Tariq Ali - Intervjui

Download Tariq Ali - Intervjui

Post on 07-Apr-2015

90 views

Category:

Documents

6 download

TRANSCRIPT

Tariq Ali - pakistanski pisac u Londonu28.06.2008.

Dana 17. oujka 1968. odran je velik antiratni skup u Londonu iji je glavni organizator bio Tariq Ali. Studenti su u jednom trenutku probili policijski kordon i krenuli prema zgradi amerikog veleposlanstva, a policija je uzvratila. Svjedok je bio i Mick Jagger koji je inspiriran zbivanjima voi demonstracija posvetio pjesmu Street Fighting Man. Knjievnik, redatelj, povjesniar, autor knjige razgovora s Edwardom Saidom - Tariq Ali (1943.) danas je urednik New Left Review, redovito pie za Guardian i London Review of Books. Aliju, s kojim smo razgovarali na Festivalu pisaca u Pragu, naslov pjesme Rolling Stonesa i dalje jako dobro pristaje. Moete se ne slagati s njegovim politikim stajalitima, ali teko je osporiti strastvenost, angairanost i artikuliranost nekadanjeg predsjednika glasovitog debatnog drutva Oxford Union. Lider engleskog studentskog pokreta jedan je od rijetkih koji se ne odrie naslijea 1968. te na tu temu kae: - I dalje vjerujem u sve za to smo se tada borili - demokratsko samoupravljanje, antistaljinizam, antikapitalizam. Na alost, sve navedeno nije zaivjelo. Ali uspio je kulturni i drutveni aspekt - izborili smo se za prava ena i homoseksualaca, za seksualne slobode. Kako komentirate pripadnike pokreta koji danas kau - zaboravite 68.? - To govore oni koji su postali slubeno politiari i prodali se sistemu, ljudi koji su iskustvo dobiveno ezdesetih odluili staviti u slubu interesa SAD-a, Njemake, Francuske ili kapitalizma openito. Putujui svijetom, sreem mnoge koji su bili dio pokreta ezdesetih i jo su uvijek jako ponosni. Govorimo o onima koji nisu slavni, nisu politiki aktivni, ali vjeruju u iste ideale. Slavni, ili oni koji su bili slavni, druga su pria.

Situacija je posebno sumanuta u Francuskoj, inteligencija je napravila radikalan zaokret udesno. Nije to izmiljotina naeg doba, sline stvari su se dogaale kroz povijest. Kod Stendhala, mog omiljenog pisca, nai ete brojne opise slinih procesa. Zanimljiv je taj fenomen - ljudi koji zaboravljaju, ljudi koji se od strastvenih kozmopolita pretvaraju u ogorene, tvrde nacionaliste. Ne volim ih i ne vjerujem im. Neko sam imao jako puno prijatelja u Jugoslaviji - Dubrovniku, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, ljude koji su za sebe ezdesetih i sedamdesetih govorili da su Jugoslaveni i bili su jako strastveni po tom pitanju. Bila je to ideja koja ih je odreivala, barem su tako govorili. Onda se dogodilo sve to se dogodilo, ali ne mogu shvatiti kako su ti isti ljudi preko noi postali strastveni nacionalisti. Kako? Nisam siguran da je to bilo potrebno. Nedavno je u Zagrebu, na Subversive Film Festivalu, gost bio Karl-Heinz Dellwo, pripadnik RAF-a. Kakav je va odnos prema radikalnim ljeviarskim organizacijama? - Negativan, potpuno negativan. Kritizirao sam ih i u ezdesetima. U veljai 1968., nakon demonstracija u Zapadnom Berlinu, prvi i zadnji put naao sam se u drutvu s Ulrike Meinhof. Sjedili smo i pili i ona je odjednom poela govoriti o tome to se treba uiniti i rekla: Moramo ih poeti ubijati. Pokuao sam se naaliti: Ulrike, daleko sam ja od mirotvorca, ali nemate ba takve probleme u Njemakoj. Ne moe se tako ponaati. Okrenula se, pogledala me i rekla: Ti ne zna to su nai oevi radili. Odgovorio sam: Sve znam, ali ubijanje ne rjeava stvari, uinit e to ponovno. injenica da su se ljeviarske teroristike mree dogodile u Italiji, Njemakoj i Japanu nije sluajna. Premda ne vjerujem da, primjerice, u sluaju Crvenih brigada u Italiji, nisu bile potpomognute od drave jer sve to se dogodilo bilo je kontraproduktivno za ljevicu. Ono to je meni strano u cijeloj prii je toliki broj prekrasnih, mladih, dobrih ljudi koje su zaveli. Vlada recesija, a postoje ozbiljni pokazatelji da e situacija biti i gora. U proteklim godinama svjedoci smo jaanja nacionalizma. Kad ljudi teko ive, najlake je okriviti pripadnike drugih naroda ili vjera. Kolika je opasnost da glasovi biraa odu ekstremno desnim strankama? - Velika i jako podcijenjena opasnost. Pogledajmo Italiju - progresivan grad kao to je Rim izabrao je faistoidnoga gradonaelnika. OK, ovjek kojeg je porazio nije bio naroito artikuliran, ali svejedno je izbor Giannija Alemanna poraz za taj grad. Ako se ljevica ili barem neki elementi ljevice ne spuste s visina, ne ponu razmiljati o potrebama naroda, potrebama radnike klase - ljudi e otii ekstremno desnim strankama i dobiti odgovore: svi e vai problemi biti rijeeni ako izbacimo Rome ili muslimane. U Italiji - 67 posto populacije je za izbacivanje Roma. Ne shvaaju ironiju da su oni bili faistika drava. U Velikoj Britaniji u gradu Stoke-onTrent izabrali su neofaistiku stranku da vodi grad. Mjetani toga grada, mahom bijelci i jako siromani, prihvatili su tezu da su stranci krivi za njihove probleme. Mene, pak, neprestano, izravno ili neizravno, pitaju o tome to emo s muslimanima. Ne vide da se neke stvari koje se piu o muslimanima vrlo nalik onome to se pisalo o idovima u tridesetima i etrdesetima - ne primjeuje vezu premda znaju sve o holokaustu. Istina je da postoje zemlje koji su izuzeci od ovog trenda kao to je Njemaka, ali situacije je

jako loa. Mora postojati jaka lijeva scena koja napada, nudi kontrarjeenja. Ne moete to oekivati od politiara na vlasti jer se oni zbog oportunizma ne ele mijeati. U raspravi sa Slavenkom Drakuli stekao se dojam da podupirete Obamu. Niste ga tedjeli kad je govorei o Pakistanu rekao: Neu oklijevati upotrijebiti vojnu silu tamo gdje teroristi predstavljaju direktnu prijetnju amerikoj sigurnosti? - Bio sam jako ljut. Ne, ne podupirem u potpunosti njegov politiki program, koliko god Hillaryna kampanja bila odurno rasistika. Ali mi ivimo u kulturi u kojoj su mladi ljudi veinom ili u potpunosti okrenuli lea politici. U posljednja tri izbora u Velikoj Britaniji veina mladih izmeu 18 i 26 godina nije izala na izbore. Kad netko uspije mobilizirati mlade ljude - ja sam presretan. Jer ako se iole zainteresiraju, mogu krenuti dalje. Mogu pitati, preispitivati, debatizirati. Kad razgovaram s onom nekolicinom preostalih amerikih ljeviara, papagajski ponavljam da moraju respektirati pokret koji stoji iza Obame. Ne smiju se ignorirati mladi ljudi. Velik dio njih pridobio je time to se deklarirao protiv rata u Iraku. OK, to emo ako pobijedi i ne povue trupe? Ako Obama pobijedi - kompletan antiratni pokret bi trebao doi u Washington na njegovu inauguraciju s transparentima Van iz Iraka i odmah poeti s pritiscima. Ne mislim da e Obama biti idealan. Prve dvije godine bit e uvjerljiv, jako artikuliran, cijela e Europa biti pod njegovim nogama i uzdisati: Oh, Obama. Bit e teko biti kritian. Ali pokrenuo je mlade - to je sjajno. Nedavno mi je jedan prijatelj, ameriki sveuilini profesor, rekao: Donedavno sam slovio za najradikalniju osobu u prostoriji. Odjednom me napadaju da nisam dovoljno otar. Poznato je da podupirete procese u Latinskoj Americi. Kako komentirate kritike na raun Chaveza o krenju sloboda? - Bio sam tamo bezbroj puta. Sluajte, 90 posto dnevnih novina je protiv Chaveza, 90 posto privatnih televizija je protiv njega, a on nije uinio nita protiv njih. Takvu situaciju nemate ni u jednoj zapadnoj dravi gdje su sve zemlje priljubljene uz vlast. Postoje drugi problemi, ozbiljniji. Jako je problematina potpuna ovisnost o Chavezu, injenica da nije stvorena stranka. to e napraviti ako se njemu neto dogodi, ako ga netko ubije? Problem sa stvaranjem stranke kad ste ve na vlasti jest taj to vam se pridruuje jako puno karijerista. Ne mislim da je sve to rade lideri u Latinskoj Americi divno, ali dogaa se neto za to smo svi vjerovali da se ne moe nikad vie dogoditi. Moramo respektirati proces koji zahvaa cijeli kontinent. Proces za koji ja mislim da su u sutini klasine, socijalne reforme. To je razlog zbog kojeg ih toliko estoko napadaju u zapadnim medijima jer se boje da e i na Zapadu ustati siromani. Kritika Salmana Rushdiea Spominjete nezainteresiranost mladih. Kako komentirate nedavni intervju Salmana Rushdieja u povodu izlaska njegova novog romana The Enchantress of Florence u kojem je Rushdie rekao kako se predozirao politikom? - Ah, Salman. Dobro sam ga poznavao, pruao sam mu gotovo bezrezervnu podrku, premda mislim da je on napisao samo dvije dobre knjige: Djecu ponoi i Sram. Nakon toga je krenuo silaznom putanjom; pisao je u elji da udovolji ljudima - to nijedan ozbiljan pisac ne

smije raditi. Toliko je opsjednut time da je slavan da je zaboravio biti pisac. Nakon 11. rujna uinio je neto to mu ne mogu oprostiti. Za naslovnicu jednog francuskog magazina slikao se zamotan u ameriku zastavu. Tad je bilo gotovo. Ne potujem ga vie, prestao sam itati njegove knjige. Sumnjam da e se ikad vie sabrati. Homeini ga nije ubio, no tragika te situacije ostaje u tome da ga je unitio kao pisca tako to ga je pretvorio u zvijezdu. A Rushdie jako voli biti biti zvijezda. Kad mu britanska vlada, vlada koja ratuje, odlui dati odlikovanje, on pristane. To je odurno. Nije jedini, postoji cijela plejada njih - pogledajte samo rasistike ispade McEwana, Amisa. Paradoksalno, ameriki su pisci, za razliku od britanskih, uspjeli zadrati zdrav razum.

Adriana Pitea http://www.jutarnji.hr/tariq-ali---pakistanski-pisac-u-londonu/255337/

SUKOB FUNDAMENTALIZMA

Tariq Ali: Udar na teoriju o sukobu civilizacija17.03.2010.

Tariq Ali izuzetno je produktivan pisac, ali ovo je prvi njegov prijevod na hrvatski. Knjiga Sukob fundamentalizama heroja ljevice izala je u izdanju Profila ZAGREB - Tariqu Aliju, knjievniku, redatelju, povjesniaru, uredniku New Left Review, Mick Jagger je svojedobno posvetio pjesmu Street Figting Man inspiriran njegovim voenjem engleskog studentskog pokreta 1968. Desetljeima kasnije Ali se uspio othrvati sistemu, nije izgradio politiku karijeru kao veina studentskih lidera, nego se odluio za poziciju lucidnog promatraa svijeta. Premda je rije o ikoni zapadne ljevice, izuzetno plodnom autoru tek sad je objavljen prvi hrvatski prijevod. Rije je o Sukobu fundamentalizama - kriarski ratovi, dihad i suvremenost, u izdanju Profila, u kojem Ali sve to se dogaalo nakon 11. rujna pokuava sagledati unutar ire povijesne perspektive s vrlo jasnom namjerom - ne vjerujte nijednom establimentu kad vam prodaje priu o sukobu civilizacija, kultura i inoga manipulirajui pritom vjerom. Politiki, Sjedinjene Drave su odluile iskoristiti tragediju kao moralno uporite, da bi ponovno iscrtale kartu svijeta, napisao je Ali u uvodu Sukoba jo 2002. godine. Autor: Adriana Pitea http://www.jutarnji.hr/-tariq-ali--udar-na-teoriju-o-sukobu-civilizacija/639399/

IKONA BRITANSKE LJEVICE

Tariq Ali: Politiari na Balkanu potpuno su beskorisni02.05.2010.

Tariq Ali u Zagreb dolazi nakon gostovanja u Srbiji i BiH gdje je izazvao golemo zanimanje javnosti i medija, a s njim smo razgovarali telefonski o temi njegova predavanja, Obami i Balkanu Neizostavna crtica u razgovoru o Tariqu Aliju , jednom od najznaajnijih ljeviarskih intelektualaca dananjice, jest ta da su mu i John Lennon i Mick Jagger posvetili pjesme. Jagger je pjesmu Street Fighting Man napisao nakon to je bio svjedok antiratnih prosvjeda u Londonu 1968. godine kad su studenti probili policijski kordon i krenuli prema zgradi amerikog veleposlanstva, a policija uzvratila. Studente je predvodio upravo Ali. Lennon mu je pak, nakon to ga je Ali intervjuirao, posvetio pjesmu Power to the People. Razlog zbog kojih se te pjesme jo uvijek spominju jest taj to mu i jedna i druga jo dobro pristaju. Roen je 1943. godine u Lahoreu u Pakistanu, u uglednoj intelektualnoj obitelji majka politiarka i aktivistkinja, a otac novinar. U Velikoj Britaniji ivi od 60-ih, tj. od studija politologije, filozofije i ekonomije na Oxfordu. Bio je predvodnik studentskih prosvjeda u Londonu, a ugled je stekao kao knjievnik, publicist i urednik New Left Reviewa. Za razliku od mnogih iz te generacije, naslijee 1968. nikad nije odbacio, kao to nije odstupio od svojih mladenakih pozicija i nade u neki bolji pravedniji svijet, zbog ega je u vjenom sukobu s vladajuim establishmentom. Bez obzira na miljenje o njemu, ni najzagrieniji protivnici ne mogu mu osporiti strastvenost, angairanost i artikuliranost.

Plodan pisacIkona britanske ljevice u Zagreb dolazi kako bi u petak odrao predavanje u kinu Europa kao gost meunarodne konferencije Subversive Film Festivala, posveenog temi socijalizma. Njegovo se gostovanje poklopilo s prijevodom njegove knjige Sukob fundamentalizama, objavljenim prije nekoliko mjeseci u izdanju Profila. Unato tome to je rije o iznimno plodnom piscu, autoru vie od 30 knjiga, to je prvi prijevod neke od njegovih knjiga na hrvatski jezik. U Hrvatsku dolazi nakon gostovanja u Srbiji i BiH gdje je izazvao golemo zanimanje javnosti i medija, koje je i njega uvelike iznenadilo, a s njim smo razgovarali telefonski o temi njegova predavanja, Obami i Balkanu. Tema vaega zagrebakog predavanja jest U obranu socijalizma. Koliko ima smisla razgovarati o socijalizmu kad je svima jasno da politika ljevica vie ne postoji te da e, bez obzira na aktualnu krizu, kapitalizam opstati? - Slaem se, ako se ne pojavi alternativa, kapitalizam e preivjeti. Koliko god bio uasan, bez suvisle politike alternative nikakva mu se teta ne moe nanijeti. Mislim da nema razmimoilaenja kad je rije o tome. Ono to se moe napraviti jest pripremiti alternativu, prikupiti to vie ideja, iznijeti ih i raspravljati o njima. Nemojmo imati iluzije, kapitalizam e postati samo gori - pogledajte samo to se dogaa u Grkoj ili u baltikim zemljama Latviji, Estoniji... To je potpuna katastrofa, masovna nezaposlenost, krah svega.

Zlatno Titovo razdobljeI situacija na Balkanu je daleko od idealne. U Srbiji te Bosni golem je broj ljudi bez posla, vlada neformalna ekonomija, kriminalne organizacije imaju golem utjecaj na politike strukture i odreuju ishode dogaanja. Pretpostavljam da se ni situacija u Hrvatskoj bitno ne razlikuje. Stoga mi se ini iznimno vanim da ponemo konkretno raspravljati o tome to su nam alternative, to bi uope mogle biti alternative unutar kapitalizma, to izvan kapitalizma, da pretresemo sve opcije. Uostalom, te su teme ve jako dugo skinute s dnevnog reda i ini mi se da je bitno da ponovno ponemo raspravu o njima. Je li socijalizam rjeenje? Moemo li priati o socijalizmu i ignorirati sve loe to je sa sobom povukao? - Prvi veliki eksperiment sa socijalizmom zapoet nakon revolucije 1917. neslavno je propao. Svi smo svjesni toga da se radilo o neuspjelom eksperimentu. No, kapitalizam je podbacio najmanje 30 puta tijekom proteklih 200 godina i nitko ga ne smatra propalim projektom. Socijalizam mi se, unato svemu, ini mnogo prihvatljivijom opcijom, pod uvjetom da ponemo iznova, svjesni pogreaka i voljni da ih ispravimo. Razgovarao sam s brojnim ljudima i u Sarajevu i u Beogradu, koji o Titovu razdoblju govore kao o zlatnom periodu. est je taj osjeaj, a proizlazi iz toga to su se ljudima neke stvari podrazumijevale, imali su sigurnost na koju su mogli raunati. Toga vie nema. Nisam ba siguran da veina na Balkanu i u Istonoj Europi potpuno otpisuje to razdoblje. Prije mi se ini da se pamti mnogo dobrih stvari. Slaem se, nije bilo idealno. Nedostajala je demokratska odgovornost, mogunost

javne kritike, javna rasprava. Sve su to bile pogreke sustava. No, vjerujem da bi se to moglo popraviti.

Eskalacija krizeSpomenuli ste Grku. to e se tamo dogoditi? - Teko je trenutano to rei. Vlada je izabrana relativno nedavno, to znai da je mala vjerojatnost da e je ljudi htjeti brzo sruiti. Desnica u Grkoj je bila mudra, znali su da e doi do eskalacije krize pa su i organizirali izbore svjesni da e ih izgubiti. Prepustili su drugima da se baku s tim pitanjima. Velik broj ljudi u Grkoj je svjestan poteza koji su odigrani. No, uvjeti postavljeni pred Grku rezultirat e dodatnim porastom nezaposlenosti. Pitanje je hoe li tamonji graani to doekati s rukama u zraku i predati se ili e se boriti. Ako se odlue za borbu, pitanje je kako e borba poeti i kako zavriti, uzevi u obzir da nema velike politike alternative. Moda e neto novo iskrsnuti. Grka je zemlja u kojoj bi se, uzimajui u obzir sve faktore, mogli dogoditi veliki socijalni pokreti. Onaj tip pokreta koji dovode do stvaranja novih, monih stranaka koje mogu konkurirati za vlast. Od svih europskih zemalja, to je najizglednije poprite za takvo to.

Regionalni blokovito emo s jaanjem radikalne desnice? Ne moe se ignorirati, primjerice, sluaj Maarske. Koliki je tu stupanj odgovornosti EU? - To se dogaa u vremenima krize, odnosno kad stranke centra nemaju nikakvo rjeenje za krizu i kad nema ljevice. Pratim to se dogaa u Maarskoj, ali i u Britaniji, Francuskoj, Italiji: na ulicama Napulja poeli su spaljivati ljude. Rekao bih da je ovo kritian trenutak koji samo potvruje da je EU jadan i beskorisan entitet. To se dogaa kad se umjesto socijaldemokratskog modela prihvati bankarski model. Prioriteti se tada bitno mijenjaju. No, elni ljudi odluili su slijediti Sjevernu Ameriku, taj slavni anglosaksonski model. Sad se moraju suoiti s posljedicama, s raspadom sustava za koji nemaju rjeenje. Koje je vae rjeenje? - Stvaranje regionalnih blokova, ali ne mislim samo u Europi, nego i u svijetu. To je jedini nain da drutvo krene naprijed. U sluaju Balkana to mi se ini i kao oito rjeenje - nekakva postjugoslavenska unija, konfederacija, nazovite je kako god elite. Raspad Jugoslavije krvavo je plaen. Zar doista mislite da bi se graane moglo uvjeriti u takvo to? - Ne vidim drugo rjeenje. Kad kaem jugounija, ne mislim pritom na neke vrste saveze, nego na konfederaciju jednakih, ravnopravnih drava u kojoj se nitko ne bi bojao stradavanja nacionalnih suvereniteta. Mogao bih sad biti ironian i rei da sam i ja meu onima koji su profitirali raspadom Jugoslavije. Knjige mi se izdaju u etiri zemlje, praktiki na istom jeziku, i to je smijeno. Neto se mora uiniti ako elimo ii naprijed, a ne da umjesto toga stvaramo umjetne barijere

i granice u drutvu, ekonomiji i kulturi. Ne samo na Balkanu, nego svugdje u svijetu zemlje se trebaju okrenuti stvaranju regionalnih blokove. No, za to je potrebna i politika volja. Na osnovi iskustva steenog boravkom na ovim prostorima, kakva vam se ona ini? - Politiari su gotovo svugdje na Balkanu potpuno beskorisni. U Beogradu sam gostovao u jednoj od onih vrlo popularnih i veoma glupih televizijskih emisija u kojima vam prelijepe, krasno odjevene djevojke postavljaju beskrajno glupa pitanja. Tako mi je voditeljica postavila pitanje: Evo, sad ste doli u nau zemlju. Jeste li se susreli s nekim od naih politikih voa? Odgovorio sam joj: Sluajte, da sam elio razgovarati o kriminalu, razgovarao bih s kriminalcima, da sam htio sklopiti neki posao, obratio bih se poslovnim ljudima. Ne trebaju mi politiari kao svodnici.

Politiari kao svodniciIsprva mi se samo nasmijeila, onda joj je doprlo do glave pa se vidno uasnula. Poslije mi je rekla da joj nitko u emisiji nije rekao takvo to. To je moje miljenje o politiarima na Balkanu - koliko ja shvaam, oni se samo bogate, a radi toga i ulaze u politiku. Jedina razlika u izmjeni razliitih opcija jest u tome da razliite grupe, razliite bande dolaze i bogate se. Politika se ne mijenja, uvijek je ista i nimalo ne vodi rauna o ivotu obinih ljudi.

Obama je slabi, a politika mu je katastrofaKad smo razgovarali prije dvije godine, bili ste veoma skeptini u vezi s Obamom. Dodue, odavali ste mu priznaje jer je uspio politiki angairati velik broj ljudi, pogotovo mladih koji su neskloni politici. Ako je suditi prema vaim istupima, nemate vie ni trunke razumijevanja za njegovu politiku? - Ne. Premda sam bio skeptian, trudio sam se ne istravati s pesimistinim procjenama. Vanjska politika Baracka Obame potpuna je katastrofa. Kad je u pitanju unutarnja politika, pokazao se slabiem nespremnim da se ozbiljno razraunava s osiguravajuim lobijima i korporativnim strukturama. Upravo radim na knjizi Obamin sindrom s podnaslovom Rat u inozemstvu, predaja kod kue. Mislim da to dovoljno govori.

Autor: Adriana Pitea http://www.jutarnji.hr/tariq-ali--politicari-na-balkanu-potpuno-su-beskorisni/747664/

Studenti danas nemaju revolucionarnu snagu10.05.2010.

Tariq Ali, gost Subverzivnog festivala, u intervjuu za H-alter: U vrijeme kada su studenti mogli igrati veliku ulogu, svaki je student znao da ga nakon zavretka studija eka posao. To naalost vie nije sluaj, ali to isto tako ne znai da se studenti ne bi trebali boriti za poboljanje postojeega. Kad su studenti tijekom antiratnih prosvjeda u Londonu 1968. godine probili policijski kordon i krenuli prema zgradi amerikog veleposlanstva, predvodio ih Tariq Ali, student iz Pakistana koji je u kolektivnoj ljeviarskoj memoriji ostao upisan kao ikona otpora. Jedan od najpoznatijih ljeviara dananjice roen je 1943. godine u Lahoreu, u uglednoj intelektualnoj obitelji - majka politiarka i aktivistkinja, a otac novinar. U Velikoj Britaniji ivi od ezdesetih godina gdje je studirao politiku, filozofiju i ekonomiju na Oxfordu. Ugled je stekao kao knjievnik, publicist i urednik New Left Reviewa. U Zagrebu je u sklopu Subversive film festivala odrao predavanje U obranu socijalizma" i predstavio knjigu Sukob fundamentalizama" koja je njegova prva knjiga prevedena na hrvatski. U Grkoj se trenutno dogaa najvea kriza neke zemlje EU. Po vaem miljenju kako e se ta kriza odraziti na ostale lanice? Sama injenica da se ljudi u Grkoj bore za svoja prava je velika i vana za sve jer se i u mnogim drugim zemljama dogaaju sline stvari, ali im se nitko ne odupire. To je zemlja sa dobrim mirovinskim sustavom, snanim sindikatima i uope socijalnim pravima. Njihov ivot e se potpuno promijeniti ako PASOK progura svoje krizne mjere. Mislim da ljudi osjeaju da im je drutvo stavljeno na kocku i da moraju braniti ono za to su se ve u prolosti izborili. Uzvraaju udarac. Teko je rei hoe li uspjeti u svojoj borbi, a uspjeh e im zavisiti od toga koliko e ljudi uspjeti mobilizirati. Dosad je bio generalni trajk u Ateni, nekoliko

masovnih demonstracija...Bijes postoji u cijeloj zemlji, ali ukoliko se ne pretvori u masovni pokret, nisam siguran da e uspjeti. U ovakvim situacijama test se sastoji u masovnoj ukljuenosti ljudi. Ukoliko se njihov broj bude poveavao iz tjedna u tjedan, tek onda e postati prava prijetnja Vladi. Da li su te promjene mogue bez nasilja? Ovisi. Nasilje obino prvo koristi drava kako bi sprijeila promjenu. Revolucionari u Grkoj se danas okreu nasilju kao obrambenom mehanizmu. Po mom miljenju prva faza pokreta bi trebala biti pokazivanje snage. Naravno da smrt troje slubenika u banci, koji su dio naroda, nije bila namjerna i svakako nije dobra jer daje priliku vladi za jo jaom represijom. Zbog toga treba biti jako oprezan. Zalaem se za graenje velikog otpora zbog ije bi masovnosti nasilje protiv njega postalo jako teko. Ljudi koje pokuavate zbaciti s vlasti uvijek koriste nasilje protiv masovnih pokreta. To je sluaj koji se stalno ponavlja u povijesti. Kad se jednom dogodi masovnost, pokret mora uzvratiti udarac. Meutim, u takvom stanju Europa nije bila ve dugo i ne mislim da je vjerovatno da e uskoro biti. Ovo to se dogaa u Grkoj je zanimljivo, ali zasad prilino iznimno. I druge zemlje su u krizi, ali nita veliko se ne dogaa. Kriza u Grkoj mogla bi znaiti propast eurozone pa sukladno tome raste panika unutar zemalja EU. Slaete li se s miljenjem da bi propast eurozone mogla znaiti i propast EU kao monetarne unije? Da, to pokazuje da je Europska Unija konstruirana da bude unija bankara, a ne ljudi, i zbog toga je osuena na neuspjeh. To je unija za stvaranje profita koja se irila jako brzo, a bez alternativnih socijalnih politika. Racionalno gledajui vie bi smisla imalo da su Francuska, Njemaka, Belgija i skandinavske zemlje stvorile jezgru Europe sa jasnim socijalnim i ekonomskim politikama koje ne bi bile neoliberalne. I da onda bilo koja zemlja koja eli ui, mora zadovoljiti te uvjete. Ali nisu to napravili, ve su usvojili neoliberalne metode pa sad plaaju cijenu te odluke. U Hrvatskoj ve dugo vlada miljenje da ne postoji alternativa ulasku u EU, koji se prikazuje kao neto krajnje sudbonosno. itala sam da se umjesto toga zalaete za osnaivanje regionalnih odnosa. To je jadno. Mislim da su politiari u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sloveniji u sutini isti. I to u terminima korupcije, tj. rastue simbioze izmeu politike, novca i kriminala. Razlikuju se u stupnjevima, ali je poanta stvaranja ovih novih nacionalnih prostora nakon raspada Jugoslavije u tome da se sada nacionalisti i nacionalne elite bogate. Zalaem za re(kreaciju) zajednikog prostora, jugosfere, u kojoj bi ljudi opet mogli zajedniki raditi, putovati i vidjeti kako mogu promijeniti drutva zajedno. Raspad Jugoslavije je tragedija. Da je federacija bila sauvana i da Tuman i Miloevi nisu bili tako kratkovidni i ludi, regija bi ojaala ekonomski, socijalno i politiki. Ova regija je trenutno jako slaba i EU moe svima rei ne, to vjerovatno i hoe jer e se oklijevati sa prijemom novih lanica nakon ovakve situacije u Grkoj. Nova forma jedinstva se mora stvoriti iznutra, odozdo, jer su elite toliko opsjednute novcem da ne mogu misliti na budunost. Moda sa strane to izgleda kao opcija, ali situacija u regiji je puno kompleksnija od toga, a ljudi u novonastalim zemljama bi to doivjeli kao povratak na neto staro i loe?

Slaem se da je to uvijek teko, ali mislim da ljudi prije ili kasnije moraju doi do toga. Velika je tragedija da ne postoji ni jedan politiar u regiji za kojeg bi se moglo rei da je politiar s vizijom. To su ljudi bez vizije koji ive jedino u sadanjosti i to kako bi se obogatili. S obzirom da ste bili vaan akter studentskog pokreta iz '68., vidite li potencijalnu revolucionarnu snagu u sadanjim studentskim pokretima diljem Europe? Ne vjerujem da studenti danas imaju puno revolucionarne snage. Nedavno je na sveuilitu Middlesex ukinut odjek filozofije, najbolji u Britaniji. Jutros sam dobio e-mail da je sveuilite blokirano. To je super, ali vremena kada su studenti mogli igrati veliku ulogu su bila vremena kada da je svaki student znao da ga nakon zavretka studija eka posao. Imali su samopouzdanje da mogu pokuati promijeniti drutvo. To naalost vie nije sluaj, ali to isto tako ne znai da se studenti ne bi trebali boriti za poboljanje onog to mogu. ivimo u svijetu u kojem je kompeticija vaan ideoloki moment. Student e razmisliti dvaput ako zna da zbog sudjelovanja u neemu nee moi dobiti posao u ovoj ili onoj firmi. Dakle, kapitalizam uspijeva apsorbirati i studentske pokrete? Naalost da, ali kapitalizam ne moe apsorbirati ba svih i to je njegov problem danas. Jednom e ljudi shvatiti da ovo nije nain na koji moemo ivjeti i dogodit e se sistemska kriza kakvoj ve svjedoimo u Grkoj. Da li ovu krizu onda moemo gledati kao jo jednu krizu unutar kapitalizma? Mislim da se radi o krizi koja e trajati neko vrijeme, ali nju e kapitalizam progutati. Osim u sluaju da doe do alternative, ali te alternative zasad nema. Alternativu bi trebala proizvesti ljevica. Kako gledate na dananju ljevicu odnosno na budunost ljevice? Ljevica zapravo ne postoji. U Njemakoj, Francuskoj i skandinavskim dravama postoje lijeve politike stranke, ali one predstavljaju manjinu. Nema vie masovnih lijevih partija koje smo imali prije. Naravno, postoji kritina intelektualna ljevica, ali u pokuaju raanja ideja i vizija budunosti, ona u sutini ostaje na teoriji. Meutim, veza izmeu intelektualne ljevice i masovnih pokreta ne postoji jer jednostavno nema mase. Moglo bi se rei da ljevica danas nema utjecaja na politike procese i ostaje na razini moralnog diskursa? Mislim da to je istina koja se ne moe ignorirati. Velika pitanja koja e se rijeiti na globalnoj razini i koja e odrediti budunost 21. stoljea su neuspjeh EU, uspon Kine, kompeticija izmeu Kine i SAD-a. Moramo biti na oprezu, nikad se nita ne moe dobiti ukoliko se za to ne izbori. Tu smo lekciju nauili tijekom stoljea. Mora se boriti bilo da se radi o demokratskim, socijalnim, ekonomskim ili bilo kojim drugim pravima. Socijalizam 21.stoljea se ve neko vrijeme dogaa u zemljama Latinske Amerike. Moe li se Europa uope ugledati na tamonje participativne pokrete s obzirom da je teko usporeivati politike okolnosti?

Europa se dosad nije ugledala na Latinsku Ameriku iako socijalni pokreti tamo traju ve dvadesetak godina. To je zato to Europa ivi u vlastitom balonu. U svojim esejima i knjigama ve dugo zagovaram miljenje da europska ljevica mora gledati to se dogaa u Junoj Americi. To nisu ba revolucije, ali jesu strano veliki pokreti za socijalne i strukturne reforme drutva. Politika svijest u zemljama poput Venezuele, Ekvadora, Bolivije, pa ak i Paragvaja je jako narasla i mislim da su godinama ispred Europe. Juna Amerika je jo uvijek u procesu evolucije, postoje participativni pokreti u svim tim zemljama. Sama injenica da postoji ideja da svaki graanin treba participirati u tome kako e drutvo biti organizirano je sama po sebi jako vana. I to je najbitnije, vjerujem da e se teko vratiti na neku forumu neoliberalnog kapitalizma jer su ve jednom prekinuli tu liniju. Koji bi bio nain probijanja tog, kako kaete, balona u kojem se nalazi Europa? Jedini nain da balon pukne je ponavljanje Grke koja je ve napravila rupu u tom balonu koji sad pokuavaju popraviti. No, ljudi prate to se dogaa. U Britaniji se pitaju moe li to biti i naa budunost jer britanska ekonomija nije u dobrom stanju i deficit je ak vei nego u Grkoj, ali su ljudi drugaiji. To je trenutak u kojem su bitne tradicije. U Grkoj postoji snana tradicija otpora, borbe protiv diktature, faizma i tako dalje. U Britaniji toga nema, ali ukoliko se tako neto dogodi u Francuskoj siguran sam da bi se stvorio gigantski pokret jer su tamo tradicije drugaije. Ukoliko Portugal i panjolska odu putem Grke to e biti poetak vidljivosti razvoja novih alternativa i pokreta. http://h-alter.org/vijesti/kultura/studenti-danas-nemaju-revolucionarnu-snagu