BONJAKA KNJIEVNOST U 100 KNJIGA

Urednik IRFAN HOROZOVI

Priredio ENVERKAZAZ

Recenzent JASMINA MUSABEGOVIC

Likovno oblikovanje MEHMED ZAIMOVI

Redakeioni odbor ENANA BUTUROVrC, ENES DURAKOVI, IRFAN JA~~~Of~~I~A:icieI~~~mE~~~~:~~VI

I Muhamed Kondi v

SUZNJI

Preporod Sarajevo

I ,

j H!STORlJA KAO OKVIR ZA PRIU

Muhamed Kondi u bonjaku knjil!evnost ula7i sa etrdeset i sedam godina ivota romanOItl No nema svjedoka. Ovaj kasni knjievni start unekoliko upuuje na net1pinost njegova knjievnoga djelovanja. Veina pisaca u godinama sa kojima on ulazi II knjievnost zaokruuje svoj opus, a Kondli ga tek otvara. tjerajui nas da prije analize semantikih, formativruh j ukupnih strukturnih karakteristika njegova opusa postavimo pi-tanje o uvjetima pod kojima ovaj pisac stvara, inspira~ livnim polazitima za njegova eyela. te pretakanju konk-retne ivotne munine i tragike II literd1'IlU viziju stvar-nosti, Ako kao tanu prihvatimo postavku da bonjlik:i pisci, zbog traginih okolnosti kroz koje II historijskom vrtlogu prolazi njihov narod. II razvljanju univerzalne knjievne vizije :svijeta polaze od konkretnog, poesto i vlastitog ivotnog iskustva, onda nas Kondiev sluaj mora suoiti sa nooovoJjoou ove postavke. Naime, itanja Kondieva opusa na principima psihoanalitikog, biografskog, ili isto pozitivistikog knjtevno-kritikog metoda pokazuju ne samo da su ovi tipovi knjieVll(}k~

ritikih mjerila nedovoljni za opis vrijednosti ovog opusa nego i to da je ovom pi'tC1.l konkretna ivotna tragika samo povod za oblikovanje univerzalne ovjekuve tra~ gcdije u svijetu nestalnih vrijednosti i tolatitarnog dje~ lovanja drutvenih mehanizama,

Potiskivanje linog za raun historijskog, odnosno pseudohistorijskog u Kondievoj literaturi rezultira I lsp. pripovijetku U Jahru l biografsku biljcilku o piscu u

knji:ti SuZnji, S"jet!Qst, Sarajevo, 1991.

5

MidanHighlight

MidanHighlight

osobitim modelom novobistorijske proze u kojem sc, kako 10 zakljuuje Enes Durakovi "povijesna perspek-tiva u.kamje kao fon na kqiem se reljcfuo oblik~ie vjeito ista drama opeg i pojedinanog j egzistencijalna muni na svijesti zatoene usud.om historijs~e sudbine na ntZ~

meu svjetova, kultura i ~-ivilizacija". Surove ivotne okolnosti, koje su oito sprijeile Kondia da se ranije pojavi u bonjakoj litemturi do-laze, dakle, kao svojevrstan inspirativni impuls za priu koja na historijskoj po74dini uUlverzallzim problem zla, vlasti, sile, osvete i mrnje. ali i trijumfa Uudski au-

tt:ntinih vrijednostl tl duboko neautentitnom svijt:tu. l kao to Mea Selimovi li Dervi.Yu i smrti zatomljuje

linu tragediju transponujui je u historijski prostor, stva-rajui priu o nasilju totalitarne vlasu nad ovjekQm, isto tako j Kondi zatomljuje lino iskustvo, da bi tl svoja

etiri romana, No nema svjedoka (1979), Silicijum!ronl (1982), ive muke (1983) i Limeni JUes 74 Salcburg (1989), te u dvije knjige pria H(lm~Dagova asve-fa (1984) i Uvjebavanje boJi (1988) preteno realizirao model novohistorijske proze, prikljuujui se iako aktu-elnom poetikom toku li bonjakoj knjievnosti. Prika-

zujui modelativni razvoj bonjake proze, Enes Dura-kovi zapaa da godine II kojima se Kondf.i pojavljuje l stasava kao pisac karakterizira interes za hi!i

ujui se poetici nae modeme proze ko~a na historijskoj pozadini razvija priu o savremenom l svevremenom.

objedinjujui II svojoj na.raciji razliite rokove:. histo-: rijski, politiki, etiki, socioloki. pa i kulturoloki, da bl promi teksL funkcionro:Q . kao .svoje~ mozaik, ~o sloena stnt.ktura II kOJOJ se lsprepbcu I nadopunjuju raznorodni prozni diskursi.

Tenja da se na historijskoj osnovi razvije polifona prozna struktura obiIjei1.ava znatan dio naih savremenih prm::aista: Karahasana, ibriimovia, Horozovita, Kule-novia. ali i druge koji II svojim priama i romanima zapravo vii:: tragaju za onim to moemo odrediti kao postojanje, kao polje ljud'ikih mogunosti i sposobnosti, sve ann, dakle. to ovjek jeste; to moe i za ta je sposoban, nego li to nastoje predoiti sliku konkretnog historijskog vremena i prostora. Na planu fonnativnih

naela i proznih postupaka ovo nastojanje da se u poje--dinanom j bistorijskom traga za oPim, univerzalnim i svevremenim rczu1tira ispreplitanjem i ukrtanjem razli-itih, ak raznorodnih proznih tehnika u skladnu cjelinu. otud kod naih prozaista poesto susreemo stapanje

simbolike sa realistikom, pa i dokumentaristikom proznom tehnikom, tehnike ispovijesti i epistolarnih for-mi sa dramskim naclima: konstruiranja proznog teksta, te na poseban nain stapanje filozofsko-esejistikog sa

isto proznim diskursom. Stoga se mQe zakljuiti da je bonjaka prm,3 na.kg doba obiljeena procesom is-traivanja. mogunosti proznog iskaza, procesom koji rerultira sloenim narativnim strukturama to se razli-jevaju II vie naporednih tokova, da bi arabeskna cjelina djela na koncu funkcionirala prema naelima parabole.

Kondi pripada tom toku nae savremene proze, ali u procesu istrdivanja mogunosti proznog iskaza on ne zahvata toliko kao npr. Karahasan, Ibriimovi, Kule-

novi, ve ostaje dosljedno na nivou stapanja realistike i simbolike prozoe tehnike, pa njegova naracija neri-

g

i I

,

jetko crpi vie iz iskustva tradicionalne proze nego li iz mnogostrukih iskustava savremenih proznih tokova. Ali, na nivou makrostrukture nje~"{Jvi rotrnUli umnogome sli-jede taj glavni tok nae savremene proze. Na.ime, Silici-jum{ront, ive muke, Limeni lijes ta Salcburg, ana speci-

ftaIl nain i njegov prvjenac No nema svjedoka sastav-ljeni su iz niza manjjh cjelina ije radnje uporedo teku,

meusobno se povtwju i presudno uvjetuju jedna dru~ gu, tako da u njima naracija ne tee pravolinijski u vremenu, kao u njegovom prozama, ve se razlama stva-

rajui mozaik ruaka na kojima se odrava romaneskna pria. N(J(: nema s1ijedolm u tom je smislu roman slika, dakle, po prirodi stvari statian roman II pogledu njegove fabularne, dogaajne osnove, ali istodobno i roman sa jakom. gotovo dramskom tenzijom k(~a proizlazi iz su-koba pojedinca i vla."iti. Otud se statinost dogadajne niti fOtl13Il8. razlae na niz situacija dramskog karaktera i intenziteta, tako da bi se muglo rei da iz ovog principa razloenosti romana na itav ni;.'; slika~$jtuacija proizlazi arabe.'1lma struktura ostalih Kondievih romana. Jer, dok se prvi Komliev roroan okuplja oko glavnog lika i funkcionira kao precizna !l.lika ne samo njegova dje-lovanja vt: i psiholoke, etike, pa i metafIzike drame, ostali romani nlI:lau se na vie naporcdnih pria u kow jima je II centnl panje lik kao nosilac romanesknog zbivanja. U Silicyumfrontuu prvi plan ilbijaju dva napo-redna toka naracije, onaj to prati sudbinu porodice nje-

makog pekara Alfreda Knabca iji sinovi uestvuju II Drugom svjetskom ratu kao vojnici njemakog Venna-hta, i onaj koji se prikuplja oko sudbine komunistikog revolucionara Juke Terzia. Oha toka, pak, ispunjena su nizom digresija, nizom manjih cjelina, pa je SilicUum-.front kao roman sastavljen iz niza pria. Princip ruslo-javanja romaneskne stl1lkture kao njeno osnovno orgaw nizaciooo naelo jo vie dolazi do izraaja tl tivim mukama i Limenom lijesu za Salcburg.

9

U pokuaju da odredi strukturnu organizaciju Kon~ievih romana, knjievna kritika je odustala od termma roman freska, roman rijeka, i odluila se za termin roman deltaS koji se razlae na itav niz rukavaca-pria. Me-

utim ni ovo odreenje ne iscrpljuje sloenu sliku nara-tivnih' tokova u ovim romanima. Polifoninost njihove strukture teko je svodiva na termin metaforikog karak-tera,jer separaleinost planova II toku siejne niti romana ne odvija u skladu sa hronologijom, ve prije u skladu sa zakonitostima i prirodom sukoba - idejnim potkama u romanu. Stoga se ovi romani u pomacima naprijed-nazad u vremenu, stalnim retardacijama i naporednim priama ostvaruju na principu arabesknog ulanavanja u cjelinu viestruke skale nijansi ljudske drame u svijetu koji je izgubio ne samo svoju etiku vertikalu ve i teleoloku svrhovitost. Na unutarnjem, sadrajnom planu razbije-nost romana odrava se zajednikom sudbinskom niti koja presudno odreduje djelovanje svih likova i koja opstojava koliko po mjeri sluaja, baziranog na logici histOrije i drutva, isto toliko i po mjeri svoje metafizike determiniranosti. Sukob izmedu onog to je kao sudbin-ska neminovnost zadano odozgo, iz perspektive meta-fizike uslovljenosti ovjekove sudbine, i onog isto ljudskog principa, koji nastoji da prijee granice svoje historijske i drutvene zadanosti, objedinjuje II sebi svu raznolikost dramske napetosti to se ispostavlja kao oko-snica priama, dakle manjim, gotovo potpuno zaokrue-nim i time samostalnim cjelinama iz kojih su sastavljeni

Kondievi romani. Upravo se ovdje najbolje ogleda priroda Kondieva

proznog umijea. On kao romansijer veoma dobro koristi svoj dar za kratku priu, da bi romaneskni mozaik izgra-

ivao od zaokruenih pria, koje kao cjeline mogu stajati 5 Isp. npr. eljko Ivankovi: Svj Kondievi .sunji u knjizi:

Muhamed Kondi; Sunji, Svjetlost, Sarajevo, 1991.

10

i samostalno. Ali, u ovakvoj organizacij i romaneskne strukture i postavljanju sukoba u romanima otkriva se njihova veoma bitna odlika. Historijske i prostome ka-rakteristike hronotopa u njima time gube svoju konkret-nost ~slobaajui simboliki viak narativnog teksta. Otud Je doba turske vladavine u prvom Kondievom romanu, te vrijeme Drugog svjetskog rata u Silicijum-frontu i Limenom lijesuza Salcburg, kao i vrijeme nepos-redno poslije Drugog svjetskog rata u ivim mukama samo povod piscu da na podlozi njihove iaenosti traga za univerzalnim konstantama ovjekove tragedije u svi-jetu koji je izgubio svoje moralno uporite i u kojem logika ratnih igara dokida metaftziku zalogu bivanja.

Kondi, dakle, ne traga iskljuivo za znaenjima i zna-ajem datih historijskih zbivanja u povijesnom toku, ve prije za onim to ta historijska zbivanja znae za ovjeka,

suoavajui ga sa krajnjim pitanjima svoje egzistencije. Njegovi romani zato i ne slikaju kolektiv, niti se

historijska zbivanja u njima samjeravaju iz ugla ideo-lokih projekata. U romanu koji sc bavi ratom izostaje kolektivna polarizacija, bolje rei ona se uruava pred saznanjem o relativnosti pojmova dobra i zla promovira-nih iz ugla ideologije i normiranih mjerilima kolektiva, a pria se koncentrira oko tragine sudbine pojedinca, koja koliko godje odreena neminovnou historijskog toka, isto toliko korijen vue iz svoje moralne imetaftzike predodredenosti.

Ratni sukob u Silicijumfrontu i Limenom lijesu za Salcburg nije dat u ravni ideolokog, ve u ravni sukoba ovjeka i ovjeka, a ba se tu, u samoj ii ljudskog gdje je ovjek napregnut do krajnjih svojih moi, pokazuje sav njegov besmisao, kao i sva traginost u svijetu koji je pre-sudno odreen slijepim silama zla. Nestajui sa drutve-ne pozornice, pakao ratne stvarnosti preseljava se u ovjeka, postaje paklom pitanja na koja nema odgovora, a ona tanka nit kolektivne polarizacije na mi i oni uruava

II

se pred vlastitim besmisloIIl U takvom poretku stvari svaki in i oblik djelovanja, svaka misao postaje prc~ sudno vana, jer se zbivanja ne mjere spoljnim, id(,'O-lokim, ve unutamjim, isto ~judslJm mjerilima. Zato i pitanje koje sc kao svojevrsni refren provlai kroL Si/ici-jumfront - "Moe li se lancem sauvati sloboda, ivot metkom, ljubav mrnjom, srea zlom?" ne suoava

ovjeka samo sa odgovornou za konkretan in i nje w gove posljedice ve(; prije sa besmislorn svijeta. Ovo pitanje povezuje sve Kondicve junake sa obje strane rata, ba zato to Ile uspijevaju djelovati prema mjerilima koje ono podrazumijeva. Upravo tu poinju ive muke njihove II stvarnosti detenninirane silama lJa i nasilja, kao to na ehu ovog pitanja poinje i uVjebavanje boli II njihovom ivotnom trajanju. Osnove svoga odnosa pre-ma historijskoj tematici koje je postavio u mmanima

Kondi e odrati i u knjjgama pria. To se prije svega odnosi na prie iz knjige llam~Dagava osveta koje su dosljedno vremenski locirane u vrijeme bune protiv tur~ ske vladavine u Bosni pod vodstvom Husein-kapetana Gradaevia, ali i na vie pria iz knjige Uvjebavanje boli koje na podlozi historijskih slika grade svoja para-

boliDa znaenja. I dok je Ham-Dagova (Jsveta kao knji-ga koncipirana na naelima mozaika, pri eemu svaka pria i po ambijentalnosti, j po konstmkciji narativne niti, profiliranju likova i njihovih suodnosa, djeluje kaD svo-jevrstan nastavak prethodne i osobit uvod u narednu, Uvjeibavanje boli kao knjiga ima vic vr!;}lnenskih iz-yor}ta i planova. S jedne :Hrane, prie u ovoj knjizi locJrane su u doba otomanske Turske, s drugel u vrijeme Drugog svjetskog rata i, s tree strane, pisac pravei odmak II vrern~u n;ke prie prihl.j~ya sadanjosti. U tom pogledu poa Usahtu predstavlja Izuzetak u Kondiw

evt;t. pnJ)Ovjedak,om opusu. Ostvarena na principu i5-povIJestr, ona nUSl odredene autobiografske crte, ali U procesu umjetnikog nadrastanja autobiografskog njen

12

semantiki luk sc.c do univcu.alne slike ugroenosti modernog ovjeka unutar totalitarnih sistema.

Kada se imaju u vidu karakteristike hronotcpa tl Kon dicevim priama i postupaka graenja umjetnike vizije na veoma labavom historijskom faktu, opravdanje zak-

ljuak da ove prie opstoje na dva kraka koji nose pa-rabolinost njihovih semantikih mrea~ jednom koji je smjeten u historijski arnbliel'lt, najee turskovaktov-ske Bosne, i dmgom koji polazi iz iskusiva modernog ovjeka da njegov svjjet i uije nita drugo do organizirani

lan~c nasilja, svijet legaiiziranih zloina, svijet, dakle, kOjI se odrava na nasilju i zloinu. Taj svijet pOl'etue-

enih odnosa i mjerila vrijednosti ukazuje se samo spolja :1 svojoj historijskoj dimenziji, pa bilo koji njeguv isjeak l1';vremena i prosrorazadohija simbolike oznake univer-zalno!!; i opeg. Opsesivna Kondieva tema suanjstva time bIva dvostruko zasnovana, S jedne strane pojedinac u kontekstu tako doivljenog SVijeta tekjc suanj, ovjek, dakle. osuen bez stvarne krivice da traje u lancu nasiija

postajui njegovom rtvom, a s dnlge strane on kao nosi-lac ideje, ili ina osvete postaje zarobljen tom idejom i inom.

"U sluaju Kondievih djela i ivota njegovihjunaka spominjanje prostom i vremena ima, moda, pomalo BOlJe perspektive, gledanja odozgo na ovjeka kao ne-kog II labirintu tko se mui da pronae izlaz; a trebalo bi,

mogue, govoriti lz poloLa:ia ovjeka pred kim se svaki put j~ova, kao nepremostiva planina isprijei sudbi-na ... " Ovo IvankovIevo zapaanje o optiCi iz koje je izveden svijet Kondievih pria l?odrazumijcva i trdi ira obrazlaganja. Kondi relativu.ira historiju i njenc vrijednosti, jzdtc se iznad njih upravo II pokuaju da his-torijskim vrijednostima i postulatima st~rotstavi ljudska mjerila. Otud u izvoenju tragike vizije svijeta, stalno 6 7,cljko Ivankovi, nav. rad, str 6.

13

ukrta optiku drutva i ideologije, apsolutiziranih naela i vrijednosti, i optiku pojedinca. ije su vrijednosti i snaga relativi7.imne. okrnjene ili potpunopotrte II kontekstu zla. Zato on hvata ovjeka u iaenom vremenu prevrata, da bi ljudske vrijednosti napregao do maksimuma i iskuao II sihlacijama njihove potpune ugroenosti. Situacije u koje su dovedeni Kond.icvijunaci, sudbine koje moraju ispuniti i istIpjeti obiljeava apsolutizacija naela; oni se, poput junaka tragedije, kreu u svijetu ncokmjcnih VC~ liina I apsolutizQvanihmjerila. Naspram tog svijeta stoji ovjek sa relativizmom svojih vrijednosti, ali i svoje sna ge, ovjek sveden na svoju ljudsku mjeru II vremenu II kojem, kako ga II prii Jarak preaoavasam pisac: "Svnateene. isto onako bespomone i beivotnc kao to su bile uvezane ruke psine, Ra silahdara, Jedino Io je.kod svojih ruku primijetio da jc drugaije, i to ga obradova, to su bi~ bijeli nokti. kao da su izrezani iz najistijeg sedefa."

~:itirana poenta pri~ na najbolji nain pokazuje sim-bohke planove Kondlevc naracije. Slaganje naracije iz dvije tel:t:nike, realistike i simbolike, razara historij-ski okvir koji u ovoj prii slui kao potka za imoenje psiholoke i etike drame lika suoenog sa apsoluti-zovarum principima zloina i naslija. Na taj nain histo-rijski sadr..'\i pretae sc u isto egzistencijalni, koji na 7 Muhamed Kondi: HamwDagova osvettl, Veselin Masle..

!a, SaraJevo, 1984. str. 12.

15

drugoj strani uvjetuje i omoguava ,,;mboJika :maenja na nivou mikrostrukture, te paraboJinost semantikih mtea teksta na planu makrostrukture.

U ravni egzistencijalnog sadraja, kao u voritu svih znaenjskih sl~eva narativne strukture, Koudi-ceve pl'i~ e su knjievno najintenzivnije. Jer, tu sc gubi poJariza~ cija izmedu progonjenog i progonitelja, !mmja i sunjo~ vlu:.nika, rtve i muItelja, da bi se dvije, na prvi pogled potpuno suprotstavljene sud.bine, postupno izjednaile postajui sunjima sila zla, koje zadobiju svoje iracio-nalne i metafizike osnove. Otud Kondieve prie nose mnogo od dramskog naboja, Dva nepomirljivo suprot-~lavljena lika, dvije sudbine koje se moraju ispuniti do kraja prema naelima vieg, transcendentalnog reda, su-

sreu se, spoznavi besmisao vlastitog poloaja i predod-redenosti, II taki koja hrise sve drugo osim onog to oni nose tl istoj ljudskoj ravni. ak i onda kada j\: osveta uzdignuta na pijedestal vrhovnog etikog zakona ih na imperativ krvi koji raelooalizira osvetu, kad je, dakle, u samom startu prie uspostavljena vrsta granica Izmedu

7.1oinca i rtve, i tada sc po principima dramskog obrata suoavamo sa njenim besmislonl. Na toj oSflovi izvedene su prie Ham~Dagava osveta i Musafi1'. U obje prie osvetu pokrec zloin uinjen sa pozicije vlasti i site, pri

emu intenzitctosvete svjedoi o mjeri primljenog pOl1i~ enja~ uvrede i 7Joina. Ali j elja za osvetom na paradok~ salan nain postaje l.eljaza moi, a ne samo izraz nemoi,

oaja, iH imperativa krvi koji se, ustvari, prima kao imperativ etikog radikalizma. l Ham-Dag i Musa, u 1.clji da ubistvom uzvrate poinjenom zloinu, identificiraju ukupnost egzistencijalnog smisla sa inom osvete. I u Ham-Dagovnj spoznaji: "Kako os.tade sam. bezimen, prazan i bcz ikog svoga; ni ~cne-osvete ne outi u sebi da ga osokoli i osnaili, i u Musinom pitanju nakon izvrene osvete u prii Musafir. UStojei jednako u avliji pitao se to je ustvari oboriQ olovom i koga je uhio? Svoju podlost

16

i mrnju, ili AIi-'Kalimovu ovjenost i hrabrost" - zrcaH se ista spoznaja besmisla ina osvete. iako je izvrena osveta izjednaila rtvu j krvnika svodci ih na sunje nasilju. na ljude koji su poinjenim nasiljem izgubiH svoju ljudSku mjeru j svoju ljud.Ovodom za pokuaj da kroz malog, obinQg ovjeka razvije viziju tmiverzalnog ljudskog stradanja, isto toliko je i tematiziranje procesa ~amoidentifikacije bonjakog nacionalnog korpusa u kontekstu traginih historijskih zbivanja., Na ovom planu svojih pria Kondi nastavlja najplodotvorniju liniju bonjake pripovijetke koja kroz malog ovjeka predoava univerzalne vrijednosti bosan-ske historije. Traginom bodu historije akteri Kondi-

evih pria suprou.1avJjaju stroga moralna naela u nasto-janju da ouvaju autentine ljudske vrijednosti u duboko

neautentinom vremenu. Historijsku l'1tdatost svoje sud-bine koja sc svodi na pc>zlciju rtve slijepe sije vlasti onaj mali Kondiev ovjek nadrasta svojom moralnom snaw gorn, U priama Turkua j Dukat, bez obzira na to to junak prve pripada sistemu vlasti, a junak druge postaje rtvom licemjernih monika, his1or~jskom usudu Kon-dic suprotstavlja ideju dobra i djelovanja po njenim principima. Turkua. junak istoimene prie prekor.at'Uje granice vlasti i moi, da hi pomogao sredini koja ga ne razumijeva j ne prihvata. Meho Prikaza., junak prie Dukat, dolazi II sukob sa sredinom koja ne prihvata istotu njegovih moralnih naeta, lano ga optuujui za krau, Meutim,junaci obje prie trijumfuju u sukobu sa sredinom, iako su II odnosu na nju njihove pozicije bitno drugaije. Ova razliitost se gubi kao spoljnja, drutveno

17

zasnovana odrednica sudbine pred unutarnjom snagom autentino ljudskih principa djelovanja u oko!n~lu podsjeca na ono najbolje u bonjakoj pripovjedakoj tradiciji. prije svega na Skendera, Humu i Muradbe~

govia. da navedemo samo nae pripovjedae izmedu dva svjetska rata, koje u pojedinim aspektima narativnog postupka ovaj pisac ponekad i direktno nastavlja. Kon-dievo otvaranje 7,8 neposrednu ivotnu stvamos:t i ma-log ovjeka u njoj, knjievno je najuvjerljivije u trenu-dma kada se taj ovjek dovede u situaciju suoenja sa vlastitim etikim normama. Rezultat takvoga suoenja jeste tragina sudbina, ali poesto i trijumf elementamih ivotnih vrijednosti, kao u prii Obean.je, koja je po toj svojoj osobenosti paradigmatina za prozni opus ovog pisca. Za razliku od ove, pria Dela!ov san, koja takoer tematizira nadu kao osnovno i votno naelo, donosi pot pun slom junaka, ije se ludilo na kraju ispostavlja kao kazna za poinjeni grijeh, ali i ka7.na koja do1azi iz meta-

fizike zasnovanosti egzistencije. U laljizi pria Uvjeba vIJftje bvliKondi e unekoliko llainjt1 odmak u odnosu na prie iz Ham-Dagove osvete. Na jeduoj strani to sc ogleda II otvaranju prie spram realnog svijeta, pri Cll'!u ona nos) ohilje7Ja fantastike u onoj mJen u kojoj je neposredna stvarnost iracionalna, paradoksalna i nevje-rovatna Na drugoj strani pak, taj postupak ogleda se li

18

naputanju ~ta hisrorijske, odnosno pseudohistorij-ske prie i pribli7.AVanja vremens.ke osnove ka sada-njosti, Veoma mali broj pria u knjizi Uvjebavanje boli lociran je u turskovaktovski period, pa sc ona parabow

linost narativnih stmktura iz Ham-Dagove osvete ovdje lnmsfonnira II neku vrstu magijskog realizma, ili pak u prie koje crpe II izvjesnoj mjeri iskustva stvarnosne proze. Promjene na makroplanu proznih struktura uvje-tovale su j promjenu narativne optike. Sveznajui pri-

povjeda iz pria II knjizi Ham-D

povjedau. dok Kondi tu vrstu pripovjedaa razara pnollavajui sc savremenom narativnom tekstu tl kojem se isprepliu realistiki sa motivacionim tokom fantas-tike, iH se pak osamostaljivanjem junaka i njegove is-povijesti, kao npr. u prii U ahtu, te njegovom identi-fikacijom sa aktuelnim autorom dostie no samo pria sa autobiografskim crtama ve onaj tip narativnog teksta koji lebdi izmedu dokumentarnog i simboliko~, izmeu

prie o pojedinanoj sudbini i opem udesu svtjeta. Taj princip organiziranja naracije naroito dolazi do

izraaja li prii Covjek sa broja tri. on je u ovoj prii prisutan ak i na nivou ek:!.plicitne poetike; "udo sc dogodilo, zbog ega vam i kazujem ovu priu." Pria sc od ove poetne reenice nadalje ostvaruje kao doslovno preuzimanjejunakove ispovijesti, bez bilo kakve pieve intervencije tl njoj, ne barem intervencije ek."'Plicltnog karaktera, Postupak potpunog prelaska u optiku lika re~ zultira priom koja je doslovan snnnak same stvamosti, ali stv'amosti zasnovane na udu, na fantastinim obrd-tima. na nizu JXlradoksalllih situacija lzkojih proizlaLi da na svijet i nije nita drugo do beskrajni nered, Otud i misao iz prie U Jahtu: "b'",sleda da je u ivutu redovito sve u punoj suprotnosti", djeluje kao iskustvena konsta-tacija o neredu svijeta u kojem se zlo nasladu je vl~stitom

~voljD;?u. U La~V?m. kontekstu itanja i naslovna smtagma knjige mctaronkt pokriva gorko ivotno is-kustvu, 7ivot, dakle, kao stalan proces uvje!bal,lanj(~ boli. Logika s~uaja i pa~~uksa koje vladaj,u II nepol-.'Telinoj stvarnOSti, zoogrcahsnke zasnovanostI Kondicva na-rativnog postupka, i omoguavaju da ove prie funkci-oniraju kao doslovlli l;nimci svijeta kao prOt:csualnog nereda.

ivot kao zbir sluajnih i paradoksalnih okolnosti temeljna je ideja ,ll priama Tajna jevrejske kut'e, tula angorska maka 1 Hajka, a pogotovo u ve spomenutoj

prii ovjek sa broja tri. Paradoksalnost ovjekova

20

l f I, i

poloaja u svijetu obiljeenom surovom silom moda se ponajbolje ogleda II ovoj posljednjoj, Kao podloga nje-nim sloenim semantikim mreama dolazi sasvim jed-nostavna fabularna osnova: ovjek p

prelazima realistikog. u fantastino, koje potom dobija obiljeje sarkazma i ~teske. Taj trenutak naruavanja prirodnog pore1.kn. ih barem onog poretka za koji smo uvjereni da jc prirodan, Izdie sluajno i paradoksalno na nivo zakonitosti prema kojoj funkcionira ovjekov svijet. Stoga bi kao moto ovim priama mogla doci reenica iz prie U Jahtu: "Zar nije ivot jedan stalni nesporazum, ali tako izrnontiran i udeen da funkcionira upravo savreno'l. Moto, zato to upuuje na svu udovinu zasoovanQst naeg svijeta, ali i 7,ato to na nivou eksplicitne poetike ukazuje na bit Kondieva priVO"ie-

akog postupka. Naime, prie iz knjige Uvjeba;.'(fflje boji u ironijskoj i grotesknoj dimenziji svoga znaenja utemeljuju se na iskoenoj narativnoj optici. na onom fenomenu koji su ru~;)ci formaJisli definirali kao postupak

oudenja. Kondi postavlja priu tako da rui automa-tizanl nae percepcije, da bi na ovom iskocnom pogledu razvio niz grotesknih situacija kruz koje provodi svoje likove. Pokuavajui da definira poetike osnove Kon

dicveproze, knjievl:ijI kritika uspostavlja veze izmedu naeg pisca i Hann

SUNJI

SUNJI

UQd elebia kua do tvrave ima oko est pukometa, a to su dva~oda, i dok ne stignemo morau smisliti ta da uinim s ovim pas-jim sinom!l - slagao je misli u glavi Naz Omer i usput posmatrao Radov potiljak i one mnogobro.jne bo~g ma~nt?jj llZ.'g9j~~ ko~J, zulufu ~~O su otro trljac.li ispod m.lo nakifvTjene ulabije niz oba obraza,.Pogl!:dlllJ.ljeJMim silazio panie, ukoso niz RaMova leda uokvirena II jelek od gv.~~~a zatim niz dvije __ z~~~_~nLicom J.ltkane zmije po mkavima na ,.YilenQj apteriji, do _~g:~.mth ~!lDo~ bro sam ga pritegao, krmka" porillII Naz j zas~ tade s oima na Radovitn zaleduenim akama i

zgrenim prstima s l!!@~ noktim~Konop8c se gotovo samo mogao nazrijeiITNa Omer othuknu: - Stala krv. psmL..

UkrltellJLRadevdal;;e na ledima bijahu modre, s bIljedim zapi.otima. i da nijiqmvJesamattrnWtlr kovrdfa i nekoliko nabreklih ila i brzog hoda koj im je i?lao -ispred njega, Nazu bi se inilo da ~~ to ruke mrtva ovleliiL Takve Jivitast~, beskrXDe !!.k"-l:le dao je itavo ovo vrijeme -dok je trajala pobuna' - i kod onih to su vjeani po kronjama lipa i kod svih onih oborenih olovom li trku i meteu, Svi su imali isto ovako beivotno modrilo u akama;pTave-IlliIk~- . oko _.usana, a' -nokti su--kiid ~_v-iju~_inga -'e-dobro

27

priJtie~J!Dah !mju ~el~_Y~flrka() da imj~_ -SVJl-19piol Zar nisi m~gao _ druga~j~? TaJ-Suanj je .l!Qle!lla ~e1'irova .. zvjerka,. tahinah, si-lahdar, i.nali li? I ti ga, Naz Omere, ubi? R"'ta, ako Bbg~?erlVri!" ... . .

- -- -~---S:uru;e.s

. omastiti konop na najvioj grani. Hoe, Iijcpog .. mi . -dinafff ~~----~-"", ,.' " ,-" '-',

.Pf'q)g~'!Y~~.NazoyojgJ~vi}l~.~1t~y~rJ'11}!1 prij~j. a uma se~mi~mi~~.l.p]J.lQl sve tea:--'~~IiOfurbensi!ab S liaburama i fiecima

iuli."'llJ

pod Sarajevom, raspoznati ovog Rada~ ubojicu koji muje zatro imc. lO Je li i to Boije davanje1' - ponovno othuknu, pokttavajui da li prsima stia oganj i

gasei sjeanje kao to se otrim noem sijee ko-nop. Ali se taj~nevidljivi struk. kojim je~ htio to ih ne, bio dobro uvezan za ovog sunja ispred sebe. ne pretre, i Nar. Omer se pitao ko sc to tako strano poigrao s njim i gurnuo ga pred ovajJ~ov"" Ako ubije sada zlotvora i poklekne pred osvetom,

morae pogaziti datu rije Gaziji. Uradi li obrnuto i ne ubije krvnika,l']11a zemJj~ pod njim proplakati. Dokle god bude iv neLmogao . pregOljeti namijenjenu mu smrt od Radova olova, koju joo i danas nosi kao modru zmiju preko cijelog trbuha, i to sc javlja_olcim~im se vrijeme uzjoguui j zapogani,~M zar _je mogue potrati u mozgu i dui onu prologodinju klaonicu koju je zapamtio dok je nedouhljen le71lo u praini i krvi? Moe li zaboraviti majino zapomaganje i sve one molbe da joj ne biju !!~akujJledul!l!: djecu? I li ta se to sada sve spepeli1o, izmetnulo? U ta? ta je sada moja .mrtva majka, ta su moja braa iska-sapljena olovom i nadacima na kunom pragu? ~ J~.akQjhi\! ovaj pasjj }ri!Ull:er.lori~uJm?t:tju koju

nosim) u osvetu koju ~lim.svakim damaroni1~~ ~-~~~--- ---"

32

"Boe" - pomisli Naz Omer - "je li i to Tvoje davanje, ilL .. !' Misao se ustavi bez odgovora i on se nanova okrenu rnalopredanjim pitanjima: "ta su ona tri me7.ara u ljiVIku, povie kue? ta su ti grobovi u meru, sada 1 ovdje na pustoj, osunanoj ravnici bez~'pune polegle rai, na puteljlru to krivuda prema tvrdavi, na domakn kasabet.ta.... jc Rad uinio od njihovih ivota, ljubavi kojima su se voljeli i kojima sam ih vulio, od sitnih radosti i

-- -. ,.-- - - --srea, od majine neizmjerne ljubavi i oili:lcanja da nas trojicu} nakon oeve pogibije u Travniku, ouva i izvede na pravi put, da budemo ljudi od imena i asti. isti od svake nepravde i mrnje? U ta je to ovaj pas spepelio'/"

Konano, kako gO'd okrenuo i sveo rawl pod jednu nevidljivu crtu u mozgu, Na;>; Omeru se inilo da su mu braa i mati. ona tri groba kojima vie nee smjeti ni pristupiti da izmoli oprotaj, niko drugi do ova mrtnja koju nosi u dui i osveta koju plete u gl.vi. udno. A kad malo bolje porazmisli - oi mrnja ni osveta nisu nita drugO' ve ovaj pasji sin Rad-silahdar, osoba koju nikad ranije nije ni vjdio ni uo i kojega jc upoznao prole godine !md je s vojnicima upao u njihovu avliju j poeo da kolje.

"Boe, odakle mi to dolazi u pamet" - pokna da se oslobodi doticanja svojih najdraih s ovim zlo-tvorom pred sobom; aH ko moe mislima zapovi-jedati, ko?

til ta na kraju krajeva im~ Nuz Omere? Ovog sunja l psinu koja tl ne vrijedi ni aku piljiva boba?

33

Njega e i zemlja iz svog trbuha izbaciti da je ne -pogani. alThko god okrenuo i obmuo, Nu Omere,

morae priznati da Radi ima svoju Ct jenu, golemu kao...najvie brdo nanizano s dna pa do vrha duka-tima. I ti ga, makar to nee rei) vaga na svom kantaru, Naz Omere, je li tako? Eto~ zbog ega ga loliko mrzi, Naz Omete, kazujLZbog .~~si mil. toliko utegao konop oko ruku da su modre kao ivit,

a?~i?stieni tvoga1uvopiju, i di7.dar Dan zna vrijednosI njegovu, pa i palia Fidaji ga oekuje kao rijetku zvijerku sa skupim krznom> a ako emo pravo i caru gospodaru je stalo do njegova ivota, im za njegovu glavu nudi bega Donlagia, je li tako, kazuj?"

Ko mu to govori? Nikog nema izmedu njega i sunja, svud gluha tiina,jedmo uje svoj i Radov topot nogu, ali neko guvon: "Zalo si dao rije Gaziji da e ga iva i zdrava predati II tvravu i da

e ga pazhi law dva oka u glavi? Ima 011 svoju cijenll~ Naz Omere, jmaU?!!~~n~ nc bi ga sutra otp!aali s pratnjom kao vezira u Zvomik pai Fi-dajiu, a on e ga lino, kad iv dopadne na Drinu, i pod ador uvesti i svakovrsnim jelom i piem ponuditi, pa i na splav izvesti i kao kakvog pobjed-nika prevesti na drugu obalu rijeke gdje ga ekaju Ali Namik~paliini momci ...

!~ koncuko~ Naz Omete, ta si ti, a ta ovaj R.d-silabdar'UigJUl'!.!Lrvi pogled dri II aci kao mia, kao kakvu bubu -vlasnik $otmu i ivota i smrti. Puk"Ji je ~a l1l!!lJ:llll. pY!l~a kao zdrigao dral, za

34

PQjasom su ti dvije kubure napunjene .~pni~ zrnom. a 1 jatagan ti viri iz hensilaha. Moe gallif[~"

, rb1fismru kakvu izabere, ali to onda. Naz Ome-re? on je tvoja Hna mrnja i tvoje je pravo da zadovolji tu osvetu koja te stisla za dunjk i s tim nema niko nikakva rauna, pa opet e ti morati polagati raun ako mu se illo dogodi. Pa ako se nekako i opravd~ pred dizdarom i Ga;rijom, to si

ujnio'] Nisi li sam priznao da tc Ra~ ub~j~iui ti brau i majku, izmemuo u mr).nju i elju da se svetili, a ta su te dvije rijei? Kazuj, NazOmere! Maloprije ti je dolo II pamet da su i mrnja i osveta Qna tri groba II ljiviku, Radi jc tu pred tobom, gazi pognute glave~ i ako ga sad ubije, ponovo e ti ubiti ono to si najvie cijenio i volio. Ubio hi t brau i majku, a ona te je uila da nikog ne mrzi!, da se ne sveti. a na koncu konaca, ubio bi i bega Donlagia koji eka da ga razmijene ... "

~i!iDjm" _ inilo mu se da e ga taj neiji glas kojt mu sjedi u uima 7AlgUiti. HDobro. ko jc taj Rad? arobnjak ili dim iz likveLZa

,_,~~~!t~~~~}~rOlijec.1Uroz ~ ~.JJ.I.m!Jmmnzak,J11Je nl zamijetio kako su davno tza sebe ostavili wnarak i kako je l1levo polje. zeleno kao jod, ve II prirubu horizonta, a ispred to tek spazi i to ga najednom istrijeznt -- nizali su se krovovi Travnika kaoJmleni~li su mu prod oim., bij.eli dimmiDZ-den'LI;m!aY!!lkameno~zidaJl' tabiji da predahne. ilida ga grizla po nepcu i jeziku, bola j :Merala sve do iva srca, i on, ne znajui ta bi sa samim sobom, sjeti se ruka i poe razvezivati, areni lUbac..,R

DER-BABA

"to li je toliko gJanjca j docrujc?l> - nemajui kud s mislima, ni kud sa samim sobom. mekoljio se II dokonosti gledajui kako mladi Drljevi pns-rnotkomjambeza umoenog u rastopljen loj obigra~ va poopruellOj, tekojjeziini sablje. "Kud me Bog kazni da mj ga da za drutvo u nevolji?" - nastavljao je mukom, neknd duboko II svom mozgu da se prekorava. jagmei one nejasne slutnje to su nasr-tale, gnijezdile se nita ne obeavaJuI, niotkud ne

sokolei II amotinji pritaje i zamctenjatva; ve treu :ru heftu, bje~.ei od odmazde .a uee II pobuni protiv turske uprave u Bosni, iza tekih tavanskih vrata leali na prljavim krpama. puni neiz-vjesnosti i straha da ih ko ne oda, ne proda. Stariji

Drljevi je leao drven, sklopljenih oiju, a znao je da ne spava, ve da kao i on misli, prevre kao lastavica ona sve debela, teka obeanja da e na-novo, s prvom priHkom, uz austrijsku pomo~ Bosna pravo II ruke Gradaeviu, Fidajiu, agama j ja-njiarskim bezimo, pa zoto onda ne biti strpljiv i ne ekati? "Mater im poganu, da im mater ugursuskull< ~ cmok:tao je jezikom u usnoj duplji, osjeajui gorku pljuvaku od dima, od neopranih zuba, od kiseline to se iz trbuha pela navie, ljuta kao zeher. "Utekoe preko Save s hanumama i zlatom, a ti sad lunuze, l ti Naime, Buska - vi prdite u Ahmia

38

ardaku i ekajte da vas pohvataju ulani i povjeaju nasred Travnikal!! -- okrenu sa teko, ljuto, kao da je eljo tim pokretom sve zaboraviti, obrisati, poslati li materinu. ali daba; od misli ni preko mora, ni preko plavog neba utei ne moe, Pa i da mu sad veZirovu unuku metnu pod njega. opet bi misli bile tu, zakofrJjene. neraspletene, pod eonom kourom, u kutiji glave. Pa tek ona b1entovina, jaramaz Huska?! Glanjea sablju kao da e u svatove. Jara-bumtobe ekstafirala! Vrati mc, roba svog, Boe, na pravI put' Vratil Noas e opet, kad sc duboko

l.anoa, izai kao utvare na avliju, protegnue noge i pokullati da poko~ju Arnaute to su II koljem ogra-enom brlogu uvaH okovane buljuke ustanika. UMi idemo, !unuz-efendija, ali ne bjeimo. Mnogi e ostati kao inat, kao prkos turskom zulumu. Kamo

sree da im mogu pljunuti II brade, pa neka ide glava, aH postoje, Junuze, vie stvari, vee od vjere, pa moram. Taman kad se uvrste, razrahate, kad budu mislili da su nas ko muhe podavili, ti sa ljudima, oei. Pri ih i ognjem i sabljom. Ne dajte im mira da oko sklope! Neka znaju da Bosna ne miruje i da ih nee.'! - zvone mu u uima Dcvlct~begove rijei kad su se rastajali na pounskom putu, "Zato sam dao besu, zakletvu? Zbog toga to su konjima ras-trgali Mustafu? Moe li ~e zaboraviti meso koje,jo ivo, jo vrelo, drhe u krvavoj pjeni? Pa one Mus-tafine jauke~ kosti poprskane krvlju i otkinutu ruku?"

39

Ponovo se okrenu na tankom dueku i daske na tavanu kripnue, !luska se prenu, prekide podmaz-IV1lllje sablje, pogleda ga iroko otvorenim oima;Ne drinja bah?

- Ba te briga - odvrnt. mu ljut to raskide sjeanje na dvoje. nekako ukoso, pa mu osta onaj manji dio: samo Mustafina ruka na u1aru oznojenog konja, a one dvije treine pokri neto crveno kao krv,

- Uj, baksuzc, moe li mi rei, zbog ega toliko gajdari? Gledao je krvavim, neispavanim oima II Husk.u.

~ Da lm lake mater kroz mater proeram, eto zato, bee! -momak se smiju1jio onim nekim samo njegovim keserenjem, koje mu je liilo na prezir i na jed, na zehcr i na stvarnu radost; u tom izmi-jeanom. bukuriastom licu stajali su samo bijeli,

etvrtasti Huskini zubi kao potvrda da je ona gri-masa osmijeh, a ne nakupljen ijed, otrov zbog za-paljene koe i povjeilaoe brae,

- Misli da e noaske bolje sjei ako je poloji? - sad mirnije, upita,

- Lake se vadi. A kad se orda lahko vadi, pola posla ti je zavreno, b~.e,

I ponovo podie sablju, ispravi je :iznad glave i gledae jc odozdo poluzatvorenih oiju, Zatim je polahko, njenu utisnu u kaniju i metnu pored sebo,

Ree : ~ Dina mi i imana, noas u poginuti. To ree mimo, jednostavno kao da je ve pokopan, kao da g. nema, I sad samo valja popriekati da naplati dug za brau, za ardak, 2'.a Bosnu,

40

- ta kae? - upita kao da je preuo momkove rijei i 7.ag1eda mu se II lice opcrvaeno kukiavom, ukastom bradom. - To to uje, bee. Sve mi se ini da ni mene vie nema, udno.

- Ne bl.ntavi, jo e tl... - Ne sokoli ti mene. ja znam svoje, I pravo je.

Kud mi braa, neka j mene. Ali samo da namirim, ne svoju, no njihove glave, Halal im moja krv!

utjeli su, Izmedu njih je stajalo jedino ivo disanje i 1ahko hrkanje starijeg Drljcvia, - Nee dati dragi Bog-ree. Samo to, P.ponovo potonu u

sjeanje. - ta gledate? - vikao je Drer-Baba, Nosite psa

pa zakopajte. A jo bi bolje bilo da ga psi izjedu! Pih,

... Pa ta sad eka? ta misU? Da se miri s njima? Nema s njima pomirbe~ ni nagodbe. Klae lh ko domuze! Klati!

U glavi mu odjekoje oev glas i vidi ga raspo-jasana. isko!3Cnih oiju, Stajali su prvo nijemi, sakati, pobijeni nad Mustafinim iskomadantm ti~ jelom. Pa onaj crveni ben na hcu. Oi otvorene, prepadoute kao da jo iz njih izbija urlik smrti,

Pod rebrima ga uljaju Kubure, Neka uljaju. Ako se makne, ponovo e biti vraen na tavan ardaka, za teka vrata, fluski na oi~ pred proricanje da e

noas izgubiti glavu me KaIi-bunara kad budu pravili pometnju i gungulu, Zato ide nekud, a kobu-re, pune pralJa i olova, uljaju rebra.

Neka ih,

41

Da mu jc nekako preruen da i7.ae na ariju pa da vidi dvolinjake, iafdYjje, pehlivane to sad ljube skute kajmakamu. muftijid, kadijama i svoj ~noj silesiji erke.koj i anadolskoj to se slegla nskon provale i pokolja. A kao juer su u svih dvadeset trdvnikih Marnija iskali od Boga Gospo-dara da poivi gaziju Huseina-kapetana, da mu dad-ne sree i zemana to razagna sultan Mahmudove izjelice i kaure. I to jo? Da vidi... Zadrhta li Junuzu ila pod grlom. Ona ila to ide lijevom stranom vrata i uvire iza uha. Zadrhta tl njemu ut mozak, stresoe se digerice ...

Da vidi Dm-Babu! Dera' Eh, Dera ... suhe usne obliznu jezikom, uuti so po skorenoj koi. Obliznu se opn!. ta radi Dm-Baba? Hoda li opkoljen subarijama? Neka je, pa ta? Neka ih ima uz njcga i desetorica! Opet bi ga sjeckao, komadi po kDmadi~ ovako na rezove. Rezao bi ga 7..3. Mustafu. Za oca. r za sebe, zbog ovih modrica po ledim .

I tad Junuz poe da vae na nevidljivim tasovima ono obeanje dato Dev leI-begu da nuu napada i kolje Kara Mahmud-paine ubojice i oslobodi .ur-gunlije to .u ekali iz Kali-bunara da ih otjeraju u Carigrad i ovo iino~ njegovo, to to mu je unutra, u dui, Mustafinu smrt, osvetu i mrnju. I to pretegnu. Visoko odskoi obeanje dalO razbj.alim gazi-jinim bezima. a ovo potonu II njemu teko kao topovsko dule. Derova glava pretegnu; on je vidi

odsjeenu 8 iskeenim ustima, iskolaenim oima

kOJe mole. Junuza mrnja tte, krv ga uspravi do indranog krova na tavanu ...

Ustade. ~ uj, Huska, kako bi bilo ... ? I poe da ga navraa. Huski ponovo zaigra on~j

teak, zagonetan osmijeh na licu. I damar mu Je igrao na lijevom obrazu. I ruka mu je na mahove. sama za sebe, bez njegove volje, poskakivala kao tuda, Samo upita:

~ ta e nam dimije, bee? Zato fcreW"? - Neemo dimije, samo ferede da nam sklone

lica i o.wJe. Eto. Huski sad sijevnue oi. Kucnu tri puta u kapak

ispred sebe i za neko vrijeme proviri Zam~lf, ~jihov j.tsk, - ta je? -- blehnu. - D. niste ogladnjeh, hah?

- Ne. nijesmo gLadni. Nismo ni edni, no nam donesi dvije feredc. Huskino lice mu sc primae.

- Ama da budu prostrane, zna." - ta e vam feredc, Bog s vama? snebivao se

Zarnfir, - Jednu nekako, otkud mi dVije? ~- ali on odmah klimnu g1avom, jer se u Huskinim oima zapali nekakva crvenkasta vatra, pa bre;oolje spu-sti kapak i mudrlja niz basamke. Sad cu Ja~ sad -vikao je.

Izali su na baanska vrata pa uz mczarlnke. Ili su polahko, pogureni kao dvije nene, Obidoe me-dresu u velikom luku. preoe kamenu Ali-painu

upriju, stadoe malo ispod sahat-kule: Ispred. f~redia, u konturama, mutno poee naz1ratl vOJmke\ konje, ljude to su urke pored njih prolazili; uli su

arbanaske rijei, turska dozivanja, zveket oruja, Izriad svih ti zvukova treperile su im tl uima do-mae rijei, cjenjkanja trgovaca i kupaca isprcd

epenaka !1ll Donjoj lriiji. I Junuz i Huska su se ISPUsigumi l vrsti, gotovo tljetinje radosni to su ponovo slobodni~ negonjeni, bez srkleta i straha da e izgu~ biti glavu, Junuz gotovo zaboravi zbog ega je iziao i upustio se u ovu nciZ\jesnost ispred sebe, ali ga tJ1.e Huskin glas: - B07,e, mirii mi Derova krv. tuje Ji kako je vjetar nagoni? Tu je negdje pa.':;ji i krtnski sin! Te rijei II Junuza strovalie crno brdo~ onu mrnju i onu slatku jezu; outi on taj belaj to spopadne ovjeka koji eka svoju zgodu, ljut, una-kaen. iskrvav(jen, zadojcn svetou osvete, pa kad napet, u zaletu, kao dule iz wpovs!rog grla, krene, onda ga nita, niko i niim zaustaviti ne moe, ulma li to slade od osvete? Je lj ena slada? Da li hunna moe biti tako slatka? Poljubac? erbe iz velike

ma.~fe?" Pitao se. Pitao-o Eto, i feredu je navukao da moe

u po bijela dana izai s tavana da ga ne otkriju, Zbog ega'? Je li w lbog Der.? Zbog Mustafine teke, emerne smrti na at-mejdanu? Zbog sebe, mQda? Stvarno, zbog ega to ini? Je li to mrnja uzrok? Da li Husein-kapetanu data besa, lbog bega Dcvle-ta? Odakle mu toliki poriv da ubija, kaejava,

nas!e? Koje, !ltoje, kakavjenajedruJm postao? to je od njega ostalo. Zna Ji se? Je Ji jo u njegovom

44

biu negdje zaturen onaj mimi, vrijedni mualim, uitelj vJere."

- Eno ga, bee. ta ja tebi kaem, ta - opri ji ga HusItin glas.

- Koga? upita jo pod dojmom razmiljan,ia o sebi.

- Der-B.be, eto koga. Nuder ga, nuder kako Jordami?! Daj ga meni, bee, i meni je duan, do-muz! Svi su mi danas duni, svi...

l zaista, pred konakom. naslonjen na ogradu uprije to je vodila II vezirov ruinjak, zamiljen nekako, povijenih leda, Der je gledao u vodu ispod sebe. pred njimje bio jedan od najstranijih ridala i krvnika koji su ikad poslani ti Bosnu. Prilazili su mu polahko, nehajno kobajagi. a srca su im u prsima udarala kao dva mala bubnja, - Uj, Huska. KaI taman kad se Der okrenu prema njil11l!, Junuz ujagml pIVi da otkrije lice i da potegne koburu. Serasker se tre, ne prepozna Junuza i to ga prevari, ustavi, zadvoumi da i on ne krene rukom za pojas, gdje se sijala drka srmom okovane kubure; gledao je II to neobino udo pred sobom crvenkastim zjenicama, a zatim ga grlo kratke puke ukopa, a odsjev Huskine sablje, ~io ju je upravo izvadio jz kanije. dokusuri - noge mu postae nejake da zadre teinu tijela, zato pribjee glasu, onom lsk:uanom

45

drugu i ahbabu od kojega su drhtale ,uharije, tabor-imami; ulani.

- Kar bihuzur, efendum? - izvali, ali ga Junuz prekide:

Bihuzur, bihuzur, kar bismilcsw: ejtanl Ne zna me, ha? A :ma li mi brata to si ga na konjske repove rastrgao. hah? Zna li me sad?

Der-Baba setanjio kao fitiU, kopnio, gorio; gdje je sad Muh,in, Arslan, Sab, Mensur? Gdje su psi? Gdje za imc Svemogueg Boga? Gledao je Ocr kako puano grlo gleda u njegova prsa adavim okom.

Tad Junuz ree: ~ Krebni ga tom sabljom malo Huska! Krobni,

ta eka! Neka outi svoju knnskukrv. nekajevidt, da upamti prije smrt .... hajde, ta eka?

I Huska ga znalaki, kao da udara kladu, ne ba milo. ne ba malo, sjecnu ispod pojasa, po onom mjestu gdje rebra dotiu trbuh; od udarca i posje-kotine Dem pade karuk s glave, pretrgnut pojas pod teinom njegove mnom optoene sablje tupo udari o daske na upriji.

7.audo, D:f.er-Baba ne jeknu, ne dreknu, ne pusti glasa. Samo se povi za bolom ID ga zadobi, pokupi

rasjeenu iznutricu i kleknu na koljena. S desne strane, taman dva prsta ispod slabln~ kroz stisnute prste obiju ruku kljuala ic cm., ljepljiva krv i brLO bojila pod njim daske na upriji. To ih zaprepasti, gotovo naljuti, to Ofer-Baba utke podnosi bolove, to ne jauknu i ne zatrai milost. Odjednom, kao da

46

ih neko rukom zaustavi II namjeri da gamue j ubiju, svaki na svoj nain osjeti neto neobino - to Ji to bi, kakvo Ji je 10 udo, ima li ime, javku, ili doziv?

NJiIta. Da Je bar jeknuo, da pade niIce i da zamoli, da

mu kanu S1J7jJ. Moda bi tek tada ~ osjeao je Junuz - ona olovna mrnja izazva1a nagon za osvcrom, klanjcm, muenjem. Sje'Du, bio ovjek i on mu h\jede pomodi, podii ga na leda i ponijeti dorahu da mu zavije onu t~ku ranu, ali ne stie ...

Ni cn. ni Huska, ne primijetie kako im iza leda, na prstima, kriomice, prilaze ulani s povadenim sabljama. Odmah ih poec nemilice udarnti njima - snano, bez opomena i rijei. tako da ni oni, bez obzira na iznenaenje i bolove to .su se redali j

47

smjenjivali, sve ei od eeg, ni na bijele munje u oima, ne ujagmie da. viknu~jeknu,

Pado!e odjednom obojica pod udarcima sabalja, i Junuz, umirui, i II oekivanju onogzadnjeg udarca sablje, kojim Anadolci obino odvajaju glavu od trupa, poeli tome iztnai~ da ga sm~ prije .~ga odnese nekuda kako ne bi uo hrskanje kostIjU II vratu, pritisnu u onoj golemoj muci i s ono majo preostale snage horoz na kuburi koju je jednako drao u ruci.

U tom pucnju on vidje neije svatove~ u svirku zurI.la, ugleda mladu na konju II bijeloj bo~ vidje i jcnge i jengibule.

Ciknu negdje u njegovom mozgu djetinjstvo. ! tako umrije ne ekajui svog sciza Hus-ku ije se tjjelo drhtei, polahko i oprezno opru.lo ispred crvenib i~ma carskih ulana.

48

TURKUA

Ni sam davo nije znao kako se on propenjgl1o kroz onoliku silu i ordiju, kako ga nisu Kara Muh-mud-paine katane i"pio, pa neka ga, sa sreom mu bilo! U poetku ga u kasabi niko ne upjta ni za ime, niti odakle stie, ni ta mu je zanimacija; svak je svoju emernu borbu vodio da kuko-tuko izmalrne sablji i osveti carigradske Porte, pa tuko, nau7J1ak, obezglavljeno, j oni najpo-dozriviji, prihvatie neobinog hoduljka kao neto

obino, ba kao to nahrupie neobina vremena; ako pita moglo bi se do oba painih ,ubala i suba-rija douti, pa eto ti belaja! A laj hodica udne

odjee i jo udnijeg utog saroku oko fesa, kozije,

49

uiljene bradice, mogao bi, na vjeru i duu, biti i neka vezirova golema zvijerka, dojava, 7.akrabu1jen ridiSal, pa iako ovjek ne bi elio upasti II oi novoj i ponovnoj upravi Carigrada II Bosni, mogao b~ eto~ zbog radoznalosti i podozrenja n.trap.ti na grdnu nevolju i ispitivanje. I zamisli da ti Sl\ sauvaj Boe,

il'.bei i iskezi mrk Arbanas pa upita: "A to te, mukte bio, briga 7J1 hodu? Da te to Gradaevi ne plaa da zavlai Jabrnju gdje joj nijemjesto !?" E. to u ono doba niko nije elio.

l tako hoda poe. A u Travniku tada, Bog i bogme, malo ih je - to

begova, to aga, pa ako neko hoe i serdara i trg0-vaca - bilo, koji nisu 71ISluili da im carski gajtan mgne gnu, jer su odmah, s prvih dana prevrata i ulaska Husein-kapetanovih pobunjenika ikatila, kad se rastelati da e porezi biti umanjeni, poeli naglas hvaliti novu upravu i isturad male puke habctdarke. I eto zbog ega niko u neobioog ovje

uljka ne pipnu~ ne obazrije se za njim, ne apnu: neka ga, gluho i wravo bilo, kad je takav zeman!

A hoda je, u meduvrememl, naao sobita}( u Hatia mahali, ispraznio sanduke s debelirn, II kou uvijenim k:itabima, zapisima, denjcima udnih tra~ va, obojima, i polahko, kao da je ba II sred travnike Gornje arije roden, hodao i seirio kako se nova vlast smjeta i uvruje; sad bi sc nadvirio kroz oniske prozore u meemu, as bi s kamene uprije gledao kako Kirgizi vjeaju mule i kadije. One to su ostali u kasabi i sa strahom to doivljavali, zag~

50

nju"",i U h.lvate ili iza zaklopljenih epenak. na radnjama, hoda je, kan nalet i ejtan, bez uzbU-

enja, mimo, kao da tako mora biti. posmatrao. Prolazei, svako je za njegovim konim pojasom od nekoliko pregradaka mogao vidjeti dvije nejednake lule, proturenu duhankesu, tefteri i dva mavi ka-letmI, kad bi u Beginoj kahvi zatraio emernicu, svi su boi li oi II njega, gl~ui kako umjesto s gnadvom !leera, kahvu ispija sa esnom bijelog luka!

E, ljudi, za moga vakta i vijeka svata sam na ove moje buljave oi vidio, a1i ovo~ na moju vjeru i duu, nikad! - pol.hko, gotovo apatom, dok bi ili

kuama, govorio je Mahmut Pilav, jedan od rijetkih kasablija koji je bio i ostao vjeran i caru i vezlruJ pa je, kad Posavci i Krajinici oborie i zasubtjie Ali Namik-pau prvi ostavio i kuu i duane s ma-gazom. i utekao u muhadirluk preko Bekije, ak tamo pod Uskopje. Vrati se prije mjesec dana na bijelom konju. i sad su mnogi prevrtljivci, to su :la onu godinu paovanja Huseina kapetana u Bosni izlijetali i diili se prevratom, vrsto drali njegov binjil da pomogne, ako, ne daj Boe, ustreba ...

- Pravo veli, Mahmut-aga, pravo-. Gdje si~ bo-lan, vidio da se kahv. pije s lukom? l to bijelim! Anah hifzejle, hintum bclajetum! Svata na ovom mahnitom dunjaluku! - gmboi ukorak s kinkatim Mahmutom Pilavom,jagntio se ~h-Dedija, onaj u svemu prijeki ovjek to je prvi poljubio Gradlle

vievu ruku na Musa1i.

51

- J vi ste mi neki - jetko, u hodu, protiskuje Mahmut. ~ Pitate li vi. mazlumi, oklen on u Travni-ku? Pimte li se bar ponekad, hah? - najednom, kao da otkri svih sedam kata nebesa, jeknu Pitav i zas-tade. Za njim i svi ostali. I na svim licima se najed-nom uhvati jsti. Mahmutov, izraz; na isti nain lm se pokupie usta II balije, obrve,_ to onako kao kad se mjeri maslo i1i med na kantaru, iJi broje suhe jagnjee koe; kao da su baeni ti zembilju na crnu zemlju ispred Begine kahve, kasablije su i posram-ljeni, i izigrani naneki nain, i ljuti, dabome, kopkali po svojim bunovnim mis1tma kako se 10 moglo dogoditi da im tako vana stvar izmakne?

- Deder~ ti, Mahmut~aga, ispred nas; brate si moj lijcpi~ podj do Juz-efendije pa neka on to izvidi: i ko je, i ok1en je, to je. koje ga vile baksuznice u Travnik donijee ... i tako to ... ispitaj, ti si drag ovoj vlasti, a i nema oraha u unkau da ti zvekaIje, kao mnogi od nas.,. - Takoje govorio nekadanji tabor--imam NUI"-efendija, to je ak na Orlovu Polju blago blagosivIjo dovom bonjake alaje. USP"! streljnu oima na ejh-Dediju to se isuvie jagmi j lijepi uz Mabmum.

- Ali, oprezno, zna kakva su vremena. Oprwmo, brate, jer moglo bi ispasti baksuzli. Ko, redmo. da se mi mijeamo u carsku upravu, Hi tako nekako" Hvala Bogu, 7.nO i sam da nas Bonjake zbog onog hajduka Grndaevi. vie niko iz Carigrada lijepim okom ne gledn. Pa, ko velim, izdaljeg ti to opipkaj,

52

onako kob.jagi, eto, ko biva radi arije ... Z11l! ti to kako hoda - savjetovao ga je Nur-efendija.

I zaista, sutradan, im otvori magaze i izobara epenkc na duanima, Mahmut uspravan, ozbiljna lica, zakuca na muftihazluk. Jedan nizamlija runih, prljavih zuba, hranei mu d. ude gotovo ga upljuv. zbog neke falinke u govoru:

- Ne mo unu - nutral Jo~ muslime ! Muftija kkk1aa-nja be namaz! Odbijaj!

- Zna li~ robe Bot jji. ko sam ja ? - i7..micao sc Mahmut, ali ne da ode, ve da prepadoe, da prude.

_ Da si vahjin tet~ak. ne mot I miHi mi se s oooiju i ispred kaplje, jer kaa-ko sssam juuutros naa-grabusio gonei upeksinjene begove u V ran-dok, moggg-Io bi se, Ujepoog mi Booo-ga, de-deesit da te oinem oo-vim kundakom! Mahmut nemade kud i vrati se, a II bodu mu pade na pamet misao: kako bi bilo da sam upozna i razvidi kakav je ovjek mj hoda?

Navrati prvo u duan pa momkn ree da mu fiek napuni ucerenim smokvama i da ubaci koju re-

zaiju pa onda krenu uHatia mahalu. Iao je uri-mice. Pred vratima Nezi" kua, gdje se neobini hoda smjestio, zatee Arifa; obojica uhvaeni ne-kim udom gledali su se nekoliko asaka, a onda Mahmut ree:

_ Nisam do tebe navratio) :nego do musafira, do onog hode to je uselio kod tebe pod kiriju ...

_ E~ mene. A ja mislio da si merti doao pa se udim: oklen mko dian aga da udari pred moju

53

avliju? E. hoda ti je, dragi moj dostu i manu, izaao nekud. Ko zna gdje je. Jc li II damiji, iti uz muselima, ko zna?

- Jazuk! -- samo ree Mahmut) pa ne znajui kud e s onim fiekom, tuli ga Anfu II ruke pa nazori ce, ne okreui se vie. side II ariju.

Pred duanom na klupici ?.atee kako ga ekaju j Nur-efendija i ejh.Dedija. l>rimakao im se i Meho Prikaza.

- Pa? - to samo roe Mebo. - Ko ie? - ujagmi Dedija. - Mora da je neko? - pridrui se i NUT-efendija.

- Niko - samo huknu Mahmut. Niko, brao. U muftihazluk mi ne dadoe ... ne dede onaj Arbanas s voloV1lkim oima, kod kue ga nijo".

-Nije? - Pa gdje se zadio? - Bog ( bogme~ on UZ vlast sjedi.. - Misli? - Mislim i znam. To je opasan ovjek. Kaem ja

vama da je on ridal... - Ne valj . - Ne valja, i ja velim. - Tri pum ne valja .. zakljui Mahmut. Zatim

uutie. Iznad njih Se gotovo neprimjetno hvatala pod-

nevna izmaghca II istom netm, iznad kqje se kao usijano svrd1oprobijaJo sunce, prtei amorinom sve pod sobom; bio je to onaj dopodnev to znoji i ata i insana i ne da niem ivom da dahne duom;

54

odsvakle :znoj. zaduha i zapara, a vjetru ni traga nj glasa. A povrh toga i ovaj hoda, sumnja, pitanja hez odgovora, udesa,

I dok su trgovci i ariijski ljudi razbijali glave ko je pridolica} kakav mu je zanat, za koga radi i ta se sve krije iza njegove linosti~ hodica je II Dem-kinoj avliji lijeio njegova sina DmruJ.nu; taj Du-mana, najmlae Demkino dijete i najnesretnije, jer se zametnuo kad je Demko uveliko poeo lobti rakiju i maivasiju. ostade falian u govoru, a to je rastao i stario i pamet mu se tanjl1a, pa ga vie niko II sokaku u kasabi nije nizato ozbiljno zarezivao; neko bi se s njim naalio, neko razonodio dajuI mu trubi. jabuke ili ubajaenu lcpinju, ali kao to Bog uzima jedno, odmah daje drugo. Dumana je bio lijep, zdrav momak, irokih ramena, jakih miica, i.sta, rumena lica i plavih oiju kao da su iz mora

izvaene. I ko zna kako je hoda natrapao na Du-manu i njegovu nevolju sa govorom, ali evo ga sad ti Demkinoj avliji, zasjeo na skemliju i tibo ui neko sure iz male, cme hamajlije, zatim stavlja na momkovo tjeme obje ruke. sputa ih niznjegovo lice kao da JZ. njega izvlai neku dugaku, Jjutu zmiju. Zatim otvara mali sandui to je leao pored njega na arenoj bai, otvara ga l.agahnim kretnjama ru-ku vadi tri vrste razliitih trava, postavlja ih na . ,

komadu crijepa, raspureduje iznad !Java ukurt l onda potpaljuje; Dumanu pokriva komadom krpe, oban .. mu glavu nanie, i onda svi: j Demko, j njegovih troje djece, i ena Zulka, i dvojica komija

55

to su navratili da vide kako hoda lijei Dumanu i vraa mu govor - svi oni osjeaju nekakav teak, ah ipak prijatan miris dima .to lagahno izlazi ispod b~e; nije to miris hajduice, niti miris metvice, njje ni ovnakov korijen, ni kadifica nije. to Ii je? -

Hoda neprekidno ui molitvu iznad momka, apue teke, nerazrnrsive rijei, zatim ustaje pa ponovo sjeda na koljena, i nanova; po ko zna koji put. s obje ruke, rodro, uvjerljivo, kao da 7.aistaima pred sobom zlu ud, neku ivu vradhim~ jedru, jo snanu, on izvlai tu neman, inak:raju i sam umQran, wojava lica, zaklapa oice, sakriva ih ispod dugih. objeenih obrva i ostaje tako jedno vrijeme" dok svi oko njega teko prepadnuto diu. Dumana ispod boe najednom vikuu:

- Babo! B.buka! Jasno, razgovijelno. Prvi put!: Babo! Hcj narode,

hiti duI!ialue, ta to bi - rie u Damki oeilto, pili u ZuIki, cvri u glavama komija. Dtemko sko~ skida ho!u djetetu s glave, gleda ga kao da ne vjeruje. pa onda upire crvenkaste zjenice u hodu koji jednako miri, mirka -,- ko zna?

- Der, sine, kai babi jo! Jednom! Hajde, rodila te vila, hajde. de? - Demko drhti, ne vjeruje, ne zna je li to stvarnost, ili la, pa se tako i vlada .. bi li hodu poljubio u ruku i nogu, bi li ga ponUdio dobrom rakijom, ili bi ga opalio u bubrege? Bi li zapjevao. molio Boga (odavno nije). a sin mu ve podobrano razgovara s hodom; jest poteko, kao

56

kad tek progovara prohodene, ah g-ovori, nema ta ...

Pue glas ko top s tvrdavske !abije. Jeknu kasaba ko prazno bure; mnogima oi u

glavi stadoe. Niti se moe lijevo, niti desno -udo! Jedni govorahu da je hoda udotvorac izmolio Boga da momku prosvijetli razum i vrati govor, a drugi opet, oru kojima ni vjerovanje ni vjera u kojekakve udotvorake moi nisu ile u glave, brzo

zakljuie da je hoda noiem ispod Dumanina jezika presjekao Jednu i1icll~ pustio mu krv i eto ~ kakvo je to udo kad to ve i oni stra:nJski hellni rade tl .alijinoj bolbani?! Bilo kako bilo, hod", zadobi ugled i on ga je znalaki umio odrali; i hodom i eglenom, i mudrom op')menom, i dobrom dosjetkom, pa i priama o davnim vremenima, to ih je on umio, po godinama jednu po jednu, kao kuseve hunna..~ice. slatko l lleereno slagati najedw nu tabiju da je milina bilo sluati.

- im otvori usta, neto pametno i teko izvali, pa ti sad; dastu i prijatelju~ kontaj i trai odakle mu to sve stade II onu malu, koravu glavu, zakofrenu s nekoliko pramenova rijetke kose? - pitao sc ejh--Dedija t upkao bradu umaenu pilavom.

~ Jah, ko bi rekao, moj brate lijepi - vajkao se i Mahmut u -mislima, i s nekom osobitom 7.ebnjom oekivao petak i dumu da bar hodu pogJedom dotakoe. l kud e srea, pa na hodu: II G.libovce krave najedno~ kao da joj poturie zle kQmije si hire. nestade mlijeka; pa kud e ena, ve hodi.

57

On to brzo i s nekoliko poteza izvede, tako da jo za akama Galibovca namuze pola kablice mlijeka -njje ba puno kao to je ranije bio red i njena mjera, ali opet o hodj krcnue bvale i udesa kasaoom: te onakav je, te ovakav je, nikad kraja. Rauo se hoda na daleko. Lijei uroke, zacjeljuje mehlcmima ive, zapoganjene mne, e-me priteve. pa rane od puaka i handara~ izbavljuje pijance od rakije :im im dadne da popiju nekakvu smrdljivu vodu. Jednog dana dotjerae u kasabu oo kolima trojicu painih askera to su ih II begazima prema Visokom doekali raz-bjeani kapetanski ulani i izranjaVali dugim puka~ ma i odmah muselim posla P

ZEMLJA

Kroz ravnicu, otuda od mime~ debele vode to se iza njega ljeskala kao zamorena zmijurina zelenim

kr1.iutima~ i preko koje je preao zahvaljujui duka-tima. bija!;e mu najtee) najmunije. im je splav juer udario u desnu obalu i on posrui iskoio na glib.vu 7.etnlju, zapliui se O korijenje vodolijenih trava, outio se kao daje baen zembiljom izubJaka; je ij ovo moja zemJja, Bosna? Jo mu je II uima hitro ?dveslavanje onih smrknutih splavara s lijeve obale, JO su mu pred oima njihova lica s kojih Je, kao iz kakve rasklopljene knjige, mogeo proitati da mu se dobro ne pie) i zato je danju, skriven II vrbacima i napetih damara oslukivao svaki uanj to bl dopirao s carskog puta, a nou, im bi za oblak za~ micao mjeseev srpuljak, kretao oprezno zastajku-jui u hodu, beio oi u tami, jer su svuklld ispred njega, i lijevo i desno, ciala 7tnijska gnijezda i klokotale barutine pune ivog kuma i gliba.

(zai na put nije smio, jer mu niko iv tvrdo nije mogao obeati da e se nanmdti na ramenima glave i naivjeti ivota. jer sultanova naredba nakon od-laska Crnog Vezira Mahmuda iz Bosne da se oprata svim zavedenim Bonjacima koji nisu II krvumoili ruke, ma kakobilaijasna i kratka, po njcmujeroogla zastati i zabasati negdje na pola puta izmedu Stam-bola i Travnika, pa su ga mameni i kivni mrski

60

graniari, edni osvete i svakakva zuluma) roogh i mimo te carske naredbe, ne polaui rauna nikome, mime due, podii na prvu granu ili raznijeti na sabljama.

Sjeao se kako su mu juer skelcdjje govorile da su strae ua karaulama prema Savi udvostruene i mnogo su gue zasjede nego ranije kad su granicu paaluka prema Austriji drali Bonjaci prije prevra-ta II Bosni, i :zato su mu posavjetovali, ako misli kriomice II Bosnu, da mu valja otvoriti etvore oi.

lJUtvru.j",;; se po tome, polahko je napredovao i to nou. Danju je II vrbacima, ili II niskom gnn-

umoran, kroz polusan~ plaei se da tvrdo ne oekivao no kaKO bi nastavio put. Uz stalan i drhtavicu u itavom tijelu, jo juer pri ~ilaslcu sa splava, outio jc~ pored zimogrizlicc i ItrIma, i jo jednu n.obinu, ati slatku jezu - ponovo let!"",io bosansku zemlju, udisao zrak s njenih pros-

outkivao vjctar kako ga dodiruje kao krilo ,c"idlji,'. ptice, a kroz sve to - i kroz strah i oprez. ~eniu i radost - provlailo se kroz njegovu uznc-/niltenu krv i nastojanje da preivi ovaj muan i PP'SOLl! put do kue, pa da nanova. nakon tolJkog ~:;::. izbjeglitva, zagrli djecu i poljubi enu. ~ strahom, i pored silne elje da neopaen,

od rijetkih prebjeg. u Austriju nakon ~:~:;~~:~'UStanka II Bosni, ue u samo srce nizamom r! Bosne, sve je vie gubio prisebnost Niti

znao kojim putem da udari, a da ne nabasa na carski put. niti je li PrisaV'jni bilo sela niti usamljenih

61

kua da se raspita kod koga kako da se domogne Derbenta, onda bi i sam lahko, prjeacima doao kui. Zahvaen panikom - bilo je trenutaka kad je zastrt neizvjesnou, tiinom koja ga je stiskala i plaila, htio to razagnati krikom, pjesmom - raunao je usplahireno, idui pognut, da bi ga vlastiti glas okuraio, a i onim tamo, skrivenim karau1dijama~ poslao upozorenje daga skinu s cijevi svojih puaka, koje je u onoj izbezumijenosti ve osjeao uprte li 5vQle tijelo. A odmah zatim, tek to bi mislio da krikne i pozove nekoga iz: mraka i mrtve tiine, povraao bi ga strah li pritaju, zatnetao bi trag sa-mom sebi - ponekad uei, ponekad b.ulj.jui kao kurjak nastavljao je da se lomi i hrva sa 'trahorn i

enjom da se doepa kue, istovremeno. A kroz Ill, i iza tih samo njemu znanih osjeanja, provirivale su puke potajnice. izlazila su mu pred oi smrknuta lica turskih karauldija, onih stranih Laza iz Ana-dolije, o kojimaje uo mnotvo runih pria: ''Vratio si se, izdajnie. i misli da e ti puhati ispodsamara? Znao si, psino, da nam no u leda zabad.! podmuk-bje i ee od Bugarina i od hajduka! Doider ova-mo da te ovim handarom pomilujem gdje Sl naj~ tanjjI"

Kakvj Ii SU, Boe? Da li su doista takvi krvnici kao to se o njima prialo l prije i pOSlije bjeanja preko Save?

Iza potiljka, uz samo uho, kao da idu naporetke, kao da uje hadi Remzijin glas, To je on~j isti

zastraujui glas kojim muje opisivao nevolje II koje

62

e upasti ako prede vodu: nEj, muslime, musHme, bolje da si zmiju u njedra metnuo pa da s njom spava. no to vjeruje katilima i murtatima! Ne zna ti njih, sinko! To je bagra nad bagrama; biju nalie

slae no tudina! Pa uzmi samo za zdravo ono to trgovci kazuju, nc treba ti vi~e. A ta govore o njihovom pai} karavlahu! Kazuju da sve zatra pred sobom to je bosansko. Jedva se doepao sultanove dozvole da udari na Bosnu! Tri roba ga, sinko, dvore. a II njega~ murtatina, oi ktvave ko u vola. Jedan mu rob krvavu sablju dri, drogi bardak s vinom dodaje, a trei mu leruen potura da beiku, karavlah, pramL pa kad se podnapije i i'pil!a, onda onim krvavim oima prijene na roba i on mu doda sablju. Kad se IWori sijekui, onda migne na onoga drugoga roba pa se napije vina. I sve tako. Takav je Crni Vezir. crno mu bilo na obadva ~'Vijeta! A kakvi li su im, sinko. oni anadolski gurbeti i Jenncni? Sve grdi od grdeg. Iti se "aputio krvniku pod sablju.,,"

Dok mu hadi Remzijin glas cvri II nAooj koljki, gotovo jasno vidi sebe naopako vezanih ruku kako pred ozloglalenim Turinom stoji pog-nute glave, a malo dalje Jermenina s velikim maem u ruci. Vidi najednom i pa~u kako mu pokazuje prstom da mu se primakne kojjenu i tad mu paio klijetei gl.s udara li tjeme: "Ako nisi bio kriv, kao to veli da nisi, zbog ega si onda utekao preko Save, aako si kriv~ kao to mislim da jesi~ zbog ega si se onda vratio pred moje oi? Kazuj, pasji i krmski

63

sine! Ti si uhoda bekog cara! Porie li? Ne po-tid'! Odsijeci mu glavu!"

Sablja 7.Vidi iznad njegove glave. bjelasa se~ i on bau~iajui najednom zastaje, hvata se za glavu i pita: jesam li iv, moj Boe Stvoritelju".

Strah ga hoe smrviti, sagorjeti. Hoe da ga satrati u zemlju kao kolac na koji c ga karauldije natai. Zbog ega se vratio kad je kod tudina bio siguran, a zlata je bilo da se moglo rabat ivjeti i

ekati bolja vremena pa da se vrati sa ostalim bosan-skim izbjeglicama. Eto, niko ih nije dirao tamo, niko biliuzurio, a druga su vjera, drugi narud, druga krv U njima, pa zbog ega se otisnuo iz te sigurnosti i gostoprimstva u ovaj dehenem pred sobom i II sebi?! I ega se sad plai kad nije ktiv ni onoliko koliko bi muha pod krilom mogla ponijeti? Je li kriv, nije li?

Ni sam vie nije dovoljno siguran da moe vrsto stati na carslci put, pa ako ustreba i pred samog cara gospodara. Da, lahko bi se moglo izai pred sultana, jo lake bi izaao pred vezira, pa i pred njegova

ehaju, muhurdara, ali kako e izai pred ove koje niti uje niti vidi. kao to i oni ne znaju za njega, Ili, ko zna, moda i vide i uju mu korake dok se pognut unja preko ravnice i samo ekaju da ga bolje uzmu na nian svojih puaka i smiljaju kakvom li e ga

smru umoriti? Tek sad mu, dok o svemu razmilja i iskuava

sama scbe, bi krivo to nije ponio oruje. Noge drhte pod njim, ah koraa. to ga to -pitao se ~~ pored ,vih

64

opasnosti i muka~ dri: na nogama j vue naprijed? Zemlja po kojoj hod.? ona njena udnovata mo i snaga kojom iz svojih monih njedara pretae i II njega nepresunu snagu? ena i djeca, avlija, ma-hala i dnani I su ostali iza njega? Ej, zemljo! Ej, Bosno. Ej, kamenu, snago moja! Ej, korijenu, ila

emeri ko! Ravnica probran. pol.glim bunjem sad se na-

jednom ogoli kao kad sa enskog tijela, II polumraku halvata, u hamama, spadne najednom anterija i onda sve bljesne mehkim sjajem - sinu enske sise, sinu stegna i kukovi. zamirii vratJ zanjiu se enske ruke; zaigra II ovjeku du>, , .. igra sva krv u d.-marima,.,

Tako pred njegovim oima b1jesnu zemlja Bos-na, Razgolitila se, skinu sa sebe svih sedam koulja.

I (}ll sam osta go ko prst. Bez ijedne vrbove grane, bez buna i busena.

Sam s tom bjelinom ene, sa samoom zemlje. Eto ti, Nadire, ono to si traio i zbog ega si preao rijeku j zagazio II strah i neizvjesnost! Eto tije sada, voli je, namiluj sc. ~ta eka?

Pored usamljenosti i strana, sad je u njemu iz-niklo ijedno novo uvstvo - bjo je nekako siuan, nepojmljivo beznaajan j za enu i 7..a djecu. za kuu i imetak, 7A sav svijet koji postoji. ta je jedan

ovjek kao on na ovolikoj irokoj, hijeloj zemlji; posutoj mjeseevim srehrom, tihoj i bezgl~noj?, Ni ta zemlja ispod njega ne moe ga raspoznatI. kojiko mu se ini da je nitavan.

65

Ali ipak na njega je neko ekao. Ko? !>uka. Kad u PUCa;l bijae mu kasno da biJo to uini

osim to pade II prhut srebra rasutog od mjeseine po zemlji. Kroz tamu je, padajui, jasno razabrao plamen puke i on mu se uini daleko, tamo negdje ispod hrastova prema kojima sc uputio.

Prasak puke se valjao kroz tiinu noi. jeao negdje iza njegovih leda, ohohokao kao ranjen kut-jak, zatim gnulo i onda ga najednom neto pridavi i pojede; prasak utihnu pod grlom zemlje, u granju vrbaka, U zmijskim gnijezdima, Istovremeno, s pras~ kom puke. kao nekim nepojmljivim udom. nesta i straha II njemu. Sad je sasvim odredeno vidio gdje se i sam nalazi i odakle ga vrebaju, s kakvim su namjerama. im to pootkriva, bi mu lake i mnogo jednostavnije; mislj su se sad vraale jednim putem II njegov m07.ak, zastajate su tako da je uspijevao polab.ko, ne urei vie nikud, jer nikuda i nije mogao, sastavljati kraj s krajem. Osloboen svih muka i svjestan da sada samo moe izgubiti glavu,

ekao je priljubljen uz zemljina prsa na drugu puku. Ako je jedan - razmiljao je - onda puni nanova) a ako ihje vie rasutih po zasjedama, onda e ih pr>lSOk brzo sakupiti po ravnici. Ali, ako je ipak samo jedan kara.uldija, sigurno e nanova, Ali, ako misli da me je pogodio, onda e sigurno dOCi da vidi kakva fi jc to zvijerka izletjela pred njegovu puku? U svakom

sluaju. raunao je, bio je pri kraju svih muka.

66

to misli ovjek na koga pucaju bez pitanja, opomene, razloga i milosti? to misli onaj koji je

maloas potegao horoz na svojoj puci iza nekog l,buna pod hrastovima'!

,.- Ehtti? Ko si i kako siti! - najednom ga prenu povik odande odakle je sijevnula puka. UinlIo mu se daje glas nesiguran, drhtav.

Moradasei on plai-pomisli. Sad vie nije urio ni kui, ni eni. ni djeci! nl imetku, Bio je na7..etnlji, u Bo&1';, pred pukom, bez ikakvog straha II sebi, ali s 'Yrstlm saznanjem da onaj tamo nepoznati, skri-veni karauldija, takoer lei na zemljI> ah i da strahuje od ncega. To mu je oigledno izviralo iz glasa, iz pitanja. Kao da je samo to ekao. i kao da je ovo to se zbiva pred njim objna igra a nc smrtna opasnost, on se opusti j jo komotnije prui po svojoj zemlji, kaodaje nasred avl~je, pod ruinjakom. Ba ga briga 7.a sultana Mahmuda. za carske naredbe i srdite vezire a kamoli da se brine za onog valjivog karauldiju! Ko j~ taj, majin sin! Ko? l da mu sad odvraa, damu odgovaraj e li iv ilije ranjen'! Neka misli, pasji sin, da je ubio, neka se raduje, Ili, neka i strahuje, neka se jei u onom bunju i tiini kao to sam se i sam jeio i plaio,,,

Slua nekom tajnom dojavom kako u graniaru pod hr.stovima uurbano bije srce: tak-tak-tak-tak! Ha-ha, ha-ha! Kucukaj, jata, tako i treba' Da vidi, gurbete, to je strah i derman! Ja sam na svome. a ti Sl na mome, pa strahuj! Ovo je moja zemlja, moj

kukaV1luk, moja ilovaa, moj vrbak i moje srebro

67

mjeseevo u kome leim, a gdje su.. gurbete, tvoje 7.emlje i tvoje vrbe i tVQji korjenovi? Kai, majin sine ... Zaintaen posve nekim novim mislima sladio se leci na zemlji mukama onoga tamo skrivenog

graniara; i goloruk kakav je bio, oboren niice itavom teinom na prhut zemlje, s nebom iznad sebe i mjeseevim srpuljkom nad glavom, nije se plaio. Kad si Da svom i u svome - ega bi se ovjek plaio?

To zem~iakurai. to ga ona ... zna on zemlju, 7J1U. Tad nanova, jo nemirnije, dreknu onaj sklonjeni graniar: - Ej, uje li met robe BoijH Odazovi se, ehee

ni~ mahale i Go~iu ariju s duanima, izginule poznanike u pobuni prole godine, nasilje j zlo pred kojim je utekao preko Save u tuinu.,. A odmah iznad toga) vire dvije djeije glave i on ih II naramku nosi prema rijeci da ih okupa i ispljuska. Sjeao se i momk:ovanja 1 atka, enidbe i prvih dana nakon toga ... Sve se pred njegovim oima otvaralo tako jasno j tako hlistavo kao da se ivot vratio nazad sa svim arolijama koje minu. I svirka i pjesma. etva i glasovi momaka kad sc brola ljiva bardak lij. - sve je raspoznavao, doticao i s nasladom u dui uivao to moe jo jednom. daleko od svega toga. zaroniti u mladost i bezbrigu davnih, proteklih dana.

Ni osjetio nije kad mu olovo izbliza, odmah iza potiljka, uletje u glavu; zasigurno ni sam nije znao na koji nain se ID najedooIU I1l7Jetje j zato sve posrnu u mrak ..

Zemlja, j sama skamenjena udom to se dogodi na njoj~ duboko zadrhta II svom ogromnom srcu.

inilo sc da su se stresla i dvojica turskih karauJdija to su se polabko prikrati Bonjaku iz. leda j sasuli mu olovo iz puaka u potiljak.

SIl\i.li su tako utke, a onda stariji, gurav malo u leima, pokaza prstom prema plavom, istom nebu: - Vidi, Hureme - pokazivao Je na rasprsnuto zrnce zvijezde kOJe rog asa preletje iznad njih.

- Kad ovako padne zvijezda, NadJazija je ka-zivao da neija dua ide pravo pred nebeske kapije ...

- Aha .. kimnu s1ariji. - Izgleda da smo ubili prava ovjeka.

70

A 7.atim pogleda II mrtvo tijelo Bonjaka ispred sebe i zapazi kako su mu ruke. rairene kao II nekoj golemoj enji, grlile zemlju.

71

DUKAT

Meho Prikaza je bio sedmi kalupdija fcsova u Gornjoj ariji. Dok Su ih bil. trojica - Saro Gaun, Jevrejin iz Latinske mahale. Dedo Murtatina i on-posao je iao kako-tako. Nekad tri, nekad pet, Boga mi. ponekad i dvanaest oka1ufitanih fesova. Zveknu groi. Meho zadovoljan, a 1 kako ne bi; sa dvanaest groila mogao si, dragi moj dostu i prijatelju, namaknut svu gibin> 7 .. ~estoro eljadi i da ti preo-stane neto u U7li, za obovu na iliirama. Neka se nae. zlu ne treba1oLAl.i...bko nahrupie mu-hadiri iz bjeancije pred ustankom u Srbiji i bu-Dama po Sandaku, jo etiri duana zaehatie. prvo uz Kazazovie, pa oada i u Mehin komiluk, tako d. se i ono tanke mj.re od posla gotovo raspoluti

J

na pustoj, :larorloj ariji; uvijek neki aga, ili kara-vanbaa, trgovac, menzildija) Tatar, bilo ko, zas-tane pred Mehinim kalupima, skine vru, uznojen fes s glave i naredi da mu ga dogera da mu gornja ica muhi trbuh raspori,

- Bezbeli. jakako! - potvrdivao bi Meho igrajui oko vrelog kalupa, okreui i pritiskajui drugi me-talni kalup koji bi se navlaio na postavljeni fes, I dok bi ga znoj obJiv30, onjeu sebi rawUto kakoe ipak sutranji dan biti boiji od prologa, da je Bog svemogu i sveznajui, milostivatl, i da sve vidi i sve uje, pa i njega, Mehu Prikazu, kalupdiju iz Gornje arIlije. _l ~_veeri, kao i nakon mnogih prije nje~ kalup-

dija Menone spusti cpenak i ne unese manga!e, )''''le~l tri teka kalupa. Ult\Lesto da Z.tV]lD -radnju kao l ostah, on umde pa iz we&' zagrabi dva

.J!obra pregrta_drve~OR yltmra j podjari mangale, Bili su to za njega neki ~~nj>-_@dllj i slatki trenuci; em, oko njega no plava kao d~iJa du~

---em-mtr nahatluk kao da si II ~m l>a;uli"a, em eka ko lovac u zasjedi da naleti utva zlatokrilai Nanule mu na nogama, fes malo zabacio na potiljak~ a ljetna no mjesec sav od srme, oi da tc zabole od ljepote! Pui Meho 1'rika7.a, outkuje korake, kripu kolskih tokova i cvilenje nepodmil7.anih osovina neke daleke kolije koja se valja sporednim sokacima prema kasabi, ili zamie za Kali-bunar i prti nekud prema Vakufu i Jajcu. A to je ono na-j.lae, To je kolut pite, lepinj. dobro namoena

74

saftom ti Ga1ibovoj evabdinici. pa hurma.ica jeto, dragi moj, kako da nije - zar ima to slade j mc-

ranije od ove tiine, od ove travnike noi u kojoj si svoj gazda u itavoj> pustoj ariji? eka Meho

nee li ko il: damije, sa mcvluda. ili sa tehvida, a moe dali Dragi AlIab pa da udari kakav silan beg od Visokog u karavanu, ili kakav pain ridal. moe i murtatin -samo neka udari i vikne: "Dederj starino. skalupi ga da bude ko britva!" - Eh, kamo puste

sree! Dae Dragi Bog, dae - apue Meho, gricka ibuk u u. ... tima.l pored sve svoje bIjede l neimatine, emerna i smjerna posla, Meho se nikad nije alio kao oni bogati !tJ9_l{C;;! Jro. oa stotine oka masla i na stotine alilina svije i kadife dnevno prodaju. Na-viknut godinama da iz vlastite kore ne moe prijei II kakvu drugu, niti da se moe to u njegovom imfu lzmijeniti~ jer tako je, vatjd~ Boija volja, kalupdija je i II malim radostima znao da uiva kao _~ mu i mod j mlijeko prcsipaju sve posude u kui. I njegov otac rahmetJi bijae iste sree - sav ivot je proveo uzkalupe, a oni su mu, ako emo pravo, doli i glave - za zimskih dana umio sc dobro oznojiti, i dok bijae mladi i u snazi, hrvao sc nekako s kaljem i podrebricum, ali kalupi mu najposlije dodoe i-vota. Meho nastavi potenim radom i potenim ivo-tom da nosi kuu na svojim leima. I sigurno bi bacio i kalupe i zabravio radnju da u njemu nije stalno. kao neka nevidljiva vatrica. tinjala nada da

e Dragi Bog providjeti i njemu i njegovim ukua~

75

nima, I u toj skrivenoj nadi ivot ga je na sve mogue naine epao i gtrrkao - ,ad tamo, sad ovamo!

Dok ,jadi pred duanom do njegovih nosnica dopiru mirisi trava iz ZeJjkinih maga7.a; u noi~ tiini, pod mjeseinom ti_mirisLnive kao da-~

ehit~ ili poklani ljudi, njihove due, ; i';-liko ~u se uine opipljive da bi s tim povehlim duama trava-slaikovinoID, jetrvicom~ bnbnjom, ovnakom. sljezovinom, duburhanom i svim onim bezbroj-nim, bezimenim gorskim truvama, koje su rasle po tajnovitim, nepristupanim mjestima - sad mogao divaniti, ili ih dodirnuti, Da li to uje apote meh-lema, onih tajnovilih, ivitaslih, hUl1lllAli, ijaje kesa, ko ju je izgubio, ima Ji na njenom avu pri vrhu upisano ime vlasnika? Da nije muhur-dareva, silahdareva, 6ebajina? lli kakvog trgovca stokom iz G.eka,! Mot.ebit je Adem-begova? on vazda za pojasom nosi po tri ovakve kese dukata ih srebrnih groa?

Prvi put otkako zna za sebe i svoje potenje poe da se dvoumi - vrijedi ti ova naena kesa so novcem njegova potenja? Je li II njoj zlato?

77

Odlui onako u hodu da je otvori. Pogleda - sve sami dukat, een i preeen od..sul!ojJ ziat'!clsplati li se pred samim sobom pretvoriti li lopova i prisvo-jIti tuu kesu s dukatima? Vrijedi li ta hrpica dukata njegova potenja kojim se itava ivota diio? Vri-jedi Ji ~ razmiljao je sve bre grabei tliz mahalu prema kui Ko moe u njega uprijeti prst~ ili mu iza leda govoriti da je hrsuz i nepoten kad samo on zna za ovo'! [ dalje bi on 7.a svu Gornju ariju bio stari, poteni Meho Prikll7.a, kalupdijakojinikad i nikom nije ni pare uinlo podvalu. Ali, lagahno e on s

arijom - sa svima onima to ih susree svako-dnevno~ ali kako e sa samim sobom? Je li to Boije davanje, Njegova kulinja da sazna je li Njegov rob, ovaj Meho kalupdija, pod kraj ivota preokreno list ivotnom tefteru i pob'tao neko drugi?

A moda je to njegov dar, poklon i nagrada za sve to je propatio 7.a ove duge godine'? - javlja mu se neija misao II glavi~ kurai ga i opravdava da se ne koleba. LJ tim mis1ima. sav iznakaen u glavi tim pitanjima i odgovorima, umoran ponajvie - ne od posla i nestrpljenja da mu ko stane pred duan, ve zbog ove kese dukata to ju Je gurnuo za pojas.

Sjede. Veera. Jedva kome to da odvrati. Ni s onim najmanjim sc ne pozabavi. Usta, opra noge, pa ode u gornju sobu. Svima udno. Nikad ga takvog nIsu upamtili. ta moe insan, moda je i njemu muka sjela pod grlo? Tako razmilja Mehina ena.

A gore, uz irak, Meho istresao dukate i broji, a ruke mu drhte kao u pijana ovjeka kad osvane pod

78

kakvim hambarom ili pod uprijom pa sc napije vode na vreo trbuh. Ravnih ezdeset i pet dukata, ni manje ni vie, Toliko ih je, u tri navrata, izhrojao Meho i ponuvo sasuo li kesu od koe, zatcgao joj grlo llllakaiem i turio pod jastuk Unoalo se, svi spavaju - i vile i ejtan~ samo Meho miga, trepe, ne daju mu misli da utrne m07.ak~ da gazagasi snom. Ne da ono zlato pod glavom. rri, kuklji, nav"",a svaku misao - te evo Mehe u mejhani, te eno ga otvorio novi duan i trguje maslom, smokvom. pek-simitom, rezaijom i udesima. A vidi se i li Dub-rovniku. Eh, bogo moj, kakva li je to aIija! Ka-zival1 su mu trgovci i sluao je age i begove iz prikrajka kako u kahvi govore o 10m neobinom, bogatom latinskom gradu, i sad l sam ve sjedi na konju u karavanu i putuje ... Putuje Meho Prikil7.a niz urvine, kmz bogaze, gleda sviJet, neobian dunj.-luk oko sebe, grli i Latinke i pije C'IllO vino ko zoiju krv! O, Boe Gospodaru! Uzdahne Meho, prevrne se n. dueku, a san ~o od njega na tri pukometa pa sjedi i rugamu se.,Vrcojastuk podo~ml vrele mu noge, kvre mU.crijeva". _.-

Svanu j a on ne ustaje iz dueka, Samo kadikad pipne rukom ispod jastuka onu kesu to _~t?ri kao_ eravica i nanovo :zamuri, utone II misli.

Tako est dana. Nit je bolestan, niti je zdrav. Neto oblll7.ne kad mu ena unese saban 8 jelom, pa opet okrene glavu i nikom nita ne odgovara.

uti.

) 79

Sedmi dan ustade, urni se, klanja sabah-namal, nazu opanke~ uze klju od duana pa polahko krenu. I umjesto uz Latiniuk, on krenu meemL Strui~~ ~~PEQ.~da premilja pa upade u pisarnicu~punu debelih kojiurina i mirisa ltuhlog papira i vehte koe.

-::1. muslime'? - Upilll ga iza brda knjiga ncKa.Kav momuljak s kaletnom II ruci.

- Je li ueni kadija u meiemi? - Jest. Hajde kroz ona vrata ... - Salam alejk, estiti kadija - ree s vrata. Ree

pa onda izvadi onu kesu s dnkatima i baci je prod kadijn na peknn. Kadija se tre, pomae dozlnke na

elu. -- ia to plaa, Boij! rohe? Globu, niah, ras-

pu.st, ili muftijinu tevabijn? - To sam ti, estiti kadi]o, nao, pa vraam da mi

dua ostane isll!, eto ... - Nao? Kalro: nao? Gdje nao? kadija ga je

zasipao pila!\iima i gledao u udu. as njega, as onu konu kesu to je leala na pelkonu ispred njega.

I Meho mu ispria sve o kesi, sve o zlatu, a najmanje o svojim mukama.

- Ej kad je tako, valjano je to od tebe ~ ree na kraju kadija, pa uze kesu s dukatima, mjernu je. zakilji malo, pa dodade: .- A koliko jc u njoj dukaIll?

- ezdeset i pet - odvrati Meho Prikaza. - Ba? - kiljio je kadija ne pullljui kesu.

80

-Ba. . -lrezdi.iet j~t2. ---=-Nimanje ni vie. - A iji su, kukave'? - To i ja tebe doao da pitam - veli Meho. - Ne pie na 'latu iji su dukati, Je II de? veli

kadija. --- Ne pie, ueni kadija. - Pa ta emo) kukavc sinji? - To i j. tebe doao da pitam. Ako se ko javi da

mu se vrati, eto ... - E, pada ZM, Illj se ijavio .. najednom e kadija. - Javio? - Ba. Prijavio pasvandtji, a pa8vandija pisaru,

a pisar mufUjl, a muftija menL. Samo, on velj da je dukate izgubio prije sedam dana, a ti ih jutros do-nese. Gdje su bili do sada?

Ka_dililieponovo poeo d~ kilji.lLMeh\l k.i!ll...da . niani. pukoll1 uz obraz, i kao da e ga sad, . .samo to nee, skresati s crnom 7.emljom i zelenom tra~ vom.

- Gdje su bile? Kod mcnct moj lijepi kadijo! - Ba kod tehe? to kod tebe, to dukate nisi

ranije donio II meemu? .- Mislio sam ... - ta si mislio? - kadija sada spust j onu kesu s

dukatima i dohvati malo zvonce ispred sebe, j sitno~ boleivo zatandrlja, a vrata se odmah otvorie jza njegovih lea i ude sejmen Baro Keskin, trldjast ko najdulji kolac u stoinj sjena.

,

) 81

- Na volji ti, estiti kadijo. - Privedider roi Zaim-agu Kapirliju, i poseJa-mie! ga lijepo i rei mu da su mu dukati u meemi kod mene_ Hajde!

-A ti tako-ne srneC. oiju kadija sa Mehe. - Ti ba tako: htio da utu)i~ tude zlato, a moda si za ovih sedam dana i pola potroio ...

- Nisam amana mi... - ekni malo dok Zaim-aga doe pa emo i tn

vidjeti. Kad je Zaim-aga prebrojao dukate podigao je

glavu, odmjeri Mehu, zamislio se, pa gotovo ra-zoar'.mo ree:

-Na moju duu, ini mi sc, da ihjc bilo ezdeset i est, ali opet ne mogu ret5i sigurno. Ko e svaku kesu brojati, ali gdje smo, tuj smo ...

- Veli ezdeset i est? - podie obrve kadija i pogleda u Mehu. - Kud si djeo doka!, g.zape?

- Na moju duu i vjeru, estiti efendija, ni nok-tom.,.

- ta ni noktom dreknu kadija i prekide Mehu usred rijei. - Ded, nemoj da te dadoem II Keskinov. ake, bolje tije kazuj kud si s dukatom. Zar ne uje Zoom-agu da veli da ih je bilo ravno !ezdeset i est u kesi, a ne kako ti kae da si izbrojao samo e7.deset i pet dukata?

Dokje kadija dreao n. Mehu, a ovaj sav zblanut iznenaenjem i naglom mijenom to se dogodJla i na kadijinom dranju, i na ovom trgovcu Zaim~agi Kapidiji, pa i II samom sebi. da, eto, najednom, na

82

pravdi Boga i na istom miru, od potena ovjeka ispade lopov i laovina. Zaim~aga je, drei onu kesu sa zlatom, najednom, htijui valjda da svemu dadne peat svoje aginske volje i samilosti~ pravde i merhameta, pomirljivo izgovorio:

- Ma, nije neka teta, kadiefendija! Pa ako je i uzeo. nije plaho uiariQ.pomJl,g!\Z

JATAK

- Sigurno ti je II glavi da: e biti po njihovom, im ih toliko mazi i nutka, a ovamo si gaj j djecu, i mene, i sve to smo stekli, gurnuo niz cn)l vilajet! Okani se, bolan Firduse, jatakovanja! De, kai mi, kud si s njima nakanio? Dc, kai! Nikud. no II crni dehenem! I da si s kim, ve s onima to im carski gajtan odavno visi nad glavom!

Kad bi se lll1oalo i kad bi po razastrtim duecima ~-pala djeca, ne mogavi navesti sa~ na oi od silnih i naopakib briga, Pirdusova!:ena Camka ita-vo bi mu kvocala na uho, na rutav obraz, dok bi mu rukom tipala ljutito kou po prsima,

- Uduni, jezik sebi prigri.zlat Uduni, ue, pa mi ode glava ko horozu! - i sam napetib damara, li strnhu1 kao to moe preplaen biti siromaan i

nevian ovjek golemim i pretekim teretima to ih najednom dokotrlja vrijeme, razapet izmedu date zakletve i zahvalnosti na jednoj strani, i straha i vAlije, oa drugoj, Firdus hi ljutito okretao glavu od enjna lica na drugu stranu vrela, uznojena jastuka i poiojao oslukivati djeije disanje,

Svako oo njih je kroz tolike dane i mjesece raspoznavae po uzdahu, kalju, po hodu, pa j po disanju kad ovako umorni od igara i bezbrige pospu.

Dok nije izbjla buna. a zatim i dok ne navali sultanov nizam, i kad se ivjelo II miru, Firdus bi u

sobi, kad svi pozaspu,jo zadugo, i sam se otimajui umoru i slatkom i2'AZOVU sna, oslukivao primiren ivot svoje eljadi; uivao je u tom golemom, pre-golemom imetku, u toj tihoj sirotinjskoj sobi kao u kakvom carskom saraju, Od tog krupnog saznanja, j pored tekog ku!uenja, on je iVIO puoom duom, veseo na sve to donosi Boije davanje, i nita mu nije bilo teko uiniti i zapeti, samo da bi goludrav-cima svakog dana pred akam uzmogao donijeti vrueg somuna, koji usjcak mesa i zeleni.

Ali kad planu Bosna - prvo pod Gradaeviem i Fidajiem, pa derventskim i krajikim krajc.w, od Une do Bekije, a ?.atim se razgori Kara Mahmud--painim dolaskom - Pirdus, mada nikad nije okre-tao glavu ni prema caru ni prema Stambolut a jo manje prema beztma i agama i njihovim poslovima,

ouge kako sretna i mirna vremena tonu i nestaju,; svak se svako.lUllllID, SlIakO o sv":ijoj glavi radio, zk.-Si-ZIlffi" brisalo a dobra niodakle! Dok je bilo

, - - , -

mmd dok su se ljudi medusobno trpjeli i potovali, Firdus je. radei kao baavao u beglerbegovu ko-naku. uz dvadeset sag-aki mjeseno~ lijepo sas-tavljao kraj s krajem. IakQ su se II konaku veziri mijenjali, odlazili i dolazili si1ahdari i ehaje, mu-hurdari i izun-aui, Firdus je, okrenut svom ta~ nunom majstorstvu uzgajanjaru7.a i katmera, O1a10-azijskih grmova i bugarskih povijaa, vazda, itav niz dugih godina, ulazio s prvim sabahom pored strae na kapiji vezirova konaka, II izlazio kad hi sunce sjclo na Bojnu" U konaka bi mu aija Nurko

davao ruak, tako da bi j na vlastitom gr1u utedio. Kad .u ga jo! kao momka zapoljavali kao vezirova

baov","" rahmedi Nah-efendija, miran i uevan ovjek, pozvao ga je na divan i rekao mu ta se od njega trai, i da li to moe dati, i vrsto obeati da usta ima, a jezik nema: 1I0i imaj, to ti niko ne brani, sinko, ali ave to vidi, im i'.ade iz paina kUDllka, kao da si crnom ma:hramom obrisao_ Tako e i dulje ovdje raditi, a bogami. sinko, l pozadugo ivjeti.

uo sam da i dvoje sitne djece ima, pa ako radi koga, a ono radi njih."

Drei se te opomene, gledajui samo svoj posao u bai i avliji, ne diui pogled , motike, kose i grabalja, vidio je u vezirovom konaku i oko njega svakakvih udesa: i kad je pod Delaludin-paom potekla krv po .vlijskoj kaldrmi od isjeenih ka-petana j begava, pa do one goleme .trke i furtutme carskih slubenika pod Ali Namik-paom, kad je valjalo praviti hjeaniju pred Grada

skoi, mai se sjekire iza vrata, pa OOkrinuvi kanat, viknu: - Ko je u dobar as i u bolji sahat u ovo doba!

.- Otvori, ja sam ... Ali-beg - iz mraka, otud iz onog nevidje)a, udari ga itav glas. Kad se majo bolje nagnu kroz odkrinut prozor, on zalsta opazi medu nekoliko stisnutih prilika s dugim p1L

- Ne zevzei, uzimaj! negovska se ne porie! I tako, iste noi kad su u njegovu kuu uh. u

Firdusov miran i hlagodetan ivot ugazi ~iva muka; svaki korak mu se u strah pretvori, svaka rije u konopac oko vrata; im neto une iza nje~ kao d. ga strijela prostrijeli. Dok bi u vezirovom konaku potkresivao ili rasad1vao hakore ru7.a, 7.alijevao ka-dificu ili milodnb., svakog je sekunda oekivao da ga epaju ruke sa1am-auevih Uudi i izvedu pred vezirova juzbau i ponu biti i muiti da im ka1~ gdje krije bega i njegovu tajanstvenu dru~jnu.

Dani su 711 Firdusa tekli munOj da munije ne mogu bIti, a nou, kad bi nekako dvostruko umor~ niji dolazio s posla - jer ga je strah vie umarao od motike i grabalja -lijegao bi olovna tijela, sa ivom drhtavicom u trbuhu, II krvi i prsima. Niti je estito jesti mogao, niti se kao ovjek mogao zaradovati i nasmijati. I rodena mu sc eljad II muku pretvorie. Nesta one zlatne kune slaliti II njemu, onog osje-

anja zadovoljstva i bogatstva u dui. Sad nou vie nije imao elje da slua djeije disanje, njihove sl.atke, poluglasom, u snu izgovorene rijei, a j enu bi, kad bi mu se nou primakla, otiskivao od sebe kao najcrnjeg dumana: - Nuto ti njc! Okani mc se, davoluo!

udni, tajni musafirj II hambaru nikad nisu izlaz-ih. malo su govorili, malo jeli, vie bi na sofei iza njili ostajalo; povazdan su kao klade ili isjeeni ehjt1 leali na slami i Flrdusu se inijo kad bi ih obilazio nou da oni ive samo od nekih svojih misli

90

i nakana. Nou, kud bi mjeseina bila najtanja, uo bi ih kako opre-mo otvaraju vrata nahambaru i izlaze II sjenu kue; aputali su o neemu, protezali se, i ond