1—4 Intervju: Željko Ledinski - Ove godine očekuju nas dva velika posla. Promjena Zakona o šumama i transformacija poduzeća

6 »Hrvatske šume« moramo pretvoriti u trgovačko društvo

7 Imamo građevinarstvo, a ceste nam rade drugi

8 Crveno srce u bukovini, nije nerješiv problem

15 Slovačka: Smanjiti zaštićene površine

I • • • • • • i - n - i -12 Medvednicu treba

i održavati, da bi mogli u njoj uživati

[6 Hrvatska - domaćin šumarima mediterana

i 8 Nepristupačno još uvijek 2800 ha

19 Iz mog kuta: Dalibor Biruš

20-21 Značajan temelj zaštite na radu

25—26 Lovački trofeji -glavna atrakcija sajma u Rijeci

2 Snježno-proljetni motivi Psunja

I m nc

LI 1 p* 1 1

• * «

1 1 1 1 |~ 1 1

•i

i • • • • • • i-Tl 17 Šumarija Repaš:

Na dobrobit budućim generacijama

rrrr 22—24 Šumarija

Benkovac: I na kršu raste, ako se posadi

13—14 Lugar, nadzornik i lovac mogu zajedno

28—29 Dan planeta Zemlja

31 In memoriam: mr. se. Ondrej Lovaš

32 Stranica za planina­re: Papučki jaglaci

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Direktor: Željko Ledinski, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž.

3 Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž., Miroslav

Mrkobrad, dipl. pol.. Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol., Ivan Simić, dipl. inž.. Ivica Tomić, dipl. inž. Novinari: A. Z. Lončarić, M. Mrkobrad, V. Pleše i I. Tomić Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb tel. 01/4804 169 e-mail: direkcija hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. Oblikovanje, priprema i tisak: Vjesnik d.d. Zagreb Naklada: 8000

Naslovna strana: Jankovac - biser Papuka (Foto: Željko Gubijan)

JNTERVJU: ZELJKO LEDINSKI, direktor »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb

Ove godine očekuju nas dva velika posla:

Promjena zakona o šumama i transformacija »Hrvatskih suma«

u trgovačko društvo < 3

U skladu s promjenama u društveno-političkom životu Hrvatske, došlo je i do očekivanih promjena i u

našem poduzeću. Možete li nam nešto više reći o tome?

Na izborima za Hrvatski državni sabor, 3. siječnja 2000. godine došlo je do promjena, koje su rezultirale time što je šest oporbenih stranaka pobijedilo, te nakon toga formiralo svoju Vladu.

Na tim prošlim izborima, kao pot­predsjednik Hrvatske seljačke stranke, nalazio sam se na stranačkoj listi u dru­goj izbornoj jedinici, na drugom mjestu, pa sam tako na temelju osvojenih glaso­va ušao u Hrvatski državni sabor kao zastupnik. Političke prilike i gospodar­sko stanje koje je bilo posljednjih godina u Hrvatskoj, možemo okarakterizirati, najblaže rečeno bilo je takvo koje bi dalje teško bilo održati zbog previše nagomilanih problema koji se nisu rješavah, pa je bilo za očekivati da će se ljudi odlučiti za promjene.

U prvim godinama samostalne Hr­vatske države, cijeli korpus hrvatskog naroda bio je jedinstven u obrani integ­riteta naše države, gdje sam dao i ja svoj skromni doprinos, sudjelujući u do­movinskom ratu od kolovoza 1991. do srpnja 1992. god.

Nakon pet ratnih godina i stanja okupiranosti jednog dijela naše zemlje, poznatih problema i teškoća, koje je naš narod znao prepoznati i shvaćati, ali, već je prošlo pet godina od rata i bilo je za očekivati kako mora doći do kvalitetni­jeg i boljeg življenja u čitavoj zemlji.

Upravo zbog toga su se i dogodile te ranije spomenute promjene, ali i zbog niza malverzacija i nedozvoljenih radnji i ponašanja, čiji smo svjedoci bili, a i danas još uvijek se svakim danom otkrivaju nove u kojima su sudjelovali čak i najviši bivši hrvatski dužnosnici. Svakim danom istrage se proširuju na

'kako će doći i do nekih

promjena u rukovodstvu, na nižoj razini od direktora i u

upravama šuma. U tom pravcu želim poručiti svima kako neće biti revanšizma, bit će

jedan normalan odnos, a svi su imali prilike pokazati se kako su radili u proteklom

razdoblju, što će biti mjerilo i pravilo za

napredovanje ili pak eventualno

stagniranje...

nova imena i opravdane sumnje postoje kako su radili nedopuštene radnje i pronevjere, što ne može biti načinom rada i pravilo u idućem razdoblju.

Promjenama u Vladi Republike Hr­vatske, rezultiralo je i promjenama u javnim poduzećima, pa je shodno tome došlo i do promjena u našem javnom poduzeću »Hrvatske šume«, p.o. Za­greb.

Slijedom tih promjena, na prijedlog moje Hrvatske seljačke stranke, ministar poljoprivrede i šumarstva predložio me Vladi Republike Hrvatske za mjesto di­rektora »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb.

Na ovu dužnost imenovan sam 15. ožujka 2000. godine Odlukom Vlade Republike Hrvatske, te sam funkciju sa­borskog zastupnika stavio u mirovanje.

Ovih dana imenovan je i novi Up­ravni odbor poduzeća, tri člana iz »Hr­vatskih šuma« su nedavno izabrana i šest predstavnika iz Vlade.

Za očekivati je kako će doći i do nekih promjena u rukovodstvu, na nižoj razini od direktora i u upravama šuma. U tom pravcu želim poručiti svima kako neće biti nikakvog revanšizma, bit će jedan normalan odnos, a svi su imali prilike pokazati se kako su radili u pro­teklom razdoblju, što će biti glavno mjerilo i pravilo za napredovanje u stru­ci ili pak eventualno stagniranje.

Jasno, postoji nekoliko mjesta koja su politička, pa će biti i tako popunjava­na, na isti način kao i do sada. To su za­mjenici direktora i pomoćnici, i dok će se upravitelji uprava popunjavati po stručno-političkom ključu, prije svega stručnosti, a onda i odlika političke ko­ordinacije. Sva ostala mjesta popunjavat ćemo po stručnosti i angažmanu pojedi­naca na radu kojeg su pokazali do sada.

• Prošla poslovna godina je za nama. Možete li nam nešto reći o poslovanju »Hrvatskih šuma« u 1999. godini?

Časopis Hrvatske šume / 1

Kao što je poznato donesen je Godišnji obračun za 1999. godinu pa mogu reći kako je naše poduzeće poslovalo s dobitkom od nešto više od 31 milijun kuna. Međutim, većina naših d.o.o. je poslovalo s gubitkom, pa kada se prebija taj gubitak, ostaje nešto više od 12 milijuna dobitka. U odnosu na poslovanje iz 1998. godine kada je poduzeće završilo sa gubitkom od oko 250 milijuna. Prošla godina koja je poz­itivna, pa i minimalno, ipak je ohrabre-nje, jer se uspjelo zadržati negativne trendove na minimumu koji su do tada bili prisutni.

Unatoč tome što je iskazan poziti­van rezultat, dnevna likvidnost podu­zeća je dosta narušena, jer je opterećena sa velikim iznosima kratkoročnih zaduženja. Trenutno 47 milijuna kuna iznose kratkoročna zaduženja. Isto tako opterećeni smo sa iznosima kredita za nabavku opreme od 80 milijuna te kred­ita od Svjetske banke koji nam pomalo stižu, prema tome sva ta zaduženja ipak otežavaju normalno poslovanje podu­zeća. Velik dio sredstava trošimo na održavanje likvidnosti što ipak nega­tivno utječe na poslovanje. Kad tome dodamo kako smo potpisivanjem ugov­ora sa drvnim industrijama robu dali na poček od 60-90 dana, što je u praksi i 120 dana, onda moramo znati kako i ti ugovori djeluju na likvidnost poduzeća. Bez obzira što daju garanciju dugo­ročnog poslovanja, izračunali smo da nas to premošćivanje plaćanja prema drvnim industrijama košta nekih 42 milijuna kuna na ukupni poslovni re­zultat. No, kažem, daje garanciju u jed­nom dužem razdoblju i stvaranju određenih preduvjeta. Prema tome kada govorimo o tom poslovnom rezultatu sve to moramo imati u vidu, bez obzira stoje on izvršen sa pozitivnim predzna­kom.

S obzirom na okruženje u kojem jesmo i u situaciji kakva je do sada bila u državi, onda mogu konstatirati kako je to ipak jedan pozitivan pomak, naprav­ljen u proteklih godinu i po, kakva je bila ova garnitura koja je do sada vodila »Hrvatske šume« i to ocjenjujem kao jedan dobar predznak za buduću ak­tivnost poduzeća i za buduće odnose koji će vladati u njemu.

• Godina 2000. - ne samo da je pri­jelomna u kalendaru, već čini mi se da će hiti i u šumarstvu Hrvatske. Recite nam nešto o tome? Tu prije svega mislim na pretvorbu u trgovačko društvo.

Naslijeđeno stanje i prilike života i rada u čitavoj našoj državi je jako loše, što je vidljivo na svakom koraku, pa su slične prilike i u našem poduzeću i okruženju u kojemu se nalazimo.

Ne možemo ni mi biti mirni i spokojni ako oni koji kupuju robu od nas i naši poslovni partneri teško preživljavaju, ili se svakodnevno bore sa problemima, prije svega likvidnosti i iznalaženju novca za plaće svojim rad­nicima.

Iz svih ovih dosadašnjih odnosa i prilika, vidljivo je kako mora doći do određene transformacije našeg podu­zeća.

Ona mora biti u različitimm oblici­ma i u određenom vremenskom razdo­blju, a vjerujem kako bi u ovoj godini čak mogli to obaviti.

Prvo, već idući mjesec pokušat ćemo veliki gubitak u d.o.o. drugačije riješiti. Svih 18 d.o.o. vratit ćemo natrag u »Hrvatske šume«, prije svega onaj dio koji je vezan za šumarstvo. I to na taj način da njihovu opremu iznajmimo od njih samih i da pokrenemo postupak likvidacije d.o.o. pri Trgovačkom sudu. Svi zaposlenici postat će ponovno djelatnici »Hrvatskih šuma« ali nitko neće ostati na ulici, već će se svi vratiti u matične uprave gdje su nekad i bili.

Zbog čega taj prioritet ističem? Zbog toga što je odlazak d.o.o. u 1997. godini do sada koštao jako mnogo, ne samo zbog angažiranja sredstava, već i zbog svih međusobnih odnosa koji vla­daju danas na tržištu.

Recimo, ako samo jedan od d.o.o. ne plati na vrijeme svoju obvezu prema INI naše poduzeće mora platiti za njega, kako bi ostali mogli dobiti gorivo ili ulje od INE. Dakle, očito je kako se od samog formiranja d.o.o. nije vodilo računa što će biti u budućim vremeni­ma i kako će se sve to odražavati na poduzeće.

Upravo zbog te pogrešne politike, koja je tada bila moramo pod hitno prići likvidaciji tih d.o.o. i prevesti ih natrag u matično poduzeće.

Dalje, nakon toga tek slijedi u suradnji s Vladom Hrvatske otvaranje natječaja za izradu prijedloga transfor­macije »Hrvatskih šuma« u trgovačko poduzeće. Procjenjujemo kako mi kao šumarski inženjeri ciljeve znamo postaviti, međutim zbog određenih modela koji postoje u svijetu ne znam možemo li napraviti najbolji prijedlog transformacije, već bi to trebale naprav­

iti određene kuće koje već imaju iskust­va u tome.

Nakon transformacije poduzeća očekujemo da će se jedan dio poduzeća naći i na tržištu i kako će biti izdvojeni iz »Hrvatskih šuma«, a glavni dio šumarski pogon mora ostati unutar i mora biti okosnica »Hrvatskih šuma«.

• Sto možemo učiniti na boljoj promidžbi šumarstva i zaštite okoliša?

Naši odnosi sa bivšom Državnom upravom za zaštitu okoliša nisu bili na potrebnoj razini, čak su bili i loši, što se odrazilo i na dvojnost funkcija kroz različite oblike zaštite prirode - nacio­nalni parkovi, parkovi prirode, zaštićeni objekti i niz drugih. Na taj način smo bili dovedeni praktično u situaciju u kojoj je 25 posto naših šumskih površina bilo izdvojeno iz gospodarenja i sastava »Hrvatskih šuma«. Jedan dio oko 15 posto kroz oblike zaštite prirode, a ostatak što je bio nedostupan kroz kontaminiranost terena zbog mina zaos­talih iz rata, tako je trenutno nedostup­no za gospodarenje 25 posto šumskih površina u Hrvatskoj. A kada pogleda­mo strukturu »Hrvatskih šuma«, onda vidimo kako je čak 95 posto svih naših šuma prirodnih, pa kao takve praktički svih 95 posto bi mogle jednog dana pot-pasti pod različite režime zaštite prirode, jasno ako ima netko interes da to i plati. Smatram da je potrebno i dalje gospo­dariti s tim zaštićenim dijelovima pri­rode, jer u njima se može i normalno gospodariti što je vidljivo na niz primjera do sada gdje su šumari bili jedini ti koji su održavali te zaštićene objekte kao stoje Medvednica i niz dru­gih.

Formiranjem novog Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja i dolaskom novog ministra Bože Kovačevića i njegovih suradnika, mogu konstatirati kako su ti odnosi značajno promijenjeni, te su daleko kvalitetniji i kako postoji jedna zajednička suradnja Ministarstva i »Hrvatskih šuma«. Tu suradnju u budućnosti ćemo još i više unapređivati jer je ministar Bozo Kovačević postao jedan od članova Up­ravnog odbora »Hrvatskih šuma«. Osim toga kod formiranja novih upravnih vijeća na području čitave Hrvatske u svim nacionalnim parkovima i parkovi­ma prirode, već je ušlo dvadesetak naših šumarskih inženjera u sastave tih vijeća, tako ćemo biti i mi kao šumari direktno odgovorni za provođenje zaštite prirode.

Ono što nam kao zajednički zadatak slijedi je usklađivanje Zakona o zaštiti

2 / Časopis Hrvatske šume

prirode i zaštiti okoliša sa Zakonom o šumama. Ta dva zakona su u postup­ku promjena, a isto tako uskoro pred­stoji promjena Zakona o šumama zbog transformacije poduzeća, a i zbog ostalih stvari. Stoga ih je potreb­no prvo uskladiti prije donošenja u Saboru. I u tom segmentu, mislim, doći će do značajnih promjena upravo zbog toga što je taj naš međusobni odnos sada na sasvim drugačijim os­novama, a kako se tu sve stvari kreću na bolje, potvrđuje i to što su za 22. travnja - Dana planeta Zemlja u »Hr­vatskim šumama« u posjeti bili pred­stavnici Ministarstva i više od 200 predstavnika nevladinih udruga koji su pohvalili odnos šumara prema očuvanju i zaštiti okoliša. To izuzetno cijenimo, istakao je doministar dr. Vjekoslav Glavač, nastojanja šumara u ovih proteklih dvjesto godina organ­iziranog šumarstva u Hrvatskoj.

• Krajem 1999. g. u »Hrvatskim sumama« smo odredili novi pravac u bilateralnoj suradnji sa drvnim indus­trijama - tradicionalnim partnerima. Hoće li doći do nekih novih pomaka u njima, ili pak nastavljamo tim putem?

Naši glavni odnosi i ciljevi vezani su uz drvnu industriju. S obzirom na promjene u Hrvatskoj i na brže otvar­anje Europe prema Hrvatskoj i skorim ulaskom u W T O i u Partnerstvo za mir, dogodit će se značajne promjene i za našu drvnu industriju i za šumarstvo Hrvatske. Što se tiče nas, kao šumarstvo, vjerujemo kako ćemo lakše tada moći plasirati našu drvnu sirovinu, ali ne znam kako će se to sve odraziti na drvnu industriju, koja je u sve težem položaju i zbog određenih pretvorbi koje su izvršene na nepravi­lan način do sada, kao i zbog svih odnosa koji vladaju u dm drvnim in­dustrijama, te će one imati značajne poteškoće u budućnosti.

Zbog toga cijenim izuzetno po­voljnim sve ono što je do sada učinjeno po tom pitanju od strane »Hrvatskih šuma« a i predstavnici »Croatiadrva«, Hrvatske udruge poslo­davaca i »Exportdrva«, ocijenili su poz­itivno sva naša nastojanja u kojima im pomoću višegodišnjih ugovora osi­guravamo sirovinu, jasno uz pret­postavku zadovoljenja svih uvjeta koje smo postavili pred njih. Do sada je to nekih 600 000 kubika zaključeno godišnje i to je značajna količina, a mi ćemo i dalje pokušati pomoći kako bi

ZELJKO LEDINSKI

Rođen je u Kovačevcu 13. svibnja 1960. godine. Osnovnu školu završio je u Rovišću, a Srednju šumarsku u Karlovcu 1979. g. Diplomirao na Šumarskom fa­kultetu u Zagrebu 1984. g. Tijekom studija u dva navrata obavljao stručnu praksu u Njemačkoj. Po završetku stu­dija upošljava se u Šumskom gospodars­tvu »Mojica Birta« u Bjelovaru, na poslo­vima pomoćnog taksatora, te kasnije samostalnog taksatora do 1. lipnja 1993. g.

Vrlo rano uključio se u obranu Hrvat­ske. Već u kolovozu 1991. g. uključuje se u Hrvatsku vojsku, gdje ubrzo postaje zapovjednik satnije 1. bojne 105. brigade HV i s njom je prošao gotovo sva bojišta od istočne do zapadne Slavonije. Za ratne zasluge unaprijeđen je u čin satnika HV. U Hrvatskoj vojsci ostaje do 31. srpnja 1992. g.

IMa izborima za tijela lokalne uprave i samouprave 1993. g. izabran je za člana Županijske skupštine Bjelovarsko-bilo-gorske županije, a ubrzo i za pred­sjednika Županijske skupštine. Za župana Bjelovarsko-bilogorske županije postav­ljen je 30. lipnja 1994. g.

Po isteku mandata 1997. g. vraća se u Upravu šuma Bjelovar, u proizvodni odjel, gdje radi na poslovima stručnog surad­nika za uzgoj šuma, a od 1. ožujka 1999. g. radi na mjestu savjetnika za privatne šume u Direkciji »Hrvatskih šuma«.

Prema obiteljskoj tradiciji član je Hrvatske seljačke stranke, pa je tako na lokalnim izborima 1997. nositelj liste HSLS za Županijsku skupštinu, koja dobi­va 30 posto glasova. U svojoj stranci je obnašao niz dužnosti, od predsjednika ogranka HSS-a Kovačevac do potpred­sjednika HSS-a zaduženog za sjevero­zapadni dio Hrvatske.

Na posljednjim izborima, 3. siječnja 2000. g. u Drugoj izbornoj jedinici bio je drugi na izbornoj listi, a prema rez­ultatima glasovanja postao je saborski zastupnik. Oženjen je i otac troje djece -Maje, Matije i Eve. (Z.L)

što lakše prebrodili sve teškoće i tako postali pravi partneri »Hrvatskih šuma«.

U tom dijelu očekujemo i od drvnih industrija korištenje moguć­nosti i zajedničkog nastupa prema Vla­di i prema drugim institucijama, jer po meni je nepojmljivo što se u pro­gramu Vlade nije našla niti jedna rečenica o poticanju drvne industrije, koja trenutno sa 330 - 350 milijuna dolara izvoza godišnje predstavlja najvećeg pojedinačnog izvoznika Hr­vatske. Sigurno je kako bi drvna in­dustrija trebala biti okosnica izvoza u budućnosti, jer postoje objektivne mogućnosti kako bi se taj izvoz povećao za 3 - 4 godine i duplo, pa čak i više. Vjerujem kako to sama drv­na industrija ne može ostvariti, ali je potrebno zajedničkim nastojanjima to sve prebroditi. Stoga je potrebno da se u to svi uključe, a prema mojim saznanjima i Hrvatska udruga poslo­davaca i »Croatiadrvo«, baš kao i »Ex-portdrvo«, čine određene korake kako bi omogućili našoj drvnoj industriji jedno normalno prebrodivanje nastale situacije i time stvaranje jednog pra­vog partnera koji će imati oslonac na našoj sirovini.

Svjesni smo toga da na svjetsko tržište treba ići sa gotovim proizvodi­ma a ne sa sirovinama.

• Spomenuli ste kako se d.o.o. uskoro vraćaju u »Hrvatske šume«. Znači li to da ste zagovornik teze kako se osim od trupaca dohodak može ost­variti i drugdje u šumarstvu?

U našoj poslovnoj politici mora­mo biti svjesni i sami određenih prob­lema kojih ima naše poduzeće, ali is­tovremeno moramo biti svjesni kako imamo mnoge rezerve u različitim segmentima koje ne koristimo do­voljno. Tako želim ovom prilikom pozvati sve zaposlenike »Hrvatskih šuma«, posebno one koje će biti na rukovodećim mjestima i koji sada jesu, pokušajmo iznaći sve moguć­nosti koje stoje pred nama s obzirom na površinu šuma kojom gospodari­mo, na uvjete u kojima jesmo, na iznalaženju dodatnih prihoda u raz­nim oblicima rada na terenu.

Ne vidim razloga zašto ne bismo i mi bili proizvođači i sakupljači ljeko­vitog bilja, koje nažalost naša država uvozi. Nadalje u našim hladnjačama godišnje se nalazi 60 tona mesa divljači, a zašto to ne plasiramo našim restoranima i hotelima duž naše obale. Isto tako ne vidim razloga zašto ne

Časopis Hrvatske šume / 3

bismo iskoristili razne mogućnosti i formirali poslovne cjeline, recimo kam­pove duž naše obale na našim šumskim površinama, kao i sve drugo što može donositi dobit poduzeću. Isto tako ono što smo do sada radili, neke objekte turističkog sadržaja koje imamo, mi smo ih iznajmili privatnicima i oni sada uspješno rade i njima donose dobit. Mislim kako se nismo dobro gospodar­ski ponašali, ali i ta vremena i raz­mišljanja su za nama. Moramo drugačije misliti i moramo se promijeniti i svi za­jedno se moramo okrenuti prema tim gospodarskim alternativama koje mo­žemo koristiti u daljem razvoju i pros­peritetu poduzeća i povećanju ukup­noga prihoda.

»Hrvatske šume« moraju imati jed­nu svoju prepoznatljivost u svim seg­mentima i koja će se moći uspješno nositi u jednoj novonastaloj tržišnoj utakmici. Spomenuo sam samo neke mogućnosti koje stoje pred našim za­poslenicima, a koje se ne koristi do­voljno. Nisam spomenuo razvoj lovnog turizma u Hrvatskoj. Unatoč nekim negativnim događajima u lovištima prošle jeseni, gotovo 70 posto naših ka­paciteta smo prodali nedavno na sajmu lovstva u Miinchenu, što dovoljno gov­ori kako i u toj grani možemo očekivati jedan napredak. Potrebno je samo biti više prisutan u medijima i na sajmovima i dostojno prezentirati ono što imamo u našem poduzeću, kako bi te naše poten­cijale maksimalno iskoristili.

Spomenut ću i naša brojna odma­rališta na moru koja sada rade 45 - 60 dana u sezoni, a mogli bi i znatno više kad bi ih otvorili i za vanjske turiste, pa bi iskorištenost bila znatno veća, a time i smanjeni fiksni troškovi, pa će i našim radnicima godišnji odmori biti pris­tupačniji, a time bi standard povećali u situaciji kada smo svjesni da naši zapos­lenici nemaju mogućnosti otići svake godine na odmor na more, a na ovakav način to bi bilo moguće.

U vrlo skoroj budućnosti očekuje­mo korektan odnos svih zaposlenika prema poduzeću u kojem rade. Zbog toga je i nedavna anketa provedena u kojoj se svatko trebao izjasniti ima li pri­vatnu firmu sa istim poslom koji je djelatnost našeg poduzeća. To zakonom nije dozvoljeno, i na taj način želim ovdje i putem naših novina poručiti svim zaposlenicima kako će svi oni koji obavljaju takve djelatnosti, morati po­tražiti posao u svom poduzeću i time

osloboditi mjesta nekom mlađem koji sada ne radi. Isto tako koristim priliku pozvati sve one djelatnike koji znaju da je netko ispunio krivo anketu neka se slobodno jave, a mi ćemo sve podatke provjeriti. Očito je da se ne može raditi na dva mjesta istovremeno danas kada imamo toliki broj mladih ljudi nezapos­lenih. U takvim slučajevima posao u poduzeću se podređivao u korist pri­vatne firme, a ne u korist »Hrvatskih šuma«.

Na taj način želimo rasteretiti poduzeće tih pojedinaca a ujedno stvoriti veće mogućnosti zapošljavanja mladih ljudi.

• Među našim proizvodnim radnici­ma proširila se priča kako se ukida teren­ski dodatak. Možete li nam objasniti što se mijenja u tom području?

S obzirom na novi Zakon o porezu na dohodak koji regulira terenski doda­tak u kojem se terenski dodatak priznaje samo onim radnicima koji provedu na terenu više od 12 sati, što je rijetko kod nas, osim ako ti radnici nisu na ispomoći u drugoj šumariji ili upravi, u plaći za travanj bit će smanjen terenski što je u skladu s tim zakonom, koji je donesen još prošle godine.

Nastojat ćemo u dogovoru sa Sindikatom i Zaposleničkim vijećem izvršiti promjenu Pravilnika o plaćama, koji su oni već tražili, te na taj način direktno stimulirati direktne proizvodne radnike povećanjem plaća, dok će onaj režijski dio osoblja primiti malo uman­jenu plaću. Tako ćemo neposrednim radnicima omogućiti ostvarivanja pri­manja kakva su imali do sada.

Isto tako zbog situacije u poduzeću morat ćemo promijeniti i Kolektivni ugovor i određene odnose postaviti drugačije, kako bismo ovu prvu godinu novih odnosa na neki način preživjeli te stvorili uvjete u kojima nakon transfor­macije poduzeća možemo normalno ra­diti u ovom poduzeću i živjeti od svoga rada.

• Hoćemo li nastaviti tradiciju Dana hrvatskih šuma i ove godine?

Što se tiče tradicije Dana hrvatskog šumarstva tu tradiciju ćemo jasno nas­taviti i dalje, no s obzirom na novonas­tale uvjete u poduzeću, to neće biti više onako raskošno kao prije, već ćemo obilježiti na jedan primjereniji način današnjim uvjetima i stanju gospodarst­va u Hrvatskoj.

Organizirat ćemo jedan Okrugli stol u povodu 20. lipnja Dana šumarstva

s aktualnom temom iz šumarstva, toga dana će se održati i Skupština Hrvatskog šumarskog društva, a ostala šumarska društva će po svojim upravama obilježiti taj dan bez posebnih nepotrebnih troškova koji negativno djeluju na nas pa ispada kako su šumari dosta rastrošni, a u ovim vremenima mislim da nije potrebna velika i raskošna manifestacija, već treba skromno, ali svakako obilježiti tu našu tradiciju.

S obzirom na to da je natjecanje šumarskih radnika ove godine europsko, u Norveškoj, prošlogodišnji pobjednici s Bjelolasice će nastupiti na njemu, što je i dogovoreno lani, oni koji iduće go­dine pobijede na našem natjecanju bit će za dvije godine naši predstavnici u Europi. Na taj način i mi ćemo imati natjecanja svake druge godine i imati predstavnika na europskom natjecanju. Na taj način ćemo i mi imati jedan kon­tinuitet, poput drugih europskih zema-Ija.

• Što možete obećati našim zapos­lenicima u ovom prvom obraćanju nji­ma?

S obzirom na okruženje u kojem živimo, na situaciju koja je danas u našoj državi, na određene poteškoće u poslovanju svih poduzeća, pa tako i našeg, pozivam sve naše zaposlenike kako bi stvorili bolje uvjete ove godine i iskoristili za stvaranje kvalitetnijih uvjeta rada i života u poduzeću koja će usli­jediti nakon transformacije u trgovačko društvo.

Pozivam Vas kako bi svojim radom pridonijeli još boljoj tradiciji organizira­nog šumarstva u Hrvatskoj, svojim ra­dom omogućili i dalje pozitivno poslovanje »Hrvatskih šuma« i na taj način budete dostojni reprezentanti i hrvatskog šumarstva i našeg poduzeća i s ponosom iduće godine, kada budemo govorili o rezultatima, možemo reći da su se »Hrvatske šume« kvalitetno trans­formirale u poduzeće koje je na ponos svima nama, sadašnjim i budućim gene­racijama šumara.

Uz sve ove poteškoće koje jesu danas u Hrvatskoj, potreban je dodatni napor svih nas djelatnika kako bi ukupni poslovni rezultat bio bolji, a time će biti bolji i život svih nas.

Svim djelatnicima čestitam Među­narodni praznik rada sa željom da ga provedu u ozračju svega ovoga što smo danas govorili... - M ^

Razgovor vodio: Antun Zlatko Lončarić

4 / Časopis Hrvatske šume

POSLOVANJE I POSLOVNA POLITIKA

Hrvatske šume moramo pretvoriti u trgovačko društvo

Stručni kolegij raspravljao o poslovnim rezultatima za 1999. u kojoj je ostvarena dobit više od 31 milijun kuna, kao i 0 poslovnoj 2000. godini u kojoj nas očekuju još

veće teškoće koje trebanio riješiti - istakao je direktor dipl. ing. Željko Ledinski

Direktor dipl. ing. Željko Ledinski: U ovoj godini čeka nas maksimalna racionalizacija poslovanja i reduciranje »svega što upućuje na raskoš«...

Veseli me da su »Hr­vatske šume« p.o. Zagreb prošle godi­

ne ostvarile dobit, no isto tako znamo da imamo i dosta obveza koje su tu i koje tek predstoje. Svjesni smo kako se promjene koje su se dogodile u hr­vatskoj državi odražavaju i na hrvatsko šumarstvo. Istodobno moramo biti svjesni i teškoća koje nas očekuju i koje treba rješavati. Ne želim lažnu kolegijalnost nego puni doprinos svih zaposlenih, istakao je direktor »Hrva­tskih šuma« dipl. ing. Željko Ledinski na sa­stanku s upraviteljima uprava u Sisku prilikom rasprave o financijskim rezultatima poduzeća te

zadacima i poslovnoj po­litici ove godine. Prvi po­slovni sastanak novoga direktora s rukovodećim ljudima poduzeća bila je ujedno i prilika za inau­guraciju osnovnih odred­nica poslovne politike i ponašanja. Ledinski je spomenuo kako je bilo i objektivnih problema koji šumarima nisu išli u pri­log, kao odnosi s bivšom Državnom upravom za zaštitu prirode, a koji će se, naglasio je direktor, osnivanjem Ministarstva za zaštitu prirode i pro­stornoga uređenja pobolj­šati već i time, što je u upravna tijela javnih usta­nova za zaštitu prirode ušlo i dosta šumarskih stručnjaka, inženjera šu­

marstva. Obveza je šuma­ra korektni odnosi i s dr­vnom industrijom, no na upraviteljima uprava je »da prodano i naplate«.

- Ovo je u svakom slučaju prijelomna godi­na, alternative gotovo da i nema, poduzeće se iz jav­noga mora transformirati u trgovačko društvo. S tim u vezi je i daljnji sta­tus društava s ograni­čenom odgovornošću u prijevozu i građevinarst­vu, rekao je Ledinski. Mjere koje će se provodi­ti u poslovnoj politici za­snivat će se na maksimal­noj racionalizaciji poslo­vanja i reduciranju »svega što upućuje na raskoš«, investiranju u najnužnije potrebe, potpunom kori­

štenju radnoga vremena. Kubik može izdržati pu­no, ali može li baš sve, za­pitao se on? U nove mjere ići će i izbjegavanje »zabranjene utakmice« privatnih poduzeća onih koji su zaposleni u »Hr­vatskim šumama«, a bave se istom ili sličnom dje­latnošću.

Da je stanje danas teže nego ikada potvrdio je i raniji direktor dipl. ing. Ivan Tama], istakavši »kako se svaku kunu treba tri puta okrenuti prije nego se negdje usmjeri«. N o to je i izazov koji ovo poduzeće može prebrodi­ti. Promjene u društvu nisu ni revolucija ni de­strukcija, to je normalan proces koji treba dati novi poticaj i nama u Hrva­tskim šumama i na nacio­nalnoj razini, rekao je Tarnaj.

O konkretnim akcija­ma u prošloj godini, koje bi se trebale nastaviti u tekućoj, govorili su po­moćnici direktora mr. se.

Josip Dundović i dipl. ing. Tomislav Starčević Treba upravljati s troškovima, kazao je Dundović i po­dsjetio na nekoliko anali­za troškova poslovanja prošle godine koji su na kraju svedeni na »naj­manju moguću mjeru i uz povećani prihod ostali na razini onih iz 1998.

Časopis Hrvatske šume I 5

godine«. I to uz godinu dana stariju mehaniza­ciju. U planu za ovu go­dinu opet ima pokušaja napuhavanja troškova. Uz svođenje na realnu mjeru trebat će, naglasio je on, zaposliti naše d.o.o, u iskorištavanju raditi sječ-no izvlačne jedinice, jer

JL .1 /_/ V„x ^ ji-Li\Jy^J\J •

Stručni kolegij podržao je i mjere za ra­cionalizaciju Plana za 2000. godinu

usvojene još u veljači ove godine koje kažu: - Posvetiti maksimalnu pažnju naplati,

radi održavanja tekuće likvidnosti. Nere­alni zahtjevi za intervencije Direkcije kod isplata plaća neće se ubuduće uvažavati kod uprava šuma koje nisu

Zabrinuta lica naših upravitelja dovoljno govore što nas očekuje u

ovoj godini

samo tako se mogu »pla­nirati i kontrolirati troš­kovi«. Izmjenama u Pra­vilniku o uređivanju po­kušali smo izbaciti nepo­trebne uzgojne zahvate u nekim šumama, na pri­mjer njegu na kršu, rekao je Starčević. On je upo­zorio kako se promjene u prirodi (nepogode, suše­nja i drugo) događaju sve češće i sve teže saživlja-vaju s desetgodišnjim propisima osnova i traže »da im se godišnje prila-godavamo, kako to rade u svijetu«. Kad se s nekim poslom kasni, on košta dvostruko više. , ^ ^

Miroslav IVlrkobrad

poduzele potrebne mjere za naplatu do­spjelih potraživanja (trenutačna dospjela potraživanja od kupaca su preko 110 mil. kuna, a zahtjevi za plaće prema direkciji bili su oko 30 mil. kuna, dvostruko veći od uobičajenih. Sto su uprave šuma uči­nile za realizaciju dospjeloga duga?) Na svim područjima rada maksimalno koristiti vlastite kapacitete Reducirati troškove u svim područjima djelatnosti, posebno neproizvodnim, s osobitom pozornošću na troškovima uz­

goja (obvezne kvalitete kolaudacije rado­va po količini, kvaliteti i utrošku sredsta­va) Trenutačno zaustaviti sve investicijske aktivnosti, osim nedovršenih (u tijeku), uz pripremu za investicije u sredstva za proizvodnju putem vanjskoga krediti­ranja.

- Optimalizirati korištenje radnog vremena, uz isključivanje dolaska i odlaska s posla za radnog vremena, te maksimalno reducirati terenske doda­tke.

- Sa svim zaposlenicima obaviti razgovore u smi­slu objektivne informa­cije oko poteškoća u po­slovanju zbog teškoga gospodarskog stanja, op­će nelikvidnosti i poteš­koća drvne industrije,

"• kao i vlastitih objektivnih problema (veliki broj in­valida rada, nadgradnja, povećanje troškova za

s ' ^ bruto plaće i naknade...) - U skladu sa Zakonom o

radu i općim aktima poduzeća podržati anketu o zaposlenicima koji privatno obavljaju poslove iz djelatnosti posloda­vca (»zabrana utakmice«), te svima po­tencijalnima omogućiti uvid u registar djelatnosti poduzeća. Maksimalno podržavati suradnju svih zaposlenih, kako unutar samoga podu­zeća, tako i prema Vladi RH, njezinim institucijama i svim ostalim subjektima s kojima poduzeće u svom poslovanju do­lazi u kontakt.

DOBIT H rvatske šume uspješno su završile pos­

lovnu 1999. godinu ostvarivši dobit prije oporezivanja od 31,195.000 kuna. Zbog zaštitne kamate porez neće plaćati poduzeće, nego vlasnik, a to je hrvatska država, koja odlučuje o uplati dijela dobiti u državni proračun. Ukupni prihod je u odnosu na 1998. godinu povećan za 21 posto, dok su rashodi zadržani na istoj razi­ni. Na takvo stanje, kaže rukovoditelj računovodstvene službe mr. Vlado Đurašin, utjecao i obračun amortizacije dugotrajne imovine po novom Pravilniku o amortiza­

ciji. Deset od 16 uprava poslovalo je pozi­tivno.

Financijski rezultati 18 društava s ograničenom odgovornošću koje su osno­vale Hrvatske šume (od nekadašnjih radnih jedinica transporta i građevinarstva te dru­gih sporednih djelatnosti od ribnjačarstva do fazanerije) dali su na kraju prošle godine drugačiji rezultat. Od 18 društava, 16 je poslovalo s ukupnim gubitkom od 17,096.572 kune. Samo su Šumatrans Vin­kovci, Šumatrans Osijek, Kamenolom Kra-šić i Fazanerija Peski ostvarili dobit od 256.296 kuna.

6 / Časopis Hrvatske šume

METSKA BANKA - KAKO KORISTITI KREDIT?

Svjetska banka prema ranije sklopljenom

ugovoru s Vladom Republike Hrvatske,

financira »Projekt obnove i zaštite obalnih šuma« u

Hrvatskoj. Predstojećih sedam

milijuna dolara uložilo bi se u

izgradnju šumskih protupožarnih

prosjeka u priobalnim

šumarijama

Imamo građevinarstvo, a ceste Qrade druQh u

? I pripremi je treća transa

kredita Svjetske banke Hrvatskim šuinama ko­

j im se, prema ranije skloplje­nom ugovoru između Vlade RH i Svjetske banke, financira »Projekt obnove i zaštite obaln­ih šuma« u Hrvatskoj. Najnovi­jom ratom zajma od oko 7 milijuna dolara financirala bi se izgradnja šumskih protupožar­nih prosjeka s elementima cesta u šumarijama Biograd, Split, Šibenik, Zadar, Dubrovnik i Korčula. Dosad su radove do­bivene putem natječaja izvodile tvrtke Industrogradnja, Vodo­privreda, Gramgost, Magra, Bikić M. M. i druge.

Na sastanku povjerenstva za praćenje realizacije kredita pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva na kojemu su ocijen­jene ponude i kvalifikacija izvo­đača radova, mahom istih tvrtki

Na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, kao član Povjerenstva za praćenje realizacije kredita, dipl. ing. Zeljko Ledinski, s opravdanjem se upitao zašto i naši građevinski d.o.o. ne hi sudjelovali

na natječaju za izvođenje radova?

koje su već radile te poslove, postavljeno je pitanje radi čega i d.o.o.-i koje su osnovale Hrvat­ske šume, a bave se izgradnjom baš takvih šumskih prometnica, ne mogu sudjelovati na natje-

) ^ k|r

MAĐARSKf^M/L . OSJETILI HRVATSKE SUME

Tročlana delegacija Mađarskoga šumarskoga društva na čelu s predsjednikom Društva Kaldy Jozsefom, posjetila je »Hrvatske šume« i zadržala se u kraćem razgovoru s direktorom poduzeća dipl. ing. Zeljkom Ledinskim. Razmatrana je mogućnost proširenja suradnje te razmjene odmarališnih kapaciteta. U pratnji stručnoga suradnika za društveni standard Dalibora Ferenčaka, gosti iz Mađarske obišli su neke objekte za od­mor HS u Istri. Opširnije o tome u idućem broju. (M. M.)

čaju za dobivanje posla. Zanim­alo je to člana povjerenstva i direktora Hrvatskih šuma dipl. ing. Zeljka Ledinskog, koji je ustvrdio kako postoje bar dva dobra razloga po kojima bi i ta društva trebala sudjelovati na natječaju. Ta poduzeća imaju svu potrebnu građevinsku me­hanizaciju, godinama rade taj posao, imaju značajna iskustva, jer su napravile zapravo sve šumske prometnice koje posto­je u Hrvatskim šumama. Time bi radili cijelu godinu i pove­ćala bi se zaposlenost, obrazlo­žio je svoj zahtjev Ledinski. Konačno i ne manje važno, do­dao je, »Hrvatske šume« p. o. Zagreb su te koje i vraćaju kredit, pa nije nevažno kako će on biti potrošen i kako će ra­dovi biti obavljeni.

Koordinatorica cijeloga projekta dipl. ing. Jela Bilan-džija obrazložila je kako je međunarodni ugovor iznad hr­vatske legislative, te kako se Svjetska banka kao moćna međunarodna organizacija s uhodanim i razrađenim stand­ardima nabave protivi sudje­lovanju u natjecanju bilo kakvih »tvrtki kćeri« poduzeća koje uzima kredit. Može se, is­tina, uputiti zahtjev i zamolba za promjenom nekih odredbi o čemu predstavnici Bai^e izriču konačnu riječ, (m)

Časopis Hrvatske šume/ 7

ODNOS ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE

Drvoprerađivači iz Gorskoga kotara i Like na razgovorima

Crveno

u našem obostranom partnerima u šumsko-»Hrvatskih šuma« p. o

A ko se hitno ne snize cijene bukovim trupci­ma s takozvanim »crve­

nim« srcem za 20 posto, drvoprerađivači s područja Go­ransko primorske i Ličko senjske županije neće više biti u stanju kupovati sirovinu, jer uz postojeće cijene rade s gubi­tkom, istakli su direktori šest tvrtki prerade drveta s goran­skog i ličkog područja, »Finve-stcopa« iz Čabra, »DIV«-a Vrho­vine, »Mrkoplja« d. d., »Klane« d. d., »Lokvi« d, d., i Pilane Kra­sno, na sastanku s direktorom »Hrvatskih šuma« p. o. Zagreb krajem ožujka u Zagrebu. Tom prilikom razgovaralo se o još nekim problemima u odnosima šumara i drvaraca, primjerice razrješavanje prigovora na kva­litetu drveta, nedostatnoj po­pratnoj dokumentaciji i dru­gom.

Problem crvenoga srca u bukovim trupcima, (u stručnim krugovima zovu ga i nepravo i

interesu je što manje nesporazuma među drvnom reprociklusu - ističe novi direktor . Zagreb - dipl. Ing. Željko Ledinski smeđe srce), nije nepoznat i star je već desetak godina. Radi se o subplaninskim bukovim sasto-jinama kod kojih se zbog rasta u posebnim uvjetima, na nad­morskoj visini od 950-1200 m u obilju snijega i uz niske tempe­rature pojavljuje visok postotak neprave srži koja donosi pad kvalitete takvoga drveta. To se odražava i na cijene namještaja, koji na tržištu ne postiže cijenu kao onaj izrađen od svijetle bukovine.

U nekim zapadnim zem­ljama to je riješeno uvođenjem dodatnih normi i različitih cijena za određenu klasu drveta, ističe dipl. ing. Ferdinand Laufer, direktor Croatiadrva, Zagreb, gospodarskoga i interesnoga udruženja drvne i papirne in­dustrije koje je i iniciralo taj sa­stanak. Slično misli i dr. Ivan Liker direktor Mrkoplja d.d. koji kaže da je robovanje mišljenju kako klasa određuje cijenu, »jer unutar jedne klase

može biti više cijena. Nije ista bukva u Slavoniji i u Gorskome kotaru i Lici. Razlika postoji, zato mora postojati i razlika u cijeni«. LJzroke takvu stanju on vidi i u »nedefiniranom statusu šumarstva, odnosno »Hrvatskih šuma« za koje se ne zna trebaju li spašavati drvnu industriju, sjeći šume ili ih samo »uzgajati i čuvati«. Marijan Filipom iz Fin-vestcorpa, jednoga od najvećih drvopreradivača iz Gorskoga kotara misli kako je to zajednički problem i treba ga zajednički što prije riješiti.

- Istina je da su »Hrvatske šume« učinile pomake bez kojih ne bi preživjeli. Tu su i dugoročni ugovori o suradnji, no one ipak djeluju kao profita­bilno poduzeće i to je problem, ustvrdio je Nikola Herljević iz DFV-a Vrhovine.

U »Hrvatskim šumama«, p. o. Zagreb, državnom po­duzeću koje gospodari sa 80 po­sto šuma i šumskoga zemljišta u

Republici slažu se daje problem drvopreradivača spomenutih županija specifičan. No nije problem samo cijena. Mnoge drvne industrije u pretvorbi su jednostavno nestale, neke zbog loše pretvorbe preživljavaju, a ostale rade u otežanim uvjeti­ma. Teško je reći, ističu šumari, da relativno mali postotak prob­lematične bukve prema ukup­noj količini koju drvoprera-divačke tvrtke prerade, pa i sniženje cijena rješavaju kom­pleksan problem drvne indu­strije u Lici i Gorskome kotaru. Što se pak statusa »Hrvatskih šuma« tiče, podsjeća zamjenik direktora poduzeća dipL ing. Mirko Kovačev, on je određen Zakonom o šumama i u tome okviru treba tražiti mogućnost pomoći drvnoj industriji.

Kad se govori o cijenama drvnih sortimenata, pitanje je s kakvim podacima raspolažemo i na koje cijene mislimo, ističe rukovoditelj financijske službe »Hrvatskih šuma« dipl. ing. Petar Milinković. Prema svim našim pokazateljima Up­rava šuma Delnice je, primjeri­ce, lani postigla prosječnu pro­dajnu cijenu od 79 DEM po ku­biku oblovine. Nije naš pro­blem ako su neke drvne indu­strije kalkulirale drukčije.

Hrvatske će šume najka­snije za mjesec dana ponuditi analizu stanja i prijedlog usuglašavanja cijena, kaže no­voizabrani direktor poduzeća dipl. ing. Željko Ledinski, jer u interesu je medu partneri­ma u reprociklusu da ima što manje nesporazuma. No isto tako, predlaže Ledinski, u inte­resu je da šumari i prerađivači drveta zajednički nastupe i pre­ma Vladi RH kako bi i ona do­datno posebnim mjerama potpomogla drvoprerađivače u tim županijama. Zajednički tre­ba rješavati i ostale sporove i ne­sporazume, pa tako i prigovor DFV-a Vrhovine na kvalitetu robe. Predlažemo da stručnu ekspertizu napravi Šumarski fakultet iz Zagreba uz prisustvo obiju strana, zaključio je ing. Ledinski. (m) -^šL

8 / Časopis Hrvatske šume

ŠUMARSTVO, EKOLOGIJA I ZAŠTITA

Slučaj sječe u Parku prirode Medvednica

iVlcdvc.ilfiiCli h'chil i octf\'^UiiMli/l l ; , , l 'f\ c I I V

Kada na Sljemenu padne makar i jedno stablo, to se čuje u Zagrebu! Plani­

nari, pješaci, rckreativci i svi oni što se moćnim automobili­ma »penju« gore i uz grah s ko­basicom u nekoj od domaćih kuhinja u Tomislavcu, Grafi­čaru ili nekoj šumskoj kući vole Medvednicu, dižu glas. Opravdano! Tko to sječe šumu na zagrebačkom zelenom sve­tištu, šumu koja je tu oduvijek bila (?) i koja tu zauvijek treba biti?

Tako je i tijekom posljednje jesensko-zimske sječe Šuma­rija Zagreb posjekla oko 9000 kubika drveta na Medvednici nakon čega je uslijedio protest najprije planinara (o čemu je u dva navrata pisao Večernji list) a potom i prijava Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Najnoviji »sukob interesa« je rep koji se vuče kao po­sljedica nedorečenih odnosa šumara i bivše Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i različitih tumačenja propisa u praksi. Pojednostavljeno, u javnosti on se manifestira kao sukob šumara i zaštitara. Kako državnim šumama gospodari naše poduzeće »Hrvatske šu­me« p.o. Zagreb ono se kao (iz)vršitelj službene politike gospodarenja šuma, javno i proziva i odgovorno je za svako nepoštivanje propisa. Pi­tanje je naravno kojih, onih vlastitog nadležnog ministar­stva ili Ministarstva zaštite. Sječa šume na Sljemenu, u Parku prirode Medvednica, tek jedan je i najnoviji primjer različitog tumačenja propisa oko onog što se događa na te­renu. Nije isključeno i djelo­mičnog nepoštivanja zakon­skih odredbi. Ovaj se članak neće baviti isključivo Medved-

U. ) ) ^/ )

(; /;•/. 'rNA)(^ii v. ^njoj 'II:A:UCII;I Zaštićenim prirodnim objektom gospodari se pod posebnim uvjetima i to šumari znaju. A sječa starih i dozrelih stabala obavlja se iz razloga uzgojnih zahvata, kako bi bilo mjesta za mladu šumicu

^ - W « ^

nicom i sječom u Parku priro­de nego i općenitim odnosima šumara i zaštitara.

Tko je podigao šume na Sljemenu

Parkom prirode Medvedni­ca je proglašena 1981. godine i otada se njenim šumama go­spodari po posebnom režimu. N o i prije nego li je proglašena zaštićenim objektom, šumari su zbog specifičnosti položaja i važnosti Zagrebačke gore za hrvatsku metropolu, gospo-dareći šumama i uzdižući ih, i te kako vodili računa o razno­likosti potreba i interesa grada i građana. Od ukupne površine Parka prirode, 22.862 ha, šume pokrivaju 14.550 ha od čega na državne šume kojima gospoda­re šumarije Zagreb i Donja

Stubica u sastavu Uprave šuma Zagreb otpada 8.652 ha. Me­dvednica je tvornica kisika za milijun i više žitelja poraz-mještenih od južnih već urba­niziranih obronaka planine prema jugu, preko Save. To je najomiljenije izletište Zagrep­čana, ispresijecano brojnim planinarskim stazama, uređe­nim odmorištima. Još 1932. godine Skupština gradskog za­stupstva Zagreb, 1300 ha središnjeg dijela gradskih šuma na Medvednici proglašava zaštitnom park šumom. Dras­tičnim promjenama nakon 1945. sve šume proglašene su općenarodnom imovinom,

provedena j e prva inventariza­cija te izrađena dugoročna osnova sječa do 1956. godine. A sljedeće 1957. godine šume

na Zagrebačkoj gori svrstane su u četiri gospodarske jedini­ce koje i danas postoje: Sljeme - Medvedgradske šume, Bi-stranska Gora, Stubička gora i Markuševačka gora.

Medvednica je izletištem proglašena odlukom gradske skupštine 1963. godine, isto­dobno kada je tadašnji Zavod za zaštitu prirode 966 ha šuma na Medvednici proglasio spe­cijalnim (posebnim) rezerva­tom šumske vegetacije. Od prve gospodarske osnove koju je još 1877. godine za ondašnje šume izradio šumar Mijo Vrha-nić, radilo se tada o površini od 433 ha, pa do posljednje osno­ve zajedno od četiri gospodar­ske jedinice na Medvednici, Bistransku goru (usvojene u travnju prošle godine koju su.

Časopis Hrvatske šume / 9

važno je zbog budućih događaja reći, pregledali i potpisali stručnjaci i iz Hrva­tskih šuma i državnog inspek­torata i tadašnje Državne upra­ve za zaštitu prirode i okoliša), sve ovo vrijeme radilo se na uzdizanju i očuvanju sljemen-skih šuma, na dobrobit cjelo­kupne zajednice. Jedan poda­tak oslikat će ono što su šumari napravili - ukupna drvna za­liha ovih šuma je od milijun kubika drvne mase 1957. godi­ne narasla na 2 milijuna kubika ovih godina! A u tom je razdo­blju još iskorišteno oko mi­lijun kubika što je omogućilo održavanje i reprodukciju

zagrebačke šumarije dipl. ing. Herbert Krauthaker (koji, usput, već 27 godina brine o Medved­nici), »to je kao u bolnici po­slije operacije kad je sve puno krvi i mesa, no kasnije kada rana zacijeli, nitko se ni ne sjeća nereda«. Radi se o uzgoj­nom zahvatu, tvrde šumari, o sječi starih i debelih stabala kako bi se napravilo mjesta za mladu šumu. N o po svemu sudeći nije problem ni u »krvi u bolničkoj sali nakon opera­cije«, niti u samoj sječi kao dijelu procesa potrajnog go­spodarenja, jer poslije svake sječe, šuma ne izgleda lijepo, nego je upitno što se sjeklo na području specijalnog rezervata

njaci, bila je i inspekcija Mini­starstva zaštite okoliša i pro­stornog uređenja i stvar će se očito istjerati do kraja.

Zaštita nije svrha samoj sebi

N o , ovaj slučaj tek je djelić u već spomenutom konglome­ratu različitih pogleda i odnosa šumara i zaštitara. Nije to nikakva hrvatska posebnost, i u drugim tranzicijskim zemlja­ma u kojima je pretežni dio šuma (bio i ostao) u državnom vlasništvu događa se slično, sve više površina nastoji se zaštititi kroz neke od brojnih zaštitnih kategorija. (U Slovačkoj, o čemu možete čitati u ovom

r

ADOLFOVAC: ovdje je 1973. godine uništeno 100 tisuća kubika drvne mase kada stara stabla nisu na vrijeme posječena. Danas je tu lijepi pomladak koji treba njegovati

šuma. A to se nije događalo samo od sebe...

Sječa i kazna Nije ovo hvalospjev šumari­

ma i njihovoj bezgrešnosti jer ponekad je bilo svega i svačega. N e treba posebno napominjati da se Parkom kao zaštićenim prirodnim objektom gospodari pod posebnim uvjetima i da to šumari znaju (jer su uostalom osnove gospodarenja i izrađi­vali!). Ipak na Sljemenu su sta­bla pala, nakon sječe to je ružno izgledalo. Drukčije ne može ni biti, reći će upravitelj

šumske vegetacije u Marku-ševačkoj gori, gdje su za­branjeni bilo kakvi radovi. Problem je i što nije zatražena suglasnost Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Šumari navode kako je u tijeku postupak ukidanja odluke o specijalnome rezervatu do­nijete još iz 1963. godine »budući da je kasnijim progla­šenjem Medvednice Parkom prirode cijelo područje zašti­ćeno i njime se gospodari pod posebnim uvjetima«.

Na inkriminiranom pod­ručju bili su šumarski struč-

broju, rasprava j e oko nad­ležnosti u Nacionalnom parku Visoke Tatre, ali i općenito o zaštićenim površinama).

Ekologija općenito i zaštita prirode danas su u svijetu viso­ko pozicionirani, u razvijenim zapadnim zemljama ne možete sagraditi ni kuću dok ne priba­vite niz suglasnosti, kao na pri­mjer... hoće li dim iz vašeg di­mnjaka možda utjecati na zagađivanje okoline. I kod nas se sve više površina (šumskih, nizinskih, planinskih), pro­glašava zaštićenima, šumari misle ponegdje i previše. Tako

PRENOSIMO:

PRIJETI LI KAZNA OD

50 TISUĆA DEM - šumarija Zagreb mogla bi

platiti 50.000 njemačkih mara­ka kazne, jer su u jesenskoj sječi na Medvednici njeni rad­nici posjekli zaštićenu šumu u rezervatu na području Šuma­reva groba i potoka Blizneca bez odobrenja tadašnje Držav­ne uprave za zaštitu prirode i okoliša, odnosno novoosnova­nog Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog planiran­ja. Šumarija je time prekršila Zakon o zaštiti prirode, piše Večernji list 21. veljače ove godine. Novinar dalje navodi da je još ranije drastično oštećeno i područje gornjeg toka Blizneca kada su radnici izvlačeći »teške bukove klade gotovo poravnali potočno ko­rito. Inspekcija koju je uputio ministar Bozo Kovačević utvr­dila je »da su »Hrvatske šume« postupile suprotno Za­konu 0 zaštiti prirode jer nisu tražile dozvolu za sječu u rez­ervatu...«

Viši inspektor u Ministarst­vu zaštite okoliša Miroslav Rukavina koji je također obišao područje Šumareva groba gdje je izvršena sječa konstatirao je kako je »nani­jeta velika šteta šumi, uniš­tene su planinarske staze, a najgore je što je dijelom uništen i pomladak izvlačenja posječenih stabala. Kazne predviđene zakonom za ovak­ve štete su od 650 do 50.000 njemačkih maraka«.

Ravnatelj Parka prirode Medvednica Marko Kesić, kako navodi Večernji list, smatra da će donošenjem Prostornog plana i Propisa o unutarnjem redu »takva uniš­tavanja prirode biti gotovo nemoguća«.

Prenosimo: »Večernji list« 21. 02. 2000.

10 / Časopis Hrvatske šume

Bukova sastojina na Medvednici s uspjelim ponikom

je prošle godine Državna upra­va za zaštitu prirode tražila da u zaštićena područja ude još dodatnih 11,7 posto državnog područja ili 26,6 posto šuma i šumskog zemljišta čime bi bilo zaštićeno preko 97.000 ha ili oko 30 posto šuma i šumskog zemljišta. Kad se tome pribroje zaštićene površine evidentirane u prostornim planovima bivših općina, pod različitim oblicima zaštite našlo bi se oko 30 posto državnog teritorija i 60 posto šuma i šumskog zemljišta.

Riječ j e zapravo, kaže bivši doministar u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Ro-bert Laginja, o monopolu prava na zaštitu što ga je provodila Državna uprava za zaštitu pri­rode i okoliša kroz Zakon o zaštiti prirode. I dalje: »Zaštita prirode ne smije postati samoj sebi svrha te će se Ministarstvo obratiti novoj Vladi sa zahtjevom da zaustavi nepri­mjeren način zaštite prirode«. A zakonski prijedlozi moraju

se uskladiti i s Programom prostornog uređenja Hrvatske (i on je podloga za donošenje ostalih akata javnih ustanova, među njima i Pravilnika o

unutarnjem redu, a ne obrat­no, kako u nekim javnim usta­novama misle).

Zakon o zaštiti prirode iz 1994. propisao je osam katego­rija zaštite, od nacionalnih parkova i parkova prirode koji su pod državnom razinom zaštite, do strogih rezervata, posebnih rezervata, spomenika prirode, zaštićenih krajolika, park-šuma te spomenika vrtne arhitekture koji su pod župa­nijskom razinom zaštite. Uz prva četiri parka prirode, Me­dvednicu, Velebit i Biokovo, Kopački rit, kasnije su ovu ka­tegoriju zaštite dobili Telašćica i Lonjsko polje, a Državna je uprava prošle godine to ishodi­la i za Papuk, Učku, Zumbe-rak - Samoborsko gorje te Vransko jezero. Zakon je isto­dobno propisao da se parkovi prirode osnuju kao javne usta­nove. I to je posljednjih godina i napravljeno.

Ovdje istine radi, treba reći i ovo; dok je Državna uprava na čelu s dr. Antom Kultom kroz ne malu saborsku proceduru pro­vodila zakon i ishodila sve odluke o osnivanju javnih ustanova u nacionalnim parko­vima i parkovima prirode, šumari su, bar oni koji su bili na pozicijama i mogli nešto učiniti, uljuljkani u cehovsku sigurnost struke inertno pro­matrali što se zbiva. Probudili su se kad su se našli pred zi­

dom i odjednom suočili s činjenicom da u »svojoj« šumariji - tamo gdje se park prirode poklapa s područjem ili dijelom područja šumarije -više ne smiju samostalno go­spodariti, ili to barem ne mogu činiti bez suglasnosti zaštitara. Našli su se u novoj i neočekivanoj poziciji - šumom koju su godinama uzdizali i radili prema svim pozitivnim propisima, sada upravljaju dva korisnika, šumarija i javna ustanova (da ne spominjemo i trećeg-lovce). Da apsurd bude veći, našli su se u situaciji da drugi - zaštitari, planinari, ekolozi - upiru prste u šumare i štite šumu od šumara, od onih koji su je godinama uzdi­zali! Dakako daje ovo na prvi, dritgi i bilo koji pogled otužno, jer svi oni nužno moraju raditi zajedno, jer rade na istom i zajedničkom projektu -očuvanju jedine prirode koju imamo, jedine šume koju ima­mo i jedine tvornice kisika bez koje ne možemo.

Nitko pametan nije protiv zaštite prirode, to j e zaštita baštine, zaštita života budućih pokoljenja.

Od nečega treba živjeti

Nema nesporazuma kod najviših oblika zaštite prirode, nacionalnih parkova. To su sa-

Posječena masa zbog koje su glas digli i zaštitari i planinari

Časopis Hrvatske šume / 11

RAZGOVORI NA LICU MJESTA: predstavnici Ministarstva zaštite, Javne ustanove Park prirode, šumara i planinara nakon obilaska dijela Medvednice

mostalne ustanove pod držav­nom kapom (koje se dijelom i samofinanciraju) u kojima se štite biološke raznolikosti, obavljaju znanstvena istraži­vanja, razvija turizam i rek­reacija te edukacija, i u njima se šume ne smiju sjeći. Ali ima problema kad se traži stalno povećanje (šumskih) površina nekog nacionalnog parka što znači izuzimanje iz redovnog gospodarenja, što za sobom opet povlači problem već za­poslenih u šumarijama, pa potraživanje naknade za nemo­gućnost korištenja prirodnih resursa u zaštićenim pod­ručjima. »A i u nacionalnim se parkovima šuma mora sjeći, dakako pod posebnim uvjeti­ma i nadzorom, mora se real­izirati i ostaviti mjesto za novu. Priroda se ne može zaustaviti. I to se mora obaviti stručno, a stručnjaci za to su šumari. Ima naznaka i zna se da to rade i uprave nacionalnih parkova, pitanje je koliko stručno, i tako se pojavljuju kao paralelna or­ganizacija u iskorištavanju šuma«, upućuje na sadašnji

dvojaki status toga dijela šuma pomoćnik direktora Hrvatskih šuma dipl. ing. Tomislav Star-čević.

Proračun i oko njega

Kod parkova prirode u tom je pogledu stvar još zamršenija. Oni (zasad) nemaju nikakvo samofinanciranje, tko će napla­ćivati ulaznice za ulazak u Kopački rit ili na Medvednicu! Kako će se dakle izdržavati javne ustanove? Naravno, iz državnog proračuna. Pojed­nostavljeno do apsurda, na primjeru Javne ustanove Park prirode Medvednica događa se sljedeće: O šumama ovoga Parka prirode, već je spomen­uto, brinu šumarije Zagreb i D. Stubica u kojima j e zapos­leno 80-ak radnika. Ovo »brinu« znači vode kompletnu brigu o podizanju novih šuma, o sječi starih, bolesnih, stabala, posebno o uređenju brojnih staza, značajnih mjesta i vidik­ovaca (Adolfovac, Šumarev grob), šumarskih kuća, pris­tupa, stavljanju natpisa, znako­

va upozorenja, itd. Šumari sve to obavljaju u okviru svog re­dovnog posla.

Osnivanjem Javne ustanove tim bi se šumama trebali baviti zaposleni u novoj tvrtki. Predviđa se da bi Javna ustano­va zapošljavala 36 ljudi koji bi se plaćali iz državnog proračuna (u članku 35 stoji doduše još i »iz sredstava ost­varenih vlastitom djelatnošću, naknada za korištenje Parka prirode, potpora, sponzorstva te drugih izvora u skladu sa za­konom«). I sad stvari stoje ova­ko: šumarije Zagreb i D. Stu­bica, odnosno Uprava šuma Zagreb u čijem su sastavu, od svoje djelatnosti uplaćuju u državni proračun, da bi se novozaposlenima u Javnoj us­tanovi za poslove koje već netko obavlja na istom mjestu, u istoj šumi, isplaćivalo iz državnog proračuna! Ima li negdje nešto slično? Opet, ima li u proračunu doista toliko novaca? Prema onom kako j e donašan i kako se vodilo računa o svakoj lipi - nema. Kad jednoga dana, (ovo zvuči

kao početak neke Andersenovc bajke), »naše društvo« i naša država budu tako bogati da poduzeće »Hrvatske šume« neće morati poslovati kao pro­fitabilna tvrtka i kad šumarstvo bude subvencionirana djelat­nost, onda se ni šume neće morati sjeći. Sada to nije tako. A pitanja ima još: ako se u javnim ustanovama po parko­vima prirode i zaposle novi ljudi, što će raditi oni koji su to dosad obavljali, ne samo na Medvednici, nego i na Vele­bitu i drugdje? Tko će ličkim šumarijama nadoknaditi potra­živanja zbog nemogućnosti korištenja prirodnih resursa u tim područjima i što će raditi njihovi ljudi? Trebala bi država, ali otkud?. Odgovore će očito trebati potražiti na višoj razini, u dogovoru Mini­starstva poljoprivrede i šumar­stva i Ministarstva zaštite oko­liša i prostornog uređenja.

.Tekst: Miroslav Mrkobrad Snimci: IVI. Mrkobrad

Z. Lončarić

12 / Časopis Hrvatske šume

ŠUMARSTVO I ZAŠTITA OKOLIŠA

Lugar, nadzornik i lovac mogu zajedno

Gospodarska jedinica Lo-nja u sastavu Šuma­rije Sunja (Uprava

šuma Sisak) sa svojih je 2.122 ha šuma i šumskog zemljišta tek neznatan dio velikog zaš­tićenog područja Parka priro­de Lonjsko polje koji se pruža na prostoru između rijeke Save i autoputa u dužini od nekih 40-ak km od Siska do N. Gradiške. Obnova osnove gospodarenja ove jedinice ko­jom se propisuje način šums-kouzgojnih i svih ostalih ra­dova u sljedećih deset godina (od 1999-2008. godine), pri­mjer je dobre suradnje šuma­ra i zaštitara (iz Javne ustano­ve P.P. Lonjsko Polje) u vre­menu kad su se zbog nera­zjašnjenih odnosa između šu­mara i bivše Državne uprave za zaštitu prirode u posljed­njih godinu dana mogli čuti povišeni tonovi s obje strane. To je dobro i zbog toga što ovo nije jedina šuma u Parku nego, naprotiv, dvije trećine

ovog u Europi jedinstvenog kutka prirode - oko 360 km^ od ukupno 506 km^ ili 50.650 ha koliko Park prirode ima -čini hrastova poplavna šuma, najveća takve vrste u Evropi.

Lonjsko polje Dogovor oko zajedničkog

posla u gospodarskoj jedinici Lonja putokaz je kako se može (i treba) raditi.

A u Lonjskom polju imat će se što raditi, jer tu su pod zaštitom i posebnim režimom šume kojima gospodare još šumarije Sisak, Kutina, No­vska, Popovača, N. Gradiška. Radi se o pretežno lužnjako-vim sastojinama no ima i odjela s čistim jasenom, a za­stupljeni su u manjim količi­nama i grab, topola, vrba. Po­sebno je uočljiva bijela vrba.

/ predstavnici Javne ustanove Parka prirode Lonjsko polje bih su na pregledu osnove.

Drugo po veličini zašti­ćeno područje u Hrvatskoj, Lonjsko polje, stoljećima je služilo kao poplavno područje koje Sava svakog proljeća i jeseni plavi donoseći s Alpa u svom blizu 900 km dugom toku više vode od Elbe ili Odre. Vodena masa plavi ovdje šume lužnjaka i jasena i pašnjake, a pošteđeni poplava ostaju velika naselju uz rijeku, Zagreb i Sisak. Do 1970. go­dine poplavne površine bile su daleko veće, no tada su programom obrane od popla­ve znatno smanjene, odvo­dnjavanje je osiguralo i nove obradive površine. Preostale plavne površine otkrivaju još uvijek sačuvano bogatstvo raznolikosti biljnog i životinj­skog svijeta pa se u vlažnim staništima hrastovih šuma za­državaju i orao štekavac i orao kliktaš i orao zmijar. Čak 239 vrsta ptica od čega 130 gnije-zđarica žive u okružju Lonjs-kog polja. Na jednom od ru­kavaca Save je selo Cigoč

Časopis Hrvatske šume / 13

Za hladnih i dugih zima led u Lonjskom polju ostavlja ovakve tragove na stablima

poznato po tome što u njemu ima više roda nego stanovnika i ovo je prostor s najvećom koncentracijom roda u Euro­pi. Godine 1998. u selu je iz-brojan 51 par, a na cijelom području ukupno 580 roda. Tu su idealni uvjeti i za jele­na, divlju mačku, vidru, mno­ge močvarice među kojima su livadna smeđa, mala zelena te plava močvarna žaba.

Na oko 120 km^ površine poljoprivrednog zemljišta i pašnjaka radi se na stari, tradi­cionalni način gdje se livade kose ili koriste kao pašnjaci po kojima danas doslovno lutaju sve vrste domaće stoke, od starih sačuvanih domaćih pa­smina turopoljskih svinja do posavskih konja. A kad u jesen vode »zarobe« veći dio područja, krajolik se mijenja. Osim Save tu su brojni manji potoci i riječice, Ilova, Pakra, Trebež, Stara i Nova Lonja i kad vode naiđu, ne zna im se za korita. Jedina prometnica koja ostaje iznad vode je ona koja povezuje Kraljevu Veliku i Trebež. Čamac tad postaje najtraženijc prijevozno sred­stvo. Za jakih zima sve se smrzne i led se ponekad zna zadržati do ožujka, a stoljetna stabla lužnjaka i jasena dobi­vaju »prsten« vidljiv nakon otapanja leda.

Dio ovog iskonskog i ra-ritetnog područja proglašen je 1990. godine Parkom prirode, a od polovice 1998. godine.

ma s rampama kad naši nad­zornici nisu mogli u šumu. No događalo se da naš nad­zornik zajedno s lugarom ne može u šumu jer su rampu postavili - lovci - koji imaju koncesiju na isto područje i pojavljuju se kao treći kori­snici. Mali problem predsta­vlja nam to što još uvijek ne­mamo Pravilnik o unutar­njem redu Parka s do kraja definiranim djelokrugom ra­da, režimom zaštite i drugim detaljima. U svakom slučaju, sličnu suradnju kao sa Siskom moramo uspostaviti i s novo-gradiškom Upravom.

Svrdlom je izvađen i uzorak kako hi se brojenjem godova utvrdila starost stabla.

prema odredbama Zakona o zaštiti prirode on djeluje kao Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje. Park zaslužuje posebno predstavljanje (što če vjerojatno opširno biti učinje­no na stranicama našeg lista drugom zgodom). Ovom pri­likom zadržat ćemo se na do­sad uspostavljenoj suradnji sa šumara i zaštitara.

Zajednički interes - Naš cilj je očuvanje

fonda nizinskih poplavnih šu­ma, jednog od najvećih u Eu­ropi. Zbog toga smo sa svim velikim korisnicima nastojali uspostaviti dobru suradnju, a posebno dobro radimo s Up­ravom šuma Sisak, potvrđuje ravnatelj Javne ustanove P. P. Lonjsko polje, Goran Gugić. Imali smo u početku manjih problema u nekim šumarija-

Ravnatelj Gugić je bio i član Povjerenstva Ministar­stva poljoprivrede i šumarstva koje je pregledalo novu osno­vu za gospodarsku jedinicu Sunja te je zajedno s ostala dva člana Povjerenstva, dipl. ing. Stjepanom Vukom (pred­sjednikom Povjerenstva) i dipl. ing. Krešom Turkom obi­šao teren i sudjelovao u da­vanju primjedbi i sugestija prije prcdlaganja osnove Mi­nistarstva na usvajanje.

To je gospodarska jedini­ca s pretežnim sastojinama ja­sena s lužnjakom s drvnom zalihom od 581.820 kubika, tečajnim prirastom od 15.613 kubika i prosječnim godiš­njim etatom glavnog i pretho­dnog prihoda od 9.072 ku­bika. Unutar jedinice postoji više posebno zaštićenih pod­

ručja kao što su zaštićeni kra­jolici Pvlinov kljun, Vratovo, Lonjski bok i Mužilovski bok, posebni zoološki rezervati Savićki dol i Misinjača, zatim posebni ornitološki rezervat. U dogovoru s predstavnicima Parka prirode, a u obilasku te­rena bili su i nadzornik u Parku Davor Anzil te stručni voditelj zaštite mr. Darko Ko-valević kao i rukovoditelj Služ­be za ekologiju i zaštitu »Hr­vatskih šuma« mr. Petar Ju-rjević, valjalo je voditi računa koliko sjeći (pazeći što se mora želi li se stare sastojine spasiti od propadanja), potom brinuti o očuvanju genofonda autohtonih domaćih vrsta sto­ke omogućujući pašaranje na dvije odvojene površine, kao i usuglasiti mnoge druge važne »sitnice« (npr. loženje vatre, kada, kako i gdje i drugo).

Novu je osnovu izradio odjel za uređivanje sisačke Uprave {dipl. ing. Tihomir Pe-trović, dipl. ing. Ruža Sohačić), a to što predstavnici Javne usta­nove nisu imali bitnijih pri­mjedbi znak je da se s više op­timizma može gledati i na bu­duće zajedničke projekte na ovom području.

• ^ ^ M. Mrkobrad

/ u sušnom razdoblju u Lonjskom polju neke močvare

nikad ne presuše.

14 / Časopis Hrvatske šume

EKOLOGIJA I ZAŠTITA I ŠUMARSTVO

Svjetska iskustva - Slovačka

n V.

11 11 la

11

Li

Pedeset godina Nacionalnoga par­ka Visoke Tatre - obljetnica je i šumara i zaštitara prirode i oko­

liša. Svakako, bila je to i prilika kako bi se sagledale razlike i napetosti između dviju strana koje su postale očigledne. Oštre i opetovano proturječne izjave u medijima ukazuju na konfliktima opterećenu situaciju. Kamen spoti­canja: prije četiri godine stupio je na snagu Zakon o zaštiti prirode koji Mi­nistarstvu zaštite okoline daje pravo dodjeljivanja (proglašavanja) zaštićenih područja. Šumarska strana če reći kako se kroz izdvajanje stalno novih područja zaštite stvara kroz državne institucije pritisak stanovništva i mišljenje da su šume i ostale koristi od prirode nešto negativno i kako se zaštićena područja ne smiju gospodar­ski koristiti i donositi dobit.

Gospodarenje šumama i zaštita prirode i okoliša isto su kao čovjek i priroda koji predstavljaju suprotnost. Cilj je, međutim, gospodarenje šuma­ma integrirano u zaštitu prirode.

:asLicc]ic vovrsijic smna Ni u Slovačkoj odnos šumara i zaštitara nije

do kraja definiran o čemu piše urednik časopisa »LES« u članku »Pladoyer fur

vveniger Schutzgebiete«, objavljenom u austrijskom šumarskom časopisu

»Osterreichische forstzeitung«. Prenosimo ga zbog zanimljivosti i nekih usporednica.

šumari se opiru tome da ih sve veće nove zaštićene šumske površine go­spodarski ograničavaju u poslu. Jer, prigovor je da u Nacionalnom parku Visoke Tatre nisu imali stvarno pravo gospodarenja i to znači povratak pod državnu upravu. Opiru se i tome da budućim takvim šumskim površinama upravlja Ministarstvo zaštite prirode i okoliša. Valja izbjeći jednu paradoksal­nu situaciju kakva je i u Nacionalno­me parku Visoke Tatre: za državne

šume unutar Parka nadležno je Mini­starstvo gospodarstva dok je istodobno upravljanje Nacionalnim parkom po­dložno Ministarstvu zaštite prirode. Ne mogu na jednom području biti dvije uprave. Jednom se već mora po­staviti pitanje tko je na području šumarske ekologije kompetentniji od šumarske struke? . ^ ^

(Osterreichische forstzeitung, 10/99. Preveo: M. Mrkobrad)

VLADA IMENOVALA ČLANOVE NOVOG

UPRAVNOG ODBORA »HRVATSKIH ŠUMA«

p. 0. Zagreb Temeljem članka 30. stavka 4. Zakona o

Vladi Republike Hrvatske I članka 21. stavka 2. Zakona o šumama. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. travnja 2000. godine donijela Rješenje o imeno­vanju članova Upravnog odbora Javnog poduzeća »Hrvatske šume« p. o. Zagreb.

Za članove Upravnog odbora imenovani su:

mr. se. Božidar Pankretić Bozo Kovačević dr. se. Joso Vukelić dr. se. Joso Gračan Željko Rendulić, dipl. inž. Franjo Mišak.

Predsjednik: Ivica Račan

Provedeni izbori za članove Upravnog odbora

IZABRANI ŽELJKO KALA JARIĆ I MILAN ŠTIMAC

Od ukupno 9 114 upisanih birača, glasovalo je 7 520 djelatnika ili 82,5 posto

Na nedavno provedenim izborima za tri člana Upravnog odbora našeg poduzeća iz reda zaposlenika, prema zapisniku izbornog povjerenstva vidljivo je da je od ukupno 9 114 birača upisanih u biračke spiskove, gla­sovalo 7 520 birača ili 82,5%.

U Prvoj izbornoj jedinici od upisanih 6 281 birača, glasovalo je 5 053 birača ili 80,45 posto upisanih.

Rezultati glasovanja su slijedeći: 1. Zlatko Andričević 815 glasova 2. Željko Cutvarić 1326 glasova 3. Josip Jarić 1849 glasova 4. Željko Kalauz 1955 glasova 5. Šandor Keceli 483 glasa 6. Stjepan Lončar 839 glasova 7. Vlatko Podnar 619 glasova

8. Stjepan Vidaković 570 glasova 9. Ivan Zovak 961 glas U Drugoj izbornoj jedinici od upisanih

2833 birača, glasovalo je 2467 birača ili 8 ^ posto upisanih.

Rezultat glasovanja je slijedeći: 1. Bohs Cerneka 228 gl. 2. Milivoj Diklić 389 gl, 3. Zoran Đurđević 452 gl. 4. Josip Malnar 294 gl. 5. Viktor Šporčić 200 gl. 6. Milan Štimac 861 gl. Na temelju članka 28. Statuta »Hrva­

tskih šuma« p. 0. Zagreb u Upravni odbor poduzeća iz Prve izborne jedinice izabrani su dipl. inž. Željko Kalauz i dipl. inž. Josip Jarić, a iz Druge dipl, inž. Milan Štimac.

(Z. L.)

Časopis Hrvatske šume / 15

ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKI RAD

Međunarodni interkalibracijski tečaj, od 24.-28. lipnja 2000.

HRVATSKA DOMAĆIN ŠUMARIMA

MEDITERANA joznati su detalji oko održavanja stručnoga šumarskog skupa u Hr­

vatskoj - Međunarodnoga interkalibracijskog tečaja za mediteranske zemlje 2000. godine. Eminentni skup na kome će se u praksi ujed-

ćenje oštećenosti krošnji, održat će se od 24.-28. lipnja na području Uprave šuma Senj. Nakon okupljanja, blizu 30-ak stručnjaka iz 10 zemalja Mediterana, i no­ćenja u Zagrebu 24. lipnja, sljedećega dana gosti će obići Plitvička jezera i Gor­ski kotar te noćiti u Crikve­nici. Iduća dva dana, 26. i 27. lipnja, predviđena su za stručni terenski rad gdje će se na Krku procjenjivati oštećenost krošnji hrasta medunca i alepskoga bora, a drugi dan oštećenost krošnje crnoga bora, nakon čega će se analizirati rezultati.

Organizatori tečaja su Šumarski institut Jastrebar-sko, Šumarski fakultet i poduzeće Hrvatske šume, dok bi pokroviteljstvo treba­la preuzeti ministarstva poljoprivrede i šumarstva, znanosti i tehnologije te zaštite okoliša i prostornoga planiranja. Na čelu organi­zacijskoga odbora je prof. dr.

Joso Gračan. (m)

Povjerenstvo za znanstvenoistraživački rad

hrže pnrf'fij ]'VV)'} n'">/"i P

V I . * * . *

s-̂ '

V

Članovi Povjerenstva za znan­stvenoistraživački rad Hrvatskih šuma usvojili su Plan istra­

živanja za 2000. godinu što će ga Šumarski institut Jastrebarsko i Šumarski fakultet obaviti za potrebe Hrvatskih šuma, te plan financiranja po kome će Hrvatske šume za istra­živačke radove ove godine izdvojiti 8 milijuna kuna.

Oko toga nije bilo dvojbi. No, naglašeno je u raspravi, kako bi valjalo konačno povesti računa o tome da se ono »što znanost zna u većoj mjeri prenese u operativu«, pa je dipl. ing. Tomislav Starčević iz Hrvatskih šuma spomenuo kako se šumari susreću »sa stalnim strahom od raubanja lužnjaka, a tu bi nauka i struka trebale pripomoći kako bi se na vrijeme sagle­dali gubici na masi, ako se s nekim radovima kasni«. Istraživanja bi isto tako trebala ponuditi i moguća rješenja i metode zaustavljanja gubitka

staništa lužnjaka u nekim predjelima (Žutica), pomoći oko rješenja proble­ma jasena, amorfe, a spomenute su i izmjene Pravilnika o uređivanju na čemu se već duže radi. I mr. Josip Dun-dović (Hrvatske šume) misli kako se ne može, i ne smije, slijepo robovati pra­vilnicima. Šumarstvo je u stalnim promjenama, pokazuje se kako su gu­bici nenadoknadivi ako se s nekim ra­dovima, pa bili oni i za vrijeme miro­vanja vegetacije, kasni. Promjene i prenamjene poslova i sredstava katkad se pokazuju nužnima. Nije »smrtni grijeh intervenirati i u osnovu gospo­darenja, ako to prilike ili neke nove okolnosti na terenu zahtijevaju«, misli Dundović. Članovi Povjerenstva slo­žili su se kako treba nastaviti s već započetim eksperimentima oko osni­vanja klonskih sjemenskih plantaža lužnjaka i u tome cilju intenzivirati odabir plus stabala po upravama za koje je to predviđeno, (m) -^p^

16 / Časopis Hrvatske šume

OBNOVLJENA ZGRADA ŠUMARIJE REPAS

x ^ " ) (/ iiobrobit bm'iicmi /^e'fiemcijMJ'M J^^TSKE t Ova preuređena zgrada Šumarije ostaje trajni doprinos šumara

ukupnom razvoju podravskoga kraja - istaknuo je ing. Ivica Gazi '»•o- Zaarab •Bfe^,^

UPRAVA ŠUMA KOmVHK:^

ŠUMARIJA REPAS

Ni gusti snijeg koji je toga dana neprekidno padao nije onemogućio dolazak brojnih gostiju i uzvanika

Prigodnom svečanošću u Repašu 17. je ožujka na uporabu predana obnovljena zgrada Šumarije Re-

paš. Službeno otvarajući nove prosto­rije i obraćajući se prisutnima (sada već) bivši direktor Hrvatskih šuma dipl. ing. Ivan Tarnaj istakao je kako je ovo uspjeh repaških šumara i podravskoga šumarstva uopće.

- Život ne počinje i ne završava s nama, mi smo dio vremena u kome smo kao šumari nastojali napraviti što više. Projekt obnove šumarije postojao je i prije nas, mi smo ga samo oživotvorili, opet ne samo za nas već na dobrobit budućih generacija šuma­ra, rekao je Tarnaj.

Prisutne je pozdravio i predsjednik Upravnoga odbora Hrvatskih šuma dipl. ing. Ivica Gazi, rekavši kako ova zgrada ostaje trajni doprinos šumara ukupnom razvoju podravskoga kraja, u kome su oduvijek »ne vlast i ne pohtičari, nego učitelji, veterinari, šumari, župnici odražavali volju i održavali narodnu tradiciju«.

Preuređena zgrada šumarije smješ­tena u srcu najkvalitetnijih repaških šuma hrasta lužnjaka, uz prometnicu

r V

Presijecanjem trobojnice, direktor ostavkom, dipl. ing. Ivan Tarnaj predao je na upotrebu novu zgradu

Kao što i priliči, dio trobojnice ostavio je za sebe i za djevojku koja je »asistirala« otvorenju

prema susjednoj Mađarskoj, osim pro­stora za potrebe šumarijskoga osoblja, u prizmelju zgrade ima i prostorije za lovce. Na katu su uređene četiri komforne sobe za lovni turizam koji ovdje ima tradiciju i koji je na ovaj način dobio novi poticaj. Radove uređenja zgrade repaške šumarije oba­vilo je poduzeće Kroming iz Pitomače.

, ^ ^ Tekst i snimci: ^ P M. Mrkobrad

Svaki novi objekt, pa makar to bila i obnovljena zgrada šumarije, značajan je uspjeh repaških i podravskih šumara -istakao je na otvorenju Ivan Tarnaj

Časopis Hrvatske šume/ 17

PREDSTAVLJAMO VAM - ŠUMARIJU NOVA GRADIŠKA

Nepnstupacmojos iiviji^k zduu m J edna od devet šumarija

novogradiške Uprave šuma je šumarija Nova

Gradiška, koja se prostire na četiri gospodarske jedinice i zauzima površinu 12.378 ha. U sastavu ove gradske šuma­rije su gospodarske jedinice »Južni Psunj« (6534 ha), »Gradiška brda« (3410 ha), »Ključevi« (1893 ha) i dio »Južne Babjc gore« (540 ha). Na navedenoj površini nalazi se 2.259.613 m^ drvne zalihe, s desetogodišnjim sječivim ctatom 604.396 m^. Najza-stupljenije vrste drveća su bukva, hrast lužnjak i hrast kitnjak.

Manjak novca za razminiravanje

- zbog nerazminiranoga terena na površini 2802 ha, u gospodarskim jedinicama »Južni Psunj« (1418 ha) i »Gradiška brda« (1384 ha), još uvijek je nepristupačno goto­vo 395.000 m'' drvne mase -napominje mladi upravitelj dipl. ing. Željko BešUć, koji j e ovu dužnost preuzeo potkraj prošle godine. Dodaje da se država obvezala razminirati ovaj teren, no zbog manjka novca obvezu su preuzela pojedina poduzeća na novo-gradiškom području, ali po­sao teče vrlo sporo.

Uslijed nedostatka novca, tijek razminiravanja

terena teče vrlo sporo: Dipl. ing. Željko Bešlić, upravitelj šumarije Nom

Gradiška

Lani je šumarija Nova Gradiška trebala posjeći i privući 44.249 m' neto drvne mase, no plan je izvršen s ne­punih 90 posto. Razlog ne­potpunog izvršenja, kaže ing. Bešlić, je manjak traktora na privlačenju. Od ukupno pet traktora, tri su adaptirana poljoprivredna, iznajmljena od novogradiškoga »Tran­sporta i mehanizacije« d.o.o., a dva su novonabavljeni zg-lobni traktori tipa TIMBE-RJACK, koji se vode kao os­novna sredstva šumarije. U planiranom etatu za 1999. go­dinu glavni prihod sudjelovao je s 12.880 m^, a prethodni s 31.369 m-*. Kao najzastuplje-

Zbog nerazminiranog terena još uvijek je nepristupačno gotovo 395.000 m^ drvne mase - napominje upravitelj novogradiške šumarije, dipl. ing. Željko Bešlić

nije vrste tre­balo je posjeći 31.369 m^ bu­kve i 8728 m^ hrasta kitnja-ka. Od posje­čenih 39.105 m-̂ udio teh­ničke oblovi-

20.999 ne m

j e

Ovakve površine moraju se što prije sanirati

,̂ a prostor-n o ga d r v a 18.106 m-\

Zbog vjetroiz-vala etat povećan

Treba ista­knuti da je prošle godine, zbog jakog olujnog vjetra u lipnju, doz­načeno u g. j . »J. Psunj« 60.000 m-* vjetroizvala, što je osobit problem. Veći dio sa­nitarne doznake uvršten je u prošlogodišnji Plan sječa, a 5523 m-' novodoznačene sa­nitarne bruto drvne mase je u sklopu ovogodišnjeg etata, koji će s redovnom i sanitar­nom sječom iznositi oko 50.000 m \ Samo u g. j . »Južni Psunj« bit će realizira­no 33.000 m-''. Inače je po­sljednjih godina prosječan godišnji etat novogradiške šumarije približno 45.000 m \ Prema riječima upravitelja, planirani etat u 2000. godini, uz 10 šumarijskih sjekača, i nedavno primljenih 6 novih, te pet traktorista, moči će se ostvariti uz pomoć usluga sa strane: Transporta i mehani­zacije d.o.o. Nova Gradiška,

Intenzivna otprema bukove oblovine u g. j . »Južni Psunj«

drugih šumarija i Uprava šuma te privatne kirije.

Slaba otvorenost šuma

Osim navedenih proble­ma, prisutan je i problein sla­be otvorenosti šuma šums­kim cestama i vlakama. U tijeku je gradnja ceste »Sib-njak« na »Južnom Psunju« u dužini 800 metara, koja će u tom predjelu omogućiti brže izvlačenje drvne mase. Una­toč intenzivnim radovima na izradi, privlačenju i otpremi u drugoj polovici prošle i prvih mjeseci ove godine, na šum­skim stovarištima, posebice »J. Psunja«, još uvijek se nala­zi velika količina, pretežito bukovih sortimenata iz sani­tarnih sječa, koje je zbog razrovanih cesta vrlo teško

18 / Časopis Hrvatske šume

otpremati. Stoga j e pred za­poslenicima šumarije Nova Gradiška odgovoran i zahtje­van zadatak na spašavanju bu ­kovih sortimenata.

Budući da se izrađuje Osnova gospodarenja za gos­podarsku jedinicu »Južna Ba-bja gora«, ove godine na tom području radit će se na te­melju godišnjih planova go­spodarenja. Zbog velike koli­čine vjetroizvala u g. j . »Južni Psunj«, za ovu gospodarsku jedinicu provedena j e lani izvanredna revizija uređajnog elaborata.

U sklopu šumskouzgoj-nih radova jednostavne bio­loške reprodukcije lani se najviše radilo na njezi podm-latka i mladika (155 ha) te čišćenju guštika (60 ha), a u okviru proširene biološke re­produkcije obavljena j e sa­dnja hrastom kitnjakom na 3,5 ha te izvršeno popunja­vanje kitnjakom (14 ha) i lužnjakom (2,7 ha). Ove go­dine u okviru jednostavne biološke reprodukcije oba­vljena j e sadnja kitnjakovim sadnicama u g. j . »Ključevi« na gotovo 5 ha i čišćenje guš­tika na 36 ha. U Planu je pri­prema staništa na 57 ha, sjet­va pod zastorom krošanja na 18 ha te njega podmlatka i mladika na 63 ha. N a proši­renoj reprodukciji planirani su pripremni radovi za sana­ciju terena zbog vjetroizvala na 48 ha, što je i najveći po­sao. N a tom terenu bit če izvršeno popunjavanje hra­stom kitnjakom na 8 ha. Kako smo doznali od ing. Bešlića, šumskouzgojne po­slove obavlja 30 stalnih uzga­jivača, no njihov broj nije do­voljan za izvršenje Plana, je r jedan dio radnika nije zdrav­stveno osposobljen i nalazi se često na bolovanju. Šumarija Nova Gradiška ima 96 zapo­slenih, a najbliži upraviteljevi suradnici su 5 revirnika i 11 pomoćnika revirnika.

.^^ Tekst i snimci: ^ 1 I. Tomić

IZ MOG KUTA: IIMG. DALIBOR BIRUS, UPRAVITELJ US BJELOVAR

' remda po ukupnom prihodu , 1 posječenom ctatu najveća i

najjača u Hrvatsldm šuma­ma, Uprava šuma Bjelovar u po­sljednjih je 3-4 godine upala u nepredviđene poteškoće, koje su različitog karaktera, ali na kraju se ipak svode na zajedničld naziv-nik-nelikvidnost.

- Kad netko siječe 520 tisuća kubika bruto mase, onda ima i ve-hke troškove i u toj činjenici gola je istina bjelovarskog zastajki-vanja. Kod nas su možda i preve­liki, po strukturi različiti i po­sljedica su više okohiosti u kojima radimo, reći će upravitelj bjelo­varske uprave dipl. ing. Dalibor Biruš, mladi stručnjak (38) koji se na tom mjestu nalazi od polo­vice 1998. godine. Dakako da u Zagrebu nije svejedno što se događa u obližnjem Bjelovaru, jer kad tamo »šepa«, a to je 16 posto cjelokupnog etata Hrvatskih šu­ma, to se jako osjeti i u cijelom poduzeću. Još nekoliko podataka iz osobne iskaznice bjelovarske Uprave: površinom od 130 tisuća lia (5 posto ukupne površine šu­ma Hrvatske) raspoređenom u 34 gospodarske jedinice gospodari 15 šumarija. Ukupna drvna zaliha iznosi 32 milijuna kubika, godiš­nji prirast 960 tisuća kubika. Oko 1200 zaposlenih godišnje obavi u okviru jednostavne biološke re­produkcije pripremne radove za obnovu na 750 lia.

- Dakle, troškovi. U cijeloj neto sječivoj masi 45 posto (205 tisuća kubika) otpada na tehničko drvo što donosi povećane troš­kove sječe i izrade. U toj su masi bukva i grab zastupljeni s 54 po­sto. To je bitna razlika u odnosu na neke »hrastove« uprave budući da se prema svim kalkulacijama u konačnoj realizaciji bukve postiže tri puta manja cijena od prodajne cijene hrasta. Ni prosječna norma koja se postiže u sječi i izradi kod slabije plaćenih vrsta ne ide u pri­log smanjenju troškova i to je ono na što ne možemo utjecati, kaže Biruš. On iznosi još jednu kalku­laciju:

- Računao sam koliko nas košta čisti ljudski rad. Ako bjelo­varska uprava planira prihod od 181 milijun kuna a rashod 179

apifti i m a m o ošta strojeva koji

s lužbeno rade, n o češće stoje i čekaju p o p r a v a k -Dalibor Biruš, upravitelj US

Bjelovar

milijuna, ostvaruje dobit od 2 mi­lijuna kuna. U sumi ukupnog prihoda od same prodaje drveta planira se ostvariti 141 milijun kuna. A samo za spomenuti lju­dski rad i sve naknade iz rada, plaću, terenske dodatke, nagrade, božićnice, otpremnine, sezonce, dajemo 141 milijun kuna - dakle sve što ostvarujemo prodajom dr­veta ili 70 posto planiranog priho­da! A treba platiti ostalo, dobavlja­če, različite naknade, gdje su in­vesticije. Dovodimo jednostavno u pitanje likvidnost Uprave. Po­sljednjih smo mjeseci ipak uhva­tili »ritam plaća«, dali smo nešto i dobavljačima, platili zaostale te­renske dodatke.

Veliki troškovi u bjelovarskoj Upravi imaju još neka ishodišta, objektivna ali i ona na koja se može utjecati. U fokusu su strojevi i - ljudi. JVlehanizacija je kao i drugdje stara i popravljanje traktora, kombija i osobnih auto­mobila »jede« novac neslućenim apetitom.

- Na papiru imamo dosta strojeva koji službeno rade, no češće stoje i čekaju popravak. A mi ih beskonačno popravljamo i svake godine potrošimo nekoliko novih strojeva na održavanje sta­rih. Lako ih je otpisati i tako bi trebali napraviti, no tko će dati nove. Prošle se godine krenulo s investicijama u opremu, dobili

smo nekoliko novih traktora, oso­bnih vozila. No nisaiTi siguran da je bolje kupovati skupi traktor Steyr iz inozemstva kad se za iste novce može dobiti dva i više jed­nako snažna traktora kod nas. Isto vrijedi i za osobna vozila, posebno skupe džipove gdje za jednog mo­žemo kupiti dva terenska vozila. Treba računati kada će se ta skupa oprema, na primjer Timberjack, isplatiti i otplatiti. U Bjelovaru je možda najveći problem nedosta­tak kombija za prijevoz radnika na posao. Nabava novih je pro­blem broj jedan i ako to ne rije­šimo, troškovi za održavanje sta­rih još če se više povećati.

Biruš se još jednom vraća na »ljudski faktor«. U dijelu šuma­rija, veli on, problem su ljudi jer posao ne vođe kako treba. Nešto smo pokušali napraviti, no može se i treba još daleko više. Dvije su vrste problema. U dijelu šumarija problem je stručnost, i na to se može utjecati, to jest promijeniti čovjeka. U drugima pak problem je motiviranost i to je već nešto što nadilazi samu upravu, to je pi­tanje organizacije šumarstva. Kad o njoj govorim, mislim da bi rje­šenje bilo davanje većih ovlasti šumarijama. Zaduživanje ali i motiviranje upravitelja šumarija da što bolje obave posao vrlo brzo bi dalo rezultate.

Bjelovarska uprava kao i sve one koje su kraće ili duže vrijeme bile u ratnoj zoni to još uvijek i te kako osjeća. Moglo bi se reći, i to je jedan od (objektivnih) razloga gubljenja pozicija. Biruš: »Još uvi­jek imamo 15 posto nedostupnih površina u Šumariji Pakrac. Ne izgleda mnogo, no jedna računica pokazat če sasvim drugačiju sliku. Pakrac je prije rata sjekao oko 60.000 kubika, a posljednjih 10 godina siječe 12 tisuća. Pomno­žimo neposječeni etat (48 tisuća kubika) s 10 godina i vidjet ćemo da je Uprava Bjelovar kroz dese­togodišnje razdoblje izgubila go­tovo jedan cijeli godinji etat od 480 000 kubika. No ne samo to, u pitanju je i zaposlenost u Pakracu gdje je šumarija jedan od rijetkih aktivnih privrednih subjel^ta.

4t (m)

Časopis Hrvatske šume/ 19

ZAŠTITA NA RADU

Procjena opasnosti na području požeške Uprave šuma

fiacaicm icnicli ruiscuc na mm N a sastanku Odbora

za zaštitu na radu požeške Uprave šu­

ma nazočni su upoznati s dvjema publikacijama o Procjeni opasnosti, koje su izdane u prosincu prošle godine a odnose se na ovu Upravu. Dipl. ing. Perica Frković, rukovoditelj Odjela za zaštitu na radu, iz Di­rekcije Hrvatskih šuma istaknuo je kako navedena procjena mora biti osnovica zaštite na radu u našem poduzeću, iz koje će proizaći određeni propisi. Pritom se mora raditi na osposobljavanju zaposle­nika, poboljšanju kontrole i cjelokupne zaštite na radu, kako u Upravi šuma Požega tako i na cijelome području »Hrvatskih šuma«. Za svaku Upravu, rekao je, načinjena je zasebna Procjena, čime se postigla veća kvaliteta, a našom većom disciplinom može se smanjiti broj nesreća na radu.

Broj ozljeda se povećava

Publikacije o Procjeni opasnosti predstavila je mr. Vesna Bubanović, dipl. ing. kemije, voditelj tima struč­njaka iz zagrebačke »Ergo-nomike« d.o.o. Naglasila je kako procjenu nije bilo jed­nostavno izraditi, a koriš­tena je jedna njemačka me­toda koja obuhvaća osigu­ranje od rizika. Tiskane su dvije knjige: jedna poveća bila je podloga manjoj i sažetijoj publikaciji. Prva knjiga sadrži analizu rizika na radnim mjestima, uz kratak opis djelatnosti, rad-

Opasnosti su u šumarstvu, zbog specifičnosti terena, stalne i evidentne pa je Procjena opasnosti osnovica za osiguranje od rizika - istaknuto je na sjednici Odbora za zaštitu na radu Uprave šuma Požega

odbor za zaštitu na radu požeške Uprave Šuma sa strumjacima »Ergonomike« Zagreb

nih mjesta i poslova u okvi­ru šumarstva te grupa opa­snosti. Druga knjiga obu­hvaća, osim općih podataka, prikaz i analizu stanja. Na­vedeni su strojevi i uređaji, objekti za rad, opasne radne tvari, poslovi s posebnim uvjetima rada, osobna zaš­titna sredstva, osposoblja­vanje za rad na siguran način, nadzor, uređivanje zaštite na radu, analiza ri­zika i plan mjera. Tijekom izlaganja mr. Bubanović je napomenula kako se najviše u sklopu profesionalnih bo­lesti bavila ozljedama na radu, koje su pokazatelj stanja u Poduzeću. U razdoblju od 1994. do 1998. godine broj ozljeda na području požeške Uprave šuma se povećava. Njihovi

najccsci izvori su grane, te­ren, motorna pila, trupci itd., a uzroci su nepravilni postupci, nekorištenje os­novnih zaštitnih sredstava, klizav teren, viša sila, nei­spravna sredstva rada i dr. Činjenica je da se pojedine ozljede ponavljaju, a to znači da poslodavac nije po­stupio po propisima. Iz na­vedenoga se može zaključiti kako se na šumskim radilištima, na kojima je or­ganizacija rada nezadovo­ljavajuća, poslovi ne oba­vljaju s dovoljno opreza i nadzora. Uz to, zaposlenici i sami ne razmišljaju o po­sljedicama za njih i njihove obitelji.

Sto j e teška ozljeda? Dvojba je, nastavila je

mr. Bubanović, što smatrati

težom ozljedom, jer to nije nigdje propisano. Medicina rada tumači kako se težom ozljedom podrazumijeva već činjenica kada zaposle­nik dođe potražiti liječničku pomoć. Procjena težih ozljeda je stoga izuzetno delikatna, a oko 70 posto ozljeda u šumarstvu mogu se smatrati težima. Na tumačenje toga problema nadovezao se dr. Darko Nikšić, specijalist medicine iz Našica, koji obavlja zdra­vstvene preglede radnika. Istaknuo je kako težinu ozljede liječnik nigdje ne kvalificira i to je nedostatak u sudsko-medicinskom

smislu. Objasnio je da su teške ozljede svi prijelomi, otvorene tjelesne šupljine, kontuzije, rane i dr.

20 / Časopis Hrvatske šume

Liječnici se nalaze u dvojbi kada sudu izdati odgova­rajuća uvjerenja, jer u me­dicinskoj literaturi nije sve definirano.

- Obrasci R8 za prijavu ozljeda nepravilno se po­punjavaju. Primjerice, upi­suju se radna mjesta koja nisu u sistematizaciji, a negdje su prazne rubrike. Stoga se za ispunjavanje obrazaca zadužene osobe moraju educirati. Tijekom pregleda sva sredstva rada imala su uvjerenja o isprav­nosti, strojevi i uređaji obuhvaćeni su mjerenjem, šumska radilišta se prija­vljuju, no planovi su načinjeni šablonski. Kada je riječ o opasnim tvarima. Zakon o otrovima je rigoro-zan pa stoga zadužene oso­be moraju biti stručno osposobljene za rukovanje otrovima. Premda su dva zaposlenika u UŠ Požega za to osposobljena, nije se mo­glo doći do postojeće doku­mentacije. Prilikom slanja radnika na zdravstvene pre­glede, izostaju opisi i popisi te narav poslova, što treba definirati uz ugovor o radu. Pojedini zaposlenici, kao što su traktoristi i sjekači, ne nose propisana zaštitna sredstva, primjerice kacige, izjavljujući kako ih kaciga opterećuje. Vidljivo je da nema sprege između odgo­vorne osobe za zaštitu na radu i šumarija. Za provo­đenje neke mjere rizik je dominantan, stoga treba vo­diti računa o rokovima, veličini rizika i njegovoj cijeni. Zbog manjka novca nema više načela solidarno­sti u odnosima između Mi-rovinsko-zdravstvenog osi­guranja i poslodavca, a ne-pridržavanje Zakona o zaštiti na radu plaća se novčanim kaznama, kojima su obuhvaćene sve za­

dužene osobe - zaključila je mr. Vesna Bubanović.

Problem rukovanja opasnim tvarima

Županijski inspektor zaštite na radu za područje Požeško-slavonske županije dipl. ing. Vlado Ahramović imao je, među ostalim, pri­mjedbe na izostanak tek­stualnog opisa o tome kako je poslodavac postupio da ne dođe do novih ozljeda. Pojedini radnici voze trak­tor, a nisu za to osposo­bljeni. Kada je riječ o težoj ozljedi obvezno je oba­vijestiti inspektora. Policija za svaki teži slučaj interve­nira, obavještava inspektora te zajedno izlaze na teren. Koordinator zaštite na radu za područje slavonskih

se na istoj Upravi na različitim šumarijama radi različito. Naveo je primjer šumsko-hortikulturnoga ra­sadnika »Hajderovac« u sklopu Uprave šuma Požega, u kojem ima dosta

Iako naši propisi nalažu upotrebu antifona za sjekače, nije rijetkost u šumi susresti sjekače bez tih obveznih sigurnosnih sredstava, stoga

nagluhost nije rijetka pojava među našim sjekačima

SNIMCI: I. Tomić

opasnih tvari, a nema ospo­sobljenih zaposlenika.

Riješiti status stručnoga suradnika

Tijekom diskusije dipl. ing. Frković osvrnuo se na navedene probleme, nagla­sivši da će novim Pravil­nikom biti regulirano po­punjavanje obrasca R8, a potpisat će ga ubuduće upravitelj Uprave, a ne kao dosad upravitelj šumarije. Bitno je da se zna tko je

Uprava šuma, dipl. ing. Đuro Bertić iz Vinkovaca istaknuo je problem rukovanja s opa­snim tvarima i osposob­ljenosti zaduženih zaposle­nika te povezanosti struč­noga suradnika za zaštitu na radu sa šumarijama. Stručni suradnik mora biti dobro obaviješten o tome gdje se što događa, a važno je u »Hrvatskim šumama« sve poslove na zaštiti na radu objediniti, jer se događa da

kriv za ozljedu, budući da gotovo svaka ozljeda završi na sudu, a pritom se presuđuju visoki novčani iznosi. »Hrvatske šume« su prošle godine imale 602 ozljede, zbog kojih je isplaćeno 4 milijuna kuna na teret direktnih troškova, a indirektni troškovi su 4-5 puta veći. Osiguravajuće kuće isplatile su tek dva mi­lijuna kuna, dok je na zaštitu na radu potrošeno oko 12 milijuna kuna. Za naše poduzeće navedeni troškovi su ogromni, jer obuhvaćaju isplatu medi­cinskim ustanovama, osigu­ravajućim kućama, ozlije­đenom radniku. Prema riječima Frkovića, ulaganje u zaštitu na radu nije ba­canje novca, a stručni sura­dnik mora imati odgova­rajući status. On treba biti u Uredu upravitelja Uprave, izlaziti na teren te obavljati nadzor i ispitivanje ozljeda. Opasnosti su u šumarstvu stalne i evidentne, jer je šumski teren specifičan. Stoga je navedena Procjena opasnosti temelj za osigu­ranje od rizika.

Upravitelj Uprave šu­ma Požega, dipl. ing. Stjepan Blažičević, napomenuo je kako je odnos inspekcije i Uprave korektan, no u za­dnje vrijeme ima čitav niz pojedinosti iz zakona, koje je teško financijski pratiti, a povezano je s problemom osposobljavanja. Tijekom određenoga vremena, mjere zaštite na radu će se pooštriti, broj ozljeda će se smanjiti a time je već korak napravljen. Osobita pozor­nost mora se usmjeriti na primanje novih radnika, jer se znalo dogoditi da neki budu primljeni sa zdrav­stvenim uvjerenjem, iako nisu bili zdravstveno ospo­sobljeni.

^ ^ I. Tomic

Časopis Hrvatske šume/ 21

SUMARIJSKE RAZGLEDNICE / BENKOVAC

1 na kršu raste, ako se posadi ii K adu se prometnicom

koja Šumariju Ben­kovac dijeli na dva

dijela krene od istoka prema zapadu, i obrnuto, cestu ni u kom slučaju nije uputno napuštati, ona je razdjelnica još iz vremena okupacije a uski pojas širine 2-5 km uz prometnicu je miniran. Slike iz nedavnoga Domo­vinskog rata ovdje su još žive jer se ne može slobod­no kretati po terenu a raz­miniranje čeka i dio šumskih putova.

- Nakon dolaska u Benkovac iza Oluje za prvo pošumljavanje nismo niko­ga mogli dobiti, pa smo an­gažirali vojsku. Danas tražimo 30 radnika, javi ih se 150! Radimo puno po­šumljavanja i nemamo pro­blema s nedostatkom sezo­naca, kaže upraviteljica ben­kovačke Šumarije dipl. ing. Dragica Zaja.

Nema problema sa se­zoncima no ima s lugarima. Ing. Zaja iznosi zanimljiv podatak - na području šumarije je do 1950. godine

Kako bi uspjeh na tim aridnim površinama bio što bolji,

krenulo se i s novim postupcima pri sadnji

sadnicama, govori dipl. ing. Dragica Žaja

radilo 35 čuvara šuma (tada je ovdje bilo više visokih šuma), 1980. godine u šumariji je bilo 15 lugara, a sada ih je 7. Negativna ten­dencija smanjenja broja čuvara šuma je, misli upra­viteljica, kontraproduktiv-na. Ne može se štedjeti na čuvarima šuma, a istodobno povećavati poslove u pro­širenoj biološkoj repro­dukciji. Šumarija Benkovac inače, ima 12 stalno zapo­slenih, prostire se na 36.000 ha i ide u red izrazito krških šumarija. U pojasu eumcdi-teranskih šuma zastupljena je crnika, dok u submedite-ranskom dijelu na preko 21.000 ha prevladavaju de­gradirane panjače hrasta

mcdunca. Treba proći cije­lu šumariju da bi se ugleda­le visoke šume, 900 ha bo­rovih kultura, te još 300 ha mladih kultura posađenih od 1996. godine. U osnov­ne podatke ove šumarije splitske Uprave šuma spada i onaj da Šumarija Benko­vac na uglavnom neure­đenom krškom području gospodari s uređenom go­spodarskom jedinicom Ka-rin te daje u izradi i osnova za Debelo brdo. Ove bi go­dine trebala biti gotova i time bi četvrtina šumarije bila uređena. Inače, u osta­lom se dijelu radi po Pro­gramu gospodarenja za uže područje benkovačkog krša što ga je izradio Institut za

jadranske kulture i meliora­ciju krša iz Splita.

Šumarija u Benkovcu, gradiću koji danas broji oko 3000 žitelja i koji se poku­šava dići nakon zastoja za vrijeme Domovinskog rata, nije jedini gospodarski su­bjekt. Tu su još pogoni Ba-gata iz Zadra i Diokoma iz Splita, Hladnjača s velikim skladišnim prostorom, ek­sploatacija pločastog kame­na u Kimontu, upravne i uslužne djelatnosti. Neki pak nisu preživjeli pretvor­bu. Šumari odlično sura­đuju s gradskim struktura­ma. Dokaz je i najnovija akcija zajedničkog čišćenja samoniklih deponija smeća u pojedinim predjelima

Nakon riperanja, pošumljavanje: 20-ak sezonaca pošumljava primorskim i alepskhn borom na Čemer brdu

22 / Časopis Hrvatske šume

Tek 900 ha pod insokim šumama: borova kultura stara 15 godina u Stankovcima

bliže gradu. Gradske struk­ture osigurale su kamione, šumarija radnike i posao je obavljen na obostrano za­dovoljstvo.

Pošumljavanje, zaštita

Pozitivan trend poveća­vanja šumskouzgojnih ra­dova ogleda se u sve većem broju pošumljenih hektara, protupožarnih prosjeka i zaštićenih površina. Plan za ovu godinu u jednostavnoj biološkoj reprodukciji sa­drži čišćenje kultura na 21 ha (iz programa Svjetske banke), izgradnju 3 km pro­tupožarnih prosjeka, vrlo važnu protupožarno opa-

žačku službu gdje će se tijekom ljeta zaposliti 10-ak radnika na određeno vri­jeme te provođenje zaštite šuma od štetnika na 20 ha. U okviru proširene repro­dukcije obavljeno je ripe-ranje terena na 127 ha na području Karina, Debelog brda, Čemera gdje 20-ak se­zonaca radi na pošumlja­vanju primorskim i crnim borom. S njima su revirnici Lidija Surač i Boris Bonačić (koji je nakon bjelovarskog i đurđevačkog iskustva, kako sam kaže, nove izazo­ve potražio na benkovač­kom kršu »gdje se dobro snašao«). Na Čemer brdu nalazi se i pokusna ploha (prof. Meštrović, ing. Đur-đcvić, ing. Zaja) na kojoj se istražuje mogućnost pobolj­šanja uspjeha pošumljavanja upotrebom plastičnog lije-vka.

Uzurpacija Prošle je godine u

benkovačkoj Šumariji izgra­đeno 17 km protupožarnih prosjeka s elementima ce­sta. I ove godine nastavlja se s izgradnjom prometnica, jer to je jedini način, uz svakodnevno motrenje, or­ganiziranje protupožarne

preventive. Prometnica ko­ju radi poduzeće Gramgost d.o.o. iz Klenovnika kod Varaždina nalazi se u šum­skom predjelu Crnogorka, brdu iznad Vranskog jezera. Ovo područje ukupne površine oko 27 km^, prošle je godine proglašeno Par­kom prirode i brigu nad njim u dogledno će vrijeme preuzeti zaposleni u Javnoj ustanovi Parka prirode. Upraviteljica Zaja kaže kako su dosad zaštitu na području ovog jedinstvenog jezera na samoj morskoj obali vodili šumari pa i smanjivanje broja lugara dovodi u vezu s tim da dio posla preuzimaju drugi.

Pravi problem u šuma­riji je uzurpacija (šuma-rijskog) zemljišta. Lugar Slavko Orlović iz sela Bu­daka svaki dan je »na svom području«, čuva šumu i često puta dolazi u situaciju da svoje suseljane mora sprječavati da se sami ne snalaze za ogrjev, a da ne plate. N o još veće ga iznenađenje zna dočekati kad ujutro na nekom dijelu šume ugleda preko noći na­pravljeni improvizirani zid od kamena ili pruća i iza

Izgradnja protupožarne ceste iznad Vranskoga jezera: protupožarna zaštita jedna je od važnih obveza benkovačke šumarije

Časopis Hrvatske šume / 23

njega »novog vlasnika« koji je samoinicijativno taj dio šume proglasio svojim! I ne da se istjerati, mora ga se tužiti i počinje dugotrajni proces.

Problem je nastao, kaže upraviteljica Dragica Žaja, od kada po novom zakonu uzurpacija nije kazneno djelo nego mi moramo tužiti i dokazivati. A u Rav­nim Kotarima, pa uz Vran-sko jezero to je zanimljivo zemljište.

Provezli smo se pokraj nekoliko tako ograđenih površina koje su pojedinci proglasili svojima i za koje se vodi spor. A dok sud ne kaže svoje, šumari ne mogu u taj dio.

Benkovačke šumare, kao i ostale čije je područje djelomično bilo okupirano sigurno će još dugo mučiti i problem miniranog zem­ljišta. Teško je očekivati, svjesni su u šumariji, da će područje degradiranih šuma na kršu dobiti prioritet pred razminiranjem šuma u Sla­voniji.

•^^ Tekst i snimci: ^ ^ IVI. IVltobrada

Vransko jezero: nofoproglašeni Park prirode o kome su dosad najviše brinuli benkovački šumari. Pogled s Kamenjarke na 388 m nadmorske visine

Benkovački plato - uz česminu našlo se tu i nešto plodne i obrađene zemlje

Dipl. ing. šum. Dragica Žaja i dipl. ing. šum. Zoran Đurđević na pokusnoj plohi u Benkovcu

Uprava šuma Split u Šumariji Benkovac, osnovalaje vrlo zani­mljivu pokusnu plohu na kojoj bi trebalo biti ispitano novo

tehničko pomagalo u šumarstvu, pri podizanju borovih kultura u semiaridnim i aridnim predjelima. Pokretač ove ideje je pro/̂ dr. Sime Meštrović koji je koristeći svoje iskustvo stečeno radovi-

Inovacije u šumarstvu ma u Alžiru, gdje je korištena plastična folija promjera oko 50 cm, ali i iskustvenim metodama u agronomiji došao do zaključka kako »plastični lijevak« može itekako poboljšati mikroklimatske prilike pri pošumljavanju i time pridonijeti zaštiti sadnica.

Osnovna namjena tog pomagala je smanjiti evaporaciju i transpiraciju. U tom smislu je pomagalo dobilo svoj oblik, jer nastoji svojom površinom prikupiti što više vlage posađenoj bi­ljci uz istodobno sprječavanje isparavanja. Okomiti rubni dio je naglašen radi slabijeg utjecaja vjetra koji negativno djeluje povećanjem transpiracije. Ovim pomagalom predviđena je smanjena pojava paleži kore na vratu biljke i zaštita od eolske i pluvialne erozije koja može oguliti biljke budući daje obrađeno tlo rahlo i lako pokretljivo.

U cijelome programu kao koautori pojavljuju se upravitelji­ca Šumarije Benkovac dipl. ing. Dragica Žaja i rukovoditelj Proizvodnog odjela dipl. ing. šum. Zoran Đurđević. Izvjesno je da će ovaj program polučiti uspjeh, samo je pitanje koliko će naši šumarski krugovi prihvatiti ovu inventivnost i koliko će sredstva dozvoljavati za primjenu takva načina pošumljavanja. i Čjmjp

24 / Časopis Hrvatske šume

LOVSTVO

Izložba lovačkih trofeja u Rijeci V"? r '»i Ajvacm rro/cj'i i • uVj;i/nii atrakciju 'Sa- >Al 1

I U vid'

U sklopu 2. međunarodnog sajma lova i ribolova u Rijeci je od 14. do 19. ožujka 2000.

održana 4. lovačka izložba Gorsko­ga kotara i Hrvatskog primorja. Da je cijelo ovo područje, u kojem i »Hrvatske šume« gospodare s tri reprezentativna uzgojna lovišta, jedno veliko lovište u kojemu obi­tavaju gotovo sve naše vrste divljači, zorno je pokazala upravo ova izložba. U dvije velike sale tr-satske Dvorane mladosti ukupno je bilo izloženo 320 lovačkih trofeja izraženo u 13 vrsta divljači. Uz ovakvo mnoštvo izložaka još je im-presivnija brojka njihove trofejne vrijednosti: 298 (92 posto) trofeja bilo je u kategoriji jedne od me­dalja, od čega je 53 osvojilo zlatna odličja, 85 srebrna i 160 brončana, što je rijetkost i za mnogo veće lovačke manifestacije takve vrste.

U odnosu na broj izloženih trofeja prednjačilo je rogovlje jele­na običnog. Zajedno s netipičnim rogovljem i abnormalitetima ukup­no ih je bilo izloženo 88, među kojima su bila i prva dva »zlatna« jelena s ocjenama od 217,48 i 211,77 točaka iz Cabarskoga kraja i Vinodolskog zaleđa. Iako za sla­vonske i baranjske jelene to nisu bili osobito jaki trofeji za kraški soj jelena, koji stani ove surove prosto­re Visokog krša, to su prvorazredni trofeji. O tome rječito govori i podatak kako su to jedina dva do sada stečena »zlatna« jelena ovoga krajnjeg sjeverozapadnog dijela Hrvatske, kakvih u cijeloj susjed­noj Sloveniji ima jedva tri puta više!

<upnoje

OUU iUVdbRifl

trofeja od kojih je 298 bilo u jednoj

od medalja po međunarodnim

kriterijima CIC~a. Velik dopnnos uspješnosti organizacije

izložbe dali su djelatnici Uprave

štinia Delnice,

Kolekcija nagrađenih rogova srnjaka; prvak izložbe ocijenjen je sa 130,55 točaka i

nagrađen zlatnom medaljom.

Iako je organizator izložbe bio Lovački savez Županije primorsko-goranske, bez sudjelovanja djelatnika Uprave

šuma Delnice hilo hi teško tako uspješno postaviti izložbu. Na slici (slijeva): Damir Prokopović, lovnik Šumarije

Klana u društvu Tihomila Grubišiča i inž. Dejana Svoba, revirnika i upravitelja Šumarije Rijeka.

Jedanaest »zlatnih« kljova vepra

Dok je u prošlosti ovaj kraj vr-vio od srneće divljači, a ni kapitalni srnjaci nisu bili rijetkost (sjetimo se samo i danas aktualnog prvaka države iz Tounjskog krpela, od-strjel iz 1964. g., s ocjenom od 183,15 točaka), danas je ona i brojnošću i kvalitetom rogova u velikom nazadovanju. Na izložbi je bilo prikazano 46 rogova u konku­renciji za medalje (jedna zlatna, 15 srebrnih i 30 brončanih) te 14 atipičnih trofeja i dermopreparata. Ovdašnji lovci i šumarnici sve su više uvjereni kako je mnogo lakše doći do dobra jelena nego do dobra srnjaka. A koliko su za to krivi

Časopis Hrvatske šume/ 25

zaštićeni vuk i ris, a koliko (krivo)lovci nek prosude oni sami.

Ako zanemarimo ono malo izloženih rogova muflona i divoko-ze, jelena lopatara i aksisa, onda kljove vepra zaslužuju podrobniji osvrt. Na riječkoj izložbi bilo ih je izloženo ukupno 72, mahom stečenih u posljednjih 10 godina, od kojih je 11 nagrađeno zlatnom, 23 srebrnom i 38 brončanom me­daljom prema međunarodnim CIC mjerilima. Prvak izložbe bila je kljova vepra iz lovišta »Rogozno« s ocjenom od 126,30 t , koje je lovište dalo i prvaka županije. Ne­pune tri točke slabije bila je kljova vepra bivšeg lovnika Šumarije Crni Lug Miroslava Safara (123,45 t.) iz lovišta »Risnjak«, koje je lovište stupanjem na snagu novog Zakona o lovu (1994.) oduzeto delničkoj Upravi šuma i dodijeljeno LD »Tetrijeb« Delnice. Cijeli Gorski kotar stani izvorni soj divlje svinje koju krasi relativno slabo tijelo i jaki sjekači i brusači. Vrijedno je pripomenuti kako se divlje svinje ovdje pretežito love u pojedinač-

Da je područje Gorskoga kotara i Hrvatskoga primorja jedno veliko lovište u kojemu

obitavaju praktički sve vrste divljači Hrvatske, potvrdila je i ova, četvrta po redu, regionalna

lovačka izložba

nom lovu potražice i/ili dočekom na visokoj čeki. Zbog razvedenosti terena skupni lovovi obično ne daju značajnije rezultate.

Trofejna krzna i lubanje Ono u čemu Primorsko-goran-

ska županija nema premca to su

Z '-g j m m

latnt« ns lovnika Veljka Lipovca

Od ukupno 10 lubanja i 19 krzna šumskoga risa izloženih na 3. riječkoj lovačkoj izložbi među trofejno najjačim eksponatima, isticali su se trofeji višeg lovnog tehničara i lovnika Šumarije Tršće dclničke Uprave šuma Veljka Lipovca iz Čabra. Na osnovu rješenja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, kojima je za lovnu 1993./94. godinu bio odobren odstrijel 12 grla, ovih inače zaštićenih životinja, naš je Veljko 14. ožujka 1994. uspio »položiti na dlaku« kapitahii pri­mjerak odrasloga mužjaka. Od risa starosti 5 godina, mase 25 kg i prelijepog pjegavog krzna bilo je i za očekivati izuzetne trofeje. S ocjenama od 28,40 CIC točaka za ktbanju i 174,02 CIC točaka za krzno, međunarodno povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja C'IC-a »Izložbe i trofeje« dodijelilo je ovim trofejima ne samo visoka zlatna odličja nego ih proglasilo i prva-cnna Hr\-atske. Stoga ne čudi da su rfsji eksponati Veljka Lipovca (na slici) na riječkoj manifestaciji bili glavna atrakcija ne samo za lovce nego i za obične po-•ilrtiteije. A. F.

trofeji krupne zvjeradi, poglavito smeđega medvjeda te od nedavno zaštićenog vuka, risa i divlje mačke (za područje Gorskoga kotara). Od potonje tri vrste u obzir za izla­ganje i nagrađivanje došla su samo krzna i lubanje koje su stečene prije 1995. g., dakle prije donošenja Pravilnika o posebno zaštićenim životinjskim vrstama, na čijem se popisu nalaze vuk i ris. Iako Gorski kotar ima i jačih trofeja u ovoj vrsti prvak riječke izložbe u lubanji i krznu vuka su trofeji Tomislava Šporera, lovnika Šumarije Ravna Gora ocijenjene sa 41,10 (lubanja) i

Područje državnih uzgojnih lovišta Gorskoga kotara dodijeljenih na gospodarenje »Hrvatskim šumama« stani stabilna populacija medvjeda, čija se brojnost procjenjuje na oko stotinu grla

127,07 (krzno) točaka. Posebna su priča trofeji najveće europske divlje mačke - risa, koje je izložio Veljko Lipovac lovni djelatnik Šumarije Tršće. Službeno verificirani još na zagrebačkoj Izložbi hrvatskoga lov­stva 1996. godine ovi su eksponati požnjeli najveći uspjeh - prvaci su ne samo riječke izložbe nego i Hr­vatske. Kako Uprava šuma Delnice nije članica Županijskoga lovačkog saveza to su na izložbi nažalost izo­stala mnoga kapitalna krzna me­dvjeda iz njenih lovišta »Smrekova draga« i »Bjelolasica«. Za nadati se kako će na sljedećoj, petoj po redu, regionalnoj lovačkoj izložbi ta pogreška biti ispravljena.

Tekst i snimci: Alojzije Frković

26 / Časopis Hrvatske šume

| » OKOM KAMERE NA VHHU SLAVONSKOGA GORJA

Snježno-proljetni motivi Psunja U sastavu planinskoga vijenca što okružuje

Požešku kotlinu nalazi se i pitomi šumo viti Psunj, najviša gora Slavonskoga gorja i

istočnoga dijela Hrvatske. Proteže se između Požeške gore i Papuka, od jugozapada prema sjeveroistoku, u dužini 30 km. Njegove obrise moguće je vidjeti od Novske do Nove Gradiške, putujući autocestom Zagreb - Lipovac i željezničkom prugom u tom pravcu. Šumske sastojine na prostoru ove planine pripadaju go­spodarskim jedinicama »Istočni Psunj« (Uprava šuma Požega), »Južni Psunj« i »Zapadni Psunj« (Uprava šuma Nova Gradiška) i »Sjeverni Psunj« (Uprava šuma Bjelovar). Boraveći s novogradiškim šumarima na području »Južnoga Psunja« (šumarija Nova Gradiška), koje zauzima prostor južnih padina psunjskoga planinskog masiva, južno od glavne vododjelnice Petkovica, Strmačka humka, Brezovo polje, Dobra voda, Muški bunar. Mala i Velika Gradina i Orišac, šumskom cestom što vodi središnjim dijelom psunjskc gore, od Nove Gradiške preko Strmca, popeli smo se na Brezovo polje (989 m n.v.),

Radarski uređaj u snježnom ambijentu

Psunj sa svojim vrhom -Brezovo polje 985 m najviše

je brdo ravne Slavonije

Trigonometar prvoga reda na Brezovom polju (985 m n.v.)

najviši vrh Požeškoga gorja i cijele Slavonije. Riječ je o travnatoj visoravni okruženoj kvalitet­nim bukovim šumama i kulturama četinjača te brezovim stablima po kojima je vrh dobio ime. Bujna planinska vegetacija, te bogatstvo flore i faune daje ovom neobično lijepom i mirnom prirodnom kutku obilježja Parka prirode.

Nasred livade nalazi se zidani tornjić (pira­mida), trigonomctar prvoga reda, visok deset metara, koji označuje sam vrh Brezovo polje -985,33 m, a postavljen je za potrebe geodetske službe. U blizini vrha šumari i planinari mogu svratiti do ograđenog izvora s nadstrešnicom i klupama za odmor, a najmarkantniji objekt, za­padno od vrha, je 70 m visoki željezni toranj televizijskog odašiljača, s nastambama za osoblje. Nekada su ovdje novogradiški planinari, prije

Poznati televizijski odašiljač na vrhu Psunja, na Brezovom polju

izgradnje doma na Omanovcu, koristili sobu s desetak kreveta, koja je služila kao sklonište. S tornja se pruža jedinstven pogled na Slavoniju, no običnim smrtnicima to nije dozvoljeno. Uz rub crte prema odašiljaču zamjećujemo poduži red brižljivo njegovanih malina. U blizini trigo-nometra smješten je kontrolni radarski uređaj za civilne zrakoplove.

Premda je kalendarski proljeće započelo, njegovi tragovi se ovdje ne primjećuju, a svuda uokolo, na cesti, šumskim sastojinama i kultura­ma četinjača obilne količne snježnog pokrivača, kojemu ne smeta ni jako proljetno sunce. Četinjače su u sastavu šumarije Pakrac (Uprava šuma Bjelovar), a okolne šumske sastojine nala­ze se na graničnom području novogradiške i bjelovarske Uprave šuma. Dok smo u prijepod­nevnim satima u Novoj Gradiški imali proljetni ugođaj, ovdje na vrhu Psunja doživjeli smo pravi zimski ugođaj i temperaturni šok, s vjetrom i snijegom, te se susreli s hirovitom planinskom klimom. Odlazeći natrag u Novu Gradišku u poslijepodnevnim satima opet smo bili svjedoci nove klimatske promjene: vjetar je sve jače puhao, naoblačilo se, a u zraku se osjetio miris

novoga snijega. . ^ * Tekst i sniiTici: I. Tomić

Smrekova kultura šumarije Kvalitetna bukova sastojina u stadiju oplodne sječe podno vrha Psunja

(šumarija Nova Gradiška, gj. »Južni Psunj«)

Časopis Hrvatske šume/ 27

EKOLOGU/

Uz 22. travnja - Dan planeta Zemlje

Mo^.emo h bm si/jesntp i oili^ovornip m ro(A^ mm vhmete

U lazimo u godišnje raz­doblje kad skrb i ljubav za naš planet iskazu­

jemo najglasnije. Počinju akti­vnosti na svim razinama, a obavijesti o mogućnostima su­djelovanja u brizi za bolju budućnost Zemlje stižu sa svih strana svijeta. Akcije će dose­gnuti vrhunac 22. travnja, a poneke će se protegnuti i do 5. lipnja, kad se obilježava Svjetski dan zaštite okoliša. Pripremaju se utrke, reliji, koncerti, festivali, ulične para­de, čišćenja, sadnje - sve posvećeno okolišu. Zemljom se pokreće val akcija svjesnih i odgovornih za spas planeta.

Povijesni podaci o Danu planeta Zemlje

Obilježavanje Dana planeta Zemlje (Earth Day) potaknuo je gradonačelnik grada San Franciska odgovarajući na molbu Johna McConnella, predsjednika WE, Inc. (Udru­ge Zemlja). Pripreme su trajale od listopada 1969. a 21. ožujka 1970., na dan proljetnog ekvi-nocija i početka proljeća sjeverne polutke, obilježen je Dan planeta Zemlje, zamišljen kao globalni godišnji događaj. Nema podataka da se itko prije poslužio nazivom Dan planeta Zemlje.

Obilježavanje Dana planeta Zemlje upravo 21. ožujka, kad je proljetni ekvinocij i kad su duljine noći i dana na cijelom planetu izjednačene, imalo je svoje simbolično značenje. Željelo se podsjetiti na Zem-Ijin zadivljujući sustav ravno­teže, koju je ljudska priroda djelomično poremetila i koju treba obnoviti. Od najstarije povijesti, ljudi različitih kultu-

Prije samo tridesetak milijuna godina šume i travnjaci počeli su poprimati današnji izgled, ali kako se čovjek umiješao u

život, našem planetu stvaranom milijardama godina,

prijeti opasnost od njegove vlastite djece...

'MŠ, * "% '

ŠM^^SBUM-'j^^if *;-;".̂. ̂ ^^^^^g l':̂ -:̂ ^

1 ' : " - ' : ^ % ^ ^ > ~ „..•••• Jm •- "3*^ '̂̂ >:«^*' ' -r« '' ., .,-

• ^ ' "JI * ' •-i i f ''*|̂ fl̂ ':̂ "

^^j*

/

i

: i

-̂ 4_it^lMHHMin^^«^P

4i .alf

' . ' t i ^ M i ^ ^ ; « ^^^H^^iT^^^ t^^^KanS

. ^

1 < -s - :.%

^ ^ ^ ' ' ^ ^ i ^ ^ ^ ^ M ^ r ' ^ g ^ ^ ^ ^

U prirodni proces rađanja i umiranja vrsta umiješao se i čovjek, a to može hiti pogubno...

ra obilježavali su i posebno sla­vili prvi dan proljeća kao sim­bol obnavljanja života. Tri tisuće godina prije nas, čovjek je sagradio Stonehenge iz blo­kova stijena poredanih upravo tako da mjere točno vrijeme proljetnog ekvinocija. Taj dan svoj najdublji značaj ima u hu­manom odnosu čovjeka prema prirodi. Glavni tajnik U Tant proglasio je Dan planeta Zem­lje i o njemu govorio na Svečanoj mirovnoj konferen­ciji u Ujedinjenim narodima 21. ožujka 1971. Njegov na­sljednik Waldheim potvrdio je Dan planeta Zemlje na svečanoj ceremoniji Mirovne konferencije UN-a , koja se za­tim održavala svake godine 20. ili 21. ožujka.

Američki Kongres i pre­dsjednik Ford 1975. podupiru zamisao i potiču obilježavanje Dana planeta Zemlje 21 . ožujka: »Zemlja će nastaviti s regeneracijom svega živog svijeta samo tako dugo dok mi, i svi ostali ljudi na svijetu, čini­mo svatko svoj dio u očuvanju prirodnih izvora. To je odgo­vornost svakoga ljudskog bića. Svatko od nas može pridonijeti povećanju produktivnosti na Zemlji, ali u skladu s priro­dom.«

Dne 25. studenoga 1996. odvijala se UNESCO-ova na­rodna konferencija »Čovjek i njegov okoliš« kad je, u vrijeme stanke za ručak, Cyn-thia Wayburn, jedna iz skupine mladih lidera u odboru Mc­Connella, izložila novu zami­sao i pokazala zastavu Zemlje. Mnogi sudionici konferencije oduševljeno su je poduprli.

U siječnju 1970. počelo se razmišljati o održavanju mir­nih studentskih prosvjeda za

28 / Časopis Hrvatske šume

okoliš na dan 22. travnja. Odlučeno je da će se ti pro­svjedi održavati svake godine pod nazivom Dan planeta Zemlje. Prosvjed se pretvorio u općenarodni događaj i pobu­dio veliku pozornost. Zahvatio je zamalo cijelu Zapadnu oba­lu.

U godini 1971. senator Gaylord Nelson proglašava treći tjedan mjeseca travnja »Tjednom za Zemlju« kao godišnju manifestaciju.

Koncept mirnog prosvjeda ekspandira dvadeset godina ka­snije u gotovo svenarodni pro­svjed pod vodstvom studenta prava s Harvarda, Denisa Hajesa, koji 1990. postaje pre­dsjednikom za koordinaciju Dana planeta Zemlje. Dvjesto milijuna sudionika iz 141 zemlje uključilo se naime u obilježavanje dvadesete obljet­nice. Nov naraštaj usredotočio se na oporabu, kisele kiše, smanjivanje opasnog otpada i problem tropskih šuma. Te godine izlazi cijeli niz časopisa koji obrađuju temu zaštite okoliša.

Godine 1991. Earth Day International, neprofitna orga­nizacija, registrirana u Kanadi i SAD-u, postaje organizacija za koordinaciju akcija prigodom Dana planeta Zemlje na međunarodnoj razini.

Što smo do sada radili u našoj zemlji i što pripremamo?

U Hrvatskoj se Dan plane­ta Zemlje organizirano obi­lježava od 1990. godine:

Časopis PRIRODA od 1. veljače 1990. u broju 760 prvi objavljuje poziv: »Budite i vi su­dionikom velikog međunarodnog projekta Dan za planet Zemlju (Earth Day) 22. 4. 1990. Orga­nizirajte tribine! Učinite i vi nešto korisno za zaštitu našega bolesnog planeta!«

Od 1991. do 1996. u koor­dinaciji nevladine udruge »Društva za unapređenje kva­litete življenja« organiziraju se masovne, medijski dobro popraćene, aktivnosti. Bile su kulturni događaj u Zagrebu, koga se sjećamo po koncertima Paula Wintera, izložbama, saj-

Kako je Zemlja postala Zemlja

Tijekom 4,5 milijarde godi-na duge povijesti

našeg planeta, njegova se slika neprestano mijenja­la. Stvarali su se i putovali kontinenti, nastajala i presušivala mora i oceani, rađalo se i izumiralo na tisuće životinjskih i bilj­nih vrsta. Neka od tih bića ostavila su nam tra­gove u stijenama, fo sile.

Milijardu je / godina Zetnljina djetinjstva pro­teklo do trenu­tka kad se u prao ceanima pojavio prvi život, a tek tri milijarde godina kasnije davni je predak današnjih paprati gornjim dijelom stabljike izvirio iz vode.

Od tada je naselja­vanje kopna teklo nezau­stavljivim koracima. Kop­nene su biljke dale hranu i zaklon prvim kopnenim životinjama, kukcima i vodozemcima. U doba karbona, pred više od tri­sto milijuna godina, pra­šume golemih papratnja-ča prekrivale su Zemlju, dajući materijal za gole­ma svjetska ležišta uglje­na.

Zahladnjenje i suša krajem paleozojske ere promijenili su sliku pla­neta. Nestale su goleme prašume, a naglo se razvila nova biljna skupi­na, golosjemenjače, me­

du kojima neke rodove možemo prepoznati i u današnjim šumama.

Najsavršenije kopne­ne biljke, cvjetnice, poja­vile su se na Zemlji prije više od 140 milijuna godi­na, a nagli su procvat doživjele od sredine razdoblja krede. Među biljnim fosilima starim

tridesetak milijuna godina možemo prepoznati već više od polovi­ce današnjih

rodova kritosje-menača, a u to su

doba šume i tra­vnjaci počeli popri­

mati današnji izgled.

Naglo zahlađnjenjee prije 2,5 milijuna godina znatno je utjecalo na zemljopisnu rasprostra­njenost biljnih zajednica. Doba oledbi izmjenjivala su se s toplim razdoblji­ma, te se i kopnena flora u više navrata selila od sjevera prema jugu i na­trag. Danas se u prirodni proces rađanja i izumi­ranja vrsta umiješao i čovjek. Našem zelenom planetu koji se stvarao milijardama godina ovaj put prijeti opasnost od njegove vlastite djece. Naučimo što više o svijetu u kojem živimo, jer samo ono što dobro poznajemo možemo iskreno voljeti i štititi.

movima, glazbenim programi­ma i drugim prigodnim prire­dbama. Nažalost su zamrle, iako je zbog njih, po ocjeni međunarodnih subjekata, go­dine 1993. grad Zagreb, odnosno Hrvatska, uvrštena među tri vodeće zemlje u svijetu po originalnosti i publicitetu ostvarenih akcija.

Za uspješno provedene akcije, predsjedniku Društva, Zlatku Pejiću, dodijeljeno je priznanje međunarodne orga­nizacije Earth Day Internatio­

nal na svečanosti u zgradi U N - a u N e w Yorku. Tom prigodom isto priznanje, među ostalima, primili su i potpre­dsjednik SAD-a Al Gore, Jac-ques Cousteau (Francuska), glazbenik Sting (Velika Brita­nija), senator Inoke (Japan) i Robcrt Redford (SAD).

Od uspostave državnosti godine 1990. do dana. Pokret prijatelja prirode »Lijepa naša«, u suradnji s Ministar­stvom prosvjete i športa,

Državnom upravom za zaštitu prirode i okoliša. Katoličkom crkvom, gospodarstvenim i drugim čimbenicima s pod­ručja zaštite okoliša, ulaže ve­like napore u ostvarivanju bit­nih odrednica uspješnog od­goja i obrazovanja za okoliš. Rezultat je svima, a pogotovo učenicima osnovnih škola, do­bro poznati Ekološki kviz »Lijepa naša«. Upravo od Dana planeta Zemlje pa do Svjetskog dana zaštite okoliša organiziraju se natjecanja za središnje Državno i svehrva-tsko natjecanje i susret osnov­nih Ifeo/a.Ovogodišnja je no­vost što će se osnovnoškolcima pridružiti i učenici srednjih škola iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih država gdje u većem broju žive Hrva­ti.

Predsjednik Republike Hr­vatske dr. Franjo Tuđman pozvao je 1995., prigodom Dana planeta Zemlje, sve građane Hrvatske da se uključe u razmišljanja o sudbini našega planeta, a pri tome je istaknuo iznimna prirodna i kulturna bogatstva Lijepe naše koja mo­ramo očuvati.

Dan planeta Zemlje ušao je danas u sve zaštitarske kalen­dare, kao jedan od najvažnijih datuma svih svjesnih stanov­nika Zemlje.

Nema u nas škole ili nevla­dine udruge s područja zaštite prirode i okoliša koja na pose­ban način ne obilježava 22. travnja. Tako, već treću godi­nu zarcdom, nevladina udruga »Planet Zemlja« uoči Dana planeta Zemlje organizira eko-loško-športsku manifestaciju »Trka Hrvatski nacionalni parkovi«.

Naravno, ovdje ne može­mo nabrojiti sve akcije koje su se provodile ili se pripremaju diljem Lijepe naše, a zacijelo za sve i ne znamo. Nadamo se da će organizatori i sudionici takvih akcija imati razu­mijevanja i da se neće ljutit: ako nisu spomenuti. Budu nam pisali o tome što rade pripremaju, mi ćemo to rado objaviti. Pripremio:

Z. Lončarić

Časopis Hrvatske šume / 29

UPRAVA SUMA NOVA GRADIŠKA - IZRAĐENA PROCJENA OPASNOSTI

Nadzorom do kvalitetne zaštite na radu

E 3 Prema Zakonu o zaštiti na radu C S obvezni smo načiniti Procjenu opasnosti, ^ 3 koja j e rađena sukladno dogovoru s E | Državnim inspektoratom. Odjelom za • • 3 nadzor, za svaku Upravu šuma zasebno, | " | u kojima su utemeljeni Odbori za zaštitu E i na radu, na čelu kojih su upravitelji

•Uprava. Sve to ukazuje na to da naše Poduzeće ovoj problematici poklanja ve­liku pozornost, navedena procjena j e te­melj naših budućih aktivnosti u praktičnom radu, ali i normativnom dijelu, a prvi korak je poboljšanje akata iz zaštite na radu, koje će izraditi zadužena Služba u Direkciji »Hrvatskih šuma« -naglasio je u uvodnom izlaganju dipl. itig. Perica Frković, rukovoditelj Službe zaštite na radu našega Poduzeća na sastanku Odbora ZNR-a , početkom ožujka u N o ­voj Gradiški. Dodao je, kada j e riječ o Društvu ograničene odgovornosti ove Uprave, da će i ono načiniti svoju samo­stalnu procjenu.

Odgovornija uloga stručnog suradnika

- N o v o m sistematizacijom i aktima iz zaštite na radu bit će bolje riješeno po­punjavanje i potpisivanje propisanih obrazaca te aktivnosti u svezi s nezgoda­ma na radu: izlaskom na teren, uviđajem i dr. Stručni suradnik zaštite na radu do­bit će kvalitetniju i odgovorniju ulogu, a predviđeno je više ovlaštenika, je r bez sa­moga nadzora nema kvalitetne zaštite na radu - zaključio j e Frković.

Upoznavajući nazočne o izrađenoj Procjeni opasnosti, mr. Vesna Buhanović, predstavnica zagrebačke »Ergonomike« d.o.o. i voditeljica stručnoga tima na izradi, istaknula j e da su Pravilnik o izradi procjene opasnosti i naputak normativni akti koji su bili osnovica pri izradi. Nakon detaljne analize primjene zaštitnih mjera, predložila j e Plan mjera za poboljšanje zaštite u novogradiškoj Upravi te na razi­ni »Hrvatskih šuma«. Napomenula j e kako sudjelovanje Zaposleničkoga vijeća u izradi Procjene ne bi, prema j e d n o m tumačenju, bilo dobro, jer ono predsta­vlja samo zaposlenike, ali ne i poslodavca. Naime, članovi ZV-a iznose samo stavove zaposlenika i svoje osobne stavove, koji su nerijetko nerealni.

Manjkavosti procjene Slavonskobrodski inspektor zaštite

na radu Antun Bogetić smatra kako j e Procjena morala biti izrađena sukladno

pripadajućem Pravilnik i naputku, no nije rađena u svim elementima po redoslijedu kako to zahtijeva Pravilnik, a procjeni nisu priloženi određeni akti, koji bi m o ­rali biti njen sastavni dio. Također nisu obrađeni unutarnji transport, procjena opasnosti radionice i opasne tvari. In­spektor predlaže da se na idućim sastanci­ma Odbora obvezno raspravlja o izvrše­n im obvezama tijekom tromjesečnih razdoblja. Također, zaposlenike na rad­nim mjestima s posebnim uvjetima treba obvezatno slati na zdravstvene preglede te zahtijevati da se utvrde zdravstvene spo­sobnosti za sve predvidive izvore opasno­sti. S obzirom na zaštitnu opremu, na te­renu j e prisutna neodgovornost i nemar­nost te j e stoga potreban strogi nadzor. Šumari moraju osobitu pozornost posve­titi s tručnom osposobljavanju zaduženih zaposlenika za zaštitu na radu.

SINDIKAT I UPRAVA

Jasan prikaz stanja i mjera Upravitelj novogradiške Uprave dipl.

ing. Mladen Sertić podsjetio j e nazočne da nova Uprava djeluje od početka 1995. godi­ne te jedno vrijeme nije imala stručnoga su­radnika za zaštitu na radu. S obzirom na to daje na to mjesto nedavno postavljena dipl. ing. šumarstva Jasenka Kovačević, očekuje se daleko bolji rad i uzajamna suradnja. Prvi put, nastavlja upravitelj, novogradiška Uprava ima jasan prikaz stanja i mjera koje ubuduće treba provesti u okviru zaštite. Istaknuo je problem nabave zaštitnih sred­stava, jer se veći dio nabavlja posredstvom Direkcije »Hrvatskih šuma«, a Uprava nema pritom nikakvih nadležnosti, kao što ne može utjecati ni na normativni dio. N a ­pomenuo je kako prema radionici Društva ograničene odgovornosti, kao druge pravne osobe, Uprava ne bi trebala imati glede procjene nikakvih obveza. (I. T.)

Pravilnik o plaćama problem broj jedan starstva zaštite normalizi­raju«, na likvidnost poduzeća koja je često (bila) upitna. Dvoje i godina, rekao je di­rektor, u kojoj će se rješavati i status Hrvatskih šuma kao javnog poduzeća i njegova transformacija u holding, jednako kao i pozicija sadaš­njih D.O.O. transporta i građevinarstva koji su »ishi­treno izdvojeni«. O finan­cijskim rezultatima poslo­

vanja poduzeća sindikalcc je izvijestio Vlado Đurašin.

Problem broj jedan za sindikat su plaće odnosno Pravilnik o plaćama »koji je prečesto i parcijalno dopunjavan a odnosi i razlike koji su uspostavljeni teško su održivi treba ih mijenjati«. Predsjednica Colnar ističe i pro­bleme u nekim D.O.O.-ima u kojima kasne plaće te s terenskim dodacima. Željko Cutva-rić posebno naglašava problem velikog broja invalida rada te predlaže donošenje novog Kolektivnog ugovora dok Zovak misli da naj­prije treba riješiti glavne statusne probleme poduzeća. Vlado Drožđan ponajprije želi zajednički nastup sindikata i Glavnog zaposleničkog vijeća »jer u prošlosti se često radilo s različitih stajališta«. Uz najvažnije već spomenute probleme GZV će se zalagati da objekti društvenog standarda budu u skladu s mogućnostima obnovljeni i dostupni radni­cima, (m)

Postignut je načelni dogovor o suradnji između sva tri šumarska sindikata i Glavnog zaposleničkog vijeća s jedne i rukovodstva poduzeća s druge strane. Ako se sporna pi­tanja neće moći riješiti dogovorom, sindikati će interese radnika braniti i ostalim sindikal­nim sredstvima, rečeno je na sastanku između direktora Hrvatskih šuma ing. Zeljka Ledinskog i predsjednika šumarskih sindika­ta Gordane Colnar (Hrvatski sindikat šumar­stva), Zeljka Cutvarića (Sindikat zaposlenih u šumarstvu Bjelovar) i Ivana Zovaka (Samo­stalni sindikat šumarstva) te predsjednika GZV Vlade Drožđana.

Želimo javnost rada u svim segmenti­ma, a nagomilane probleme pokušat ćemo rješavati zajedno, rekao je Lcdinski. Nabraja­jući neke podsjetioje na odnose s drvnom in­dustrijom »koji se poboljšavaju«, nesporazu­me s bivšom Državnom upravom za zaštitu prirode i okoliša »koji se osnivanjem Mini-

30 / Časopis Hrvatske šume

IN MEMORIAM

mr. se. ONDREJ LOVAŠ 1944-2000.

Zar je ovo stvarno istina, zar je baš tako mora­lo biti? Stoje oko nas ili iznad nas, što otima i gasi živote, razara obitelji, prekida ljubavi,

zavija u crno, odvodi u prazninu? Tko je Vjerosla-vi oteo supruga, Ivoni i Vladimiru divnoga oca, a hrvatskoj šumarskoj struci nadasve vrijednog znalca i isto toliko moralnog stručnjaka?

U ovom istom gradu na Dravi, 16. listopada 1998. opraštali smo se također od naših kolega šumara, Josipa i Hrvoja Sikore, surovom nesrećom istrgnutih iz života, obitelji, od svih nas. Koga da pitamo, tko nam može sve to objasniti?

Možda se sva istina i svi odgovori nalaze viso­ko iznad nas. Zar i naši hrastovi koji umiru stojeći, težeći pogledom svojih krošanja stići u vječne visine, ne traže odgovor baš od neba, od sunca, kiše i vjetra. Tamo je negdje sakrivena isti­na o tome tko će koliko i do kada živjeti, a tko će napustiti ovaj svijet i otići u vječnost, jer ionako, čovjekov život nije ništa drugo već putovanje u smrt.

Na tom putu, Ti si Ondrej ostavio trag do­stojan velikog čovjeka. Rođen u Gložanu, srcu Bačke u susjednoj Vojvodini gdje si se i školovao, diplomirao si na Šumarskom fakultetu u Beogra­du, a znanstveni stupanj magistra iz područja zaštite šuma stekao si na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Sve svoje vrijeme proveo si radeći u Slavoniji i Baranji. Od »Jelena« Bilje, do ŠG-a Osijek i »Slavonske šume« u Vinkovcima. Istinski zaljubljenik u struku, našu »zelenu religiju«, djeli­ma si svjedočio najvrjednija obilježja stručnjaka i čovjeka. Nije onda čudo što si bio cijenjen u svojoj sredim, što si od 1. siječnja 1991. bio ime­novan rukovoditeljem Proizvodnog odjela u Upravi šuma Osijek.

Od 15. siječnja 1999. potvrda u struci dolazi imenovanjem na funkciju stručnoga suradnika za uzgajanje šuma Direkcije »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb. Neumoran, svojim si stručnim izvješ­tajima, analizama i radovima suvereno dominirao medu stručnjacima. I još smo nešto trajno prepoz­navali u Tebi, nije bilo problema kojem nisi prilazio kao izazovu, upravo stvaralačkim nemirom znan­stvenika. Treba li onda reći da su i u znanosti ostali rezultati Tvoga vrijednog rada. Od mnoštva za­paženih radova, posebno u području zaštite curoameričkih topola, možda ipak treba istaknuti da si zajedno s dr. Borisom Hrašovcem, znanstve­nim radom nastupio na Internacionalnom savjeto­vanju o topolama od 4.-7. listopada 1996. u Budimpešti. Bio si, to je samo potvrda Tvoga rada, i član Međunarodnog savjeta za topole.

Od naših prvih kontakata, nakon osnivanja »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, od našeg za­jedničkog boravka na FAO-kongresu o topolama u Španjolskoj, znam to i još mnogo toga što sam bezbroj puta s kolegama potvrdio, bio si prepoz­nat i poznat po čestitom, odanom i čvrstom stavu prema znanstvenim istinama, prema postulatima struke i iznad svega poštenom i korektnom od­nosu prema kolegama.

Ovih smo zadnjih dana, često bili zajedno, vrijedno surađivali na analizi naših planova, i po mnogi puta divili se i bez ostatka vjerovali u Tvoje analize. Znali smo da govoriš samo ono što misliš, a mislio si stručno i samo čestito. Shvatili smo živeći ovo zadnje desetljeće ovog stoljeća s T o ­bom, koliko i zašto vrednuješ život samo po količini slobode, ma koliko on takav može biti i težak, jer si znao da volcći slobodu, voliš druge, dok oni koji vole moć, vole samo sebe. Osim svih Tvojih sjajnih kvaliteta, neka mi bude dopušteno naglasiti još saino jednu; meni si pričao s koliko si odanosti i srca stao na branik naše zajedničke do­movine u prošlom ratu. Shvatio sam sada svu sna­gu i poruku one misli B. Shawa »Život izjednačava sve ljude; smrt otkriva odličnike«.

Ondrej, ako nam nebo otkrije zašto si morao otići, ako je to sudba, onda znaj da smo Te poštovali i voljeli, dijeleći sve ove zajedničke godi­ne s Tobom, svu ljepotu zajedništva, kolegijalno­sti i sav trud kojeg smo morali uložiti da bi hrvat­sko šumarstvo izranjavano u ratu izašlo sa što manje žrtava.

U ime svih Tvojih kolega i prijatelja iz »Hr­vatskih šuma«: Ice, Joška, Stipe, Pavla, Jasenke, Ivice, Zeljka, Mladena, Branka, i mnogih s koji­ma si surađivao, oprostit ču se rodoljubnim stihom Tvojega Slovaka Eugena šuchorija:

AKA SI Ml KRASNA AKA SI Ml KRASNA TY RODNA ZEM MOJA KRASNE I TIE HORY, KOL TEBA ČO STOJA.

KRASNE JE I NEBO NAD TYMIHORAMI ŽEHNAM FA VITAM FA VDAČNVMI SlIAMI.

Znam da ćeš živjeti u srcima onih za koje si živio, koje si ljubavlju darivao. Neka Tvoju dušu, ovog prvog proljetnog dana, popodnevni lahor ponese u vječni smiraj ovih šuma, tamo ćemo se sretati s Tobom, tamo će živjeti naša sjećanja na Tebe Ondrej, kao divnog stručnjaka i čovjeka.

Tvojoj supruzi, kćerki, sinu i rodbini iskrena sućut u ime svih kolega iz »Hrvatskih šuma« i svih članova Hrvatskog šumarskog društva, a Tebi naš Ondrej, velika hvala i vječna slava!

Tomislav Starčević

Časopis Hrvatske šume I 31

IZ RADA PLANINARSKOGA DRUŠTVA »ŠUMAR« ZAGREB

j-mi ypvn na

D rugoga vikenda u ožujku slovenski planinari svake godine organiziraju zimski uspon na Snežnik (1796 m). N e zovu ga uzalud zimskim, jer u to doba kada zima

zamjenjuje proljeće, a na usponu se još uvijek nađe i do metar snijega. Na uspon sam se ove godine uputio sam a i vrijeme me je poslužilo. Bilo je prekrasno! Gore plavo nebo, a pod nogama netaknuta bjelina. Vrlo hladno! Tek poslije podneva nakupljaju se oblaci i ja se spuštam u dolinu ispunjen ljepotom prirode i s mislima »vidimo se dogodine«... -J^

^ B. K

Na vrhu Snežnika - il96 m

^^ ^

a tradicionalnom su­sretu planinara Sla­vonije, na »Papuč-

kim jaglacima«, ove godine prvi su puta došli i naši čla­novi iz Zagreba i Osijeka, njih dvadesetak.

Već osamnaest godina H P D »Sokolovac« iz Po­žege priređuje početkom proljeća susret planinara na obroncima Papuka, a ove godine okupio se rekordan broj, više od 3000 poklo­nika i ljubitelja prirode i šetnje po šumama i Ve-ličkim livadama na kojima je rascvjetalo prvo proljetno cvijeće, koje je svima ostalo u nezaboravnom sjećanju.

I ovoga puta među našim članovima bilo j e nekoliko generacija, od onih najmlađih od tri i četi­ri godine do onih preko šezdeset i koju više. Naša grupa šetnjom po šumi od blizu šest sati završila je svoj planirani put na Jankov-cu pod Papukom. -^^

(Z. L.) Poslije šest sati hoda kroz papnčke šume došli smo t do Jaiikovca poznatoga planinarskog središta u Slavoniji

32 / Časopis Hrvatske šume

u dosadašnjim našim prilozima na ovoj stranici uglavnom smo imali prilike vidjeti fotografske zapise naših čitatelja koji su prikazivali šumu i šumske predjele i krajo­like.

Za danas smo odabrali nešto drugo - sta­novnike naših šuma.

Kao i do sada jedan od najčešćih naših suradnika je dipl. ing. Zeljko Gubijan iz Vr­bovca, koji nam je i za ovaj broj poslao za­nimljive radove.

Urednik

Ja sam zadužen za pletenje mreže po šumi, ne miješajte mi se u posao!

Pusti meee daaa spaaavvaaami