stojanovic savremena metaetika

295

Upload: magic-girl

Post on 17-Dec-2015

65 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

filozofija

TRANSCRIPT

  • 187

    I imperativi i indikativi, kaze Hare, podlezu logickim pravilima. To se da zakljuciti vee na osnovu prisustva tzv. logickih reci (logickih sveza, kao, na primer, ,ako", ,i", ,iii", i sl. i kvantifikatora ,svi", ,neki" i sl.) kako u jednim, tako i u drugim. Kad seta logicka pravila ne postuju, zapovest postaje samo-kontradiktorna (Hare predlaze da se govori i o ,kontradikciji" medu zapovestima, iako priznaje da se normalno tako ne izrazava). To su pravila koja upravljaju upotrebom svih izraza koji se javljaju u imperativnoj recenici. Nekim od ovih izraza, tj. logickim recima, citavo znacenje i daju ta pravila. Tako, na primer, reCi za nekoga da zna znacenje reci ,svi" i da zna da ee sam sebi protivreciti ako kaze ,svi A su X i B je A, ali B nije X" izlazi na isto. Ako nas interesuje da li neko zna znacenje reci ,svi", jedini nacin da to utvrdimo jeste da vidimo sta (koje prostije recenice) recenice sa tom reci ,povlace za sobom" (entail). Hare ovako odreduje znacenje tog tehnickog termina: ,,Jedna recenica P povlaci za sobom recenicu Q ako i samo ako je cinjenica da jedna licnost prihvata (assent) P, ali odbacuje (dissent) Q, dovoljan kriterijum da se kaze da je pogresno razumela jednu iii drugu recenicu. ,Recenica' je ovde skraeenica za ,recenicu kao sto je upotrebljava jedan pojedinacni govornik u pojedinacnoj prilici"' (25). Posta se tzv. logicke reci pojavljuju i u zapovestima, to sleduje da i medu zapovestima postoje ,relacije povlacenja za sobom" (entailment-relations). I zaista, za onaga ko bi pristao na zapovest (ucini to ito sa svima X" i na iskaz ,A je X", a ne bi pristao na zapovest ,ucini to i to sa A", slobodno mozemo da kazemo da ne razume bar jednu od te tri recenice.

    Hare iz toga zakljucuje da je moguee izvodenje singularnog im-perativa kao zakljucka iz vece premise koju cini univerzalni imperativ i manje premise koju predstavlja indikativ. On postavlja sledece pravilo: ,Nijedan imperativni zakljucak ne moze se valjano izvuei iz niza premisa koji ne sadrzi bar jedan imperativ" (28). 82 Tu Hare, po sopstvenim recima, samo primenjuje glediste da je svako deduktivno zakljucivanje analitickog karaktera; drugim recima, samo sledeee pravilo: da bi zakljucak dedukcije bio ispravan, u njemu se sme pojaviti samo ono sto je bar implicitno dato u spoju premisa (izuzetak predstavlja ono sto se moze dodati na osnovu definicija termina). Zato on daje sledeeu dopunu citiranom pravilu za izvodenje imperativnog zakljucka: , ... ako je u zakljucku imperativ, ne samo da se neki imperativ mora javljati u premisama, vee sam imperativ-zakljucak mora biti implicitan u njima" (32).

    0 Hareovom shvatanju univerzalnih imperativa (iii, kako on takode ka:ze, imperativnih principa) dosad je bilo reci samo toliko koliko se govorilo o njihovom mestu u izvodenju imperativnih zakljucaka. Kada bude reci o vrednosnim sudovima i principima, blize eemo se upoznati

    82 lzuzetak, navodno, cine hipoteticki imperativi.