Tako je malo potrebno

Tomislav Ivančić

Tiho i nečujno, ali vidljivo i simpatično,ušlo je proljeće na naše prostore.

Nitko od nas ništa nije trebao činiti da se proljeće pojavi.

Ono nam je od nekoga darovano.

Grane suhe od zime odjednom su se pojavile s nabubrenim pupovima, zatim sa

cvijećem, lišćem, i uskoro s plodovima.

Posvuda se oko nas rascvala priroda, ruže mirišu,

cvijeće jedno za drugim cvatei nudi se kao neizrecivi dar neba.

Nakon naoko mrtve zime opet je nabujao život.

Od prirode treba učiti.

Kad te u životu zahvati depresija,kad te pogode nepravedne kritike,

kad te zahvati strah od bolesti i smrti,

shvati da to nije trenutak umiranja,nego sijanje sjemena za još bolje

sutra.

To ti Bog nudi da u tebi naraste snagai da uvidiš kako nema granica Božjim silama u tebi.

Prepustiti se rezignaciji nedostojno je čovjeka.

Dostojevski piše da je grijeh upasti u apatiju.„Pojačaj svoj posao ljubavlju“, kaže on, „i naći ćeš

pravu sreću.“

Samosažaljenje i depresija samo su znakda si se prepustio zlu, a ne Bogu.

Dovoljno je samo da počneš govoriti:„Ja sam Božje dijete, Bog je moj Otac,

sve mogu u Bogu kojem vjerujem, Bog je moja snaga i pjesma“,

i vidjet ćeš kako u tebi rastu snage.

Jer dok govoriš takve Jer dok govoriš takve riječi, doživljavaš isto riječi, doživljavaš isto

što i prirodašto i prirodakad je obasjava kad je obasjava proljetno sunce.proljetno sunce.

Što više izgovaraš istinu Evanđelja,kao da jača sunce i izvlači iz tebe zaspale

snage.

Koliko snage leži u molitvi

koju svaki dan izlijevaš pred Boga!

Pokušaj mjesec dana moliti na jednu nakanuili zahvaljivati Bogu za darove koje ti svaki

dan daje,

dotakni se riječju „hvala“ svake sitnice oko sebe

i počet ćeš doživljavati kako u tebi buja život.

Tako je malo potrebno da budemo sretni:

samo se okrenuti prema suncu i već smo svijetli,

samo reći Bogu „da“ i već smo spašeni,samo reći Bogu „da“ i već smo spašeni,samo reći „da“, htjeti i odlučiti.samo reći „da“, htjeti i odlučiti.

Bog neumorno čeka na tvoje riječi.

Jer čim vjeruješ, ti stvaraš posudu u

koju Bogmože staviti svoje sile za bolji svijet

oko tebe.Treba naučiti čitati

Božju riječ,napuniti srce i

pamćenje njomei početi pravo

moliti.Jer, molitva je prava samo onda kada se

pravo moli.

Koliko je tragičnih ljudi oko nas!To su oni koji uvijek izgovaraju negativne riječi,

koji stalno govore „ne mogu“, često pripovijedaju o strahu,

bez prestanka negativno govore o drugima.

Oni su poput onih koji u švicarskom siru vide samo rupice, a nikada sir.

Oni su zatvorili oči i viču: Kad će već jednom svanuti sunce?!Oni navlače mrak nad naše gradove i sela,

nad sudbine ljudi, grupa i društva.

Negativna riječ i negativna misaodoziva bolesti, zla i nesreće u ljudska

obitavališta.Negativne misli stvaraju u tebi

utvrde i kule da te sapnu i vežu kako bi te zarobile.

I uzalud je obilje radosti i mira oko tebe,tvoje te riječi onesposobljavaju da to vidiš i

doživiš.

Narodna poslovica kaže:Narodna poslovica kaže:

Oku koje ne želi gledati, uzalud je i Oku koje ne želi gledati, uzalud je i svjetlo i naočale.svjetlo i naočale.

S druge strane, svaka je pozitivna riječkao svjetlo koje se bori protiv tame.

Čim si pomislio pozitivno, izrekao dobru riječ,počeo u mašti gledati optimistično,

postao si svijetao, zdrav i čist.

Nesreće, zla i ratovi zaustavljaju sepozitivnim riječima i mislima poput ovih:

Bog je jači od rata,Bog je jači od moje bolesti,

Bog je jači od pokvarenosti ljudi...

Neka te obasja svjetlo odozgor,da budeš svjetionik,

da pališ svjetla, a ne da ih gasiš!Tomislav Ivančić