terminalna faza

15

Upload: milica-trkulja

Post on 17-Dec-2015

111 views

Category:

Documents


14 download

DESCRIPTION

terminalna faza

TRANSCRIPT

  • TERMINALNA FAZA BOLESTI

    U terminalnoj fazi bolesti, bolesnik je sve manje i manje sposoban za izvo-enje aktivnosti svakodnevnog ivota, kao to su kupanje i oblaenje; pa je potrebno sve vie medicinske nege. Terminalno zbrinjavanje je deo palijativne nege koja esto traje nekoliko meseci, nedelja ili dana na kraju ivota. Osnovne su joj svrhe ublaiti simptome napredovanja neizleive bolesti i uspostaviti dobre metodske postupke i komunikaciju izmeu bolesnika i okoline.

  • Vodei rauna o tome jasno je da je dobra komunikacija polazite za psiholoku pomo obolelom i njegovoj porodici. Empatija je sposobnost uivljavanja u situaciju i oseaje druge osobe i ukljuuje prepoznavanje poruka neverbalne komunikacije. Ona je vrlo je vana u kontaktu s bolesnikom. Sama prisutnost neke osobe, uz razgovor, ali i uz periode utanja moe biti vredna podrka.U radu se bavimo terminalnom fazom bolesti, terminalnim zbrinjavanjem, palijativnom negom i metodskim postupcima.

  • PALIJATIVNA NEGAta podrazumeva palijativna nega? pristup pacijentu kod koga je bolest u zavrnoj (terminalnoj) fazi.Cilj palijativne nege: da se osobi osigura da ivi dostojanstveno u miru i komforu, odnosno pomoi kvalitetno realizovanje njegovih fizikih, psiholokih, emocio-nalnih i duhovnih potreba i zadovoljstava.Principi palijativne nege: dobra komunikacija, planiranje menadmenta dijagnostike i terapije bolesti, kontrola simptoma bolesti, emocionalna, drutvena i duhovna podrka obolelom, medicinsko savetovanje i edukacija, ukljuivanje pacijenta u donoenje odluka vezanih za njegovo stanje, podrka osobama koje sprovode palijativnu negu.

  • METODSKI PRISTUP BOLESNIKU U TERMINALNOJ FAZI BOLESTI

    Terminalna faza bolesti je termin koji se odnosi na tzv. uznapredovalu fazu bolesti kada je bolest uzela maha u toj meri da je jedino realno oekivati smrtni ishod pacijenta.ta podrazumevaju terminalne bolesti? sporu smrt i progresivno propadanje, koje moe trajati mesecima i moe biti praeno hroninim bolom kompleksnom patnjom.U terminalnoj fazi bolesti, bolesnik je sve manje i manje sposoban za izvoenje aktivnosti svakodnevnog ivota, kao to su kupanje i oblaenje; pa je potrebno sve vie medicinske nege. Porodini lekar tada izdaje uverenje da je bolesnik terminalan, to po amerikoj legislativi znai da mu je ostalo jo est meseci ivota.

  • Uloge porodinog lekara i sestre: umiruem se osigurava oslobaanje od boli, odsustvo simptoma i udobnost, a tugujuoj porodici potpora.

    Dunost je sestre da oseti i razume strukturu, dinamiku, mogunost prilagoavanja, koheziju i specifine potrebe porodice, potujui psihosocijalne, religijske, duhovne, kulturne i obiajne komponente, stavove i iskustva.

    Intervencije sestre su usmerene na jaanje porodinih veza, poboljanje komunikacije, edukaciju o vetini boljeg noenja sa stresom i kontrolu pruene nege.

  • ODLUKE BOLESNIKA U TERMINALNOJ FAZI

    Iskren, otvoren razgovor sa pacijentom i porodicom izuzetno je vaan u palijativnoj nezi. Komunikacija ukljuuje iskrenost, uvaavanje, empatiju, poverljivost, vreme. Donoenje tekih odluka, napredno planiranje nege, ukljuivanje osobe bliske pacijentu (proxy-person) je neto to takoe spada u domenu etike. Naime, dok je pacijent jo uvek u solidnoj fazi bolesti, i nije mentalno promenjen on moe doneti neke vane odluke pa i elje u vezi sa negom i postupcima u momentu kada bolest ulazi u zavrnu fazu. Time olakava sebi, svojoj porodici i zdravstvenim radnicima.

  • KOMUNIKACIJA S BOLESNIKOM U TERMINALNOJ FAZI BOLESTI

    Poslednja faza ivota, kao i sve druge faze ivota, ima svoje jedinstvene potrebe. U toku procesa umiranja bolesnik ima odreene potrebe i oekivanja od medicinskog osoblja. Oekivanja bolesnika nisu samo u vezi s lekovima i nezi. Od lekara oekuju i da razume njihove specifine psiho-emocione potrebe i da pokua da umu pomogne.

  • Bolesnik u terminalnoj fazi od lekara oekuje njegovo prisustvo i razgovor. Bolesnik ima potrebu da ga lekar prihvati kao ljudsko bie koje i dalje ima svoj integritet, bez obzira to umire. Da bi komunikacija s bolesnikom koji umire bila uspena, lekar se mora osloboditi otpora da kontaktira s takvim bolesnikom (kao i straha od sopstvene neumitnog umiranja). Iskrenost u razgovoru se mora odrati. Laganje ili skrivanje podataka nije opravdano. Liavanje bolesnika istine o neizlevosti bolesti i bliskoj izvesnosti zavretka ivota moe podstai bolesnika da donese odluke koje su tetne i nepopravljive za njega i njegovu porodicu. Naravno, takva obavetenja treba sa-optavati paljivo, dinamikom koju bolesnik i njegova bolest odreuju.

  • Vrste straha kod osoba u terminalnoj fazi bolesti

    od nepoznatog, od samoe, gubitka samokontrole gubitka/nestanka svih voljenih osoba odjednom, nemogunosti upravljanja sopstvenim telom, od bola i patnje, od tuge, mutilacije, raspada, truljenja, prerane sahrane.

  • ta treba rei umiruim bolesnicima? Crte linosti, socijalno poreklo, nivo obrazovanja, ranija iskustva s boleu i sl. toliko se razlikuju da se ne moe dati opti savet. Moda se odgovor na ovo pitanje moe izvesti iz razmatranja osnovnih potreba umiruih bolesnika: Potreba za ublaavanjem bola danas se uspeno ostvaruje zahvaljujui dostignuima savremenih hirurkih, farmakolokih i psiholokih metoda uklanjanja boli. Potreba za ouvanjem samopotovanja najvie je ugroena kod bolesnika koji vie ne mogu kontrolisati svoje fizioloke funkcije. Potreba za panjom i pripadanjem veliku vanost imaju oblici fizikog kontakta: dranje za ruku, dodirivanje i sl. Potreba za saoseanjem i komunikacijom ako je osoblje emocionalno hladno prema bolesniku. Radi zadovoljenja navedenih potreba, treba nai vremena i sasluati bolesnika, jer i samo sluanje moe biti emocionalno olakanje.

  • Komponente razgovora s umiruim bolesnikom i porodicom:

    1. Odrediti prioritete razgovora2. Usmeravati razgovor na temu terminalnog stadijuma bolesti3. Zavretak razgovora s umiruim bolesnikom.

  • SESTRINSKE INTERVENCIJE

    Dobra komunikacija, naroito struna komunikacija na nivou medicinskog intervjua, vie je umetnost nego nauka, vie vetina koja se uenjem i praksom usavrava, nego dijalog koji se odvija proizvoljno i bez cilja. Sestre imaju brojne susrete sa razliitim ljudima (uzrast, obrazovanje, socijalni status, kultura, vera) koji nose svoj bol, strah, strepnju, nadanja. Svima njima je zajedniko jedno: potreba da dobiju pomo. Struna komunikacija stvara pozitivan halo efekat, doprinosi poverenju pacijenta u zdravstvene radnike i doprinosi uspehu u leenju obolelih.

    Osnovna odlika komunikacje je razumljivost.

  • Empatija je sposobnost da emocijama razumemo drugo ljudsko bie (naroito neverbalno), to je sposobnost unoenja sebe u miljenja, oseanja i delanja druge osobe, sposobnost doivljavanja oseanja druge osobe. U medicinskoj praksi to je blagonaklon stav prema bolesniku, koji podrazumeva sposobnost uivljavanja u stanje bolesnika, vrei zdravstvenu delatnost. Ne znai simpatiju ili poistoveivanje sa njim, ve podrazumeva toleranciju pacijenta kada ine greke i sposobnost da mu se da podrka i toplina kada je to potrebno. Empatija je glavni preduslov za uspenu saradnju medicinske sestre i korisnika zdravstvene zatite u svim sverama pruanja zdravstvenih usluga.

  • Komunikacija sa pacijentom u terminalnoj fazi oboljenja jeste veliko emocionalno optereenje za celi tim. Za komunikaciju treba nai vremena i sasluati pacijenta, jer i samo sluanje moe biti emocionalno olakanje. Sa takvim pacijentom treba razgovarati kada on to eli. injenica da ne postoji specifina edukacija lekara u oblasti naina reagovanja pacijenta na saznanje o tekoj bolesti ukazuju na neophodnost postavljanja doktrinarnog pristupa koji bi definisao principe postupanja lekara u svim sluajevima kada saoptava lou vest. Pristup treba biti idividualno specifian, sociokulturalno specifian i specifian u odnosu na vrstu bolesti. Individualna specifinost znai da prilikom informisanja lekar treba da poznaje psiholoku strukturu pacijenta, njegovo obrazovanje i intelektualne potencijale kao i njegovu sposobnost da prihvati istinu. Sociokulturalna specifinost uzima u obzir znaenje i uticaj saznanja o tekoj bolesti na porodinu dinamiku, distribuciju uloga i moi to moe bitno promeniti porodinu strukturu i odnose.