94. UGOVORI ROBNOG PROMETAPoslovi privrednog prava nazivaju još i ugovorima ili poslovima robnogprometa i u te poslove prema ustaljenom shvatanju spadaju: ugovor o kupovini i prodajirobe, ugovor o posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupništvu, ugovor o komisionu,ugovor o špediciji, ugovor o uskladištenju, ugovori o prevozu (želejznicom, drumom,riječnim i morskim putem i vazduhom), ugovor o osiguranju, a i neki noviji ugovori, kaougovor o kontroli robe i usluga.Najznačajniji ugovor robnog prometa jeste ugovor o kupovini i prodaji robe, a ugovori oposredovanju, trgovinskom zastupništvu, uskladištenju, kontroli kvaliteta i kvantiteta,prevozu i osiguranju imaju zadatak da se tako izrazimo, da pogoduju i olakšajuzaključenje i izvršenje ovog osnovnog ugovora, i to ugovor o posredovanju i ugovor otrgovinskom zastupništvu, kao i ugovor o komisionu imaju za cilj da omogućujezaključenje osnovnog ugovora, ugovor o prevozu i ugovor o uskladištenju da omogućujelakše izvršenje tog ugovora, a osiguranje i kontrola robe da pruže odrenenu sigurnostugovornim strankama. Naime, ovi ugovori pogoduju nesmetanom i bržem odvijanjukupoprodaje u slučajevima gdje su prodavac i kupac prostorno udaljeni menusobno. Nakraju ugovor o osiguranju nastao je kao nadgradnja nad cjelokupnim robnim prometom iodigrao veliku ulogu u savremenoj privredi prebacivši rizik sa ekonomski nedovoljnojakog pojedinca, na ekonomski snažne organizacije sa specijalnim fondovima namjenjenza pokrivanje tih rizika, odnosno šteta koje nastanu iz privrednog poslovanja.Pored ovih ugovora privredno pravo poznaje izdavački ugovor, ugovor o granenju sanekim izvedenim ugovorima, ugovor o licenci sa sličnim ugovorima (know-now) iugovore o turističkim uslugama. Ovi ugovori i ugovori robnog prometa čine ugovoreprivrednog prava.Ugovori robnog prometa bili su predvineni Opštim uzansama za promet robom (uz. Br Istr 3), sem ugovora o kontroli kvaliteta i kvantiteta robe koji prilikom donošenja opštihuzansi 1954. godine još nije bio razvijen, a sada ih predvina Zakon o obligacionimodnosima. Opšte uzanse za promet robom sa svoje strane ostale su na snazi u dijelu ukojem nisu suprotne zakonu.95. ZAKLJUČENJE, OBEZBJEĐENJE I ISPUNJENJEUGOVORA O ROBNOM PROMETUZakon o obligacionim odnosima, kao što su to činile i Opšte uzanse, prije nego što prenena regulisanje pojedinih ugovora, sadrži načela i opšti dio iz kojih poizilaze i principi zazaključivanje, obezbjenenje i ispunjenje ugovora o robnom prometu.Zakon ugovor o kupoprodaji reguliše jedinstveno, a u ovom radu taj ugovor je izložen i udijelu o grananskom pravu. Menutim, pitanja zaključivanja, obezbjenenja i ispunjenja3ugovora o robnom prometu ponajviše se odnose na ugovor o kupoprodaji kao privredniposao.95.1. Zaključenje ugovora o robnom prometuZa ugovore u robnom prometu važe opšta pravila o zaključenju ugovora obligacionogprava o kojima je već bilo riječi u odgovarajućem odjeljku. Na ovom mjestu ukazat ćemosamo na neke specifičnosti, koje su karakteristične za ugovore robnog prometa. Tu seradi o specijalnim načinima zaključivanj ovih ugovora preko telefona, telegrama,teleprintera i telefaksa i na zaključivanje ugovora o pristupu.Zbog istaknute masovnosti robnog prometa, ugovori o robnom prometu često sezaključuju preko telefona. U tim slučajevima uobičajeno je da privredne organizacije kodkojih je najčešći slučaj da se ugovori zaključuju preko telefona vode knjige telefonskih

razgovora u koje upisuju sve naloge dobijene u tom smislu. Nalog dat za zaključenjeugovora preko telefona obavezno se od strane nalogodavca potvrnujr preporučenimpismom.Kod zaključenja ugovora o robnom prometu uopšte od značaja je da se utvrdi vrijemekada je ugovor zaključen i mjesto gdje je taj ugovor zaključen. U tom slučaju valjarazlikovati da li je ugovor zaključen izmenu prisutnih lica, ili izmenu odsutnih. Ako jezaključen izmenu prisutnih onda je to onaj momenat kada je ponuneni prihvatio ponudu,a on to po pravili mora učiniti odmah ili uz jedan kraći normalan rok za razmišljanje.Mjesto zaključenja u tom slučaju je ono mjesto gdje su se prisutne stranke nalazile. Kododsutnih stranaka ugovor se smatra zaključenim u trenutku kada je pojedinac primioodgovor od ponunenog o prihvatanju ponude. Mjesto zaključenja ugovora u tom slučajuje poslovno sjedište ponudioca, odnosno mjesto iz koga je ponudilac poslao svojuponudu. Ovo su rješenja koja usvajaju naše Opšte uzanse za promet robe i treba reći da suu skladu sa dispozitivnim karakterom normi obligacionog prava da se stranke mogu idrugačije sporazumjevati.Zaključivanje ugovora preko telefona Što se tiče vremena zaključenja ugovora smatrase kao da je zaključen izmenu prisutnih lica, a što se tiče mjesta zaključenja, kao da jezaključen izmenu odsutnih lica.Radi sigurnosti pravnog prometa ugovor zaključen preko telefona potrebno je potvrditipismenim putem, po pravili preporučenim pismom.Zaključivanje ugovora putem telegrama Kod zaključivanja ugovora putem telegrama posvemu se uzima kao da je ugovor zaključen izmenu odsutnih stranaka. I u ovom slučajutelegrafski datu ponudu, odnosno prihvat treba potvrditi preporučenim pismom.Zaključivanje ugovora preko teleprintera Ugovor zaključen preko teleprintera smatra seda je zaključen izmenu prisutnih lica u odnosu na vrijeme zaključivanja ugovora, aizmenu odsutnih u odnosu na mjesto zaključenja.Karakteristično za ovaj način zaključenja ugovora u robnom prometu je to da strankanema pravo da osporava datu izjavu u njeno ime preko njenog teleprintera. Smatra se dadruga stranka nije u mogućnosti da provjerava da li je teleprinter upotrebilo od vlasnikaovlašćeno lice ili ne, te da je vlasnij taj koji mora da vodi kontrolu nad svojimteleprinterom.4Zaključenje ugovora preko telefaksa Ugovor zaključen preko telefaksa smatra se da jezaključen izmenu prisutnih lica u odnosu na vrijeme zaključivanja ugovora, a izmenuodsutnih u odnosu na mjesto zaključenja.Zaključenje ugovora po pristupu Ugovori po pristupu ili adhezioni ugovori po pristankusu vrsta ugovora specifična za privredno pravo i proizvod su brzine i masovnosti robnogprometa, kada pojedinci učesnici u tom prometu svakodnevno zaključuju veliki brojugovora iste vrste. Pored toga, ovi ugovori u robnom prometu su nastali kao rezultatekonomske nejednakosti pojedinih partnera koji stupaju u menusobne ugovorne odnose,kada je ekonomski jači partner obično sa monopolističkim položajem u odrenenojprivrednoj grani u mogućnosti da diktira ugovornr uslove ekonomski slabijem partneru.U ovim slučajevima ponudilac unaprijed odrenuje sve ili pojedine uslove ugovoraponunenome, a ovaj je u mogućnosti jedina da tako ponunene uslove prihvati ili neprihvati.Ugovore po pristupu treba razlikovati od formularnih ugovora zavisno od toga da li jr uponunenoj stranci ostavljeno da nešto u tim ugovorima slobodno ugovara ili ne.Kod formularnih ugovora postoji sloboda ugovaranja, ali zbog složenosti samih ugovora

sklapaju se na unaprijed pripremljenim formularima.U pomorskom pravu teretnice spadaju menu adhezione, a čarter partije menu formularneugovore.95.2 Obezbjenenje ugovora u robnom prometuKao i u grananskom pravu, tako i u privrednom stranke zaključuju ugovore sa ciljem daisti budu i izvršeni, te zato i granansko i privredno pravo predvinaju odrenena sredstvaobezbjenenja kako bi do izvršenja tih ugovora stvarno i došlo, odnosno kako bi strankakoja svojom krivicom nije izvršila ugovor za to snosila i odrenene posljedice. Grananskopravo poznaje dvije osnovne vrste obezbjenenja za izvršenje ugovora, zalogu kao stvarnoobezbjenenje i jemstvo kao lično obezbjenenje. Privredno pravo je prihvatilo obije vrsteovih obezbjenenja, kao i kaparu koja je u osnovi preuzeta iz grananskog prava i uvelo nizdrugih obezbjenenje od kojih su, po našem mišljenju, najznačajnija ugovorna kazna,penali i pravo pridržaja ili pravo retencije.Ugovorna kazna je, možemo slobodno reći, najčešće sredstvo obezbjenenja kojesusrećemo kod nas u ugovorima u robnom prometu. Ugovorna kazna ugovara se za slučajneispunjenja ugovora i za slučaj neurednog ispunjenja ugovora, a sastoji se po pravilu unovčanom iznosu koji se ugovara globalno ili u procentima, a rijene u nekim drugimvrijednostima.Na naplatiu ugovorne kazne povjerilac, po pravilu ima pravo bez obzira da li je uslijeddužnikovog neispunjenja ugovora ili neurednog ispunjenja pretrpio kakvu štetu ili ne.Menutim, povezanost ugovorne kazne sa zaista pretrpljenom štetom ipak dolazi doizražaja u pravu suda da smanjuje visoku ugovornu kaznu.5Ugovorna kazna duguje se samo za slučaj da je dužnik kriv što je došlo do neispunjenja,odnosno neurednog ispunjenja njegove obaveze.Penali su način obezbjenenja ispunjenja ugovora utvrnen zakonskim propisima i po tomese razlikuju od ugovorne kazne, a zajedničko im je što se sastoje u novcu ili nekoj drugojvrijednosti.Pravo pridržaja ili retencije je sredstvo obezbjenenja ugovora slično zalozi, ali se od overazlikuje po tome što držalac stvari koji ima pravo pridržaja na njoj, nema pravo da tustvar proda, već samo zadržavanjem te stvari i protiv volje druge stranke da od te drugestrane iznudi ispunjenje njene dospjele obaveze.95.3. Ispunjenje ugovora u robnom prometuPosebne karakteristike ispunjenja ugovora u robnom prometu u odnosu na ispunjenjeobligaciono-pravnih ugovora uopšte odnose se slično kao i kod zaključenja ugovora navrijeme ispunjenja, mjesto ispunjenja i način ispunjenja tih ugovora.1. U odnosu na vrijeme ispunjenja ugovora u robnom prometu treba voditi prijesvega računa da li je vrijeme, odnosno rok ispunjenja odrenen samim ugovoromili pak ugovor o tome ne sadrži nikakve odredbe. U prvom slučaju ima sepostupiti shodno ugovoru i jedino Naše opšte uzanse za promet robom dajuznačenje pojedinih izraza kao npr „prompt“, zatim „odmah“, „početak mjeseca“,„sredina mjeseca“, „kraj mjeseca“, itd. Ako je rok odrenen oznakom da ispunjenjeima biti promptno ili „odmah“, smatra se da ugovor ima biti ispunjen osmog dananakon njegovog zaključenja. Izraz „početak mjeseca“ u ugovoru znači da ugovorima biti ispunjen prvog dana u mjesecu. Izraz „sredina mjeseca“ znači da ugovorima biti ispunjen petnaestog dana u mjesecu, a izraz „krajem mjeseca, da ima bitiispunjen posljednjeg dana mjeseca, ukoliko što drugo ne proizilazi iz namjerestranaka ili iz prirode ugovornog odnosa. Kada ugovorom nije predvinen rok

ispunjenja, smatra se da je ugovoreno promptno ispunjenje, odnosno da se ugovorima ispuniti osmog dana po njegovom zaključenju.2. Kao mjesto ispunjenja ugovora uzima se prije svega, imajući u obzir pravnuprirodu pravnih pravila u pitanju, ono mjesto koje su same stranke strankeugovorom odredile. Menutim, ako ugovorom nije ništa predvineno, mjestoispunjenja odrenuje se prema sjedištu dužnika u trenutku zaključenja ugovora,odnosno prema prirodi posla ili drugim okolnostima.3. Što se tiče načina ispunjenja od značaja je opšte pravilo da je dužnik obavezan dasvoju obavezu iz ugovora ispuni onako kako je to samim ugovorom utvrneno.Kao što smo već istakli osnovni je princip kod ispunjenja obligacija da moraju bitiispunjene odjednom. No naše opšte uzanse za promet robom dozvoljavajuispunjenje obaveza u ratama, a povjeriocu dozvoljavaju da odbije prijem takvogispunjenja samo ako svi djelovi obaveze čine jedinstvenu cjelinu ili ako ima nekiposebni opravdani interes da primi ispunjenje u cjelini. U odnosu na načinispunjenja ugovora u robnom prometu, odnosno uopšte u vezi sa ispunjenjem tihugovora značajno je načelo da jedna od stranaka može tražiti ispunjenje ugovorneobaveze druge stranke tek pošto je pristupila ispunjenju svoje obaveze ili jespremna da tu obavezu ispuni. Posebno pitanje kod ispunjenja ugovora robnog6prometa jeste pitanje odgovornosti zbog neispunjenja tih ugovora. Ovdje se u bitiradi o obligaciono pravnoj odgovornosti za ugovornu štetu. Do neispunjenjaugovornih obaveza u privrednom pravu može doći na način što ugovorna strankauopšte neće ispuniti svoju ugovornu obavezu, ili na način što će je neurednoispuniti. U oba slučaja ako je stranka kriva što je do neispunjenja ugovora došloduguje drugoj, nevinoj stranci, naknadu sve štete koju je ona takvimneispunjenjem pretrpjela.Poseban slučaj odgovornosti zbog neurednog ispunjenja ugovora jeste odgovornost zbogzakašnjenja u ispunjenju. Ovuvrstu odgovornosti nazivamo docnjom. U docnju možezapasti kako dužnik, tako i povjerilac, te razlikujemo dužničku i povjerilačku docnju.Dužnik, odnosno povjerilac zapadaju u docnju kada svoju ugovornu obavezu, (kodpovjerioca se radi prvenstveno o povjerilačkom pravu, a izuzetno o obavezi) ne ispune uroku i kada im se to zakašnjenje ne može pripisati u krivicu.96. UGOVOR O KUPOVINI IPRODAJI ROBEUgovor o kupovini i prodaji robe je centralni i najvažniji posao robnogprometa. To je osnovni posao u trgovini, bez koga se ona ne možezamisliti i s kojim stoje u vezi svi ostali poslovi robnog prometa. To jeugovor kojim se prodavac obavezuje da stvar koju prodaje preda kupcutako da kupac stekne pravo svojine, odnosno raspolaganja, a kupac seobavezuje da plati cijenu. Kupoprodaja robe u suštini je isto što i kupovinai prodaja grananskog prava, ali se od nje razlikuje u nekim posebnostima.Ovaj ugovor je neformalan i konsenzualan, a izuzetno kada se radi oprodaji nepokretnosti, zakon zahtjeva pismenu formu.Ugovor o kupovini i prodaji robe je dvostrani, teretni, komutativni ugovor.Ugovor o kupoprodaju je dvostrani ugovor, što znači da i na straniprodavca i na strani kupca postoje i prava i obaveze. Prema tome,uzajamne prestacije kupca i prodavca čine suštinu ovog ugovora. Ugovoro kupoprodaji je komutativan ugovor, što znači da se u momentu

zaključenja ugovora tačno zna roba koja se prodaje i po kojoj cijeni seprodaje, prema tome, poznata su primanja, odnosno davanja obijustranaka.Inače da bi se ovaj ugovor zaključio stranke treba da se saglase sa bitnimsastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kupovini i prodaji su roba icijena robe.Pod robom se u privrednom pravu misli na stvari namjenjene tržištu ipodobne za tržište. Prema tome roba bi obuhvatila samo tjelesne pokretnestvari, uključujući tu i hartije od vrijednosti. Menutim kako se promethartija od vrijednosti reguliše posebno, to se pojam robe u privrednompravu ograničava samo na tjelesne pokretne stvari.Roba koja je predmet ugovora mora biti ugovorom odrenena. Kada se radio individualno odrenenoj stvari, ona će biti odrenena ako su u ugovoruoznačene sve njene osobine po kojima se može tačno odrediti i razlikovati.7Dakle potreban je jedan detaljan opis stvari. Kada se radi o generalnimstvarima, one će biti potpuno odrenene ako se označi njihiva vrsta količinai kvalitet. U privrednom pravu se ne traži da se svi ovi elementi izričito idirektno odrede. Smatra se da je dovoljno samo odrediti vstu i količinurobe. Kvalitet robe ne mora biti ne mora biti ugovorom odrenen, jer Zakono obligacionim odnosima predvina kako će se postupiti. Pod kvalitetom semisli na fizička svojstva koja roba mora posjedovati. Odrenivanje kvalitetamože se izvršiti na razne načine, opisivanjem svojstva robe, upotrebomodrenenih tehničkih termina, pozivanjem na ranije isporučenu robu, nastandard, mustru i sl. Drugi bitan sastojak ugovora je cijena. Pod cijenomse misli na novčanu naknadu koju kupac daje prodavcu za ustupljenu robu.Cijena mora biti odrenena i u praksi stranke ugovorom odrenuju cijenu ufiksno preciziranom iznosu. Menutim zakon smatra da je cijena odrenena ikad ugovor sadrži dovoljno elemenata pomoću kojih se cijena možeodrediti. Tako npr može da bude ugovorena tekuća cijena, srednja tržišnacijena ili samo tržišna cijena.U praksi se dešava da neko poruči robu bez naznake cijene po kojojkupuje. Postavlja se pitanje da li je u tom slučaju ugovor punovažan.Zakon smatra da jeste i da se u tom slučaju ima uzeti cijena koju jeprodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora a unedostatku te razumna cijena, pod kojiom se misli na tekuću cijenu uvrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda se uzimacijena koju utvrnuje sud prema okolnostima slučaja. Ovakav stav višeodgovara potrebama privrede i tržišta, nego stav grananskih zakona kojiidu za izričitim odrenivanjem cijene.Iz ovog ugovora proizilaze obaveze za prodavca i to:o Obaveze isporuke robe io Obaveza garancije za svojstva stvariTakone proizilaze i obaveze za kupca, i to:o Obaveza prijema isporukeo Obaveza plaćanja kupovne cijeneObaveza isporuke robe Osnovna obaveza prodavca je predaja, odnosnoisporuka robe kupcu i prenos svojine. Pod isporukom robe se misli na

skup radnji koje je prema ugovoru ili prirodi posla prodavac dužan izvršitikako bi kupcu omogućio državinu stvari. Koje radnje u konkretnomslučaju čine isporuku zavisi od ugovora i prirode svakog posla. U pojamisporuke ulazi uručenje robe kupcu, stavljanje robe kupcu na raspolaganjena odrenenom mjestu, pripremanje robe za isporuku, obezbjenenjeprevoznog sredstva i sl. Predaja ima obligaciono pravno dejstvo, pa jezbog toga osnovna obaveza predaja stvari, a ne prenos svojine, iako samaisporuka ima najčešće stvarno-pravno dejstvo.Sa praktične strane najbitniji je momenat prelaska rizika, a ne sticanjesvojine. Kod isporuke, odnosno predaje robe, bitna su tri momenta i to: 1.Mjesto isporuke, 2. vrijeme isporuke i 3. način isporuke.81. Pitanje mjesta isporuke je najčešće rješeno samim ugovorom i topozivanjem na neku transportnu (incoterms) klauzulu. Menutim, sobzirom da se ne radi o bitnom elementu, u ugovoru može da budei izostavljeno pitanje mjesta isporuke. U tom slučaju primjenjuju sedispozitivne zakonske norme ili uzanse. Na osnovu člana 47Zakona isporuka se vrši u mjestu sjedišta prodavca. Kada prodavaci kupac nemaju isto sjedište, isporuka se vrši na utovarnoj stanicikod prevoza robe željeznicom, u luci ukrcaja ili na pristaništuprodavca jer se pretpostavlja da robu treba prevesti. Menutim, akoje utovarna stanica, luka ili pristanište udaljeno više od 10 km odskladišta prodavca isporuka se vrši u samom skladištu prodavca.Ako je prema ugovoru potrebno izvršiti prevoz robe, a ugovoromnije odreneno mjesto ispunjenja, roba se smatra predatomuručenjem prevoziocu ili špediteru. Isporuka robe odrenene porodu, koja se prema ugovoru ima uzeti iz odrenenog stovarišta ilimase, ima se izvršiti u mjestu gdje se to stovarište ili masa nalazilau trenutku zaključenja ugovora. Prodavac snosi sve troškove sameisporuke kao i one koji joj prethode, a troškove odnošenja stvari itroškove poslije isporuke snosi kupac.2. Pitanje vremena isporuke odrenuje se ugovorom i to na raznenačine. Stranke mogu ugovoriti da se isporuka ima izvršitiodrenenog dana, unutar odrenenog vremenskog perioda (sedmicadana, mjesec dana i slično) i upotrebom odrenenih izraza(početkom mjeseca i sl.). Računanje rokova vrši se na osnovuzakona ili uzansi. Ukoliko u ugovoru nije ništa odreneno naosnovu zakona se smatra da se isporuka ima izvršiti u razumnomroku poslije zaključenja ugovora, zavisno od vrste robe.3. Pitanje načina isporuke robe obuhvata one radnje koje suneposredno vezane za stavljanje na raspolaganje, tj uručenje robekupcu. To su radnje koje treba da obavi prodavac da bi omogućiokupcu da done u posjed robe.Roba se ima isporučiti na način utvrnen ugovorom. Ukoliko nemaodredaba u ugovoru primjenjuju se zakonske odredbe ili uzanse. Kodnačina isporuke treba voditi računa da li se radi o individualno odrenenojili generičkoj robi i nadalje da li se radi o pokretnim ili nepokretnimstvarima. Isporuka individualno odrenenih stvari vrši se na način koji

odgovara okolnostima svakog pojedinog slučaja. Isporuka generičkihstvari, tj stvari odrenenih po rodu vrši se izdvajanjem na jasan način radiotpreme na skladištu prodavca, odnosno predajom prevozniku ilišpediteru. Kada se radi o isporuci nepokretnosti onda se predaja vršiupisom u zemljišne knjige.Što se tiče pakovanja robe dužnost je prodavca da obezbjedi ambalažu.Ambalažom se naziva materijal u kome se roba pakuje, u kome se robaotprema, omot u širem smislu itd. Navedena obaveza ne postoji akopostoji drugačiji sporazum stranaka ili ako se radi o robi kod koje jeuobičajena isporuka u rasutom stanju, tj bez pakovanja, kao npr žitarice.9Ako stranke nisu ugovorille vrstu ambalaže, ili pak ne postoje propisi otome, prodavac je dužan dati uobičajenu ambalažu. Inače ambalaža morabiti takva da:Štiti upakovanu robu i da tako upakovana roba bude pogodna zaprevozOdgovara uslovima pod kojima se roba prima na prevoz na svimprevoznim sredstvima koja se predvinaju ugovorom, ili redovnoupotrebljavaju po prirodi poslaU poslovnoj praksi se smatra da prodavac treba da vodi računa i o tome daambalaža ne bude skupa i luksuzna, ako to nije potrebno.Obaveza garancije za fizička svojstva robe. Prodavac garantuje kupcu daroba ima odrenena svojstva, tj da nema nedostatke koji mogu biti fizičkinedostaci i nedostaci pravne prirode. Naime, roba mora imati odrenenasvojstva, tj mora biti saobrazna ugovoru, odnosno imati odreneni kvalitet.Na osnovu zakona se smatra da roba ima nedostatke ako nema odlike kojesu izričito ili prećutno propisane ili ugovorene, ako nema potrebnasvojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, ako je to bilopoznato ili moralo biti poznato prodavcu, ako nije saobrazna uzroku ilimodelu, ako nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu i promet.Da bi prodavac odgovarao za nedostatke robe treba da budu ispunjeniodreneni uslovi, i to:Nedostatak mora postojati u momentu prelaska rizika sa prodavcana kupca, ali može nastati i kasnije, ako je posljedica uzroka koji jepostojao prije prelaska rizika:Da kupcu mane nisu bile poznate ili mu nisu morale biti poznate utrenutku zaključenja ugovora.Nedostaci, odnosno mane mogu biti vidljive i nevidljive. Vidljive su onekoje se mogu vidjeti pri uobičajenom pregledu stvari, a nevidljive one kojese pri uobičajenom pregledu ne mogu uočiti. Prodavac neće odgovarati niza skrivene mane ako su one bile poznate kupcu.Obaveza garancije na pravna svojstva robe. Prodavac garantuje kupcu iza pravna svojstva, tj garantuje mu da mu prodatu robu niko neće oduzeti iuopšte da ga u vršenju prava na stvari niko neće pravno uznemiravati, tjjaviti se sa jačim pravom trećeg, kao i da ga štiti od zahtjeva trećih licakojim bi kupčevo pravo bilo isključeno ili suženo tzv obaveza zaštite odevikcije.Obaveza prijema isporuke. Pored obaveze da plati kupcu cijenu kupac

ima obavezu da preuzme robu. Ova obaveza se sastoji u preuzimanju nizaradnji potrebnih da bi se omogućila predaja i odnošenje robe i ostaletroškove poslije prijema isporuke.Za momenat prijema isporuke vezuje se niz posljedica od kojih jenajvažnija ona koja se tiče pitanja snošenja rizika za slučajnu propast ilioštećenje robe. Od vremena zaključenja kupoprodajnog ugovora donjegovog potpunog izvršenja prodata roba može slučajno propasti ili bitioštećena. S tim u vezi postavlja se pitanje koja je od stranaka dužna snositištetne posljedice tog doganaja. Rizik se raspodjeljuje izmenu ugovornih10strana, tako da ga do odrenenog momenta snosi prodavac, a od ogmomenta kupac. Do momenta predaje stvari rizik je na prodavcu, a odprijema robe na kupcu. Prema tome, rizik za slučajnu propast i oštećenjestvari do isporuke snosi prodavac, a poslije prijema kupac. Rizik prelazina kupca ne samo u slučaju prijema isporuke, već i u slučaju docnje kupcasa prijemom isporuke. U trenutku kada je kupac pao u docnju u pogleduprijema isporuke prelazi na njega rizik isto kao i momentom prijemaisporuke.Pitanje prelaska rizika ima posebnu važnost kada se roba imatransportovati kupcu. Rizik za propast ili oštećenje stvari predate vozaru,špediteru ili drugom licu koje je odredio kupac ili prodavac prelazi nakupca u trenutku predaje robe tom licu. Ako je mjesto isporuke mjestoopredjeljenja rizik prelazi na kupca u trenutku kada je primio robu umjestu opredjeljenja.Sa mjestom prelaska rizika obično je vezano i pitanje troškova prevozarobe. Prodavac snosi troškove od mjesta isporuke do mjesta opredjeljenja.Menutim, ove dvije stvari se ne moraju poklapati. To se najčešće rješavatransportnim(incoterms) klauzulama.Obaveza plaćanja kupovne cijene. Osnovna obaveza kupca je da zaiporučenu robu plati prodavcu cijenu. Plaćanje obično ne obuhvata samocijenu za robu, već i cijenu ambalaže, troškove u vezi sa robom doisporuke i sl. U vezi sa plaćanjem kupovne cijene postavlja se pitanjeplaćanja ambalaže. U praksi su u tom pogledu uobičajene izvjesneklauzule koje imaju odreneno značenje, npr dinara za kilogram neto značida se cijena odnosi na robu ne računajući težinu ambalaže, „dinara zakilogram bruto za neto“ znači da se cijena odnosi na robu i ambalažu, paambalaža ostaje kupcu jer je uračunata u cijenu. Stranke se mogusporazumjeti da prodavac daje ambalažu uz posebnu naknadu. Akoprodavac daje ambalažu bez obaveze naplate to se obično izražavaklauzulom „franko ambalaža“, „ambalaža gratis“ i sl.Plaćanje kupovne cijene vrši se na osnovu fakture koju ispostavljaprodavac. U pogledu plaćanja kupovne cijene u praksi su poznata trimodaliteta:Plaćanje prije isporuke robePlaćanje istovremeno sa isporukom robePlaćanje poslije isporuke robePlaćanje kupovne cijene unapred, vrši se prije prijema robe, pri samomzaključenju ugovora, ili u vremenu izmenu zaključenja ugovora i isporuke

robe. Plaćanje istovremeno sa prijemom isporuke postoji kod tzv kupovineza gotovo. Ako nije ugovoren način plaćanja cijene, pretpostavlja seprema zakonu o obligacionim odnosima da se radi o kupovini za gotovo.Plaćanje poslije isporuke biva kod tzv kupovine na poček ili na kredit,kada se cijena plaća po isteku izvjesnog roka od prijema robe.Posljedice neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora.11U praksi se dešava da prodavac ili kupac ne izvršava uredno svoje obavezeiz ugovora. Neurednost u ispunjenju povlači za sobom odrenene posljedicei to: odgovornost prodavca za neurednost u pogledu isporuke, što znači zaneurednost u pogledu količine i kavliteta, i odgovornost kupca zazadocnjenje ili neizvršenje obaveze plaćanja ili prijema isporuke.Odgovornost prodavcaProdavac odgovara za neurednost u pogledu količine i kvaliteta robe.Neurednost prodavca utvrnuje se posebnim postupkom. Taj postupak sevrši redovno pri prijemu robe. U praksi se utvrnivanje količine i kvalitetarobe naziva kvantitativni i kvalitativni prijem. Pod ovim sepodrazumjevaju radnje koje imaju za cilj da se utvrdi da li roba pokvantitetu i kvalitetu odgovara ugovoru.Utvrnivanje količine je prva radnja koja se vrši kod prijema robe. Kupacako done da preuzme robu sa prodavčevog skladišta tom prilikom utvrnujei njenu količinu, a isto tako se roba važe, mjeri ili prebrojava prilikomukrcavanja u prevozno sredstvo. Količina robe se kod nas označavametarsko-decimalnim sistemom mjera. Kod utvrnivanja količine robevažno je znati da se u robnom prometu dopušta izvjesno odstupanje odugovorne količine koja ide od 2% do 5%. Količina robe se utvrnuje uvrijeme i u mjestu gdje je prodavac dužan izvršiti isporuku. Ovo iz razlogašto prijemom isporuke na kupca prelazi rizik za slučajnu propast ilioštećenje stvari. Ako nije moguće količinu robe utvrditi u mjestu i uvrijeme izvršenja isporuke, onda kupac mora bez odlaganja utvrditikoličinu čim je to moguće.S obzirom na mjesto u kome se vrši isporuka postoje izvjesna pravila zaneke slučajeve utvrnivanja količine:Kada prodavac i kupac imaju sjedište ili prebivalište u istommjestu, a isporuka robe treba da se izvrši u tom mjestu na skladištuprodavca, prodavac mora pozvati kupca ili njegovog predstavnikada prisustvuju utvrnivanju količine. Ako prodavac to ne uradi,pretpostavlja se da je isporučena količina koju utvrdi kupac nasvom skladištuKada se roba otprema na drugo mjesto, kada se isporuka imaizvršiti u mjestu otpreme, ako kupac nije prisustvovao isporuci,pretpostavlja se da je isporučena ona količina koju je utvrdioprodavac sa vozarom ili špediterom na utovarnoj stanici ili luciukrcaja. Kada je prodavac dužan da pozove kupca da prisustvujeutvrnivanju količine, pa to ne uradi, pretpostavlja se da jeisporučena ona količina koju je utvrdio kupac sa vozarom, odnosnošpediterom u luci iskrcaja ili istovarnoj stanici12

Kada se isporuka ima izvršiti u mjestu opredjeljenja, a prodavacnije prisustvovao isporuci, pretpostavlja se da je isporučenakoličina koju je utvrdio kupac sa vozarom ili špediterom naistovarnoj staniciKada je roba upućena kupcu na adresu javnog skladišta,mjerodavna je količina koju je utvrdilo javno skladište prilikomuskladištenjaKada kupac utvrdi da isporučena količina robe ne odgovara ugovorenoj,ima pravo ako je prodava za to odgovoran, da mu stavi prigovor. Da bi naprigovoru mogao zasnovati svoje pravo, prigovor mora biti stavljen uodrenenom roku i na odrenen način, U našem pravu za prigovor jeuobičajeni naziv „reklamacija“. Prigovor se mora staviti u jednomkratkom roku, bez odlaganja, a najdalje u roku od 6 mjeseci. Menutimkada se količina utvrnuje u prisustvu obiju stranaka, kupac mora svojeprigovore staviti odmah.Zakon o obligacionim odnosima predvina da je kupac dužan, priobavještenju o nedostacima, pobliže opisati nedostatak i pozvati prodavcada pogleda stvar, te mu dostaviti isporuku o utvrnenoj količini ako je ima.Kupac koji je blagovremeno obavjestio prodavca o utvrnenom manjku imapravo na raskid ugovora u pogledu količine koja nedostaje ili u pogleducijele količine. Kupac ima pravo da odbije prijem manje količine robe i dauskrati isplatu cijene za dio robe koji je primio.Kupac da bi ustanovio da li roba ima odrenena svojstva on po prijemuisporuke vrši ispitivanje svojstava robe, tj ispituje njen kvalitet. Kupac jedužan da bez odlaganja utvrdi kvalitete isporučene robe, tj čim je tomoguće prema redovnom toku stvari. Ovaj kratak rok ustanovljen je zbogzaštite interesa prodavca, da bi se lakše utvrdilo kada su mane nastale.Utvrnivanje kavaliteta zahtjeva detaljan i brižljiv pregled stvari. To se popravilu vrši komisijski ili na drugi vjerodostojan način putem stručnihpregleda, uporenivanjem sa uzorkom, vanenjem uzoraka, hemijskomanalizom i sl. Stranke se mogu sporazumjeti o metodu i načinu utvrnivanjakvaliteta ili to prepustiti preduzeću specijalizovanom za te poslove, kaošto je kod nas Jugoinspekt.Prigovor na kvalitet treba staviti u kratkom roku, radi lakšeg utvrnivanja ukakvom je stanju roba stigla i kad su mane nastale. Kada su prodavac ikupac prisutni kod utvrnivanja kvaliteta kupac treba da stavi prigovorodmah, a ako nisu prisutni, kupac treba da stavi prigovor odmah, a akonisu prisutni, kupac treba da stavi prigovor bez odlaganja, a najdalje uroku od 6 mjeseci. Prigovor mora poslati na siguran način, a najboljepreporučenim pismom. Ako propusti da prigovor stavi na vrijeme, smatrase da nema prigovora na kvalitet. U slučaju kada prodavac isporuči robusa manom kupac stiče odrenena prava. Uslov za vršenje tih prava je da jekupac uredno i na vrijeme stavio prigovor. U slučaju utvrnenih mana robekupac može po svom izboru zahtjevati od prodavca da nedostatk ukloni ilida mu preda drugu stvar bez nedostatka, ili zahtjevati sniženje cijene, ili13raskinuti ugovor. Pored toga u svakom slučaju kupac ima pravo i nanaknadu štete. Kupac može sva gornja prava vršiti po svom izboru, ali

alternativno, a ne kumulativno.DocnjaS obzirom da je ugovor o kupoprodaji robe dvostrani ugovor, što znači dase svaka od stranaka javlja i kao povjerilac i kao dužnik, to obje stranemogu zapasti i u dužničku i u povjerilačku docnju. U dužničkoj docnji ćebiti kada na vrijeme ne ispunjavaju svoje obaveze i to prodavac kada neizvrši isporuku, a kupac kada ne plati kupovnu cijenu. U povjerilačkojdocnji će biti kada neopravdano odbiju ispunjenje obaveze od drugestrane, prodavac kada neosnovano odbije prijem kupovne cijene, a kupackada neosnovano odbije prijem isporuke.Docnja prodavca. Prodavac može pasti u docnju u pogledu izvršenjaisporuke-dužnička docnja, i u pogledu prijema kupovne cijenepovjerilačkadocnja.Prodavac pada u dužničku docnju neizvršenjem obaveze na vrijeme, akoje ugovoren rok isporuke, protekom tog roka, a ako rok nije ugovorenosmog dana od dana zaključenja ugovora. Kada prodavac zapadne udocnju kupac ima pravo da traži ispunjenje ugovora i naknadu štete zbogzadocnje ili da traži raskid ugovora i naknadu štete zbog neispunjenja.Kupac ima pravo izbora izmenu navedenih prava tj može da bira kojehoće, ali ih ne može kumulirati.Pravo kupca da traži ispunjenje ugovora je primarno pravo koje proizilaziiz samog ugovora. Kupac koji hoće da raskine ugovor, mora najprijezahtjevati naknadno ispunjenje ugovora, ostavljajući prodavcu naknadniprimjereni rok za isporuku robe. Kupac koji hoće da ostane pri ugovoru,nije dužan da ostavlja prodavcu naknadni rok za ispunjenje, jer mu pravona ispunjenje ugovora pripada i bez toga. Pored prava na izvršenjeugovora, kupcu pripada i pravo na naknadu štete zbog zadocnjenja, poduslovom da je prodavac odgovoran što je zapao u docnju.Kupac može raskinuti ugovor, kao što smo već rekli, ali samo uz davanjenaknadnog roka za izvršenje prodavcu. Ako prodavac ne ispuni ugovor niu tom naknadno ostavljenom primjernom roku, kupac ima pravo daraskine ugovor. Kupac koji je raskinuo ugovor ima i pravo na naknaduštete zbog neispunjenja. Naknada štete zbog neispunjenja može se javitikao naknada apstraktne štete i kao naknada konkretne štete. Apstraktnašteta se sastoji u razlici izmenu ugovorene i tržišne cijene pogonene robe.Naziva se apstraktnom zbog toga što se njen iznos odrenuje apstraktno,14bez obzira na štetu koju je kupac pretrpio. Ova naknada štete je povoljnaza kupca, jer ne mora dokazivati da je stvarno pretrpio štetu. Apstraktnašteta je minimum odštetnog zahtjeva. Naknada apstraktne štete može setražiti samo ako je tržišna cijena u vrijeme isporuke veća od ugovorenecijene. Pod tržišnom cijenom se podrazumjeva tekuća cijena u mjestuisporuke. Apstraktna šteta se utvrnuje na dan raskida ugovora.Konkretnu štetu kupac mora da dokazuje. Prema tome konkretna je svakaona šteta koju je kupac stvarno pretrpio usljed docnje prodavca. Konkretnašteta obuhvata štetu, tj stvarnu štetu i izmaklu dobit.Docnja kupca Osnovna obaveza kupca je da plati kupovnu cijenu.Neispunjenjem te obaveze kupac pada u dužničku docnju. Menutim

postoji i obaveza kupca da primi kupljenu stvar. Kada kupac padne udužničku docnju prodavac ima pravo da traži ispunjenje ugovora inaknadu štete zbog zadocnjenja, da traži raskid ugovora i naknadu štetezbog neispunjenja. Sve što je ranije rečeno o pravima kupca kada jeprodavac u docnji važi i za prodavca kada je kupac u docnji.Kada je kupac primio robu ali je u docnji sa isplatom kupovne cijene,prodavac ne može odustati od ugovora, već može samo tražiti isplatukupovne cijene i kamatu zbog zadocnjenja. Ako je kupac odgovaran zadocnju, prodavac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio zbogzadocnjenja.Kupac se nalazi u povjerilačkoj docnji kada neosnovano odbije prijemisporuke robe, ili kada ne preduzme na vrijeme radnje koje je dužanpreduzeti da bi prodavac mogao isporučiti robu. Kupac je u tom slučajudužan prodavcu nadoknaditi štetu koju je ovaj zbog toga pretrpio, a nakupca prelazi i rizik za slučajnu propast ili oštećenje stvari.97. TRANSPORTNE KLAUZULE-INCOTERMS, 1980Pitanje rizika i troškova prevoza u praksi se najčešće reguliše transportnimklauzulama, koje ova pitanja precizno regulišu za niz važnijih situacija,koje se u vezi sa isporukom i prijemom isporuke javljaju u prometu. Teklauzule nose naziv transportne, jer se u njina regulišu odnosi izmenukupca i prodavca u vezi sa pitanjem prevoza robe. Ta pravila važe samo uodnosu izmenu kupca i prodavca, a njima se ne reguliše odnos izmenuvozara i odgovarajuće strane iz kupoprodajnog ugovora. U slučaju kada sestranke izričito pozovu na neku od transportnih klauzula, onda se trenutakprestanka rizika, pitanje troškova prevoza i dr, cijeni prema značenju tihklauzula.Ove klauzule koje imaju opšte usvojene nazive, dobile su u prometuodreneno značenje, i to ne samo u unutrašnjem nego posebno i umenunarodnom prometu, što uveliko olakšava promet robe, mada postojijoš i niz razlika u značenjima koja im se daju u pojedinim zemljama.Najprije ćemo se osvrnuti na značenje nekoliko najvažnijih i15najuobičajenijih od tih kaluzula, i to prema značenju koje im daju opšteuzanse. One se u tom pogledu ravnaju prema značenju koje je timklauzulama dato u menunarodnom saobraćaju pravilima o tumačenju kojaje donjela Menunarodna trgovinska komora u Parizu 1936 godine. Tapravila nazivaju se skraćeno „Incotrems“ (skraćenica iz engleskogInternetional Commercial terms). Pravila Incoterms su dopunjena tzv.Menunarodnim pravilima 1967 godine. Mada su to samo uzorna,neobavezna pravila, čija primjena zavisi od volje stranaka, ona imaju vrloveliki uticaj u menunarodnom prometu, specijalno u spoljnoj trgovinievropskih kontinentalnih država. Sada se primjenjuju „Incotrems“ pravilaiz 1980 godine.Navešćemo najprije nekoliko važnih transportnih klauzula uobičajenihnaročito u unutrašnjem prometu:1. izrazi u ugovoru „franko“, „iz“, „sa“, „eks“, „ab“, uz naznaku„fabrika“, „rudnik, „mlin“, „Skladište“, znače da je prodavac uugovorenom roku dužan staviti kupcu robu na raspolaganje na

mjesto na kome se ima izvršiti isporuka (fabrika, mlin,itd) i utovarrobe. Kupac je dužan obezbjediti prevozno sredstvo. Prodavacsnosi sve troškove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka do kogaje kupac bio dužan da preuzme robu, a od tog trenutka kupac2. Izraz u ugovoru „franko vagon“ (FOT free on truck ili FOR free onrail) uz naznaku utovarne stanice, znači da je prodavac dužanblagovremeno poručiti vagon i utovariti robu u vagon na odrenenojutovarnoj stanici. Prodavac snosi troškove u vezi sa robom, kao irizik do izvršenog utovara u vagon3. Izraz u ugovoru „franko“, uz naznaku mjesta opredjeljenja, značida je prodavac dužan u roku i u ugovorenom mjestu staviti robukupca na raspolaganje u prevoznom sredstvu kojim je robadopremljena. Prodavac snosi troškove do mjesta opredjeljenja, kaoi rizik do trenutka kada je kupac bio dužan preuzeti, a od togtrenutka kupac. Ova je klauzula dosta česta u ugovorima.Osvrnut ćemo se na nekoliko klauzula koje se najviše upotrebljavaju uspoljnotrgovinskom prometu:1. Izraz u ugovoru „franko državna granica“ uz naznaku o kojoj segranici radi, znači da je prodavac u ugovoreno vrijeme dužan robuutovariti u vagon na otpremu za ugovorenu uputnu stanicu, kojumu je kupac dužan robu osigurati do odrenene granice kao i snosititroškove osiguranja, vozarine, carinske i druge troškove u vezi sarobom do prelaska preko granice. Ovo dolazi otuda što je prodavacdužan osigurati robu do granice, te je kupcu obezbjenena naknadaako roba slučajno propadne ili se ošteti na putu od mjesta ugovorado granice.2. Izraz u ugovoru „franko brod“ (FOB- free on board) uz naznakuluke ukrcaja, znači da je prodavac u roku dužan isporučiti robu napalubu odrenenog broda u ugovorenoj luci ukrcaja. Prodavac snositroškove i rizik do trenutka prelaska robe preko brodske ograde u16luci ukrcaja. Brod je dužan obezbjediti kupac. Unošenje oveklauzule povoljno je kod uvoza tj. kada je kupac naše preduzeće,jer je po njoj kupac dužan da obezbjedi brod, što znači da možesklopiti ugovor sa našim brodarom i platiti mu prevoz u našojdomaćoj valuti,čime se uštenuju izdaci za devize i pružamogućnost zarade domaćim brodarima.3. Izraz u ugovoru „franko uz bok broda“ (FAS free alongside ship),uz naznaku luke ukrcaja, znači da je prodavac dužan da o rokupostavi robu uz bok broda na dohvat brodske ili kopnene dizalice.Prodavac snosi troškove i rizik do trenutka ostavljanja robe uz bokbroda. Brod je dužan obezbjediti kupac. Unošenje ove klauzuletakone je povoljno za nas kod uvoza pošto kupac obezbjenujebrod, te naše preduzeće može angažovati naš brod i platiti mu unašoj valuti.4. Izrazi u ugovoru cijena, osiguranje, vozarina (CIF-eng cost,insurance, freight ili CAF-francuski: coust, assurance, fret), uznaznaku luke opredjeljenja, znači da je prodavac dužan da robu

utovari na brod i plati vozarinu de luks opredjeljenja i da robu osvom trošku osigura do luke opredjeljenja. Prodavac snosi rizik doprelaska robe preko brodske ograde u luci ukrcaja- dakle ne doluke opredjeljenja iako dotle plaća vozarinu, što je došlo zbogosiguranja robe. Da pomenemo da je ranije postojalo i suprotnogledište o klauzuli CIF tj. da prodavac snosi rizik sve do prenosarobe preko brodske ograde prilikom iskrcavanja u luci iskrcaja.Unošenje ove klauzule, koja stvarno predstavlja najvišeupotrebljavani tip isporuke u svjetskoj trgovini, povoljno je za naskod izvoza, jer prodavac zaključuje ugovor o prevozu i ugovor oosiguranju, što znači da može ugovoriti naš brod i našegosigurača, čime ovima omogućuje zaradu i uštenuju se devizniizdaci. 99. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU (agenturi)Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalnostara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da utom smislu posreduje izmenu njih i nalogodavca, kao i da po dobijenomovlašćenju zaključuje ugovor sa trećim licima u ime i za račun19nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplatiodrenenu naknadu (proviziju).Ovim ugovorom se reguliše zastupanje od strane specijalizovanihsamostalnih privrednih organizacija.Ugovor o zastupanju (agenturi) je, po pravilu, neformalan. To znači da seugovor može zaključiti i usmeno, preko telefona ili na neki drugi način.Ovo je vladajuće shvatanje u našoj i inostranoj pravnoj teoriji kao i u našojsudskoj praksi. Oblik ugovora o zastupanju, najčešće pismena forma,može biti predvinen u zakonskim propisima za posebne vrste ovogaugovora. U praksi, iako je neformalnost ovoga ugovora osnovno pravilo,ugovor o zastupanju se najčešće zaključuje u pismenoj formi zbogposebnog značaja tačnog odrenivanja obima ovlašćenja zastupnika zarelativno duži vremenski period.Kod ugovora o zastupanju treba razlikovati dva odnosa, prvi je mandatneprirode koji se zasniva izmenu vlastodavca i zastupnika (agenta) i koji sereguliše ugovorom o zastupanju (agenturi). Drugi pravni odnos je izmenuzastupnika, tj. agenta i trećih lica i on je punomoćničke prirode.Do zasnivanja ovog ugovora dolazi izvršenjem vlastodavčevog naloga zazastupanje (agenta). Ovaj drugi pravni odnos se reguliše ugovorom ukome je zastupnik (agent) dužan da naglasi da istupa u tom svojstvu, tj. utune ime i za tuni račun. Ako agent jasno ne naglasi da ugovor sa trećimlicem zaključuje u svojstvu agenta on je lično odgovoran za zaključeniposao.Poslove zastupanja (agenture) u našem internom robnom prometu, kaosamostalnu privrednu djelatnost, mogu obavljati samo privredneorganizacije.U većini kapitalističkih zemalja poslove zastupništva (agenture), moguobavljati u cilju zarade i fizička lica ako ispunjavaju uslove za sticanje

svojstva trgovca. Važno je istaći da u anglosaksonskom pravu agent nećebiti lično odgovoran za zaključeni posao čak ni onda ako nije u ugovorunaglasio da istupa u svojstvu agenta pod uslovom da posao agentureobavlja u jednom dužem vremenskom periodu.Obaveze zastupnika (agenta) iz ugovora o zastupanju (agenturi) su:da prilikom izvršenja ugovora pristupi savjesno i pošteno, pažnjomurednog privrednikada se pridržava i da ispuni dobijeni nalog za zastupanjeda obavještava komitenta o svim značajnim momentima prilikomizvršenja naloga za zastupanjeda štiti interese komitentada ne smije da radi za drugoga koji je u konkurentskim odnosimasa vlastodavcem bez pristanka vlastodavcada čuva poslovnu tajnu komitentada vodi poslovne knjigeda sastavi zaključnicuda komitentu položi račun o zaključenom ugovoru20Osnovna obaveza trgovinskog zastupnika (agenta) iz ugovora otrgovinskom zastupanju je da prilikom izvršavanja ugovora postupa sapažnjom dobrog privrednika. Pošto zastupnici vrše ove usluge kaoprivrednu djelatnost u cilju zarade i to trajno i stručno, dužni su dapostupaju po principima profesionalne pooštrene odgovornosti, čiji jeosnov pažnja dobrog privrednika. Trgovinski zastupnik obavlja pravneradnje u ime i za račun svog komitenta, pa je zbog toga dužan da sestručno i profesionalno star o njegovim interesima.Trgovinski zastupnik mora postupati po nalozima svog komitenta jer toproizilazi iz same prirode ove uslužne privredne djelatnosti. On imaobaveze da učestvuje po uputstvima nalogodavca prilikom zaključivanjaposlova i to do njihovog postupnog okončavanja. Ne smije prekoračitidobijena ovlašćenja, jer prekoračenje ovlašćenja, po pravilu stvaraobaveze za trgovinskog zastupnika a ne za njegovog komitenta. Ukoliko jezastupnik ovlašćen od strane komitenta da zaključuje odrenene ugovore,on je istovremeno ovlašćen i da obavlja sve one poslove koji se obavljajuprilikom zaključenja ugovora. Pošto zastupnik posluje u ime i za računkomitenta, on ne smije postupati nepristrasno, jer je dužan da štiti interesekomitenta s pažnjom urednog privrednika. Zastupnik koji nije izričitoovlašćen da za komitenta zaključuje ugovore može jedino da posreduje zakomitenta.S obzirom da zastupnik posluje u ime i za račun komitenta on ga moraobavještavati o svim značajnim činjenicama i okolnostima prilikomizvršavanja naloga za trgovinsko zastupanje. On je dužan da daje svomkomitentu sva potrebna obavještenja o tržišnoj situaciji, posebno ona kojasu od značaja za svaki pojedini posao. Često pored ovih obavještenja onvrši i niz drugih potrebnih pripremnih radnji kojima utiče na boljezaključenje posla i zaštitu interesa svog komitenta.Trgovinski zastupnik treba da obavjesti svog komitenta o svim značajnimpromjenama na tržištu. Prilikom izbora poslovnog partnera mora da

stručnom pažnjom provjeri poslovni ugled i kreditnu sposobnost trećeglica, da istakne sve prigovore i reklamacije blagovremeno, te da na takavnačin zaštiti interese komitenta prema trećim licima.Trgovinski zastupnik ne smije da radi za drugoga koji je u konkurentskimodnosima sa njegovim komitentom bez pristanka komitenta. Obavljajućistručno i profesionalno svoju djelatnost trgovinski zastupnik, istupajući uime i za račun svog komitenta mora stalno da vodi računa o njegoviminteresima. Ovi interesi mogu biti povrijeneni ukoliko bi trgovinskizastupnik istovremeno zastupao i komitentovog konkurenta.Trgovinski zastupnik je dužan, da u cilju zaštite interesa svog komitentačuva u tajnosti sve podatke i činjenice koje mogu da predstavljaju zanalogodavca poslovnu tajnu.Trgovinski zastupnik po pravilu zaključuje veći broj ugovora i preduzimaniz drugih pravnih radnji koje je neophodno da konstatuje u cilju lakšegutvrnivanja. On to konstatuje u svom dnevniku koji ima sličan značaj kao i21posrednički dnevnik. U tom dnevniku moraju hronološkim redom bitikonstatovani svi elementi zaključenih ugovora.Kada je ugovor zaključen agent ima obavezu da za svaki zaključeniugovor posebno i u ime komitenta sastavi zaključnicu u tri primjerka i daih potpiše u ime komitenta, naravno, uz naznaku da ih potpisuje kao agent.Tada se potpisani primjerci zaključnice dostavljaju drugoj ugovornojstranci i to bez odlaganja da bi i ona mogla potpisati zaključnice. Agentjedan primjerak zaključnice zadržava za sebe, a drugi dostavlja svomkomitentu.Trgovinski zastupnik je dužan da na nalogodavca prenese sve što je primiou vezi izvršavanja naloga o zastupanju, s obzirom da posluje u ime i zaračun nalogodavca.Prava zastupnika odnosno agenta iz ugovora o agenturi su:pravo agenta na nagradu, odnosno provizijupravo na naknadu troškovapravo na predujampravo zadržaja i založno pravoPošto zastupnik obavlja poslove zastupanja kao privrednu djelatnost imapravo na nagradu i onda kada ona nije ugovorom predvinena. Sporno jepitanje kada zastupnik stiče pravo na proviziju. U našoj sudskoj iposlovnoj praksi prihvaćeno je mišljenje da stiče pravo na proviziju utrenutku kada je zaključen ugovor sa trećim licem, odnosno kada izvršisve svoje obaveze iz ugovora o trgovinskom zastupanju. Ukolikotrgovinski zastupnik nije mogao da izvrši svoje ugovorne obaveze uslijeduzroka koji su na strani komitenta, po pravilu ima pravo na ugovorenuproviziju bez obzira što ugovor o trgovinskom zastupanju nije izvršen.Visina provizije odrenuje se ugovorom ili na osnovu tarife zastupnika.Trgovinski zastupnik po pravilu nema pravo na naknadu troškova jer sesmatra da su oni ukalkulisani u proviziju. Ipak ugovorom može biti idrugačije predvineno, a agent ima pravo na naknadu troškova ako postojiodgovarajući mjesni običaj u mjestu sjedišta agenta. Na osnovu Zakona oobligacionim odnosima trgovinski zastupnik bi imao pravo na naknadu

posebnih troškova koji je učinio u korist svog komitenta ili po njegovomnalogu. Za takve troškove kao i za procenat agencijske provizije zastupnikima pravo na predujam.Zastupnik često ima u faktičkom posjedu stvari koje pripadaju komitentu.To su često hartije od vrijednosti, pokretne stvari, uzorci, a ponekad isvote novca koje je primio od komitenta. Zastupnik ima pravo zaloge ipravo retencije u cilju obezbjenenja svojih ugovornih zahtjeva premakomitentu. On ima sva prava i u slučaju kada to nije izričito ugovoreno.To pravo mu pripada za obezbjenenje naplate svojih dospjelihpotraživanja iz ugovora o trgovinskom zastupanju.Ugovor o zastupanju (agenturi) se zaključuje na duže vrijeme. Poredprestanka ovog ugovora ispunjenjem naloga za zastupanje, u praksi dolazido prestanka ovog ugovora i zbog drugih razloga. Ugovorni odnosiizmenu komitenta i agenta se zasnivaju na uzajamnom povjerenju i samim22tim do prestanka ovog ugovora će doći prestankom daljeg postojanja jedneod ugovorenih strana, ako se ugovor prećutno ne produži. Ukoliko jepredvineno vrijeme trajanja ugovora, ugovor prestaje protekom togavremena, iako se u praksi i takvi ugovori često prećutno produžuju(relacatio tacita).Pošto se radi o ugovornim odnosima trajnijeg karaktera otkazani rokovi surelativno duži.100. UGOVOR O KOMISIONUUgovor o komisionu je takav ugovor robnog prometa u kojem jedna stranakoja se zove komisionar u svoje ime, a po nalogu i za račun druge strane,koja se zove komitent obavi, odnosno obavlja jedan ili više poslova(ugovora) robnog prometa. Komisionar je u našim uslovima privrednaorganizacija, a u kapitalizmu to može biti i pojedinac, ali uvijek trgovac.Komisioni posao obavlja se u vidu razmatranja i uz nagradu, koja mupripada kod uspješno obavljenog posla i za slučaj da nije posebnougovorena.Komisiono poslovanje ima poseban značaj u spoljnoj trgovini i najčešće seradi o komisionoj kupovini ili prodaji robe. Budući da se ugovor robnogprometa zaključuje neformalno i to često putem telefonskih iteleprinterskih naloga. Ako se radi o trajnijim i značajnijim (po vrijednostii sl) odnosima izmenu komisionara i komitenta, onda se sačinjava pismeniugovor radi veće sigurnosti i lakšeg dokazivanja.Ugovor o komisionu treba uvjek razlikovati od ugovora o trgovinskomzastupništvu, odnosno agencijskog ugovora. Agent prema trećim istupa utune ime i za tuni račun, a komisionar u svoje ime i za tuni račun.Zbog njegove prirode kod komisionara postoje dva odnosa: interni ieksterni. Interni odnos zasniva se izmenu komisionara i komitenta, aeksterni izmenu komisionara i trećeg lica, dakle stranke kojoj komisionarprodaje komitentovu robu ili od koje robu kupuje. Eksterni odnos ulazi uinterni (dakle u sami ugovor) ili na način što nakon što komisionar položiračune komitentu on na njega prenosi i sva prava i obaveze, tako da daljekomitent stiče direktna, izravna prava prema trećem licu.Prava i obaveze komisionara iz ovog ugovora su:

obaveza da postupa po nalozima komitenta i izvršava ih pažnjomurednog privrednikaobaveza da štiti interese komitentaobaveza da čuva komitentovu robuobaveza da obavještava komitenta o toku poslaobaveza da položi račun komitentupravo komisionara na nagradu koja se redovno naziva provizijapravo na naknadu troškova, jer se isti ne uključuju u proviziju23pravo na zaštitu svojih potraživanja provizije i troškova premakomitentu putem retencije, a ima i zakonsko založno pravoKomisionar kao uredan stručnjak mora da se u svemu pridržava nalogasvog komitenta. Ukoliko je komitentov nalog nejasan, komisionar nesmije sam da ga tumači, već mora da zahtjeva od komitenta naknadnoobjašnjenje. Prilikom izvršenja komitentovog naloga komisionar mora daštiti interese komitenta jer posluje za njegov račun. Mora sa stručnompažnjom da izabere treće lice i da sa njim zaključi ugovor. Ukoliko ga jesavjesno izabrao ne odgovara za djelatnost trećeg lica sa kojim jezaključilo ugovor u svoje ime, a za račun komitenta. Prema tome, on negarantuje komitentu za treće lice. Prilikom izbora trećeg lica mora da vodiračuna o njegovoj kreditnoj sposobnosti i poslovnom ugledu. Ukoliko takone postupi komisionar je odgovoran svom komitentu.Komisionareva obaveza da štiti interese svog komitenta proizilazi izsuštine komisionog posla, jer se komisionareva usluga sastoji u tome da nastručan način štiti interese komitenta za čiji račun posluje. Ova obaveza seispoljava u svakoj radnji komisionara prilikom izvršenja komisionogposla.Komisionar prilikom prijema robe od trećih lica mora da utvrdi stanje robei da obezbjedi sva prava komitenta prema trećim licima ukoliko roba imanedostatke. Komisionar često čuva robu prije prodaje za račun komitenta,kod prodajnog komisiona, ili poslije kupovine za račun komitenta kodkupovnog komisiona, sve do trenutka dok robu ne preda komitentu ilitrećem licu. Odgovoran je za oštećenje i propast robe koju čuva samoonda ako je do oštećenja ili propasti robe došlo usljed njegove krivice.Mora da čuva robu sa pažnjom urednog privrednika.Komisionar je dužan da obavjesti svog komitenta o svim okolnostima kojesu bitne za izvršenje samog posla. Ovo zbog toga što je komitentzainteresovan za cjelokupnu aktivnost komisionara jer komisionar poslujeza njegov račun tako da se efekat komisionarevog poslovanja ispoljava uimovini komitenta.Komisionar polaže račun komitentu poslije ispunjenja komisionog naloga.Komitent može da zahtjeva od komisionara da mu položi račun prijeizvršenja komisionog posla, a to prethodno podnošenje računa ne oslobanakomisionar obaveze da ponovo položi račun komitentu poslije ispunjenjanaloga. Komisionar mora položiti račun komitentu bez odlaganja poizvršenom poslu. Komisionarev račun sadrži sve izdatke i primanja koje jekomisionar imao u vezi izvršenja posla kao i potrebna obavještenja vezanaza primanja i izdatke, i dokumenta kojima se dokazuju navodi u računu.

Komisionar ima pravo na nagradu ili proviziju i onda kada ona nijeugovorena jer je ugovor o komisionu teretni pravni posao. Visina nagradeodrenuje se ugovorom, a ako to nije učinjeno, onda na osnovu poslovnihobičaja ili komisionareve tarife. Komisionar po pravu stiče pravo nanagradu kada je posao završen. Ovdje se misli na posao koji je komisionarzaključio sa trećim licem. Komisionar se nagranuje za uloženi trud i zauspjeh posla. Komisionar ima pravo na nagradu i onda kada do uspjeha u24poslu nije došlo krivicom komitenta. Komisionar ima pravo na naknadusvih izdataka koje je učinio za račun komitenta, a koji su bili potrebni ikorisni. Nužnost i korisnost troškova dokazuje komisionar. Komisionarima pravo na naknadu svih troškova i onda kada nije izvršen komisioninalog ili nije ostvaren poslovni uspjeh sa trećim licem pod uslovom da zato nije kriv. Bitno je da se radi o troškovima koji nisu rezultat redovnogposlovanja komisionara, jer se pretpostavlja da su redovni posloviuračunati u komisionarevu proviziju.Komisionar ima pravo retencije i zakonsko založno pravo na komisionojrobi za svoja potraživanja prema komitentu iz komisionog posla.Komisionar ima ova prava samo onda kada ima državinu komisione robeili kada može sa tom robom da raspolaže pomoću konosmana, skladišnice,tovarnog lista i sl.Posebne vrste komisiona su: konsignacija i komision stare del credere.Konsignacija je prodajni komision sa elementima skladišnog posla.Uobičajen je u spoljnoj trgovini. Neocarinjenu robu komisionar skladišti iotuda ima i prava i obaveze kao skaldištar, i iz takvog konsignacionogskladišta robu prodaje u svoje ime, a za račun komitenta. Ako se robaproda ona se i carini, a ako ne, neocarinjena vraća se komitentu.Komision stare del credere je komision sa garancijom. Komisionar naimegarantuje da će druga strana(kupac, prodavac) ispuniti svoje obaveze, aako ne, da će to učiniti kao komisionar. Zbog toga komisionar ima pravona uvećanu proviziju koja je obično dvostruka.Pored kuprodajnih odnosa veliki značaj privredni posao istupanja u svojeime, a za tuni račun ima u transportu. To je otpremnički, odnosnošpediterski posao, koji je stoga poznat i kao komision u transportu.Menutim, treba znati da takav pravni status ima špediter u kontinentalnimzemljama Evrope dok u SAD i Engleskoj istupa kao agent (forjardingegent).101. UGOVOR O OTPREMNIŠTVU (špediciji)Ugovorom o otpremanju (špediciji) obavezuje se otpremnik (špediter)da radi prevoza odrenene stvari zaključi u svoje ime i za računnalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenjeprevoza, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje, analogodavac se obavezuje da mu isplati odrenenu naknadu.Špediteri su specijalizovane privredne organozacije za obavljanješpedicije i zbog toga kada ispune dobijeni nalog imaju pravo nanagradu.Špediterska preduzeća, pored posredničke djelatnosti, samostalnoobavljaju mnoge poslove koji su potrebni radi izvršenja transporta.

Špediteri se često pojavljuju i kao transporteri, naročito u drumskomtransportu. Bitno je da špediter obavlja sve sporne djelatnosti radizaštite interesa svoga nalogodavca. Osnovne karakteristike savremene25špedicije su: 1. pretežno menunarodni karakter djelatnosti 2. velikiobim i raznovrsnost djelatnosti i 3. specijalizacija špediterskihpreduzeća.1. Oko 95% cjelokupnog uvoza i izvoza u mnogim državama seobavlja preko preduzeća za menunarodnu špediciju2. veoma razvijena razmjena dobara utiče da je obim poslovanjašpediterskih preduzeća mnogo veći nego što je to bio slučajranije. Skoro je nemoguće nabrojati sve eventualne djelatnostisavremenih špeditera. Pored posredovanja i izvršavanjatransporta špediteri obavljaju sve radnje u vezi carinjenja robe,ukrcaja i iskrcaja dobara iz transportnih sredstava, pakovanja ispoljnog poboljšavanja stanja robe itd.3. Zbog naglog porasta privrednih zadataka špedicije, špediteri sespecijalizuju na razne načine: po obimu, vrstama i oblicimatransporta, prema teritorijalnom obimu poslovanja,transportnim pravcima itd.Kod posla špedicije treba razlikovati pravni odnos izmenu špeditera inalogodavca od pravnih odnosa izmenu špeditera i trećih lica sakojima špediter stupa u pravne odnose radi izvršenja špediterskognaloga.Do zaključenja ugovora o špediciji dolazi u onom trenutku kada sešpediter i nalogodavac saglase o bitnim elementima posla špedicije.Posao špedicije u našem pravu mogu da obavljaju privredneorganizacije koje ispunjavaju zakonske uslove za obavljanje poslašpedicije i koje su ovu djelatnost registrovale kod nadležnog okružnogprivrednog suda. Nalogodavac je privredna organizacija ili fizičko lice.Ugovor o špediciji u našem pravu je neformalan ugovor. Treba istaćida se ugovor o špediciji u praksi često zaključuje u pismenoj formi i dana pismenoj formi insistiraju većina nacionalnih opštih uslovaposlovanja špeditera.Obaveze špeditera iz ugovora o špediciji su:o Špediterova obaveza da postupa kao savjestan, uredanprivredniko Obaveza špeditera prije prijema stvari (davanje uputstva,savjeta i sl)o Špediterova obaveza prijema stvario Špediterova obaveza čuvanja stvario Špediterova obaveza izbora trećih licao Špediterova obaveza izbora prevoznog puta i vrste transportao Špediterova obaveza zaključenja potrebnih ugovorao Špediterova obaveza da osigura stvario Špediterova obaveza polaganja računa nalogodavcuOsnovna obaveza špeditera je da postupa kao savjestan i uredanprivrednik. Pažnja urednog privrednika se utvrnuje objektivno,

uzimajući u obzir poslovne običaje špediterskih preduzeća, opštenorme običajnog prava i činjenično stanje svakog konkretnog slučaja.26Špediter je dužan da se pridržava uputstva komitenta, a ako nijemoguće da postupi po tim uputstvima, dužan je da komitenta upozorina to i zahtjeva nova uputstva. Ako nema vremena za dobijanjeuputstva ili je to nemoguće dužan je postupati u interesu komitenta. Uslučaju kada špediter odstupi od komitentovih uputstava odgovoran jei za štetu uslijed više sile, osim ako dokaže da bi šteta nastupila i da sepridržavao komitentovih uputstava.Poslije zaključenja ugovora o špediciji, a prije prijema stvari, špediterčesto ima odrenene obaveze. Kada su nalozi i uputstva komitentanejasni dužan je da o tome obavjesti komitenta posebno ako to možedovesti do štete i povećanja troškova. Ova komitentova obavezanajčešće se sastoji u pripremanju stvari i potrebnih dokumenata zaorganizovanje otpreme i carinjenje kada je to izričito ugovoreno.Špediter mora imati državinu stvari da bi je predao transporteru raditransportovanja. Treba razlikovati da li špediter prima stvari odkomitenta ili trećeg lica. Ukoliko prima stvari od trećeg lica morauložiti veći oprez i obezbjediti sva prava komitenta prema trećem licu.Dužan je bez odlaganja obavjestiti komitenta o oštećenju stvari kao i osvim drugim doganajima koji su od značaja za komitenta. Špediter imaobavezu da preda stvari transporteru u istom stanju u kojem ih jeprimio.Poslije prijema stvari, a prije predavanja transporteru, špediter imaobavezu da čuva stvari pažnjom urednog stručnjaka. Na osnovuugovora o špediciji špediter ima ovlašćenje da uskladišti stvari akosmatra da je to u interesu zaštite komitentovih interesa. Nema ovopravo ako mu komitent to izričito zabrani.Špediter ima obavezu da osigura uskladištenu robu samo ako postojiizričit komitentov nalog u kome treba da su odreneni obim i vrstaosiguranja. Ukoliko nije odrenen obim i vrsta skladišnog osiguranja,robu treba osigurati od uobičajenih rizika.Pošto je špediter organizator otpreme robe u svoje ime, a za računkomitenta, on ima obavezu da stupi u ugovorne odnose sa trećimlicima koja treba da izvrše odrenene usluge u vezi transportovanjarobe. U vezi izbora trećih lica špediter treba da vodi računa ointeresima komitenta. Treća lica špediter treba da izabere sa pažnjomurednog privrednika. Špediter nema obavezu da o izboru trećeg licaobavijesti komitenta već sam procjenjuje od slučaja do slučaja da likonkretan izbor predstavlja značajnu činjenicu o kojoj trebaobavijestiti komitenta.Kada komitent u svojoj dispoziciji ne odredi prevozni put i vrstutransporta, špediter ima obavezu da ovaj izbor izvrši pažnjom urednogprivrednika. Ako je špediterov komitent u svom nalogu odredio pravacputa, sredstvo prevoza i način prevoza, špediter ima obavezu da sestriktno pridržava komitentovog naloga. Špediter mora da zna što ukonkretnom slučaju najviše odgovara komitentovim interesima, što

brži, što jeftiniji i što sigurniji transport stvari. Špediter je slobodan u27stručnom izboru i može da izabere način prevoza. U praksi je čestslučaj da komitent odredi samo pojedine elemente prevoznog puta ivrste transporta. Špediter tada ima obavezu da se pridržava ovakvognaloga i sam izabere druge potrebne elemente.Kada je špediter izvršio svoje obaveze izbora prevoznog puta, vrstetransporta i izbor trećih lica ima obavezu da sa tim licima zaključipotrebne ugovore u svoje ime, a za račun komitenta. Ima obavezu datrećem licu preda stvari u takvom stanju koje omogućava da seblagovremeno izvrše sve radnje iz ugovora sa špediterom. Takonemora predati i sva potrebna dokumenta.Opšte je pravilo da špediter nema obavezu da osigura robu. Menutimova obaveza postoji onda kada je izričito ugovorena.Kada je špediter ispunio komitentov nalog mora da mu položi račun,jer posluje za račun komitenta, i to odmah poslije završenog posla.Menutim komitent može zahtjevati da špediter položi račun i u tokuizdavanja naloga. Špediterovo polaganje računa predstavljaistovremeno i obavještenje komitenta o obavljenom poslu. Zajedno saračunom špediter prenosi na komitenta sve koristi iz obavljenog poslapošto je špediter poslovao za račun komitenta. Za špediterov račun sene zahtjeva nikakva forma iako se u praksi on redovno prenosi upismenom obliku, jer sadrži veliki broj podataka, a i radi lakšegdokazivanja učinjenih izdataka.Prava špeditera iz ugovora o špediciji su:o Pravo špeditera na nagraduo Pravo špeditera na naknadu troškovao Špediterova prava na sredstva obezbjenenja ugovornihzahtjeva.Špediter ima pravo na nagradu i onda kada ona nije ugovorena. Spornoje u kom trenutku špediter stiče pravo na nagradu. Smatra se da stičepravo na nagradu kada ispuni i posebnu obavezu iz ugovora ošpediciji, odnosno kada u potpunosti ispuni komitentov nalog. Ukolikošpediter nije mogao u potpunosti da izvrši sve svoje obaveze bez svojekrivice, ima pravo na srazmjeran dio nagrade. Visina špediterovenagrade odrenuje se ugovorom, tarifom ili na osnovu mjesnih običajasjedišta špeditera.Špediter ima pravo da zahtjeva od komitenta predujam za očekivanebuduće troškove. Poslije izvršenja ugovora, špediter ima pravo dazahtjeva od komitenta naknadu svih nužnih i korisnih troškova koje jeimao za račun komitenta.Špediter ima zakonsko založno pravo na robi i pravo retencije radiobezbjenenja svojih ugovornih zahtjeva.Špediter odgovara za svoje postupke pažnjom urednog privrednika. Unašoj pravnoj teoriji i sudskoj praksi jedinstveno je prihvaćeno dašpediter odgovara samo za stručni izbor transportera a ne i za njegovrad.28

Ugovor o špediciji prestaje ispunjenjem, nemogućnošću ispunjenja,stečajem nalogodavca ili špeditera, opozivom naloga od stranešpeditera.Kada špediter otkaže nalog nalogodavcu on je odgovoran za naknaduštete.102. UGOVOR O USKLADIŠTENJUUgovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuvaodrenenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radinjenog očuvanja u odrenenom stanju, te da je preda na zahtjevostavodavca ili drugog ovlašćenog lica, a ostavodavac se obavezuje damu za to plati odrenenu naknadu.Prilikom predaje robe ostavodavac je dužan dati sva potrebnaobavještenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrijednost.Skladišni posao ima veliki privredni značaj. Samostalno ispecijalizovano skladištenje tune robe pruža ogromne uštedenacionalnoj privredi u cjelini.Pošto se roba koja se nalazi u javnim skladištima, ne možeistovremeno pojaviti na tržištu, skladišna preduzeća izdaju posebnuhartiju od vrijednosti, skladišnicu. Pomoću skladišnice se roba kupujeili prodaje na tržištu, zalaže radi dobijanja kredita ili na neki druginačin privredno iskorišćava, iako je svo vrijeme uskladištena.Dioba skladišta na javna i privatna skladišta je od posebnog značaja.Osnovna razlika izmenu javnih i privatnih skladišta u većinikapitalističkih zemalja se sastoji u ovlašćenju javnih skladišta daizdaju skladišnice. Privatna skladišta nisu ovlašćena da izdaju ovuhartiju od vrijednosti. Privatna skladišta izdaju samo potvrdu o prijemurobe na čuvanje na osnovu koje će se kasnije roba izdati sa skladišta.Ova potvrda nije hartija od vrijednosti i ne predstavlja uskladištenurobu.Danas se kod nas ne pravi razlika izmenu privatnih i javnih skladišta.Sva skladišta preduzeća se nalaze u položaju javnih skladišta.Carinska skladišta se mogu osnivati samo u mjestima gdje postojecarinarnice. Za ostvarivanje carinskih skladišta potrebno je odobrenjenadležne carinarnice.U carinska skladišta se uskladištava privremeno uvezena roba koja nijeocarinjena, neocarinjena tranzitna roba kao i roba koja je spremna zaizvoz a koja još nije ocarinjena. Roba se u carinskim skladištima nalazipod stalnim carinskim nadzorom. Carinska skladišta su skladišneprivredne organizacije koje čuvaju tunu robu u cilju zarade. Carinskaskladišta imaju pravo da izdaju skladišnicu na osnovu koje se robamože prodavati i zalagati sve vrijeme dok se neocarinjena nalazi ucarinskom skladištu.29Carinska smjestišta se osnivaju u mjestima u kojima postojecarinarnice. Carinska smjestišta se mogu osnivati samo na osnovuodobrenja carinarnice, kao i carinska skladišta. U carinska smjestištase uskladištava neocarinjena roba iz uvoza ili izvoza ili roba koja senalazi u tranzitu. Suštinska razlika izmenu carinskih skladišta i

carinskih smjestišta je u tome što se u carinska smjestišta privremenosmješta neocarinjena roba privredne organizacije koja osniva carinskosmjestište, tj. sopstvena roba. Carinska smjestišta nisu daklesamostalne privredne organizacije koje obavljaju skladišne poslove ucilju zarade. Carinska smjestišta osnivaju spoljnotrgovinska preduzećaza sopstvenu robu koju uvoze ili izvoze. U carinskom smjestištu robase može čuvati najduže godinu dana. Privredna organizacija koja imacarinsko smjestište mora voditi urednu evidenciju o ulasku i izlaskurobe iz smjestišta.Konsignaciona skladišta osnivaju zastupnici inostranih firmi radiprivremenog smještaja uvezene robe inostranih firmi koja nijeocarinjena. Zastupnici inostranih firmi, tj. privredne organizacije kojeobavljaju ove poslove, mogu osnivati konsignaciona skladišta radismještaja neocarinjene robe inostarnih firmi koje zastupaju samo naosnovu odobrenja uprave carina. U konsignacionim skladištima morabiti omogućen carinski nadzor.Ugovor o uskladištenju je realan i formalan ugovor. Ovaj ugovor sesmatra zaključenim tek onda kada je roba predata skladišnompreduzeću na čuvanje i kada je skladišno preduzeće izdalo pismenupotvrdu o prijemu robe na čuvanje.U poslovnoj praksi ugovor o uskladištenju spada u grupu formalnihugovora, jer se zaključuje na osnovu unaprijed pripremljenihformulara od strane skladišnih preduzeća. Pored ovakvog formalnogugovora potrebno je da done do predaje stvari skladišnom preduzeću ida skladišno preduzeće pismenom potvrdom konstatuje prijem stvariradi čuvanja. Tek tada će se smatrati da je ugovor zaključen.Skladišno preduzeće ima obavezu da pod istim uslovima prima načuvanje robu svih zainteresovanih, bez diskriminacije pojedinihdeponenata, naravno, ako ima slobodnog skladišnog posla. Ukolikoskladišno preduzeće učini akt diskriminacije, u većini zemalja jepredvineno da se skladišno preduzeće tada kažnjava. Zbog toga jeupravo i predvineno u većini zemalja da skladišno preduzeće mora daima tarifu i opšte uslove poslovanja da bi na isti način i po istojnagradi čuvalo i održavalo robu raznih deponenata. U opštim uslovimaposlovanja treba da se precizira kakvu vrstu robe skladišno preduzećeprima na čuvanje, jer opšta obaveza prijema robe na čuvanje od stranekomitenta, ukoliko ima slobodnog skladišnog prostora, odnosi se samona onu vrstu koju to skladišno preduzeće prima na čuvanje iodržavanje.Obaveze skladištar iz ugovora o skladištenju su:301. da postupa kao uredan privrednik i da prilikom čuvanja iodržavanja robe ispolji poštenje i savjesnost2. da primi robu na čuvanje3. da primljenu robu stručno čuva i da preuzme sve potrebneradnje u cilju održavanja robe4. da uredno vodi skladišnu knjigu i matičnu knjigu skladišnica5. da izda skladišnicu

6. da osigura robu7. da čuva poslovnu tajnu svojih ostavilaca8. da izda ovlašćenom licu uskladištenu robuOsnovna obaveza skladištara iz ugovora o uskladištenju ja da postupakao uredan privrednik i da prilikom čuvanja i održavanja robe ispoljipoštenje i savjesnost. Načelno skladištar mora da poznaje pravilastruke i da po njima postupa. U pravilu skladištar je dužan da prilikomprijema robe na čuvanje provjeri njeno spoljno stanje, jer je načelnoobavezan da robu po proteku vremena za čuvanje preda deponentu ilinekom drugom licu u istom stanju u koje ju je primio. Skladištar je,ukoliko ugovorom nije drugačije predvineno robu ostavioca dužančuvati odvojeno od robe drugih ostavilaca. Često je dužan da uzčuvanje robe obavlja i druge uobičajene sporedne radnje, kao što suutovar, istovar, pretovar, kontrola kvaliteta, slaganje u prevoznosredstvo, pakovanje i sl.Skladištar je obavezan da pod istim uslovima primi robu na čuvanjeukoliko ima slobodnog skladišnog prostora i ako se radi o robi kojuskladišno preduzeće prima na čuvanje.Skladištar je obavezan da primljenu robu čuva stručno i da preuzmesve potrebne radnje u cilju održavanja robe. Ova obaveza proizilazi izosnovne privredne funkcije skladišnog posla jer skladištar postupa sapažnjom urednog privrednika. On je dužan da privremeno pregledarobu koju čuva i da blagovremeno obavlja potrebne manipulacije iradnje radi sprečavanja ili otklanjanja kvara na robi. Prilikom čuvanjauskladištene robe skladištar je dužan da se pridržava ostaviočevihinstrukcija i naloga.Skladištar ima obavezu da vodi skladišnu knjigu i matičnu knjiguskladišnica. Ove knjige mora da vodi tačno, uredno i ažurno. Uskladišnu knjigu unosi detaljne podatke o ostavodavcu, robi koju jeprimio na čuvanje i eventualne prigovore na stanje robe prilikomprijema, rok čuvanja robe, podatke o radnjama u vezi sa uskladištenomrobom i podatke o eventualnom posebnom načinu izdavanja robe.Matična knjiga skladišnica sadrži sve podatke o izdatimskladišnicama. U matičnoj knjizi skladišnica moraju biti konstatovanesve važnije okolnosti u pogledu ugovora o uskladištenju, a isto tako isadržaj skladišnice.Skladištar je obavezan da izda skladišnicu kao posebnu vrstu hartije odvrijednosti, na zahtjev ostavodavca. Skladišnica kao hartija odvrijednosti omogućava njenom imaocu da prenosom skladišnice31prenosi pravo raspolaganja na robi na drugog subjekta ili da prenosisvojinu na robi ili da robu zalaže.Skladištar je obavezan da osigura robu koja mu je predata na čuvanje,samo ako je to izričito ugovoreno i na ugovoreni način. Ako ugovoromnisu odreneni rizici koji treba da budu pokriveni osiguranjem,skladištar je obavezan da osigura robu od uobičajenih rizika.Skladištar je obavezan da čuva poslovnu tajnu svojih ostavodavaca.Ukoliko skladištar povrijedi ovu obavezu dužan je da ostaviocu

nadoknadi štetu koju je on pretrpio uslijed skladištarevog propusta.Skladištar je obavezan da ovlašćenom licu izda uskladištenu robu. Uugovoru o uskladištenju najčešće se odrenuje rok čuvanja robe.Ukoliko takav rok nije odrenen, niti se može odrediti na osnovu opštihuslova poslovanja skladištara, rok čuvanja robe iznosi godinu dana.Ukoliko je u ugovoru odrenen rok čuvanja robe, to ne znači daostavodavac ili neko drugo ovlašćeno lice mogu zahtjevati da im seroba preda i prije isteka roka.Skladišnica je hartija od vrijednosti koju skladištar izdaje ostaviocurobe kao dokaz da je primio navedenu robu na čuvanje i kojaobavezuje skladištara da po proteku roka čuvanja robe izda robuimaocu ove hartije od vrijednosti. Normalno je u praksi da se naosnovu skladišnice zahtjeva izdavanje robe po proteku roka koji jepredvinen za čuvanje, ali imalac skladišnice ju ovlašćen da uvijek iprije proteka ovoga roka zahtijeva izdavanje robe.Skladištar ima pravo na naknadu odnosno proviziju. Visina naknade upraksi se najčešće odrenuje tarifom skladištara. Skladištar stiče pravona nagradu u trenutku izdavanja robe.Skladištar ima pravo zaloge i pravo retencije na uskladištenoj robi ucilju obezbjenenja zahtjeva iz ugovora o uskladištenju kao i drugihpotraživanja nastalih u vezi sa čuvanjem robe. Ova prava nauskladištenoj robi prestaju u trenutku izdavanja robe sa skladišta. Zbogtoga će skladištar odbiti izdavanje robe dok njegovi zahtjevi ne budupodmireni.U odrenenim slučajevima skladištar ima pravo da proda robu. Ovislučajevi su najčešće predvineni u opštim uslovima poslovanjaskladišnih preduzeća i to : kada ostavilac ne podigne robu uodrenenom roku, kada se uskladištena roba pokvari ili kada postojiopasnost da roba u skladištu propadne i kada ostavilac ne podmiridospjela potraživanja skladišnog preduzeća. U svim ovim slučajevimakada skladištar ima pravo na prodaju robe, ova prodaja se vrši putemjavne prodaje. Kao uredan pivrednik skladištar je dužan dablagovremeno obavijesti ostavioca u svojoj namjeri da proda robu.Ako tako ne postupi dužan je da nadoknadi štetu koju je pretrpioostavilac zbog ovakvog skaldištarevog propusta.Ugovor o uskladištenju prestaje u trenutku izdavanja robe. To jeujedno i najčešći slučaj prestanka ugovora. Ugovor može prestati i32prodajom robe kao plaćanjem vrijednosti robe ostaviocu od straneskladištara kada je roba izgubljena.Do prestanka ugovora o uskladištenju može doći i uslijed prestankapostojanja skladišnog preduzeća ili prestanka ostavioca.103. UGOVORI O PREVOZUUgovori o prevozu takone spadaju menu poslove robnog prometa.Pod zajedničkim nazivom ugovori o prevozu podrazumjevaju seugovori o prevozu u pomorskom i riječnom saobraćaju, ugovor oprevozu želejznicom, ugovor o prevozu drumom i ugovor o prevozu uvazdušnom saobraćaju.

Svi ovi ugovori regulisani su specijalni zakonskom propisima ali ipored svih specifičnosti koje imaju pojedini ugovorni oblici i pojedinevrste ovih ugovora, ugovor o prevozu pojmovno je moguće shvatiti ikao jedinstveni ugovor. Od takve postavke ugovora o prevozu polazise u našoj pravnoj teoriji, a i naš Zakon o obligacionim odnosimaprevoz posmatra kao jedinstveni ugovor i tako ga reguliše u svomdrugom dijelu (Glava 14 Zakona). Prema zakonskoj definicijisadržanoj u čl. 648 Zakona, ugovor o prevozu je takav ugovor kojim sejedna strana , koja se zove povjerilac, obavezuje da preveze naodreneno mjesto neko lice ili neku stvar, a druga strana koja se zovepošiljalac odnosno putnik, obavezuje da za to prevoziocu isplatiodrenenu naknadu.Iz takve zakonske definicije uočljivo je da se ustvari radi o dvijeosnovne vrste ugovora o prevozu i to: o ugovoru o prevozu stvari kojise zaključuje izmenu prevozioca i pošiljaoca, kao ugovornih strana, i ougovoru o prevozu putnika, koji se zaključuje izmenu prevozioca iputnika.Prema tome, kao ugovorna strana koja izvršava prevoz uvijek sepojavljuje prevozilac. Kod odrenivanja pojma prevozioca Zakon oobligacionim odnosima odrenuje da je to u prvom redu lice koje sebavi prevozom kao svojim redovnim zanimanjem, ali takvi smatra isvako drugo lice koje se ugovorom obaveže da izvrši prevoz uznaknadu. Kao druga ugovorna strana pojavljuju se pošiljaoc ili putnik.Kao pošiljaoc u privrednim odnosima najčešće se javlja privrednaorganizacija, ali to mogu da budu i pojedinci, dok ugovor o prevozuputnika zaključuje putnik kao pojedinac, mada u pojedinim granamatransporta kao npr. u vazdušnom, taj ugovor može da zaključi i u ime iza račun putnika.33103.1 Vrste prevoza i podjela ugovora o prevozuKao što je rečeno osnovna podjela svih ugovora o prevozu jeste naugovor o prevozu stvari, odnosno robe i na ugovor o prevozu putnika.Menutim, ugovori o prevozu a posebno oni o prevozu robe mogu sedijeliti i po mnogim drugim kriterijumima. Menunarodno i nacionalnotransportno zakonodavstvo poznaje i posebno reguliše: ugovor opomorskom prevozu; ugovor o rječnom prevozu, odnosno prevozuunutrašnjim plovnim putevima, ugovor o prevozu stvari željeznicom,ugovor o prevozu stvari drumom i ugovor o prevozu stvarivazduhoplovom. Odgovarajući ugovori postoje i kada se radi oprevozu putnika. Posebnu vrstu ugovora koji mogu da budu i sastavnidio ugovora o prevozu putnika, ali i samostalni ugovori, čine ugovori oprevozu prtljaga u pojedinim vrstama transporta.Dalje, ugovore o prevozu je moguće podjeliti i prema trajanju prevoza,a i prema načinu izvršenja tog prevoza. Prema trajanju prevoza, sveugovore o prevozu dijelimo na ugovore na vrijeme i ugovore naputovanje.Prema načinu prevoza element za menusobnu podjelu ugovora jestenačin iskorišćenosti prevoznog sredstva. Ta vrsta ugovora od najvećeg

značaja je u pomorskom pravu, ali može da se primjeni i na drugegrane transporta. Ovdje se radi o podjeli na ugovore za cijeli kapacitetplovila ili vozila, za odrenenu količinu robe ili za prevoz pojedinihstvari.Sa stanovišta organizacije prevoza treba istaći da postoje dvijeosnovne vrste prevoza i to: linijski i slobodan prevoz. Zakon oobligacionim odnosima ne bavi se definisanjem ove dvije vrsteprevoza, ali prevoziocu koji obavlja linijski prevoz nameće obavezu daredovno i uredno održava objavljenu liniju, da na prevoz prima svakolice ili stvar koji ispunjavaju uslove odrenene u objavljenim opštimuslovima prevozioca, te da za slučaj da ne bude dovoljno mjesta zapodmirenje svih zahtjeva za prevozom unaprijede objavi red prvenstvakako će se prevoz izvršiti. Ovim zakonodavac odrenuje karakterlinijskog prevoza kao javnog prevoza, te se ukazuje na ulogu linijskihprevoznika koja se sastoji u vršenju odrenene javne službe. Na ovuosobinu saobraćaja posebno se skreće pažnja jer je ona jedinstvena zasve prevoznike koji obavljaju linijske prevoze, a za željeznicu kaoprevoznika važi kao opšte načelo. Inače, linijski prevoz označavamokao vrstu prevoza koji prevozilac obavlja po unaprijed obavljenomredu vožnje. Taj prevoz održava se stalno u jednakim vremenskimrazmacima, bez obzira na to da li u datom momentu na odrenenoj linijiima dovoljno robe, odnosno putnika za prevoz ili ne.Slobodni prevoz je vrsta prevoza kod koga prevozilac ide za robom ivrši se od slučaja do slučaja bez unaprijed utvrnenog reda vožnje,odnosno plovidbe. Ova vrsta prevoza od značaja je posebno upomorskom i vazdušnom saobraćaju, ali postoji i u drumskom. Ovi34prevozi u pomorstvu poznati su kao tramperski ili čarter prevozi, a uvazdušnom saobraćaju kao vanredni ili čarter prevozi. Ugovori naosnovu kojih se zaključuju takvi prevozi poznati su kao čarter ugovori.U svijetu je uobičajeno da se svaki slobodni prevoz, bilo robe iliputnika, naziva čarter prevozom, mada uvijek ne mora da znači da uformalno-pravnom smislu stvarno dolazi do zaključenja ugovora očarteru.103.2 Glavne karakteristike ugovora o prevozuTransportno odnosno saobraćajno pravo ima odrenene osobine ikarakteristike po kojima se razlikuje od drugih grana prava. Takone iugovori o prevozu koji na izvjestan način čine centralni diotransportnog odnosno saobraćajnog prava, imaju svoje posebnekarakteristike koje ih razlikuju od ostalih ugovora privrednog prava.Način zaključivanja. Prva i osnovna karakteristika ovih ugovora jesteodreneni formalizam koji je od značaja kod njihovog zaključivanja. Uprincipu svi ovi ugovori ili barem velika većina tih ugovora spada uneformalne ugovore, kao što su i ostali ugovori robnog prometa. Ipak,sve ove ugovore najčešće prate i odreneni, unaprijed predvinenipismeni dokumenti. Zavisno od vrste prevoza kao prevozne ispraveizdaju se teretnica ili tovarni list. U linijskoj plovidbi i u linijskimprevozima ugovori spadaju u red tzv adhezionih ugovora ili ugovora

po pristupu. Naime, transportni ugovori u linijskom prevozu po svojojprirodi su adhezioni uslijed monopola linijskih transportera, što utičena mogućnost izbora druge ugovorne stranke i samim time dajemogućnost linijskim prevoznicima da svoje uslove prevoza namećukorisnicima prevoza. Pojavni formalni oblik preko koga se manifestujeadhezioni ugovor u transportu, jesu pomenute prevozne isprave.Kada govorimo o ugovorima koji se zaključuju u slobodnimprevozima, i oni imaju svoje posebne karakteristike. Ova osobinanajviše dolazi do izražaja u pomorskom pravu. Kod slobodnih ilitramperskih prevoza u pomorstvu dolazi do zaključenja čarter ugovorana dokumentima odnosno unaprijed pripremljenim ugovornimformularima koji se nazivaju čarter partije. Ovi ugovori odlikuju setime što kod njih sloboda ugovaranja nije isključena, odnosnoumanjena kao kod adhezionih ugovora, već se samo radi o posebnomnačinu zaključivanja ove vrste ugovora. Ovdje se za svaki ugovorpriprema unaprijed sastavljeni i odštampani formular sa detaljnoregulisanim pravima i obavezama ugovornih strana. Otuda i njihovnaziv formularni ugovori. Oni su nastali kao rezultat pregovaranja,dogovaranja i usaglašavanja suprotnosti interesa izmenu transportera ikorisnika njihovih usluga, te mnogih menunarodnih i nacionalnih35trgovačkih organizacija i udruženja koja se bave poslovima od interesaza unaprenenje trgovine i transporta. Njihov osnovni zadatak je daolakšaju pregovaranje i zaključivanje vrlo komplikovanih ugovornihodnosa i samim tim da ubrzaju takvu vrstu ugovaranja koja bi se jakoodugovlačila ako bi svaki put iz osnova stranke morale da stvarajunovi ugovor. Zbog toga su kod ove vrste ugovora, budući da su oniinače neformalni, razne izmjene i dopune ne samo dozvoljene već iuobičajene.Prevozne isprave. Zaključivanje prevoznih ugovora redovno pratiodgovarajući dokument, odnosno prevozna isprava. Rečeno je dapostoje dvije vrste prevoznih isprava u transportu i to teretnica itovarni list.Teretnica je prevozna isprava koja se upotrebljava isključivo upomorskom transportu, a u novije vrijeme i u transportu unutrašnjimplovnim putevima.Tovarni list se upotrebljava kao prevozna isprava u svim ostalimgranama transporta, s tim što se u transportu unutrašnjim plovnimputevima upotrebljava pored teretnice. U novije vrijeme praksa jestvorila i pomorski tovarni list.Osnovna svrha i porijeklo jedne i druge isprave su istovjetne. Nastalesu iz pisama koje su trgovci predavali vozarina da ih na odredištuuruče primaocima sa opisom robe, a obje isprave ujedno su složile, a idanas im je u tome svrha nepromjenjena, kao dokaz o primljenoj robina prevoz onako kako je opisana u prevoznoj ispravi i obećanju da ćeu takvom stanju uručiti primaocu na odredištu. Glavna razlika izmenuove dvije prevozne isprave sastoji se u tome što je teretnica hartija odvrijednosti, a tovarni list po pravilu nije. To je u uskoj vezi sa

sljedećom bitnom razlikom, a naime, da original tovarnog lista, iliobavezno jedan primjerak tovarnog lista koji ima ulogu originala,putuje zajedno sa robom, i sa njom se na odredištu predaje primaocu,dok original teretnice ostaje u rukama pošiljaoca, odnosno krcatelja upomorskom transportu, i ovaj njime slobodno raspolaže kao hartijomod vrijednosti, dok sa robom putuje samo kopija teretnice koja jeneprenosiva i nema karakter hartije od vrijednosti.Dalja karakteristika prevoznih isprava sastoji se u tome što one dajunjihovim imaocima odrenenu vrstu prava prema vozaru sve dokugovorni odnos traje. Vršenje mnogih prava vezano je isključivo zaposjedovanje prevozne isprave.Jugoslovensko pravo kroz naše sadašnje zakonodavstvo stalo je nastanovištu da se da mogućnost da se i tovarni list izdaje kao hartija odvrijednosti i to u svim granama transporta. Takva mogućnost,menutim, dosta je ograničena u menunarodnom pravu i po pravilu setraže posebni dodatni uslovi ako se želi tovarni list izdati kao hartija odvrijednosti. Ovo se posebno odnosi na željezničko pravo. Danastakone može da se govori i o obratnom trendu koji postoji u pravu, a to36je da i u pomorstvu dolazi do izdavanja tovarnog lista koji jeneprenosiv.Tovarni list se menusobno razlikuje u raznim granama transporta, paće i u svakoj grani transporta biti posebno obranen.Posebne karakteristike odgovornosti prevozioca. Pored formeugovora o prevozu i prevoznih isprava, sljedeću specifičnost činiodgovornost prevozioca u saobraćajnom pravu. Odgovornostprevozioca da robu ili putnike uspješno, bez štetnih posljedica i bezzakašnjenja preveze do odredišta, vrlo je značajna u saobraćaju i zbogtoga ima svojih specifičnih osobina po kojima se izdvaja iz opštegsistema odgovornosti u grananskom i privrednom pravu.Karakteristike odgovornosti u transportu bile bi:Pooštrena odgovornost koja se zavisno od grane transportamanifestuje bilo kao objektivna, odnosno kauzalnaodgovornost ili kao odgovornost na osnovu pretpostavljenekrivice;Ograničena odgovornost transportera u odnosu na obavezunaknade štete do jednog unaprijed odrenenog (limitiranog)iznosa naknade štete. Ovo ograničenje kod prevoza stvariutvrnuje se po jedinici tereta, a kod putnika po jednom putniku(ograničenje odgovornosti per caputa);Isključenje odgovornosti transportera u cjelosti u pojedinimunaprijed odrenenim slučajevima. Ovi slučajevi danas seredovno odrenuju propisima (menunarodnim i nacionalnim),dok se to nekada, posebno u pomorskom pravu, radilounošenjem klauzule o isključenju odgovornosti ugovora oprevozu, što se i danas djelimočno radi, ali uvijek u okvirupostojećih propisaOdgovornost transportera za radnje i propuste njegovog osoblja

i uopšte za radnje i propuste lica kojima se u poslovanju služi,kao za sopstvene radnje i propuste, jedna je od sljedećihosobina ove vrste odgovornosti. Zbog prirode poslovanja utransportu odgovornost za drugoga je bazični princip bez kogabi transporterova lična odgovornost najčešće ostala mrtvoslovo na papiru. U pomorskom pravu, a dijelom i u vazdušnompravu, klasični sistem odgovornosti transportera za radnje ipropuste svojih pretpostavljenih dijelo se po liniji odgovornostiza tzv nautičke i komercijalne greške takvih lica, pa zanautičke greške transporter ne bi odgovarao obzirom da one neraspolaže znanjima za upravljanje transportnim sredstvom, većsamo lice koje za to ima kvalifikacije, a koje su po pravilumenunarodno usaglašene, dok bi za komercijalne propustesnosio cjelokupnu odgovornost, kako za sopstvene propuste,tako i za propuste svojih potčinjenih. Danas se menunarodnozakonodavstvo kreće u pravcu napuštanja ove podvojenosti i37uvonenja potpune odgovornosti transportera za radnje ipropuste svojih potčinjenih kao za sopstvene radnje i propuste;Vezivanje odgovornosti transporetra za prevoznu ispravutakone je karakteristika ove vrste odgovornosti, koja posebnodolazi do izražaja kada dolazi do izdavanja prenosive prevozneisprave.Stopaž in tranzitu Sljedeća osobina transportnog prava u cjelini, avezana za izvršenje ugovora o transportu, jeste pravo pošiljaoca, a iprimaoca pod izvjesnim uslovima, na davanje naloga koji se odnose napreinačenje ugovora o prevozu, dok se roba nalazi u prevozu. Ovopravo iskazuje se u mogućnosti da pošiljalac robu koja je već poslataka primaocu zaustavi u toku putovanja, pa otuda i naziv za ovaj pravniinstitut stoppage in transitu, odnosno da da druge naloge za izmjenuugovora. Kada se radi o prevozu koji se vrši na bazi prenosivihprevoznih isprava, kada je u toku prevoza isprava prenesena naprimaoca, onda se i on može koristiti takvim pravom. Sve ovo je zbogtoga što prevozni ugovori nisu sami sebi cilj, već oni najčešćeomogućavaju dostavljanje dobara od prodavca do kupca i to u slučajukada su njihova sjedišta u različitim mjestima (distancionakupoprodaja). U takvim slučajevima prodavac je onaj koji uprevoznom ugovoru ima ulogu pošiljaoca, pa se zbog toga njemu moradati pravo poslovne transakcije. Naime ima dosta slučajeva da senakon zaključene kupoprodaje i upućivanja robe od strane prodavcakupcu okolnosti tako izmjene da prodavac više nema interesa da robastigne do kupca kao što je npr bankrotstvo kupca, izuzetno veliki padcijena, neopravdano odbijanje kupca da robu primi i mnogi drugirazlozi. U takvoj situaciji priznaje se pravo prodavcu da robu zaustavidok se ona nalazi u transportu, da zatraži povraćaj te robe umjestootpreme, da da drugu vrstu naloga za izručenje, uključujući i izručenjedrugom licu itd. Prema tome stoppage in transitu u osnovi po svojojprirodi predstavlja pravo neisplaćenog prodavca u odnosu na robu dok

još nije isporučena kupcu.Menusobni odnos prevozioca i primaoca. Od značaja za pravna lica isuštinu pravnih odnosa koji se javljaju kod ugovora u transportu jesu imenusobni odnosi izmenu prevozioca i primaoca. Kod utvrnivanjaovog odnosa treba uvijek imati u vidu da po pravilu primalac nije uugovornom odnosu sa prevoziocem. Svoje pravo prema prevoziocuprimalac redovno ostvaruje na osnovu prevozne isprave, bilo na načinšto je kao primalac redovno ostvaruje na osnovu prevozne isprave, bilona način što je kao primalac u toj ispravi naznačen, ili pak što on urukama drži ispravu i njome se legitimiše vozar. Ako je primalac najedan od prednja dva načina označen i utvrnen, onda je vozar dužan danjemu izvrši činidbu koja se sastoji u predaji tereta koji je prevozio.Menutim iako se kod definisanja ugovora o prevozu kaže da jepošiljalac taj koji kao drug ugovorna strana plaća vozarinu prevozniku,odnosno vozaru, u praksi vrlo često je primalac taj koji na odredištu38treba da plati vozarinu, a ponekad i neka druga davanja kao što suprevozni troškovi, takse i sl. U takvoj situaciji kada prevozilac odpošiljaoca nije naplatio vozarinu, roba koja se prevozi predstavljaprevoziocu garanciju da će mu vozarina na odredištu biti plaćena, pazbog toga on nije dužan da teret izruči primaocu sve do trenutka dokovaj prema njemu ne ispuni obavezu plaćanja vozarine i eventualnodrugih postojećih sporednih obaveza. To pravo vozara, da ne isporučirobu prije plaćanja vozarine, poznato je kao pravo zadržavanja,odnosno pravo retencije na koje je vozar ovlašćen u svim granamatransporta. Isto tako ako u krajnjoj liniji primalac odbije da plativozarinu i druge troškove, ili ako se primalac na odredištu ne pojavi,prevozilac ima pravo da teret izloži prodaji i da se iz dobijene prodajnecijene namiri za svoja potraživanja. Ovo doduše ne treba bukvalnoshvatiti jer po pravilu prevozilac će prvo teret predati u javna skladišta,pa onda pričekati da istekne rok za naplatu potraživanja, a tek poslijetoga pristupiti prodaji tereta. Menutim, sve to ne utiče na izvršenjeosnovnog prava, a ovo pravo prodaje pripada prevoziocu po zakonu,pa se zato kaže da prevozilac na robu koju prevozi ima zakonskozaložno pravo.Polje primjene menunarodnog i nacionalnog prava. Značajnukarakteristiku transportnog prava i ugovora o transportu čini i odnosizmenu primjene menunarodnog prava i nacionalnog prava svakepojedine države. Kada se radi o pomorskom pravu, onda važi praviloda se menunarodne konvencije koje je jedna država potpisala i pristalana njihovu primjenu, unose u nacionalno pravo te države. To važi i zapravo unutrašnje plovidbe, pogotovo kada se izjednačava sapomorskim pravom. U ostalim granama transporta karakteristično jeda se menunarodni prevozi direktno regulišu normama odgovarajućihmenunarodnih konvencija. Zbog toga uvijek treba voditi računa o tomeda li je odreneni prevoz menunarodni ili nacionalni. Današnjejugoslovensko pozitivno pravo sadrži i odgovarajuće opredjeljenjeprema tom razlikovanju. Naime u čl. 1 Zakona o ugovorima o prevozu

u željezničkom saobraćaju i u istom članu Zakona o ugovorima oprevozu u drumskom saobraćaju, te u članu 222 Zakona oobligacionim i osnovnim materijalno pravnim odnosima u vazdušnojplovidbi sadržane su o tome identične, odnosno slične odredbe kojeparafrazirano glase, da se odredbe odrenenog zakona primjenjuju naodnose nastale iz ugovora o prevozu putnika i stvari u unutrašnjemsaobraćaju, ali i u menunarodnom saobraćaju ako menunarodnimugovorom nije drukčije odreneno. Prema tome, jugoslovensko pravobudući izjednačeno sa menunarodnim pravom, primjenjuje se i namenunarodne prevoze kada do spora done na jugoslovenskoj teritorijiili uopšte kada se nane da se radi o nadležnosti jugoslovenskog prava.Menutim, to ne isključuje obavezu opreza da se uvijek mora vidjeti ibiti siguran o tome da li u svakom konkretnom slučaju ne postojiodrenena suprotnost izmenu jugoslovenskog i menunarodnog prava,39jer u svakoj takvoj situaciji uvijek dolazi do direktne primjenemenunarodnih konvencija.104. UGOVOR O PREVOZU ROBE MOREM IUNUTRAŠNJIM PLOVNIM PUTEVIMATransport robe morem i unutrašnjim vodenim putevima u Jugoslavijiregulisan je Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi iz 1998.godine. Prema tom zakonu, transportni ugovori u pomorstvu označenisu zajedničkim nazivom- ugovori o iskorišćavanju pomorskih brodova.Svi ti ugovori o iskorišćavanju pomorskih brodova dijele se na dvijevelike grupe i to na ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima i naugovore o zakupu broda. Po klasičnoj pravnoj definiciji zajedničkakarakteristika ugovora o pomorskim plovidbenim poslovima sastoji seu tome što su to ugovori o djelu i oni se suprostavljaju ugovoru ozakupu kao vrsti ugovorne pogodbe kojom se centralno mjesto dajeiskorišćavanju broda, odnosno brodskog prostora. To pitanje izmenuelemenata vezanih za iskorišćavanje broda i čisto transportnihelemenata uvijek je bilo dominantno u pomorstvu i najviše je uticalona kategorizaciju ugovora u transportu prvenstveno robe u pomorstvu.To je imalo uticaja i na naš zakon i polazeći od takvih mogćih podjelaon sve ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima dijeli dalje udvije velike grupacije i to na tzv. brodarske ugovore i pomorskovozarske ugovore.Kod brodarskih ugovora pored elemenata prevoza zastupljen je ielemenat iskorišćenosti brodskog prostora, dok bi pomorsko vozarskiugovor bio čisti ugovor o transportu robe pomorskim putem.Brodarski ugovori opet prema zakonu, dijele se na brodarske ugovorena putovanje i brodarske ugovore na vrijeme, s tim što posebnukategoriju predstavlja brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod.Brodarski ugovor na putovanje u svjetskoj pomorskoj praksi nazivase voyage charter i redovno se zaključuje za kapacitet cijelog broda,mada naš zakon dozvoljava mogućnost da se takvi ugovori zaključuju iza srazmjerni dio broda, odnosno za pojedinačni brodski prostor.Ugovore koji bi se zaključivali za manje od cijelog broda moguće je

realizovati samo u onim situacijama kada robe više naručilaca imajuistu polaznu i odredišnu luku, što se u praksi stvarno rijetko dogana.Brodarski ugovori na putovanje u praksi zaključuju se na unaprijed40pripremljenim formularima za tu svrhu i najpoznatiji svjetski formularna kome se čarter na putovanje zaključuje jeste tzv. GENCONCHARTER.Brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod u svjetskoj pomorskojpraksi naziva se Time Charter. Ovaj ugovor nije čisto prevoznapogodba već putem njega brodovlasnik pruža naručiocu svojimbrodom i svojom posadom kompletan stručan servis prevozne usluge,ali na način što komercijalnu eksploataciju broda prepušta naručiocu.To ima za posljedicu da stvarne ugovore o prevozu robe morem(ugovore o voyage charter-u ili ugovore u linijskom prevozu) brodomkoji je dat u time charter-u zaključuje naručilac i on daje naloge, uvremenu dok Time Charter traje, koje će prevoze brod da vrši i nakojim destinacijama, a vozarine od stvarno izvršenih prevozanaplaćuje Time Charter, pa time i ostvaruje komercijalnu zaradu izcijelog posla. Ugovor o time charteru zaključuje se na odrenenivremenski period koji se najčešće a zavisno od potreba naručioca iuslovima na pomorskom tržištu zaključuje na vrijeme od 6 mjeseci pado dvije godine, mada ima Time Chartera koji se zaključuju i na kraćei duže periode od navedenih. Čak postoji mogućnost da se ugovor oTime charteru zaključi i za samo jedno putovanje i onda je takavugovor poznat pod nazivom Trip time charter.Kako kod brodarskog ugovora na putovanje, tako i kod brodarskogugovora na vrijeme, naručilac toga ugovora dužan je da brodaru,odnosno brodovlasniku za izvršeni prevoz, odnosno uslugu, platiugovorenu naknadu koja se zove vozarina. Kod ugovora o čarteru naputovanje vozarina se po pravilu plaća nakon izvršenog putovanja ipredaje robe primaocu na odredištu, ali u praksi često se ugovara da sevozarina plaća unaprijed, a posebno ako se pored zaključenog ugovorao čarteru za teret koji se prevozi izdaje i teretnica. Vozarina kod TimeChartera plaća se u mjesečnim obrocima i to mjesečno unaprijed. To jefiksna cijena usluge koju brodovlasnik pruža naručiocu i cjelokupnasudbina ugovora vezana je za uredno plaćanje te vozarine, pošto je tocjelokupna zarada koju brodovlasnik ostvaruje iz ugovora o timecharteru. Zbog toga i njegovo pravo da raskine ugovor o TimeCharteru ako mu naručilac makar i jedan mjesečni obrok vozarine neplati uredno i na vrijeme.Kod ugovora na putovanje, tako i kod time chartera postoje unaprijedpripremljeni formulari na kojima se taj ugovor zaključuje. U svjetskojpomorskoj praksi uglavnom su u upotrebi baltajin Time Charter iNIPE Time Charter, koji se u posljednje vrijeme zaključuje i podnazivom ACBA TAJM.U pomorskoj teoriji i praksi naručilac iz brodarskog ugovora, ukolikomu to nije izričito zabranjeno samim ugovorom, ima pravo da satrećim licima zaključuje tzv. podbrodarske ili podprijevozne ugovore.

Kod ovih ugovora od značaja je da njihovim zaključenjem naručilacpo pravilu ne može da poveća brodovlasnikovu obavezu prema trećim41licima, koju je ovaj preuzeo osnovnim ugovorom. Brodovlasnik, jeprema tome, prema trećima, odgovorean saglasno odredbamaosnovnog ugovora, zatim saglasno odredbama prinudnih zakonskihpropisa, a saglasno odredbama podbrodarskog ugovora samo ako sumu ti uslovi bili poznati.Pomorsko vozarski ugovor koji se naziva još i ugovor o prevozupojedinih stvari morem, jedini je klasični prevozni odnosno transportniugovor o prevozu robe pomorskim putem i vezan je za vrstu pomorskeplovidbe koju smo u prethodnim izlaganjima označili kao linijskuplovidbu. Kod tog ugovora linijski brodovi u lukama u koje pristajuukrcavaju komadni teret pojedinih naručilaca koji se u ovom slučajunazivaju krcatelji i taj teret transportuju do odredišne luke kao i u svimostalim granama transporta pod uslovima da linijski brod ima mjestaza ukrcaj toga tereta i da teret nije takve prirode da je njegov prevozzabranjen ili da spada u prevoze pod posebnim uslovima. Pomorskovozarski ugovor zaključuje se na bazi jednog dokumenta koji se zovezaključnica i taj dokument ima karakter predugovora, odnosnodokumenta kojim brodar obećava vlasniku tereta da će mu teret uzetina prevoz. Stvarni ugovor zaključuje se od momenta kada je teretprimljen na prevoz, dakle ukrcan na brod. Nakon ukrcanja tereta nabrod brodar naručiocu, odnosno krcatelju u vezi sa ukrcanim teretomizdaje teretnicu i to je jedini pismeni dokument koji služi kao dokaz ozaključenom ugovoru koji je inače neformalan.Teretnica je prema tome najvažniji pismeni dokument, koji se kaoprevozna isprava izdaje u vezi sa zaključenjem i izvršenjem ugovora opomorskom prevozu. U vezi sa pomorsko vozarskim ugovorom dolaziredovno do izdavanja teretnice, a kod brodarskog ugovora naputovanje, iako izdavanje teretnice nije obavezno, za cjelokupni teretkoji se prevozi ili za pojedine djelove toga tereta takone se najčešćepored zaključenog ugovora o prevozu izdaje i teretnica. Izdavanjeteretnice uvijek je obavezno kada to krcatelj zatraži od brodara.Terenica je dokument sa odrenenom sadržinom i ona sadrži: označenjeugovornih strana, označenje i karakteristike broda kojim se prevozvrši, označenje i to po pravilu vrlo precizno tereta koji je primljen iukrcan na prevoz na odnosnoj teretnici, zatim uslove prevoza i potpisizdavaoca teretnice, a teretnicu izdaje ili sam brodovlasnik u komslučaju je potpisuje zapovjednik broda, ili agent u ime i za računbrodovlasnika u kom slučaju uvijek mora da naznači da teretnicupotpisuje kao agent, da ne bi za njega iz tog odnosa nastala samostalnaobaveza.U teretnici je posebno značajno označenje tereta po njegovimkarakteristikama. Podatke o teretu brodaru daje krcatelj odnosnonjegov predstavnik, a brodar ih unosi u teretnicu onako kako ih jedobio od krcatelja, i to kako u odnosu na vrstu, tako i u odnosu na42

količinu tereta koji se krca. Otuda je krcatelj i odgovoran za tačnostovih podataka koje daje brodaru. Menutim brodar je dužan da se sam ilično osvjedoči da je teret koji se krca na brod u dobrom stanju, te daje sposoban da neoštećen izdrži pomorski transport. Zbog toga je ondužan da sa stanovišta spoljnog izgleda izvrši pregled tereta ikonstatuje da li je teret u dobrom stanju ili nije, a posebno sastanovišta njegovog pakovanja, odnosno ambalaže. Ako teret nije udobrom stanju, onda će brodar o tome u teretnici unijeti obrazloženeprimjedbe, a ako smatra da je sa teretom sve u redu onda takvihprimjedbi neće biti. Teretnica u kojoj nema brodareve primjedbepoznata je u teoriji i praksi kao čista teretnica i takva teretnica se upravnom prometu zahtijeva jer nju jedino primaju banke kod isplatekupoprodajne cijene za robu, a takva teretnica je takone jedinagarancija primaocu da može uspješno da zahtjeva izručenje robe uneoštećenom stanju.Sljedeća važna osobina teretnice kao prevozne isprave sastoji se utome što za razliku od ostalih prevoznih isprava u transportu ona imakarakter hartije od vrijednosti i to tzv. stvarno pravne hartije odvrijednosti, što znači da je vlasnik teretnice ujedno i vlasnik robe kojaje u teretnici označena. Sledstveno, teretnica ima sve one osobine kojesu karakteristične za hartije od vrijednosti i to posebno po načinuizdavanja teretnice i mogućnosti i pravu da se ona prenosi. Naime,teretnicu je moguće izdati na sva tri poznata načina za izdavanjehartija od vrijednosti, a to je: na ime, po naredbi i na donosioca. Otudateretnica se i prenosi kao što se prenose hartije od vrijednosti.Teretnica na ime po pravilu je neprenosiva, ali se ipak može sa jednestranke na drugu prenjeti putem ugovora o granansko pravnoj cesiji.Teretnica po naredbi prenosi se putem indosamenta, a teretnica nadonosioca običnom prodajom iz ruke u ruku.Kao što je rečeno, teretnica se izdaje nakon što je roba ukrcana nabrod. Menutim, u linijskom prevozu često iz praktičnih razlogateretnica se izdaje i prije nego što je roba ukrcana na brod. Takavpostupak mora biti vidljiv i zbog toga takva teretnica obavezno u svomzaglavlju nosi naznaku „primljeno za ukrcaj“. Ukoliko teretnica nebude iskorišćena u toj fazi, kasnije kada done do ukrcaja robe na brod,teretnica „primljeno na ukrcaj“, obavezno se zamjenjuje teretnicom nakoju se stavlja oznaka „ukrcano“.Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi za pomorske prevozedozvoljava samo izdavanje teretnice, dok u unutrašnjoj plovidbi poredteretnice dozvoljava i izdavanje tovarnog lista. Ovakvo rješenjesvjetska pomorska praksa je prevazišla i danas se i u pomorstvu izdajepomorski tovarni list, koji za razliku od teretnice nije prenosiv. Takoneprodor informatičke tehnike ni komjuterizacije u poslovni život iposlovne transakcije, stvorio je tehničke mogućnosti da se izdaje i tzvelektronska odnosno komjuterska teretnica, pa je i ona danas zaživila u43praksi sa svojim posebnim pravilima koja su donijeta od stranesvjetske trgovačke zajednice.

104.1 Odgovornost za izvršenje ugovoraZa ugovore o prevozu robe morem i unutrašnjim vodenim putevimavaže pravila o ograničenju i isključenju odgovornosti na način kao štosu data u uvodnom dijelu. U tom pogledu treba reći da je pomorskozakonodavstvo bilo preteča i putokaz ostalim transportnimzakonodavstvima za regulisanje odgovornosti u transportu. Upomorskom pravu postoji cijeli niz isključenja brodara ododgovornosti za teret i ako se bilo koje isključenje može primjeniti, atu spadaju: viša sila, akti vlasti, požar na brodu i mnogi drugislučajevi, onda brodar uopšte nije odgovoran za štetu na teretu, a akoopet bude proglašen odgovornim za gubitak, odnosno štete koje su sedogodile na teretu on neće odgovarati do pune vrijednosti tog tereta,već ograničeno po jedinici tereta i to prema posljednjim izmjenama idopunama usvojenim u jugoslovenskom pravu, do 800 $ po jedinici. Stim u vezi značajno je objasniti pojam jedinice tereta. U pomortvu tose radi o koletima, paketima, paletama ili kontejnerima, pa otuda dostavisok nivo ograničenja. Kada se radi o rasutom teretu, onda se kaojedinica tereta obično uzima metrička tona ili druga veća jedinica akoje to posebno ugovoreno.104.2 Izvršenje ugovora o prevozu robe moremIzvršenje pomorsko prevoznih ugovora bilo u slobodnoj ili linijskojplovidbi (brodarskog ugovora na putovanje i pomorsko vozarskogugovora), vrlo je složeno, zahtjeva prethodno precizno regulisanje ikasnije od svih učesnika (a oni su brojni) poštovanje ugovora,zakonskih propisa i običaja koji su na snazi u lukama ukrcaja i iskrcajamorem standardnih uslova koji važe za ove ugovore.Brod koji se daje za izvršenje ugovora (ugovoreni brod) mora da budesposoban u svakom pogledu za bezjednu plovidbu i adekvatan prevoztereta, kako se to u pomorskom pravu kaže da je sposoban zaplovidbu(seaworty). Luka u kojoj brod krca ili iskrcava teret mora dabude sigurna. Pod pojmom sigurna luka podrazumjeva se luka koja jesigurna za pristajanje broda i vršenje ukrcaja, iskrcaja, operacija unavigacionom pogledu, te politički i zdravstveno.Sigurnost u navigacionom pogledu znači da je luka bezbjedna u smisludovoljno gaza i zaštite od nevremena.Politička sposobnost označava sigurnu luku u smislu da ona nijezahvaćena ratom, nemirima ili da brod iz drugih političkih razloga nebude zadržan u luci.44Konačno zdravstvena sposobnost podrazumjeva da luka u pitanju nijezahvaćena zaraznim tj karantinskim bolestima.Brod koji je došao u luku i/ili na mjesto odreneno za ukrcaj ima pravoda preda pismo spremnosti. Nakon ovog počinje sa krcanjem. Zaproces krcanja bitna su dvije vrste pravila. To su način i vrijemekrcanja. Ova pravila su različita zavisno od toga da li krcanje vršilinijski ili brod slobodne (tramperske) plovidbe. U prvom slučajulinijski brod (Liner Ship) ove operacije vrši po tzv linijskim uslovima(Liner Terms). U skladu s tim uslovima brod prima i predaje teret

ispod brodske dizalice (ship crane), a vrijeme ukrcavanja odreneno jeredom plovidbe.Prekoračenje odrenenog vremena za ukrcaj vodi tzv. zadržavanju(detention) i za takvo prekoračenje do koga može da done samopristankom brodara krcatelj mora da plati puno obeštećenja brodu.U slobodnoj plovidbi vrijeme ukrcaja i iskrcaja tereta predvina seugovorom ili običajima (uzansama) luke u kojoj se operacija vrši. Tovrijeme predvineno za ukrcaj/iskrcaj naziva se stojnice (lay days). Zakorišćenje stojnica ne plaća se posebna naknada. Stojnice se računajupo radnim danima, odnosno djelovima radnog dana u koje se mogloraditi, s time da se jedan dan računa 24 časa. O načinu računanjastojnica postoji nekoliko različitih klauzula koje preciziraju izloženoosnovno načelo o računanju stojnica. Nakon isteka stojnica brod, akoukrcaj/iskrcaj nije završen može da une u tzv. prekostojnice(demmurage).Na ovo dodatno vrijeme ima se pravo ako je ugovorom predvineno.Prekostojnice iznose polovinu vremena trajanja stojnica, ali seračunaju po tekućim, a ne po radnim danima. Prekostojnice brodardaje uz naknadu. Ugovorena naknada plaća se dnevno unaprijed, iuredno plaćanje uslov je korišćenja prekostojnica. Jugoslovenskopravo spada menu rijetka prava koja predvinaju i tzv. izvanredneprekostojnice. Radi se o zakonskoj obavezi brodara da teret koji jepostavljen uz bok broda, a ostao je neukrcan do isteka stojnica iliprekostojnica, ako ih je bilo, ukrca i tek nakon toga otplovi.Naknada za izvanredne prekostojnice je za 50% više od naknade zaprekostojnice.Troškovi ukrcaja/iskrcaja u brod kod ugovora na putovanje (voyagechartera-a) u principu su uključeni u vozarinu. Menutim u praksi oviugovori se redovno zaključuju po tzv FIO uslovima. Skraćenica FIOdolazi od klauzule na engleskom Free in and out, (slobodno u brod i iznjega), što znači da vozarina ne uključuje troškove ukrcaja i iskrcajatereta, već da trošak ukrcaja snosi krcatelj, a trošak iskrcaja primalac.Klauzula FIO, može da se ugovori u dvije dodotane varijante i to kaoFIOS ili FIOT. Skraćenica S stoji za riječ stowed (složeno) i ona sepredvina za čvrste, ambalažirane i komadne terete, u kom slučajukrcatelj, pored troškova ukrcaja snosi i trošak slaganja takvih tereta.45Skraćenica T znači trimed (poravnano) i krcatelju nameće obavezuplaćanja troška poravnanja rasutih tereta.Klauzula FIO, sa svoje dvije dodatne varijante reguliše snošenjetroškova ukrcaja i iskrcaja tereta, a snošenje rizika za ove operacije,samo ako je to posebno u samoj kaluzuli predvineno. Pitanje snošenjarizika, dakle pitanje ko snosi odgovornost za pravilno krcanje iiskrcavanje i za štete koje otuda nastanu, regulisano je posebno zalinijsku i za slobodnu plovidbu.U linijskoj plovodbi krcatelj snosi rizik do momenta postavljanja teretaispod čekrka, a brodar od momenta kada brodske dizalice (samarice)zahvate teret. Tako i u iskrcaju, brodar snosi rizik dok ne spusti, ne

oslobodi teret pod bok broda, a od tog momenta primalac.U slobodnoj plovidbi pravilo je da krcatelj snosi rizik dok teret neprene brodsku ogradu, a od tog momenta brodar, i obrnutim redomkod iskrcaja. Ovo pravilo menutim važi ako u ugovor o prevozu nisuuvrštene posebne klauzule kojima se ovo pitanje reguliše. Poredklauzule FIO, kojom može i prelazak rizika da se reguliše, to se čini iklauzulama FAS i Heavy lift, koje se isključivo odnose na prelazakrizika.FAS (Free alongside ship) klauzula koja u predvodu znači „slobodnouz bok broda“, ima istovjetan učinak sa klauzulom „ispod čekrka“, stim što se ona mora ugovoriti, dok „ispod čekrka“ linijski brod bezposebnog ugovaranja prima teret, a u jugoslovenskom pravu uvijekkada ništa posebno nije ugovoreno, čime naše pravo povećavaodgovornost brodara i u slobodnoj plovidbi.Heavy lift clause (klauzula o teškim teretima) odnosi se na terete čijatežina prelazi 2.000 kg (2 tone). Takve terete saglasno ovoj klauzulibrodar prima i predaje u brodskom skladištu, tako dase rizikcjelokupne operacije ukrcaja/iskrcaja prevaljuje na krcatelja, odnosnoprimaoca.104.3 Predaja tereta primaocu i prestanak ugovoraBrodar u iskrcajnoj luci teret predaje licu koje je u ugovoru o prevozuili u teretnici, ako je izdata, označeno kao primalac tereta, a nakon štomu je plaćena vozarina i svi troškovi vezani za izvršeni prevoz. Upraksi teret se najčešće predaje po teretnici i onda je dužnost brodarada zavisno od toga kako je teretnica izdana (na ime, po naredbi, i nadonosioca) teret preda zakonitom imaocu teretnice. Provjeru identitetaprimaoca i naplatu cijele ili preostale vozarine i troškova za brodaravrši njegov agent , pa kada je sve u redu izdaje potvrdu „bez zapreka“na osnovu koje primalac vrši prijem tereta. Ako po jednoj teretniciteret treba da se izda nekolicini primaoca, onda se to čini putemdiobnih, odnosno naloga za izručenje teretnice (delivery order). Kadana odredištu nema primaoca ili brodar primaocu koji se pojavio ne želi46da preda teret, brodar može da preda teret u javno skladište i timeispunjava svoju obavezu predaje čime izvršava ugovor. Ugovor oprijevozu stvari morem prestaje ako je onemogućen djelovanjem višesile ili zbog odustajanja jedne od ugovorenih strana koja je kriva zaodustanak treba da obešteti drugu ugovornu stranu.Jugoslovensko pravo na jedinstven način reguliše ugovore opomorskom prevozu i ugovore o prevozu unutrašnjim vodenimputevima, dakle prvenstveno riječni prevoz. Menutim kod regulisanjariječnih prevoza pored zakonskih odredbi uvijek se mora voditiposebno računa o opštim uslovima poslovanja svakog riječnogprevozioca jer to opšti uslovi predstavljaju osnovnu podlogu ugovorneobaveze. Takone, na pojedinim menunarodnim rijekama kao što je toslučaj i sa Dunavom, zemlje korisnice i njihova brodarstva zaključujumnoge ugovore i donose mnoga pravila poslovanja o kojima se moravoditi računa kod tumačenja prava riječne plovidbe, pa i utvrnivanja

menusobnih prava i obaveza ugovornih strana.105. UGOVOR O PREVOZU ROBE ŽELJEZNICOMTransport robe željeznicom dijeli se na menunarodni transport robeželjeznicom i na odgovarajući nacionalni, odnosno domaći transport.Na menunarodnom planu transport robe željeznicom regulisan jeBernskom konvencijom o regulisanju menunarodnog prevozaželjeznicom iz 1890 godine. Ova konvencija više puta je mjenjana idopunjavana i poznata je pod skraćenim nazivom CIM konvencijaDok je postojao socijalistički blok država u Evropi, onda su te državeimale svoj posebni sporazum o prevozu robe željeznicom i on je biopoznat pod skraćenim nazivom SMGS. Što se tiče CIM konvencije uEvropi toj konvenciji nisu pristupili tadašnji SSSR i Albanija. Danas jeza očekivati da i ove države, što će reći Albanija i države koje sustvorene na tlu bivšeg SSSR, pristupe menunarodnim sporazumima oprevozu robe željeznicom. Ovo tim prije, što je 1980.donijeta nova menunarodna konvencija u ovoj materiji, poznata kaoCOTIF konvencija, koja predstavlja odrenene izmjene i dopune CIMkonvencije kao menunarodne konvencije o prevozu robe željeznicom,a u sebi obuhvata i putničke prevoze koji su do tada na menunarodnomplanu bili regulisani posebnom konvencijom.Što se tiče jugoslovenskog prava, kod nas je u više navrata donošenozakonodavstvo za oblast željezničkih prevoza, a danas je na snaziZakon o ugovorima o prevozu robe u želejzničkom saobraćaju iz 1974godine, što podrazumjeva potrebu revizije ovog zakonodavstva injegovog usaglašavanja sa COTIF konvencijom.Prevoz robe željeznicom vrši se na osnovu ugovora o prevozu stvariželjeznicom koji je po zakonskoj definiciji takav ugovor kod kojeg seprevozilac obavezuje da stvar primljenu na prevoz preveze do uputne47stanice i da je preda primaocu, a pošiljalac se obavezuje da prevoziocuza to isplati ugovorenu prevozninu. Zakon ne ističe obavezu željezniceda stvari primljene na prevoz čuva, ali to se podrazumjeva, i samimtim i obaveza čuvanja ulazi u pojam ugovora o prevozu stvariželjeznicom.Ugovor se smatra zaključenim kada prevozilac primi na prevoz stvarisa tovarnim listom. Prijem se potvrnuje stavljanjem datuma i žigaotpremne stanice na tovarni list. Za utvrnivanje sadržine i karakterovog ugovora bitno je istaći da željeznica kao privredna organizacijavrši javnu službu, što podrazumjeva obavezu željeznice da na prevozprimi robu svih pošiljalaca. Te obaveze željeznica se može osloboditisamo ako nema raspoloživog prostora, odnosno ako su pojedine robetakve da željeznica nije dužna da ih primi na prevoz zbog njihovihnedostataka.Naknadu koju željeznica naplaćuje za prevoz nazivamo prevozninim iona se unaprijed odrenuje tzv tarifom, tako da je stranke ne mogusvojim sporazumom mjenjati. Visina prevoznine zavisi od vrste robekoje se prevoze željeznicom, kao i od vrste prevoza. Roba može da sepreda na željeznički prevoz, barem kada se radi o jugoslovenskom

zakonodavstvu i prevozima na jugoslovenskoj željeznici, sporovozno,brzovozno i ekspresno.Pod sprovoznim prevozom podrazumjeva se kod denčanih prevozaprevoz od 200 km na svakih 24 sata, a kod kolskih 200 km za prvih 24časa, a 300 km za svakih daljih 24 časa. Brzovozni prevoz je onajprevoz kod koga se kod denčanih prevoza prelazi 300 km za 24 časa,odnosno 300 km za kolske pošiljke za prvih 24 časa i 400 km zasvakih daljnih 24 časa. Ekspresni prevoz podrazumjeva da pošiljkaputuje zajedno sa pošiljaocem, odnosno odgovarajućom brzinom. Zaekspresne pošiljke izdaje se i poseban prevozni list – ekspresni list.Sve robe koje se predaju na prevoz željeznicom dijele se u dvijekategorije: na denčane i rasute, odnosno kolske pošiljke. Ovo je važnozbog toga što kod denčanih pošiljki željeznica prima na prevoz tepošiljke u svojim prostorijama sa obavezom da ih ona utovari uvagone, dok kod rasutih pošiljki, posebno ako se radi o velikimkoličinama robe, potrebno je da se vrši ugovaranje broja vagonaunaprijed, a obavezu utovara robe u vagon ima pošiljalac.Željezničko pravo, a time i ugovor o prevozu robe željeznicom, tako jesačinjeno da vodi računa o monopolskom pložaju željeznice kaoprevozioca, pa zbog toga željeznica nameće i odrenene strožijeobaveze kada se radi o pravima i obavezama željeznice. Zbog toga sunjene obaveze po pravilu utvrnene samim zakonom. Kao osnovneobaveze željeznice smatraju se: 1) izvršenje prevoza u utvrnenomprevoznom roku; 2) čuvanje stvari u toku prevoza i 3) predaja stvarioznačenom primaocu u tovarnom listu. Pored ovih osnovnih,željeznica može da preuzme i druge obaveze kao što su vaganje robe,obavljanje carinskih formalnoastu, isporuka robe pouzećem itd. Što se48tiče pošiljaoca, njegova osnovna obaveza iz ugovora je plaćanjeprevoznine.Urednim i blagovremenim ispunjenjem ugovora i naplatom prevoznineujedno i prestaje ugovor o prevozu robe željeznicom. Menutim ugovormože prestati još i uslijed više sile kada dolazi do nemogućnostiizvršenja, kao i otkazivanjem već započetog izvršenja ugovora bilokoje od strane željeznice ili od starne pošiljaoca.Za karakter i prirodu ugovora o prevozu robe željeznicom značajno je ipravo pošiljaoca da u toku prevoza raspolaže sa robom na način štomože da izda nalog da se roba u uputnoj stanici preda drugomprimaocu, a ne onom označenom u sprovodnom listu, da se roba utoku prevoza zaustavi u nekoj od uputnih stanica ili da se roba povratiu otpravnu stanicu.Vidjeli smo da se ugovor o prevozu robe željeznicom zaključuje nanačin što željeznica pošiljaocu izdaje tovarni list za žigom otpremnestanice na tom mjestu. Tovarni list u željezničkom pravu je formalnaisprava i izdaje se na obrascu željeznice.Tovarni list služi kao dokaz o zaključenom ugovoru o prevozu stvariželejznicom i kao potvrda da su stvari primljene na prevoz, uzistovremenu obavezu željeznice da te stvari uredno isporuči primaocu

označenom u tovarnom listu.Za željeznički tovarni list karakteristično je da se izdaje u jednomprimjerku, te da taj primjerak po odredbama samog zakona nemakarakter originala, već se radi o duplikatu tovarnog lista. Na tomduplikatu željeznica kao prevozilac je dužna da potvrdi dan, a za lakokvarljive stvari i žive životinje i čas njihovog prijema na prevoz. Poredisticanja da je primjerak tovarnog lista kod pošiljaoca duplikat,posebno se naglašava da duplikat tovarnog lista nema važnosttovarnog lista koji prati pošiljku što u prvom redu treba da znači da sena osnovu duplikata tovarnog lista na odredištu ne može da vršiprijem robe, odnosno pošiljke.Tovarni list izdaje se za svaku pošiljku posebno, Isto tako, pošiljalacpo jednom tovarnom listu može da bude samo jedno lice.Zakon odrenuje da željeznički tovarni list mora da sadrži:1. mjesto i datum sastavljanja2. naznačenja uputne stanice koj mora da odgovara imenikuželjezničkih stanica3. ime i prezime ili naziv primaoca i njegovu adresu4. naznačenje vrste i težine stvari5. ime i prezime i naziv pošiljaoca, njegovu adresu i potpis kojimože da bude zamjenjan pečatom6. žig otpravne stanice7. prevozne i druge troškove8. spisak isprava koje se prilažu uz tovarni listU toku izvršenja ugovora o prevozu robe željeznicom, može da donedo potpunog ili djelimičnog gubitka pošiljke, do njenog oštećenja ili49do zakašnjenja u predaji pošiljke primaocu. Za gubitak ili oštećenjerobe, kao i za zakašnjenje željeznica odgovara pošiljaocu, odnosnoprimaocu na bazi objektivne odgovornosti, što znači da se obaveze zanaknadu štete može osloboditi samo ako je šteta nastala usljed višesile, krivice pošiljoca ili primaocu i prirodnih svojstava i mana samerobe.Menutim, dodatno, kao što je to uobičajeno u transportu, predvineni suslučajevi isključenja odgovornosti i to: za prevoz koji se vrši uotvorenim kolima na osnovu važećih propisa ili sporazumapostignutog sa pošiljaocem i navedenog u tovarnom listu; zanepostojanje ili nedovoljno pakovanje stvari koje su uslijed tihnedostataka po njihovoj prirodi izložene gubitku ili oštećenju; zbogutovara stvari, nepravilnog tovarenja i istovara, kada utovar ili istovarvrši pošiljaoc, odnosno primalac, na osnovu važećih propisa iliugovora zaključenog sa pošiljaocem ili primaocem, zbog prirode stvarikoje su po svojim svojstvima naročito izložene potpunom ilidjelimičnom gubitku ili oštećenju, zbog lomljenja, rnanja, truljenja,mraza, toplote, curenja, sušenja, rasipanja i sl, zbog predaje na prevozpod neispravnim, nepotpunim naznačenjem stvari koje su isključene izprevoza ili se primaju na prevoz pod posebnim uslovima ili akopošiljalac ne preduzme mjere predostrožnosti koje su propisane za

stvari koje se primaju na prevoz pod posebnim uslovima, zbogposebnih opasnosti kojima su izložene žive životinje prilikom prevozai prevoza živih životinja ili drugih stvari koje se na osnovu tarife ilisporazuma sa pošiljaocem navedenih u tovarnom listu moraju daizvrše uz pratnju, ako gubitak ili oštećenje nastanu zbog propuštanjapratioca da otkloni opasnost u vezi sa prevozom takvih pošiljki.U slučajevima kada je odgovorna za naknadu štete, željeznica nastaluštetu ne nadoknanuje u punom obimu, već ograničeno do jednogunapred odrenenog iznosa i to u visini koju odredi za to ovlašćeniorgan po kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene robe. Taj iznosodrenen je u visini od 23,3 $ po kilogramu bruto mase u dinarskojprotuvrijednosti.Željeznica odgovara i za zakašnjenje u predaji pošiljke i to 1/10 zasvaki dan prekoračenja, a najviše do 1/3 prevoznine. Menutim, ako jezbog prekoračenja roka isporuke primalac pretrpio i štetu, naknada zazakašnjenje može da iznosi do dvostruke vrijednosti prevoznine.106. UGOVOR O PREVOZU ROBE DRUMOMDrumski prevoz na menunarodnom planu regulisan je konvencijom ougovoru za menunarodni prevoz robe drumom, koja je donjeta uŽenevi 1956. godine a koju je Jugoslavija ratifikovala 1958. godine.Ova konvencija poznata je pod skraćenim nazivom CMR konvencija.50Na osnovu te konvencije donjet je odgovarajući jugoslovenski Zakon ougovorima o prevozu u drumskom saobraćaju 1974 godine.Regulisanje drumskog prevoza u značajnoj mjeri slično je saregulisanjem željezničkog, menutim, za razliku od želejzničkogprevoza gdje željeznica nastupa kao jedini transporter, dakletransporetr monopolista, u drumskom saobraćaju ima višetransportera- više privrednih organizacija i pojedinaca čija se osnovnadjelatnost sastoji u prevozu robe drumom. Zbog toga u drumskomtransportu u Jugoslaviji kao izvor prava, pored pomenutog Zakona, odznačaja su i opšti uslovi rada jugoslovenskih preduzeća javnogdrumskog saobraćaja u menunarodnom prevozu motornim vozilima iz1959 godine, koje je donjela tadašnja Savezna spoljnotrgovinskakomora kao i Opšti uslovi poslovanja pojedinih drumskih preduzeća uoblasti drumskog transporta koji se još nazivaju tarife.Kada je riječ o ugovoru o prevozu stvari drumom, naš zakonodavac (čl34. Zakona) ugovor o prevozu stvari drumom definiše kao ugovorkojim se prevozilac obavezuje da stvar preveze u mjesto opredjeljenjai da je u tom mjestu preda primaocu ili drugom ovlašćenom licu kojeprimalac odredi, a pošiljalac se obavezuje da prevoziocu isplatiugovorenu prevoznu cijenu koja se naziva prevoznina.Ugovor o prevozu stvari drumom saglasno odredbama našeg prava jeneformalan, ali ima i suprotnih mišljenja da je formalan, odnosnorealan, obzirom da se zaključuje na bazi predaje robe na prevoz iizdavanje tovarnog lista. Da je ugovor o prevozu stvari drumomneformalnog karakter treba zaključiti iz činjenice što za razliku odželjezničkog prevoza, gdje je izdavanje tovarnog lista obavezno, takva

obaveza u drumskom prevozu ne postoji. Naime, tovarni list izdaje sesamo u slučaju ako to stranke zatraže. Takone pored tovarnog lista kaopismena forma ovog ugovora javlja se i zaključnica, koja može dapredstavlja sami ugovor o prevozu ali i vrstu predugovora ako sekasnije tovarni list ipak izda. Treba skrenuti pažnju da se umenunarodnom drumskom prometu traži da se ugovor o prevozu robedrumom obavezno potvrdi u pismenoj formi, što podrazumjevaizdavanje drumskog tovarnog lista.Kada je ugovor zaključen prvo na osnovu zaključnice, pa onda donedo izdavanja tovarnog lista, zaključnica i tovarni list mora da sepodudaraju, a ako to nije slučaj, onda važe odredbe tovarnog lista,obzirom da primalac dobija samo tovarni list. U prilog tome da jeugovor o prevozu robe drumom neformalan govori i činjenica daneispravnost ili nepostojanje (gubitak) tovarnog lista nemaju uticaja napostojanje i sadržinu ugovora koji može da se dokazuje i drugimdokaznim sredstvima.Tovarni list u drumskom saobraćaju ima iste funkcije kao u ostalimgranama, a naime, da služi kao dokaz da je roba primljena na prevoz,uz obećanje da se prevoz uredno i na vrijeme izvrši i da se stvari izdajuprimaocu u mjestu opredjeljenja. Drumski tovarni list služi i kao dokaz51o uslovima ugovora o prevozu. U tom pogledu saglasno našoj sudskojpraksi, važi pretpostavka da je tačno ono što je navedano u tovarnomlistu dok se suprotno ne dokaže.Već je rečeno da ne postoji obaveza izdavanja drumskog tovarnoglista. Do njegovog izdavanja dolazi samo ako to zahtjevaju prevozilacili pošiljalac. Po njihovom zahtjevu tovarni list se izdaje prilikomprijema stvari na prevoz. Drumski tovarni list izdaje se u tri originalnaprimjerka i to je još jedna bitna razlika koja postoji u odnosu naželjeznički tovarni list.Prvi primjerak tovarnog lista predaje se pošiljaocu, drugi prati stvari uprevozu i predaje se primaocu, a treći ostaje kod prevozioca.Ako stvari koje se primaju na prevoz treba da se utovaraju u različitavozila, ili ako se radi o različitim vrstama stvari, ili ako su stvaripodjeljene u grupe, i pošiljalac i prevozilac imaju pravo da zahtjevajuda se za svako vozilo ili za svaku vrstu ili grupu stvari izda posebantovarni list.Sve naprijed navedeno su strogo formalne odredbe našeg prava, pa jezakonom odreneno da se ugovorne strane ne mogu sporazumjevatisuprotno tim odredbama, te da eventualno neki takvi sporazumi, akodo njih i done, ne proizvode nikakvo pravno dejstvo. Zakon odrenuje isadržinu drumskog tovarnog lista.Obavezni zakonski elementi drumskog tovarnog lista jesu:1. datum i mjesto izdavanja tovarnog lista2. ime ili naziv i adresa pošiljaoca3. ime ili naziv prevozioca4. registarski broj vozila5. datum i mjesto utovara stvari

6. ime ili naziv primaoca i mjesto istovara7. uobičajeni opis stvari i način pakovanja, a za opasne stvaripropisani opis8. broj koleta, njihove oznake i brojčane oznake9. bruto težina stvari ili količina izražena na drugi način10. troškovi u vezi sa prevozom stvari naknada za prevoz, dodatnitroškovi, carinske dažbine i drugi izdaci učinjeni od zaključenjaugovora o prevozu do predaje stvari promaocu), kao i ko ih plaća11. uputstva potrebna za carinske i druge radnje12. spisak isprava koje se prilažu uz tovarni listPored ovih obaveznih sastojaka, tovarni list može da sadrži i drugeneobavezne, kao npr podatke o zabrani pretovara stvari, podatke otroškovima koje pošiljalac preuzima na sebe, podatke o iznosupouzeća, podatke o iznosu vrijednosti stvari ili iznosu posebnevrijednosti stvari, podatke o uputstvima pošiljaoca prevoziocu upogledu osiguranja stvari, podatke o ugovorenom roku prevoza, bližepodatke o načinu utvrnivanja količine stvari, kao i druge podatke odznačaja za izvršenje prevoza.52Prevozilac izvršava obavezu iz ugovora o prevozu ako uredno i navrijeme preda pošiljku primaocu u mjesto otpreme. Predaja mora da seizvrši ovlašćenom licu. Karakteristično je da primalac može da odbijeprijem u kom slučaju mu se daje mogućnost da se naknadno izjasni oprijemu, ako u menuvremenu nije na drugi način raspolagao robom.Ako nema primaoca, a u odsustvu drugih uputstava prevozilac će robupredati u javno skladište i time izvršiti svoju obavezu iz ugovora oprevozu.Drumski prevozilac odgovara za gubitak i oštećenje robe u prevozukao i za zakašnjenje. Odgovornost prevozioca i u drumskom prevozuje objektivna, pa da bi se oslobodio odgovornosti mora da dokažepostojanje više sile, propuste na strani korisnika prevoza ili da je doštete došlo uslijed prirodnih svojstava, odnosno mana robe. Kadaodgovara za gubitak odnosno oštećenje, njegova odgovornost jeograničena. Drumski prevozilac, naime nastalu štetu ne nadoknanuje upunom obimu i iznosu, već ograničeno do jednog naprijed odrenenogiznosa po kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene robe. Ovajiznos utvrnen je na 12 USA $ po kilogramu bruto mase u dinarskojprotuvrijednosti i podložan je promjenama.Slično kao kod željezničkog prevoza i drumski prevozilac ima pravona posebne slučajeve isključenja svoje odgovornosti i to ako je dogubitka odnosno oštećenja stvari došlo uslijed upotrebe otvorenih inepokrivenih vozila, ako je takav prevoz ugovoren i to naznačeno utovarnom listu, ako je šteta posljedica lošeg rukovanja pošiljaoca iliprimaoca i ako na pošiljkama nije uopšte bilo ili su oznake bilenepotpune, odnosno nečitljive.Prevozilac odgovara i za zakašnjenje. Smatra se da je do zakašnjenjadošlo ako nije poštovan rok prevoza, a koji se utvrnuje premauobičajenom ili ugovorenom vremenu za koje treba da se izvrši. U tom

slučaju prevozilac za svaki dan zakašnjenja odgovara do 1/10prevoznine, ali ukupno ne više od 1/3 prevoznine.107. UGOVOR O PREVOZU ROBE VAZDUHOPLOVOMKod prevoza robe vazduhoplovom, kao uostalom kod svih ugovora oprevozu, od značaj je podjela na menunarodne i nacionalne, odnosnodomaće prevoze.Menunarodna konvencija koja reguloše vazduhoplovni prevoz, jestekonvencija za izjednačenje nekih pravila koja se odnode namenunarodni prevoz vazdušnim putem, donijeta u Varšavi 1929godine, a dopunjena Haškim protokolom iz 1955 godine. Odgovarajućidomaći zakon je Zakon o vazdušnom saobraćaju iz 1998 godine.Kada je riječ o prevozu robe vazdušnim putem, treba imati u vidu daova vrsta prevoza nema tako veliki značaj kao što su to prevozikopnom ili vodenim putevima. Vazdušni saobraćaj je daleko značajniji53kao putnički saobraćaj. Ipak, sa sve izrazitijim povećanjem veličine inosivosti vazduhoplova, oni se osposobljavaju za prevoz sveznačajnijih količina robe. Tako vazdušni prevoz postaje vrlo pogodnavrsta prevoza za robe koje se hitno moraju da dostave iz mjesta umjesto, za robe koje nisu kabaste i za robe visoke vrijednosti, odnosnoza sve vrste roba koje mogu da podnesu relativno visoke cijene ovevrste transporta. S pravnog stanovišta ovo je od značaja jer navedenemenunarodne konvencije, pa ni jugoslovenski zakon, ne odnose sesamo na prevoz robe i prtljaga, što je slučaj i sa našim zakonom.Ugovor o prevozu robe vazdušnim putem je ugovor koji se zaključujeizmenu vazduhoplovnog prevozioca i pošiljaoca, kojim se prevozilacobavezuje da plati naknadu koja se zove prevoznina.I kod ugovora o prevozu vazdušnim putem dolazi do izdavanjatovarnog lista, menutim tovarni list služi samo kao dokaz ozaključenom ugovoru, a ugovor je sam po sebi neformalan i može dase dokazuje svim drugim dokaznim sredstvima. Saglasno odredbamanašeg prava prevozilac ima pravo da traži od pošiljaoca da sačini i damu preda vazduhoplovni tovarni list, a pošiljalac ima pravo da traži odprevozioca da primi tu ispravu. Zakonske odredbe o pravu da se tražiizdavanje tovarnog lista, odnosno pravo da se traži prijem te isprave,prinudne su prirode i stranke se ne mogu odreći toga prava. Menutim,samo izdavanje tovarnog lista nije obavezno, jer ako niko ne zatražinjegovo izdavanje, prevoz se može valjano izvršiti i bezvazduhoplovnog tovarnog lista.Tovarni list, po pravilu, sačinjava se za više koleta, a prevozilac imapravo da traži od pošiljaoca da sačini tovarni list za svako koleto,odnosno pošiljaoc ima pravo da traži od prevozioca da primi posebnitovarni list za svako koleto. Što se tiče broja primjeraka u kome setovarni list izdaje, vazduhoplovno pravo slično je drumskom, papošiljalac sačinjava tovarni list u tri originalna primjerka i predaje ihzajedno sa stvarima prevoziocu. Prvi primjerak zadržava prevozilac,drugi primjerak prati stvari, a treći primjerak prevozilac predajepošiljaocu, pošto ga prethodno potpiše. Prvi primjerak tovarnog lista

mora da sadrži oznaku za prevozioca, a drugi za primaoca. Prviprimjerak tovarnog lista potpisuje pošiljaoc, drugi pošiljaoc iprevozilac, a treći samo prevozilac. Takvo rješenje u vazduhoplovnompravu prihvaćeno je zbog ubrzanja postupka oko izdavanja tovarnoglista. Potpis prevozioca mora da se stavi prije utovara stvari uvazduhoplov. Taj potpis može da bude zamjenjen pečatom, a potpispošiljaoca može da bude unaprijed odštampan, ali i zamjenjenpečatom.Pošiljaoc je odgovoran za tačnost podataka i izjava u tovarnom listukoje on unosi, ili koje na njegov zahtjev unosi prevozilac. Obzirom natakav način sačinjavanja tovarnog lista u vazduhoplovnom pravu,pošiljaoc je odgovoran za svaku štetu koju prevozilac pretrpi ili zakoju prevozilac bude odgovoran prema trećim licima, ako do štete54done zbog neispravnih, netačnih ili nepotpunih podataka ili izjavapošiljaoca u tovarnom listu.Kada dolazi do izdavanja tovarnog lista, onda to izdavanje ima dejstvoi na zaključenje samog ugovora o prevozu. Naime, smatra se da jeugovor zaključen predajom trećeg primjerka tovarnog lista pošiljaocu.U vazduhoplovnom pravu, slično kao u pomorskom, uvodi sepretpostavka o tačnosti podataka koji su navedeni u tovarnom listu otežini, zapremini, dimenzijama, ambalaži, kao i broju koleta koji supredati na prevoz. Ovo se posebno odnosi na spoljašnje stanje stvari iambalaže onako kako su opisani u tovarnom listu. Ako se prevozilacne slaže sa tačnošću ovih podataka, on je dužan da u tovarni list uneseprimjedbe o spoljašnjem stanju stvari, odnosno ambalaže, a kao teprimjedbe ne stavi važi pretpostavka da stvari i ambalaža nisu imalespoljnih nedostataka u momentu predaje. Ovo je od značaja za kasnijezahtjeve stranaka, iako tovarni list u vazduhoplovnom prevozu, sem uslučajevima kada je to posebno ugovoreno, ne predstavlja hartiju odvrijednosti što je po svojoj prirodi teretnica u pomorskom transportu.Tovarni list u vazduhoplovnom pravu mora da sadrži odreneneobavezne zakonske sastojke i to:1. mjesto i datum izdavanja tovarnog lista2. mjesto polaska i mjesto opredjeljenja3. ime ili naziv i adresu pošiljaoca4. idejni naziv i adresu primaoca5. vrstu i količinu stvari i6. spisak isprava koje se prilažu uz tovarni listPored ovog tovarni list u vazdušnom prevozu može da sadrži: rokisporuke, vrijednost pošiljke kao i druge podatke od značaja zaizvršenje ugovora o prevozu. Obavezni sastojci tovarnog lista uvazduhoplovnom pravu nisu tako brojni kao kod odgovarajućihdokumenata u drugim granama transporta. To je učinjeno pod uticajemizmjena Varšavske konvencije sadržanih u Haškom protokolu, gdje jenapušteno taksativno nabrajanje svih obaveznih elemenatavazduhoplovnog tovarnog lista i prepušteno ugovornim stranamanjihovo odrenivanje.

Za vazduhoplovni tovarni list u menunarodnim prevozima danas možeda se kaže da je standardizovan. Naime udruženje za menunarodnivazdušni transport (IATA) saglasno svojim opštim uslovimaposlovanja priredio je formular vazduhoplovnog tovarnog lista koji umenunarodnim prevozima koriste sve vazduhoplovne kompaniječlanice IATA, a po pravilu istovjetni su tovarni listovi i u domaćimprevozima. Taj tovarni list, pored obaveznih sastojaka koji su naprednavedeni, sadrži i uslove ugovora o prevozu vazdušnim putem.Vazduhoplovni povjerilac odgovara za štetu nanijetu korisnicimaprevoza zbog gubitka ili oštećenja robe u prevozu, kao i za zakašnjenjeiste.55Prema Varšavskoj konvenciji iz 1929 godine, vazdušni prevozilac jeza gubitak i oštećenje robe koju je primio na prevoz, odgovarao nanačin što se njegova odgovornost isključivala za slučaj tzv nautičkegreške pilota vazduhoplova, dakle slično kao i u pomorskom pravu.Menutim, protokolom iz 1955 godine ukinuto je ovo isključenjeodgovornosti, a vazduhoplovni prevozilac odgovara za štetu na teretuako je kriv što je do takve štete došlo i to za gubitak i oštećenje tereta,tako i za zakašnjenje.Vazdušni prevozilac nastalu štetu ne naknanuje u punom obimu, većograničeno do jednog unaprijed odrenenog iznosa od 20 USA $ pokilogramu bruto mase u dinarskoj protuvrijednosti tereta koji seprevozi.108. UGOVOR O OSIGURANJUUspješan razvoj privrednog života ugrožavaju mnogobrojninepredvineni doganaji i okolnosti sa često velikim mogućim štetnimposljedicama koje na ekonomskom planu mogu da otežaju,onemoguće ili što je najčešći slučaj, učine ekonomski neisplativomodrenenu, ili skup privrednih aktivnosti.Zbog navedenog, privredne aktivnosti ugrožavaju specifični vrlo velikirizici, kao uostalom i nesmetani život društva kao cjeline i pojedinacau društvu, pa se tako danas cjelokupno život ne može da zamisli bezosiguranja koje pruža zaštitu privredi i pojedincima protiv vanrednihdoganaja koji ugrožavaju njihovu aktivnost, imovinu život zdravlje idruge vrijednosti koje se mogu materijalno izraziti.Osiguranje kao organizovana djelatnost je ekonomska kategorija inastala je na odrenenom steprnu razvoja društva i njegovihproizvodnih snaga, sa ciljem da na osnovama solidarnosti iuzajamnosti zadovoljava potrebe pravnih i fizičkih lica i društva kaocjeline za pružanje obeštećenja u slučajevima kada su nastale šteteposljedica vanrednih doganaja. Tu je uvijek potrebno razlikovatinenadno i vanredno nastale štete u privredi od redovnog trošenjasredstava privrednih organizacija. Redovno trošenje sredstavaprivrednih organizacija nadoknanuje se putem amortizacije, avanredne štete putem osiguranja.Pravno, osiguranje se uspostavlja i realizuje preko ugovora oosiguranju. U tom pogledu sva osiguranja su ugovorne prirode, bez

obzira na to da li se zaključuju dobrovoljno, kao što je to najčešćeslučaj, ili se radi o obaveznom osiguranju, u koju kategoriju spadaju itzv zakonska osiguranja, a zašto kao primjer možemo da uzmemoobavezno osiguranje od odgovornosti vozila u drumskom saobaraćaju.Osiguranjem se bave za to specijalizovane organizacije, a mogu ipojedinci. U kapitalizmu to su osiguravajuća društva i osigurateljipojedinci i oni se bave osiguranjem sa ciljem da za sebe ostvare56ekonomsku dobit profit. To će sve više u budućnosti biti i cilj našihosiguravajućih društava, koja se sve više organizuju kao akcionarskadruštva ali naravno ona ne mogu da ostvare svoj cilj, a to je ostvarenjeprofita, ukoliko ne zadovolje društveni zadatak zbog koga suosnovana, a to je da pružaju privredi i pojedincima potrebnu zaštitunjihove imovine i drugih vrijednosti protiv nepredvinenih štetnihdoganaja.Savremeno osiguranje organizovano se ostvaruje kroz tzv rizičnezajednice. Da bismo bolje razumjeli pojam rizičnih zajednica,potrebno je da shvatimo i razumijemo i pojam rizika jer rizičnezajednice pružaju zaštitu protiv osiguranih rizika. Pod rizikom uosiguranju podrazumjevaju se vanredni doganaji, jer doganaji kojiizazivaju štete u normalnim okolnostima ne mogu da se podvedu podtaj pojam. Poseban element koji se vezuje za pojam rizika uopšte, jestei nepredvidljivost doganaja koji izazivaju štetne posljedice. Tunepredvidljivost treba shvatiti tako što se ne može sa sigurnošću dazna da li će odreneni doganaj nastati ili ne u toku vršenja odreneneprivredne aktivnosti, a i ako nastane onda se unaprijed ne može da znakojeg će intenziteta takav doganaj da bude. Iz ovoga proizilazi da podrizičnim zajednicama treba razumjeti takve zajednice u koje seudružuju subjekti koji se osiguravaju protiv istih ili sličnih rizika. Takose rizične zajednice javljaju kao osnovne ćelije osiguranja u okvirukojih se vrši tzv izjednačenje rizika. Veće rizične zajednice razumljivosu poželjne jer omogućavaju da se uz umjerene premije postignepokriće nastalih šteta. Veličina rizične zajednice zavisi od portfeljaosiguranja te rizične zajednice. Pod portfeljom osiguranja opet,podrazumjeva se skup homogenih rizika koje je osiguratelj formirao uokviru jedne rizične zajednice.Sredstva za pokriće štetnih doganaja u osiguranju sačinjavaju tzv.fondove osiguranja. Fondovi se u prvom redu formiraju od premijaosiguranja, ali mogu i iz drugih izvora kao npr. doprinosa i dotacija.Sredstva fondova osiguranja djele se na sredstva tehničke premije,rezerve sigurnosti, sredstva preventive i režijska sredstva. Sredstvatehničke premije su sredstva koja u toku jedne kalendarske godinesluže za pokriće vanrednih, izuzetno velikih šteta. Visina sredstvarezerve sigurnosti mora se pravilno planirati i ona se prenose iz godineu godinu. Kod osiguranja života rezerve sigurnosti nazivaju sematematičke rezerve. Sredstva preventive služe za aktivnostiosiguravajućih organizacija u pravcu sprečavanja da do štete done.Tako npr. u materiji osiguranja od požara osiguravajuće organizacije iz

tih sredstava mogu vatrogasnim društvima da kupuju vatrogasna kola idruga protivpožarna sredstva i time se postiže cilj da se bolje iefikasnije požari sprečavaju. Režijska sredstva izdvajaju se uodrenenom manjem procentu za rad stručnih službi osiguranja.Saosiguranje i reosiguranje su posebni oblici osiguranja putem kojih sevrši pokriće velikih rizika.57Saosiguranje predstavlja menusobno horizontalno povezivanjeosiguratelja koji preuzimaju po jedan dio vrijednosti osiguraneimovine, odnosno osiguranih sredstava. Npr. tri zajednice osiguranja.Odnosno tri rizične zajednice, mogu zajedno da pokriju jednoosiguranje i to na način što bi svaka od tih zajednica preuzela bilo po1/3 rizika u pitanju ili bi se podjela menu njima vršila po bilo kojojdrugoj srazmjeri.Reosiguranje je posebno značajan institut u organizaciji osiguranja ipredstavlja menusobno vertikalno povezivanje pojedinih osiguratelja,odnosno rizičnih zajednica. Suštinski kroz reosiguranje vrši seosiguranje osiguratelja, kod drugog, po pravilu finansijski jačegosiguratelja. Zbog toga pored postojanja ugovora o osiguranju, postojii ugovor o reosiguranju koji se zaključuje izmenu osnovnogosiguratelja i reosiguratelja odrenenih vrijednosti. Kao i saosiguranje,tako i reosiguranje od posebnog je značaja za osiguranje imovinevelike vrijednosti, pa do posebnog izraza dolazi u privredi uopšte, aposebno u transportu kod osiguranja transportnih sredstava, kao što sunpr brodovi ili vazduhoplovi. Saosiguranje i reosiguranje menusobnose ne isključuju.Saglasno oblastima, odnosno imovinskim vrijednostima kojima sepruža ekonomska zaštita putem ugovora o osiguranju, osiguranje seuobičajeno dijeli na osiguranje imovine, osiguranje lica i transportnoosiguranje. Po tom principu organizovane su i rizične zajednica, kakokod osiguravajućih organizacija u svijetu, tako i kod nas, s time štoako se ovo želi preciznije izraziti, onda se mora voditi računa da ima idrugih rizičnih zajednica koje se formiraju po drugim posebnimkriterijumima kao što su npr. rizične zajednice za ratna osiguranja ilirizične zajednice za osiguranja od odgovornosti, koje opet imaju svojespecifične izraze i organizacione forme u transportu, a posebno upomorskom osiguranju.Rečeno je da je osiguranje ugovorne prirode, odnosno da se pravnoizražava kroz ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju zaključuje seizmenu osiguravača ili osiguratelja ( u upotrebi je i jedan i drugi izraz,a radi se o organizacijama ili pojedincima koji se bave osiguranjem) iugovarača osiguranja. Saglasno tom ugovoru osiguratelj se obavezujeda ugovaraču osiguranja uz plaćanje odrenene naknade koja se zovepremija, izvrši pokriće protiv ugovorenih rizika (ili protiv svih rizikaza odnosnu vrstu osiguranja) i da u momentu ostvarenja osiguranogslučaja njemu ili licu koje on odredi, odnosno licu koje u trenutkuostvarenja osiguranog slučaja ima interes na osiguranom predmetu,isplati ugovorenu osiguranu štetu, odnosno nadoknadi štetu saglasno

uslovima osiguranja. Sa time ko može da bude osiguratelj već smo seupoznali, a ugovarač osiguranja je fizičko ili pravno lice koje saosigurateljem zaključuje ugovor o osiguranju. Ugovarač osiguranja jenajčešće ujedno i lice koje ugovorom o osiguranju osiguravasopstvenu imovinu, odnosno sopstveni imovinski interes, ili život ili58zdravlje ako se radi o osiguranju lica, ali to uvijek ne mora da budeslučaj. Ukoliko ugovarač osiguranja zaključuje osiguranje za sebe,onda je on ujedno i osiguranik po tom ugovoru o osiguranju, menutimako to nije slučaj, osiguranik je neko treće lice i osiguranje se javljakao ugovor u korist trećeg lica. To treće lice može da bude unaprijedpoznato, jer ga je odredio ugovarač osiguranja, ali i ne mora. Tako npr.u transportnim osiguranjima čest je slučaj da se zaključuje osiguranjerobe u transportu bez odrenivanja osiguranika koji će se tek kasnijeznati. Takva osiguranja poznata su kao osiguranja „za račun koga setiče“. Ipak treba istaći da se suštinski kod ugovora o osiguranju uvijekpojavljuje i osiguranik kao ugovorna stranka. To je ono lice koje utrenutku ostvarenja osiguranog slučaja može da dokaže da ima interesna osiguranom predmetu i koje sledstveno ima pravo od osigurateljada zatraži nadoknadu nastale štete.Ugovor o osiguranju je po pravilu neformalan ugovor i za njegovozaključenje ne traži se posebna forma. Menutim, odmah treba reći dakod svih vrsta osiguranja dolazi do izdavanja pismene isprave u vezisa zaključenim ugovorom i da je taj pismeni dokument polisaosiguranja. Neformalnost ugovora prirodna je i potrebna za mnogevrste osiguranja u privredi, a posebno za transportna osiguranja. Upraksi često dolazi do zaključenja ugovora o osiguranju preko telefona,pa se onda smatra da je datum zaključenja ugovora datum obavljenogtelefonskog razgovora. Ipak, odreneni ugovori o osiguranju i to oni nakoje se primjenjuje Zakon o obligacionim odnosima, formalnog sukaraktera, jer Zakon odrenuje da se ugovor smatra zaključenim kadaugovorne strane potpišu polisu osiguranja ili dokument koji se zovelist pokrića i koji prethodi izdavanju polise osiguranja. Menutim i utom slučaju od pismene forme u svemu ne zavisi postojanja ugovora,već se on može dokazivati i na druge načine, a polisa osiguranja jesamo osnovno dokazno sredstvo.Posebna pažnja poklanja se pravnoj prirodi ugovora o osiguranju.Naime, u pravnoj teoriji uvijek se postavlja pitanje da li je ugovor oosiguranju aleatorni ili komutativan ugovor. U jugoslovenskoj pravnojliteraturi skoro bez rezerve se usvaja gledište da se radi o aleatornomugovoru. Menutim, i pored toga čini se da je ispravnije da se prihvatistanovište da je to komutativan ugovor, jer su ipak prestacijeugovornih strana unaprijed odrenene. Takvom shvatanju u prilog trebaposebno istaći činjenicu da ukoliko se kod ugovora o osiguranjudokaže da se radi o osiguranju protiv nepostojećih rizika, onda sesmatra da osiguranja i nema, te da se duguje povraćaj premijeosiguranja. Uostalom, cjelokupna djelatnost osiguranja, pa samim timei ugovor o osiguranju, usmjereni su na restauraciju poremećenih

materijalnih vrijednosti u društvu, iz čega proizilazi da je ugovor oosiguranju po svojo pravnoj prirodi ugovor o naknadi štete.Obeštećenje se ističe kao osnovni princip svih imovinskih osiguranja.59Dokument služi kao dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju jestepolisa osiguranja. U polisi osiguranja sadržani su i uslovi ugovora oosiguranju.Polisa osiguranja je formalna isprava, menutim nemakarakter hartije od vrijednosti. Po svojoj pravnoj prirodi polisa seoznačuje kao isprava o dugu i legitimacioni papir.Polisa osiguranja sadrži ime ugovarača osiguranja, označenjeosiguranog predmeta, vrijednost na koju se vrši osiguranje ili kako ćese ta vrijednost utvrditi, rizike protiv kojih se osiguranje vrši,usloveosiguranja i potpis osiguratelja.Pored zakonskih propisa za prava osiguranika iz ugovora o osiguranjui za obaveze osiguratelja od posebnog su značaja uslovi osiguranja.Jugoslovenski osiguratelji imaju Opšte uslove za osiguranje imovine ilica i posebne uslove za mnoge vrste osiguranja. Kod tumačenjaugovora o osiguranju treba imati u vidu da prvenstvo za primjenu imasve ono što je dogovoreno menu samim ugovornim strankama i unijetou polisu osiguranja, zatim primjenjuju se odredbe iz posebnih uslovaosiguranja, a tek onda odredbe opštih uslova i zakonske odredbe, stime da odredbe niti posebnih uslova, a niti opštih, ne smiju biti usuprotnosti sa onim zakonskim odredbama koje su prinudne prirodi.Kod onih osiguranja koja su više povezana sa potrebom reosiguranja uinostranstvu, a posebno kod transportnih i pomorskih osiguranja, umnogome su u primjeni uslovi osiguranja koji važe na pojedinimvelikim svjetskim tržištima osiguranja. Transportno i pomorskoosiguranje u Jugoslaviji najviše se ravna i ugovori o toj vrstiosiguranja zaključuju saglasno uslovima osiguranja koji važe naLondonskom tržištu osiguranja. A osiguranje pomorskih brodova imenunarodno osiguranje robe u transportu postoje i menunarodniuslovi osiguranja, koji su doneseni u okviru organizacije UN.109. PRIJEVOZ STVARI SA VIŠEPREVOZILACAPod pojmom prevoza stvari sa više prevozilaca podrazumjevamo oneprevoze kod koji se prevoz vrši sa više vozara. To je objektivnapotreba savremenog prevoza stvari a posebno menunarodnog prevoza.Kada se roba prevozi sa kontinenta na kontinent onda se obično prvokoristi željeznički ili drumski prevoz, pa zatim dolazi do pomorskogprevoza pa, opet ako se roba ima prevesti u unutrašnjost poslijepomorskog prevoza, potreba menunarodnog prevoza i nekih drugihrazloga može doći do toga da se roba prevozi jednom te istom vrstomprevoznog sredstva, ali od strane više vozara, gdje se takone javljaelemenat prevoza stvari sa više prevozilaca.U slučaju kada se prevoz vrši jednom vrstom prevoznog sredstva npr.samo željeznicom, samo kamionom, samo brodom itd, a da viševozara učestvuje u tom prevozu onda takvu vrstu prevoza nazivamodirektnom prevozom.

60Ako se pak prevoz vrši sa više vrsta prevoznih sredstava i logičnosamim tim od strane više vozara, onda takvu vrstu prevoza nazivamomješovitim prevozom.Direktni i mješoviti prevoz pravno su karakteristični po tome štopostoji potreba za ustanovljenjem menusobne odgovornosti vozara upitanju koji teret prevoze kao i njihove odgovornosti za izvršenjeprevoza tereta prema primaocu.Vezano za mješovite prevoze kao značajno pravno pitanje postavlja sei pitanje izdavanja jedinstvene prevozne isprave. To je poseban slučajkada se pomorski prevoz kombinuje sa nekom drugom vrstomprevoza, jer isprava koj se izdaje u pomorskom prevozu redovno jeteretnica, a u drugim vrstama prevoza tovarni list.Zbog naprijed navedenog u okviru menunarodne zajednice vršeno jeviše pokušaja da se ustanovi jedinstven pravni sistem za mješoviteprevoze. Rad na ovom započet je još 1965 godine u okviruMenunarodnog instituta za izjednačenje privatnog prava u Rimu, da bikasnije bilo još nekoliko neuspjelih pokušaja, a onda je rad preuzet odstrane Ujedinjenih nacija pa je konačno 1980 godine u Ženeviusvojena Konvencija Ujedinjenih nacija o menunarodnommultimodalnom prevozu. Ovom konvencijom multimodalni prevozuvodi se kao posebna vrsta menunarodnog prevoza robe sa posebnimsubjektima i pravnim režimom. Da bi došlo do primjene Konvencijezahtijeva se: da se transport robe vrši pomoću najmanje dva različitanačina prevoza; da se mjesto preuzimanja robe i mjesto njene isporukenalaze u različitim državama, i da se prevoz vrši na osnovu ugovora omultimodalnom transportu. Konvencija uvodi u život posebnogmultimodalnog operatora (MTO) koji se pojavljuje kao subjekt oveoperacije, a zatim jedinstvenu transportnu ispravu na cijelomprevoznom putu i jedinstveno utvrnivanje visine odgovornosti, bezobzira u kon dijelu transportnog puta do štete dolazi.110. LUČKO-TRANSPORTNI UGOVORIMorska ili riječna luka jeste saobraćajno središte u kome semenusobno radi transporta roba sa pomorskim ili riječnim transportompovezuju druge vrste transporta roba sa pomorskim ili riječnimtransportom povezuje druge vrste transporta, prvenstveno željeznički idrumski. Luka je privredno preduzeće specijalizovano da vrši krcanje islaganje tereta u brod (ili tegljenice), iskrcaj iz broda, utovar i istovariz jednog transportnog sredstva u drugo. U luci se vrši i skladištenjerobe koja stiže radi ukrcaja ili nakon iskrcaja sa broda čeka na otpremuza krajnje odredište.Svi poslovi koje luka obavlja za pojedine naručioce obavljaju se naosnovu ugovora koji se zaključuju izmenu luke i korisnika njenihusluga. Materija ovih ugovora kod nas nije zakonski regulisana budući61da je te ugovore stvorila poslovna praksa, pa su oni regulisani putemopštih uslova poslovanja, tarifa i lučkih uzansi pojedinih luka.Na bazi poslova koje luka vrši oblikovale su se sljedeće vrste lučko

transportnih ugovora: slagački ili kako se redovno u poslovnoj praksinaziva štivadorskih ugovor, ugovor o skladištenju u lučka skladišta, saposebnim oblicima ovog ugovora skladište brod, skladište vozilo iugovorom o smještaju tereta u obalna skladišta, pretovarni ugovor iugovor s brodarom o korišćenju luke. Pored ovih ugovora kojima seregulišu pravni odnosi u vezi sa osnovnim uslugama koje luke pružajunezaobilaznim lučkim uslugama smatraju se i usluge tegljenja ipilotaže, ali ovi ugovori izučavaju se u okviru pomorsko pravnihpredmeta, pa su ovdje izostavljeni.Prilikom ukrcaja i iskrcaja tereta, odnosno utovara i istovara, u luci sevrši utvrnivanje količine tereta brojanjem, vaganjem, te utvrnivanjemnjegovog identiteta i kvaliteta. Ovaj posao, a posebno utvrnivanjekvaliteta tereta, zahtjeva visoku stručnost, a i nepristrasnost u radu, paga kako kod nas, tako i u svijetu, obavljaju za to specijalizovaneorganizacije za kontrolu količine i kvaliteta robe (kontrolne kuće).Inače, treba ukazati da je utvrnivanje identiteta i količine tereta(brojanje i vaganje) redovni posao koji se vrši u luci i to najčešće, akodone do spora u vezi sa količinom. Ugovor o kontroli kvaliteta ikoličine više je vezan za osnovni ugovor o kupoprodaji, ali kako se iova vrsta usluga najčešće pruža u lukama tako se i taj ugovor obranujepovezano sa ugovorima koji se odnose na lučko poslovanje.110.1 Slagački (štivadorski) ugovorSlagački poslovi u luci su oni poslovi putem kojih se obezbjenujeispunjenje ugovora o prevozu robe morem, odnosno unutrašnjimplovnim putevima. To su najvažniji lučki poslovi za koje je zbognjihovog značaja bilo planirano da se zakonski regulišu kada se radilona donošenju Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Nacrtzakona obuhvatio je taj ugovor u čl 582 do 590) Menutim, dousvajanja tih odredbi nije došlo ponajviše zbog protivljenjapredstavnika najvećih jugoslovenskih luka.Ipak, danas te odredbenacrta predstavljaju značajan putokaz kako treba da se reguliše irazumije slagački ugovor.Slagački ugovor se zaključuje na osnovu dispozicije (naloga)naručioca slagačkih usluga, a pravnu osnovu izvršenja sklopljenogugovora i prava i obaveza stranaka u vezi s tim izvršenjem čine opštiuslovi poslovanja luke, tarifa i lučke uzanse. Predmet slagačkogugovora, pa i slagački posao kao cjelina može se shvatiti uže i šire.Prema pomenutom nacrtu bilo je utvrneno da se slagačkim poslovimasmatra naročito:62a) iskrcaj tereta s broda, odnosno plovila u more ili na obalu injegov prevoz morem, vodom kopnom od broda do lučkog ilipristanišnog skladišta radi uskladištenja, ili do kopnenihprevoznih sredstava i utovar u ta sredstva;b) iskrcaj tereta u luci ili pristaništu iz kopnenih prevoznihsredstava, njegov prevoz u luci ili pristaništu kopnom, moremili vodom od lučkih ili pristanišnih skladišta do broda iliplovila, ukrcaj tereta na brod ili plovilo i njegovo slaganje na

brodu;c) prekrcaj tereta iz jednog plovila u drugoOvim, širim, utvrnivanjem predmeta slagačkog ugovora obuhvaćeni sui poslovi skladište – brod i skladište – vozilo, kao i pretovarni ugovor,koji su u poslovnoj praksi utvrneni kao posebni lučko-transportniugovori. U užem smislu predmet slagačkog (štivadorskog) ugovoračine:a) ukrcavanje tereta na brodb) slaganje tereta u brodu ic) iskrcavanje tereta iz brodas time da svaka od ovih operacija posebno može da bude predmetslagačkog ugovora.Važna karakteristika slagačkog posla sastoji se u činjenici što slagač uokviru prevoznog ugovora vrši fizičke radnje, koje ne utiču na prava iobaveze stranaka iz prevoznog ugovora, na njihove odgovornosti iposebno na značajne pravne radnje, kao što su predaja i prijem teretaza koje se vezuje momenat prelaska rizika za slučajnu propast stvariizmenu prodavca i kupca robe koja je predmet prevoza.Slagač (štivador) je stručna, specijalizovana organizacija za obavljanjeukrcaja, slaganje tereta u brod i iskrcaj tereta s broda. Otuda slagačkiugovor po svojoj pravnoj prirodi je ugovor o djelu (locatio operis), pase glavna slagačeva obaveza sastoji u profesionalnom (stručnom)izvršenju naručene usluge koju je u svemu dužan da izvrši premadobijenom nalogu, upotrebom pažnje urednog slagača i prema svimpravilima njegove struke. Naručenu uslugu slagač je dužan da izvršiuredno i na vrijeme. Ako je vrijeme izvršenja usluge odrenenougovorom (utvrnene dnevne norme ukrcaja) onda je slagač dužan da setih normi pridržava, a ako takvog ugovaranja nema onda je dužan dase pridržava normi ukrcaja/iskrcaja koje su za odgovarajući teretpredvinene lučkim uzansama.Naručilac posla sa svoje strane, dužan je da omogući slagačunesmetano vršenje usluge na način što će u u govoreno vrijeme i naugovoreno mjesto (odreneni lučki gat) postaviti brod spreman zakrcanje, odnosno iskrcavanje, da preda slagaču plankrcanja/iskrcavanja, te druge dokumente (carinske, zdravstvene itd),kojima se obezbjenuje nesmetani početak rada slagača.63Naručilac je dužan da slagaču za izvršenu uslugu prati ugovorenu,odnosno tarifom predvinenu cijenu usluge i to je njegova osnovnaobaveza iz ugovora o slagačkom poslu.Slagač je odgovoran za stručno i pravilno krcanje, slaganje i iskrcajtereta. U načelu slagač prema naručiocu odgovara za ove svojeobaveze neograničeno i na osnovu tzv. objektivne (kauzalne)odgovornosti, što znači da se za postojanje obaveze naknade pričinjeneštete ne traži postojanje krivice na strani slagača, već je dovoljnauzročna veza izmenu slagačeve radnje, odnosno propusta i nastaleštete.Po prihvaćenim načelima grananskog i privrednog prava odgovornost

u slučaju postojanja objektivne odgovornosti na strani nekog subjekta,u ovom slučaju slagača, isključuje se samo u slučajevima ako je doštete došlo uslijed:više sile u šta se ubrajaju posebno štrajk i izbijanje ratnihdoganajapožara i eksplozije nastalih bez krivice slagačaštete koju teretu prouzrokuje drugi teret, ako nije posljedicalošeg slaganjašteta nastalih uslijed prirodnih svojstava tereta, nedostatakapakovanja i sličnih nedostataka teretaOvim opšte priznatim usključenjima odgovornosti dodaju se i drugaisključenja koja se redovno predvinaju opštim uslovima poslovanjaslagača, ali dejstvo tih isključenja i njihovu opravdanost ocjenjuje sudu svakom spornom slučaju.Iz ugovora o prevozu robe morem za loše krcanje i slaganje odgovoranje brodar broda. Za tu svoju odgovornost on ima pravo da naknaduštete na teretu ograniči po jedinici tereta (koletu, paleti, kontejneru ilitoni) do odrenenog novčanog iznosa koji je različit u raznimzemljama, ali treba da bude otprilike protuvrijednost za 200 engleskihfunti, s time što u SAD ograničenje iznosi 500 USA dolara. Zbog togai slagač, kada se njegova odgovornost direktno ili indirektno odnosiprema korisnicima prevoza ima pravo da se koristi ograničenjemodgovornosti na koje ima pravo i brodar. U tom slučaju isti je i rok zapotraživanje naknade štete bilo prema brodaru ili slagaču i iznosigodinu dana.Za slučaj menusobne odgovornosti izmenu slagača i naručioca usluge,menutim, ne važi ograničenje odgovornosti i slagač odgovaraneograničeno, a rok zastarjelosti takvog potraživanja iznosi tri godine.110.2. Lučko skladištenjeMenu skladišnim poslovima lučko skladištenje je vjerovatnonajrazvijenije. Lučko skladišni ugovor istovjetan je po svojimosobinama sa ugovorom o uskladištenju uopšte, ali ima i nekih svojih64specifičnosti vezanih za lučko poslovanje. Ugovor o uskladištenju ulučka skladišta zaključuje se u tzv. indirektnim operacijama, pod čimese podrazumjeva da se teret ne iskrcava direktno iz broda u vozilo(drumsko vozilo ili željeznički vagon) i obratno, već se iz raznoraznihrazloga izvjesno vrijeme zadržava u luci kada se po pravilu skladišti.Ugovor o lučkom uskladištenju zaključuje se na bazi date dispozicijeza uskladištenje, što predstavlja ponudu, a ugovor se smatrazaključenim od trenutka kada je roba primljena u skladište. Što se tičeuslova ugovora oni su propisani opštim uslovima lučkih skladištara patako posmatrano ovi ugovori spadaju u ugovore po pristupu (adhezioniugovori).110.3 Ugovor sa brodarem zauskladištenje (skladište-vozilo)Ovaj ugovor zaključuje primalac s lučkim skladištarom. Predmetugovora je predaja tereta primaocu koji je prethodno uskladištio

brodar. Kako ovaj ugovor ujedno predstavlja i primopredaju tereta, aprimalac nije lice koje je ostavilo robu na skladištenje on mora uzdispoziciju za uskladištenje robe da priloži ispravu koja mu daje pravoraspolaganja tom robom, odnosno teretom (isprava „bez zapreke“,italijanski „nula osta“).Samostalnost ovog ugovora ogleda se u tome što primalac premalučkom skladištaru ne može da ističe one prigovore koje bi mogao daistakne prema brodaru da je teret direktno od njega preuzeo. Možeisticati samo one prigovore koji su vezani za stanje i količinu tereta, telučkom skladištaru može uspješno da prigovara za to kao i zaoštećenje, gubitak i manjak tereta, ako ovaj nije utvrdio stanje ikoličinu tereta, kada je isti preuzeo od brodara.110.4 Ugovor s brodarom za uskladištenje(skladište – brod)Na bazi ovog ugovora brodar preuzima teret od lučkog skladištararadi ukrcaja u brod, a ne direktno od krcatelja kako bi bilo da nije biloprethodnog lučkog uskladištenja. Zbog toga, brodar se prilikomdavanja dispozicije za uskladištenje mora lučkom skladištaru dalegitimiše ispravom kojom ga krcatelj ovlašćuje da može raspolagatisa tim teretom radi ukrcaja. Da se ovaj ugovor razlikuje od ugovora ouskladištenju vidi se i po tome što brodar kao lice koje zaključuje tajugovor sa lučkim skladištarom plaća samo usluge uskladištenja, doskladišnicu i ostale usluge do momenta zaključenja ugovora ouskladištenju plaća krcatelj.65110.5 Ugovor o smještaju tereta u obalna skladištaJedna od osobina ugovora o lučkom uskladištenju sastoji se i upotrebi razlikovanja da li se teret poslije iskrcaja odnosno radi ukrcajaskladišti u redovna skladišta koja postoje u luci ili u tzv. lučka obalnaskladišta.Lučka obalna skladišta naime nijesu namijenjena zauskladištenje tereta koji treba duže vrijeme da leži u skladištu. Taskladišta koriste se za prihvat tereta s broda, njegovog sortiranja i daljuotpremu. Teret se u takvim skladištima obično zadržava najviše do tridana pa se ili otprema kopnenim prevoznim sredstvima ili se prenosi uredovna lučka, tzv. pozadinska skladišta.Pošto su ova skladišta u stvari mjesta za prihvat tereta onda se nanjih ne bi u svemu trebao da primjenjuje pravni režim koji važi zalučkog skladištara kao javnog skladištara. Ovdje bi se luka pojavljivalau funkciji običnog čuvara, menutim, pošto to nije regulisanopozitivnim propisima lučki skladištar treba da se strože odgovornosti uobalnim skladištima ogradi uslovima svoga poslovanja.110.6. Pretovarni ugovorPretovarnim ugovorom luka se obavezuje da naručiocu uslugeizvrši utovar ili istovar tereta iz kopnenih prevoznih sredstava (vagonaili kamiona) i da za to naplati posebnu naknadu.Ovom definicijom ograničen je predmet ovoga ugovora, menutim,treba ukazati i na terminološku razliku jer se operacije koje suusmjerene prema brodu nazivaju ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj, a

odgovarajuće manipulacije prema kopnenim prevoznim sredstvima iizmenu njih utovar, istovar i pretovar.Naručilac pretovarnih usluga može da bude pošiljalac, krcatelj iliprimalac, a pretovarne poslove u luci redovno obavlja lučkaorganizacija koja obavlja i slagačke poslove, dakle štivador. Obimoperacije po ovom ugovoru što čini njegov predmet obuhvata istovar,stavljanje tereta pod čekrk broda i njegovo zakačivanje na tzv. brage iliotkačivanje i utovar u kopneno prevozno sredstvo.111. UGOVOR S BRODAROM OKORIŠĆENJU LUKAUgovor o korišćenju luka ne spada menu lučko transportne ugovoreveć se radi o ugovoru kojim se luka obavezuje da brodu ustupi diooperativne obale ili drugi dio luke u svrhu iskrcavanja ili ukrcavanjatereta ili putnika ili obavljanja bilo kojih drugih operacija, odnosnodjelatnosti sa brodom ili drugim pomorskim plovilom, a brodar se zato obavezuje da mu plati naknadu koja je redovno utvrnena tarifom.66Predmet ovog ugovora je davanje mjesta brodu u luci, dakleomogućava da brod u luci može da obavlja trgovačke operacije.Osnovno jeste obezbjenenje pristupa operativnoj obali u luci, ali tomože biti pristup i na plutaču, sidrište i slično.Posebna karakteristika ovoga ugovora sastoji se u obavezi luke dajednako postupa prema svim brodovima kod ulaska u luku i korišćenjasredstava u luci, pa iz tog razloga i naknada se utvrnuje tarifom kakose ne bi vršila diskriminacija menu pojedinim brodovima, a posebnoonih različitih zastava.Ovaj ugovor treba razlikovati od ugovora o zakupu obale. Zakup obalezaključuje se na duže vrijeme i to na primjer mogu za sebe daobezbjede pojedini linijski brodari, a samo korišćenje operativnihobala daje se samo dotle dok potreba za takvim korišćenjem traje.112. UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGAOvaj ugovor regulisan je u glavi 23 Zakona o obligacionim odnosima ito u članovima 847 do 858. Pored zakonskog naziva ovaj ugovoruobičajeno se naziva i ugovor o kontroli kvaliteta i količine robe.Saglasno zakonu utvrnuje se i pojam odnosno definicija toga ugovora.Prema zakonskoj definiciji ugovorom o kontroli robe jedna ugovornastrana koja se naziva vršilac kontrole obavezuje se da stručno inepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda sertifikat o tome, adruga strana koja se naziva naručilac kontrole obavezuje se da zaizvršeni posao isplati ugovorenu naknadu.Predmet ovog ugovora sastoji se u kontroli robe koja se može sastojatiu utvrnivanju identiteta, kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe.Ovaj ugovor zaključuje se neformalno i ako ništa nije rečeno kontrolnaorganizacija treba da izvrši uobičajenu kontrolu prema pravilimastruke. Menutim, vršilac kontrole u tom pogledu dužan je da postupapo nalozima naručioca kontrole i ako takvih naloga ima onda dakontrolu izvrši u obimu i na način kako se od naručioca zahtjeva.Kontrola se smatra izvršenom izdavanjem sertifikata o izvršenoj

kontroli. Prava i obaveza stranaka u ugovoru se slobodno odrenuju alipo samom zakonu ništavne su one odredbe ugovora koje vršiocukontrole nameću dužnosti koje bi mogle da utiču na nepristrasnost uvršenju kontrole ili na ispravnost sertifikata o izvršenoj kontroli.Vršilac kontrole dužan je da robu koju je naručilac predao radiobavljanja ugovorene kontrole čuva i obezbjedi od zamjene. Predaneuzorke na bazi kojih se kontrola vrši dužan je da čuva najmanje šestmjeseci ukoliko posebno nije ugovoren kraći ili duži rok. Takonevršilac kontrole je dužan da o svim značajnim okolnostima u tokukontrole i čuvanja robe blagovremeno obavještava naručioca kontrole,a naročito o nužnim i korisnim troškovima učinjenim za njegov račun.67Za obavljenu kontrolu i čuvanje robe vršilac kontrole ima pravo naugovorenu, odnosno uobičajenu naknadu, a pored toga ima pravo i nanaknadu svih nužnih i korisnih troškova koje je učinio na računnaručioca kontrole. Radi obezbjenenja ugovorene ili uobičajenenaknade i naknade nužnih i korisnih troškova vršilac kontrole imapravo zaloge na robi koja mu je predata na kontrolu.Ugovor o kontroli robe po svojoj prirodi je ugovor o dijelu pa bi biloprirodno da kontrolna kuća mora taj ugovor sama da vrši.Menutim,praktični razlozi, a i činjenica što su sve kontrolne kuće na isti načinprofesionalne osposobljene i obavezane na nepristrasnost, daje pravovršiocu kontrole da te poslove, ako se ukaže potrebnim ili korisnim,može da povjeri i drugoj kontrolnoj kući izuzev ako mu naručilackontrole to nije izrazito zabranio. U slučaju povjeravanja kontroledrugome vršilac kontrole odgovara naručiocu za rad kontrolne kućekojoj je kontrola povjerena.Poslovna praksa stvorila je i pojedine specijalne oblike kontrole a njihreguliše i naš zakon. Tu se radi o pravu da se kontrola robe vršizajedno sa vršenjem pojedinih pravnih radnji i u odrenenimslučajevima da se kontola robe vrši sa garancijom.Ako o tome postoji izričiti nalog naručioca kontrole, vršilac kontrole jeovlašćen da pored izvršenja ugovorene kontrole vrši i pojedine pravneradnje u ime i za račun naručioca kontrole. Na primjer da za njegovračun vrši prijem robe i slično. Za takve dodatne usluge vršilackontrole ima pravo na posebnu dodatnu naknadu.Kontrola sa garancijom može od strane vršioca kontrole da se daje zanepromjenjivost svojstava kontrolisane robe u ugovorenom roku. I zaovakvu vrstu usluge vršilac kontrole ima pravo na posebnu naknadukoja može biti ugovorenu ili uobičajena.Kao što je rečeno glavni posao kontrolnih kuća odnosi se na kontrolukoličine i kvaliteta u prometu. Menutim, vršenje kontrole može da seodnosi i na usluge ili stvari koje nisu namijenjene prometu. Ako sezaključi takav ugovor i kontroli i u tom slučaju stranke iz ugovoraimaju ista prava i obaveze kao i kod kontrole robe.113. UGOVORI O OBLASTI TURIZMAMasovna ekspanzija turizma, kao najšire masovne razmjene ljudi, kojiprivremeno putuju i borave u raznim mjestima, dovela je do nastanka

čitavog niza pravnih poslova. Pravni odnosi koji se uspostavljaju udomenu pružanja turističkih usluga mogu biti trojaki i to odnosiizmenu korisnika turističkih usluga i turističke agencije, odnosiizmenu davalaca turističkih usluga i turističkih agencija i odnosiizmenu davalaca turističkih usluga i korisnika turističkih usluga. Uzavisnosti od ovih odnosa razvila su se i tri osnovna ugovora u oblastiturizma i to:681. Ugovor o organizovanju putovanja2. posrednički ugovor o putovanju i3. ugovor o angažovanju ugostiteljskih kapaciteta113.1 Ugovor o organizovanju putovanjaUgovorom o organizovanju putovanja obavezuje se jedna ugovornastrana, organizator putovanja, da pruži turističku uslugu u tokuputovanja drugoj ugovorenoj strani, putniku, a putnik se obavezuje daorganizatoru putovanja plati ugovorenu cijenu. Usluge koje se pružajuovim ugovorom su najčešće prevozne usluge, boravak, ishrana,troškovi boravka i razgledanje znamenitosti i sl. Kod ovog ugovora sepretpostavlja da su sve usluge dio cjeline i da se za njih plaćajedinstvena paušalna cijena.Osnovnu karakteristiku ugovora o organizovanju putovanja čini „skupusluga“ za koje se plaća skupna, paušalna cijena. Pod skupom uslugapodrazumjevaju se najmanje dvije usluge koje čine jedansinhronizovani uzajamni odnos i nisu samo izolovane usluge. Paušalnacijena je novčani ekvivalent jedinstvenog skupa usluga. Kada ne bibilo tako, kada bi se radilo o zbiru usluga onda bi se govorilo oposredničkom ugovoru o putovanju. Kod ugovora o organizovanjuputovanja organizator putovanja zaključuje s putnicima i davaocimausluga ugovore u svoje ime, bez obzira na to da li sam izvršavapojedine usluge ili je njihovo izvršenje povjerio davaocima usluga.Bitno je kod ovog ugovora da skupu usluga koje su obuhvaćeneprogramom putovanja odgovara samo jedan ugovorni odnos izmenuorganizatora putovanja kao prodavca i putnika kao kupca koji zapaušalnu cijenu kupuje putovanje kao cijelinu, a ne pojedine usluge odkojih se ono sastoji.Ugovorne stranke kod ovog ugovora su putnik i organizator putovanja.Putnik može da bude svako fizičko lice. Organizator putovanja možeda bude svako pravno lice koje je registrovano za vršenje turističkihdjelatnosti (putničke agencije, autoprevozna preduzeća i sl).U poslovnoj praksi ovaj ugovor spada u adhezione ugovore čiji sadržajčine opšti uslovi putovanja organizatora putovanja.Ovaj ugovor je u našem pravu neformalan, iako organizator putovanjaima obavezu da prilikom zaključenja ugovora izda potvrdu oputovanju.Potvrda o putovanju treba da sadrži:mjesto i datum izdavanja potvrdeoznaku i adresu organizatora putovanjaime putnika

mjesto i datum početka i završetka putovanjadužinu zadržavanja u pojedinim usputnim mjestima naputovanju69neophodne podatke o prevozu, boravku i drugim uslugamakoje su obuhvaćene ukupnom cijenomnajmanji broj putnika potreban da bi došlo do realizacijeputovanjaukupnu cijenuuslove koji moraju postojati da bi putnik imao pravo da tražiraskid ugovoradruge značajne podatkeIzdavanje potvrde o putovanju i programa putovanja ne čine ovajugovor formalnim jer oni služe samo radi lakšeg dokazivanja sadržajaovog složenog ugovornog odnosa i smanjuju mogućnost nesporazumaizmenu stranaka.Potvrda o putovanju ima dejstvo dokaza o sadržini ugovora. Akoorganizator putovanja ne izda potvrdu, odgovoran je putniku za svuštetu koju može zbog toga da pretrpi.Iz ovog ugovora proizilaze obaveze za organizatora putovanja i to:1. da se brine o pravima i interesima putnika2. da organizuje putovanje3. da pruži ugovorene uslugeOsnovna obaveza organizatora putovanja je da se brine o pravima iinteresima putnika u skladu sa dobrim poslovnim običajima,zahtjevima poslovnog morala, i da pri tome ispoljava pažnju dobrogprivrednika. S tim u vezi organizator putovanja je dužan da putniku dasva potrebna obavještenja o uslovima korišćenja usluga, o kvalitetuprevoza i smještaja, o carinskim, monetarnim, sanitarnim i drugimpropisima koji bi mogli da budu važni za ispunjenje ugovora. Takoneje dužan da čuva kao poslovnu tajnu sve podatke o ličnosti putnika,njegovom prtljagu, saputniku i sl. U slučaju prekida putovanja,organizator putovanja je dužan preduzeti sve neophodne mjere uinteresu putnika brinući se posebno o njegovom smještaju i povratku.Organizator putovanja je dužan da organizuje putovanje. Vezano satim on najprije mora sastaviti program putovanja. To podrazumjevavršenje odrenenog broja usluga i njihov raspored po redu pružanja ufunkciji organizovanog putovanja kao sinhronizovane cjeline. Većibroj usluga predvinenih programom putovanja neće izvršiti samorganizator već davaoci usluga. Organizator putovanja moraispoljavati pažnju dobrog privrednika pri izboru davaoca usluga, jerodgovara za njihov izbor. Pri tome je dužan postupati po običajimaprofesije i tražiti najbolji kvalitet usluga, kao i davaoca koji će ihpružiti. Da bi sve to obavio organizator putovanja zaključujepojedinačne ugovore sa hotelima, vozarima i sl, tj licima koja ćesudjelovati u izvršenju organizovanog putovanja.Organizator putovanja dužan je da pruži ugovorene usluge na načinkako je to predvineno potvrdom o putovanju, odnosno programom

putovanja. Zbog toga organizator putovanja mora da se pridržava svihtehničkih i pravnih standarda koji su vezani za izvršavanje pojedinih70usluga, odnosno da vodi računa da ih se pridržavaju davaoci usluga.Primjera radi, ako je programom putovanja odrenen smještaj u hoteluA kategorije, dužan je pružiti putniku usluge koje su obuhvaćene timstandardom.Iz ugovora proizilaze i odrenene obaveze putnika i to:1. da organizatoru putovanja isplati ugovorenu cijenu2. da preduzima ugovorene i propisane radnje u cilju izvršenjaputovanja i3. da se pridržava odgovarajućih propisaOsnovna obaveza putnika je da organizatoru putovanja platiugovorenu skupnu tj. paušalnu cijenu za cijelo organizovanoputovanje i to na način predvinen ugovorom.Prava i obaveze koje nastaju iz ugovora o organizovanju putovanjuprožima menusobno povjerenje i saradnja putnika i organizatoraputovanja, što je neophodno za postizanje svrhe ugovora koja sesastoji u neometanom i urednom pružanju usluga obuhvaćenihprogramom putovanja. Zbog toga je putnik obavezan da preduzmeradnje koje su neophodne za nastanak i odvijanje organizovanogputovanja. Sve radnje se ne mogu predvidjeti s obzirom nakompleksnost sadržaja i raznolikost predmeta ugovora. U svakomkonkretnom ugovoru radnje putnika mogu biti veoma različite. Ipak,od putnika se uglavnom traži da dostavi organizatoru putovanjaistinite i potpune podatke potrebne za organizovanje putovanja, aposebno lične podatke za pribavljanje prevoznih karata, rezervacijasmještaja i potrebnih isprava za prelaz granice. Putnik je dužan davodi brigu da njegove isprave i prtljaga ispunjavaju uslove predvinenepropisima.Ugovor o organizovanju putovanja može prestati sporazumomstranaka, poništenjem i raskidom.Organizator putovanja je odgovoran na osnovu ugovora.113.2. Posrednički ugovor o putovanjuOvaj ugovor je posebna vrsta ugovora o organizovanju putovanja, pase na njega primjenjuju pravila koja važe za ugovor o organizovanjuputovanja.Posrednički ugovor o putovanju je ugovor kojim se posrednikobavezuje da u ime i za račun putnika zaključuje ugovore u oblastiturizma, koji proizvode pravno dejstvo prema putniku, kako bi seomogućilo putovanje ili boravak putnika u nekom mjestu, a putnik seza to obavezuje platiti posredniku odgovarajuću nagradu.Posrednik putovanja posreduje i zaključuje odrenene ugovore zaračun putnika. Okvir pravnih poslova koje putnik može preduzetipreko posrednika putovanja vrlo je širok i obuhvata niz imenovanih ineimenovanih ugovora kojima je zajednička osobina što za predmetimaju neku od usluga koja omogućava da se ostvari putovanje ili71

boravak kao što su: ugovori o prevozu putnika, ugovori o hotelskimuslugama, ugovor o kampovanju i sl. Istim ugovorom može bitiovlašćen posrednik putovanja na pribavljanje organizovanogputovanja odrenenog organizatora putovanja, sa kojim će u ime i zaračun putnika zaključiti ugovor o organizovanju putovanja. Posrednicisu specijalizovana lica u oblasti turizma.Ovaj ugovor je neformalan. Posrednički ugovor o putovanju smatra sezaključenim kada se usaglase nalog i prihvat naloga, tj. kada su sestranke sporazumjele koji ugovor treba da zaključi posrednikputovanja u ime i za račun putnika i pod kojim uslovima. Posrednikputovanja izdaje putniku potvrdu prilikom zaključenja ugovora.Potvrda o putovanju sadrži podatke koji se odnose na putovanje,adresu i oznake organizatora putovanja, oznake posrednika putovanja,kao i podatak da on istupa u svojstvu posrednika. Ukoliko ne naznačida istupa u svojstvu posrednika smatra se da se radi o organizatoruputovanja.Zaključenjem posredničkog ugovora o putovanju izmenu putnika iposrednika putovanja zasniva se obligaciono pravni odnos iz kojegaproizilaze menusobna prava i obaveze stranaka. Od posebnog jeznačaja obaveza posrednika putovanja da zaključi ugovore u ime i zaračun putnika, čijim se izvršenjem ostvaruje cilj ugovora, pravniodnos obligaciono pravne prirode izmenu putnika i davaoca usluge.Iz njega proizilaze obaveze za posrednika i to:1. izdavanje potvrde o putovanju2. postupanje po uputstvima putnika3. savjesno i stručni postupanje pri izboru trećih lica4. zaštita prava i interesa putnika u skladu sa dobrim poslovnimobičajima5. davanje putniku potrebnih informacija6. čuvanje tajne iz privatnog života putnikuObaveze putnika iz ovog ugovora su da isplati posredniku naknadu ida mu da potrebna uputstva za izvršenje ugovora.113.3 Ugovor o angažovanju ugostiteljskih kapaciteta ( alotmanu)Ovaj ugovor zaključuje se izmenu turističke agencije i ugostitelja.Ugovorom o alotmanu obavezuje se jedna ugovorna strana – ugostiteljda u odrenenom vremenu stavi na raspolaganje drugoj ugovornojstrani – turističkoj agenciji, odreneni broj ležaja i odreneni turističkiobjekt, da pruži ugovorene ugostiteljske usluge licima koja uputituristička agencija i da plati turističkoj agenciji ugovorenu proviziju,dok se turistička agencija obavezuje da preduzima sve mjere radipopunjavanja kapaciteta ugostiteljskog objekta u ugovorenom obimu ida u utvrnenim rokovima obavještava ugostitelja da nije u mogućnostipopuniti ugostiteljske kapacitete, a isto tako da plati cijenu pruženih72usluga ukoliko je koristila angažovane ugostiteljske i hotelskekapacitete.Ovaj ugovor spada u formalne ugovore, jer po našem pozitivnompravu mora biti zaključen u pismenom obliku. Obično se ovim

ugovorom stvara jedan duži poslovni odnos izmenu turistička agencijei ugostitelja. Ako ništa drugo u ugovoru nije navedeno u pogledu roka,smatra se da je zakjlučen na godinu dana. Pogodan je za masovniturizam i dobija sve veći značaj u praksi.Iz ugovora o alotmanu proizilaze obaveze za turističku agenciju i to:1. da nastoji popuniti ugovoreni broj ležajeva u odrenenomobjektu, odnosno da obavijesti ugostitelja da to ne može učiniti2. da izda upućenim putnicima posebnu pismenu ispravu3. da plati ugostitelju pružene ugostiteljske uslugePutnička agencija je dužna da nastoji popuniti ugovorene kapacitete,odnosno na vrijeme obavijestiti da to nije u mogućnosti da uradi.Agencija je dužna da na vrijeme obavijesti ugostitelja o rokovimaslanja gostiju: da mu pošalje tzv. rooming listu. Ukoliko ne može dapopuni kapacitete, dužna je da u roku od 7-15 dana prije početkakorišćenja usluga obavijesti ugostitelja da ne može da popuniugovorene ležajeve. Ako ne popuni ugovorene ležajeve dužna je daugostitelju nadoknadi štetu, koja obično iznosi 2/3 vrijednostineiskorišćenih usluga.Putnička agencija koja je zaključila ugovor sa putnikom, prije nego štoga uputi ugostitelju dužna mu je izdati turističku uputnicu ili tzv.vaučer. Vaučer je pismena isprava izdata od strane agencije, kojasadrži nalog ugostitelju da pruži putniku usluge koje su navedene uispravi. Vaučer sadrži sljedeće podatke: naziv putničke agencije iugostitelja, ugostiteljske usluge koje treba pružiti i ime putnika,odnosno broj putnika, ako se radi o grupi. Isprava je nepresnosiva,izdaje se putniku, a upućuje ugostitelju. Vaučer kao isprava imavišestruki značaj, njime se dokazuje da je zaključen ugovor, on jenalog ugostitelju i isprava na osnovu koje se vrši obračun pruženihugostiteljskih usluga.S obzirom da je ugovor o alotmanu teretan ugovor cijena usluge jebitan elemenat ugovra, o kojem stranke treba da se saglase. Cijena jenaknada koju dobija ugostitelj za ustupljeni ležaj i druge ugostiteljskausluge koje pruži putniku. Visina cijene je utvrnena po osobi dnevno, ito po pravilu za pansion ili polupansion.Osnovne obaveze ugostitelja iz ugovora o alotmanu su:1. da putničkoj agenciji stavi na raspolaganje odreneni brojležajeva u odrenenom objektu2. da pruži upućenim putnicima ugostiteljske usluge3. da plati putničkoj agenciji provizijuNa osnovu ugovora o alotmanu ugostitelj se obavezuje da će stavitiputničkoj aganciji na raspolaganje odreneni broj ležajeva u odrenenomvremenskom razdoblju. Ovu obavezu ugostitelja stranke u poslovnoj73praksi ugovaraju tako da ugostitelj stavlja na raspolaganje radikorišćenja putničkoj agenciji odreneni broj ležajeva sa naznakom vrstei broja soba, njihovog kvaliteta i objekta sa naznakom kategorije ukojima se nalaze. Ugostitelj ne može mijenjati sadržaj ili obim svojeobaveze niti može privremeno ili u cjelosti odustati od ugovora. Za sve

vrijeme trajanja ugovora obavezan je držati na raspolaganju putničkojagenciji ugovoreni broj ležajeva.Predmet ugovora su usluge ishrane i smještaja koje je ugostiteljobavezan pružiti putnicima. Ugostitelj je obavezan primiti, smjestiti irasporediti putnike po „rooming listi“ putničke agencije, a ako njenema na način upisan u vaučeru. Usluge koje ugostitelj pruža morajusvojim kvalitetom odgovarati opisu u ugovoru.Turistička agencija upućivanje putnika ugostitelju obavlja uz naknadu.Ugostitelj je dužan po ugovoru o alotmanu isplatiti putničkoj agencijipoviziju. Visina provizije utvrnuje se u vidu postotka ugovorom.114. UGOVOR O HOTELSKIM USLUGAMAUgovor o hotelskim uslugama je ugovor kojim se hotelijer obavezujeda će privremeno pružiti gostu smještaj i druge srodne ugostiteljskeusluge, a gost se obavezuje da će za to platiti naknadu. Kod ovogugovora kao ugovorne stranke javljaju se gost i hotelijer. Gost možebiti svako fizičko lice, bez obzira na to da li je samo zaključilo ugovorili je to za njega učinilo neko drugo fizičko ili pravno lice. Hotelijermože biti svako pravno ili fizičko lice koje je ovlašćeno da se bavipružanjem usluga smještaja i drugih srodnih dopunskih ugostiteljskihusluga. Hotelijeri objavljuju „kućni red“ kojim se utvrnuju u skladu saposlovnim običajima, usluge, uslovi za njihovo pružanje i cijena.Po svojoj pravnoj prirodi „kućni red“ predstavlja opšte uslovepostojanja i ponudu hotelijera. Zbog toga se ugovor smatrazaključenim kada hotelijer prihvati zahtjev gosta za smješatj saodrenenim datumom. Danas se u poslovnoj praksi ovaj ugovoruglavnom zaključuje izmenu odsutnih lica, pa se govori o ugovoru naosnovu potvrnene rezervacije. Za njega važi sve ono što je prethodnorečeno o zaključivanju ugovora izmenu odsutnih lica. Zaključenjuugovora na osnovu rezervacije prethodi zahtjev za rezervaciju kojuupućuje gost hotelijeru. Zahtjev može biti upućen pismeno, telefonom,telefaksom, telegramom, teleprinterom i uvijek mora sadržavatinaznaku o vrsti ugostiteljske usluge, vremenu početka i prestankakorišćenja usluga i adresu stranke. Ako gost nije odredio rok u kojemhotelijer ima odgovoriti na zahtjev, smatra se da treba odgovoriti uroku od 24 sata, ako je zahtjev upućen pismom, a ako je upućentelegramom, telefaksom ili teleprinterom u toku istog dana kada jeprimio zahtjev.Troškovi obavještavanja padaju na račun gosta.Hotelijer je dužan prihvatiti zahtjev rezervacije u granicama svoji74raspoloživih kapaciteta. Ugovor je neformalan i smatra se zaključenimkada naručilac primi potvrdu o prihvatanju zahtjeva za rezervaciju.Ako su stranke uslovile punovažnost ugovora plaćanjem avansa,ugovor se smatra zaključenim pod odložnim uslovom koji se ispunjavauplatom avansa, ili podnošenjem dokaza o uplati.Iz ugovora o hotelskim uslugama proizilaze obaveze za gosta1. da se koristi uslugama prema odredbama hotelskog reda i2. da plati hotelijeru ugovorenu cijenuGost je obavezan da se pri korišćenju sobe i prostorija namjenjenih

opštoj upotrebi ponaša kao „dobar gost“. To znači da svojimponašanjem ne smije remetiti tišinu, red ili na bilo koji drugi načinometati druge goste u normalnom i uobičajenom korišćenju hotelskihusluga. Potvrda ove obaveze daje hotelijeru pravo na otkaz ugovora.Nadalje gost je dužan da se služi sobom, pažnjom brižljivog i urednogčovjeka, a po prestanku ugovora da je preda u stanju u kojem jeprimio. Uz to gost je dužan da se pridržava odredaba hotelskih pravilakojima se reguliše način i vrijeme korišćenja pojedinih usluga. Tako jenpr dužan pri izlasku iz sobe ostaviti ključeva na recepciji uzimatiobroke hrane u odreneno vrijeme i sl.Osnovna je obaveza gosta da plati cijenu za pruženi smještaj i drugeugostiteljske usluge. Ako gost ne namiri cijenu smještaja i ostalihugostiteljskih usluga hotelijer ima pravo retencije na stvarima gostaradi obezbjenenja svojih potraživanja.Iz ugovora o hotelskim uslugama proizilaze i obaveze za hotelijera ito:da pruži smještaj i druge srodne ugostiteljske uslugeda čuva stvari gostada se stara o ličnosti gostaOsnovna obaveza hotelijera je da pruži gostu smješaj u vrijeme i nanačin kako je ugovoreno. Ako je ugovorena soba bez posebnihnaznaka, hotelijer je ispunio svoju obavezu ako smjesti gosta u sobukoja odgovara kategoriji hotelskog objekta. Kada je ugovorena soba saspecifikacijom, hotelijer je dužan smjestiti gosta u sobu ugovorenihsvojstava. Povreda te obaveze daje gostu pravo na naknadu štete.Sadržaj ugovora o hotelskim uslugama sadrži u sebi i brojne drugedopunske usluge čije ispunjenje treba da učini boravak gosta štoudobnijim i ugodnijim. Vrsta i broj ovih usluga variria od kategorijehotela i sadržaja ugovora.Menu posebne vrste ugovora o ostavi Zakon o obligacionim odnosimauvrstio je i ugostiteljsku ostavu, institut kojim je regulisanaodgovornost hotelijera za stvari gosta. Naime hotelijer i drugiugostitelji odgovaraju za nestatnak ili oštećenje stvari koje su gostiunijeli u njihove objekte. Hotelijer odgovara odgovara ograničeno doodrenene cifre. Menutim, zakonom je predvinena i neograničenaodgovornost hotelijera i to u tri slučaja: 1. za štetu nanjetu stvarimakoje je gost predao na čuvanje hotelijeru, 2. za štetu nanjetu stvarima75koje je hotelijer neopravdano odbio da primi na čuvanje, 3. kada ješteta na stvarima nastala krivnjom hotelijera ili lica za koja onodgovara. Hotelijer neće odgovarati za štetu nastalu na stvarima gostaako je ona nastala uslijed više sile, uslijed nekog uzroka u samoj stvari,ponašanjem gosta ili ako gost ne prijavi štetu čim je otkrije.Hotelijer je obavezan da se stara o ličnosti gosta. Obaveza staranja oličnosti gosta proizilazi iz prirode i svrhe ugovora o hotelskimuslugama koje traže da kod pružanja smještaja i drugih pripadajućihusluga u prvom redu bude zaštićen fizički integritet gosta. Naime,usluge koje prima gost ne mogu biti istovremeno i izvor opasnosti za

njegov fizički integritet. Iz ugovora proizilazi da je hotelijer dužan dagosta koji mu se povjerava okruži punom pažnjom i da mu pružisigurnost i udobnost kako to iziskuje gostoprimstvo. Pri tome treba daispolji pažnju „dobrog hotelijera“.115. UGOVORI O PREVOZI PUTNIKA I PRTLJAGAPod ugovorom o prevozu putnika smatra se jedna stranka - prevoznik,obavezuje drugoj stranci – naručiocu prevoza, putniku obezbjeditiprevoz do odrenenog mjesta i na vrijeme, odrenenim prevoznimsredstvom i na način predvinen ugovorom, a putnik za izvršenu usluguprevoza plaća odgovarajuću naknadu, prevozninu.Ugovor o prevozu putnika je posebno regulisan u našem pozitivnompravu prema vrsti saobraćaja, pa otud i različiti režimi pravnogregulisanja u pojedinim granama. Ugovora o prevozu putnika prati iprevoz prtaljaga, ali se prevoz prtljaga izdvaja posebnim načelima uregulisanju odnosa, s obzirom da se radi o posebnom objektu prevozaiako je to samo jedna od ugovorenih obaveza kod prevoza putnika.115.1. Ugovor o prevozu putnika i prtljage morem i unutrašnjimvodamaOvim ugovorom brodar se obavezuje naručiocu prevoza da će izvršitiprevoz jednog ili više putnika, a naručilac da će platiti brodaruprevozninu.Brodar je lice koje zaključuje ugovor o prevozu, ili u čije se imeugovor zaključuje. Naručilac je lice kojem se brodar obavezuje izvršitiprevoz. Najčešće je naručilac putnik, ali u praksi to može biti ituristička agencija.Najvažnija obaveza brodara iz ovog ugovora je da čuva tjelesniintegritet putnika. Pod tim se misli da obezbjedi putniku minimumkonfora na brodu, da mu obezbjedi hranu i sl. Zakon o pomorskoj iunutrašnjoj plovidbi propisuje dužnost da izda putniku putnu kartu,76ako to putnik zahtjeva. Putna karta je dokaz da je ugovor o prevozuzaključen.Putna karta u prvilu nije prenosiva, a može glasiti na ime i nadonosioca. Putna karta na ime se ne može prenjeti na drugo lice bezpristanka brodara. Ne može se prenjeti ni putna karta na donosioca,ako je putovanje već započelo, a brodar nije odobrio prenos.Putnik ima pravo da se ukrca na brod i bez putne karte, ali je dužan dase javi zapovjedniku broda odmah nakon ukrcaja i da plati kartu odluke ukrcaja do luke iskrcaja. Ukoliko ne postupi tako dužan je platitidvostruki iznos putne karte. Visina prevoznine utvrnuje se ugovorom,tarifama brodara ili poslovnim običajima.Putnik ima pravo da odustane od ugovora. Po našem zakonu mogućesu dvije situacije i to kada putnik samovoljno izjavi da odustaje odugovora i kada putnik odustane uslijed odrenenih okolnosti koje seodnose na zakašnjenje početka putovanja ili na njegov prekid kojipotraje duže vrijeme.U prvom slučaju, putnika čija putna karta glasi na ime ima pravo datraži od brodara da mu vrati prevozninu, ako je o odustanku od

putovanja obavjestio brodara šest sati prije početka putovanja ugranicama jadranskog mora, odnosno tri dana prije, ukolko se radi oputovanju van tih granica.Putnik koji ima putnu kartu na donosioca ima pravo na povraćajprevoznine bez obzira na granice plovidbe, ako je svoju namjeru daodustane od putovanja saopštio brodaru sat prije početka putovanja.Brodar ima pravo da zadrži 10 % prevoznine.U drugom slučaju putnik ima pravo odustati od ugovora o prevozu uzpovrat prevoznine, uslijed odrenenih okolnosti koje postoje na stranibrodara, odnosno ako putovanje ne započne sat poslije vremenaodrenenog ugovorom ili redom plovidbe ako se radi o putovanju ugranicama jadranskog mora, odnosno dvanaest sati ako se radi oputovanju van tih granica. Ako u toku putovanja nastupi prekid kojitraje više od dvanaest sati u granicama jadranskog mora, odnosno tridana van tih granica, putnik ima pravo, pod uslovom da nije kriv za tajprekid Zahtjevati:1. da ga brodar zajedno sa prtljagom preveze do mjesta odredištaili2. da ga brodar zajedno sa prtljagom vrati u polaznu luku i da muvrati prevozninu ili da odustane od ugovora i traži da mubrodar vrati prevozninu,ili3. da odustane od ugovora i traži da mu brodar vrati prevozninuPutnik je dužan tražiti povraćaj prevoznine u roku od tri dana i to upismenom obliku.Brodar odgovara za štetu koja je nastala uslijed smrti ili tjelesnepovrede putnika, za oštećenje, manjak ili gubitak prtljaga, kao i zadocnju u prevozu putnika i predaji prtljaga. Odgovornost brodara sebazira na pretpostavljenoj krivici, što znači na samom postojanju štete.77S obzirom da se radi o pretpostavljenoj krivici, on se može osloboditiodgovornosti dokazom da je do štete došlo krivicom putnika, drugoglica, uslijed slučaja ili više sile. Brodar odgovara na osnovupretpostavljene krivice kada su smrt ili tjelesna ozlijeda putnikanastala zbog sudara, nasukanja, eksplozije, požara ili mana broda. Usvim drugim slučaqjevima brodar odgovara na osnovu dokazanekrivice, što znači da oštećeni putnik mora dokazati krivicu brodara. Ponašem Zakonu brodar može ograničiti svoju odgovornost do granicautvrnenih zakonom. Pravo na ograničenje nema samo u slučaju ako sedokaže da je do štete došlo nemjerno ili krajnjom nepažnjom brodara,odnosno lica kojima se on u svom poslovanju služi.Rečeno je da prevoz prtljage predstavlja jednu od ugovornih obaveza.Pod prtljagom se misli na svaku stvar koja se prevozi na osnovuugovora o prevozu putnika. Treba praviti razliku izmenu prtljage iručne prtljage. Ručna prtljaga je ona koju putnik nosi sa sobom. Unašem pravu pravi se razlika kod odgovornosti izmenu ručne prtljage iprtljage odnosno stvari koje je brodar primio na prevoz. Za ručnuprtljagu važe ista pravila o odgovornosti koja važe za tjelesni integritetputnika.

Prtljaga se predaje na čuvanje brodaru u toku prevoza. Brodar je dužanna zahtjev putnika izdati prtljažnicu, koja može da glasi na ime i nadonosioca. Prtljažnica je dokaz da je brodar primio prtljagu na čuvanjei prevoz. Nakon završetka putovanja može da se desi da se prtljagizgubi, pa je brodar dužan da ga čuva na trošak i rizik putnika ili da gapreda na čuvanje nekom trećem licu. Brodar se može osloboditiodgovornosti ako dokaže da se šteta desila uslijed radnji ili propustaputnika ili više sile. I ovu odgovornost brodar može ograničiti dogranica predvinenih zakonom.115.2. Ugovor o prevozu putnika željeznicomPod ovim ugovorom misli se na ugovor u kojem se prevoznik –željeznica obavezuje da uredno i na ugovoren način preveze putnikado odrenene uputne stanice, a putnika da plati prevozniku odrenenuprevozninu za izvršeni prevoz. Prevoznik je željeznica, a putnik svakolice koje na osnovu ugovora o prevozu ima pravo na prevoz, bezobzira da li posjeduje voznu kartu, koja nije uslov za punovažnostugovora o prevozu putnika željeznicom, već samo dokaz da je takavugovor zaključen. U praksi se prevoz putnika željeznicom najčešćereguliše zakonskom propisima, željezničkim tarifama ili opštimuslovima poslovanja, koji moraju biti objavljeni na uobičajen način.Opšta obaveza željeznice je da primi putnika na prevoz i da sa njimzaključi ugovor o prevozu. Od svoje obaveze željeznica se možeosloboditi samo ako ne posjeduje raspoložive kapacitete ili ako jeprivremeno obustavljen željeznički saobraćaj. Željeznica na osnovu78zakona ne smije zaključiti ugovor o prevozu sa licem koje boluje odneke zarazne bolesti.Takone ima pravo da isključi iz prevoza lice koje se ne pridržavajavnog reda, a nema obavezu da mu vrati prevozninu.Osnovna obaveza željeznice iz ovog ugovora ja da uredno iblagovremeno preveze putnika do uputne stanice onom vrstom voza iu onom razredu, kako je to objavljeno u redu vožnje. U slučajurezervacije željeznica je dužna putniku obezbjediti označeno mjesto uodrenenom vozu prema redu vožnje. Red vožnje mora biti istaknut nasvakoj stanici.Putnik ima pravo da odustane od ugovora i da zahtjeva da mu se vratiprevoznina ako željeznica ne otpočne sa prevozom u vrijeme koje jeodreneno redom vožnje ili ugovorom. Putnik ima pravo da na uputnimstanicama prekida putovanje, za sve vrijeme važenja putne karte, aukoliko nije iskoristio voznu kartu zbog prekida može zahtjevati da muse srazmjerno vrati prevoznina, s tim što željeznica može zadržati 10% srazmjernog dijela.Ukoliko putnik bez svoje krivice u slučaju prekida putovanja, izgubivezu za priključak, ili zbog nedolaska voza bude spriječen da produžiputovanje, ima pravo zahtjevati od željeznice da ga prvim sljedećimvozom preveze do uputne stanice ili da ga zajedno sa prtljagombesplatno vrati u polaznu stanicu uz povrat prevoznine ili može daodustane od daljeg putovanja.

Osnovna obaveza putnika je da plati prevozninu željeznici. Prevozninase odrenuje ugovorom ili željezničkom tarifom. U željezničkomsaobraćaju je pravilo da se prevoznina plaća unaprijed. Prevoznina jecijena vozne karte i obaveza je svakog putnika da je pribavi prijepočetka putovanja, odnosno pri ulazu u voz ako polazna stanica nemaputničku blagajnu.Željeznica je odgovorna za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenjazdravlja ili povrede putnika, kao i za štetu zbog prekida putovanja izadocnjenja u prevozu. Da bi željeznica bila odgovorna za štetu uslijedsmrti, oštećenja zdravlja ili povrede putnika, zakonodavac pravirazliku s obzirom da li je šteta nastala za vrijeme ulaska putnika u voz,dok se nalazio u vozu ili uslijed nekog vanjskog uzroka koji se nijemogao ni predvidjeti ni izbjeći. Samo u ovom posljednjem slučajuželjeznica se može osloboditi odgovornosti. Željeznica može ograničitisvoju odgovornost, osim u slučaju da je šteta prouzrokovana namjernoili iz krajnje nepažnje. U slučaju da je šteta nastupila kao posljedicaprekida putovanja ili docnje u prevozu, željeznica se može osloboditiodgovornosti ako dokaže da šteta nije nastupila njenim namjernimponašanjem ili krajnjom nepažnjom. Putnik može u roku od 15 danaželjeznici podnijeti pismenu reklamaciju, ili u roku od 30 dana tužbusudu, ako na reklamaciju ne dobije odgovor.Putnik ima pravo na besplatan prevoz ručne prtljage. Željeznica jedužna nadoknaditi putniku štetu zbog gubitka ili oštećenja ručnog79prtljaga, ako je šteta nastupila njenom krivicom. Može se osloboditiodgovornosti ako dokaže da je šteta prouzrokovana radnjom samogputnika ili uslijed vanjskog uzroka koji se nije mogao ni predvidjeti niizbjeći ni ukloniti. Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili iz krajnjenepažnje željeznica može ograničiti svoju odgovornost od zakonskihgranica. Putnik je dužan podnijeti reklamaciju željeznici u roku od 30dana od dana završetka putovanja.115.3. Ugovor o prevozu putnika u drumskom saobraćajuPod ovim ugovorom misli se na ugovor kod kojeg se drumskiprevoznik obavezuje uredno i na ugovoren način prevesti putnika doodrenenog mjesta, a putnika se obavezuje da plati prevoznikuodgovarajući naknadu, odnosno prevozninu za obavljeni prevoz.S obzirom na to ko zaključuje ovaj ugovor, da li direktno putnik ilinaručilac prevoza , razlikuju se dvije vrste ovog ugovora. Drumskiprevoz putnika reguliše se opštim uslovima poslovanja i tarifamadrumskog prevoznika koje moraju biti obavljene na uobičajen načinkako bi putnik mogao sa njima biti upoznat.Osnovna obaveza drumskog prevoznika je da primi na prevoz putnikei da sa njima zaključi ugovor o prevozu. Ove obaveze se oslobana akone raspolaže slobodnim mjestima. Drumski prevoznik je obavezan daputnika uredno i blagovremeno preveze do odrenenog mjesta. Da biputnik imao odreneno mjesto u prevoznom sredstvu treba da izvrširezervaciju. Ako je izvršena rezervacija, a prevoznik nije obezbjedioputniku odreneno mjesto, odgovara za naknadu štete, po opštim

pravilima o naknadi štete. Drumski prevoznik je dužan objaviti ipridržavati se reda vožnje. Putnik može da odustane od ugovora i prijepočetka putovanja, u domaćem saobraćaju dva sata prije, a umenunarodnom šest sati prije. Pripada mu pravo na povrat prevoznineumanjene za 10 %, koji postotak pripada prevozniku.U slučaju prekida putovanja, za koji nije odgovoran, putnik ima pravoda zahtjeva da ga prevoznik svojim ili drugim pogodnim sredstvimapreveze do mjesta opredjeljenja, ili da zahtjeva da ga prevoznik uprimjerenom roku vrati na polazno mjesto i da mu vrati prevozninu, ilida odustane od ugovora i da zahtjeva da mu prevoznik vratiprevozninu. Osnovna obaveza putnika je da plati prevoznu kartu kojase odrenuje tarifama prevoznika ili ugovorom.80Drumski prevoznik je odgovoran putniku za štetu koja je nastala zbogsmrti, oštećenja zdravlja ili povrede putnika, kao i za štetu zbogprekida putovanja ili zadocnjenja.Da bi drumski prevoznik bio odgovoran za štetu putnik mora da senalazi u vozilu, ili da je šteta nastala za vrijeme ulaska ili izlaska izvozila. Prevoznik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da ješteta nastala kao posljedica neke radnje putnika ili vanjskog uzrokakoji se nije mogao ni izbjeći ni predvidjeti ni otkloniti. Prevoznik imapravo da ograniči svoju odgovornost od zakonskog ograničenja, akoštetu nije prouzrokovao namjerno ili iz krajnje napažnje. Drumskiprevoznik odgovara i za štetu koja je nastala kao posljedica prekidaputovanja ili docnje u prevozu. Oslobana se odgovornosti ako dokažeda za zadocnjenje nije kriv, jer je do njega došlo zbog uzroka koji nijemogao otkloniti ni pažnjom dobrog stručnjaka.Kod drumskog prevoza nije bitno za odgovornost da li prevoz kasni upolasku, veće zakašnjenje u dolasku. Prevoznik može ograničitiodgovornost na dvostruku cijenu prevoznine, u slučaju da zazakašnjenje nije kriv. Prevoznik je uz putnika dužan prevesti i prtljagukoju mu je putnik dao na prevoz. Prtljag se prevozi uz naknadu ili beznje, ako je uračunata u voznu kartu. Prevoznik daje potvrdu o prijemuprtljage na prevoz. Putnik je dužan preuzeti prtlajg po završetkuputovanjauz prezentaciju potvrde. U slučaju da putnik ne preuzme prtljag,prevoznik je dužan na trošak i rizik putnika čuvati prtljag, ili ga datitrećem licu na čuvanje. Za ručni prtljag putnika prevoznik odgovara,samo ako je šteta nastupila njegovom krivnjom.115.4. Ugovor o vazdušnom prevozu putnikaPod ovim ugovorom se podrazumjeva ugovor kod kojega se vazdušniprevoznik obavezuje da uredno i na ugovoren način preveze putnikaod mjesta polaska do mjesta opredjeljenja, a putnik da plati prevoznikuodrenenu prevozninu za izvršeni prevoz. Kao naručilac prevoza možeda se pojavi putnik ili turistička agencija.Iz ugovora proizilaze obaveze vazdušnog prevoznika i to:1. da izvrši prevoz putnika za vrijeme koje je odreneno ugovoromili redom letenja

2. da izda pojedinačnu ili grupnu putnu kartuPravilo je da karta glasi na ime. Ona se ne može prenositi na drugo licebez saglasnosti prevoznika. Putna karta služi kao dokazno sredstvo daje ugovor zaključen. Ona mora da sadrži mjesto polaska i mjestoopredjeljenja, vrijeme i datum polaska itd.Putnik ima pravo da odustane od ugovora prije početka letenja i to udomaćem saobraćaju 24 sata, a u menunarodnom 48 sati. Vazdušniprevoznik mu je dužan vratiti prevozninu umanjenu za 10 %. Putnik, u81posebno opravdanim slučajevima, može da odustane od ugovora i utoku izvršenja prevoza ili u kraćem roku od navedenog.U slučaju da se početak letenja u domaćem saobraćaju odlaže za višeod dva sata, a u menunarodnom 4 sata, putnik može odustati odugovora i zahtjevati da mu se vrati prevoznina, ili zahtjevati da gaprevoznik svojim ili drugim vazduhoplovom preveze do mjestaopredjeljenja. Ukoliko putnik ne odustane od ugovora zbogzakašnjenja, prevoznik je dužan da mu na svoj trošak obezbjedi hranu ismješatj za odmor najduže 24 sata. Prevoznik se oslobana ove obavezeako je do odlaganja putovanja došlo uslijed akta upravne vlasti ili izrazloga za koje je odgovarao putnik.Vazdušni prevoznik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da jepreduzeo sve mjere da se šteta izbjegne ili da nije bio u mogućnostipreduzeti sve mjere. Inače može ograničiti svoju odgovornost dozakonskog ograničenja, osim ako je štetu prouzrokovao namjerno iligrubom nepažnjom.Putnik ima pravo, bez posebne naknade, prevesti svoj ručni prtljag. Upogledu obima, dimenzija i težine ručnog prtljaga postoje svjetskistandardi i menunarodni poslovni običaji. Opšti uslovi poslovanjasadrže precizne podatke o tome što se može smatrati ručnim prtljagom.Vazdušni prevoznik je odgovoran za ručni prtljag, samo ako putnikuspije dokazati da je do gubitka došlo krivicom prevoznika. Pravilo jeda putnik sam čuva ručni prtljag i u načelu prevoznik za njega neodgovara. Prevoznik može ograničiti svoju odgovornost, ako do štetena petljagu nije došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom.U vazdušnom prevozu treba razlikovati registrovani prtljag koji jeprevoznik dužan primiti i o tome izdati potvrdu. Takav prtljag podležestandardnim normama u pogledu težine i dimenzije.116. UGOVOR O LIZINGUUgovorom o lizingu obavezuje se jedna ugovorna stranka – davalaclizinga da ustupi ugovorenu stvar na korišćenje i da obavi ugovoreneradnje u vezi urednog privrednog iskorišćavanja te stvari drugojugovornoj stranki – primaocu lizinga, koja se obavezuje da za izvršenuuslugu plati ugovorenu naknadu.Ugovor o lizingu treba razlikovati od ugovora o zakupu, jer kodugovora o zakupu zakupodavac se po proteku ugovorenog roka zakupanikada ne lišava svojine na zakupljenoj stvari, do to kod ugovora olizingu ne mora biti slučaj. Ugovor o lizingu treba razlikovati i odugovora o kupoprodaji, jer kod kupoprodaje dolazi do prenosa svojine,

dok to ne mora biti slučaj kod ugovora o lizingu.82Osnovni cilj ugovora o lizingu je da omogući primaocu lizinga daprivredno iskorišćava stvar koja mu je potrebna.U praksi postoje više vrsta ugovora o lizingu, a možemo ih podjeliti naosnovu sljedećih kriterija:1. prema osobinama lizing objekta2. prema trajanju ugovora o lizingu3. prema položaju u kojem se nalazi davalac lizingaPrema osobinama lizing objekta treba razlikovati:lizing potrošnih dobara (automobili, tv aparati i sl)investicioni lizinglizing upotrebljenih stvariPrema položaju davaoca lizinga treba razlikovati:lizing preko lizing društvakoncern lizingproizvonački lizingproizvodno finansijski lizingU našem pozitivnom pravu ovaj ugovor nije regulisan, pa se na njegaprimjenjuju pravila iz grananskog prava i opšte uzanse za prometrobom iz 54. Kod nas davalac lizinga može biti samo privrednopreduzeće. Primalac lizinga može biti svako lice. Lizing stvar možebiti svaka stvar koja se nalazi u prometu i koja se može ustupitidrugome na korišćenje.Iz ovog ugovora proizilaze odrenene obaveze za davaoca lizinga i to:da postupa kao svjestan i uredan privrednikda ustupa privredno korišćenje lizing objektada uredno održava objekt lizinga ida prenese svojinsko-pravna ovlašćenja na primaoca lizingaIz ugovora proizilaze i obaveze primaoca lizinga, i to:plaćanje lizing rate (ugovorene naknade)obaveza u pogledu iskorišćavanja lizing objektaomogućavanje kontrole davaoca lizingapovraćaj lizing objekta po proteku ugovorenog rokaOvaj ugovor prestaje urednim ispunjenjem obiju stranaka. Takonemože prestati i prenosom svojine na primaoca lizinga ili jednostranimraskidom ugovora od strane davaoca lizinga zbog neodgovarajućegiskorišćavanja lizing objekta ili neurednog plaćanja lizing rate.117. UGOVOR O KNOW-HOWUgovorom o know-how obavezuje se jedna ugovorna strana daprenese znanja i iskustva u pogledu tehnike i tehnologije, kao iposlovna i finansijska iskustva i znanja na drugu ugovornu stranu, adruga ugovorna strana se obavezuje da za to plati naknadu, kao i daznanja i iskustva stečena na osnovu ovog ugovora čuva po principimačuvanja poslovne tajne.83Ugovor o know-how je tvorevina autonomnog privrednog prava, takoda ga zakonski propisi direktno ne regulišu, već kao izvor služe

adhezioni i tipski ugovori i opšti uslovi poslovanja. Inače ovaj ugovorse najprije pojavio u SAD, a u Evropi se počeo zaključivati u većemobimu tek poslije drugog svjetskog rata.Odnosi koji se regulišu ovim ugovorom su vrlo složeni pa se zanjegovo zaključivanje najčešće traži pismena forma.Ugovorom o know-how mogu se prenjeti tehnička, poslovna ifinansijska znanja i iskustva. Bitno je da se zaključivanjem ugovorastiče pravo upotrebe tuneg znanja i iskustva. Na taj način može da sepojača konkurentnost na tržištu.118. UGOVOR O FAKTORINGUUgovorom o faktoringu vrši se realizacija knjigovodstvenihpotraživanja od strane banaka. To je zapravo prodaja potraživanjabanci od strane privrednih preduzeća, nakon koje prodavac nema višenikakvih ovlašćenja poslije prodatih potraživanja. Osnovni smisaozaključivanja ovog ugovora je da se malim privrednim preduzećimaodmah obezbjede potrebna gotova novčana sredstva, jer seostvarivanje potraživanja može ostvariti u relativno dužemvremenskom periodu u kojem je uvijek prisutan rizik naplatepotraživanja. Ovaj ugovor predstavlja samostalan bankarski posao.Ugovor o faktoringu javio se u bankarskoj teoriji i praksi SAD krajemdevetnaestog vijeka, odakle se počeo primjenjivati i u Evropiposljednje dvije decenije. Prvobitni oblik faktoringa javlja se u SADkao komisiona prodaja evropskih, ili bolje rečeno engleskihproizvonača tekstila. Američki uvoznik je kao faktor, pored komisioneprodaje uvezene robe iz Evrope obezbjenivao u svoje ime, a za računevropskog komitenta realizaciju potraživanja prema američkimkupcima tekstila na veliko i malo. Kasnije se posao faktoringa javlja iu svim drugim privrednim djelatnostima i nije više specifičan samo zatekstilnu industriju. Na taj način faktoring je iz oblika poslovnesaradnje prerastao u poseban sistem sa privrednim i pravnimobilježjima.Faktoring posao je tvorevina autonomnog privrednog prava, ili boljerečeno autonomnog bankarskog prava. Najvažniji izvor prava zafaktoring posao su opšti uslovi poslovanja faktoring društava.Postoje dvije osnovne vrste faktoring posla:1. pravi faktoring posao2. kvazi faktoring posao84Kod pravog faktoring posla ostvaruju se tri osnovne privredne funkcijefaktoringa i to:1. del credere funkcija ili funkcija osiguranja kredita2. uslužna ili upravljačka funkcija3. funkcija finansiranjaDel credere funkcija omogućava prodavcu robe da se oslobodi rizikanemogućnosti naplate prodajne cijene za isporučenu robu. Ovafunkcija omogućava komitentu faktora da ugovara sa kupcem plaćanjekupovne cijene u odrenenom vremenskom periodu poslije isporukerobe, jer tako pošto faktorov komitent lakše pronalazi kupca, kupci

često od prodavca ili trgovca zahtjevaju kratkoročni kredit, koji možeda da samo faktor.Uslužna funkcija, tj funkcija pružanja stručnih usluga u pogleduostvarivanja potraživanja prema trećim licima, sastoji se u nizuuslužnih djelatnosti faktora u pogledu evidentiranja, knjiženja,bilansiranja i realizacije prenjetih potraživanja faktorovog komitentana faktora. Uslužnom funkcijom faktorov komitent se oslobanaobavljanja niza stručnih poslova koji su često propisani zakonom. Naovaj način posao je do kraja pojednostavljen za faktorovog komitenta,jer se cjelokupno poslovanje ostvaruje na način da se za svakuisporučenu robu zadužuje tekući račun faktora, tj konto faktora. Faktorobavlja grupisanje potraživanja prema uplati na kontu, prema vremenudospjelosti, prema dužnicima, prema vrsti robe i sl.Funkcija finansiranja se sastoji u tome da faktor finansira svogkomitenta do visine ugovorenih prodajnih cijena isporučene robe i tood trenutka isporuke robe pa do trenutka realizacije potraživanjaprema trećim licima.Kod kvazi faktoring posla se ne ostvaruju sve tri osnovne privrednefunkcije faktoringa, već samo jedna ili dvije.Posao faktoringa je vrlo povoljan oblik poslovne integracije i zbogtoga ga treba stimulisati, iako kod nas još uvijek nisu u punoj mjeriafirmisani pojavni oblici ovog posla.119. UGOVOR O INŽINJERINGUUgovor o inžinjeringu je ugovor kojim se regulišu odnosi prilikomizgradnje kompletnih objekata i isporuke kompletne opreme za teobjekte, kao i prenos znanja i iskustva u vezi upotrebe i funkcionisanjaopreme.U pravnoj teoriji je sporno da li je ugovor o inžinjeringu samostalanposao robnog prometa ili se radi o kombinaciji većeg broja postojećihugovora, prvenstveno ugovora o granenju i ugovora o kupoprodaji. Sobzirom da u poslovnoj praksi ovaj ugovor dobija sve veći značaj,javljaju se i standardni i tipski ugovori, to se on često odrenuje i85posebnim propisima, iako do sada ni u jednom zakonskom propisuugovor o inžinjeringu nije posebno regulisan.Pod pojmom inžinjeringa podrazumjeva se izrada investicionogprograma, izrada investicione tehničke dokumentacije, granenjeinvesticionog objekta, nabavka investicione opreme i stavljanjeizgranenog objekta u pogon. Ugovorom o inžinjeringu izvonač radovau poslovnoj praksi preuzima i druge obaveze, kao npr obavezuosposobljavanja kadrova za upotrebu izgranenog objekta i postrojenja,obavezu nadzora tehnološko-tehničkog procesa za odreneno vrijemeitd.Ugovor o inžinjeringu se u praksi uvijek mora zaključiti u pismenojformi da bi proizvodio pravno dejstvo, s obzirom na složenost odnosakoji iz njega proističu, kao i zbog velike vrijednosti predmeta ugovorai trajnosti ugovornih odnosa.120. UGOVOR O FRANŠIZMU

Ugovorom o franšizmu obavezuje se jedna ugovorna strana-davaocfranšizinga da vrši periodične isporuke i pojedine privredne usluge,kao i da prenese svoje znanje i iskustvo u proizvodnji i poslovanju nadrugu ugovornu stranu – primaoca franšizinga, a druga ugovornastrana se obavezuje da isplati naknadu za izvršene usluge. S obziromda se zaključenjem ovog ugovora stvara duža poslovna saradnja, on seu praksi uglavnom zaključuje u pismenoj formi.Ovaj ugovor se najprije javio u poslovnoj praksi SAD, a kasnije seprenio i u Evropu. Njime se ostvaruje poseban oblik poslovneintegracije koja je zasnovana na standardnim uslugama i na posebnomnačinu standardizovanja robe. Davalac franšizinga osposobljavaprimaoca franšizinga za obavljanje utvrnene poslovne tehnologije.Primalac franšizinga obično ustupa davaocu franšizinga ugovoreniprocenat ostvarenog prometa ili ostvarene dobiti kao nagradu.Ugovor o franšizingu je vrlo pogodan za mala trgovinska preduzeća jerih davalac franšizinga svojim znanjem, iskustvom, isporukama iuslugama čini konkurentnijim na tržištu sa većim i jačim trgovinskimpreduzećima. Davalac franšizinga na ovaj način širi svoju poslovnumrežu.Kod ovog ugovora je bitno da se radi o davanju standardne usluge i oprodaji standardnih proizvoda, a da bi se to ostvarilo dolazi do prenosaznanja, iskustva i osposobljavanja kadrova za ostvarivanje osnovneprivredne funkcije i stvaranje posebne vrste poslovne integracije.Postoje dvije osnovne vrste ugovora o franšizingu i to:1. robni franšizing kod kojega je bitno da se ostvaruje ugovoreninačin prodaje standardizovane robe. Na osnovu ovakvog86ugovora stiče se isključivo pravo prodaje odrenenih proizvodana odrenenom tržištu2. Poslovni franšizing kod kojega se daju standardizovani načinposlovanja i pružaju standardizovane uslugeUgovor o franšizingu je tvorevina autonomnog privrednog prava i upraksi je regulisan opštim uslovima poslovanja davaoca franšizinga.121. UGOVOR O LICENCIUgovorom o licenci obavezuje se jedna ugovorna strana, davalaclicence da drugoj ugovornoj strani, sticaocu licence, ustupi u cjelini ilidjelimično, pravo iskorišćavanja pronalaska, tehničkog znanja iiskustva, žiga, uzorka ili modela, a druga ugovorna strana, sticalaclicence, preuzima obavezu da za to plati davaocu licence ugovorenunaknadu.U našem privrednom pravu ugovor o licenci spada u imenovaneugovore jer je regulisan Zakonom o obligacionim odnosima iz 1978.Ovo je jedan od rijetkih ugovora u privredi koji spada u formalneugovore, jer zakon za njegovu valjanost predvina da bude zaključen upismenoj formi.Ovim ugovorom stvaraoci ekonomski iskorišćavaju rezultate svogstvaralaštva jer su njime regulisani odnosi izmenu stvaraoca i subjektakoji privredno iskorišćava pronalaske stvaraoca. Jako je važno da se

ovim ugovorom može prenositi iskorišćavanje prava industrujskesvojine, a ne samo patenata i drugih oblika pronalazaka. Najčešći oblikugovora o licenci sadrži obavezu prenosa i omogućavanjeiskorišćavanja zaštićenog pronalaska.Postoje razni oblici stvaralaštva, a takone su raznovrsna i pravnapravila kojima se ostvaruje pravna zaštita stvaralaštva u pojedinimdržavama. Menutim ipak su uglavnom dva najosnovnija oblika zaštitestvaralaštva i to zaštita pronalazaka i tehničkih unaprenenja i zaštitaautorskih prava. Ugovorom o licenci pravno se reguliše iskorišćavanjetehničkih unaprenenja i pronalazaka, dok se autorska prava najčešćepravo regulišu putem izdavačkog ugovora.Ugovor o licenci se zaključuje izmenu davaoca licence koji je najčešćesam stvaralac tj fizičko lice i sticaoca licence koji je najčešće privrednisubjekt, a može biti ili pravno ili fizičko lice. Sticalac i davaoc licencemogu takone biti i strana lica. Kako bi se ovaj ugovor, a i zaštitauopšte što bolje ostvarila, osnovan je Evropski patentni zavod sasjedištem u Minhenu.U pravnoj teoriji postoji veći broj kriterijuma na kojima se zasnivajupojedine vrste ugovora o licenci. Možemo poći od unutrašnjeg robnonovčanogprometa u kojem ugovor o licenci može biti prostornoograničen, ili neograničen. Kada je prostorno ograničen treba voditiračuna da se tima ne narušavaju propisi o jedinstvenom87jugoslovenskom tržištu. Prostorno ograničena mogućnostiskorišćavanja predmeta licence postoji samo ako je tako izričitougovoreno. Najčešće je prostorno neograničena, u kom slučaju seodnosi na cijelu teritoriju naše zemlje. Ako ništa nije ugovoreno upogledu teritorije, smatra se da je ona neograničena.Isključiva licenca postoji kada je ugovorom o licenci sticalac stekaoisključivo pravo iskorišćavanja predmeta licence. Isključiva licenca semora uvijek izričito ugovoriti, jer se u suprotnom neće smatratitakvom. Isključiva licenca naći da predmet licence može jedino dakoristi sticalac licence, isključujući pri tome iz mogućnosti korišćenjačak i davaoca licence.Pojedine vrste ugovora o licenci se mogu utvrnivati u pogledu obimaprenjetih ovlašćenja iskorišćavanja predmeta licence. Najčešće se neprenose, ili se ne mogu prenjeti sva ovlašćenja u pogledu predmetalicence, jer to mogu biti i pojedina lična i neprenosiva ovlašćenja.Uvijek se pretpostavlja da se prenosi samo onaj obim ovlašćenja upogledu iskorišćavanja predmeta licence koji je izričito ugovoren. Onošto nije ugovorom prenijeto na sticaoca licence i dalje predstavlja skupovlašćenja davaoca licence.Pravilo je da se ugovorom o licenci može prenjeti iskorišćavanjapatentiranog pronalaska, uzorka ili modela, samo u roku trajanjazakonske zaštite tih prava. Menutim u okviru tog roka ugovor o licencimože sadržavati prenos iskorišćavanja predmeta licence za ugovorompredvineno kraće vrijeme. Inače ugovor o licenci može biti vremenskiograničen ili neograničen, ali i kada je neograničen u suštini je

ograničen na vrijeme trajanja zakonske zaštite predmeta licence.Može da postoji i podlicenca u slučaju da sticalac licence prenesestečena ovlašćenja na drugo lice. Podlicenca postoji samo ako jeizričito ugovorena. Inače, podlicenca se pretpostavlja kod isključivelicence, osim ako nije izričito suprotno ugovoreno. U svakom slučajuza davanje podlicence potrebna je dozvola davaoca licence. Ugovor opodlicenci se zaključuje izmenu prethodnog sticaoca licence i novogsticaoca licence. U pravilu izmenu novog sticaoca licence i davaocalicence ne postoji nikakav pravni odnos.Ugovor o licenci je dvostrani ugovor, pa iz njega proističu obaveze iprava za obje ugovorne strane na način da što je za jednu stranu pravoza drugu je obaveza i obratno. Obaveze davaoca licence iz ugovora olicenci su:1. obaveza prenosa iskorišćavanja predmeta licence2. obaveza davanja potrebnih uputstava i obavještenja3. obaveza garantovanja iskorišćavanja predmeta licenceOsnovna ugovorna obaveza je obaveza prenosa iskorišćavanjapredmeta licence, jer se ispunjenjem ove obaveza ostvaruje ekonomskicilj zbog kojega je sticalac licence i zaključio ugovor.Davalac licence mora preduzeti sve potrebne mjere radi omogućavanjaekonomskog iskorišćavanja predmeta licence. U praksi se to svodi na88davanje potrebnih uputstava i obavještenja u pogledu predmetalicence.Obaveze sticaoca licence iz ugovora o licenci su:1. obaveza da iskorišćava predmet licence kako je to ugovoreno2. obaveza isplate naknade3. obaveza u pogledu podnošenja izvještajaSticalac licence na osnovu ugovora o licenci stiče ovlašćenjeiskorišćavanja predmeta licence na ugovoreni način, u ugovorenomobimu i u ugovorenim granicama.Ugovor o licenci spada u teretne ugovore, jer se uvijek zaključuje uznaknadu. Ovo je jako važno jer se naknada pretpostavlja i onda kadanije izričito ugovorena. Naknada se odrenuje na osnovu poslovnihobičaja, posebno visina, vrijeme i način isplate i sl.Sticalac licence iskorišćava predmet licence koji pripada drugome izbog toga ga mora obavjestiti o iskorišćavanju izvještajima, koji suposebno važni zato što se njima provjerava ispravno iskorišćavanjepredmeta licence.Ugovor o licenci najčešće prestaje ispunjenjem ugovornih obaveza odstrane davaoca i sticaoca licence. U slučaju da je ugovor zaključen naodreneno vrijeme, on prestaje istekom ugovorenog vremena. Nadaljeugovor može prestati jednostranom izjavom volje davaoca i sticaocalicence, ako ništa nije ugovoreno. Takone do prestanka ugovora olicenci može doći u slučaju prestanka davaoca ili sticaoca licence.122. UGOVOR O GRAĐENJUUgovorom o granenju stvara se osnovna obaveza jedne ugovornestrane izvonača radova, granevinara, da izgradi odreneni granevinski

objekt ili da izvrši odrenene granevinske radove drugoj ugovornojstrani, a druga ugovorna strana, naručilac gradnje – investitor seobavezuje da obavi sve radnje kojima se omogućuje izvršenjegranevinskih radova i da za izvršene radove plati izvonaču radovaodrenenu cijenu. Izgradnja granevinskog objekta ili samo odrenenihgranevinskih radova i plaćanje cijene za izvršene radove su bitnielementi ovog ugovora. Menutim, pored tih elemenata postoji nizdrugih nebitnih elemenata koji prizilaze iz zakonskih propisa.Sredstva za izgradnju granevinskog objekta i investicioni programobezbjenuje naručilac radova, ali postoje i takvi ugovori kojipredvinaju da je to obaveza izvonača radova. Vrlo blizak ugovoru ogranenju je ugovor o projektovanju. U praksi su česti slučajevi da sena osnovu ugovora o granenju izvonač radova obavezuje da poredgranevinskih radova napravi i odrenene projektantske usluge. U praksikod ovih ugovora poseban značaj imaju opšti uslovi poslovanjagranevinskih preduzeća i standardni ugovori. Poseban značaj imajumenunarodni opšti uslovi za izvonenje granevinskih radova iz 1957.89Ugovor o granenju je veoma složen posao robnog prometa. U ovomposlu učestvuje veliki broj lica sa različitim stepenom ovlašćenja iodgovornosti. Postoji više vrsta ugovora o granenju. Oni se dijele pogranevinskom objektu koji se gradi ili po vrsti granevinskih radova.Tako postoji ugovor o izgradnji stambenih zgrada, ugovor o izgradnjiobjekata društvenog standarda, ugovor o izgradnji poslovnih zgrada,ugovor o izgradnji fabričkih hala i sl. S obzirom na vrstu granevinskihradova može biti ugovor o vršenju granevinskih radova u užem smislu,rudarski radovi, geološki radovi, instalacioni, montažni i sl. Menutim,od pravnog značaja je razlikovanje ugovora po tome da li izvonačradova prihvaća obavezu izvršenja pripremnih radnji i prethodnihradnji ili ne, u kom slučaju je to obaveza naručioca radova. Pripremniradovi su oni koje je potrebno izvesti radi izgradnje investicionogobjekta, i to ili prije početka granenja ili u toku granenja. Ugovori ogranenju mogu se razlikovati i prema načinu utvrnivanja cijene zagranevinske radove. Cijene se odrenuju na dva načina i to: na osnovujediničnih cijena po vrsti i količini radova, koje se utvrnuju definitivnotek poslije izvršenih granevinskih radova, i na paušalan način.Paušalna cijena se odrenuje unaprijed i odnosi se samo na ugovorene,a ne i na naknadne radove. To je ugovor o granenju sa tzv klauzulom„pod ključem“, jer se simbolički ukazuje da se cijena odnosi na sveradove koji prethode predaji ključava naručiocu.122.1 Zaključenje ugovora o granenjuDa bi došlo do zaključenja ugovora o granenju mora da se obavi nizradnji administrativno pravnog karaktera. Investitor mora prethodno dapribavi odobrenje za granenje, tj granevinsku dozvolu, potrebnafinansijska sredstva za granenje, da obezbjedi tehničku dokumentacijui sl. U našem pravu se insistira na tome da su sredstva za gradnju upotpunosti obezbjenenja. Ustupanje izgradnje se najčešće vrši prekojavnog nadmetanja. Javno nadmetanje je obavezno kada se radi o

javnim radovima. Uslove za ustupanje izgradnje propisuje investitor.Oglas o javnom nadmetanju, odnosno prikupljanju ponuda se moraobjaviti. U oglasu je naznačen rok za slanje ponuda i visina kaucije zaučestvovanje na nadmetanju, ako se ona traži. Kaucija obično iznosi10% vrijednosti investicionog objekta. O javnom nadmetanju se vodizapisnik kojega potpisuju članovi komisije i prisutni ponunači.Ukoliko javno nadmetanje ne uspije, onda se vrši prikupljanje ponuda.To je u stvari ograničeno nadmetanje koje je mnogo jeftinije.Ugovor o granenju je jedan od rijetkih formalnih ugovora robnogprometa, jer da bi bio pravno valjan mora biti zaključen u pismenojformi. Ugovor se smatra zaključenim kada se stranke usaglase obitnim elementima i to potpišu.90122.2. Obaveze izvonača radova iz ugovora o granenjuObaveze izvonača radova su administrativno pravne i imovinskopravne prirode. S obzirom da su obaveze admonistrativno pravneprirode detaljno regulisane zakonima, njih ne treba detaljno regulisatiugovorom, kao što je to slučaj sa imovinsko pravnim obavezama.Obaveze izvonača radova su da prilikom izvonenja radova postupa sapažnjom dobrog privrednika, da obavi sve radove koji su predvineniugovorom i to na način odrenen ugovorom, da obavještava naručiocaradova o svim značajnim doganajima prilikom izvršenja ugovorenihradova, da se pridržava rokova za izvršenje radova, da vodiodgovarajuće knjige granenja objekta, da obezbjedi gradilište i daosigura gradilište, da kontroliše kvalitetnost upotrebljenog materijala,plaćanje ugovorne kazne ako uredno ne izvrši u predvinenom rokugranevinske radove i da preda objekat investitioru.Prava izvonača radova su da zahtjeva od investitora blagovremeno iuredno obavljanje svih zakonskih i ugovornih radnji kojima investitoromogućava izvonaču radova obavljanje granevinskih radova, pravo naugovorenu cijenu, pravo da zahtjeva od naručioca radova da sprovedenadzor nad izvršenjem granevinskih radova.Najčešći način prestanka ugovora o granenju je ispunjenje ugovora.Do prestanka ugovora može doći i na osnovu naknadnog sporazumastranaka ili zbog nemogućnosti ispunjenja koje može bitiprouzrokovano prirodnim doganajima, ekonomskim smetnjama ilizabranom dalje gradnje.91GLAVA 10. INDUSTRIJSKA SVOJINA123. PRAVO INDUSTRIJSKE SVOJINEPod industrijskom svojinom misli se na pravo pronalazača daisključivo primjenjuje i iskorišćava svoj pronalazak, pravo pronalazačauzoraka i modela stvorenih za oblikovanje industrijskih proizvoda daprimjenjuje i iskorišćava svoj uzorak i model i pravo fabričkih itrgovačkih žigova, tj pravo fabrika da svoje proizvode, odnosno robuoznačavaju odrenenim žigom radi razlikovanja od robe drugihpreduzeća. Prema tome, pod pravom industrijske svojinepodrazumjeva se pronalazačko pravo, pravo uzorka i modela, pravo

fabričkih i trgovačkih žigova i zaštita firme.Sam naziv industrijska svojina potiče iz francuskog prava. Prvi put jeupotrebljen u Pariskoj konvenciji o zaštiti industrijske svojine 1833.Konvencija je novelirana 1900, 1911, 1934 i 1967. Jugoslavija jeratifikovala 1974.124. POJAM PRONALASKAPrema zakonskoj definiciji, pronalazak predstavlja novo rješenjeodrenenog tehničkog problema koji se može primjeniti u industrijskojili kojo drugoj privrednoj djelatnosti.Da bi pronalazak uživao zakonsku zaštitu, mora da odgovarazahtjevima koje zakon postavlja. On prije svega:1. mora da je nov2. mora da predstavlja izvjesno rješenje odrenenog tehničkogproblema i3. mora da je primjenjiv u industrijskoj ili kojoj drugoj privrednojdjelatnostiOd pronalaska valja razlikovati naučno otkriće koje se ne može zaštititi patentom. Naučno otkriće je utvrnivanje nekih postojećih, a do tadanepoznatih zakonitosti. Otkrivanje ljekovitog dejstva nekog lijeka jenaučno otkriće, a način njegove industrijske proizvodnje u vidu robe jepronalazak. Smatraće se da je pronalazak nije nov ako je prijedonošenja njegove prijave radi zaštite bio:1. u zemlji ili inostranstvu putem štampe ili na drugi načinobjavljen i opisan tako da su ga stručnjaci mogli upotrebiti2. u zemlji isti pronalazak javno upotrebljavan, izlagan iliprikazivan, da su ga stručnjaci mogli upotrebiti i ako je923. u zemlji ili inostranstvu bio izdat ili data zaštita u drugomobliku za isti pronalazak.124.1. Zaštita pronalaskaPronalasci se zaštićuju patentom. Podnošenjem prijave radi dobijanjapatenta, odnosno izdavanjem patenta stiču se prava koja se utvrnujuzakonom. Prijavljeni ili patentom zaštićeni pronalazak može seiskorišćavati pod uslovima koji su predvineni u zakonu i u skladu sapropisima kojima se reguliše pravo na proizvodnju i stavljanjeproizvoda u promet. Pod iskorišćavanjem pronalaska podrezumjevajuse njegova primjena u proizvodnji i puštanje u promet predmetaizranenih prema prijavljenom, odnosno patentom zaštićenompronalasku, kao i svaka druga upotreba pronalaska u privredne svrhe.Pravo na iskorišćavanje prijavljenog ili zaštićenog pronalaska pripadaprijaviocu, odnosno nosiocu patenta. Druga lica mogu iskorišćavatipronalazak samo na osnovu ugovora ili prinudne licence, ili ako jepatent oduzet ili eksproprisan. Za iskorišćavanje pronalaska stvorenogu organizaciji važe posebne odredbe.124.2. Zaštita pronalaska u inostranstvu i iz inostranstvaZaštitu pronalaska u inostranstvu jugoslovenski granani, organizacije igrananska pravna lica mogu tražiti samo ako prethodno u zemljipodnesu prijavu radi dobijanja patenta. Pronalasci inostranih zemalja

uživaju u pogledu zaštite pronalazaka ista prava koja po našem zakonupripadaju jugoslovenskim grananima ako to proizilazi izmenunarodnih ugovora i konvencija ili iz primjene načela uzajamnosti.Postojanje uzajamnosti dokazuje lice koje se poziva na uzajamnost. Upostupku pred jugoslovenskim sudovima i organima uprave pripadniciinostranih zemalja ostvaruju prava iz našeg zakona prekopunomoćnika koji je jugoslovenski državljanin i koji se bavizastupanjem u vidu zanimanja. Pojedine države su donijele, neke prije,a neke poslije zakone kojima su regulisale pitanje prava pronalazača, tjpitanje industrijske svojine. Tako je nastao pokušaj da se ovo pitanjejednoobrazno reguliše u menunarodnim razmjerama, odnosno da sepristupi unifikaciji prava industijske svojine. Izmenu tih 11 potpisnikanalazila se i ondašnja Srbija. Konvencija Pariske unije od 20. marta1883 godine za zaštitu industijske svojine revidirana je u Briselu 14decembra 1900. godine, u Vašingtonu 2 juna 1911 godine, u Hagu 6novembra 1925 godine, u Londonu 2 juna 1934 godine, u Lisabonu 31oktobra 1958 godine. Sredinom 1967 godine u Štokholmu je održanadiplomatska konferencija radi osnivanja nove svjetske organizacije zacjelokupnu intelektualnu svojinu (industrijsku svojinu i autorsko93pravo). Osnovana je Menunarodna unija za zaštitu industrijske svojinei sjedište joj je u Ženevi.124.3. Pronalazak više pronalazača1. Ako je isti pronalazak stvorilo više lica nezavisno jedno oddrugog, pravo na patent pripada prvom podnosiocu prijave. Toznači da ostali pronalazači, i ako su i oni nezavisni autoripronalaska, ne mogu više tražiti zaštitu za svoj pronalazak nitisvoj pronalazak iskorišćavati.2. Ako je pronalazak stvoren zajedničkim radom, iskustvom ipraksom u organizaciji, pa nije moguće utvrditi odreneno licekao pronalazača, pravo na patent pripada organizaciji u kojoj jepronalazak stvoren. Pronalazač koji u prijavi nije označen,može, u toku postupka za izdavanje patenta ili kad patent budeizdat, tražiti da njegovo ime bude označeno u registru patenata,ispravi o patentu, patentnom spisu i u objavi o izdaavanjupatenta. U slučaju spora odlučuje sud.124.4. Pronalasci storeni u organizacijamaO pronalasku stvorenom u organizaciji i o njegovim bitnim tehničkimodlikama pronalazač je dužan bez odlaganja pismeno obavjestitiorganizaciju. Organizacija je dužna bez odlaganja pismeno potvrditipronalazaču prijem njegovog obavještenja. Pronalazač i organizacijadužni su čuvati tajnost pronalaska do podnošenja prijave radidobivanja patenta. Uzajamna prava i obavze pronalazača i organizacijeu kojoj je stvoren pronalazak urenuju se ugovorom. Ako dozaključenja ugovora ne done ili ako ugovorom nije drugačijeodreneno, pravo na dobivanje patenta pripada pronalazaču.Organizacija je dužna u roku od tri mjeseca od dana primljenogobavještenja o stvorenom pronalasku izjaviti da li će korisititi svoje

pravo na dobivanje patenta. Ako pronalazač propusti da obavijestiorganizaciju, rok od tri mjeseca za organizaciju teče od dana kada jeona saznala za pronalazak. Pravo na dobivanje patenta pripadapronalazaču i onda kada organizacija u roku od tri mjeseca od dananjene izjave da će korisiti pravo na dobivanje patenta ne podneseprijavu. Ugovorom izmenu organizacije i pronalazača reguliše sepitanje pronalaska u inostranstvu.U slučaju pronalaska u organizaciji, pronalazač se na svaki načinutvrnuje kao autor pronalaska i njemu pripadaju sva prava koja su uvezi sa ovom činjenicom. Menutim, organizacija u kojoj je pronalazakostvaren može postati kvazivlasnik ili posebni društveni vlasnikpatenta, ukoliko ona patent ne prepusti autoru pronalaska.94Organizacija koja dobije patent dužna je pronalazaču platiti naknadu,ako se pronalazač ne odrekne naknade poslije stvorenog pronalaska.Organizacija je dužna da plati naknadu i u slučaju ako počne daiskorišćava pronalazak prije dobivanja patenta. Visina naknadeodrenuje se sporazumno, a ako do sporazuma ne done organizacija jedužna da u roku od mjesec dana od podnijetog zahtjeva pronalazačatraži da visinu naknade odredi nadležni sud. Pri odrenivanju naknadesud će uzeti u obzir naročito: tehnički i privredni značaj pronalaska,korist koje organizacija može postići primjenom pronalaska, vrijednostsredstava koja organizacija može postići primjenom stvorenogpronalaska, okolnost da li je redovni posao pronalazača u organizacijibio rad na ostvarenju pronalaska, kao i druge okolnosti koje su odvažnosti za utvrnivanje visine naknade.Pronalaske za koje je dobila ili zatražila patent jedna organizacijamogu iskorišćavati i druge organizacije:1. ako se taj pronalazak u zemlji ne iskorišćava dovoljno2. ako je iskorišćavanje tog pronalaska od strane drugeorganizacije od posebnog značaja za privredu3. ako jedna organizacija ne može u potpunosti ili djelimičnoiskorišćavati neki pronalazak bez iskorišćavanja pronalaskastvorenog u toj drugoj organizaciji, a zaštićenog patentomU iskorišćavanju pronalaska u prednjem slučaju organizacijezaključuju ugovor. Ako se organizacije ne mogu sporazumjeti oiskorišćavanju pronalaska, o naknadi za iskorišćavanje ili o drugimuslovima iskorišćavanja, odluku o tome donosi arbitražno vijeće nazahtjev organizacije koja hoće da iskorišćava pronalazak. Arbitražnovijeće će odlučiti da jedan dio naknade za iskorišćavanje pronalaskapripada pronalazaču.Arbitražno vijeće sastoji se od predsjednika, dva stalna člana i dvapovremena člana. Predsjednika i stalne članove, kao i njihovezamjenike, imenuje Vlada, a po jednog povremenog člana birajustranke sa liste arbitara privredne komore.Poništaj odluke Arbitražnogvijeća može stranka zahtjevati ako ono nije bilo sastavljeno premazakonu, kao iz razloga noštavnosti prema zakonu o parničnompostupku. U pogledu rokova za podnošenje tužbe za poništaj odluke

Arbitražnog vijeća važe takone propisi Zakona o parničnom postupku.Za odlučivanje po tužbi za poništaj odluke Arbitražnog vijećanadležan je Vrhovni privredni sud.95125. PATENTIPatent je pismena isprava nadležnog organa (Savezni zakon zapatente) o tome da je neko prvi podnio dokumentaciju da je otkrionovo rješenje odrenenog tehničkog problema primjenjivog uindustrijskoj ili kojoj drugoj privrednoj djelatnosti. Zakon predvina štase ne može zaštititi patentom a to su:1. Pronalasci čija je svrha ili upotreba suprotna zakonu ili moralu2. naučna pravila i načela3. ljekovi4. materije proizvedene hemijskim putem5. materije koje služe za ljudsku i stočnu hranu, sredstva zauživanje pića i začiniPatentom se dakle mogu zaštititi samo tehnološka pravila, ali ne inaučni metodi, tj. metodi za naučna istraživanja ili naučni principi,odnosno utvrnene objektivne prirodne zakonitosti, radi iskorišćavanjau privredne svrhe ( u prvom redu primjene u proizvodnji pa zatimpuštanje u promet izranevina po patentiranom postupku i sl), a radiostvarenja dobiti u vezi sa sniženjem troškova proizvodnje ispodprosječnih, što jedan novi patent redovito donosi sobom.Patent se može dobiti samo za nov pronalazak ili izum. Kako se iranije navedeno objašnjava, ako je riječ o ljekovima, sintetičkimmaterijama ili materijama koje služe za uživanje, o pićima i začinima,patentom se može zaštititi samo novi postupci (tehnološka pravila) zadobijanje tih materija a ne i same te materije kao takve (te bi ih ondasamo vlasnik patenta mogao staviti u promet). Ovo je dakle po našimpropisima zabranjeno, jer bi to značilo zaštitu monopola u koristzemalja sa jakom hemijskom i farmaceutskom industrijom i kočila bi utoj oblasti naš tehnički naučni razvitak.125.1. Dobijanje patentaPravo na dobijanje patenta pripada pronalazaču, njegovom nasljednikuili drugom pravnom sljedniku (npr, na osnovu nekog pravnog posla).Prvi podnosilac prijave radi dobijanja patenta smatra se pronalazačem,odnosno njegovim pravnim sljednikom, dok se protivno ne dokaže.Nosilac patenta može biti fizičko ili pravno lice, tj čovjek, pojedinac iliudruženje, organizacija, ustanova i sl. Patent se može izdati na imeviše lica ako ona zajedno podnesu prijavu, ali se u patent neće96odrenivati prava pojedinih lica, nego će se njihovi menusobni odnosiregulisati po načelima grananskog prava. Lice koje je pronalazačuukazivalo samo tehničku pomoć, ne smatra se pronalazačem.Ako je nosilac patenta jedno fizičko lice, tj individualni čovjek, ondapatent u našim društvenim uslovima predstavlja ličnu svojinu. Ako jenosilac patenta jedna privredna organizacija, patent se smatraosnovnim sredstvima, tj patent je kvazi svojina privredne organizacije.

Ako je nosilac patenta jedna neprivredna organizacija, npr naučnaustanova, patent je posebna društvena svojina te neprivredneorganizacije. Kao što ni fizičko lice tako ni neprivredna organizacijane može sama iskorišćavati patent u proizvodnji ili udruge privrednesvrhe. Ukoliko ovakvi pravni subjekti otune svoj patent, oni dobijajunaknadu u novcu koju oni mogu pretvoriti samo u sredstva zapotrošnju.125.2. Trajanje patentaPatent traje petnaest godina, računajući od dana kada je rješenje oizdavanju patenta službeno objavljeno. Po isteku toga roka patent se nemože obnoviti niti se može produžiti rok njegovog trajanja.Patent prestaje da važi i prije isteka roka od petnaest godina:1. ako se nosilac patenta pismeno odrekne patenta2. ako se patent poništi3. ako se ne plate propisane takse u odrenenom rokumenutim, ako je u registru patenta upisano odreneno pravo u koristtrećih lica (licenca, zaloga ili drugo) nosilac patenta se ne možepunovažno odreći patenta bez pismene saglasnosti lica na čije ime jeupisano odreneno pravo u registru.Ako nosilac patenta u odrenenom roku ne plati propisane takse, a uregistru obavijestiće ova lica da taksa nije plaćena i ona mogu u rokuod tri mjeseca od dana prijema obavještenja platiti propisane takse iodržati patent na snazi.U slučaju spora o obezbjenenju upisanih prava trećih lica odlučuje sud,koji može riješiti da se patent prenese na lice na čije je ime upisanoodreneno pravo.125.3. Dopunski patentAko podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta dopuni ili usavršipronalazak za koji je tražio ili dobio patent (osnovni patent) zaizvršenu dopunu ili usavršavanje on može tražiti dopunski patent. Saprestankom važenja osnovnog patenta da važi i njegov dopunskipatent. Dopunski patent može biti proglašen za osnovni ako je osnovnipatent oduzet ili poništen, ili ako se nosilac patenta odrekao patenta.97Ako nosilac dopunskog patenta ne podnese zahtjev za njegovoproglašenje za osnovni u roku od tri mjeseca od dana prijemapravosnažne odluke o oduzimanju ili poništenju osnovnog patenta,odnosno od dana podnošenja podneska o odricanju od osnovnogpatenta, dopunski patent prestaje da važi.Dopunski patent proglašen za osnovni ne može da važi duže nego štobi trajao njegov osnovni patent. Ako se neki od više dopunskihpatenata proglasi za osnovni, ostali ili novi dopunski patenti mogu sevezati za novi osnovni patent. Za održavanje važnosti dopunskogpatenta koji je proglašen za osnovni, plaćaju se takse kao za osnovni.125.4. Prenos patenta i prava iz patentaPrava podnosioca prijave, odnosno nosioca patenta prelaze na njegovenasljednike po opštim propisima o nasljenivanju.Podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta može svoja imovinska

prava prenjeti na drugoga u cjelini ili djelimično ugovorom ili podrugom pravnom odnosu. Ugovor o prenosu ovih prava punovažan jeako je sastavljen u pismenom obliku. Ako su prenjeta prava iz prijaveradi dobivanja patenta, patent će se, ukoliko bude odobren upisati uregistar patenata na ime pribavioca.125.5. Oduzimanje patentaPatent se može oduzeti ako se davanjem prinudne licence nije moglopostići dovoljno iskorišćavanja pronalazaka u zemlji, a to zahtjevaopšti privredni interes. Postojanje opšteg privrednog interesa zaoduzimanje patenta utvrnuje privredno vijeće. Zahtjev za oduzimanjepatenta podnosi u ime države savezni organ uprave nadležan zaodgovarajuću granu privrede. Zahtjev za oduzimanje patenta ne možese podnijeti prije isteka dvije godine od dana izdavanja prinudnelicence. O zahtjevu za oduzimanje patenta rješava Vrhovni privrednisud u vijeću dvojice sudije i trojice povremenih sudija. Rješenjemkojim se oduzima patent odrenuje se i pravna naknada koju je državadužna platiti nosiocu patenta za oduzeti patent. Danom oduzimanjapatenta prestaje njegova važnost: svako stiče pravo da iskorišćavapronalazak bez naknade. Kod institucije oduzimanja patenta treba,dakle imati u vidu da je pretpostavka oduzimanja patenta postojanjeprinudne licence na tom pronalasku i da je ta licenca neefikasna.Oduzimanje patenta treba razlikovati od eksproprijacije patenta pokojoj se patent prenosi na drugo lice, dok kod oduzimanja patentapatent uopšte prestaje.98125.6. Eksproprijacija patentaPatent se može eksproprisati ako to zahtjeva opšti interes. Postojanjeopšteg interesa za eksproprijaciju patenta utvrnuje Privredno vijeće.Zahtjev za eksproprijaciju patenta podnosi savezni organ upravenadležan za odgovarajuću granu privrede. O tom slučaju rješavaVrhovni privredni sud u vijeću od dvojice sudija i trojice povremenihsudija. Rješenje kojim se ekspropriše patent odrenuje se i visinanaknade koju je država dužna platiti nosiocu patenta za eksproprisanipatent. Organ čiji je zahtjev za eksproprijaciju usvojen može naosnovu ugovora ili na drugi način dati pronalazak na korišćenje nekojorganizaciji. Ako je u zahtjevu za eksproprijaciju naznačena nekaorganizacija kao korisnik i ako je uz zahtjev podnesen pismeni dokazda je ona time saglasna, rješenjem o eksproprijaciji odrediće sepravilna naknada koju je ta organizacija dužna platiti ranijem nosiocupatenta. Patent se može eksproprisati od dana njegovog upisa uregistar patenata.Organizacija koje je eksproprijacijom dobila patent postaje tim aktomkvazi vlasnik patenta. Pravična naknada o kojoj se govori u gornjemtekstu jeste svakako po zakonu vrijednosti tj. ekonomski ekvivalentpatenta, jer je samo takva naknada pravična.125.7. Prava na osnovu ranije upotrebe patentaLice koje je u Jugoslaviji nezavisno od pronalazača iskorišćavalo nekipronalazak ili pripremilo sve što je potrebno za njegovo iskorišćavanje

prije podnijete prijave radi dobivanja patenta, ali ne javno, zadržavapravo daljeg iskorišćavanja tog pronalaska bez obaveza na naknadulica koje bi za takav pronalazak kasnije dobilo patent. Ovo pravopripada samo licima koja su savjesno došla do pronalaska. Pravoiskorišćavanja ovakvog pronalaska može se upisati u registar patenatapo sporazumu stranaka, a ako do sporazuma ne done, o upisu odlučujesud. Ovo pravo iskorišćavanja može preći na drugoga samo zajedno saorganizacijom tj njenom jedinicom u kojoj je taj pronalazak ranijeiskorišćavan ili u kojoj je bilo pripremljeno njegovo iskorišćavanje.Ovdje se radi o iskorišćavanju još nezaštićenog pronalaska tj.pronalaska za koji još nije dobiven patent. Autor pronalaska koji seovako iskorišćava bez patenta može biti lice koje kasnije dobije patent,a može biti i neko drugo lice, koje je izvršilo pronalazak nezavisno odlica koje je tražilo i naknadno dobilo patent. Inače je ovakvo pravoiskorišćavanja po svom sadržaju slično prinudnoj licenci.99125.8. Upis patenta i prava iz patentaPatent i prava iz patenta stiču se upisom u registar patenata, i od danaupisa važe prema trećim licima. Prvenstvo ovih prava odrenuje se poredu prijema pismenog zahtjeva za njihov upis, a ako su zahtjeviistovremeno podnijeti imaju isti red prvenstva. Menusobna pravastranaka odrenuju se na osnovu ugovora ili pravosnažne sudskeodluke.Patentni registar je javna knjiga. Prava se stiču tek upisom u registar teupisi imaju konstitutivan značaj. Pretendenti na patent koji imaju istirang moraju se menusobno sporazumjeti o iskorišćavanju patenta ili odsuda tražiti da odluči o njihovim menusobnim pravima i dužnostima upogledu iskorišćavanja patenta. U ovom slučaju nastaje situacija sličnaonoj kada više lica zajednički podnose zahtjev za izdavanje patenta ikoji su suvlasnici patenta.125.9. Postupak za dobijanje patentaPostupak za dobijanje patenta pokreće se pismenom prijavom, koja sepodnosi Upravi za patente. Za svaki pronalazak podnosi se posebnaprijava radi dobijanja patenta. Prijava treba da sadrži: ime prijaviocapatenta, njegovo zanimanje, mjesto stanovanja sa adresom, označenjepredmeta i zahtjev za izdavanje patenta. Ako je prijavilac pravno lice uprijavi će se naznačiti naziv, firma i sjedište tog pravnog lica. Uzprijavu se uvijek podnosi opis pronalaska, a ako je to potrebno i nacrtipronalaska. Opis i nacrti podnose se u dva potpisana primjerka. Ako seprijava podnosi preko punomoćnika potrebno je priložiti i punomoćje.U Upravi za patente na prijavi će se zabilježiti dan i čas kada je prijavapodnesena. Na zahtjev primaoca izdaće mu se potvrda da je prijavaprimljena odrenenog dana i časa.Pronalazak mora biti u opisu izložen jasno i potpuno tako da se vidi učemu je suština i novost pronalaska. Pronalazak treba da bude opisantako da ga stručnjaci prema opisu mogu primjeniti. Na kraju opisa ujednom ili po potrebi, više patentnih zahtjeva, mora se posebnoistaknuti šta je u pronalasku novo i šta prijavilac zahtjeva da se zaštiti

patentom.100125.10. Pravo prvenstvaOd dana i časa kada je primljena uredna prijava podnosilac prijave imapravo prvenstva prema svakom licu koje isti pronalazak prijavikasnije. Ako uz prijavu nije podnijet opis pronalaska, pravo prvenstvaračunaće se od prijema opisa. Ako se naknadno pronalazak bitnoizmjeni, pravo prvenstva računaće se od prijema opisa bitnih izmjenapronalaska. Ako prijava sadrži dva ili više pronalaska pa se takvaprijava kasnije podijeli, pravo prvenstva računa se od vremenapodnošenja prve prijave.Lice koje izloži neki pronalazak na zvaničnoj ili zvanično priznatojizložbi menunarodnog karaktera u Jugoslaviji ili kojoj zemlji članiciMenunarodne unije za zaštitu industrijske svojine, može u roku od trimjeseca po zatvaranju izložbe za taj pronalazak tražiti zaštitu s pravomprvenstva od dana izlaganja predmeta izranenom prema pronalasku.Ako takvo lice hoće da se koristi pravom prvenstva od dana izlaganja,dužno je podnijeti uz prijavu radi dobijanja patenta pismenu potvrduorgana izložbe, mjestu njenog održavanja, danu otvaranja, danuzatvaranja i prvom danu izlaganja pronalaska, odnosno predmetaizranenog prema prijavljenom pronalasku. Priznanjem prava prvenstvaza predmete izložene na takvoj izložbi ne produžuju se rokovi pravaprvenstva. Odluku o priznanju izložbe u Jugoslaviji donosi i objavljujeUprava za patente, po prijedlogu organa izložbe.Pripadnicima zemalja članica Menunarodne unije za zaštituindustrijske svojine koji su u kojoj zemlji – ćlanici Unije urednopodnijeli prijavu radi dobijanja patenta, a zatim zatražili za istipronalazak dobijanje patenta u Jugoslaviji, priznaće se pravo prvenstvaod dana podnošenja prve uredne prijave u kojoj zemlji – članici Unije,ako ovo pravo prvenstva zatraži u roku od dvanaest mjeseci od danapodnošenja prijave.Umjesto priznanja prava prvenstva na sad opisan način, pripadnicizemalja – članica Unije mogu tražiti da im se pravo prvenstva samorezerviše i u tom slučaju nije potrebno da se podnese dokaz opodnijetoj prijavi u kojoj od zemalja – članica unije.Za priznanje prava prvenstva podnosilac prijave dužan je uz prijavu ilikasnije, u roku koji mu bude odrenen, podnijeti prepis prve prijaveovjeren od strane nadležnog organa zemlje – članice Unije u kojoj je taprijava prvo bila podnijeta. Ako je pravo prvenstva samo rezervisano,podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta nije oslobonen od obavezada u slučaju potvrde, na traženje Uprave za patente ili nadležnog suda,naknadno podnese ovjeren prepis prve prijave u zemlji - članici Unije,koji izdaje nadležni organ te zemlje.Za podnošenje gore navedenih dokaza rokovi ne mogu biti kraći od trimjeseca. Prepisi prijave u ovim slučajevima ne moraju bitilegalizovani.101125.11. Prethodno ispitivanje

Po prijemu prijave prethodno se ispituje da li su prijava i njeni priloziuredni. Ako se prethodnim ispitivanjem utvrdi da prijava ili njeniprilozi nisu uredni, pozvaće se podnosilac da ih u odrenenom rokuispravi ili dopuni. Ako se ispitivanjem uredne prijave nane da se patentne može izdati u zatraženom obimu, izvjestiće se o tome pismenopodnosilac prijave, uz navonenje razloga zbog kojih se ne može izdatipatent i pozvaće se da se u odrenenom roku izjasni o navedenimrazlozima.Gore pomenuti rokovi mogu se iz opravdanih razloga produžiti. Priodrenivanju rokova uzeće se u obzir i priroda utvrnenih nedostataka imogućnosti podnosioca prijave da ih otkloni.Ako podnosilac prijave u odrenenom roku ne ispravi ili ne dopuniprijavu, tj ako se ne izjasni o razlozima zbog kojih se ne može izdatipatent, a ne zatraži do isteka odrenenog roka, smatraće se da je odustaood prijave.U postupku za izdavanje patenta neće se ispitati korisnost pronalaska.Do donošenja rješenja o izdavanju patenta podnosilac prijave možemijenjati opis pronalaska i patentne zahtjeve.125.12. Prigovor protiv izdavanja patentaSvako lice može u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja rješenja oizdavanju patenta staviti prigovor da ne postoje uslovi za izdavanjepatenta iz razloga:1. što pronalazak nije nov2. što se pronalazak prema opisu ne može primjeniti od stranestručnih lica3. što se pronalazak ne može zaštititi patentomObrazloženi prigovor sa potrebnim dokazima podnosi se pismenoUpravi za patente.Ako lice koje je podnjelo prigovor, u toku postupka od istog odustane,postupak će se obustaviti, osim u slučajevima ako podnosilac prijavene zatraži da se postupak nastavi ili ako Uprava za patente ne smatrada iz opravdanih razloga treba nastaviti postupak po službenojdužnosti.Po prigovoru Uprava za patente donosi rješenja kojim se prigovorpotpuno ili djelimično usvaja ili ga potpuno odbija. Istim rješenjemkojim se odlučuje o prigovoru po potrebi će se izmjeniti ili ukinutirješenje o potpunom ili djelimičnom usvajanju zahtjeva za izdavanjepatenta.125.13. Rješenje o zahtjevu za izdavanje patenta102Po završenom prethodnom ispitivanju donosi se rješenje kojim sezahtjev za izdavanje patenta potpuno ili djelimično usvaja ili se upotpunosti odbija. Ako se utvrdi da je podnijeta prijava potpuna i dapostoje zakonsko uslovi za izdavanje patenta u zatraženom obimu,donosi se rješenje kojim se djelimično usvaja zahtjev za izdavanjepatenta.Rješenje o potpunom odbijanju zahtjeva za izdavanje patenta donosi seako se zahtjev za izdavanjem patenta sam ili djelimično usvaja ili

potpuno odbija i mora biti obrazloženo.Rješenje o izdavanju patenta donosi se u granicama postavljenihzahtjeva. Obim priznate zaštite odrenuje se usvojenim patentnimzahtjevima.Rješenje kojim se potpuno ili djelimično usvaja zahtjev za izdavanjepatenta objavljuje se u službenom biltenu Uprave za patente. U objaviće se naročito naznačiti ime podnosioca i pronalazača, predmetpronalaska i njegova suština prema patentnim zahtjevima, datumpodnošenja prijave i datum od koga se računa pravo prvenstva.Na zahtjev podnosioca prijave za dobijanje patenta objava se možeodložiti za šest mjeseci od dana prijema rješenja, a ako postojeopravdani razlozi ovaj rok može se produžiti za daljih šest mjeseci.Pošto se objavi rješenje, opisi i nacrti pronalaska mogu se razgledati.Od dana objavljivanja rješenja nastupaju privremena zakonska dejstvapatenta.125.14. Upis u registarAko u prethodnom roku ne budu stavljeni prigovori protiv izdavanjapatenta, ili ako prigovori budu odbijeni, patent se upisuje u registarpatenta, a podnosiocu prijave izdaje se patentna isprava. Ako ima višenosilaca patenta, svakom od njih izdaje se patentna isprava u kojoj senaznačuju svi nosioci patenta.Registar za patente vodi Uprava za patente. Registar je javan. Uregistar se upisuju izdati patenti sa potrebnim podacima, a naročito :broj patenta, predmet pronalaska, ime, firma ili naziv nosioca patenta,zanimanje, mjesto stanovanja tj sjedište, ime pronalazača, danobjavljivanja, dan podnošenja prijave i dan od koga se računaprvenstvo.U registar se upisuju i sve kasnije nastale promjene u pogledu važenjapatenta ili pojedinih prava u vezi sa patentom, kao što su oduzimanje,prenos licence, zaloge i drugo.Registrovani patenti objavljuju se u službenom biltenu Uprave zapatente. Objavljivanje registrovanog patenta sastoji se iz registraizdatih patenata, nacrta i usvojenih patentnih zahtjeva i objavljivanjapatentnog spisa ( opisa pronalaska, nacrta i usvojenih patentnihzahtjeva).103125.15. Poništaj i osporavanje patentaa) Poništaj patentaSvako lice može za sve vrijeme trajanja patenta tražiti da se izdatipatent potpuno ili djelimično poništi iz razloga: što pronalazak uvrijeme podnošenja prijave nije bio nov, što se pronalazak nije mogaozaštititi patentom, što se pronalazak prema opisu ne može primjenitiod strane stručnih lica.Ako lice koje je podnijelo zahtjev za poništenje patenta u tokupostupka odustane od zahtjeva, postupak će se obustaviti, osim uslučajevima ako nosilac patenta ne zatraži da se postupak nastavi iliako Uprava za patente ne smatra da iz opravdanih razloga trebanastaviti postupak po službenoj dužnosti.

Po zahtjevu za poništaj Uprava za patente donosi rješenje kojimzahtjev potpuno ili djelimično usvaja ili ga potpuno odbija. Istimrješenjem kojim se odlučuje o zahtjevu za poništaj, po potrebi će seodlučiti o potpunom brisanjku ili o djelimičnom ograničenju patenta.Kad se patent potpuno poništi, smatraće se da nije ni postojao.b) Osporavanje patentaPronalazač, njegov nasljednik ili drugi pravni sljednik može tužbomkod suda tražiti za sve vrijeme trajanja patenta da se on oglasi zanosioca patenta, ako je patent izdat na ime koje nije pronalazač, njegovnasljednik ili drugi pravni sljednik.Ova tužba prema savjesnom nosiocu patenta zastarjeva za dvije godineod dana upisa izdatog patenta u registar patenta.Pronalazač, njegov sljednik ili drugi pravni sljednik može u roku od trimjeseca od dana prijema pravosnažne odluke kojom mu je to pravopriznato tražiti da se on upiše kao nosilac patenta u registar patenta ida mu se izda patentna isprava. Ako takav zahtjev u ovom roku nepodnese, smatraće se da se je odrekao prava na patent.Licenca koju je treće lice savjesno pribavilo od ranijeg nosioca patentaostaje u važnosti i prema novom nosiocu, ako je bila upisana ilipravilno prijavljena za upis u registar prije zabilješke pokrenutogspora.Naknada koju bi ubuduće imao da plaća savjesni imalac licencepripada novom nosiocu patenta i odrenuje se sprazumno, a u slučajuspora odlučuje sud.Tužba za osporavanje patenta može se podnijeti čim je objavljenorješenje o izdavanju patenta. Ova tužba ne obustavlja postupak okoizdavanja patenta.Po zahtjevu zainteresovanog lica zabilježiće se u registar patenta svisporovi koji se odnose na patent ili na prava iz patenta. Zabilješkaspora ima dejstvo da odluka u sporu važi i prema licima na čije ime jeizvršen ma koji upis u registar patenata poslije upisa zabilješke spora.104126. LICENCEU najširem smislu se pod licencom podrazumjeva mogućnost da seneko može koristiti nekim oblikom (ili formom) industrijske svojineneke druge osobe. Ova mogućnost korišćenja obavlja se putemzaključivanja ugovora u vidu tzv licence kojom se dozvoljava pravoiskorišćavanja odrenenog oblika svojine. Već je istaknuto da se podindustijskom svojinom obuhvataju odrenena prava koja štite izvjesnenematerijalne vrijednosti, iao te vrijednosti mogu da budu veomaznačajan činilac djelatnosti subjekata privrednog prava. Te vrijednostiuživaju i pravnu zaštitu.Ugovorom o licenci se obavezuje jedna ugovorna strana – davalaclicence da drugoj ugovorenoj strani – sticaocu licence, ustupi, u cjeliniili djelimično, pravo iskorišćavanja pronalaska tehničkog znanja iiskustva, žiga, uzorka ili modela, a druga ugovorna strana – sticalaclicence, preuzima ugovornu obavezu da za to plati davaocu licenceugovorenu naknadu.

Ugovor o licence u unutrašnjem i spoljnom trgovinskom prometu imaizuzetan značaj, jer se ovim ugovorom pravno regulišu odnosi izmenustvaraoca i organizacija koje privredno iskorišćavaju pronalaskestvaraoca.126.1. Ugovorna licencaPodnosilac prijave, odnosno nosilac patenta može ugovorom, u cjeliniili djelimično, ustupiti pravo iskorišćavanja pronalaska (ugovornalicenca) drugom licu. Ugovor o licenci punovažan je ako je sastavljenu pismenom obliku, a treba naročito da sadrži odrenivanje i visinunaknade za iskorišćavanje pronalaska, vrijeme trajanja licence, njenobim i oznaku da je licenca isključiva ili ograničena.Ako je organizacija pribavila isključivu licencu, a ugovorom izmenunosioca patenta i organizacije nisu stavljena posebna ograničenja,arbitražno vijeće na zahtjev zainteresovane organizacije možedozvoliti da pronalazak iskorišćavaju i druge organizacije u granicamai pod uslovima pod kojima je licenca dobavljena. Organizacija koja jena taj način dobila pravo korišćenja pronalaska dužna je naknaditiprvoj organizaciji dio troškova oko pribavljanja licence i platitinaknadu prodavcu za iskorišćavanje pronalaska po pribavljenojlicenci, srazmjerno svom učešću u korišćenju pronalaska po licenci. Zaspor nadležno je Arbitražno vijeće.126.2. Prinudna licenca105Prinudnom licencom daje se pravo iskorišćavanja pronalaska drugomlicu na odreneno vrijeme i u odrenenom obimu, uz pravičnu naknadunosiocu patenta. Prinudna licenca ne može biti isključiva.Prinudna licenca može se dati ako nosilac patenta, sam ili prekodrugoga, bez opravdanih razloga ne iskorišćava ili nedovoljnoiskorišćava svoj pronalazak u zemlji. Zahtjev za prinudnu licencu nemože se postaviti prije isteka roka od tri godine od dana upisa patentau registar patenata. Prinudna licenca se može dati samo licu kojedokaže opravdani interes i podobnosti za iskorišćavanje pronalaska.Prinudna licenca može se dati i ako se pronalazak zaštićen patentomne može u cjelini ili djelimično iskorišćavati bez upotrebe nekogpronalaska zaštićenog ranijim patentom, ako je kasniji pronalazak odnaričitog značaja za privredu i služi istoj svrsi. Takav zahtjev se nemože podnijeti prije isteka tri godine od dana upisa patenta u registarpatenata. U slučaju davanja ovakve licence, nosilac prava po ranijeizdatom patentu može takone tražiti prinudnu licencu za iskorišćavanjepronalaska po kasnijem patentu.O davanju prinudne licence odlučuje nadležni sud. On odlučuje i ovisini naknade nosiocu patenta, ako naknada nije sporazumnoutvrnena. Pregovori ili sporovi o visini naknade ne mogu biti smetnjaza korišćenje pronalaska zaštićenog patentom.127. PRAVO ZNAKOVA RASPOZNAVANJA (uzorci i modeli)Pod znakovima raspoznavanja misli se na uzorke i modele. To suintelektualne tvorevine kojima autori daju novo estetsko obilježeje, dabi se prema tom obilježju mogao proizvesti industrijska ili zanatski

proizvod.Uzorak je slika ili crtež koja može poslužiti za uzor i prenjeti se naindustrijski ili zanatski proizvod, a zaštićen je prema zakonu. Model jeoblik pravne zaštite za spoljni oblik industrijskog ili zanatskogproizvoda koji je zaštićen zakonom. To je geometrijsko tijelo kojepredstavlja industrijski ili zanatski proizvod ili se na njega možeprimjeniti.127.1. Zaštita uzoraka i modelaSlika crtež i tijelo, koji se odnose na uzorak ili model, mogu se zaštitisamo ako su novi. Novim se smatraju ako se prema svojim spoljnimobilježjima bitno razlikuju od onih koji su poznati i od onih koji suzaštićeni kao uzorci ili modeli. To znači da prije toga ne smiju u zemljiili inostranstvu biti objavljeni i opisani tako da bi se mogli upotrebiti,odnosno da se nisu upotrebljavali, izlagali ili prikazivali.127.2. Pravo na uzorak ili model106Pravo na uzorak ili model ima autor ili njegov nasljednik, odnosnodrugi pravni sljednik. Nosilac prava ima isključivo pravo daiskorišćava uzorak ili model. Da bi se steklo pravo na uzorak ili model,treba podnijeti prijavu Zavoda za patente. Uz prijavu se podnosi slika,crtež i njihov opis, tako da se jasno vidi o čemu se radi. Od danaprijave Zavodu podnosilac ima pravo prvenstva za prijavljenu skicu,sliku, odnosno crtež. Kada se utvrdi da postoje uslovi za priznavanjeprava, donosi se rješenje o priznavanju. Na osnovu rješenja upisuje sepravo u registar zaštićenih uzoraka, odnosno modela. Pravo na uzorakili model stiče se danom upisa u registar, a traje 10 godina.Nosilac prava na uzorak ili model može svoje pravo ugovorom prenjetina drugo lice. To može biti ugovor o kupoprodaji ili ugovor odarovanju i sl. Ugovor mora uvijek biti zaključen u pismenom obliku,jer u protivnom ne proizvodi pravni učinak.Pravo na uzorak ili model prestaje ako se nosilac prava pismenoodrekne prava, istekom vremena od 10 godina, poništenjem iopozivom.128. ROBNI I USLUŽNI ŽIGOVIU privrednom prometu privrednici žele da na svoju robu stavljaju svojžig po kome su prepoznatljivi. Menutim, može da done do zloupotrebežiga, pa zbog toga postoji zaštita žiga koja spriječava neovlašćenuupotrebu tuneg žiga.Postoje pravne norme menunarodnog i nacionalnog prava koje se bavezaštitom žiga. Pariska konvencija o zaštiti industijske svojine sadrži iodredbe o zaštiti žiga. Opšta načela konvencije obavezna su za državekoje su prihvatile konvenciju, menu njima je i Jugoslavija, a mi imamoi naš Zakon o robnim i uslužnim žigovima. Našim zakonom uvedenisu pojmovi robni i uslužni žig, dok se u svijetu govori o fabričkom itrgovačkom žigu.Pod robnim žigom podrazumjeva se znak upotrebljen u privrednomprometu ili namjenjen tom prometu da bi se razlikovala roba jedneprivredne organizacije od druge robe iste ili slične vrste druge

organizacije. U privrednom prometu neposredno se pojavljujuproizvodi odrenenog proizvonača pod istim žigom, pa se s vremenomprema samome žigu zna od koje firme potiče roba.Pod uslužnim žigom podrazumijeva se znak koji upotrebljavaorganizacija za obavljanje usluga u privrednom prometu, kako bi serazlikovale njene uslužne djelatnosti od istih ili sličnih djelatnostidruge organizacije i koji je zaštićen prema odredbama zakona.Svaka organizacija bira znak koji će se zaštititi kao žig. Znak sepodešava prema djelatnosti, ali mora da se pazi i na izgled. Zakondopušta da se kao žig zaštiti svaki znak koji je pogodan za razlikovanje107robe. To mogu da budu slike, crteži, vinjete, šifre ili kombinacije tihznakova.Prijava za zaštitu žiga podnosi se Zavodu za patente. Uz prijavu sepodnosi primjerak za koji se traži zaštita. Od dana i sata kada jeprimljena uredna prijava, podnosilac prijave ima pravo prvenstva naprijavljeni znak. Nakon provedenog postupka, Zavod izdaje rješenje opravu na žig i to pravo upisuje u registar zaštićenih žigova.Nosilac prava na žig ima isključivo pravo upotrebe žiga na svovoj robiili za svoje usluge.BANKE I BANKARSKI POSLOVI129. BANKEBanke su samostalne i specijalizovane organizacije koje se bavenovčanim poslovima i vrše kreditne i druge bankarske poslove.Naziv banka potiče od italijanske riječi „banco“, što znači klupa, jer suu srednjovjekovnim italijanskim gradovima mjenjači na tržnicamazakupljivali klupe na kojima su trgovali novcem.Bankarstvo je vrlo staro i prve ustanove slične banci postojale su još uVavilonu od VII-V vijeka prije n.e. Menutim, pravo bankarstvo razvijase u srednjovjekvnim gradovima Evrope. Ono je bilo najrazvijenije uItaliji, pa su bankari iz Lombardije čak prešli i u Englesku i razvili tuvrstu poslovanja. I danas u Londonskom sitiju postoji poznataposlovna ulica pod nazivom Lombard street.Banke u socijalizmu su državne ustanove i za njih je karakteristično dasu ukrupnjene da raspolažu većinom državnim kapitalom, ukoliko se usocijalizmu uopšte može govoriti o postojanju kapitala. Takve subanke bile i u sosijalističkoj Jugoslaviji, s time što su u vremenurazvoja samoupravnog društva u Jugoslaviji i one bile samoupravnoorganizovane na način što su klijenti banaka upravljali bankama prekoupravljačkih tijela. U tom periodu smatralo se da su i banke udruštvenoj svojini.U kapitalizmu banke su najviše u privatnom vlasništvu i to po praviluu vlasništvu pojedinaca ili porodičnom vlasništvu, a vrlo često suorganizovane i kao akcionarska društva. Danas u Jugoslaviji takone jesve više privatnih banaka kao i onih koje su organizovane kaoakcionarska društva, što je po pravilu sličaj skoro sa svim bankamakoje su u prethodnom periodu bile u vlasništvu države ili paksamoupravno organizovane.

108Prema vrsti poslova koje obavljaju banke se dijele na one opštegkaraktera i na specijalizovane banke. Od specijalizovanih banaka trebapomenuti emisione, depozitne hipotekarne, poljoprivredne i sličnebanke.U bankarskom sistemu svake države postoji jedna nacionalna banka ilikako je kod nas nazvana Narodna banka Jugoslavije. Te banke poznatesu kao banke banaka i to su institucije koje su odgovorne zastabilonost nacionalne valute, za opštu likvidnost plaćanja u zemlji iprema inostranstvu za sprovonenje zajedničke novčane i deviznepolitike, posebno za odrenivanje količine novčane mase u opticaju itd.Bankarstvo u svijetu na izvjestan način povezano je u svjetskibankarski sistem ili svjetski sistem kapitala. Postoji niz menunarodnihbankarskih organizacija univerzalnog ili regionalnog značaja. Menunjima najznačajniji su Menunarodni monetarni fond (MMF) osnovan1945 godine sa sjedištem u Vašingtonu i Menunarodna banka zaobnovu i razvoj osnovana istovremeno sa MMF, takone sa sjedištem uVašingtonu.Banke se bave i stručnim savjetovanjem (konstalting) svojih klijenatau njihovim poslovnim poduhvatima itd.130. BANKARSKO PRAVORazvijeno bankarstvo u svijetu doprinjelo je i razvoju i stvaranjupravnih propisa koji su se oblikovali u bankarsko pravo. Tu se radi opropisima koji se odnose na osnivanje banaka, na bankarskoposlovanje, na osiguranje uloga ulagača, na likvidnost banaka, naobavezne rezerve, na obavezu javnog polaganja računa, na udruživanjebanaka i uopšte organizaciju bankarskog sistema.U dijelu bankarskog prava postoje i menunarodni propisi koji se uprvom redu odnose na menunarodno regulisanje hartija od vrijednostisa kojima banke posluju, a postoje i nacionalni propisi koji urenujuorganizaciju bankarskog sistema, poslovanje banaka i poslove kojebanke vrše. Poslovi koje banke vrše u opštem smisli spadaju utrgovačko i menunarodno trgovačko pravo, a izdvojeno posmatrano ubankarsko pravo.131. BANKARSKI POSLOVIBankarski poslovi su pravni poslovi koji se zaključuju izmenubankarskih organizacija u vezi s pravnim regulisanjem prometa novcai obavljanja privrednih usluga sa novcem.Bankarski poslovi dijele se na:a. Aktivne bankarske poslove109b. Pasivne bankarske poslovec. Neutralne bankarske poslove id. Ostale bankarske posloveAktivni bankarski poslovi su bankarski ugovori i to su poslovi kodkojih se banka pojavljuje kao povjerilac, dakle kada daje razne vrstekredita odnosno zajmova. Krediti koje banka daje mogu seklasifikovati prema raznim kriterijima i to:

1. prema tzv ročnosti, odnosno dužini na koju se krediti daju nakratkoročne ( s rokom vraćanja do jedne godine), srednjoročne( s rokom vraćanja od 1 – 5 godina) i dugoročne kredite ( srokom vraćanja preko 10 godina)2. prema vrsti kredita, krediti se mogu podjeliti na eskontne,lombardne, hipotekarne, kredite po tekućem računu itd.3. prema namjeni za koju se krediti daju, oni se obično dijele naproizvonačke i potrošačke tzv konzumne kredite, a kod nas jebila uobičajena i podjela kada su se davali krediti privredi nakredite za obrtna i osnovna sredstva4. prema načinu osiguranja kredita sve kredite moguće je podjelitina personalne kredite koji se još nazivaju otvorenim kreditima ina realne kredite ili pokrivene kredite, dakle na one kredite kodkojih je kreditiranje obezbjeneno garancijom kreditnog dužnikana njegovoj imovini redovno putem hipoteke5. prema načinu upotrebe sve kredite moguće je podjeliti naredovne ili stalne i vanredne ili sezonske kredite6. prema vrsti dužnika, nosioca kredita, kredite je mogućepodjeliti na industrijske, trgovačke, poljoprivredne, zanatske,državne, komunalne itd7. prema načinu vraćanja krediti se dijele na jednokratne, kada sevraćanje vrši odjednom i tzv obročne kada se vraćanje vrši uobrocima nejčešće mjesečno, ali može i kvartalno,šestomjesečno, a kod dugoročnih kredita tranše vraćanja mogubiti i godišnje8. prema cijeni kredita ili kako se kaže prema kamatama, svekrdite moguće je podjeliti na kamatne i beskamatne, s time štotreba istaći da u principu banke ne daju beskamatne kreditePasivni bankarski poslovi su poslovi u kojima se banka pojavljuje kaodužnik. I ovi poslovi, odnosno ugovori, mogu da budu kratkoročni idugoročni. Najvažniji kratkoročni pasivni bankarski poslovi su:1. primanje sredstava na tekući račun i na žiro račun preduzeća,ustanova i granana2. primanje uloga na štednju3. izdavanje blagajničkih zapisaDugoročni pasivni bankarski poslovi su:1. dugoročni ulozi2. izdavanje obveznica1103. izdavanje založnicaBankarski poslovi regulisani su kod nas Zakonom o obligacionimodnosima (čl. 1035 do 1087) i to su ugovor o kreditu, novčani depozit,ulog na štednju, bankarski tekući račun, deponovanje hartije odvrijednosti, ugovor o sefu, akreditiv i bankarska garancija. Podjelabankarskih poslova na ovaj način data je prema kritrijumu funkcijebanke u pojedinim poslovima, saglasno čemu se podjela tih poslovavrši na kreditne, depozitne i uslužne bankarske poslove. Ovakvapodjela smatra se savremenijom. Ipak, to ne isključuje i već naprijed

datu podjelu na aktivne, pasivne i neutralne bankarske poslove.Ovakva podjela smatra se savremenijom. Ipak to ne isključuje i većnapried datu podjelu na aktivne, pasivne i neutralne bankarske poslovekod kojih se u prvi plan ističe odnos banke prema njenim klijentima. Uosnovi kreditni poslovi su aktivni bankarski poslovi, depozitni poslovisu pasivni, a neutralni poslovi uglavnom se poklapaju sa uslužnimposlovima saglasno funkcionalnoj podjeli.131.1. Kreditni posloviUgovor o kreditu. Zakon (čl.1065 ZOO) definiše ugovor o kreditu kaougovor kojim se banka obavezuje da korisniku kredita stavi naraspolaganje odreneni iznos novčanih sredstava, na odreneno ilineodreneno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrnene nemjene, akorisnik se obavezuje da banci plaća ugovorenu kmatu i dobijeni iznosnovca vrati u vrijeme i na način kako je utvrneno ugovorom.Ugovor o kreditu odgovara ugovoru o zajmu grananskog prava.Osnovna razlika izmenu ove dvije vrste ugovora je. U subjektudavaoca kredita, odnosno zajma, predmetu i formi ugovora i u pravuna kamatu. Davalac zajma može biti svako fizičko lice ili pravno lice,a davalac kredita samo banka, odnosno druga organizacija ako jezakonom ovlašćena za davanje bankarskih kredita. Predmet yajma,pored novca, mogu da budu i druge zamjenjive stvari, a kredita samonovac. Ugovor o zajmu je neformalan, a ugovor o kreditu formalanugovor, jer zakon nalaže da mora biti zaključen u pismenoj formi.Konačno, kod zajma se duguje kamata samo ako je ugovorena, dok jekredit teretni ugovor kod koga se obavezno duguje kamata. U slučajuda njena visina nije ugovorena onda bi se dugovala zakonska iliuobičajena (tržišna) kamata.Ugovori grananskog prava su supsidijarni pravni izvor za privredneugovore, pa bi se odredbe ugovora o zajmu primjenile na ugovor okreditu ukoliko bi se desilo, što bi inače bio zaista izuzetan i teškozamisliv slučaj, da se kredit odobri bez odrenenog roka vraćanja. Zatakvu mogućnost primjenilo bi se rješenje sadržano u čl 562 st.2 ZOO,a to ja da se kredit mora da vrati, ali nakon što prethodno davalackredita da korisniku kredita primjeren rok za vraćanje koji ne može dabude kraći od dva mjeseca.111Zakonodavac odrenuje i sadržinu ugovora o kreditu, a to je visinanovčanog iznosa koji se daje (odobrava) kreditom, zatim uslovedavanja, korišćenja i vraćanja kredita.Pod uslovima davanja u prvom redu podrazumjeva se visina kamate pokojoj se kredit daje, dakle cijena kredita. Osnovni uslov korišćenja biobi namjena kredita, a pod uslovima vraćanja podrazumjeva se ročnostkredita, naime da li je kratkoročni, srednjeročni ili dugoročni kredit.Pored ovih može biti i dosta drugih uslova pod kojima se zaključujeovaj ugovor. Banka može da odobrava kredit pod uslovom da korisnikkredita prethodno položi odreneni depozit, zatim mogu da se zatražerazne vrste obezbjenenja za vraćanje kredita, kao što su jemstvo iliupis hipoteke na nekretninama. Krediti se mogu vraćati u ratama ili

odjednom i može biti mnogo drugih modaliteta po kojima sezaključuje ova vrsta ugovora.Zakon (čl.1069 i 1070 ZOO) posebno reguliše ugovor o kreditu naosnovu zaloge hartija od vrijednosti. Ovdje se prije svega radi odobijanju kredita uz zalaganje mjenice kao obezbjenenja. Ali to moguda budu i druge hartije od vrijednosti kao napr dionice (akcije).Korisnik kredita može da založi sopstvene hartije ili to za njega daučini neko treći.U ovaj ugovor pored već naznačenih elemenata koje u pismenoj formisadrži svaki ugovor o kreditu moraju biti pismeno unijeti i podaci ovrsti i vrijednosti hartija, koje se zalažu sa svim podacima o vlasnikuhartija. Zakon odrenuje da se založene hartije mogu od strane bankeprodati ako korisnik ne vrati kredit po dospjelosti.Ugovor o kreditu prestaje ispunjenjem obaveza obje ugovorne strane ucjelosti. Menutim, ugovor može prestati i otkazom davaoca kredita.Banka može da otkaže ugovor o kreditu i prije isteka roka ako je kreditkorišćen suprotno namjeni za koju je odobren, zatim u slučajuinsolventnosti korisnika, te u slučaju pretanka pravnog lica ili smrtikorisnika, ako bi zbog činjenica banka došla u bitno nepovoljnijipoložaj.Korisnik kredita može da odustane od ugovora prije nego što je počeoda koristi kredit. Korisnik kredita ima pravo da kredit vrati prije rokaodrenenog za vraćanje. Kada korisnik vrati kredit prije roka, plaćakamatu samo do dana vraćanja.Drugi kreditni poslovi. Pored ugovora o kreditu, kreditnim poslovimasmatraju se i ugovor o faktoringu u ugovor o forfetiranju. Ovo suugovori višeg stepena bankarske saradnje izmenu banke i njenogklijenta.Ugovor o faktoringu je noviji bankarski posao, koji je stvorilarazvijena bankarska praksa, prvo u SAD, a poslije je prihvaćen i uostalim zemljama. To je ugovor, odnosno bankarski posao, kojim sebanka koje se u tom ugovoru naziva faktor, obavezuje da preuzmepotraživanja svoga klijenta, koja on ima u okviru svoga poslovanjaprema trećim licima, a radi njihove naplate, a u okviru ukupnog posla112kojim banka takone kreditira svoga klijenta i eventualno za njegaobavlja i druge poslove u okviru njegovih poslovnih transakcija.Obzirom da banka u ovom ugovoru vrši čitav niz poslova, koje biinače trebao da vrši klijent, odnosno komitent banke, za tu vrstu uslugebanka svom klijentu naplaćuje odgovarajuću naknadu u vidu provizije,kao i troškove koje u izvršenju tih poslova ima.Ugovor o forfetiranju je bankarski posao vezan za poslove uvoza iizvoza. Zaključenjem tog ugovora banka preuzima obaveze naplatedugoročnih potraživanja svoga klijenta, koja još uvijek nijesu dospjelai snosi rizik njihove naplate. Klijent se obavezuje da banci ustupi tapotraživanja, sa potrebnom dokumnetacijom za njihovu naplatu i zauslugu koju mu banka pruža plaća proviziju.131.2. Poslovi bankarskog depozita

Bankarski depoziti mogu da budu novčani i nenovčani depozit. Udepozitne poslove ili bankarske pasivne poslove spadaju još ulog naštednju i bankarski tekući račun.Novčani depozit Ugovor o novčanom depozitu smatra se zaključenimkada se banka obaveže da primi, a deponent da položi kod bankeodreneni novčani iznos.Novčani depoziti mogu da budu po vinenju ili oročeni, sa ili bezotkaznog roka, sa namjenom i bez posebne namjene. Ako ništa nijeugovoreno smatra se da je depozit po vinenju.Zaključenjem ugovora banka stiče pravo raspolaganja deponovanimnovcem i dužna je da ga vrati kako je to ugovorom predvineno. Zadeponovana sredstva banka otvara račun deponentu preko kogareguliše kako svoje odnose sa deponentom, tako i njegove odnose satrećim licima (uplate i isplate).Obaveze banke u vezi sa računom novčanog depozita su: da vršiisplate sa računa u granicama raspoloživih sredstava, da bez odlaganjaobavijesti deponenta ako je račun u pasivi, da obavještava deponenta osvakoj promjeni na računu, da krajem svake godine, ili češće ako jeugovoreno, šalje izvještaj o stanju računa (tzv. saldo).Deponent je dužan da svoj račun drži pozitivnim i da na opomenubanke odmah preduzme mjere u cilju otklanjanja dugovnog salda.Na deponovana sredstva, sem ako nije drukčije ugovoreno, a akovisina kamate nije ugovorena, onda zakonsku.Ako isti deponent ima kod jedne banke više računa, svaki takav računje samostalan i banka nema pravo da sredstva iz jednog računa koristiza pokriće obaveza po drugom bez saglasnosti, odnosno nalogadeponenta.Nenovčani depozit. Banka može da prima u depozit i razne tjelesnepokretne stvari, kao što su npr umjetnički predmeti, dragocjenosti,dokumenti, hartije od vrijednosti itd. I nenovčani depozit je ugovorniodnos kojim se banka obavezuje da primi odrenene predmete udepozit, da te predmete čuva profesionalnom pažnjom i da ih saglasno113uslovima ugovora vrati deponentu, koji je dužan da za ovu bančinuuslugu plati ugovorenu odnosno odrenenu naknadu. Nenovčanidepozit, sem depozita hartija od vrijednosti, nije posebno regulisanZakonom o obligacionim odnosima, pa se na takve depoziteprimjenjuju odredbe ugovora o ostavi.Depozit hartija od vrijednosti. Zaključenjem ugovora o deponovanjuhartija od vrijednosti, banka, uz naknadu, preuzima deponentovehartije od vrijednosti. Dužnosti banke u vezi sa primljenim hartijamajesu: obezbjenenje da se hartije čuvaju brižljivošću koja se zahtjeva odostavoprimca koji radi za naknadu (dakle, profesionalno, kao dobarprivrednik); preuzimanje za račun deponenta svih potrebnih radnji radiočuvanja i ostvarivanja njegovih prava iz deponovanih hartija odvrijednosti.U redovne obaveze (poslove) banke u vezi sa deponovanim hartijama,a pod uslovom da menu strankama nije što drugo ugovoreno, spada

naplaćivanje dospjelih kamata, glavnice, odnosno svake sume na kojedeponovane hartije daju pravo, tačno i uredno čim ospije svaka takvasuma. Naplaćene sume stavljaju se na raspolaganje deponentu, a akoon ima i račun kod iste banke, što je uobičajeno u praksi, onda se svedospjele i naplaćene sume uplaćuju na taj račun.Hartije od vrijednosti koje su deponovane mogu sadržati i takveodredbe, uslove i sl. Koje podrazumjevaju i odrenena prava trećih licana njima. Zbog toga naš Zakon (čl 1048 i 1051 ZOO) propisuje da unedostatku suprotnog dogovora, banka može da vrši prava izdeponovanih hartija, isključivo za račun deponenta, i takone, imaobavezu da o svakom zahtjevu koje treće lice istakne u pogledudeponovanih hartija odmah izvjesti deponenta.Banka je dužna da na zahtjev deponenta u svako doba vrati hartije odvrijednosti. Menutim, ugovorom odeponovanju u svako doba vratihartije od vrijednosti. Menutim, ugovorom o deponovanju može dabude predvineno da umjesto hartija banka može da vrati odgovarajućinovčani iznos i da tome ispuni svoju obavezu vrtaćanja, čime prestajeugovorni odnos menu strankama. Mogućnost ovakvog načinaispunjenja bančine obaveze, a što je predvineno i u našem pravu (čl.1050 st.3 ZOO), ustvari je vezana za, u svjetskoj bankarskoj praksi,dva načina davanja hartija od vrijednosti bankama u depozit. Prvinačin je do sada izloženi, koji je regulisan u našem ZOO i koji polaziod očuvanja individualnosti predatih hartija. Drugi način je da bankavrijednosti primljenih hartija odmah upisuje na tekući račundeponenta, čime se momentom deponovanja gubi njihovaindividualnost, odnosno vrši tzv dematerijalizacija.Hartije od vrijednosti vezane su za njihovog vlasnika (deponenta), paje banka dužna da ih vrati vlasniku (deponentu) ili licu koje on odredi,ili nasljednicima za slučaj smrti vlasnika. Naravno, ako je deponovanjeizvršeno na osnovu punomočja, onda se hartije vraćaju punomoćniku114kao deponentu, a vlasnik, odnosno nasljednici dužni su da s njimrasprave svoje odnose.Ulog na štednju. Novčani depozit može da bude primljen od stranebanke i kao ulog na štednju. Kada je zaključen takav ugovor izmenubanke i deponenta, banka, odnosno štedni kreditna organizacija izdajedeponentu štednu knjižicu. Štedna knjižica izdaje se ili na imedeponenta ili na donosioca.U štednu knjižicu unose se sve uplate i podizanja novca. Upisi uštednoj knijžici dokaz su u odnosima izmenu banke i deponenta, poduslovom da su uredno ovjereni potpisom i pečatom banke, pa je svakisporazum takvom postupku ništavan.Ulozi na štednju mogu da budu po vinenju i oročeni i sa i bez otkaznogroka. Na uloge na štednju bez obzira da li su po vinenju ili oročeniplaća se kamata.Bankarski tekući račun otvara se zaključenjem ugovora o tekućemračunu, kojim se banka obavezuje da odrenenom licu otvori posebniračun i da preko njega prima uplate i vrši isplate u granicama njegovih

raspoloživih sredstava ili odobrenog kredita (čl.1052 ZOO). SaglasnoZakonu ovaj ugovor je formalne prirode jer se mora zaključiti upismenoj formi. Njegova svrha jeste pojednostavljenje plaćanja menuraznim imaocima tekućih računa. To je osnov savremenog bankarskogposlovanja, čime se izbjegava nepotreban promet gotovog novca.Banka može da raspolaže sredstvima sa tekućeg računa svoga klijenta,ali istovremeno mora biti spremna i uvijek da izvrši i njegove naloge uokviru sredstava koja postoje na tekućem računu. Visina sredstava natekućim računima je poslovna tajna i može se saopštiti samo na bazipravovaljnog zahtjeva nadležnog državnog organa. Pravilo je da tekućiračun mora uvijek da ima dovoljno sredstava za pokriće obaveza,menutim, ugovorom sa bankom predvina se i jedan odreneni iznos tzvminus, do kojeg će banka vršiti isplate po nalogu svoga klijenta, iakona tekućem računu u tom momentu nema dovoljno ili nema uopštesredstava.Ugovor o sefu. Ovim ugovorom obavezuje se banka da stavi naupotrebu korisniku sef za odreneni period vremena, a korisnik seobavezuje da za to plati banci odrenenu naknadu.Banka je odgovorne za dobro stanje sefa i za nadzor nad njim.Sef je poseban boks ili kaseta po pravilu ugranen u zid i nalazi se uposebno odrenenoj, posebno obezbjenenoj prostoriji banke. Ključeveprostorije drži banka, a ključeve sefa korisnik.Sef je u potpunoj aprehenziji korisnika sefa dok ugovor traje. Pravo dase koristi sefom ima samo korisnik ili njegov punomoćnik, a banke nesmije držati kod sebe duplikat ključeva od sefa.Ipak, i pored potpune slobode korišćenja sefa, postoji i ograničenjekorišćenja koje se sastoji u zabrani stavljanja u sef predmeta iliproizvoda koji mogu da ugroze sigurnost banke ili drugih sefova kaošto su eksploziv i sl.115Ugovor o iznajmljivanju sefa zaključuje se samo na odreneno vrijeme ion prestaje istekom ugovorenog roka. Ovo sve pod pretpostavkom dakorisnik uredno, po pravilu mjesečno, plaća ugovorenu naknadu.Akopropusti uredno plaćanje makar i jednog obroka, banka ima pravo daga preporučenim pismom opomene na naplatu i ako korisnik u roku odmjesec dana po opomeni ne plati banka može da raskine ugovor. Poštoraskine ugovor banka poziva korisnika da isprazni sef i vrati ključeve.Ako korisnik tako ne postupi sef se otvara uz prisustvo suda, pa seonda nanene stvari u sefu predaju u sudski depozit ili se povjeravajubanci na čuvanje. Banka nad ovim predmetima ima prvenstveno pravonaplate neizmirenih potraživanja iz ugovora o sefu.131.3. Uslužni bankarski posloviBankarska garancija. Već smo ukazali na značaj bankarske garancijemenu neutralnim bankarskim poslovima. Po svojoj pravnoj prirodibankarska garancija je jemstvo banke koje ona pruža svome komitentuu nekom njegovom poslovnom poduhvatu. U većim poslovima, gdje uugovorne odnose stupaju partneri iz raznih država, gdje se po praviluradi o zajedničkim ulaganjima (joint venture) investicionim poslovima,

značajnim kupoprodajama, velikim granevinskim poslovima,bankarska garancija je takoreći nazaobilazan način kojim se poslovnipartneri obezbjenuju da će obaveze (posebno finansijske) izzaključenog posla biti ispunjene. Bankarska garancija je formalnipismeni dokument, kojim se saglasno našem pravu (čl 1083 ZOO),banka obavezuje prema primaocu garancije (korisniku) da će mu zaslučaj da mu treće lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiritiobavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.Iz navedene zakonske definicije vidljivo je da se u vezi sa izdatombankarskom garancijom pojavljuju najmanje tri lica. Nalogodavac ilitražilac garancije, koji je dužnik u poslu koji treba da se obezbjedigarancijom. Banka kao davalac garancije, odnosno kako se nazivabanka garant korisnik, odnosno primalac garancije, kao lice koje jepovjerilac u osnovnom poslu. U spoljnotrgovinskim poslovima iliposlovima veoma velike vrijednosti dosta često se u davanju garancijeangažuje više od jedne banke. U tom slučaju uspostavljaju se posebneveze kako izmenu banaka i korisnika garancije, tako i izmenu samihbanaka. Banke mogu da budu u odnosu garanta i supergaranta, kadaobje banke daju garanciju korisniku, s time što je banka koja je izvorniprvi garant stupila u vezu sa jednom ili više jačih banaka koje izdajusupergaranciju. Korisnik se u tom slučaju za izmirenje svogapotraživanja može direktno da obraća i banci supergarantu.U nekim slučajevima jedna banka traži od druge ili drugih banaka da uodrenenom poslu izdaju garanciju, s time što ona sama ne uspostavljanikakav odnos sa korisnikom garancije, već samo sa bankomgarantom, kojoj izdaje tzv kontragaranciju. U ovom slučaju u obavezi116je samo banka garant, menutim ako se aktivira data garancija, ondaautomatski se aktivira i kontragarancija iz koje se u krajnjoj linijinastala obaveza namiruje.Bankarska garancija može da bude uslovna i bezuslovna. Zakon oobligacionim odnosima definiše je kao uslovnu. Kod bezuslovnegarancije radi naplate ovog prava po istoj korisniku je dovoljno dapodnese banci zahtjev za isplatu uz dokaz da je protekao rok zaisplatu, odnosno izvršenje iz osnovnog posla, a da dužnik nije ispuniosvoju obavezu. Bezuslovna garancija je povoljnija za korisnika, pa jezato i poznata kao „prava“ bankarska garancija. Naš zakon reguliše tzvgaranciju „bez prigovora“ (čl 1087 ZOO). Tu se radi o bezuslovnojgaranciji ukoliko je ona označena izrazima „bez prigovora“, „na prvipoziv“ ili drugim riječima istog značenja. Takvu garanciju banka jedužna da plati bez prava da istu povezuje sa mogućnošću davanjanekih progovora na koje bi nalogodavac imao pravo iz osnovnogposla. Menutim, nakon takve isplate po garanciji ne gasi se pravonalogodavca da zahtijeva isplatu natrag, ako korisnik nije imao, izrazličitih razloga, pravo da je naplati. Ovo tim prije što je nalogodavacu svakom slučaju dužan da banci plati svaki iznos koji je ona platila pobezuslovnoj garanciji. Garancija „bez prigovora“ zbog svojih osobinačesto se koristi u spoljnotrgovinskim poslovima i kao ugovorni način

plaćanja.Garancija se daje da se u osnovnom poslu popravi položaj korisnikagarancije, pa je zato može samo on i koristiti. Menutim, ako on svasvoja prava i obaveze iz konkretnog posla prenese na treće lice, ondaprenoseći na njega cijeli posao može da prenese i garanciju.O garancijama Menunarodna trgovinska komora u Parizu donijela jejednoobrazna pravila za ugovorene garancije 1978 godine. Ova pravilau prvom redu regulišu bankarske garancije, ali i druge ugovornegarancije kao što su garancije osiguravajućih društava i sl. Ova pravilaregulišu „licitacione, „avansne“ i „garancije za dobro izvršenje posla“.Licitaciona garancija izdaje se investitoru od strane učesnika nalicitaciji kojom se garantuje da će učesnik u licitaciji u slučaju uspjehaispuniti obaveze koje iz toga proističu.Garancija za dobro izvršenje posla daje izvonaču radova, izvršiocuusluga ili isporučiocu robe kojim garantuje izvršenje posla, odnosnoplaćanje za slučaj neizvršenja. Avansna garancija je garancija koja sedaje za slučaj neplaćanja obaveza iz ugovora o isporuci robe iliizvršenja radova.Akreditiv. Akreditiv je jedan od najčešćih i najznačajnijih načinaplaćanja u prvom redu u spoljnotrgovinskim poslovima, ali i uugovornim odnosima izmenu domaćih preduzeća. Akreditiv jesuštinski ugovorni odnos, za koji se saglasno našem pravu zahtijeva dabude sačinjen u pismenoj formi, koji se zasniva prihvatanjem zahtjevanalogodavca za otvaranje akreditiva od strane kreditivne banke.Prihvatanjem, banka se obavezuje da će korisniku akreditiva isplatiti117odrenenu novčanu svotu ako do odrenenog vremena budu ispunjeniuslovi navedeni u nalogu o akreditivu (čl. 1072 ZOO).Poslovna praksa stvorila je dvije osnovne vrste akreditiva: obični idokumentarni akreditiv.Obični ili neuslovni akreditiv temelji se na ličnom odnosu izmenunalogodavca, banke i korisnika.Da bi mogao da polaže pravo na novčana sredstva iz odrenenogakreditiva takve vrste od korisnika se zahtjeva da dokaže svoju aktivnulegitimaciju, jer se odreneni korisnik upućuje na korišćenje akreditiva.Ovi akreditivi mogu da budu lični akreditivi vezani za odrenenuličnost, odnosno za lična svojstva korisnika akreditiva; budžetski,preko kojih se finansiraju državni organi i budžetske organizacije iakreditiv kod koga se isplata vrši na osnovu kreditnog pisma. Običniakreditiv može da se otvori za jednu isplatu, ali može da bude ipermanentan, tj otvoren za više isplata u dužem vremenskom periodu.Kreditno pismo česti je oblik preko koga se realizuje obični akreditiv.Ono se uobičajeno izdaje od strane banke, a za račun kupca kodkupoprodajnog posla, kojim banka obećava da će platiti donosiocupisma (dakle prodavcu) sumu u njemu naznačenu, a nakon što kupacuredno primi robu koja je bila predmet kupoprodaje.Dokumentarni ili robni akreditiv ustvari je pravi akreditiv, odnosno toje akreditiv na osnovu kojeg se vrši oko 80% svih plaćanja u

menunarodnoj trgovini.Zbog tako velikog značaja ove vrste akreditiva menunarodnatrgovinska komora sa sjedištem u Parizu još 1933. godine donjela tzvjednoobrazna pravila i običaje za dokumentarne akreditive. Ovapravila iako nemaju zakonsku snahu ili snagu menunarodnekonvencije, poprimaju na izvjestan način snagu obaveznosti, obziromda ih na taj način primjenjuju skoro sve vodeće svjetske banke. Pravilasu od njihovog donošenja imala više revizija. Danas su na snazi iobavezno se primjenjuju od svih jugoslovenskih banaka revidiranaJednoobrazna pravila iz 1983. godine sa početkom primjene od 1.oktobra 1984 godine.Dokumentarni ili robni akreditiv, kao što mu samo ime kaže, postojionda kada je banka kod koje je otvoren akreditiv uslovljena da isplatukorisniku akreditiva može da izvrši samo ako joj budu podnijeti robnidokumenti, kako je to utvrneno akreditivom.Dokumenta koja se traže zavise od vrste posla u pitanju, odnosnonajčešće od vrste menunarodne distancione kupoprodaje u pitanju.Osnovna robna dokumenta koja moraju da se prilože radi naplatedokumentarnog (robnog) akreditiva prema Jednoobraznim pravilima iobičajima za ovu vrstu posla jesu:1. trgovačka faktura (commercial invoice)2. transportna isprava, i to u prvom redu teretnica (bill of lading)ili potvrda odnosno sertifikat pošte (post receipt or certificateof posting) i1183. polisa osiguranjaU trgovačkoj fakturi mora se precizno dati opis robe i taj opis robemora da odgovara opisu u akreditivu. Takone cijena robe naznačena ufakturi, po pravilu ne smije da bude viša od sume na koju je akreditivotvoren, mada pravila sadrže moguća riješenja za prevazilaženjemtakve situacije.Ukoliko nije drukčije ugovoreno trgovačka faktura mora da glasi naome nalogodavca po akreditivu, a to je kupac, odnosno naručilacradova i sl. U osnovnom poslu teretnicom ili drugom transportnomispravom ili potvrdom (sertifikatom) pošto dokazuje se da je robaukrcana na prevozno sredstvo, odnosno primljena od pošte, dakle da ćebiti u takvom stanju i predana primaocu na odredištu. Transportnidokumenti, u prvom redu teretnica, moraju da budu „čisti“ (CLEANBILL of lading, clean transport document) da bi ih banka prihvatilakao valjane, pa pravila preciziraju značenje tog pojma. Dalje, pravilaodrenuju i druge elemente koje transportna dokumenta mora da sadrže,ko može da bude njihov izdavalac, kakav je odnos prema teretnicama„primljeno na ukrcaj“ i drugim dokumentima sa sličnim naznačenjima,koji su uslovi da bude prihvaćena teretnica sa naznakom da je teretukrcan na palubi i sl.Treći obavezni dokument u „set-u“ dokumenata koji se podnose banciradi naplate akreditiva je polisa osiguranja. Obzirom da se naplatakupovne cijene putem robnog akreditiva, još figurativno naziva

kupovnom uz prezentaciju robnih dokumenata ili čak kupovinomdokumenata, koja se izjednačava sa kupovinom same robe, bitno je daova „kupovina“ garantuje kupcu da neće pretrpjeti štetu robe utransportu, pa će sledstveno osiguratelj naknaditi eventualne šteteodnosno gubitke. Da bi banka prihvatila polisu osiguranja ili drugidokument predvinen u samom akreditivu ( npr potvrdu pokrića – covernote se ne priznaje ukoliko to izričito ne predvina akreditiv) saglasnoPravilima potrebno je: da polisa, odnosno drugi osiguravajućidokument bude potpisan od osiguravajuće kompanije, osiguratelja ilinjihovog agenta, da nosi datum prije ili na dan ukrcaja, odnosnoodašiljanja robe, da ukoliko nije drukčije ugovoreno; bude u valuti ukojoj je i faktura, da osigurana suma odgovara CIF vrijednosti robeuvećanoj za 10% da vrsta (tip) pokrića bude u skladu sa zahtjevom izakreditiva, te da banka ne snosi rizik za dodatna i dovoljno nepreciznapokrića, te da će banka prihvatiti i polise koje u sebi sadrže ugovorenefranšize.Banka ispituje valjanost podnijetih dokumenata saglasno naznačenimuputstvima u jednoobraznim pravilima i saglasno posebnim nalozimanalogodavca, i ako je tako postupila ne snosi nikakvu odgovornost uvezi sa eventualnim nedostacima.Akreditiv je pravni posao izmenu nalogodavca i banke koji jenezavistan od osnovnog posla u vezi s kojim se vrši plaćanje putemakreditiva. Banka ne ispunjava obavezu prema korisniku akreditiva119kao obavezu iz osnovnog ugovora, već kao obavezu iz ugovora oakreditivu i saglasno uslovima akreditiva. Ipak, svaka veza saosnovnim poslom se ne prekida i banka će uvijek voditi računa npr. Oeventualnim prevarnim radnjama korisnika, a koje potiču iz ili su uvezi sa osnovnim poslom.Dokumentarni akreditiv može da bude opoziv ili neopoziv. Pravilo jeda akreditiv opoziv, pa čak i onda kada je odrenen njegov rok trajanja.Opozivost podrazumjeva da dokumentarni akreditiv ne vezuje bankuprema korisniku, te da to u svakom trenutku može da izmjeni iliopozove na zahtjev nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi ako ocjenida je to u interesu nalogodavca.Neopozivi dokumentarni akreditiv sadrži samostalnu i neopozivuobavezu banke prema korisniku akreditiva. Kod ovog akreditiva možedoći do njegovog potvrnivanja od strane neke druge banke, čime i tabanka preuzima samostalnu i neposrednu obavezu prema korisniku.Potvrdu akreditiva treba razlikovati od notifikacije. Notifikacija jeobavještavanje korisnika preko banke (notificirajuća banka) da jeakreditiv otvoren i name karakter potvrde akreditiva.Akreditivi su, po pravilu, neprenosivi i nedjeljivi. Ipak, na baziizričitog uputstva nalogodavca banka može da izvrši prenos akreditivadrugom ili drugim korisnicima. Za djeljenje akreditiva banci nalogdaje ovlašćeni korisnik da isplatu iz akreditiva izvrši u cjelini ilidjelimično jednom, ili većem broju trećih lica.131.4. Poslovi platnog prometa

Pored prednjih poslova, kao klasičnih i redovnih bankarskih poslova,vezano za novčano poslovanje uopšte, potrebno je još i poznavanjefunkcionisanja platnog prometa i uloge banaka na tržištima kapitala.Platni promet. Platni promet jeste izmirenje finansijskih obaveza uprivredi i drugim aktivnostima preko za to ovlašćenih organizacija.Platni promet mogu da obavljaju banke, što je po mnogima ispravnijinačin vršenja ovog posla, ali ako država želi da ima veću kontrolu nadplatnim prometom onda to povjerava odrenenoj banci ilispecijalizovanoj organizaciji za vršenje platnog prometa kao što je toslučaj u Jugoslaviji.Platni promet može da bude gotovinski i bezgotovinski. Gotovinskipromet čine plaćanja u gotovom novcu (cash plaćanja). Radismanjenja novčane mase u prometu i izbjegavanje špekulacija sagotovim novcem gotovinski promet se strogo kontroliše, pa se pravnimsubjektima nameće obaveza dnevne uplate gotovog novca na njihovtekući račun, a podizanje gotovine radi raznih isplata, takone seograničava na tzv. blagajnički maksimum.Bezgotovinski platni promet je pravilo u menusobnim isplatama uprivredi, pa i uopšte menu pravnim subjektima. Ovaj promet vrši se nanačin što se sa računa nalogodavca vrši prenos sredstava na račun120korisnika, a saglasno datom nalogu i pod uslovom da na račununalogodavca postoje raspoloživa sredstva. Ova vrsta prometa sigurnijaje, ekonomičnija, ne vodi povećanju novčane mase u prometu,sprečava krane i utaje i uopšte postoji mogućnost bolje kontrolefinansijskih tokova.Bezgotovinski platni promet uobičajen je kako za plaćanja u zemlji,tako i za plaćanja u inostranstvu i iz inostranstva. Kod nas takav načinplaćanja je i obaveza za sve registrovane pravne subjekte. Menutim,bez obzira što se u spoljnotrgovinskim plaćanjima skoro bez izuzetkavrši „bezgotovinski transfer“ izmenu računa nalogodavca (dužnika poobavezi) i korisnika povjerioca nije uobičajeno da se plaćanje ugovaragotovinski (cash). U vezi s time treba znati da pod takvim načinomugovaranja svjetska poslovna praksa podrazumjeva i priznanjekomercijano poznati metod prenosa sredstava koji korisnikuomogućava bezuslovno pravo momentalne upotrebe tako prenijetihsredstava.Pored svih pobrojanih poslova banke se sve više pojavljuju na tzvprimarnom i sekundarnom tržištu kapitala gdje se vrši emitovanje(primarno tržište) i promet (sekundarno tržište) hartija od vrijednosti,kao posrednici u tom poslovanju, odnosno agenti (brokeri) svojihklijenata, pa i kao staratelji nad imovinom i vrijednostima koje im sepovjere (trast kompanije).Iz svega do sada rečenog vidljiva je široka skala bankarskih poslovaputem kojih se grananima i privredi pruža servis u njihovim novčanimpotrebama i transakcijama, kao i pomoć, posebno uspoljnotrgovinskom poslovanju.Kompenzacioni, klirinški i inkaso poslovi spadaju u uslužne poslove

banaka. Menutim, ukoliko postoje posebne institucije koje se baveplatnim prometom, onda ti poslovi čine dio poslovanja tih institucija,odnosno banaka koje olakšavaju i pojednostavljuju platni promet.Kompenzacioni poslovi spadaju u uslužne poslove banaka kod kojihbanka u ime i za račun svojih komitenata vrši prebijanje potraživanja idugovanja, uz isplatu komitentu pozitivnog ostatka – salda.U odnosima menu domaćim privrednim organizacijama kompenzacijemogu da budu ugovorne prirode, ali i zakonske kada zakonodavac, aradi postizanja likvidnosti u privredi, odrenuje obavezu kompenzacijeuvijek kada se za to steknu uslovi.U spoljnoj trgovini kompenzacioni poslovi se često ugovaraju,menutim takone je uobičajeno da podležu prethodnom odobrenju odstrane države, obzirom da dolazi do smanjenja priliva strane valute udomaću državu.Klirinški poslovi su oni kompenzacioni poslovi kod kojih se kaoučesnici prebijanja (kliringa) potraživanja i dugovanja uspoljnotrgovinskoj razmjeni pojavljuju države. Kada se menudržavama potpišu spoljnotrgovinski sporazumi koji predvinaju kliringkao način menusobnog plaćanja, onda se u svakoj državi odrede121ovlašćene banke, preko kojih se vode zbirni računi preko kojih se vršiprebijanke menusobnih potraživanja. Ugovori o klirinškom načinuplaćanja najčešće se zaključuju izmenu dvije države (dvostranikliring), ali moguće je da to u svojim menusobnim spoljnotrgovinskimposlovima dogovori više država (višestrani kliring). Ponekad država zasvoju spoljnotrgovinsku razmjenu može da rspiše obavezu naplate svihpotraživanja u razmjeni sa inostranstvom preko zbirnog računaovlašćene banke, s ciljem ostvarenja deviza u korist države, a isplatedomaćih preduzeća u domaćoj valuti i takva praksa poznata je kaojenostrani kliring.Inkaso poslovi su bančini poslovi slični akreditivu, ali suprotnogdejstva. Dok kod akreditiva banka realizuje dugovanje svoganalogodavca, kod inkasa ona u ime svog nalogodavca i za njegovračun naplaćuje neko njegovo potraživanje. Banka ovaj posao vrši zaproviziju koju dobija iz izvršenih naplata (inkasa).Inkaso poslovi dijele se na novčani i dokumentarni inkaso, s time štoovaj posljednji može da bude robno dokumentarni ( u vezi sateretnicom, skladišnicom, tovarnim listom i sl.) i novčanodokumentrani inkaso, kada se radi o inkasu mjenica, čekova dionica,dividendnih kupona i sl. Dokumentarni inkaso u spoljnoj trgovinijavlja se kao nostro inkaso kod kojeg domaća banka prima oddomaćeg klijenta inkaso naplatu, i loro inkaso kada inostrani bančinklijent (obično banka iz inostranstva) dostavlja domaćoj bancidokumenta (hartije od vrijednosti) na naplatu.I ova vrsta bankarskog posla regulisana je Jednoobraznim pravilima zadokumentarne naplate Trgovinske komore u Parizu čija je posljednjarevizija stupila na snagu 1. januara 1979. godine.122

GLAVA 12. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI132. POJAM I VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTIHartije od vrijednosti su vrlo značajne isprave u privrednom pravu.Već smo vidjeli da se u pomorskom pravu posebno ističe značajteretnice kao hartije od vrijednosti, a od značaja su takone tovarni list ipolisa osiguranja, koje nisu hartije od vrijednosti, ali imaju velikusličnost sa njima. Zbog navedenog biće potrebno da se u najkraćimcrtama upoznamo sa opštim pojmom hartija od vrijednosti, kao i sanekim drugim najznačajnijim hartijama od vrijednosti menu kojesvakako spadaju mjenice, ček, dionice , skladišnica itd.Ako želimo da utvrdimo pojam hartije od vrijednosti, treba reći da suto isprave u kojima je utelovljeno odreneno imovinsko (granansko)pravo i da se sa stanovišta vrste prava hartije od vrijednosti dijele nastvarno-pravne i obligaciono-pravne hartije od vrijednosti.Stvarno-pravne hartije od vrijednosti imaocu daju svojinsko pravo narobu, odnosno stvarima koje su označene u toj hartiji, a obligacionehartije od vrijednosti najčešće se odnose na obavezu isplate odrenenesume novca.Pravo koje je sadržano u samoj hartiji najtješnje je sa njom povezano ibez posjedovanja hartije se ne može ostvariti. Vršenje prava uslovljenoje držanjem same hartije, pa se zato pored prava iz hartije, a koje je,kao što smo vidjeli neko stvarno ili obligaciono pravo, govori i o pravuna hartije, odnosno potrebi da odreneno lice drži hartiju po valjanompravnom osnovu da bi moglo ostvariti pravo koje je sadržano u hartiji.Taj osnov može da bude svojina na hartiji ili pak založno ilipunomoćničko pravo na hartiji.Zakonom o obligacionim odnosima obuhvaćene su i hartije odvrijednosti u odredbama o izvorima obligacija i to u okviru odjeljkaposvećenog jednostranoj izjavi volje. Tim zakonom utvrnen je pojamhartije od vrijednosti i pod njim se podrazumjeva pismena ispravakojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu u tojispravi zakonitom imaocu. Hartije od vrijednosti su strogo formalneisprave. Formalnost se ogleda u zahtjevu da one budu sačinjene upismenoj formi i da mora da sadrže bitne elemente koje zakon traži dabi mogle da se smatraju odrenenom vrstom hartije. Pod pojmomformalnosti hartije od vrijednosti podrazumjeva se i to da se kod tihisprava kida veza sa osnovnim pravnim poslom iz koga su nastale, teda se ispunjenje obaveza iz hartije zahtjeva na bazi posjedovanja samehartije, a ne na osnovu posla iz koga su proistekle.Saglasno pravnim propisima hartije od vrijednosti imaju i svoje bitnesastojke odnosno bitne elemente. Bitni sastojci koje mora da sadržehartije od vrijednosti jesu: 1) označenje vrste hartije od vrijednosti; 2)firma, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdavaocahartije od vrijednosti; 3) firma, odnosno naziv ili ime lica na koje,123odnosno po čijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi, ili označenje dahartija od vrijednosti glasi na donosioca; 4) tačno označenu obavezuizdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti;5) mjesto i datum

izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njenserijski broj 6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosnofaksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaje u seriji.Sve hartije od vrijednosti po načelu izdavanja djelimo na: hartije odvrijednosti na ime, hartije od vrijednosti po naredbi i hartije odvrijednosti na donosioca.Sa načinom izdavanja hartije od vrijednosti usko je povezana jednanjihova značajna osobina, a to je njihova prenosivost, odnosno tzv.negocijabilnost.Hartije od vrijednosti na ime glase na odreneno lice čije je imeupisano na hartije i samo ono ima pravo na ostvarenje prava iz hartije.Hartije od vrijednosti na ime po pravilu se ne mogu prenositi na drugalica, dakle to bi bile neprenosive hartije. Menutim, i njih je mogućeprenositi o to se čini pomoću granansko pravnog ugovora o ustupanjupotraživanja koji se zove ugovor o cesiji potraživanja.Hartije od vrijednosti po naredbi su najznačajnije hartije odvrijednosti i najtipičnije. I kod ovih hartija pravilo je da glase na imeodrenenog lica, ali to lice ima pravo da hartiju stavljajući na poleninisame isprave tzv klauzulu o prenosu, prenese na drugo lice. Klauzula oprenosu naziva se indosament, prenosilac indosant, a lice na koje sehartija prenosi indosatar. Indosament može da bude puni indosament iblanko indosament. Puni indosament je onaj indosament koji sadržisve elemente prenosa (ime indosatera, klauzulu o prenosu i potpisindosanta), a blanko indosament je indosament samo na bazi potpisaprenosioca (indosanta). Prema tome, hartije od vrijednosti po naredbinose taj naziv zato što se one prenose naredbom jednog lica, imaocahartije, na drugo lice, sticaoca hartije.Hartije od vrijednosti na donosioca su hartije u kojima nije upisanoime njihovog vlasnika i koje se na ove vlasnike, odnosno imaoceprenose bez ikakvih formalnosti tzv. običnim prenosom iz ruke u ruku.Kada govorimo o podjeli hartije od vrijednosti, istakli smo da sunajznačajnije hartije od vrijednosti obligaciono pravne hartije i stvarnopravne hartije od vrijednosti. Menutim, pored ove dvije vrste hartija odvrijednosti, značajno je pomenuti još i hartije od vrijednosti sa pravomučešća, obzirom da se danas u Jugoslaviji privredni subjekti sve višeorganizuju kao akcionarska, odnosno dionička društva, uz izdavanjehartija od vrijednosti koje daju pravo učešća u poslovima preduzeća.Te hartije od vrijednosti zovu se dionice.124133. MJENICAPojam mjenice. Mjenica je obligaciona hartija od vrijednosti naosnovu koje njen imalac može da traži od dužnika označenog umjenici isplatu odrenene sume novca.Mjenica se u privrednom društvu smatra kreditnim sredstvom zarazliku od čeka, koji se smatra sredstvom plaćanja. Menutim, umenunarodnom prometu mjenica je takone i sredstvo plaćanja.Po samom zakonu mjenica je hartija od vrijednosti po naredbi. Nemože da se izda na donosioca, a unošenjem u mjenicu klauzule „ne po

naredbi“, koja se zove rekta klauzula, mjenica se pretvara u hartiju odvrijednosti na ime.Danas je mjenično pravo u svijetu unifikovano i to donošenjem tzv.Ženevskih konvencija o mjenici 1930 godine. To su:1. konvencija o jednoobraznom (uniformnom) mjeničnomzakonu;2. konvencija za regulisanje izvjesnih sukoba zakona u oblastimjeničnih prava;3. konvencija o pitanju taksi u oblasti mjenica. Saglasno prvojkonvenciji zemlje potpisnice su se obavezale da će svojanacionalna prava izjednačit sa odredbama te konvencije.Jugoslavija je tako postupila donijevši svoj zakon o mjenici 1946.godine.Vrste mjenica. Postoje dvije vrste mjenica i to trasirana mjenica isopstvena mjenica.Kod trasirane mjenice koja se još zove vučena mjenica, pojavljuju setri lica i to: izdavalac mjenice, koji se zove trasant i koji mjenicapredaje imaocu koji se zove remitent i upućuje ga trećem licu da muisplati mjeničnu svotu, koja se zove trasat. Trasirana mjenica sadržibezuslovni nalog trasanta trasatu da od dospjelosti mjenice isplatisvotu naznačenu u mjenici remitentu, kao mjeničnom povjeriocu.Menutim, sve dok trasat ne prihvati isplatu mjenice, odnosno mjeničnesvote naznačene u mjenici, trasant svojim potpisom na mjenicigarantuje da će on mjeničnu svotu isplatiti.Sopstvena mjenica je takva mjenica kod koje u mjenično pravnomodnosu ne postoji treće lice. Kod ove mjenice trasant ne upućujeremitenta za isplatu trećem licu, već mu sam obećava da će u trenutkudospjelosti mjenice on isplati mjeničnu svotu.Mjenična načela. Mjenica je strogo formalna hartija od vrijednosti ipočiva na odrenenim osnovnim načelima, koja su prije svega vezanaza mjenicu i mjenično pravo, ali većinom karakterišu i druge hartije odvrijednosti. Osnovna mjenična načela su načelo formalnosti, odnosnopismenosti mjenične obaveze, načelo mjenične strogosti, načelosamostalnosti mjenične obaveze, načelo mjenične solidarnosti i načeloneposrednosti mjenice.125Načelo formalnosti. Odnosno pismenosti je zajedničko načelo za svehartije od vrijednosti koje su punovažne jedino u slučaju kada suizdate u pismenom obliku. Ovo načelo protivi se načelu neformalnostikoje važi za ugovore u privrednom pravu, a posebno za ugovorerobnog prometa. Pored toga, načelo formalnosti podrazumjeva da jemjenica valjana samo ako ima sve bitne mjenične sastojke kojepropisuje zakon.Načelo inkorporacije važi za sve hartije od vrijednosti i iskazujeneodoljivost prava iz hartije i prava na hartije, kako je već napredistaknuto. Isto tako, bez posjedovanja hartije, pravo iz nje ne može dase ostvari i ne može da se prenese na drugoga.Načelo fiksne mjenične obaveze znači da mjeničnu obavezu u pogledu

obima i sadržine predstavlja samo ono što je naglašeno u samojmjenici, kao i to da se ta obaveza ne može dokazivati drugimdokaznim sredstvima, već samo samom mjenicom.Načelo mjenične strogosti vezano je za realizaciju mjenice i odnosi sena povjerioca i družnika po mjenici. Ovo načelo čini mjenicu jednimod najsigurnijih instrumenata kreditiranja i plaćanja, kako koddomaćih, tako posebno kod menunarodnih plaćanja. Mjenični dužnikmora svoju obavezu da ipuni onako kako je naznačeno u mjenici i popravilu bez mogućnosti isticanja prigovora prema mjeničnompovjeriocu. U krajnjoj liniji ovo načelo u odnosu na dužnika znači daon pravo mora da isplati mjenični iznos, pa tek onda da se ventualnospori u vezi sa njim. Prema tome, eventualni prigovori u vezi saposlom iz koga je mjenica proizašla, dozvoljeni su samo kasnije, a neu momentu dospjelosti i plaćanja mjenice. Mjenični povjerilac takoneje podložan načelu strogosti mjenične obaveze. Naime, ukoliko se nepridržava svih propisanih mjeničnih radnji i rokovi, izlaže se riziku daizgubi svoje mjenično pravo.Načelo samostalnosti mjenične obaveze odnosi se na pojedinepotpisnike na mjenici. Svaki potpis na mjenici predstavlja samostalnumjeničnu obavezu, a svaki potpisnik je samostalni mjenični dužnik.Eventualna nevaljalost obaveze jednog od potpisnika mjenice ne utičena ostale potpisnike.Načelo mjenične solidarnosti znači da svaki mjenični dužniksolidarno odgovara sa drugim mjeničnim dužnicima za ispunjenjemjenične obaveze, što znači da nakon dospjelosti mjenice mjeničnipovjerilac može da se obrati prema bilo kom od mjeničnih dužnika i daod njega naplati cjelokupnu mjeničnu svotu.Konačno, načelo neposrednosti mjenice znači da se mjeničnipovjerilac može svakom od mjeničnih dužnika neposredno i tražiti odnjega izvršenje mjenične obaveze.126Mjenični elementi – sastojci mjeniceZakon odrenuje bitne mjenične elemente (sastojke) mjenice inedostatak bilo kojeg od ovih elemenata čini mjenicu nevažećom.Bitni mjenični elementi jesu: izričito označenje da se radi o mjenici;bezuslovni uput, odnosno obećanje za isplatu odrenene sume novca:ime trasata, dakle lica koje treba da plati mjenicu; označenjedospjelosti mjenice; označenje mjesta plaćanja mjenice; ime remitenta,dakle lica kome treba da se isplati mjenična svota, odnosno po čijojnaredbi se ona isplaćuje drugom licu, datum izdavanja mjenice; mjestoizdavanja i potpis lica koje je izdalo mjenicu, a koje se, kao što smovidjeli, naziva trasant.Označenje da je to mjenica vrši se upotrebom riječi mjenica i to morada je upisano u mjenici. Ako takve naznake nema, preuzeta obavezanema karakter mjenične obaveze. Ovo je vrlo važno jer je mjenicastrogo formalni pravni posao sa strogim pravnim posljedicama zaizdavaoca mjenice.Mjenica mora da sadrži bezuslovni uput, ili ako se radi o sopstvenoj

mjenici obećanje za isplatu odrenene sume novca. Uput, odnosnoobećanje moraju da budu bezuslovni opet radi formalnosti mjeničneobaveze u kojoj nije dozvoljeno postavljanje bilo kakvih uslova.Svaki uslov, koji bi bio postavljen u mjenici, ustvari bi poništavaomjeničnu obavezu. Takone nema mjenice ako u njoj nije upisana svotanovca na koji mjenica glasi i koju trasat treba da isplati. Podoznačenjem mjenične svote podrazumjeva se da je u mjenici preciznooznačeno o kojoj se vrsti novca radi, dakle o kojoj valuti i o kojojkoličini, odnosno iznosu novca.Mjenica mora da sadrži ime, odnosnu firmu trasata (obzirom da senajčešće radi o nekoj banci) onog lica koje treba da isplati mjenicu.Samim takvim označenjem trasat i nije postao obavezan da mjeničnusvotu isplati, već se on vučenjem mjenice samo poziva da prihvatimjeničnu obavezu i da tako postane mjenični dužnik. Bez označenjaimena, odnosno firme trasata, ne može se znati kome mjenica treba dase podnese na isplatu. U mijeničnom pravu dozvoljeno je da se umjenici označe više trasata, ali samo kumulativno, tako da praktičnosvaki od trasata ima samostalnu i cjelokupnu obavezu po izdatojmjenici. Nedozvoljeno je odrenivanje trasata alternativno, jer ondapostaje neizvjesno ko će mjenicu da plati, a time se i gubi jedanmjenični element, a mjenica u nedostatku bilo kojeg bitnog elementaprestaje to da bude.Trasant, kao izdavalac mjenice može da sebe označi kao trasata i tadanastaje sopstvena trasirana mjenica.Označenje dospjelosti mjenice takone mora da bude sadržano usamom mjeničnom slogu, dakle u pismenom tekstu mjenice. Ipak, ovajmjenični element može da se pretpostavi i po samom zakonu da uvijekpostoji, jer mjenica koja je izdata bez oznake dospjelosti po samom127zakonu smatra se da dospjeva po vinenju. Inače, mjenica možedospjevati na odreneni dan, na odreneno vrijeme od dana izdavanja ipo vinenju, odnosno na odreneno vrijeme po vinenju. Mjenica kojadospjeva na odreneno vrijeme po vinenju naziva se još i ročnamjenica. Takve mjenice pretpostavljaju prethodnu obavezu njihovogpodnošenja na akcept.Mjesto plaćanja mjenice takone se obavezno unosi u njen slog i običnose upisuje ispod oznake trasata. Mjesto mora biti označeno precizno,jer povjerilac po mjenici mora da zna gdje se nalazi dužnik, obziromda mu on donosi mjenicu za isplatu.Ime remitenta je važan bitni mjenični element, obzirom da je remitentlice koje treba da se plati mjenica. Dakle, to je mjenični povjerilac.Remitent može da bude kako pojedinac, fizičko lice, tako i nekopreduzeće, pa se u mjenicu unosi ili ime tog pojedinca ili firmapreduzeća koje je povjerilac po mjenici. Ako mjenica ima više odjednog reminenta, onda se govori o tzv. sureminentima i oni ne moguda vrše svoja mjenična prava pojedinačno, već samo zajednički, što seodnosi i na sve ostale mjenične radnje.Remitent je lice na koje se mjenica vuče i kao takav je prvi imalac

mjenice, pa obzirom da je mjenica sama po zakonu hartija po naredbi,on može već saglasno svojim potrebama ili sam da naplati mjenicu ilipak, da je dalje putem indosiranja prenosi na druga lica, koja tadatakone postaju reminenti.Datum izdavanja mjenice je bitni mjenični element koji mora bitiprecizno naznačen u mjenici, jer od njega može da zavisi punovažnostmjenice npr. Prema tom datumu utvrnuje se sposobnost trasanta daizdaje mjenicu. Zatim odrenuje se dospjelost mjenice, ako onadospjeva na odreneno vrijeme poslije izdavanja, a što bi sve moglo davodi nevažnosti mjenice. Pored datuma izdavanja, potrebno je označitii mjesto izdavanja i uvijek se pretpostavlja da je mjenica izdata uonom mjestu koje je označeno pored trasatovog imena. Mjestoizdavanja mjenice ima pravni značaj, jer saglasno tom mjestu, daklegradu odnosno dražavi u kojoj je mjenica izdata odrenuje se formalnaispravnost mjenice i uopšte kako njena valjanost, tako i valjanostodrenenih mjeničnih radnji.Na kraju mjenica mora da sadrži potpis trasanta, izdavaoca mjenice.Bez tog potpisa mjenica ne bi bila valjana i ne bi postojala mjeničnaobaveza, obzirom da sve dok trasat ne prihvati mjeničnu obavezuputem akceptiranja, trasant figurira kao glavni mjenični dužnik poizdatoj mjenici.Pored bitnih, mjenica može da ima i nebitme sastojke. U nebitnemjenične sastojke, odnosno nebitne mjenične elemente spadaju nebitnemjenične klauzule i nebitna mjenična lica. Mjenica pored bitnihmjeničnih elemenata može u sebi da sadrži i mnoge klauzule kojeutiču na način realizacije mjenice, ali ne utiču na valjanost mjenice kaohartije od vrijednosti. Menu više takvih kaluzula, od kojih neke128mjenice mogu da imaju neke od njih, a neke opet uopšte da nemajuposebne klauzule, treba spomenuti klauzulu o prezentaciji mjenice,klauzulu o broju mjeničnih primjeraka, valutnu klauzulu, klauzulu opokriću, klauzulu o adresatu po potrebi, već pomenutu rekta klauzulu,klauzulu o domiciliranju mjenice i sl. Klauzula o prezentaciji mjenicenameće obavezu mjeničnom dužniku da prije njene dospjelostimjenicu prvo prezentira na tzv akceptiranje, a tek kasnije i na naplatu.Takone može postojati prezentaciona klauzula u obliku zabranepodnošenje mjenice na akcept i to kao potpuna zabrana podnošenjamjenice na akcept do jednog odrenenog roka. Klauzula o domiciliranjuje specifičnost mjeničnog prava i njom se odrenuje da će mjenicuisplatiti neko drugo lice, a ne trasat i u nekom drugom mjestu a ne umjestu odrenenom pored trasatovog imena. Ovo je moguće kodmjenice, obzirom da trasat u trenutku njenog izdavanja ne mora kodsebe da ima pokriće za plaćanje mjenice. Od značaja može da bude itzv. avizna klauzula, kao klauzula o obavezi da trasat ne plaća mjenicudok od trasanta ne dobije izvještaj pod kojim uslovima i kada ćeizvršiti njenu isplatu.Mjenica se obično izdaje u jednom primjerku, a ako je izdata u višeprimjeraka onda mora da postoji klauzula o broju mjeničnih

primjeraka. Mjenica se obično isplaćuje u valuti zemlje u kojoj jeizdata ili u valuti zemlje gdje je naplativa, ali ako se ugovara posebnavaluta u kojoj se mora platiti u svakom slučaju, onda takva mjenicasadrži valutnu klauzulu.Za razliku od čeka, mjenica u trenutku izdvajanja ne mora da imapokriće bilo kod trasata ili trasanta. Pokriće mora da postoji umomentu dospjelosti mjenice, menutim, klauzulom o pokriću može seregulisati da to pokriće mora da postoji i ranije. Klauzula adresatu popotrebi može da odredi mjeničnom povjeriocu i drugo lice na koje seon može obratiti bilo za isplatu mjenice ili za ispunjenje neke drugemjenične radnje u slučaju da mu je glavni dužnik nedostupan itd.U nebitne elemente mjenice, pored nebitnih mjeničnih klauzula,spadaju i nebitna mjenična lica koja se pojavljuju u vezi pojedinihnebitnih mjeničnih klauzula ili kod pojedinih mjeničnih radnji. Prematome, sva ona lica koje zakon izričito ne nabraja kao bitna zapostojanje mjenice, a to su trasant, trasat i remonent, su nebitnamjenična lica.129Mjenične radnjeNaplata mjenice kao strogo formalne hartije od vrijednosti vezana jeza niz mjeničnih radnji. Uključujući i izdavanje mjenice kao prvu iosnovnu mjeničnu radnju, kao značajne mjenične radnje trebapomenuti još akceptiranje mjenice, mjenično jemstvo, intervenciju kodmjenice, prenos mjenice, prezentaciju mjenice na isplatu, odnosnonaplatu mjenice.Već je rečeno kako se izdaje trasirana, a kako sopstvena mjenica i koih izdaje.Akceptiranje mjenice ili kako se još jednostavno zove, akcept ilimjenični prijem, je mjenična radnja koja se sastoji u izjavi trasat kojuon stavlja u pismenom obliku na samu mjenicu o prihvatanju obavezeda će platiti mjenični iznos po dospjelosti mjenice. Takvim svojimpotpisom trasat postaje akceptant mjenice, odnosno od momentaakcepta on je glavni mjenični dužnik po mjenici, a ne više trasant i onprihvata bezuslovnu obavezu plaćanja mjenice o dospjelosti.Mjenično jemstvo u mjeničnom pravu poznato je još kao aval i to jemjenično pravna radnja kojom neko lice svojim potpisom na mjenicijemči po pravilu za glavnog mjeničnog dužnika, ali može i za nekogdrugog od potpisnika mjenice, da će isplatiti označeni mjenični iznos uroku dospjelosti mjenice.Intervencija je mjenična radnja koja može biti po pozivu ili spontana.Do intervencije po mjenici dolazi kada o dospjelosti mjenice nijeizvjesno da li će dužnici po mjenici biti u stanju da isplate mjeničnusvotu i onda neko od mjeničnih dužnika može da pozove treće lice dainterveniše i isplati mjeničnu svotu i to je pozivna intervencija ili nekotreće lice, zbog svojih interesa prvenstveno u poslovnom odnosu upitanju, može bez poziva da interveniše i isplati mjeničnu svotu i to jespontana intervencija.Prenos mjenice vrši se redovno putem indosiranja, jer kao što je već

rečeno, mjenica je po samom zakonu hartija od vrijednosti po naredbiili pak putem granansko-pravne cesije, ukoliko je izdata mjenica saoznakom ne po naredbi, dakle tzv. rekta mjenica.Indosiranje mjenice vrši se kao i kod svih drugih hartija od vrijednostiputem indosamenta i sastoji se u davanju izjave, kojom imalac mjeniceprenosi mjenicu na drugo lice zajedno sa svim pravima iz te mjenice.Mjenica može da se indosira na bilo koje lice, dakle na lice kojeprethodno nije bilo u nikakvoj mjenično-pravnoj obavezi i kada se tajprenos izvrši, to lice postaje mjenični povjerilac. Mjenica se možeindosirati i na nekog od postojećih mjeničnih dužnika, dakle na licekoje već na neki način ima obavezu po postojećoj mjenici. Indosiranjese može izvršiti npr na lice koje je izvršilo aval mjenice ili sepojavljuje kao garant – žirant po toj mjenici i u tom slučaju kada se130mjenica indosira na takvo lice izvršeni indosamnet naziva se povratniindosament.Isplata mjenice možemo reći da je najznačajnija mjenična radnja jer semjenica i izdaje da je njen imalac može naplatiti. U mjeničnom planuvrši se obavezno prezentacija mjenice na isplatu i to je uslov naplatemjenice, obzirom da je mjenica formalna hartija od vrijednosti i da beznje ne postoji ni mjenična obaveza. Mjenični povjerilac je taj kojidonosi mjenicu na isplatu dužniku. Vrlo često prije isplate mjenice vršise podnošenje mjenice i na akcept, ali ako ta mjenična radnja nijepredvinena i mjenica dospjeva po vinenju, akcept ne mora da postoji,menutim prezentacija mjenice na isplatu je obavezna i završanamjenične radnja. Mjenicu na isplatu podnosi remitent, koji to svojepravo dokazuje formalnim legitimisanjem ili kao prvo lice koje jeoznačeno u mjenici ili neprekinutim nizom indosamenata. Isplatumjenice najčešće vrši akceptant, dakle ono lice koje je prethodno uodrenenom roku prihvatilo mjeničnu obavezu i samim time postaloglavni mjenični dužnik. Akceptant je najčešće sami trasant, ali možebiti i neko drugo lice, a ako akcept nije predvinen onda mjenicu uvijekisplaćuje trasat.Mjenično pravo u svakom slučaju nastoji da mjeničnom povjeriocuobezbjedi naplatu mjenice u svakom slučaju. To se postiže na način štosu svi potpisnici na mjenici solidarni mjenični dužnici. Svaki potpisnikna mjenici u stvari je preuzeo obavezu da će on isplatiti mjenicuukoliko trasat odbije njeno akceptiranje, bilo isplatu, a već kako je tosamom mjenicom odreneno. Ti drugi potpisnici na mjenici zbog togase nazivaju regresni mjenični dužnici i dužni su da isplate mjenicuukoliko se steknu zakonski uslovi, a pravo mjeničnog dužnika datakvu svoju mjenicu naplati naziva se regresno pravo.Da bi mjenični povjerilac mogao da ostvari svoje regresno mjeničnopravo, on je dužan da prethodno izvrši protest mjenice. To jeprethodna radnja radi regresne naplate mjenice ili ostvarenja drugihmjeničnih prava, npr zahtjeva akcepta i sl, koja se preduzima prednadležnim sudom i sud izdaje protestnu ispravu kao jevnu ispravu,čime udovoljava mjeničnom povjeriocu da može izvršiti odrenenu

mjeničnu radnju.Mjenični prigovori su opet za razliku od mjeničnog protesta oblikzaštite interesa mjeničnog dužnika. Dužnici po mjenici uvijekodgovaraju samostalno, nezavisno jedan od drugoga, pa svaki oddužnika ima i pravo da samostalno daje odrenene mjenične prigovore.Mjenični prigovori mogu se odnositi bilo na samu valjanost mjenice iproizilaze iz mjenične isprave, kao što je npr. povreda mjenične forme,nedostatak nekog bitnog mjeničnog elementa i sl. A mogu da seodnose i na lični odnos izmenu mjeničnog dužnika i povjerioca i tiprigovori mogu da se odnose na to da nije primljeno mjenično pokriće,da nije stavljen potpis na mjenici, a ponekad ali samo u direktnomodnosu izmenu odrenenog mjeničnog povjerioca i dužnika, dozvoljeno131je stavljati i prigovor da menu strankama nije izvršen osnovni posaozbog kojeg je mjenica nastala, odnosno izdata.Mjenica se može umnožavati na način što će se izdavati višeprimjeraka mjenice iz praktičnih razloga, može se izdavati i duplikatmjenice, ali ako je u mjenicu unijeta tzv. solo klauzula izdavanjeduplikata nije dozvoljeno. Ove radnje preuzimaju se iz praktičnihrazloga da bi mjenica bila operativnija, menutim naplatom jednogprimjerka mjenice svi ostali primjerci prestaju da važe.Može se vršiti i prepis mjenice, tzv kopija mjenice, ali onda takvakopija nema značaj, niti duplikata niti mjenice koja je izdata u višeprimjeraka.Amortizacija mjenice je mjenična radnja koja je predvinena za slučajda imalac mjenice isto izgubi ili na drugi način ostane bez nje. U tomslučaju, a posebno da bi se spriječila zloupotreba mjenice predvinen jepostupak amortizacije mjenice. Taj postupak predvina sezakonodavstvom nacionlnih država i amortizaciju vrše sudovi uvanparničnom postupku u kome se mjenica na bazi sudske odlukemože da ostvaruje svoja mjenična prava samo prema odrenenimmjeničnim dužnicima, po pravilu prema glavnom mjeničnom dužniku.Zastarjevanje mjenice. U mjeničnom pravu postoje različiti rokovizastarjelosti. Rok zastarjelosti za glavnog mjeničnog dužnika iznosi trigodine od isteka dana dospjelosti mjenice. Protiv trasanta i indosanta,rok zastarjelosti je godinu dana računajući od dana podizanja protesta,odnosno upisivanja mjenice u protesni registar. Rok zastarjelosti zamenusobna regresna potraživanja iznosi šest mjeseci itd.134. ČEKPojam, osobine i bitni elementi čeka. Ček je hartija od vrijednostičijim izdavanjem njen izdavalac, koji se takone naziva trasant, dajenalog trasatu, koji je redovno neka banka, da izvrši isplatu odrenenesvote novca reminentu. Bitna razlika izmenu mjenice i čeka sastoji seu tome što kod mjenice u trenutku njenog izdavanja kod trasanta nemora da postoji pokriće, a kod čeka ovog pokrića mora da postoji odmomenta izdavanja čeka. Izdavanje čeka bez pokrića predstavljakrivično djelo. Takone smo istakli da je ček sredstvo plaćanja i ontakvu osobinu ima kako u domaćim transakcijama, tako i u

menunarodnim.Čekovno pravo je danas u svijetu unificirano. Naime, 1931. godinedonijeta je konvencija o jednoobraznom čekovnom zakonu, tekonvencija o regulisanju izvjesnih sukoba kod čeka i konvencija otaksama u materiji čeka. Na osnovu ovako unificiranog menunarodnogprava o čeku u našoj zemlji 1946. godine, donjet je zakon o čeku,obzirom da je naša zemlja ratifikovala odnosne menunarodnekonvencije.132Ček je stroga i formalna hartija od vrijednosti, kao što je to i mjenica,pa i za ček važe sva ona načela koja važe i u mjeničnom pravu. To sunačelo formalnosti, načelo inkorporacije, načelo samostalnosti, načeloneposrednosti, načelo strogosti, načelo solidarnosti, načeloapstraktnosti i načelo obaveznosti iskazivanja čeka u odrenenoj vrstinovca.Ček je formalna hartija od vrijednosti koja nije punovažna ukoliko nijeizdata u zakonskoj formi i ukoliko ne sadrži bitne elemente jesu:označenje da se radi o čeku, bezuslovni nalog za isplatu naznačenesvote novca iz transantovog pokrića kod trasata, ime odnosno firmutrasata (banke), mjesto plaćanja čeka, datum i mjesto izdavanja čeka,potpis izdavaoca čeka.U samom slogu čeka mora se označiti upotrebom riječi ček da se radio čeku, na jeziku na kojem se ček izdaje. Sa ovim nema većihpoteškoća, obzirom da odrenene ovlašćene institucije emituju čekove uvidu formulara – blanketa. Kod nas to radi služba platnog prometa, alii poslovne banke, kako kod nas, tako i u svijetu po pravilu izdaju svoječekovne blankete.Ček, kao i mjenica, mora da sadrži bezuslovni nalog za isplatuodrenene svote novca. Sem ove naznake nije dozvoljeno dodavatidodatne sume novca čeku, kao što su npr. Kamate. Menutim, ako je toučinjeno, ček nije nevažan, jer po samom zakonu, ako se odredi ikamata u čeku, smatra se kao i da nije napisana. Takone zabranjeno jeuslovljavanje isplate čeka na bilo koji drugi način.Ime ili firma trasata moraju da budu upisane u samom čeku. Za razlikuod mjenice po samoj Ženevskoj konvenciji, kada se radi o čeku, trasatmože da bude samo neka banka. Menutim, u menunarodnom platnomprometu, ček može da se vuče i na neko drugo lice, dakle koje nijebanka ukoliko je po zakonu gdje se ček plaća, dozvoljeno da ta licamogu da budu trasati.Ček mora da sadrži i potpis trasanta, izdavaoca čeka. Po pravilu to jejedno lice, ali dozvoljeno je da i više lica izdaju jedan ček, pa se ondaradi o sutrasantima. Trasant je glavni čekovni dužnik po izdatom čeku,i to ostaje sve do momenta dok ga trasat, dakle banka ne isplati. Kodovoga još jednom je značajno podvući da trasant ne smije da izda ček,ukoliko u momentu njegovog izdavanja nema pokriće kod trasata.U čekovnom slogu moraju da budu označeni i mjesto i datumizdavanja čeka. Što se tiče mjesta izdavanja, ako ono nije posebnooznačeno, pretpostavlja se da je to mjesto pored trasantovog potpisa.

Datum izdavanja čeka je takone bitni čekovni element i bez njega čekbi se smatrao nevažećim. Ovo s toga što se punovažnost čeka i pravoda on bude podnesen nekoj banci na isplatu vremenski odrenuje odmomenta njegovog izdavanja. Takone prema tom datumu utvrnuje se iobaveza postojanja čekovnog pokrića. Značaj datuma u čeku je tolikida postoji obaveza njegovog upisivanja kako brojevima, tako islovima,te u zabrani antidatiranja čeka.133Konačno mora biti odreneno i mjesto plaćanja čeka i to kako ugeografskom pogledu ( u kojem gradu, u kojoj državi), tako i putemodrenivanja banke u kojoj će se ček naplatiti.Zbog osnovne namjene čeka da se radi o hartiji od vrijednosti kaosredstvu plaćanja za promet čekova i prezentaciju na isplatu odrenenisu zakonski rokovi u kojima ček treba da se naplati i to: u roku od 8dana ako je ček izdat za naplatu u okviru Jugoslavije, u roku od 20dana ako je izdat u nekoj od Evropskih zemalja; u roku od 40 dan akoje izdat u nekoj zemlji izvan Evrope, a na obalama Sredozemnog iliCrnog mora i pripadajućim ostrvima i u roku od 70 dana ako je izdat ubilo kojoj drugoj zemlji izvan Evrope.Kao i mjenica i ček je prenosiva hartija od vrijednosti i može da glasina ime, po naredbi ili na donosioca. Prema tome, ček nije kao mjenicapo samom zakonu hartije od vrijednosti po naredbi, već je njegovomizdavaocu ostavljena sloboda kako će ga izdati. Ipak, najčešće seizdaje ček po naredbi, tako da je indosiranje redovni i uobičajeni načinprenosa čeka. Ček na ime prenosi se granansko-pravnom cesijom, a tose odnosi i na ček po naredbi ukoliko sadrži rekta klauzulu, dakleklauzulu ne po naredbi. Ček na donosioca prenosi se prostompredajom iz ruke u ruku.Kao i kod mjenice moguće je regresna naplata čeka, jer su svi čekovnidužnici, dakle svi potpisnici na čeku, solidarni dužnici. Prema tome,ako ček ne isplati trasat, pa ni njegov izdavalac kao glavni čekovnidužnik, imalac čeka može da zatraži isplatu od ostalih potpisnika načeku kao regresnih dužnika, po svom izboru od bilo kojeg od njih. Dabi ovo svoje pravo koristio imalac čeka treba prethodno da izvršinotifikaciju regresnih dužnika, da bi se oni pripremili za plaćanje čeka.Naravno, kao i kod mjneice, prethodna radnja jeste ulaganje čekovnogprotesta kao uslova za vršenje regresnog prava.U odnosu na mjenicu kod čeka postoji još jedna bitna razlika, a to jeda se ček može opozvati, dok jednom izdata mjenica ne može. Naime,izdavalac čeka – trasant ima pravo da opozove ček koji je izdat na imeili po naredbi prije roka za njegovu prezentaciju na isplatu. Da biopoziv proizveo dejstvo uslov je da on stigne trasatu prijeprezentiranja čeka na isplatu.Kao i mjenica i ček zastarjeva. Menutim, rokovi zastarjelosti učekovnom pravu su znatno kraći, obzirom na to da ček dospjeva povinenju. I nakon roka odrenenog za prezentaciju čeka na isplatu,ustvari trasantu i indosantima ukoliko je na propisan način pokrenutregresni postupak, zastarjevaju u roku od 6 mjeseci od isteka roka za

prezentaciju čeka na isplatu.134Vrste čekova. Ček je u vrlo rasprostranjenoj upotrebi i poslovna,odnosno bankarska praksa poznaje mnoge vrste čekova kao što su:1. isplatni ček, koji je redovni, odnosno uobičajeni ček sanalogom za isplatu u gotovom novcu2. obračunski ček ili virmanski ček kod kojeg se isplata čekovnogiznosa ne vrši u gotovom novcu, već prenosom sredstava saračuna izdavaoca čeka u korist računa imaoca čeka3. barirani ček ili ček sa precrtajem, jeste ček na čijem se licunalaze dvije paralelene linije dijagonalno prevučene prekonjegaU precrtaju naznačava se neka banka kojoj sredstva treba da se uplate,a koja istupa kao punomoćnik imaoca čeka, dakle kao punomoćnikremitenta.Dokumentarni ček je takav ček kod kojeg se isplata čekovne svoteuslovljava prezentacijom odrenenih robnih dokumenata.Pored nabrojanih, praksa je stvorila i mnoge druge vrste čekova kaošto su: akreditivni ček, koji je sličan dokumentarnom, putnički ček kojije u upotrebi kod turističkih agencija prvenstveno za kružna turističkaputovanja, cirkularni ček koji cirkulira samo izmenu banaka, odnosnonovčanih institucija, vizirani ček, sertificirani ček kao čekovi saodrenenim potvrdama, odnosno garancijama.Čekovne radnjeI kod čeka budući da se radi o strogo formalnoj hartiji od vrijednosti,postoje odrenene čekovne radnje i to su izdavanje čeka, zatim prenosčeka, aval čeka, prezentacija čeka na isplatu i isplata čeka. Za sve ovečekovne radnje važi sve ono što je rečeno za iste radnje kod mjenice.Nebitni čekovni elementiTakone, pored bitnih elemenata ček ima i neke nebitne elemente,odnosno klauzule, kao što su oznaka remitenta, avizna klauzula,klauzula bez obaveze, klauzula bez troškova, odnosno bez protesta.Ček na ime i po naredbi uvijek sadrži oznaku remitenta, ali ček nadonosioca je bez te oznake, odnosno koliko u čeku nije naznačenremitent, pretpostavlja se da je izdat ček na donosioca. Ukoliko je uček unijeta avizna klauzula, to znači da trasant upozorava trasata da neisplaćuje ček sve dok mu ne stigne odreneni izvještaj sa njegovestrane. To je tzv. ček sa izvještajem i ukoliko trasat takav ček isplatiprije primitka izvještaja, to čini na svoj rizik. Suprotno, klauzula bezizvještaja daje pravo trasatu direktne isplate čeka. Klauzula bezobaveze je klauzula koja u ček ima pravo da unese indosant jedan odprenosioca čeka. Unošenjem te klauzule on se oslobana obavezeplaćanja čeka. Naravno izdavalac čeka kao glavni čekovni dužnik135nema pravo da takvu klauzulu za sebe u ček unosi. Ako ček sadržiklauzulu bez troškova, odnosno protesta, njome se isključujeprotestovanje čeka i plaćanje protestnih troškova. Menutim, pošto sena protest uvijek po samom zakonu ima pravo, jer se inače ne može

ostvariti regresna naplata čeka, dejstvo ove klauzule sastoji se ustvari uizbjegavanju plaćanja protesnih troškova. Konačno, odrenene klauzulenije dozvoljeno unositi kod čeka. Ovdje se ustvari radi o nekimrazlikama izmenu mjenice i čeka. Tako kod čeka nije dozvoljenaklauzula prezentacije čeka na akcept, jer se ček ne akceptira, obziromda on dospjeva po vinenju i podnosi se direktno na isplatu. Ček se nemože domicilirati kod nekog drugog lica, jer se vuče samo na trasata.Ovo stoga jer trasat mora kod sebe da ima pokriće iz čega će čekplatiti. Zabranjene su i klauzule o dospjelosti, jer se zna da čekdospjeva po vinenju i znaju se rokovi dospjelosti svakog odrenenogčeka i zabranjena je klauzula o neodgovornosti trasata, jer je on uvijekpo samom zakonu glavni mjenični dužnik i u krajnjoj liniji odgovoranza isplatu čekovne obaveze.135. DIONICA (AKCIJA)Dionica, odnosno akcija je hartija od vrijednosti koja se izdajeprilikom osnivanja dioničkih društava i koja njenom vlasniku dajepravo na učešće u dijelu dobiti društva koji je poznat pod nazivomdividenda, a zavisno od vrste dionice i pravo na sudjelovanje uupravljanju društvom.Dionica se može izdavati na ime ili na donosioca i mora glasiti nanovac. Saglasno jugoslovenskom pravu dionice glase na jednakenovčane iznose. Dionice se mogu izdavati na svoju nominalnuvrijednost, te iznad i ispod njihove nominalne vrijednosti. Kod hartijeod vrijednosti dionice su u prometu i mogu se prodavati kako iznadtako i ispod svoje nominalne vrijednosti.Dionice mogu biti redovne (obične) ili prioritetne (povlašćene).Redovne dionice su one koje imaocu daju pravo na učešće uupravljanju dioničkim društvom i pravo na dividendu. Prioritetnedionice svojim imaocima obezbjenuju i odrenena prioritetna prava kaošto je prvenstvo naplate u odnosu na imaoce redovnih dionica,prvenstveno naplate u slučaju likvidacije društva i eventualno drugaprava predvinena pravilima društva.Dionica se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu označavaju se osnovnielementi dionice i to: Označenje da se radi o dionici u označenju vrstedionice; firmu i sjedište izdavaoca dionice, firmu, odnosno ime iprezime kupca dionice, odnosno oznake na donosioca, ukupan novčeniiznos na koji se dionica izdaje, označenje procenta od nominalnevrijednosti po kome će se obračunavati dividenda, rokove isplate136dividende, mjesto, datum izdavanja i serijski broj dionice, te faksimilpotpisa ovlašćenih lica izdavaoca.Drugi dio sastoji se iz kupona za isplatu dividende. Kupon za isplatumora da sadrži slijedeće elemente: redni broj kupona za isplatudividende, broj dionice, naziv izdavaoca, godinu u kojoj se dividendaisplaćuje i faksimil potpisa ovlašćenih lica izdavaoca dividende.Interna dionica. Interne dionice su dionice s popustom koje izdajepreduzeće u društvenoj svojini radnicima zaposlenim u preduzeću idrugim osobama odrenenim zakonom. Interne dionice ne mogu biti u

prometu na tržištu vrijednosnih papira.Preduzeće u društvenom vlasništvu može, radi pribavljanja dodatnogkapitala ili prodaje preduzeća izdavati interne dionice. Na sadržaj iosnovne elemente internih dionica primjenjuju se odredbe Zakona ovrijednosnim papirima. Interne dionice dobijaju svojstvo dionica izZakona o vrijednosnim papirima pod uslovom da su uplćene u cjelini ida je udovoljeno ostalim uslovima utvrnenim tim zakonom. Dok tosvojstvo dobiju, one imaju pravno i ekonomsko značenje kakvo im jeodreneno Zakonom o društvenom kapitalu.Interna dionica je isprava o vlasništvu na sredstvima uloženim upreduzeću u iznosu na koji glasi interna dionica (nominalna vrijednost)iako je prvi kupac dionicu kupio s popustom. Preduzeće u društvenomvlasništvu može odlučiti da, radi pribavljanja dodatnog kapitala iliprodaje preduzeća, izdaje dionice s popustom („interne dionice“), s timšto u slučaju prodaje internih dionica radi pribavljanja dodatnogkapitala ukupni popust ne može biti veći od vrijednosti društvenogkapitala, odnosno ako izdaje interne dionice radi prodaje preduzeća,ukupna nominalna vrijednost internih dionica ne može biti veća odvrijednosti društvenog kapitala.Popust kupcima internih dionica zavisi od odnosa osoba koje kupuju ipreduzeća. U zakonu se razliku radnici zaposleni u preduzeću i osobekoje su bile zaposlene u preduzeću i osobe koje su bile zaposlene upreduzeću ili složenom obliku organizovanja u kojem je to preduzećebilo član i penzionisani radnici preduzeća, koji su u tom preduzeću bilinajmanje dvije godine. Interne dionice se prodaju s popustom od 30 %od nominalne vrijednosti dionice, uvećanim za 1% nominalnevrijednosti internih dionica za svaku godinu rada u preduzeću, s tim daukupni popust ne može biti veći od 70% od nominalne vrijednosti tihinternih dionica.Interne dionice se plaćaju u novcu i mogu se otplatiti odjednom,višestruko ili u više rata. Ako kupac otplaćuje interne dionice uratama, dužan je da svoje obaveze izvrši najkasnije u roku od 10godina od dana donošenja odluke o izdavanju internih dionica, uskladu s tom odlukom. Ako imalac internih dionica ne uplati u cjelininjihovu vrijednost, gubi pravo na dio internih dionica koje nije otplatioi odgovarajući dio popusta.137Interna dionica se može prenositi punim indosamentom ako odlukom oizdavanju dionica nije drukčije odreneno.Imalac interne dionice ima pravo na dio u dobiti preduzeća srazmjernouplaćenom dijelu vrijednosti tih dionica, uvećanom za srazmjerniiznos odobrenog popusta.Imalac interne dionice ima pravo sudjelovati u upravljanju preduzećemsrazmjerno nominalnoj vrijednosti tih dionica.136. SKLADIŠNICASkladišnica je hartija od vrijednosti koju skladištar izdaje ostaviocurobe kao dokaz da je primio navedenu robu na čuvanje i kojaobavezuje skladištara da po proteku roka čuvanja robu izda imaocu

ove hartije od vrijednosti. Normalno je u praksi da se na osnovuskladišnice zahtjeva izdavanje robe po proteku roka koji je predvinenza čuvanje, ali imalac skladišnice je ovlašćen da uvijek i prije protekaovoga roka zahtjeva izdavanje robe.Skladišnica sadrži: detaljne podatke o ostaviocu, opis robe kao inaznačenje roka čuvanja robe, opis manipulativnih radnji u ciljuodržavanja robe za vrijeme čuvanja, druge podatke iz ugovora ouskladištenju robe, broj skladišnice u matičnoj knjizi skladišnica, ako ioznaku skladišta gdje je roba smještena, podatke o osiguranju robe,podatke o pravilima skladištara u vezi robe koja se čuva, mjesto i danizdavanja skladišnice kao i potpis skladištara. Skladišnica možesadržavati i druge podatke i svi podaci moraju biti tačni jer za tačnostpodataka odgovara skladištar. Izdavanje skladišnice i naznačenjesadržine skladišnice se unosi i matičnu knjigu skladišnica, a izdavanjeskladišnice mora biti konstatovano i u skladišnoj knjizi.Skladišnica spada u grupu prezentacionih i tradicionih hartija odvrijednosti. Prava koja su konstatovana na skladišnici u veziuskladištene robe se prenose prenosom skladišnice, to je tzv.tradiciono svojstvo skladišnice, jer predaja skladišnice u potpunostizamjenjuje faktičku predaju robe prilikom prenosa svojine na robu.Skladišnice ostvaruju prezentacijom tj. podnošenjem skladišnice ilinekom drugom ovlašćenom licu.U praksi se u skladišnici izričito navodi da se radi o skladišnici, a čestoi da je to hartija od vrijednosti.Kod nas se skladišnica sastoji iz dva dijela koja su uzajamno povezanai koji se mogu lako odvojiti. Jedan dio se zove priznanica, drugi dio sezove varant ili založnica i koristi se radi zalaganja uskladištene robe ucilju obezbjenenja dobijenih kredita i zajmova. Skladišnica se izdajeuvijek u jednom primjerku, a skladišno preduzeće smije da izda samooba dijela skladišnice zajedno.U našem pravu skladišnica, i to oba dijela skladišnice, moraju glasiti„po naredbi“.138Skladišnica se može prenositi jedinstveno, tj. oba dijela zajedno, amoguć je prenos savakog dijela skladišnice odvojeno. Jedinstvenimprenosom skladišnice lice koje dobije skladišnicu ima potpuno pravoraspolaganja sa uskladištenom robom. Ukoliko imalac skladišnice želida odvojeno prenosi pojedine dijelove skladišnice, onda se prvo moraprenijeti varant. Prenos varanta se mora konstatovati na priznanici imatičnoj knjizi skladišnica, takone se mora tom prilikom naznačitiiznos kojim se opterećuje roba izdavanjem varanta. Varantni iznosograničava pravo svojine imaoca priznanice u naznačenom obimu, aisto tako stvara obavezu skladišnom preduzeću da ne smije izdati robuimaocu priznanice ukoliko ne deponuje novčanu vrijednost varanta.Priznanica i varant, bez obzira da li se prenose zajedno ili odvojeno,prenose se indosamentom.Indosament je pismena izjava o prenosu hartije od vrijednosti koja sekonstatuje na samoj hartiji od vrijednosti.

Indosiranjem priznanice se prenosi svojina na uskladištenoj robi.Prvim indosamentom priznanice ostavilac prestaje da bude vlasnikrobe. Skladištar izdaje robu imaocu oba dijela skladišnice. Tomprilikom javno skladište, po pravilu, povjerava samo formalnulegitimaciju imaoca skladišnice.137. OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTIPored do sad obranenih hartija od vrijednosti ima i drugih manjeznačajnih hartija od vrijednosti, ali sa istim osobinama, a to je daimaocu takvih hartija daju pravo na ostvarenje odrenenog grananskogprava. Tu bi spadale: obveznica, blagajnički zapis, setifikat oudruženim novčanim sredstvima, potvrda o deponovanju sredstava itd.Zakon definiše obveznicu kao pismenu ispravu kojom se njen imaocobavezuje da će licu označenom u obveznici ili po njegovoj naredbi,odnosno donosiocu obveznice, isplatiti odrenenog dana iznos navedenu obveznici, odnosno iznos anuitelskog kupona. Obveznice su običnodržavne hartije od vrijednosti, a mogu ih izdavati i drugi subjekti ipredstavljaju vrlo značajan oblik prikupljanja slobodnoh novčanohsredstava prvenstveno od granana, a u cilju finansiranja društvenog iprivrednog života.Blagajnički zapisi su posebne hartije od vrijednosti koje se koristeizmenu bankarskih organizacija radi regulisanja količine novca uopticaju i zaštite likvidnosti bankarskih organizacija. Blagajničkizapisi su istovremeno hartije od vrijednosti koje su pogodne zaprikupljanje kratkoročnih novčanih sredstava. Osobina blagajničkihzapisa sastoji se i u tome što se ne mogu izdati na rok duži od godinudana i ustvari taj njihov kratak rok predstavlja sigurnu garanciju zanjihovo blagovremeno unovčavanje.139Sertifikat o uloženim novčanim sredstvima je hartija od vrijednostikoja se izdaje prilikom udruživanja novčanih sredstava u odreneneprivredne organizacije ili banke i predstavlja kapital tako udruženihprivrednih subjekata koji se može dalje prenosom unovčavati natržištima novčanih sredstava.Potvrda o deponovanim sredstvima je hartija od vrijednosti koja seizdaje od strane banaka i koja glasi jedino na ime. Ova hartija odvrijednosti izdaje se deponentu ukoliko su njegova sredstva kod bankedeponovana bez namjene i ukoliko su kod banke deponovana na rokduži od godinu dana. Za sada prema zakonu pravo na takve hartije odvrijednosti imaju samo privredne organizacije i druga društvenopravna lica. Njima je na njihov zahtijev banka dužna da izda potvrdu odeponovanim sredstvima, ako ispunjavaju zakonom predvineneuslove.