetacije (jun-jul), korištenje vode za navodnjavanje je veliko, ali

protoci rijeka su skoro na minimumu. � Postoji veliki potencijal i potreba za navodnjavanjem, što može dovesti do

ozbiljnog nedostatka vode. � Rijeke su veoma zagađene (osim u gornjim tokovima) i protoci su mali tokom

sezone navodnjavanja u blizini srbijanske i albanske granice. � Resursi podzemne i izvorske vode dobrog kvaliteta su neravnomjerno

raspoređeni (uglavnom u zapadnom dijelu) i samo su djelimično na raspolaganju za vodosnabdijevanje.


Resursi površinske i podzemne vode. Kosovo ima četiri riječna sliva koji otiču u jedno od tri mora: Jadransko, Egejsko, Crno more. Glavne rijeke su relativno male i izviru na obližnjim planinama. Bijeli Drim u zapadnom dijelu Kosova teče prema jugu ka Albaniji i u Jadransko more. Precipitacija se kreće od 600 – 1 400 mm godišnje. Zapadni dio Kosova pripada slivu Ibra i Binačke Morave koje predstavljaju gornja područja jedne od pritoka Dunava. Godišnja precipitacija je generalno ispod 700 mm. U južnom dijelu Kosova sliv Lepenca pripada slivu Vardara i ulijeva se u Egejsko more. Godišnje padavine iznose 670 – 1 000 mm. Na Kosovu nema prirodnih jezera. Zbog velikih varijacija protoka, napravljeno je šest akumulacija ukupnog kapaciteta 2,7 MCM. One služe za vodosnabdijevanje, ribarstvo, navodnjavanje, rekreaciju i zaštitu od poplave. Identificirane su još dodatne 52 akumulacije.

Geologija na zapadu i istoku Kosova je različita. Zapadni dio se sastoji od poroznih stijena (krečnjak i mramor) i sedimenata. Tu ima na izvorske i podzemne vode koja se može eksploatirati. U nekim područjima u podnožju planina ima izvora dobrog kapaciteta i kvaliteta vode. Stijene i sedimenti u istočnom dijelu su više nepropusni i podzemna voda se ne može lako eksploatirati. Kvalitet vode. Kvalitet riječne vode u nizijskim krajevima je veoma loš zbog ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda i odlaganja otpada, dok rijeke u gornjim tokovima , koje teku s planina imaju relativno dobar kvalitet vode. Glavne rijeke su nizvodno od velikih općina i industrija tako jako zagađene da se voda ne može koristiti ni za vodosnabdijevanje ni za navodnjavanje. Zagađenje utiče i na kvalitet podzemnih voda. Osnovni izvori zagađenja voda su ljudska naselja, industrija i poljoprivreda. Značajan stepen zagađenja ulazi u zemlju rijekama. Iako industrija ne radi, nezatvoreni pogoni teške industrija su još uvijek izvor zagađenja okoliša. Ti pogoni ispuštaju otpad od obrade metala, razne hemikalije koje ulaze u površinske i podzemne vode. Monitoring kvaliteta rijeka na Kosovu koji je proveden 1980-tih je pokazao značajno zagađenje organskim spojevima, posebno u urbanim rijekama i potocima. Tokom mjeseci kada opada sveukupna količina vode u rijekama, neke rijeke nemaju ni malo ili vrlo nizak sadržaj rastvorenog kiseonika. Rijeke su takođe zagađene teškim metalima, kao što su olovo i cink, posebno one u oblasti Mitrovice/Mitrovia. Dijelovi Prištevke, Sitnice i Ibra se smatraju mrtvim rijekama. Otpadne vode iz termoelektrana na Kosovu, električne industrije, industrijskog kompleksa Trepča i proizvodnje željeza i nikla su se takođe ispuštale u rijeke. Tokom ekonomskog embarga protiv ranije Savezne Republike Jugoslavije, kvalitet površinskih voda se popravio obzirom da su mnoge industrije smanjile aktivnosti ili prestale s radom. Preostali izvori zagađenja su rudnici, gdje ispuštanje kiselih ruda kontaminira podzemne i površinske vode teškim metalima; gomile šljake; i spremišta hemikalija u industrijskim kompleksima. Nema pouzdanih podataka o stepenu zagađenja ili opterećenosti zagađenjem. Podzemna voda je generalno dobrog kvaliteta. Najveći problem kvaliteta izvorske vode je tvrdoća. Korištenje vode i upravljanje po sektorima Obuhvat vodosnabdijevanjem i kanalizacijom. Sveukupno oko 50% stanovništva dobija pitku vodu iz javnog sistema vodosnabdijevanja. Obuhvat sistemom


vodosnabdijevanja u urbanim područjima je 87%, što je relativno mali procent, koji se objašnjava s nekoliko gradova u kojima je obuhvat izuzetno mali. Ljudi u ruralnim područjima se oslanjaju na seoski sistem vodosnabdijevanja, vlastite bunare ili izvore površinske vode. Seoski bunari su generalno u lošem stanju i kvalitet vode je loš, zbog organskog zagađenja. Gdje postoje, usluge vodosnabdijevanja su ograničene brojnim problemima, kao što su pucanja cijevi, prekidi u snabdijevanju električnom energijom, ograničen kapacitet rezervoara. Distributivna mreža je generalno dosta stara i u lošem stanju zbog neulaganja u njenu obnovu i održavanje. Samo nekoliko vodovodnih preduzeća je u stanju da obezbjeđuje dovoljne količine vode stanovništvu. Istovremeno, obzirom da su cijene vode niske i nema mjerenja, potrošnja voda po stanovniku je takođe prevelika. Navodi se da javna vodovodna preduzeća godišnje isporučuju oko 85 MCM (prije sukoba 110 MCM), što odgovara 210 lcd-l/stanovniku/dan, pri čemu je ukupna potrošnja vode samo 52 miliona (110 – 115 lcd). Isporuka je na nivou prosjeka EU (250 – 300 lcd). Međutim, samo nekoliko općina je u stanju da obezbijedi dovoljno vode za stanovništvo. Istovremeno, zbog nepostojanja mjerenja i niskih cijena, neki potrošači koriste (i rasipaju) ogromne količine vode, procijenjeno po svim standardima. Potrošnja vode u domaćinstvima predstavlja najveći udio u korištenju vode koju obezbijede javna vodovodna preduzeća. U devet općina (23%) potrošnja u domaćinstvima ostaje ispod 80 lcd, što navodi na redukciju u snabdijevanju, nizak životni standard ili jako štedljivo korištenje. U 12 općina (38%), domaćinstva troše između 80 – 150 lcd. Samo u Prištini potrošnja vode prelazi 150 lcd. Navodi se da su gubici vode jako veliki od 26% - 63% isporučene vode (prosječno 51%). Voda koju obezbjeđuju javna vodovodna komunalna preduzeća se uglavnom (60%) zahvata iz površinskih voda. Ruralno stanovništvo i neke manje općine uglavnom koriste podzemnu ili vodu iz izvora. Jedini gradovi koji koriste izvorsku vodu su Peć i Prizren. Kvalitet vode iz površinske vode na Kosovu je generalno umjeren, obzirom da se voda zahvata iz vještačkih akumulacija. Navodi se da su neki izvori vode zagađeni ili u potencijalnoj opasnosti da budu zagađeni organskom kontaminacijom, zbog neprečišćavanja otpadnih voda, zanemarivanja održavanja kanalizacionog sistema, intenzivne sječe šuma ili poljoprivrede. U većini slučajeva, izvori vode su bakteriološki nesigurni.

Samo 28% stanovništva je priključeno na kanalizacioni sistem i gotovo svo je urbano. U selima ili drugim manjim naseljima, otpadna voda se ispušta u otvorene kanale odakle isparava ili prodire u zemlju dovodeći do kontaminacije kišnice i kontaminacije bunara. Velika je učestalost zaraznih oboljenja u nekim ruralnim područjima. Na Kosovu ne postoji nikakvo prečišćavanje otpadne vode. Industrijska otpadna voda se takođe ne prečišćava i ispušta se direktno u rijeke. Prije konflikta, u 1999.g. rijeke su bile zagađenije od industrije nego što su danas, ali obzirom da nema pouzdanih informacija o sadašnjem stanju rijeka, taj se efekat ne može kvantificirati.

Donatorska zajednica obezbjeđuje pomoć u vodosnabdijevanju i kanalizaciji od 1999.g. Kao jedan primjer, Projekat zdrava sela je inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u cilju unaprjeđenja zdravlja ljudi u selima na Kosovu. Projekat se usmjerava na tri cilja: zdravstveno prosvjećivanje u zajednici i poboljšanje vodovodnih i kanalizacionih objekata u selima; obuka o higijeni; i kontrola i inspekcija kvaliteta vode. Projekat se provodi u 68 sela na cijelom Kosovu, sa 729 obnovljena bunara, 52 nova bunara, 8 pumpnih stanica, 7 zahvata iz izvora i 6 kanalizacionih sistema.


Navodnjavanje. Poljoprivreda je veoma značajan izvor sredstava za život na Kosovu i najveći korisnik vode je zahvatanje vode za navodnjavanje. Površina poljoprivredne zemlje koja se potencijalno može navodnjavati na Kosovu iznosi oko 205 000 – 278 000 ha, dok navodnjavana površina, isključujući farme koje primjenjuju povremeno ili neformalno navodnjavanje, iznosi ukupno 77 000 ha u šest oblasti koje se navodnjavaju (26% od potencijala). Šest sistema za navodnjavanje je nedavno obnovila Evropska agencija za obnovu. Pored toga ima 40 000 ha južno od Prištine, koji su planirani za navodnjavanje putem sistema Ibar – Lepenac. Oko 60 000 ha se navodnjava prskalicama, ostalo sistemom natapanja. Godišnje potrebe za vodom su 3 500 – 4 000 m3/ha, što ukupno iznosi 300 MCM. Većina vode se koristi u julu i avgustu. Za navodnjavanje se može potrošiti gotovo sva voda iz glavnih rijeka tokom tih mjeseci. Bez dalje izgradnje akumulacija, neće biti dovoljno vode za navodnjavanje, ako bi se navodnjavalo svo potencijalno zemljište. Obzirom na malu upotrebu đubriva i pesticida za sada, njihov učinak na kvalitet vode je relativno mali. Međutim, to će se stanje vjerovatno promijeniti u bliskoj budućnosti i značajno je da se sada donesu politike za rješavanje potencijalnih rizika od oticanja hemikalija u tlo i vodu.

Potražnja za vodom iz rijeka će se povećati kad se sistemi za navodnjavanje počnu koristiti u punom kapacitetu. Konflikti između nelegalnog navodnjavanja, zagađenja vode i vodosnabdijevanja će se nastaviti. Međutim, ne prati se količina zahvaćene, akumulirane ili prebačene vode, niti uticaji na nizvodne tokove niti količina protoka u nizvodnim dijelovima. Uticaji navodnjavanja obuhvataju štete na staništima i iscrpljivanje akvifera. Postoji potreba da se definiraju limiti količina vode koje se mogu zahvatati i da se prate uticaji na rijeke i ekosisteme.

Hidroenergija. Hidroenergija nije značajan korisnik vode na Kosovu. Na sjevernom dijelu Kosova postoji mala 33 MW hidroelektrana smještena na jezeru Gazivoda. Ne zna se kakvi su budući planovi, ako ih ima, za proširenje hidroelektrana.

Poplave. Poplave ne predstavljaju ozbiljan problem na Kosovu obzirom da je ono smješteno u visinskom području. Izgrađene akumulacije s ukupnim kapacitetom od 2,7 MCM smanjuju rizik od poplave. Posljednja velika poplava se dogodila 1979.g. Zakonodavstvo i politika vodnih resursa Neophodno zakonodavstvo za održivo upravljanje vodama u velikoj mjeri nedostaje i ranije vodoprivredno zakonodavstvo nije primjenljivo na sadašnje institucionalne aranžmane. U slučajevima koji nisu obuhvaćeni ustavnim okvirom za samo-upravu (UNMIK/REG/2001/19), mogu se primjenjivati zakoni o vodi koji su bili na snazi nakon 22. marta 1989.g, ukoliko nisu diskriminatorni. U tom smislu, mogu se primjenjivati zakoni bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Savezne Republike Jugoslavije i Srbije i Crne Gore. Zbog ovako različitog porijekla, zakonodavstvo je izuzetno složeno. Najznačajniji zakon o upravljanju vodama na Kosovu je Zakon o vodama iz koji obuhvata glavne aspekte korištenja vode i upravljanja vodom. Zakon je dosta zastario i nije više primjenljiv na sadašnje institucionalne aranžmane. Novi Zakon o vodama je sada u pripremi uz pomoć USAID-a. Zakon će uspostaviti jasne nadležnosti za centralnu vladu i tijela za upravljanje riječnim slivovima.


Organiziranje Oblasti riječnih slivova u cilju decentralizacije upravljanja vodnim resursima već predstavlja zvaničnu politiku kosovskih organa za upravljanje vodom. Sva ministarstva i agencije su se usaglasili da slijede moderan pristup upravljanju vodom. Osnovne nadležnosti tijela za upravljanje riječnim slivovima kao regionalnih razvojnih i regulatornih tijela će biti izdavanje licenci za eksploataciju vode, dozvola za ispuštanje otpadnih voda, provođenje zakona i propisa, očuvanje javnih interesa, planiranje upravljanja riječnim slivovima, monitoring i širenje informacija (trenutno korisnici vode ne plaćaju vodu zahvaćenu iz vodotoka, niti plaćaju za ispuštanje otpadnih voda). Nacrt propisa o javnim sistemima vodosnabdijevanja je završen u junu 2002.g. Time će se regulirati sva javna komunalna preduzeća koja pružaju usluge vodosnabdijevanja, s detaljnim odredbama o prodaji, kvalitetu, pouzdanosti pitke vode, vode za navodnjavanje i otpadne vode. Ovaj će propis, zajedno s novim Zakonom o vodama uspostaviti novi zakonski okvir za vodoprivredne aktivnosti na Kosovu. Vodoprivredna osnova je usvojena 1983.g. i odobrena za 20 godina. Ta vodoprivredna osnova treba biti obnovljena i ažurirana, što će biti glavni zadatak novo-formiranog Odjeljenja za vodoprivredu Ministarstva zaštite okoliša. Takođe je potrebna i strategija navodnjavanja.

Institucije za upravljanje vodnim resursima Donedavno, na Kosovu nije postojalo centralno tijelo za upravljanje vodom. Ranija Hidro-ekonomska direkcija, u kojoj su bile koncentrirane sve nadležnosti za upravljanje vodnim resursima je prestala s radom prije sukoba. U martu 2002.g. je uspostavljeno Ministarstvo za okoliš i prostorno planiranje i dodjeljena mu je nadležnost za upravljanje svim vodnim resursima. Sektorske nadležnosti su podijeljene između Ministarstva za okoliš, koje je zaduženo za donošenje vodoprivredne politike, monitoring i zaštitu voda; Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja, zaduženog za navodnjavanje; Ministarstva zdravstva, zaduženog za monitoring i zaštitu kvaliteta pitke vode; Kosovske trust agencije nadležne za općinsku upravu; i Regulatorne komisije za javna komunalna preduzeća, zadužene za regulativu. Tridesetčetiri javna komunalna vodovodna preduzeća su pod upravom ove agencije koja planira konsolidaciju vodoprivrednih preduzeća smanjenjem njihovog borja na četiri regionalna vodoprivredna preduzeća za riječne slivove u cilju poboljšanja njihove efikasnosti i rentabilnosti. Nadležnosti Agencije nisu jasno definirane. Ključne oblasti tek trebaju biti definiranje i razvijene uključujući izradu baze podataka korisnika vode i proizvođača otpadne vode i aranžmane licenciranja; ponovno uspostavljanje hidrometričke mreže. Da bi se počelo s rješavanjem tih problema, Ministarstvo za okoliš i prostorno planiranje u avgustu 2002.g. formiralo Vodoprivredni odbor u cilju koordinacije aktivnosti između ministarstava i utvrđivanje konkretnih pristupa upravljanju vodnim resursima. Prije konflikta, Hidrometeorološki zavod je bio nadležan za meteorološki i hidrološki monitoring, ali obzirom da je 1998.g. mreža uništena, ne provodi se monitoring. Evropska agencija za rekonstrukciju je nedavno pokrenula projekta obnove hidrometričke mreže i meteoroloških stanica. Vodomjerne stanice na rijekama će se obnoviti. U okviru projekta će se takođe izgraditi kapacitet Hidrometeorološkog zavoda. Vodomjerne stanice koje će se obnoviti ove godine će služiti kao osnovna mreža, ali u budućnosti će biti potrebne i nove stanice, posebno na granicama sa


susjednim održavana. Ostala mreža za monitoring, uključujući mrežu za monitoring padavina i podzemnih voda, se treba obnoviti. U svjetlu tih nedostataka, Ministarstvo za okoliš i prostorno planiranje je identificiralo sljedeće prioritete u sektoru vodnih resursa: � Izradu novog Zakona o vodama; � Priprema nove Vodoprivredne osnove; � Uspostavljanje tijela za upravljanje riječnim slivovima; � Ponovna izgradnja mreže za monitoring; � Izgradnja kapaciteta vodoprivrednih institucija; � Izrada strategije za dostizanje evropskih standarda kvaliteta vode i sprječavanja

zagađenja. Za većinu od ovih prioriteta je osigurano donatorsko ko-financiranje.

Pitanja prekograničnih voda Sukob na Kosovu je imao uticaje na okoliš koji se odnose na prekogranične vodne resurse. Susjedne zemlje, posebno Bugarska i Rumunija, nizvodno duž Dunava su se plašile efekata zagađenja ciljanih industrijskih postrojenja na Kosovu. Uzvodno od Kosova, UN-ova Radna grupa za Balkan, je našla ekološke vruće tačke u četiri oblasti – Pančevo, Kragujevac, Novi Sad i Bor – od kojih su neke uzrokovale značajno zagađenje zajedničkih vodnih resursa s Kosovom. Zagađenje povezano s ratom i sukobom je samo pogoršalo postojeće stanje gdje je Kosovo primalac značajnog zagađenja, ali i generator.

Ključna pitanja i izazovi Razvoj politike i institucija vodoprivrednog sektora su napredovali u posljednje tri godine, ali implementacija i provođenje okolišne i vodoprivredne politike su ograničeni. Iako postoji koncenzus o prioritetima u okviru ministarstva, od koristi bi bila jasno strukturirana integrirana strategija upravljanja vodnim resursima.

Reference Flores Lamas, Jorge; Lična korespondencija Gl Flores Lamas je viši međunarodni savjetnik Odjeljenja za vodoprivredu Ministarstva za okoliš i prostorno planiranje, Priština, Kosovo Kemwater Services Oy Politika upravljanja vodnim resursima na Kosovu: Razvoj institucionalnog okvira, Helsinki, Finska. Ekonomska komisija Ujedinjenih Naroda za Evropu. 2002. Pregled učinka okoliša za Kosovo UNECE, Ženeva, Švicarska


KOSOVO: ČINJENICE O VODI


Ukupno stanovništvo (milioni) 1.90 2.00 2.50 2.60 CHART: TRENDS IN POPULATION, SHOWING Urbano 35% 45% 55% 60% Ruralno 65% 55% 45% 40%Izvor podataka: Aquastat database FAO 2000

1990 2000 Cilj za 2015Pristup vodi iz vodovoda Urbano 70% 90% 90% Ruralno 5% 20% 53%Nap.cilj se odnosi na MDGs

1990 2000 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji n.a. 28% 36% Urbano n.a. n.a. n.a. Ruralno n.a. n.a. n.a.Nap. Cilj se odnosi na MDGs

1999Udio siromašnih u ruralnim područj. 80%

1990 1995 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 821 400 750GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 1.56 0.8 1.5 Udio poljoprivrede 20 29% Udio industrije 47 34%

1990 1991 1995 1999 1999Radna snaga ('000 ljudi) 248 120 100 150 #REF! Udio u poljoprivredi 17% n.a. n.a. n.a. Udio u industriji 50% n.a. n.a. n.a.

Prosječan godišnji rast 1990-97 1998-00 GDP-a n.a. n.a.

Stanovništva n.a. n.a.

1999

Stopa mortaliteta novor. (na 1.000 živorođenih) n.a.



Zemljišna površina u međunarodnim slivovima n.a.

Procenat površine zemlje u međunar. slivovima n.a.

Prosječna precipitacija (mm) ~600

Prosječna ukupna količina padavina (MCM) 6,522

Ukupno interni vodni resursi (milioni kubnih metara)

Od čega površinske vode (mil. kub. metara) 412 Od čega podzemna voda

Preklapanje između povšinske i podzemne vode

Ukupni vanjski vodni resursi(BCM) Od čega površinska voda (BCM) Od čega podzemna voda (BCM)

Ukupni vodni resursi (BCM) Od čega ukupno površinska voda (BCM) Od čega ukupno podzemna voda (BCM)

Preklapanje između površinske i podzemne vode Omjer zavisnosti

1990 2000 2015 2020

Vodni resursi po stanovniku (kubni metri/godišnje) 217 206 165 158

1990 1995 2000Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) Poljoprivreda Domaćinstva i industr.


-

0.3

0.6

0.9

1.2

1.5

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

Pristup poboljšanoj kanalizaciji

0.0

0.3

0.6

0.9

1.2

1.5

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

-

0.4

0.8

1.2

1.6

2.0

1990 2000 2015 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJEStvorene otpadne vode (mil.kub.metara) Priština: 8.7;Prizren 4.2; Peć5; Gnjilane 1.5 Đakovica 1.2;Mitrovica 2.5Prečišćene otpadne vode samo djelim. u Obiliću

1990 1992 1993 1994Godišnja emisija BOD dnevno (M tone)Godišnja emisija BOD po stanovniku (kg)

VODENI EKOSISTEMIMočvare određene kao Ramsar lokacije (2002) U ha Kao % zemljišne pov.

BRANE I HIDROENERGIJAKapaciteti, stanje 1995 Brane za navodnjavanje 2 brane Hidroenergetske brane 1 branaKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov.

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) Tehnički izvodljiv (MWh/y) Ekonomski izvodljiv (MWh/y)Sadašnja proizvodnja hidroenergije (MWh/h) 25

1990 1995 1998 1999Ukupna proizvodnja el. energije (MWh) 700 700 600 450 Od hidroenergije

NAVODNJAV 1992 1995 1998 1999Navod. zemlja ('000 ha) 68 68 68 Navod. zemlja po stanovniku (ha) Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje

LATKOVODNO RIBARSTVO 1992 1995 1998 1999Ribarska proizvdonja (tona/god) 222 200 100 405 Ribarska proizvdonja po stanovniku (kg)

FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova 2002 Usluge navodnjavanja Usluge vodosnabdijavanja * Ovo su procjene Prosječna stvarna cijena vode (US cent/m 2002 Navodnjavanje (US$ po ha) 5-10 Domaćinstva (US cent/m3) 0.39 Budžetske organizacije Privreda Industrija Industrija koja koristi vodu kao osnovni repromaterijal Neprečišćena voda


0

20

40

60

80

100

1990 1992 1994 1996 1998


0

100

200

300

400

500

1990 1992 1994 1996 1998 2000


DIO 2 ČNJENICE O ZEMLJAMA ZA NEFOKUSNE ZEMLJE


Grcka: ČINJENICE O VODI


Ukupno stanovništvo (milioni) 10.16 10.56 10.47 10.33 CHART: TRENDS IN POPULATION, SHOWING Urbano 59% 60% 65% 67% Ruralno 41% 40% 35% 33%Izvor podataka: Aquastat database FAO 2002


1990 1999 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji n.a. 98% 99% Urbano n.a. 100% 100% Ruralno n.a. 94% 97%Nap. cilj se odnosi na MDGs


1990 1995 1999 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 10,875 11,242 12,591 13,105GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 110.5 117.6 132.7 138.4 Udio poljoprivrede 11% 10% 8% n.a. Udio industrije 29% 23% 24% n.a.

1990 1991 1995 1999 1999Radna snaga (milioni ljudi) 4.20 4.25 4.42 4.54 #REF! Udio u poljoprivredi n.a. n.a. n.a. n.a. Udio u industriji n.a. n.a. n.a. n.a.

Prosječan godišnji rast 1990-97 1998-00 GDP-a 1.5% 3.6%


1990 1995 2000

Stopa mortaliteta novor. (na 1.000 živorođenih) 9.7 8.2 5.4







Ukupni interni vodni resursi (BCM) 58.0 Od čega površinska voda (BCM) 55.5 Od čega podzemna voda 10.3

Preklapanje između povšinske i podzemne vode 7.8

Ukupni vanjski vodni resursi(BCM) 16.3 Od čega površinska voda (BCM) 13.5 Od čega podzemna voda


Preklapanje između površinske i podzemne vode 7.8Omjer zavisnosti 22%

1990 2000 2015 2020


1980 1991 2000Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 5.04 6.18 8.84 Poljoprivreda 4.22 5.27 7.54 Industrija i turizam 0.12 0.14 0.15 Domaćinstva 0.70 0.76 1.15


-1.02.03.04.05.06.07.08.0

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno


0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

0.00

1.00

2.00

3.00

4.00

5.00

6.00

7.00

8.00

1980 1991 2000

Trendovi zahvatanja vode (BCM) Poljoprivreda

Domaćinstva Industrija i turizam


KVALITET VODE I ZAGAĐENJEKoličina otpadnih voda iz svih izvora (BCM) 45% Prečišćena otpd. voda 20%


VODENI EKOSISTEMIMočvare određene kao Ramsar lokacije (2002)

U ha 163,501 Kao % zemljišne pov. 1.24%

BRANE I HIDROENERGIJAKapacitet akumulacija (BCM) 12.50 Brane za navodnj. Hidroenerg. Brane 7.30Kapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 1,184


1990 1995 1998 1999Ukupna proizvodnja el. energije (GWh/year) 34,775 41,298 46,180 49,382 Od hidroenergije 5% 9% 8% 9%

NAVODNJAV 1990 1995 1998 1999Navod. zemlja ('000 ha) 1,195 1,383 1,422 1,441 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.118 0.132 0.135 0.137 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 30% 35% 37% 37%


FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova 2000

Individual. projekti navodnj. (60% navodnj. zemlj.) 0

Usluge navodnj. vodom (40% irrigated land) 60% ukup. troskova

Usluge vodosnabdijavanja n.a.

* Ovo su procjene

Prosecna real. cena (US cent/m3) Sred.-1990s Vodosnabdev. domacinstava u Atini 77

Vodosnabdev. domacinst. u Solunu 82 Water supply for industries in Athens 75 do 1,000 m3

92 preko 1,000 m3

2000 Nadoknada za navodnj. (US$ po ha) 100-240 povrsin. vode god.

54-250 podzem. vode god.


0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

1990 1992 1994 1996 1998 2000Kg

/sta

no

vnik

a/g

od


0200,000400,000600,000800,000

1,000,0001,200,0001,400,0001,600,000

1987

1988

1989

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999


010,00020,00030,00040,00050,00060,00070,00080,000

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999


0

10

20

30

40

50

60

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999

OstaloHidroenergija





1990 1997 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji n.a. 43% 71% Urbano n.a. 63% 82% Ruralno n.a. 8% 54%Nap. Cilj se odnosi na MDGs


1990 1995 1998 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 4,857 4,343 4,849 5,326GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 50.3 44.7 49.6 54.4 Udio poljoprivrede 15% 7% 6% n.a. Udio industrije 39% 32% 34% n.a.

1990 1995 1998 1999Radna snaga (milioni ljudi) 4.7 4.8 4.8 4.8 Udio u poljoprivredi 18% 8% 8% n.a. Udio u industriji 37% 33% 34% n.a.



1999












1990 2000 2015 2020


1990 1995Ukupno godišnje zahvatanje vode (u BCM) 6.02 6.70 Navodnjavanj 1.00 1.01 Industrija 4.33 4.82 Domaćinstva 0.69 0.87

MAĐARSKA: ČINJENICE O VODI


-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

1997 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

0.00

1.00

2.00

3.00

4.00

5.00

6.00

1990 1995




-

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

1997 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1999Stanovništvo priključeno na kanalizaciju 60%Stanovništvo s prečišćav. otpadnih voda 22%

1990 1995 1998 1999Godišnja emisija BOD dnevno (M tone) 178 138 140 141Godišnja emisija BOD po stanovniku (kg) 6.3 4.9 5.1 5.1

VODENI EKOSISTEMIMočvare određene kao Ramsar lokacije (2002) U ha 154147 Kao % zemljišne pov. 1.66%

BRANE I HIDROENERGIJAKapacitet akumulacija (BCM) 0.065 Velike brane u funkciji

Brane za navodnj.

Hidroenerg. braneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 7 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 7,446 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 4,590 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) n.a.Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) 175 (u 2000)


NAVODNJAV 1992 1995 1997 1998Opremljeno zemlj. za navod. (mil. ha) 0.38 0.32 0.30 0.26 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.037 0.032 0.030 0.026 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 4.5% 4.2% 4.2% 4.2% Actual Irrigated





Usluge vodosnabdijavanja 100% rad i održ. plus15% investicije

* Ovo su procjene

Tarifa za domaćinstva(US cent/m3) 1998

Prosj. vodosnabdijevanje 64

Prosj. kanalizacija i otpadne vode 77

Max - Min kombinirana tarifa 100-210


0

100,000

200,000

300,000

400,000

500,000

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998

OpremljenoStvarno


0

10

20

30

40

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999

Ostalo

Hidroenergija


0

10000

20000

30000

40000

1987 1989 1991 1993 1995 1997 1999


0

2

4

6

8

1989 1991 1993 1995 1997 1999

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od





1990 2000 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji n.a. 46% 73% Urbano n.a. 55% 78% Ruralno n.a. 40% 70%Nap. Cilj se odnosi na MDGs


1992 1995 1999 2000GDP po stanovniku (konstant 1995 US$) 1,056 713 623 637GDP ukupno (miljardi od 1995 US$) 4.6 3.1 2.7 2.7 Udio poljoprivrede 51% 33% 28% 28% Udio industrije 31% 31% 19% 20%


Prosječan godišnji rast 1991-97 1998-00 GDP-a -11.8% -2.7%


1999





Procenat površine zemlje u međunar. slivovima 100%







1990 2000 2015 2020


1990 1991 1995 1996Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 3.83 2.98 1.87 1.77 Poljopriv. 1.03 0.51 0.49 0.35 Industr. (termo-energija) 2.52 2.20 1.14 1.17 Domaćinstva 0.27 0.27 0.25 0.24

MOLDAVIJA: ČINJENICE O VODI


-

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

1.4

1.6

1.8

2.0

2000 MDG2015S

tan

ovn

ištv

o (

mili

on

i)

Urbano

Ruralno

-

0.4

0.8

1.2

1.6

2.0

2.4

2.8

3.2

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

0.00

0.50

1.00

1.50

2.00

2.50

3.00

1990 1991 1995 1996


Poljopriv. Industr. (termo-energija) Domaćinstva


-

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

1.4

1.6

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni) Urbano

Ruralno

Bilješke o vodi za zemlju i činjenice o vodi 89KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1993-94Ispuštanje otpadne vode iz domać. i industrije 350 MCM

Otpad. voda prečišć. po zatijevanim standard. 51% (samo 18% komunal. otpada)



BRANE I HIDROENERGIJA 1995Kapacitet akumulacija (BCM) 1.80

Brane za navodnj.

Hidroenerg. braneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 419 (u 2000)

Teoretski bruto hidroenergetski potencijal (GWh/y) 2,100 Tehnički izvodljiv (GWh/y) 1,200 Ekonomski izvodljiv (GWh/y) 700Sadašnja proizvodnja od hidroelektrana (GWh/y) ~300 (u 2000)


NAVODNJAV 1992 1995 1998 1999

Navod. zemlja ('000 ha) 312 309 307 307







Usluge vodosnabdijavanja

* Ovo su procjene

Prosječna cijena vode/otpad. voda (US cent/m3) 2002

Vodosnabdijev. i prečišć.optad.voda za domać. 10-50

Ostale komunalne usluge vodosnab 26-303

Ostale komunal. usluge otpadnih voda 10-141

Prosječna naknada za vodu (US cent/m3) 1998

Komunalne svrhe 3.0 U granicama Navodnjavanje i ribarstvo 1.50 U granicama

X10 Preko granica Hidroenergija 0.08


0

50,000

100,000

150,000

200,000

250,000

300,000

350,000

1990 1992 1994 1996 1998 2000

Opremljeno

Stvarno navod.


0

2

4

6

8

10

12

1992 1994 1996 1998

Ostalo

Hidroenergija


0

500

1,000

1,500

2,000

2,500

3,000

3,500

1992 1994 1996 1998


0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

1990 1991 1992 1993 1994 1995

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od




1990 1997 Cilj za 2015Pristup vodi iz vodovoda n.a. 76% 88% Urbano n.a. n.a. n.a. Ruralno n.a. n.a. n.a.Nap.cilj se odnosi na MDGs

1990 1997 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji n.a. 74% 87% Urbano n.a. n.a. n.a. Ruralno n.a. n.a. n.a.Nap. Cilj se odnosi na MDGs




Prosječan godišnji rast 1991-97 1998-00 GDP-a 0.9% 4.6% Stanovništva 0.6% -0.1%

1990 1995 1999 2000

Stopa mortaliteta novor. (na 1.000 živorođenih) 8.4 5.5 4.5 4.6

ZEMLJIŠNI I VODNI RESURSIZemljišna površina (milio.ha) 2.0Zemljišna površina u međunarodnim slivovima 1.8

Procenat površine zemlje u međunar. slivovima 89.9%Prosječna precipitacija (mm) 1,590Prosječna ukupna količina padavina (BCM) 32

Ukupni interni obnovljivi vodni resursi (BCM) 19 Od čega površinska voda (BCM) 19 Od čega podzemna voda 14Preklapanje između povšinske i podzemne vode 13

Ukupni vanjski obnovljivi vodni resursi (BCM) 13 Od čega površinska voda (BCM) 13 Od čega podzemna voda (BCM) 0

Ukupni obnovljivi resursi (BCM) 32 Od čega ukupno površinska voda (BCM) 32 Od čega ukupno podzemna voda (BCM) 14

Preklapanje između površinske i podzemne vode 13Omjer zavisnosti 41.4%

1990 2000 2015 2020


1994 1997Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 237.4 333.2 Poljoprivreda 3.4 3.4 Industrija 76.0 71.4 Domaćinstva 158.0 258.4

SLOVENIJA: ČINJENICE O VODI


-0.20.40.60.81.01.21.41.61.8

1997 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

-

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

1.4

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

0.0

50.0

100.0

150.0

200.0

250.0

300.0

1994 1997

Trendovi zahvatanja vode (MCM)

Poljoprivreda Industrija Domaćinstva


-

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

1.4

1.6

1.8

1997 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)


KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1998

Ispuštena otpad. voda koja zahtijeva prečišćav. *

Prečišćena 75%


VODENI EKOSISTEMIMočvare određene kao Ramsar lokacije (2002) U ha 955 Kao % zemljišne pov. 0.05%

BRANE I HIDROENERGIJA 2000Kapacitet akumulacija (BCM) 0.2 Brane za navodnj. Hidroenerg. braneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 101 (u 2000)



NAVODNJAV 1993 1995 1998 1999Navod. zemlja ('000 ha) 2 2 2 2 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.001 0.001 0.001 0.001 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 0.9% 0.9% 1.0% 1.0%


FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova Usluge navodnjavanja 90% Usluge vodosnabdijavanja * Ovo su procjene

Nakande za sirovu površ. vodu (US cent/m3)

Vodosnabdijevanje domaćinstava (US cent/m3)Domać. kanalizacija (US cent/m3)


0

1,000

2,000

3,000

4,000

5,000

1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999


0

5

10

15

20

1992 1994 1996 1998

OstaloHidroenergija


0

1,000

2,000

3,000

4,000

1993 1995 1997 1999


02468

1012

1990 1992 1994 1996 1998

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od





1990 2000 Cilj za 2020Pristup kanalizaciji 56% 67% 84% Urbano n.a. n.a. n.a. Ruralno n.a. n.a. n.a.Nap. Cilj se odnosi na MDGs



1990 1995 1998 1999Radna snaga (milioni ljudi) 24.3 27.8 29.9 30.6 Udio u poljoprivredi 47% 48% 43% n.a. Udio u industriji 21% 21% 22% n.a.

Prosječan godišnji rast 1991-97 1998-00 GDP-a 4.4% 1.7% Stanovništva 1.8% 1.6%

1990 1995 1999 2000Stopa mortaliteta novor. (na 1.000 živorođenih) 58.0 44.4 .. 34.5

ZEMLJIŠNI I VODNI RESURSIZemljišna površina (milio.ha) 77.5Zemljišna površina u međunarodnim slivovima 26.6

Procenat površine zemlje u međunar. slivovima 34.4%Prosječna precipitacija (mm) 643Prosječna ukupna količina padavina (BCM) 498


Ukupni vanjski obnovljivi vodni resursi (BCM) 4.7 Od čega površinska voda (BCM) 4.7

Od čega podzemna voda (BCM) 0.0

Ukupni obnovljivi resursi (BCM) 200.7

Od čega ukupno površinska voda (BCM) 197.5

Od čega ukupno podzemna voda (BCM) 20.0

Preklapanje između površinske i podzemne vode 16.8

Omjer zavisnosti 2.3%

1990 2000 2015 2020


1990 1997 1995 2000

Ukupna godišnja potrošnja (u BCM) 30.6 31.6 33.5 42.0

Navodnjavanj 22.0 23.1 24.7 31.5

Industrija 3.4 3.5 3.5 4.1

Domaćinstva 5.1 5.1 5.3 6.4

TURSKA: ČINJENICE O VODI


-

10.0

20.0

30.0

40.0

50.0

60.0

2000 MDG2015

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano

Ruralno

-

10.0

20.0

30.0

40.0

50.0

60.0

70.0

1990 2000 2010 2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Urbano Ruralno

0.0

5.0

10.0

15.0

20.0

25.0

30.0

35.0

1990 1997 1995 2000




-

10.0

20.0

30.0

40.0

50.0

60.0

70.0

80.0

2000 MDG2020

Sta

no

vniš

tvo

(m

ilio

ni)

Bilješke o vodi za zemlju i činjenice o vodi 93KVALITET VODE I ZAGAĐENJE 1998

Ispuštena otpad. voda koju treba prečišćavati (BCM) 2.40

Prečišćena (BCM) 0.1



BRANE I HIDROENERGIJA 2000Kapacitet akumulacija (BCM) 131 Brane za navodnj. Hidroenerg. BraneKapacitet akumulacija u kubnim metrima po stanov. 1,965 (u 2000)



NAVODNJAV 1987 1990 1995 1999Navod. zemlja ('000 ha) 3,300 3,800 4,186 4,500 Navod. zemlja po stanovniku (ha) 0.063 0.068 0.068 0.069 Navod. zemlja kao dio poljop. zemlje 11.8% 13.7% 15.4% 16.9%

LATKOVODNO RIBARSTVO 1990 1995 1998 1999Ribarska proizvodnja (MT) 76,708 74,349 90,370 83,297 Ribarska proizvdonja po stanovniku (kg) 1.37 1.21 1.40 1.27

FINANCIRANJE SEKTORA VODE Prosječan povrat troškova 1996 Usluge navodnjavanja 90% Usluge vodosnabdijavanja * Ovo su procjene

Naknade za sirovu površ vodu (US cent/m3)

Domać. vodosnabdijevanje (US cent/m3)Domać. kanalizacija (US cent/m3)


0

1,000,000

2,000,000

3,000,000

4,000,000

5,000,000

1987 1989 1991 1993 1995 1997 1999


0

20

40

60

80

100

120

1990 1992 1994 1996 1998

Ostalo

Hidroenergija


0

20,000

40,000

60,000

80,000

100,000

1990 1992 1994 1996 1998


0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

1990 1992 1994 1996 1998

Kg

/sta

no

vnik

a/g

od

upravljanje vodnim resursima u jugoisto noj evropi · ohridsko jezero ohridsko jezero rijeka marica...

Documents