TIPOLOSKE KARAKTERISTIKE RUSKOG REALIZM

SEMINARSKI RAD

www.BesplatniSeminarskiRadovi.comTEMA: TIPOLOKE KARAKTERISTIKE RUSKOG REALIZMA

LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ

SADRAJ4UVOD

4ZNAENJE POJMA REALIZMA

5NASTANAK POJMA I IRENJE ZNAENJA

6OBILJEJA EUROPSKOG REALIZMA

8RAZVOJNE FAZE REALIZMA

8Predstavnici ruskog realizma

9LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ

11O ROMANU

12FABULA

15LIKOVI

15Ana Karenjina

16Vronski

17Karenjin

18LJevin

19ZAKLJUAK

20Literatura

UVODZNAENJE POJMA REALIZMARealizam (termin potjee iz latinskog jezika res stvar, realis stvaran, predmetan) u znanosti o knjievnosti javlja se u vie znaenja.Kao knjievnohistorijski tipoloki pojam oznaava: knjievni i umjetniki pravac koji nastoji stvarnost prikazati vjerno, bez strasti, objektivno i bezlino. knjievnu epohu u kojoj dominira pravac realizma izmeu tridesetih i devedesetih godina 19 stoljea. stilsku formaciju, odnosno knjievnopovijesnu cjelinu s nadindividualnim i nadnacionalnim stilskim jedinstvom.

Kao bezvremenska kategorija, realizam oznaava:

knjievnu metodu (kompleks postupaka, izraajnih sredstava i umjetnikih afiniteta), koji se javlja u svim knjievnostima od antike do danas. Realistiku metodu oznaava knjievnost koja prikazuje stvarnost kakvom je, ali i kakva je mogua prema zakonu vjerojatnosti i nunosti, odnosno knjievnost koja je uvjerljiva u odnosu prema objektivnoj stvarnosti.

NASTANAK POJMA I IRENJE ZNAENJA Termin realizam prvo se javlja u filozofiji 18. stoljea, dok se u knjievnosti primenjuje tek od 19. stoljea. Friedrich Schiller i Friedrich Schlegel meu prvima upotrebljavaju ovaj pojam. Govorei o "realizmu u pjesnitvu" ovim se pojmom oznaava suprotnost idealizmu.

U francuskoj kritici pojam realizam susreemo u jednom lanku asopisa "Mercure francais" iz 1826. godine. Meutim, znaenje knjievne kole ili pravca u Francuskoj dobiva tek u raspravama koje su se vodile oko Courbetovih slika, i posebno zahvaljujui lancima Champfleuryja objavljenim u njegovoj knjizi Realizam (La Realisme, 1857). U anglosaksonskim knjievnostima termin realizam javlja se 50-tih godina 19. stoljea, iako pokreta pod tim nazivom nema sve do 80-tih godina 19. st. U njemakoj knjievnoj kritici javlja se termin poetski realizam u znaenju suprotnom od onog koje je realizmu pridavala francuska kritika. U Italiji se 80-tih godina javlja realizam pod nazivom verizam. Pisarev svojim djelomRealisti (1864.) uvodi pojam realizam u rusku knjievnu kritiku, s tim to kod njega to jo uvijek nije knjievnopovijesni termin, nego oznaka za idejni stav dijela ruske inteligencije. enoa prvi je upotrebio ovaj pojam u Hrvatskoj 70-tih godina 19. stoljea, u kojoj se kao pravac realizam formirao tek poetkom 80-tih 19. stoljea. Pojam realizam uvodi u srpsku knjievnu kritiku Svetozar Markovi (Pevanje i miljenje, 1868.;Realnost u poeziji1870.).

Poetkom tridesetih godina sovjetska nauka o knjievnosti usvojila je tipologiju metoda koje se u povijesti izmjenjuju. Utvruje se da je realistiki pristup prisutan u zapadnoeuropskoj knjievnosti od Ilijade i Odiseje do pisaca dvadesetog stoljea. U teorijskim se raspravama govori o antikom realizmu, realizmu u srednjovjekovnoj knjievnosti, realizmu renesanse, prosvjetiteljskom realizmu, romantinom realizmu, maginom realizmu. U usvojenoj sovjetskoj tipologiji metoda realizam je suprotstavljen modernizmu u suvremenoj knjievnosti. Meutim, francuski marksist R. Garaudy u svojoj knjiziRealizam bez obalaprimjenjuje pojam realizam i na modernu knjievnost(djela Kafke i dr.) Za Ericha Auerbacha (Mimesis, 1946.) pojam realizam jest izvanvremenska i nepovijesna kategorija.

Postupno irenje znaenja pojma zahtijevalo je da se uvijek tono odredi u kojem znaenju je termin realizam upotrijebljen.

OBILJEJA EUROPSKOG REALIZMA

Realistiki pristup prisutan je od antike do danas. U osnovi ovog pojma je antiki mimezis u znaenju podraavanja stvarnosti. Tridesetih godina 19. st. realistiki pristup postaje dominantan u zapadnoeuropskoj knjievnosti. Prevladavanje realistikog pristupa dovodi postepeno do izgraivanja knjievnog pravca realizma, odnosno stilske formacije (pojam koji uvodi Aleksandar Flaker i kojim se precizira znaenje knjievnog pravca) realizma. Namjera realistikih pisaca 19. st. nije puko podraavanje i prenoenje stvarnosti. Oni knjievnosti pridaju novu funkciju gnoseoloku, spoznavanja drutvenih odnosa. Ta je funkcija u svojoj sutini drutveno-analitika. Dovodei u uzajamne odnose likove koji su socijalno-psiholoki motivirani, realistiki pisac podvrgava analizi posebne tipove drutvenog ponaanja pruajui umjetnikim sredstvima itaocu spoznaju drutvenih odnosa.

Stilska formacija jest knjievnopovijesni pojam koji uvodi Aleksandar Flaker, oznaavajui povijesno nastalo nadindividualno i nadnacionalno stilsko jedinstvo. Utvrivanje odlika stilske formacije realizma postie se stilskom interpretacijom srodnih knjievnih djela, a ne na osnovu programskih samoodreenja knjievnih pokreta ili kola. Stilsku formaciju realizma ine one zajednike osobine koje povezuju nesporna realistika djela nastala sredinom 19. stoljea, one zajednike crte koje razgraniavaju realizam od stilske formacije romantizma, i od onih knjievnopovijesnih pojava koje se unutar stilske formacije realizma razvijaju i oznaavaju poetak njegove dezintegracije, odnosno raspadanja, a koje se obiljeavaju opim terminom modernizam.

Za razliku od romantizma u realizmu prozni knjievni oblici ostvaruju dominaciju roman, pripovjetka, novela. Fabula je podreena temeljnom postupku realizma otkrivanju likova. Fabula se oblikuje tako da se lik podjednako prikae i osvijetli i kao drutveno, i psiholoko i intelektualno bie. Svojstvene su joj socijalno-psiholoke motivacije. Istie se ovjekova uvjetovanost drutvenom i prirodnom sredinom. Deskriptivnost (opisi pejzaa, enterijera, portreta, karaktera, sredine, atmosfere) u realizmu je u funkciji socijalno-psiholoke karakterizacije. Odlikuje se fotografskom preciznou i detaljnou. esti su primjeri metaforike karakterizacije kada se opisom ambijenta predoavaju karakterne osobine ili psiholoko stanje junaka. Realisti stvaraju reprezentativne knjievne likove - Eugen de Rastignac (Balzaka), Emma Bovary (Flaubert), Julien (Stendhal), Ana Karenjina (Tolstoj). Realistiki likovi nisu nosioci samo jedne karakterne osobine, ve niza razliitih, esto iznenaujuih osobina. Oni nisu jednodimenzionalni, ve reljefni i viedimenzionalni. Realistiki oblikovan lik je promjenljiv i prikazan u svom razvoju. Fabula se esto i zasniva na praenju promjena kroz koje realistiki lik u odnosima s drugim ljudima prolazi. U skladu sa socijalno-psiholokim motivacijama likovi otkrivaju razliite osobine u interakciji s drugim likovima.

Realizam je razvio teoriju o tipinosti i naelu tipizacije i individualizacije, kao i naelo uvjerljivosti likova. Prema naelu tipinosti realistiki likovi su predstavnici svoga vremena, odreenog prostora i drutvene grupe. Realistiki lik mora biti uvjerljiv, da podsjea na stvarnog ovjeka i u isto vrijeme individualiziran, poseban, razliit od drugih. Realistiki se pripovjeda razlikuje od romantiara u tenji da se distancira od stvaranih likova, od svijeta knjievnog djela, nastojei da pripovjeda objektivno. Realist izbjegava komentirati postupke svojih junaka. Zato preovladava forma pripovjedanja u treem licu, "on"-forma. ak i kada je pripovjeda prisutan u prvom licu, "ja"-forma, objektivnost se postie zaklanjanjem pripovjedaa iza uloge tobonjeg prireivaa pronaenog rukopisa (pseudo-dokumentarna tehnika) ili tehnikom iskaza (uvoenje junaka pripovjedaa koji okupljenima pria o dogaajima u kojima je sudjelovao ili je bio svjedok). Jezik pisca i likova razlikuje. Pribjegavaju diferenciranju jezika svojih likova, uvode se argonizmi, dijalekti, sociolekti... Jezik postaje sredstvo karakterizacije i individualizacije likova.

Pojava realizma esto se dovodi u vezu s usponom graanske klase. U to vrijeme cilj knjievnog stvaranja postaje spoznaja zakona drutvenih odnosa. Knjievnost zadobiva funkciju spoznavanja, sutinski drutveno-analitiku, pa prema tome i kritiku. Takva ambicija pisaca potaknuta je razvojem pozitivizma u znanosti, i materijalizma u filozofiji. Analitinost i kritinost doprinose razvoju humoristinih i satirinih anrova. Realistiko djelo nastoji prikazati drutvenu stvarnost sa svim vrlinama i manama, s klasnim antagonizmom, moralnim i psiholokim karakteristikama. U tom svom nastojanju zahvaa sve drutvene slojeve i drutvene grupe.

RAZVOJNE FAZE REALIZMAU stilskoj formaciji realizma u razvijenim knjievnostima mogu se izdvojiti posebne razvojne faze:

- rani realizam, tridesetih godina 19. st. (Balzac, Stendhal, Dickens, Gogolj),- razvijeni realizam, pedesete i ezdesete godine 19. st. (braa Goncourt, Flaubert, Daudet, Thackeray, Turgenjev, Gonarov, Keller),

- visoki realizam (Dostojevski, Tolstoj), poslije ega nastupa opadanje, odnosno dezintegracija realizma.

Dezintegracija realizma ogledava se u naruavanju ravnotee izmeu socijalnog, psiholokog i intelektualnog sadraja; u naglaenoj psihologizaciji likova, unoenju izrazito simbolikih vrijednosti, nefunkcionalnosti opisa. To je period sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljea u razvijenim zapadnoeuropskim knjievnostima kada se razvijaju naturalistiki i impresionistiki oblici uz trajanje realistikih oblika.

Predstavnici ruskog realizma Nikolaj Vasiljevi Gogolj

Lav Nikolajevi Tolstoj

Fjodor Dostojevski

Ivan Sergejevi Turgenjev

Ivan Gonarov

LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ

Leo Nikolaievic, Grof Tolstoj roden je blizu Moskve 28.08.1828. godine u staroj aristokratskoj obitelji. Ostao je siroce u devetoj godini ivota, odgojen je i obrazovan kod tetke. Godine 1844. upisao je Sveucilite Kazan gdje je na njega veliki utjecaj izvrio fancuski pisac Jean - Jacques Rousseau. Napustio je sveucilite 1847. godine bez diplome.Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj bio podijeljen u sebi: lako se odavao potpuno ludim provodima, imao je osjecaj krivnje i nije znao zato. Sit gradskog zivota, odlazi na selo gdje seljaci ne prihvacaju njegove oklone "jer im nije jasno zato bi plemic zelio pomoci seljacima. Neshvacen i razocaran, vratio se u Moskvu gdje provodi jo dvije godine ziveci na visokoj nozi". Njegovi dnevnici pokazuju ga kao neumornog mladica u potrazi za kockanjem i nocnim provodima sa zenama. Njegova karijera kao pisca pocinje 1852. godine. Godine 1851. ukljucio se u rat prateci svoga brata Nikolaia.Vojsku naputa 1855. godine i tada putuje po Europi. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. godine od tuberkuloze i tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogoden. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj rekonstruirao u svom djelu Ana Karenjina "i to u liku Levinovog brata, koji se isto tako zvao Nikolai".Godine 1862. Tolstoj je ozenio Sonju Andejevnu Behr. Od tada pie svoja najznacajnija djela: "Rat i mir" od 1864. do 1869. godine, a "Anu Karenjinu" zavrio je 1876. godine. U svojim knjigama Tolstoj se uvelike sluzio vlastitim iskustvima, ali i iskustvima drugih oko sebe. To je najbolje vidljivo u "Ani Karenjinoj".Izjavio je da je oduvijek zelio napisati knjigu o suvremenom zivotu. Brak bi bio glavni problem, a preljub zaplet radnje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu "Ana Karenjina". Preljub je grijeh koji je i sam Tolstoj ucinio i tako napustio dijete, a kasnije se osjecao krivim zbog toga cina. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku, u Ani Karenjinoj. Anom je Tolstoj zelio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina prikazao je sebe, a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove zene Sonje.Mnogi citatelji smatraju Tolstoja jednim od najvecih gospodara u oslikavanju psiholokog portreta pojedinog lika. Kasnije Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne.U svojim posljednjim godinama Tolstojevo pamcenje ozbiljno zakazuje i pati od cestih napada prilikom kojih gubi svijest. Tada bi zapitkivao pitanja o svojim rodacima koji su preminuli prije nekoliko desetljeca. Mjesec dana nakon jednog od napada, 20. studenoga, 1910. godine, Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo, nakon to je konacno odlucio otici iz Jasaje Poljane - sela u kojem je zivio.Leo Tolstoj bio je covjek mnogih cinova - vojnik, seoski plemic, pisac, ucitelj, kriticar itd. Cijelog zivota bio je borac i plivao protiv struje, ali isplatilo se jer se njegova djela danas smatraju pravim majstorskim ostvarenjima. "Ana Karenjina" svakako je njegovo najbolje i najvaznije djelo koje dananji citatelji i dalje smatraju uzbudljivim i vaznim.O ROMANU

Ana Karenjina je jedan od Tolstojevih najljepih romana, opisuje drutvenu i osobnu psihologiju toga doba. "Ana Karenjina" sadrzi dvije paralelne radnje koje se zbivaju istovremeno. Radnja se vrti oko dve ljubavi - jedne sretne (Levin i Kiti) i jedne nesuene (Ana i Vronski), koje su ustvari gotovo dvje radnje svaka za sebe. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Na temelju te dvije radnje mozemo zakljuciti vie tematskih slojeva.

Tematski gledano putevi Ane i Levina su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romanticnu ljubav iako bi to znacilo da treba uciniti grijeh - preljub; Levinov cilj je osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duevno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem zivi grijeh. Osnivni motiv i radnja, Anin preljub, isprepleten je mnogim scenama, koje su gotovo samostalne novele. Teme su uglavnom obitelj, ljubav i moral, te problemi vezani za brak. Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nain. FABULA Ana Karenjina je ena visokog dravnog slubenika Alekseja Karenjina. Njihov odnos je korektan, ali bez emocija. Roman poinje Aninim dolaskom u dom Stive Oblonskog, Anina brata. Stivina ena Doli je ba saznala da ju mu ara, te to izaziva rzdor u obitelji. Ana uskae kao diplomat i uspjeva izgladiti situaciju. Ana upoznaje Vronskog, koji ne taju svoje osjeaje, ali ona se boji veze i vraa se u Mokvu. Vronski se po prvi put ozbiljno zaljubio, te ju prati. Oni se poinju redovito viati, te se Anin mu pobuni protiv toga. Unato tome Ana se nastavlja sastajati s Vronskim i uskoro zatrudni. Vronskom to otkrije neposredno pre konjike utrke i on umalo pogiba. Njezina uplaena reakcija je javno pokazala njene osjeaje i muu priznaje svoju ljubav. On trai samo formalni brak, te udaljava Vronskog od Ane. Ana raa i u bunilu trai mua oprost. On joj oprata i prihvaa dete. Kada se oporavila Ana se vratila Vronskom i kako joj mu ne eli dati sina, uzima kerku i s Vronskim odlazi u Italiju. Kada se vratila, ulazi u kuu gde doznaje kako je slubeno mrtva. Pokuava se s Vronskim uklopiti u drutvo koje ih ne prihvaa, te zato odlaze na selo. Tu Vronski rtvuje karijeru zbog Ane i postaje mrzovoljan zbog toga. Posebno ga mui to to se njegovo djete zove Karenjin, te trai od Ane da se rastavi. No mu joj ne eli dati rastavu. Ana se sve vie otuuje od Vronskog i na kraju se baca pod vlak, a Vronski se prijavljuje u vojsku, te odlazi u rat. Levin je seoski veleposjednik, jednostavan ovjek, koji voli prirodu i Kiti. Kiti pak gleda Vronskog i kada Levin napokon skupi snagu ona ga odija. Kada shvaa da je Vronski potpuno nezainteresiran za bilo kakvu ozbiljniju vezu, ona se razboli i odlazi i njemake toplice, gde se oporavlja. Nakon povratka Vronski ju ponovo prosi i ona se udaje za njega. Njihov brak je vrst i postojan. ive u miru i srei, a zadnja poglavlja knjige posveena su Levinovim religioznom uvjerenjima. Tolstoj u stvari suprostavlja burnu i strastvenu kratkotrajnu vezu, mirnom i postojanom braku.

Radnja romana smestena je u sedamdesete godine devetnaestog stoleca,u bogate krugove petrogradskog drutva.Paralelizam radnji: sretan brak Ljevina i Kiti te tragicna veza Vronskog i Ane,pisac koristi kao komentar jedne drugoj. "Sve sretne porodice lice jedna na drugu,svaka nesretna porodica nesretna je na svoj nacin".Tom recenicom Tolstoj zapocinje roman.Ana dolazi u kucu svog brata Stive Oblomskog ne bi li pokuala spasiti njegov brak.Stivina ena Doli saznala je da je mu vara s guvernantom.Ana uspeva pomiriti strane.Ana je razumna ena,dobra majka i supruga,lepa i armantna,pleni panju drutva.Ana je u braku sa Aleksejem Aleksandrovicem Karenjinom,slubenikom dravne slube, hladnim i ugladenim covekom.Njihov brak je korektan, pun razumevanja ali nema ljubavi.Aninu strastvenost gui njegova racionalnost i odmerenost.Radnja romana zaplice se plesom organiziranim za petrogradsko visoko drutvo.Kiti,mlada Dolina sestra, dolazi na ples ocekujuci panju grofa Vronskog i skore zaruke."Ana nije bila u ljubicastoj, kako je to Kiti svakako htela, nego u crnoj,duboko izrezanoj barunskoj haljinikoja je otkrivala njena kao u staroj slonovoj kosti izvajana ramena i grudi i punacke ruke s tankom sicunom pesti.Citava je haljina bila opivena venecijanskom cipkom.Na glavi joj je, u crnoj posve prirodnoj kosi bio strucak macuhica,a isto tako i na crnoj traci pojasa sredbelih cipaka.Na izvajanom krepkom vratu bila je niska bisera".Ples je bio veliko razocaranje za Kiti i neslucen ushit za Anu.Kiti se povukla razocarana jer je Vronski plesao sa Anom i njegove su je oci sledile.Kad je Ana uvidela zaljubljenost u ocima Vronskog urno naputa ples pre vecere i drugog dana putuje iz Moskve.Vronski, koji se prvi put zaljubljuje, sledi je istim vlakom i otvoreno joj sapotava svoje namere.U Ani je pobudena strast davno zatomljena njezinim racionalnim brakom i ona se nece moci suzdrati otkrivi ponovo u sebi enu.Ana i Vronski cesto se vidaju.Glasine se ire.U pocetku se veza odobrava jer je prirodno da dame imaju nekog za flert, ali kad to postaje ozbiljno bivaju osudeni.Karenjin moli Anu da prikrije vezu zbog skandala koji bi ocrnio njegov ugled.Ana ostaje u drugom stanju i to saoptavaVronskom,neposredno pred sudelovanje u opasnoj konjickoj utrci.Vronski nesmotreno pada sa konja.Anina reakcija potpuno odaje njene emocije pred licem javnosti.U kociji, na putu kuci ona priznaje muu svoju vezu i brani svoju ljubav.Karenjin pristaje na formalni brak.Vronski je nagovara na razvod.Ana razdirana moralnim dilemama rada devojcicu i u bunilu moli mua za oprost.Karenjin prihvata dete kao svoje.Vronski se pokuava ustreliti.Ana nakon toga raskida sa muem i odlazi s Vronskim iveti u Italiju.Mu joj ne doputa uzeti sina sa sobom, kojeg sam osobito ne voli ali to cini iz pakosti.Vronski naputa karijeru u vojsci.Iz Italije ce se vratiti u Rusiju jer Anu proganja cenja i gria savest prema sinu.Upada u kucu mua i odlazi k decaku.Otkriva da je sinu receno da je ona mrtva.Vronski ce u Rusiji biti rado viden u drutvenim krugovima,no ona ce doivljavati ponienja i gotovo javnu osudu kad se pojavila u operi.Na kraju se povlace na seosko imanje gde vode ekstravagantan ivot.Medutim njihov odnos postaje sve mracniji,nesvesno osuduju jedno drugo zbog proputenih prilika.Vronski je zlovoljan to je rtvovao karijeru.Nezadovoljan je i cinjenicom da njegova kci nosi ime Karenjina i trai od Ane da se slubeno razvede.Karenjin, koji je u meduvremenu potpao pod uticaj grofice Lidije Ivanovne, ne pristaje na razvod.Ana cezne za sinom,ne moe dobiti razvod,postaje razdraljiva,sumnjicava, patoloki ljubomorna osecajuci njegovo rastuce nezadovoljstvo.Podsvesno kanjava Vronskog zbog odvojenosti od svega na to je navikla.Vodena histerijom i tekim psiholokim stanjem baca se pod voz.Vronski,uasnut tragicnim krajem svoje ljubavi, dobrovoljno se prijavljuje u srpsko-turski rat.Uporedo, kao komentar ove veze pratimo u knjizi razvoj veze Kiti i Ljevina.Kiti koja je razocarana nakon plesa,nadajucci se sve vreme brcnoj ponudi grofa Vronskog,razboljeva se.Odbila je pronju Ljevina,a sad uvida da je Vronski ne namerava oeniti.Lecnici njenoj iscrpljenoj dui nalau putovanje u inozemstvo.U lecilitu u Njemackoj ona se sasvim oporavlja od ljubavnih boli i zaboravlja na Vronskog.Kad ju Ljevin ponovo prosi,ona prihvaca.Njihov brak je vrlo zreo,postojan i lep.Ona rada sina Dimitrija.Kiti pokazuje svoju snagu i kvalitete negujuci umiruceg Ljevinovog brata Nikolaja.Ljevin je ideoloki zamiljen Tolstojev pogled na svet oko sebe.I kroz njega ce Tolstoj najplasticnije izneti svoja shvacanja i misli.Posle vencanja on se trai,pokuava usmeriti svoje eticke stavove,u dui skeptik on romanom doivljava preobrazu i izranja kao nadahnuti vernik.Ljevin ovde dozivljava mir sa samim sobom,pronalazi smisao i znacenje ivota.

LIKOVI

Ana Karenjina

Ulazak Ane Karenjine u romanesknu pricu dolazi posle Oblonskih,Kiti,Ljevina i Vronskog.I tek to je ula Ana se pokazuje kao licnost protuvrecnih postupaka, misli i osecanja-upravo onakva kakva ce biti tokom cele romaneskne price. Ona osvaja Dolinu decu;simpaticna je Kiti;osetice tugu to je daleko od sina;ocenice Vronskov dolazak na vrata Oblonskih kao ruan postupak. Ali ce na balu osvojiti Vronskog, izazvace kod Kiti ljubomoru("Jest,u njoj ima neceg stranog,demonskg, i u isti mah bajnog"-Kiti).Ana ce pravdati sebe zbog Kitine ljubomore:"Ali ,veruj da ja nisam kriva, ili sam kriva samo malo",ali ni sama ne veruje svojim recima.Kad je ula u voz za Petrograd,odahnula je pri pomisli da ce sutra videti sina i mua i da ce njen ivot"poteci lep,uobicajen,na stari nacin",ali kad se vrati kuci,i sin i mu izazivaju u njoj osecanje nalik na razocaranost."Ali sve vecma ju je obuzimalo osecanje stida".Kroz celi roman ona ce se raspinjati izmedu uverenja da nita nije kriva i nekog potmulog osecanja,koje ponekad provali iz nje,da je kriva i grena.tolstoj je vrlo plasticnom slikom punom simbolike opisao susret Ane i Vronskog na jednoj usputnoj stanici na putu za Petrograd.I ako je sebi govorila da je Vronski za nju samo jedan od stotine mladica koji se svuda srecu i da ona nece sebi dozvoliti ni da misli o njemu,sada je "obuze osecanje radosnog ponosa".Njegove reci da putuje da bi mogao biti tamo gde je na jer drukcije ne moe,doivljava kao"ba ono to je elela njena dua, ali cega se bojao razum".Njihovi odnosi postajali su sve jasniji sredini u kojoj su se kretali,ali i Karenjinu koji odlucuje da enu opomene.ona tu opomenu prima sasvim hladno.Recice Vronskom:"Sve je svrseno.Ja nicega vie nemam,osim tebe.upamti to.".I ako izgovara reci koje unose naglu promenu u njenom ivotu i oznacavaju put pun neizvesnosti,koji prihvata svesno i s radocu,u njoj ivi misao o grehu i krivici i javlja se stid. Priznace muu:"Ja ga volim,ja sam njegova ljubavnica,ja ne mogu da podnesem,ja se bojim,ja vas mrzim...Radite sa mnom ta hocete".Posle toga osecala je neprijatne poglede okoline,prikrivene osmehe,rune komentare.Shvatila je sav uas svoga poloaja,bolelo ju je nerazumevanje sredine: "Ne znaju kako je on osam godina guio moj ivot,guio sve to je bilo u meni ivoga,da nijedanput nije pomislio da sam ja iva ena kojoj je potrebna ljubav.Ne znaju kako me je na svakom koraku vredao,i posle toga bio zadovoljan sobom.Zar se nisam starala,starala svim silama da opravdam pred sobom svoj ivot?zar se nisam trudila da ga volim,da volim sina kada se vec mu nije mogao voleti?Ali,dolo je vreme,ja sam razumela da vie ne mogu sebe obmanjivati,da sam iv stvor,da nisam kriva to meje bog takvu sazdao,da mi je potrebno da volim i da ivim."Ana je glavni junak romana bez obzira to svojim aktivitetom i psiholokim preivljavanjima nema odgovarajuce mesto u svim delovima romana.iroka je lepeza razlicitih miljenja o njenoj krivici-od onih koji ukazuju na krivicu ove junakinje za svoju sudbinu do onih koji u Ani vide rtvu lanog morala sredine u kojoj je ivela.Ona je izraziti individualista:robuje emocijama,vrlo retko postavlja pitanje svojih porodicnih i materinskih obaveza.Ljubavi i licnoj sreci podreduje sve:za nju je ljubav=ivot. sebicna je jer trai od Vronskog da zapostavi porodicu,prijatelje,slubu-da bude samo njen.Sebicna je jer radi sopstvene srece unesrecuje sina i mua.Ana je grenica po onome to je ucinila,to je nanela bol muu i sinu,ali je ona pre svega nesrecna ena.

Vronski

Vronski vai za vrlo prijatnog i dobrog coveka,obrazovanog i inteligentnog,;bogatog, svetskog i sredenog coveka,veoma pristupacnog i milog.U njegovoj pojavi bilo je lepote, odlucnosti , jednostavnosti i elegancije.Ponaanje je bilo prirodno, osmeh iskren,pogled prijateljski.Kada je sreo Anu u njemu se neto naglo promenilo:ni jedna ena nije mogla dublje da ga zainteresuje,naklonost prema Kiti je samo flert i igra,a sada,poto je upoznao Anu,bio je spreman "da ide tamo kuda i ona ,i da svu srecu ivota,jedini smisao ivota nalazi sad samo u tome da vidi nju i da je cuje." Neprestano se secao svih poza u kojima ju je video,svih njenih reci,u njegovoj mati stvarale su se slike buducnosti koja moe doci,i zbog koje mu je obamiralo srce. Anina bolest posle porodaja pogada Vronskog u toj meri da sav ocajan place; jo vie ga pogada plac Alekseja Karenjina i njegovo potpuno pratanje Ani i njemu."Osecao se postiden,unien,kriv,i lien mogucnosti da spere svoje unienje".Osecao je njegovu visinu i svoje unienje,njegovu pravednost i svoju nepravdu.Sve to je ucinilo da svoj poraz u ljubavi i ivotu razrei samoubistvom-pucao je u sebe.Prezdravio je,zatekao Anu ivu,potpuno joj se predao.Podneo je ostavku u puku i otputovao sa njom u inostranstvo. Opet pocinju nesuglasice .Vronski je bio na dvostrukim mukama:Ana je postajala sve nervoznija, njegov trud da odri sklad bio je sve uzaludniji.Pokuace da umiri njenu bolesnu ljubomoru koja je elela da ga sputa,da ga zadri u kuci,da nigde ne odlazi.Lik Vronskog je bio neophodan da bi se izgradio sie o udatoj ali izgubljenoj eni.U romanesknoj prici on je vie rtva Aninih hirova nego to je vinovnik njene nesrece.Njegova greka je u tome to je sebi dopustio ljubav prema udatoj eni.Karenjin

Aleksej Karenjin ulazi u romanesknu pricu istovremeno kada i Ana Karenjina.Pisac ga ne zapostavlja,skoro paralelno prati Anu i njega.Karenjin se sagledava i sa tacke gledita Ane Karenjine, Stive Oblomskog ,Serjoe,posluge.On je radan,posvecen poslu,odgovoran; iako ima visoku dravnu funkciju nije birokrata.Odgovoran je i stabilan: nije izbegao enidbu sa mladom devojkom a mogao je jer je bio na vlasti.Porodica je za njega ivotni princip;za ocuvanje porodice i porodicnog ugleda spreman je da prede preko Anine avanture. On je stalno bio spreman da preko svega prede cutke, a kada je Ana pocela da mu prkosi i vreda ga , spreman je da uzvrati ravnom merom-da joj ne da razvod i time joj onemoguci brak sa Vronskim.Karenjin je ne srecan covek.On je ucinio Anu nesrecnom jer se udala za starijeg coveka-ali to nije bila njegova volja, njegova enidba nije bila prisila nego moralni cin odgovorna i potena coveka.U mnogim situacijama Aleksej Karenjin je po moralnoj doslednosti i nesebicnosti iznad Ane Karenjine.LJevin

Lik Konstantina Ljevina ostvaruje se u romanu na tri plana:intimnom,drutvenom i filozofskom.Na intimnom planu je ljubav prema Kiti, poraz u toj ljubavi,razocaranje,oivljavanje ljubavi,borba za Kiti,brak.Na drutvenom planu Ljevin je seoski plemic: ivi na selu,bavi se gazdinstvom, tei da unapredi rad na zemlji,prezire dravnu slubu.Na filozofskom planu Ljevinov lik se ostvaruje kroznjegove misli o ivotu i svetu i kroz moralne dileme koje ga muce od pocetka do kraja romaneskne price. ZAKLJUAK

U knjizi je paralelno obraeno i pitanje iz ekonomskih i drutvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmiljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega moemo uoiti velikih slinosti sa piscem. Tematska irina "Ane Karenjine" je tolika da s pravom moe biti reeno da nema ni jedne oblasti iz ivota ruskog drutva iz sedamdesetih godina XIX vijeka koja nije na neki nain prisutna u romanu.

Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaaje oko roenja svojga djeteta kao i unutranji ivot i polemike, muke svoje savjesti, razmiljanja o smislu ivota i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraenu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izraen kroz Anin lik- preljub.Roman obiluje scenama koje bi se mogle oblikovati kao samostalne novele. Tolstoj osuuje visoko drutvo kao nesposobno i inertno, bez duha i dubokih emocija. Osuuje i Anu, tip preljubnice koja ostavlja dijete i rui brak u potrazi za zadovoljenjem strasti. Ana se moe vrlo usko vezati uz jo jedan lik europskog realizma, a to je Emma Bovary. Obje preljubnice, obje izopene, zanemaruju obitlej i kreu se iskljuivo glasom srca, a imaju li pravo i koliko su same nesretne to nije pitanje racionalnog i razlonog realizma. LITERATURA Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Zagreb Sava Peni, Realizam, Cetinje Roger Garaudy, O realizmu bez obala, Zagreb O realizmu, Beograd, 1968 Priredio Sveta Luki Internet Popularna encklopedija, 1986

www.BesplatniSeminarskiRadovi.comPAGE 15